Kovačević, Tamara

Link to this page

Authority KeyName Variants
orcid::0000-0002-8217-3604
  • Kovačević, Tamara (121)
Projects

Author's Bibliography

Развој идентитета деце глувих родитеља

Kovačević, Tamara; Isaković, Ljubica; Đoković, Sanja; Šešum, Mia; Bjelić, Marija; Rojek Zakić, Dajana

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - CONF
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Đoković, Sanja
AU  - Šešum, Mia
AU  - Bjelić, Marija
AU  - Rojek Zakić, Dajana
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5392
AB  - Деца глувих одраслих формирају свој идентитет у заједници Глувих којој
припадају њихови родитељи и заједници особа које чују.  За децу глувих одраслих

(Children of Deaf Adults) користи се акроним ‘’CODAs’’. Термин ‘’CODA’’ сe
односи на било коју особу која чује рођену од једног или два глува родитеља. У
заједници Глувих, ова деца се идентификују терминима - знацима у оквиру знаковног

језика „чујући, мама, тата, глув“. Oснoвни циљ рaдa je дa сe прeглeдoм
дoступнe литeрaтурe укaжe нa специфичности развоја идентитета деце глувих
родитеља
и
изазове
у
комуникацији
са
којима
се
сусрећу.
Примењене
су
методе
анализе
релевантне
доступне
литературе.
Деца
одрастају
у
јединственим

околностима

у којима су стално изложена двема културолошки, социјално и
језички различитим заједницама, Глувих и чујућих. Ограничена комуникација,
конфузија у односима и улогама на релацији родитељ- дете, посредовање у
превођењу, нежељена одговорност, неизвесност у погледу личног идентитета
може довести до фрустрација. На идентитет деце глувих одраслих утичу различити
фактори.
Родитељи
често
не
схватају
да
су
њихова
деца
билингвална

и
бикултурална.
Деца
која
чују
верују
да
су
глува,
јер
у
породици
употребљавају

знаковни
језик.
Поласком
у
предшколску
установу,
ова
деца
почињу
да
схватају
да

нису
глува
као
њихови
родитељи,
и
да
се
њихова
искуства
у
одрастању
разликују

од
искустава
чујуће
деце,
родитеља
уредног
слуха.
AB  - Children of deaf adults create their identity
within the community of the Deaf which their
parents belong to and within the community
of normal hearing persons. The acronym
“CODAs” is used for Children of Deaf Adults.  In
the community of the Deaf, these children are
identified with terms-signs “hearing, mum,
dad, deaf” within sign language. The main aim of the study is to point to the specificities
of the identity development of children
of deaf parents and the challenges they
are faced with in communication through
the review of the available literature. The
methods of analysis of the relevant available
literature have been applied. Children grow
up in unique circumstances in which they
are constantly exposed to two culturally,
socially and 
linguistically different 
communities, of the Deaf and of the normal
hearing persons. Limited communication,
confusion in relationships and the roles
between a parent and a child, mediation in
translation, unwanted responsibility and
uncertainty in terms of personal identity
may lead to frustration. Various factors
affect the identity of children of deaf adults.
Parents frequently do not understand that
their children are bilingual and bicultural.
Children who can hear believe they are deaf
because they use sign language in the family.
Upon entering a preschool institution, these
children begin to understand that they
are not deaf like their parents and that
their experiences in growing up differ from
normal hearing children of parents with
normal hearing.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Национални научни скуп „Интервенције у раном детињству и предшколству” Београд, 22. децембар 2023. Зборник радова
T1  - Развој идентитета деце глувих родитеља
T1  - Тhe development of identity of children of deaf parents
EP  - 140
SP  - 133
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5392
ER  - 
@conference{
author = "Kovačević, Tamara and Isaković, Ljubica and Đoković, Sanja and Šešum, Mia and Bjelić, Marija and Rojek Zakić, Dajana",
year = "2023",
abstract = "Деца глувих одраслих формирају свој идентитет у заједници Глувих којој
припадају њихови родитељи и заједници особа које чују.  За децу глувих одраслих

(Children of Deaf Adults) користи се акроним ‘’CODAs’’. Термин ‘’CODA’’ сe
односи на било коју особу која чује рођену од једног или два глува родитеља. У
заједници Глувих, ова деца се идентификују терминима - знацима у оквиру знаковног

језика „чујући, мама, тата, глув“. Oснoвни циљ рaдa je дa сe прeглeдoм
дoступнe литeрaтурe укaжe нa специфичности развоја идентитета деце глувих
родитеља
и
изазове
у
комуникацији
са
којима
се
сусрећу.
Примењене
су
методе
анализе
релевантне
доступне
литературе.
Деца
одрастају
у
јединственим

околностима

у којима су стално изложена двема културолошки, социјално и
језички различитим заједницама, Глувих и чујућих. Ограничена комуникација,
конфузија у односима и улогама на релацији родитељ- дете, посредовање у
превођењу, нежељена одговорност, неизвесност у погледу личног идентитета
може довести до фрустрација. На идентитет деце глувих одраслих утичу различити
фактори.
Родитељи
често
не
схватају
да
су
њихова
деца
билингвална

и
бикултурална.
Деца
која
чују
верују
да
су
глува,
јер
у
породици
употребљавају

знаковни
језик.
Поласком
у
предшколску
установу,
ова
деца
почињу
да
схватају
да

нису
глува
као
њихови
родитељи,
и
да
се
њихова
искуства
у
одрастању
разликују

од
искустава
чујуће
деце,
родитеља
уредног
слуха., Children of deaf adults create their identity
within the community of the Deaf which their
parents belong to and within the community
of normal hearing persons. The acronym
“CODAs” is used for Children of Deaf Adults.  In
the community of the Deaf, these children are
identified with terms-signs “hearing, mum,
dad, deaf” within sign language. The main aim of the study is to point to the specificities
of the identity development of children
of deaf parents and the challenges they
are faced with in communication through
the review of the available literature. The
methods of analysis of the relevant available
literature have been applied. Children grow
up in unique circumstances in which they
are constantly exposed to two culturally,
socially and 
linguistically different 
communities, of the Deaf and of the normal
hearing persons. Limited communication,
confusion in relationships and the roles
between a parent and a child, mediation in
translation, unwanted responsibility and
uncertainty in terms of personal identity
may lead to frustration. Various factors
affect the identity of children of deaf adults.
Parents frequently do not understand that
their children are bilingual and bicultural.
Children who can hear believe they are deaf
because they use sign language in the family.
Upon entering a preschool institution, these
children begin to understand that they
are not deaf like their parents and that
their experiences in growing up differ from
normal hearing children of parents with
normal hearing.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Национални научни скуп „Интервенције у раном детињству и предшколству” Београд, 22. децембар 2023. Зборник радова",
title = "Развој идентитета деце глувих родитеља, Тhe development of identity of children of deaf parents",
pages = "140-133",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5392"
}
Kovačević, T., Isaković, L., Đoković, S., Šešum, M., Bjelić, M.,& Rojek Zakić, D.. (2023). Развој идентитета деце глувих родитеља. in Национални научни скуп „Интервенције у раном детињству и предшколству” Београд, 22. децембар 2023. Зборник радова
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 133-140.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5392
Kovačević T, Isaković L, Đoković S, Šešum M, Bjelić M, Rojek Zakić D. Развој идентитета деце глувих родитеља. in Национални научни скуп „Интервенције у раном детињству и предшколству” Београд, 22. децембар 2023. Зборник радова. 2023;:133-140.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5392 .
Kovačević, Tamara, Isaković, Ljubica, Đoković, Sanja, Šešum, Mia, Bjelić, Marija, Rojek Zakić, Dajana, "Развој идентитета деце глувих родитеља" in Национални научни скуп „Интервенције у раном детињству и предшколству” Београд, 22. децембар 2023. Зборник радова (2023):133-140,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5392 .

Uticaj tinitusa na subjektivni doživljaj hendikepa kod osoba sa prezbiakuzijom

Đoković, Sanja; Ostojić Zeljković, Sanja; Kovačević, Tamara; Nikolić, Mina; Bjelić, Marija

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - CONF
AU  - Đoković, Sanja
AU  - Ostojić Zeljković, Sanja
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Nikolić, Mina
AU  - Bjelić, Marija
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5388
AB  - Uvod: Prezbiakuzija i tinitus su veoma učestala stanja kod starijih osoba.
Postoji dosta dokaza, baziranih na samoproceni, da obe pojave utiču na kvalitet
života
i
psihosocijalno
funkcionisanje
ovih
osoba.
Međutim,
većina
istraživanja
se
bavila
izolovano
prezbiakuzijom
i
tinitusom,
tako
da
ima
veoma
malo

dokaza
kako
ova
dva
stanja
deluju
kada
zajedno
egzistiraju.
Cilj:
Cilj
ovog
rada
je
da
se
ispita
kako
tinitus
utiče
na
subjektivni
doživljaj
hendikepa
kod
osoba
sa
prezbiakuzijom.
Metode:
U
uzorku
je
bilo
100
ispitanika
oba
pola,
prosečne
starosti
67,11
godina.
Uzorak
je
bio
podeljen
u
dve
grupe:
E1
–
ispitanici
sa
prezbiakuzijom
i
tinitusom
i
E2
–
ispitanici
sa
prezbiakuzijom
bez
tinitusa.
Korišćena
su
dva
upitnika
za
prikupljanje
podataka:
Upitnik
za
prikupljanje
opštih
sociodemografskih

podataka i
Inventar
slušnog
hendikepa
za
starije.
Rezultati: Rezultati pokazuju da tinitus značajno utiče na subjektivni doživljaj 
hendikepa kod osoba sa prezbiakuzijom u emocionalnom (E1 M=30,58;
E2 M – 20,68; p=0,001) i socijalnom funkcionisanju (E1 M=29,49; E2 M=22;
p=0,006), kao i u ukupnim rezultatima (E1 M=60,05 E2 M=42,68; p=0,001).
Zaključak: Na osnovu ovih rezultata može se zaključiti da tinitus, koji je
čest entitet u prezbiakuziji, predstavlja veoma ozbiljnu pojavu koja značajno
utiče na lični doživljaj izraženosti teškoća u psihosocijalnom funkcionisanju
odraslih osoba.
AB  - Introduction: Presbycusis and tinnitus are very common conditions in elderly
people. There is a lot of evidence, based on self-assessment, that both of these phenomena
affect the quality of life and psychosocial functioning of persons. Most research has dealt with
these phenomena in isolation, so there is very little evidence of how these two conditions
work when they coexist.
Aim: The aim of this paper was to examine how tinnitus affects the Individual perception
of hearing handicap in people with presbycusis.
Methods: The sample consisted of 100 subjects of both genders with an average
age of 67.11. The sample was divided into two groups: E1 – subjects with presbyacusis
and tinnitus and E2 – subjects with presbyacusis without tinnitus. Two questionnaires were
used for data collection: the Questionnaire for collecting general socio-demographic data
and the Hearing Handicap Inventories for the Elderly.
Results: The results show that tinnitus significantly affects the individual perception of
handicap in persons with presbycusis in both emotional (E1 M=30,58; E2 M – 20.68; p=0,001)
and social functioning (E1 M =29.49; E2 M=22; p=0,006), as well as in the overall results (E1
M=60,05 E2 M=42,68; p=0,001).
Conclusion: Based on these results, it can be concluded that tinnitus, which is a
common entity in presbyacusis, is a very serious phenomenon that significantly affects
personal experience of difficulties in the psychosocial functioning of adults.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
T1  - Uticaj tinitusa na subjektivni doživljaj hendikepa kod  osoba sa prezbiakuzijom
T1  - The influence of tinnitus on the individual perception of the hearing handicap in persons with presbyacusis
EP  - 579
SP  - 569
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5388
ER  - 
@conference{
author = "Đoković, Sanja and Ostojić Zeljković, Sanja and Kovačević, Tamara and Nikolić, Mina and Bjelić, Marija",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Prezbiakuzija i tinitus su veoma učestala stanja kod starijih osoba.
Postoji dosta dokaza, baziranih na samoproceni, da obe pojave utiču na kvalitet
života
i
psihosocijalno
funkcionisanje
ovih
osoba.
Međutim,
većina
istraživanja
se
bavila
izolovano
prezbiakuzijom
i
tinitusom,
tako
da
ima
veoma
malo

dokaza
kako
ova
dva
stanja
deluju
kada
zajedno
egzistiraju.
Cilj:
Cilj
ovog
rada
je
da
se
ispita
kako
tinitus
utiče
na
subjektivni
doživljaj
hendikepa
kod
osoba
sa
prezbiakuzijom.
Metode:
U
uzorku
je
bilo
100
ispitanika
oba
pola,
prosečne
starosti
67,11
godina.
Uzorak
je
bio
podeljen
u
dve
grupe:
E1
–
ispitanici
sa
prezbiakuzijom
i
tinitusom
i
E2
–
ispitanici
sa
prezbiakuzijom
bez
tinitusa.
Korišćena
su
dva
upitnika
za
prikupljanje
podataka:
Upitnik
za
prikupljanje
opštih
sociodemografskih

podataka i
Inventar
slušnog
hendikepa
za
starije.
Rezultati: Rezultati pokazuju da tinitus značajno utiče na subjektivni doživljaj 
hendikepa kod osoba sa prezbiakuzijom u emocionalnom (E1 M=30,58;
E2 M – 20,68; p=0,001) i socijalnom funkcionisanju (E1 M=29,49; E2 M=22;
p=0,006), kao i u ukupnim rezultatima (E1 M=60,05 E2 M=42,68; p=0,001).
Zaključak: Na osnovu ovih rezultata može se zaključiti da tinitus, koji je
čest entitet u prezbiakuziji, predstavlja veoma ozbiljnu pojavu koja značajno
utiče na lični doživljaj izraženosti teškoća u psihosocijalnom funkcionisanju
odraslih osoba., Introduction: Presbycusis and tinnitus are very common conditions in elderly
people. There is a lot of evidence, based on self-assessment, that both of these phenomena
affect the quality of life and psychosocial functioning of persons. Most research has dealt with
these phenomena in isolation, so there is very little evidence of how these two conditions
work when they coexist.
Aim: The aim of this paper was to examine how tinnitus affects the Individual perception
of hearing handicap in people with presbycusis.
Methods: The sample consisted of 100 subjects of both genders with an average
age of 67.11. The sample was divided into two groups: E1 – subjects with presbyacusis
and tinnitus and E2 – subjects with presbyacusis without tinnitus. Two questionnaires were
used for data collection: the Questionnaire for collecting general socio-demographic data
and the Hearing Handicap Inventories for the Elderly.
Results: The results show that tinnitus significantly affects the individual perception of
handicap in persons with presbycusis in both emotional (E1 M=30,58; E2 M – 20.68; p=0,001)
and social functioning (E1 M =29.49; E2 M=22; p=0,006), as well as in the overall results (E1
M=60,05 E2 M=42,68; p=0,001).
Conclusion: Based on these results, it can be concluded that tinnitus, which is a
common entity in presbyacusis, is a very serious phenomenon that significantly affects
personal experience of difficulties in the psychosocial functioning of adults.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine",
title = "Uticaj tinitusa na subjektivni doživljaj hendikepa kod  osoba sa prezbiakuzijom, The influence of tinnitus on the individual perception of the hearing handicap in persons with presbyacusis",
pages = "579-569",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5388"
}
Đoković, S., Ostojić Zeljković, S., Kovačević, T., Nikolić, M.,& Bjelić, M.. (2023). Uticaj tinitusa na subjektivni doživljaj hendikepa kod  osoba sa prezbiakuzijom. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 569-579.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5388
Đoković S, Ostojić Zeljković S, Kovačević T, Nikolić M, Bjelić M. Uticaj tinitusa na subjektivni doživljaj hendikepa kod  osoba sa prezbiakuzijom. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine. 2023;:569-579.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5388 .
Đoković, Sanja, Ostojić Zeljković, Sanja, Kovačević, Tamara, Nikolić, Mina, Bjelić, Marija, "Uticaj tinitusa na subjektivni doživljaj hendikepa kod  osoba sa prezbiakuzijom" in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine (2023):569-579,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5388 .

Značaj sporta za pripadnike zajednice gluvih

Šešum, Mia; Isaković, Ljubica; Radić Šestić, Marina; Kovačević, Tamara

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - JOUR
AU  - Šešum, Mia
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Radić Šestić, Marina
AU  - Kovačević, Tamara
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5358
AB  - Uvod: Karakteristika sporta da, pored unapređenja fizičkih sposobnosti, pomaže i socijalizaciju osoba koje ga upražnjavaju, čini ga veoma značajnim sistemom aktivnosti u životu gluvih i nagluvih. S obzirom na to da su gluvi i nagluvi često marginalizovani od tipične populacije, učešće u sportskim aktivnostima može u velikoj meri doprineti njihovoj vidljivosti, a time i inkluziji u većinsku društvenu zajednicu. Važno je naglasiti da gluvoća ili nagluvost pojedinca ne predstavljaju ograničavajući faktor za njegovo bavljenje sportom ukoliko je očuvana funkcija centra za ravnotežu. Cilj: Cilj ovog rada je da putem analize dostupne literature pruži sistematski uvid u mogućnosti gluvih da participiraju u sportskim aktivnostima, kao i da ukaže na značaj koji sport može da ima u njihovim životima. Metode: Deskriptivna, analiza, sinteza, evaluacija sadržaja. Rezultati: Sport predstavlja značajnu komponentu u životu mnogih gluvih i nagluvih osoba. Gluve i nagluve osobe mogu se baviti sportom u okviru organizovanih aktivnosti, samostalno, rekreativno, ali i profesionalno. Profesionalni gluvi i nagluvi sportisti imaju mogućnost da se takmiče na specijalizovanim takmičenjima, koja su namenjena osobama sa ometenošću ili samo gluvima i nagluvima, kao i na takmičenjima na kojima nastupaju prevalentno tipični sportisti. Zaključak: U cilju postizanja inkluzije gluvih važno je koristiti potencijal koji imaju sportske aktivnosti kao podjednako dostupne i gluvim osobama, i pripadnicima tipične populacije.
AB  - Introduction. Apart from developing physical skills, a characteristic of sport is that it also helps the socialization of the persons who do it. Thus, it is a rather significant system of activities in the lives of people who are deaf or hard of hearing. Considering the fact that these persons are often marginalized by the typical population, participating in sports activities may contribute to their visibility to a great extent and thus to their inclusion in the social community. It is important to underline that an individual’s deafness or being hard of hearing does not represent a limiting factor for their doing sports if the function of the center of gravity is preserved. Objective. The aim of this work was to provide a systematic insight into the possibilities of the deaf to participate in sports activities through the analysis of the available literature, as well as to indicate the importance that sports can have in their lives. Methods. The descriptive method, analysis, synthesis, and content evaluation were used. Results. Sports are an important component in the lives of many deaf and hard-of-hearing people. Deaf and hard-of-hearing persons may do sports as part of organized activities, independently, for recreational purposes, but also professionally. Professional deaf and hard-of-hearing athletes have the possibility of taking part in specialized competitions which are intended for persons with disabilities or only for deaf and hard-of-hearing persons, as well as in competitions in which predominantly typical athletes participate. Conclusion. In order to achieve the inclusion of the deaf, it is important to use the potential of sports activities as equally accessible to deaf people and members of the typical population.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Značaj sporta za pripadnike zajednice gluvih
T1  - The importance of sport for members of the deaf community
EP  - 182
IS  - 3
SP  - 167
VL  - 22
DO  - 10.5937/specedreh22-41270
ER  - 
@article{
author = "Šešum, Mia and Isaković, Ljubica and Radić Šestić, Marina and Kovačević, Tamara",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Karakteristika sporta da, pored unapređenja fizičkih sposobnosti, pomaže i socijalizaciju osoba koje ga upražnjavaju, čini ga veoma značajnim sistemom aktivnosti u životu gluvih i nagluvih. S obzirom na to da su gluvi i nagluvi često marginalizovani od tipične populacije, učešće u sportskim aktivnostima može u velikoj meri doprineti njihovoj vidljivosti, a time i inkluziji u većinsku društvenu zajednicu. Važno je naglasiti da gluvoća ili nagluvost pojedinca ne predstavljaju ograničavajući faktor za njegovo bavljenje sportom ukoliko je očuvana funkcija centra za ravnotežu. Cilj: Cilj ovog rada je da putem analize dostupne literature pruži sistematski uvid u mogućnosti gluvih da participiraju u sportskim aktivnostima, kao i da ukaže na značaj koji sport može da ima u njihovim životima. Metode: Deskriptivna, analiza, sinteza, evaluacija sadržaja. Rezultati: Sport predstavlja značajnu komponentu u životu mnogih gluvih i nagluvih osoba. Gluve i nagluve osobe mogu se baviti sportom u okviru organizovanih aktivnosti, samostalno, rekreativno, ali i profesionalno. Profesionalni gluvi i nagluvi sportisti imaju mogućnost da se takmiče na specijalizovanim takmičenjima, koja su namenjena osobama sa ometenošću ili samo gluvima i nagluvima, kao i na takmičenjima na kojima nastupaju prevalentno tipični sportisti. Zaključak: U cilju postizanja inkluzije gluvih važno je koristiti potencijal koji imaju sportske aktivnosti kao podjednako dostupne i gluvim osobama, i pripadnicima tipične populacije., Introduction. Apart from developing physical skills, a characteristic of sport is that it also helps the socialization of the persons who do it. Thus, it is a rather significant system of activities in the lives of people who are deaf or hard of hearing. Considering the fact that these persons are often marginalized by the typical population, participating in sports activities may contribute to their visibility to a great extent and thus to their inclusion in the social community. It is important to underline that an individual’s deafness or being hard of hearing does not represent a limiting factor for their doing sports if the function of the center of gravity is preserved. Objective. The aim of this work was to provide a systematic insight into the possibilities of the deaf to participate in sports activities through the analysis of the available literature, as well as to indicate the importance that sports can have in their lives. Methods. The descriptive method, analysis, synthesis, and content evaluation were used. Results. Sports are an important component in the lives of many deaf and hard-of-hearing people. Deaf and hard-of-hearing persons may do sports as part of organized activities, independently, for recreational purposes, but also professionally. Professional deaf and hard-of-hearing athletes have the possibility of taking part in specialized competitions which are intended for persons with disabilities or only for deaf and hard-of-hearing persons, as well as in competitions in which predominantly typical athletes participate. Conclusion. In order to achieve the inclusion of the deaf, it is important to use the potential of sports activities as equally accessible to deaf people and members of the typical population.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Značaj sporta za pripadnike zajednice gluvih, The importance of sport for members of the deaf community",
pages = "182-167",
number = "3",
volume = "22",
doi = "10.5937/specedreh22-41270"
}
Šešum, M., Isaković, L., Radić Šestić, M.,& Kovačević, T.. (2023). Značaj sporta za pripadnike zajednice gluvih. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 22(3), 167-182.
https://doi.org/10.5937/specedreh22-41270
Šešum M, Isaković L, Radić Šestić M, Kovačević T. Značaj sporta za pripadnike zajednice gluvih. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2023;22(3):167-182.
doi:10.5937/specedreh22-41270 .
Šešum, Mia, Isaković, Ljubica, Radić Šestić, Marina, Kovačević, Tamara, "Značaj sporta za pripadnike zajednice gluvih" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 22, no. 3 (2023):167-182,
https://doi.org/10.5937/specedreh22-41270 . .

Uloga i značaj prstne azbuke kod gluvih i nagluvih

Isaković, Ljubica; Kovačević, Tamara; Šešum, Mia

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - CONF
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Šešum, Mia
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5327
AB  - Uvod: Razvoj jezika, proces usvajanja govora i artikulacije glasova kod gluvih
i nagluvih, praćen je intenzivnom upotrebom prstne azbuke. U Srbiji postoje
i paralelno se koriste jednoručna i dvoručna prstna azbuka, kao i ćirilična i
latinična. One su drugačije i različite za svaki jezik. To znači da u svakom jeziku
ima onoliko daktilema (daktilnih slova - znakova) koliko ima grafema (slova) u
pismu tog jezika. Daktilologija je jednoručna prstna azbuka, dok se dvoručna
naziva hirologija. Hirologiju znatno više koriste mala deca u procesu početnog
savladavanja čitanja i pisana, dok odrasli gluvi više koriste daktilologiju.
Daktilologija se znatno brže pokazuje, jedna ruka ostaje slobodna, što olakšava
njenu primenu.
Cilj: Cilj rada je da se utvrdi uloga i značaj primene daktilologije i hirologije
kod gluvih i nagluvih.
Metode: Primenjene su metode analize i evaluacije relevantne dostupne
literature.
Rezultati: Pregledom literature, uočava se značajna uloga i aktivna primena i
daktilologije i hirologije.
Naročito se izdvaja primena prstne azbuke u savladavanju procesa artikulacije,
učenju početnog pisanja i čitanja, savladavanju novih reči i bogaćenju rečnika.
Prstnom azbukom se iskazuju svi oni pojmovi (naročito opšti i apstraktni, ali i
stručna terminologija mnogih nauka) koji ne postoje u znakovnom jeziku, koji je
prvi, primarni jezik gluvih osoba. Brojna istraživanja ukazuju na značaj primene
prstne azbuke tokom čitanja govora sa usana. Svi glasovi nisu jednako vidljivi na
usnama, pa se pokazivanjem daktilnog znaka olakšava ovaj proces.
Zaključak: Značaj upotrebe prstne azbuke, naročito na ranom uzrastu gluve i
nagluve dece, je veliki. Početna komunikacija, otežana usled nerazvijenog govora se olakšava. Na
starijim uzrastima, kao i kod odraslih gluvih i nagluvih, primena prstne azbuke
takođe zauzima bitno mesto. Uporedo sa korišćenjem znakovnog jezika, prstna
azbuka pomaže boljoj i uspešnijoj komunikaciji i smanjuje nesporazume,
nastale usled specifičnosti svakog pojedinačnog znakovnog jezika.
AB  - Introduction: The development of language, speech learning, and sound articulation
process with the deaf and the hard of hearing is accompanied by the intensive use of the
fingerspelling alphabet. In Serbia, there are one-handed and two-handed fingerspelling
alphabets, as well as Cyrillic and Latin ones, which are used in parallel. They are different and
various for each language. That means that each language has as many dactylemes (dactylic
letters – signs) as there are graphemes (letters) in the alphabet of that language. Dactylology
is the one-hand fingerspelling alphabet, whereas the two-handed fingerspelling alphabet is
called chirology. Chirology is used considerably more by small children in the process of initial learning of reading and writing, while deaf adults rather use dactylology. Dactylology
is presented much faster, as one hand remains free, which facilities its use.
Aim: The study aims to establish the role and significance of the application of dactylology
and chirology with the deaf and the hard of hearing.
Methods: The methods of analysis and evaluation of the available relevant literature
were applied.
Results: The review of literature shows the significant role and the active application
of both dactylology and chirology. What is distinguished in particular is the application
of the fingerspelling alphabet in learning the articulation process, learning initial writing
and reading, learning new words, and in the enrichment of vocabulary. The fingerspelling
alphabet is used to express all those terms (especially the general and abstract ones, but the
professional terminology of many sciences as well) which do not exist in sign language, which
is the first and the primary language of deaf persons. Numerous research studies point to the
significance of the application of the fingerspelling alphabet in lipreading. Not all sounds are
equally visible on the lips, and thus the presentation of a dactylic sign facilitates this process.
Conclusion: The significance of the use of the fingerspelling alphabet, especially
at an early age of deaf and hard-of-hearing children, is huge. The initial communication,
aggravated as the result of undeveloped speech, is made easier. At older ages, as well as with
deaf and hard-of- hearing adults, the use of the fingerspelling alphabet is also important. The
fingerspelling alphabet, in parallel with the use of sign language, contributes to better and
more effective communication and reduces misunderstandings occurring as a result of the
specific features of each individual sign language.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
T1  - Uloga i značaj prstne azbuke kod gluvih i nagluvih
T1  - The role and the significance of fingerspelling alphabet With the deaf and the hard of hearing
EP  - 105
SP  - 109
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5327
ER  - 
@conference{
author = "Isaković, Ljubica and Kovačević, Tamara and Šešum, Mia",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Razvoj jezika, proces usvajanja govora i artikulacije glasova kod gluvih
i nagluvih, praćen je intenzivnom upotrebom prstne azbuke. U Srbiji postoje
i paralelno se koriste jednoručna i dvoručna prstna azbuka, kao i ćirilična i
latinična. One su drugačije i različite za svaki jezik. To znači da u svakom jeziku
ima onoliko daktilema (daktilnih slova - znakova) koliko ima grafema (slova) u
pismu tog jezika. Daktilologija je jednoručna prstna azbuka, dok se dvoručna
naziva hirologija. Hirologiju znatno više koriste mala deca u procesu početnog
savladavanja čitanja i pisana, dok odrasli gluvi više koriste daktilologiju.
Daktilologija se znatno brže pokazuje, jedna ruka ostaje slobodna, što olakšava
njenu primenu.
Cilj: Cilj rada je da se utvrdi uloga i značaj primene daktilologije i hirologije
kod gluvih i nagluvih.
Metode: Primenjene su metode analize i evaluacije relevantne dostupne
literature.
Rezultati: Pregledom literature, uočava se značajna uloga i aktivna primena i
daktilologije i hirologije.
Naročito se izdvaja primena prstne azbuke u savladavanju procesa artikulacije,
učenju početnog pisanja i čitanja, savladavanju novih reči i bogaćenju rečnika.
Prstnom azbukom se iskazuju svi oni pojmovi (naročito opšti i apstraktni, ali i
stručna terminologija mnogih nauka) koji ne postoje u znakovnom jeziku, koji je
prvi, primarni jezik gluvih osoba. Brojna istraživanja ukazuju na značaj primene
prstne azbuke tokom čitanja govora sa usana. Svi glasovi nisu jednako vidljivi na
usnama, pa se pokazivanjem daktilnog znaka olakšava ovaj proces.
Zaključak: Značaj upotrebe prstne azbuke, naročito na ranom uzrastu gluve i
nagluve dece, je veliki. Početna komunikacija, otežana usled nerazvijenog govora se olakšava. Na
starijim uzrastima, kao i kod odraslih gluvih i nagluvih, primena prstne azbuke
takođe zauzima bitno mesto. Uporedo sa korišćenjem znakovnog jezika, prstna
azbuka pomaže boljoj i uspešnijoj komunikaciji i smanjuje nesporazume,
nastale usled specifičnosti svakog pojedinačnog znakovnog jezika., Introduction: The development of language, speech learning, and sound articulation
process with the deaf and the hard of hearing is accompanied by the intensive use of the
fingerspelling alphabet. In Serbia, there are one-handed and two-handed fingerspelling
alphabets, as well as Cyrillic and Latin ones, which are used in parallel. They are different and
various for each language. That means that each language has as many dactylemes (dactylic
letters – signs) as there are graphemes (letters) in the alphabet of that language. Dactylology
is the one-hand fingerspelling alphabet, whereas the two-handed fingerspelling alphabet is
called chirology. Chirology is used considerably more by small children in the process of initial learning of reading and writing, while deaf adults rather use dactylology. Dactylology
is presented much faster, as one hand remains free, which facilities its use.
Aim: The study aims to establish the role and significance of the application of dactylology
and chirology with the deaf and the hard of hearing.
Methods: The methods of analysis and evaluation of the available relevant literature
were applied.
Results: The review of literature shows the significant role and the active application
of both dactylology and chirology. What is distinguished in particular is the application
of the fingerspelling alphabet in learning the articulation process, learning initial writing
and reading, learning new words, and in the enrichment of vocabulary. The fingerspelling
alphabet is used to express all those terms (especially the general and abstract ones, but the
professional terminology of many sciences as well) which do not exist in sign language, which
is the first and the primary language of deaf persons. Numerous research studies point to the
significance of the application of the fingerspelling alphabet in lipreading. Not all sounds are
equally visible on the lips, and thus the presentation of a dactylic sign facilitates this process.
Conclusion: The significance of the use of the fingerspelling alphabet, especially
at an early age of deaf and hard-of-hearing children, is huge. The initial communication,
aggravated as the result of undeveloped speech, is made easier. At older ages, as well as with
deaf and hard-of- hearing adults, the use of the fingerspelling alphabet is also important. The
fingerspelling alphabet, in parallel with the use of sign language, contributes to better and
more effective communication and reduces misunderstandings occurring as a result of the
specific features of each individual sign language.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine",
title = "Uloga i značaj prstne azbuke kod gluvih i nagluvih, The role and the significance of fingerspelling alphabet With the deaf and the hard of hearing",
pages = "105-109",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5327"
}
Isaković, L., Kovačević, T.,& Šešum, M.. (2023). Uloga i značaj prstne azbuke kod gluvih i nagluvih. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 109-105.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5327
Isaković L, Kovačević T, Šešum M. Uloga i značaj prstne azbuke kod gluvih i nagluvih. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine. 2023;:109-105.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5327 .
Isaković, Ljubica, Kovačević, Tamara, Šešum, Mia, "Uloga i značaj prstne azbuke kod gluvih i nagluvih" in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine (2023):109-105,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5327 .

Upotreba daкtilologije кod gluve i nagluve dece

Isaković, Ljubica; Kovačević, Tamara; Šešum, Mia

(Drustvo defektologa Srbije, 2023)

TY  - CONF
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Šešum, Mia
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5055
AB  - Gluva i nagluva deca, uporedo sa savladavanjem procesa govora i učenjem artikulacije, koriste znakovni jezik kao svoj primarni, prvi jezik. Ovo je naročito izraženo ukoliko potiču iz porodica gluvih roditelja. Tada je i daktilologija nešto sa čim se susreću od najranijeg uzrasta.
Daktilologija je jednoručna prstna azbuka, dok daktilema predstavlja prstno slovo. U svakom jeziku ima onoliko daktilema koliko ima grafema (odnosno slova) u pismu tog jezika. Hirologija je veoma sličan pojam. To je dvoručna prstna azbuka. Ona, u Srbiji, može biti ćirilična ili latinična. Gotovo u celom svetu se koristi jednoručna, izuzev u Velikoj Britaniji i zemljama koje su bile pod njenom kolonijalnom vlašću, gde je u upotrebi dvoručna prstna azbuka.
Cilj rada je da ukaže na ulogu i značaj primene daktilologije kod gluve i nagluve dece.
Primenjene su metode analize i evaluacije relevantne dostupne literature.
Došli smo do zaključka da je značaj daktilologije u nastavi sa malom gluvom i nagluvom  decom veliki. U obuci početnog čitanja i pisanja, kao autokorektor prilikom savladavanja artikulacije i izgovora glasova, kao pomoć prilikom čitanja govora sa usta i lica sagovornika (kada glasovi slabo vidljivi ili nevidljivi na usnama postaju dostupni usled korišćenja daktilologije), zatim pri učenju novih reči i pojmova. Daktolologijom se iskazuju svi oni pojmovi koji ne postoje u znakovnom jeziku. Lična imena i prezimena, nazivi gradova, država, geografski pojmovi, pojmovi iz oblasti različitih nauka (medicine, prava, matematike, filozofije, psihologije, jezika…), kao i mnogi apstraktni pojmovi kojih u znakovnom jeziku nema. Takođe, uz upotrebu znakovnog jezika, kao primarnog jezika gluvih, uvek se koristi daktilologija, kao i čitanje govora sa usana. U komunikaciji za većinskom zajednicom koja čuje, gluvoj i nagluvoj deci, daktilologija u velikoj meri olakšava komunikaciju i međusobno sporazumevanje.
PB  - Drustvo defektologa Srbije
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023
T1  - Upotreba daкtilologije кod gluve i nagluve dece
EP  - 176
SP  - 176
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5055
ER  - 
@conference{
author = "Isaković, Ljubica and Kovačević, Tamara and Šešum, Mia",
year = "2023",
abstract = "Gluva i nagluva deca, uporedo sa savladavanjem procesa govora i učenjem artikulacije, koriste znakovni jezik kao svoj primarni, prvi jezik. Ovo je naročito izraženo ukoliko potiču iz porodica gluvih roditelja. Tada je i daktilologija nešto sa čim se susreću od najranijeg uzrasta.
Daktilologija je jednoručna prstna azbuka, dok daktilema predstavlja prstno slovo. U svakom jeziku ima onoliko daktilema koliko ima grafema (odnosno slova) u pismu tog jezika. Hirologija je veoma sličan pojam. To je dvoručna prstna azbuka. Ona, u Srbiji, može biti ćirilična ili latinična. Gotovo u celom svetu se koristi jednoručna, izuzev u Velikoj Britaniji i zemljama koje su bile pod njenom kolonijalnom vlašću, gde je u upotrebi dvoručna prstna azbuka.
Cilj rada je da ukaže na ulogu i značaj primene daktilologije kod gluve i nagluve dece.
Primenjene su metode analize i evaluacije relevantne dostupne literature.
Došli smo do zaključka da je značaj daktilologije u nastavi sa malom gluvom i nagluvom  decom veliki. U obuci početnog čitanja i pisanja, kao autokorektor prilikom savladavanja artikulacije i izgovora glasova, kao pomoć prilikom čitanja govora sa usta i lica sagovornika (kada glasovi slabo vidljivi ili nevidljivi na usnama postaju dostupni usled korišćenja daktilologije), zatim pri učenju novih reči i pojmova. Daktolologijom se iskazuju svi oni pojmovi koji ne postoje u znakovnom jeziku. Lična imena i prezimena, nazivi gradova, država, geografski pojmovi, pojmovi iz oblasti različitih nauka (medicine, prava, matematike, filozofije, psihologije, jezika…), kao i mnogi apstraktni pojmovi kojih u znakovnom jeziku nema. Takođe, uz upotrebu znakovnog jezika, kao primarnog jezika gluvih, uvek se koristi daktilologija, kao i čitanje govora sa usana. U komunikaciji za većinskom zajednicom koja čuje, gluvoj i nagluvoj deci, daktilologija u velikoj meri olakšava komunikaciju i međusobno sporazumevanje.",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023",
title = "Upotreba daкtilologije кod gluve i nagluve dece",
pages = "176-176",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5055"
}
Isaković, L., Kovačević, T.,& Šešum, M.. (2023). Upotreba daкtilologije кod gluve i nagluve dece. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023
Drustvo defektologa Srbije., 176-176.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5055
Isaković L, Kovačević T, Šešum M. Upotreba daкtilologije кod gluve i nagluve dece. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023. 2023;:176-176.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5055 .
Isaković, Ljubica, Kovačević, Tamara, Šešum, Mia, "Upotreba daкtilologije кod gluve i nagluve dece" in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023 (2023):176-176,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5055 .

Uloga facijalne ekspresije i emocija u znakovnom jeziku

Kovačević, Tamara; Isaković, Ljubica

(2023)

TY  - CONF
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5062
AB  - U svakodnevnom životu, izraz lica je sastavni deo neverbalne komunikacije.
Preko izraza lica prenosi se mnoštvo ličnih i međuljudskih informacija. Za gluvu i nagluvu decu, facijalna ekspresija ima poseban status kada je u pitanju znakovna komunikacija.
Pokreti lica i glave se koriste u znakovnim jezicima na svim nivoima jezičke strukture.
Emocionalni izrazi lica imaju važnu socijalno-psihološku i komunikativnu funkciju.
Uspešna komunikacija se oslanja na zajedničko predstavljanje i razumevanje unutrašnjih emocionalnih stanja. Antropološka istraživanja facijalne ekspresije pokazuju da se osnovne emocije ( ljutnja, gađenje, strah, sreća, tuga i iznenađenje) mogu sa velikom tačnošću prepoznati u različitim kulturama. Sposobnost kodiranja i dekodiranja emocionalnih znakova u našem društvenom okruženju je od suštinskog značaja za normativno društveno funkcionisanje.
Cilj ovog rada je da se kroz pregled istraživanja analizira uloga facijalne ekspresije i emocija u znakovnom jeziku. Lingvistička istraživanja znakovnih jezika ukazuju da postoje izrazi lica koji se koriste zajedno sa manuelnim znacima i funkcionišu kao fonološke karakteristike, morfeme i sintaksički/prozodijski markeri. Podizanje obrva i različiti izrazi lica su jasno komunikativne prirode i koriste se u kombinaciji sa pokretima ruku. Znakovni jezici su prirodni lingvistički sistemi koji nastaju unutar zajednice gluvih i, kao i govorni jezici, imaju fonološke, leksičke i sintaksičke nivoe strukture. Neophodno je da facijalna ekspresija i jezik tela  u znakovnom jeziku budu u koordinaciji da bi doveli do pravog značenja poruke.
Pregledom dostupne literature, uočeno je da u znakovnom jeziku izraz lica ne prenosi samo emocionalne već i gramatičke i sintaksičke informacije. Izrazi lica predstavljaju markere intenziteta i, kao rezultat, isti gest- znak može imati različita značenja u zavisnosti od pratećeg izraza lica. Pokret glave i facijalna ekspresija mogu potpuno da izmene značenje pojedinog znaka- gesta. Mimika lica ima posebnu ulogu u diferencijaciji sinonimnih znakova.
Rezultati brojnih studija ukazuju na značajnu povezanost između znakovnog jezika i emocionalnog izražavanja. Gluva i nagluva deca, sa najvećom tačnošću u okviru osnovnih emocija, prepoznaju sreću, a najteže identifikuju strah i gađenje. Postoji velika varijabilnost u tačnoj vizuelnoj percepciji emocija.  Gluvu i nagluvu decu je neophodno edukovati u prepoznavanju izraza lica i razumevanju emocija.
C3  - Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023
T1  - Uloga facijalne ekspresije i emocija u znakovnom jeziku
EP  - 173
SP  - 173
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5062
ER  - 
@conference{
author = "Kovačević, Tamara and Isaković, Ljubica",
year = "2023",
abstract = "U svakodnevnom životu, izraz lica je sastavni deo neverbalne komunikacije.
Preko izraza lica prenosi se mnoštvo ličnih i međuljudskih informacija. Za gluvu i nagluvu decu, facijalna ekspresija ima poseban status kada je u pitanju znakovna komunikacija.
Pokreti lica i glave se koriste u znakovnim jezicima na svim nivoima jezičke strukture.
Emocionalni izrazi lica imaju važnu socijalno-psihološku i komunikativnu funkciju.
Uspešna komunikacija se oslanja na zajedničko predstavljanje i razumevanje unutrašnjih emocionalnih stanja. Antropološka istraživanja facijalne ekspresije pokazuju da se osnovne emocije ( ljutnja, gađenje, strah, sreća, tuga i iznenađenje) mogu sa velikom tačnošću prepoznati u različitim kulturama. Sposobnost kodiranja i dekodiranja emocionalnih znakova u našem društvenom okruženju je od suštinskog značaja za normativno društveno funkcionisanje.
Cilj ovog rada je da se kroz pregled istraživanja analizira uloga facijalne ekspresije i emocija u znakovnom jeziku. Lingvistička istraživanja znakovnih jezika ukazuju da postoje izrazi lica koji se koriste zajedno sa manuelnim znacima i funkcionišu kao fonološke karakteristike, morfeme i sintaksički/prozodijski markeri. Podizanje obrva i različiti izrazi lica su jasno komunikativne prirode i koriste se u kombinaciji sa pokretima ruku. Znakovni jezici su prirodni lingvistički sistemi koji nastaju unutar zajednice gluvih i, kao i govorni jezici, imaju fonološke, leksičke i sintaksičke nivoe strukture. Neophodno je da facijalna ekspresija i jezik tela  u znakovnom jeziku budu u koordinaciji da bi doveli do pravog značenja poruke.
Pregledom dostupne literature, uočeno je da u znakovnom jeziku izraz lica ne prenosi samo emocionalne već i gramatičke i sintaksičke informacije. Izrazi lica predstavljaju markere intenziteta i, kao rezultat, isti gest- znak može imati različita značenja u zavisnosti od pratećeg izraza lica. Pokret glave i facijalna ekspresija mogu potpuno da izmene značenje pojedinog znaka- gesta. Mimika lica ima posebnu ulogu u diferencijaciji sinonimnih znakova.
Rezultati brojnih studija ukazuju na značajnu povezanost između znakovnog jezika i emocionalnog izražavanja. Gluva i nagluva deca, sa najvećom tačnošću u okviru osnovnih emocija, prepoznaju sreću, a najteže identifikuju strah i gađenje. Postoji velika varijabilnost u tačnoj vizuelnoj percepciji emocija.  Gluvu i nagluvu decu je neophodno edukovati u prepoznavanju izraza lica i razumevanju emocija.",
journal = "Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023",
title = "Uloga facijalne ekspresije i emocija u znakovnom jeziku",
pages = "173-173",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5062"
}
Kovačević, T.,& Isaković, L.. (2023). Uloga facijalne ekspresije i emocija u znakovnom jeziku. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023, 173-173.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5062
Kovačević T, Isaković L. Uloga facijalne ekspresije i emocija u znakovnom jeziku. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023. 2023;:173-173.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5062 .
Kovačević, Tamara, Isaković, Ljubica, "Uloga facijalne ekspresije i emocija u znakovnom jeziku" in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023 (2023):173-173,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5062 .

Functional abilities of children as factors of school achievement

Đoković, Sanja; Kovačević, Tamara; Ostojić Zeljković, Sanja

(Univerzitet u Prištini - Filozofski fakultet, Kosovska Mitrovica, 2022)

TY  - JOUR
AU  - Đoković, Sanja
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Ostojić Zeljković, Sanja
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5274
AB  - Understanding the factors which affect students’
school achievement is an important knowledge source for strategic
planning and encouraging changes in education. In this
paper, we focused on examining the factors related to personal
characteristics. The aim of this research was to determine the
relation between school failure and achievements in certain
functional abilities, such as: academic skills (reading, writing),
attention, communication (receptive and expressive speech),
class participation, and behavior. The sample included 195
younger school-age children of both genders. Students’ functional
abilities were assessed by the S.I.F.T.E.R. scale (Screening
Instrument for Targeting Educational Risk). The results showed
that school achievement correlated with all assessed functional
abilities. The coefficient of multiple determination showed that
48% of individual differences in children’s school achievement
can be explained by individual differences in the given model of
functional abilities. It should also be emphasized that only two
functional abilities, attention and communication, were singled
out as statistically significant particular predictors.
AB  - Постоји низ различитих личних и срединских фактора који могу утицати на
школски успех и због тога их је потребно истражити са различитих аспеката.
Разумевање фактора који утичу на школско постигнуће ученика представља важан извор сазнања за стратешко планирање и подстицање промена у обра-
зовању. Досадашња истраживања идентификовала су велики број фактора
релевантних за школски успех ученика и они су углавном покривени ширим
категоријама, као што су: породица, школа и личне карактеристике учени-
ка. Циљ истраживања био је да се утврди повезаност школског неуспеха
са постигнућима у појединим функционалним способностима као што су:
академске вештине (читање, писање), пажња, комуникација (рецептивни и
експресивни говор), учествовање на часу и понашање. Узорак је чинило 195
деце оба пола, млађег основношколског узраста. Функционалне способности
ученика процењиване су S.I.F.T.E.R. скалом (Screening Instrument for Targeting
Educational Risk – Скрининг инструмент за откривање образовног ризика).
S.I.F.T.E.R. скала даје веома поуздане податке и о другим функционалним
карактеристикама ученика у процесу наставе (академске вештине, пажња,
комуникација, учешће у настави и понашање) и представља добар инструмент
за предвиђање могућег школског неуспеха. Резултати ове скале недвосмислено
упућују на то да ли је дете уопште у образовном ризику, а ако јесте, упућује
се на то који видови подршке су му потребни.
Резултати су показали да је школско постигнуће у корелацији са свим
процењеним функционалним способностима. Коефицијент вишеструке де-
терминације показао је да се 48% индивидуалних разлика у школском неу-
спеху деце може објаснити индивидуалним разликама у понуђеном моделу
функционалних способности. На основу резултата овог истраживања може
се закључити да су пажња и комуникација два најважнија предиктора у ана-
лизираном моделу. Суштина откривања и разумевања фактора који доводе
до школског неуспеха је у њиховом раном препознавању и предузимању
активности које би спречиле академске тешкоће. Тиме би се, свакако, допри-
нело пружању адекватне подршке како деци и њиховим породицама тако
и наставницима, школи и широј друштвеној заједници. У Србији још увек
није довољно добро разрађен систем пружања додатне подршке за ученике
у редовном систему образовања. Веома мали проценат дефектолога ради на
позицији стручног сарадника у редовним школама, што сигурно значајно
отежава процес добијања додатне подршке за децу којој је то потребно.
PB  - Univerzitet u Prištini - Filozofski fakultet, Kosovska Mitrovica
T2  - Зборник радова Филозофског факултета у Приштини
T1  - Functional abilities of children as factors of school achievement
T1  - Функционалне способности деце као фактори школског постигнућа
EP  - 297
IS  - 3
SP  - 277
VL  - 52
DO  - 10.5937/zrffp52-35020
ER  - 
@article{
author = "Đoković, Sanja and Kovačević, Tamara and Ostojić Zeljković, Sanja",
year = "2022",
abstract = "Understanding the factors which affect students’
school achievement is an important knowledge source for strategic
planning and encouraging changes in education. In this
paper, we focused on examining the factors related to personal
characteristics. The aim of this research was to determine the
relation between school failure and achievements in certain
functional abilities, such as: academic skills (reading, writing),
attention, communication (receptive and expressive speech),
class participation, and behavior. The sample included 195
younger school-age children of both genders. Students’ functional
abilities were assessed by the S.I.F.T.E.R. scale (Screening
Instrument for Targeting Educational Risk). The results showed
that school achievement correlated with all assessed functional
abilities. The coefficient of multiple determination showed that
48% of individual differences in children’s school achievement
can be explained by individual differences in the given model of
functional abilities. It should also be emphasized that only two
functional abilities, attention and communication, were singled
out as statistically significant particular predictors., Постоји низ различитих личних и срединских фактора који могу утицати на
школски успех и због тога их је потребно истражити са различитих аспеката.
Разумевање фактора који утичу на школско постигнуће ученика представља важан извор сазнања за стратешко планирање и подстицање промена у обра-
зовању. Досадашња истраживања идентификовала су велики број фактора
релевантних за школски успех ученика и они су углавном покривени ширим
категоријама, као што су: породица, школа и личне карактеристике учени-
ка. Циљ истраживања био је да се утврди повезаност школског неуспеха
са постигнућима у појединим функционалним способностима као што су:
академске вештине (читање, писање), пажња, комуникација (рецептивни и
експресивни говор), учествовање на часу и понашање. Узорак је чинило 195
деце оба пола, млађег основношколског узраста. Функционалне способности
ученика процењиване су S.I.F.T.E.R. скалом (Screening Instrument for Targeting
Educational Risk – Скрининг инструмент за откривање образовног ризика).
S.I.F.T.E.R. скала даје веома поуздане податке и о другим функционалним
карактеристикама ученика у процесу наставе (академске вештине, пажња,
комуникација, учешће у настави и понашање) и представља добар инструмент
за предвиђање могућег школског неуспеха. Резултати ове скале недвосмислено
упућују на то да ли је дете уопште у образовном ризику, а ако јесте, упућује
се на то који видови подршке су му потребни.
Резултати су показали да је школско постигнуће у корелацији са свим
процењеним функционалним способностима. Коефицијент вишеструке де-
терминације показао је да се 48% индивидуалних разлика у школском неу-
спеху деце може објаснити индивидуалним разликама у понуђеном моделу
функционалних способности. На основу резултата овог истраживања може
се закључити да су пажња и комуникација два најважнија предиктора у ана-
лизираном моделу. Суштина откривања и разумевања фактора који доводе
до школског неуспеха је у њиховом раном препознавању и предузимању
активности које би спречиле академске тешкоће. Тиме би се, свакако, допри-
нело пружању адекватне подршке како деци и њиховим породицама тако
и наставницима, школи и широј друштвеној заједници. У Србији још увек
није довољно добро разрађен систем пружања додатне подршке за ученике
у редовном систему образовања. Веома мали проценат дефектолога ради на
позицији стручног сарадника у редовним школама, што сигурно значајно
отежава процес добијања додатне подршке за децу којој је то потребно.",
publisher = "Univerzitet u Prištini - Filozofski fakultet, Kosovska Mitrovica",
journal = "Зборник радова Филозофског факултета у Приштини",
title = "Functional abilities of children as factors of school achievement, Функционалне способности деце као фактори школског постигнућа",
pages = "297-277",
number = "3",
volume = "52",
doi = "10.5937/zrffp52-35020"
}
Đoković, S., Kovačević, T.,& Ostojić Zeljković, S.. (2022). Functional abilities of children as factors of school achievement. in Зборник радова Филозофског факултета у Приштини
Univerzitet u Prištini - Filozofski fakultet, Kosovska Mitrovica., 52(3), 277-297.
https://doi.org/10.5937/zrffp52-35020
Đoković S, Kovačević T, Ostojić Zeljković S. Functional abilities of children as factors of school achievement. in Зборник радова Филозофског факултета у Приштини. 2022;52(3):277-297.
doi:10.5937/zrffp52-35020 .
Đoković, Sanja, Kovačević, Tamara, Ostojić Zeljković, Sanja, "Functional abilities of children as factors of school achievement" in Зборник радова Филозофског факултета у Приштини, 52, no. 3 (2022):277-297,
https://doi.org/10.5937/zrffp52-35020 . .

Čitanje govora sa usana kod odraslih gluvih i nagluvih

Isaković, Ljubica; Kovačević, Tamara; Šešum, Mia; Radić Šestić, Marina

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF), 2022)

TY  - CONF
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Šešum, Mia
AU  - Radić Šestić, Marina
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4960
AB  - Posmatranjem lica i usana, naročito kada nastupe nepovoljni sredinski čini- oci, naglašava se potreba svake osobe da dodatno razjasni poruku koju joj šalje sagovornik. Čitanje govora sa usana je složena aktivnost, zavisi od percepcije, ali i puno različitih mentalnih operacija. Gluve i nagluve osobe se u svojoj komunikaciji izuzetno oslanjaju na ovaj proces.
Osnovni cilj rada je da se pregledom dostupne literature ukaže na značaj čitanja govora sa usana sagovornika kod odraslih gluvih i nagluvih osoba.
Primenjene su metode analize i evaluacije relevantne dostupne literature.
Dolazi se do brojnih podataka o specifičnostima, karakteristikama i činio- cima koji utiču na čitanje govora sa usana. Ističu se razlike u primeni, načinu učenja i savladavanja ovog procesa kod osoba koje su rođene gluve, kod kasnije oglu- velih, ali i kod nagluvih.
Čitanje govora sa usana je za gluve i nagluve put za obrazovanje, komunikaciju sa okolinom, kao i način da se lakše „čuje” i savladava govor. Kod gluvih osoba (sa urođenom gluvoćom i onih koje su izgubile sluh na najranijem uzrastu) čitanje govora sa usana je znatno zahtevnije i složenije, nego kod kasnije ogluvelih ili kod nagluvih osoba. Ističe se i značaj savladavanja ove veštine kod odraslih osoba sa prezbiakuzijom.
AB  - In observing the face and lips, especially when unfavourable environmental factors ensue, the need of each person to have the message sent by an interlocutor additionally clarified is emphasised. Lipreading is a complex activity, which depends on perception, but also on different mental operations. Deaf and hard of hearing persons rely on this process in their communication to a great extent.
The main goal of the study is to point to the significance of lipreading from the lips of interlocutors with deaf and hard of hearing adults through the review of the available literature. The methods of analysis and evaluation of relevant available literature were applied. Numerous datа on the specific features, characteristics and factors which affect lipreading are obtained. The differences in application and ways of learning and mastering this process with persons who were born deaf, who became deaf at a later stage, but also with the hard of hearing are emphasised.
For the deaf and hard of hearing, lipreading is the path for education, communication with the surroundings as well as the way to “hear” and learn speech more easily. Lipreading is much more demanding and complex with deaf persons (with congenital deafness and those who lost hearing at the earliest age) than with those became deaf at a later age and with heard of hearing persons. The significance of mastering this skill with adults with presbyacusis is emphasised.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
T1  - Čitanje govora sa usana kod odraslih gluvih i nagluvih
T1  - Lipreading with deaf and hard of hearing adults
EP  - 147
SP  - 141
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4960
ER  - 
@conference{
author = "Isaković, Ljubica and Kovačević, Tamara and Šešum, Mia and Radić Šestić, Marina",
year = "2022",
abstract = "Posmatranjem lica i usana, naročito kada nastupe nepovoljni sredinski čini- oci, naglašava se potreba svake osobe da dodatno razjasni poruku koju joj šalje sagovornik. Čitanje govora sa usana je složena aktivnost, zavisi od percepcije, ali i puno različitih mentalnih operacija. Gluve i nagluve osobe se u svojoj komunikaciji izuzetno oslanjaju na ovaj proces.
Osnovni cilj rada je da se pregledom dostupne literature ukaže na značaj čitanja govora sa usana sagovornika kod odraslih gluvih i nagluvih osoba.
Primenjene su metode analize i evaluacije relevantne dostupne literature.
Dolazi se do brojnih podataka o specifičnostima, karakteristikama i činio- cima koji utiču na čitanje govora sa usana. Ističu se razlike u primeni, načinu učenja i savladavanja ovog procesa kod osoba koje su rođene gluve, kod kasnije oglu- velih, ali i kod nagluvih.
Čitanje govora sa usana je za gluve i nagluve put za obrazovanje, komunikaciju sa okolinom, kao i način da se lakše „čuje” i savladava govor. Kod gluvih osoba (sa urođenom gluvoćom i onih koje su izgubile sluh na najranijem uzrastu) čitanje govora sa usana je znatno zahtevnije i složenije, nego kod kasnije ogluvelih ili kod nagluvih osoba. Ističe se i značaj savladavanja ove veštine kod odraslih osoba sa prezbiakuzijom., In observing the face and lips, especially when unfavourable environmental factors ensue, the need of each person to have the message sent by an interlocutor additionally clarified is emphasised. Lipreading is a complex activity, which depends on perception, but also on different mental operations. Deaf and hard of hearing persons rely on this process in their communication to a great extent.
The main goal of the study is to point to the significance of lipreading from the lips of interlocutors with deaf and hard of hearing adults through the review of the available literature. The methods of analysis and evaluation of relevant available literature were applied. Numerous datа on the specific features, characteristics and factors which affect lipreading are obtained. The differences in application and ways of learning and mastering this process with persons who were born deaf, who became deaf at a later stage, but also with the hard of hearing are emphasised.
For the deaf and hard of hearing, lipreading is the path for education, communication with the surroundings as well as the way to “hear” and learn speech more easily. Lipreading is much more demanding and complex with deaf persons (with congenital deafness and those who lost hearing at the earliest age) than with those became deaf at a later age and with heard of hearing persons. The significance of mastering this skill with adults with presbyacusis is emphasised.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine",
title = "Čitanje govora sa usana kod odraslih gluvih i nagluvih, Lipreading with deaf and hard of hearing adults",
pages = "147-141",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4960"
}
Isaković, L., Kovačević, T., Šešum, M.,& Radić Šestić, M.. (2022). Čitanje govora sa usana kod odraslih gluvih i nagluvih. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)., 141-147.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4960
Isaković L, Kovačević T, Šešum M, Radić Šestić M. Čitanje govora sa usana kod odraslih gluvih i nagluvih. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine. 2022;:141-147.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4960 .
Isaković, Ljubica, Kovačević, Tamara, Šešum, Mia, Radić Šestić, Marina, "Čitanje govora sa usana kod odraslih gluvih i nagluvih" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine (2022):141-147,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4960 .

Čitanje govora sa usana u kontekstu covida 19

Isaković, Ljubica; Kovačević, Tamara; Šešum, Mia; Šestić, Marina

(Drustvo defektologa Srbije, 2022)

TY  - CONF
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Šešum, Mia
AU  - Šestić, Marina
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4154
AB  - Veoma često nismo svesni koliko veliku ulogu igra vizuelna percepcija u
razumevanju izrečenog. To vidimo po tome što u nekim situacijama (u okolnostima
velike buke, kada postoji prepreka između sagovornika) veoma često dolazi do
nesporazuma. U takvim situacijama mi spontano težimo da pratimo pokrete govornih
organa govornika kako bismo primili više informacija i razumeli poruku. Čitanje govora
sa usana je fenomen koji obuhvata vizuelnu percepciju, upotrebu ostataka sluha, ali i
misaonu (kognitivnu) obradu primljenih podataka. Svi, pa i gluve i nagluve osobe, treba
da maksimalno koriste slušne sposobnosti i vizuelnu percepciju, da bi putem shvatanja
konteksta izrečenog poruka bila kompletno primljena. Danas se to, pri komunikaciji,
naročito primećuje, kada usled COVIDA-19 nosimo zaštitne maske, koje nam zaklanjaju
usta i lice.
Cilj ovog rada je da se kroz pregled istraživanja analizira uticaj pandemije
COVIDA-19 na prijem i pristup informacijama putem čitanja govora sa usta i lica
sagovornika, kod gluvih i nagluvih osoba.
Pregledom dostupne literature, dolazimo do saznanja da je danas čitanje govora
sa usana, naročito otežano, čak i onemogućeno. Ukoliko se ne koriste znakovni jezik,
daktilologija, titlovani tekstovi, gluve i nagluve osobe nalaze se u veoma nepovoljnoj
situaciji. Klasične maske zaklanjaju usta i lice i gluve osobe ostaju bez bitnih informacija.
Providne maske za lice, koje su zaživele u doba pandemije, donekle pomažu čitanju
govora sa usana. Olakšava i to što, prevodioci na znakovni jezik, koje viđamo u medijima
uvek i govore, što u velikoj meri doprinosi čitanju sa usana i boljem primanju bitnih
informacija.
Pandemija COVID-19 donela je promene i dodatne teškoće zajednici Gluvih.
Oni su, usled nedovoljne informisanosti, naročito izloženi brizi, strahu, nerazumevanju
svakodnevnih događanja, neshvatanju opasnosti, načina prenošenja virusa, ali i posledica
koje virus donosi. Primena novih tehnologija i prilagođavanje postojećih, doprineli bi
boljem položaju ovih osoba.
PB  - Drustvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.
T1  - Čitanje govora sa usana u kontekstu covida 19
EP  - 202
SP  - 202
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4154
ER  - 
@conference{
author = "Isaković, Ljubica and Kovačević, Tamara and Šešum, Mia and Šestić, Marina",
year = "2022",
abstract = "Veoma često nismo svesni koliko veliku ulogu igra vizuelna percepcija u
razumevanju izrečenog. To vidimo po tome što u nekim situacijama (u okolnostima
velike buke, kada postoji prepreka između sagovornika) veoma često dolazi do
nesporazuma. U takvim situacijama mi spontano težimo da pratimo pokrete govornih
organa govornika kako bismo primili više informacija i razumeli poruku. Čitanje govora
sa usana je fenomen koji obuhvata vizuelnu percepciju, upotrebu ostataka sluha, ali i
misaonu (kognitivnu) obradu primljenih podataka. Svi, pa i gluve i nagluve osobe, treba
da maksimalno koriste slušne sposobnosti i vizuelnu percepciju, da bi putem shvatanja
konteksta izrečenog poruka bila kompletno primljena. Danas se to, pri komunikaciji,
naročito primećuje, kada usled COVIDA-19 nosimo zaštitne maske, koje nam zaklanjaju
usta i lice.
Cilj ovog rada je da se kroz pregled istraživanja analizira uticaj pandemije
COVIDA-19 na prijem i pristup informacijama putem čitanja govora sa usta i lica
sagovornika, kod gluvih i nagluvih osoba.
Pregledom dostupne literature, dolazimo do saznanja da je danas čitanje govora
sa usana, naročito otežano, čak i onemogućeno. Ukoliko se ne koriste znakovni jezik,
daktilologija, titlovani tekstovi, gluve i nagluve osobe nalaze se u veoma nepovoljnoj
situaciji. Klasične maske zaklanjaju usta i lice i gluve osobe ostaju bez bitnih informacija.
Providne maske za lice, koje su zaživele u doba pandemije, donekle pomažu čitanju
govora sa usana. Olakšava i to što, prevodioci na znakovni jezik, koje viđamo u medijima
uvek i govore, što u velikoj meri doprinosi čitanju sa usana i boljem primanju bitnih
informacija.
Pandemija COVID-19 donela je promene i dodatne teškoće zajednici Gluvih.
Oni su, usled nedovoljne informisanosti, naročito izloženi brizi, strahu, nerazumevanju
svakodnevnih događanja, neshvatanju opasnosti, načina prenošenja virusa, ali i posledica
koje virus donosi. Primena novih tehnologija i prilagođavanje postojećih, doprineli bi
boljem položaju ovih osoba.",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.",
title = "Čitanje govora sa usana u kontekstu covida 19",
pages = "202-202",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4154"
}
Isaković, L., Kovačević, T., Šešum, M.,& Šestić, M.. (2022). Čitanje govora sa usana u kontekstu covida 19. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.
Drustvo defektologa Srbije., 202-202.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4154
Isaković L, Kovačević T, Šešum M, Šestić M. Čitanje govora sa usana u kontekstu covida 19. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.. 2022;:202-202.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4154 .
Isaković, Ljubica, Kovačević, Tamara, Šešum, Mia, Šestić, Marina, "Čitanje govora sa usana u kontekstu covida 19" in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022. (2022):202-202,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4154 .

Znakovni jezik i novi termini (znaci) tokom pandemije

Kovačević, Tamara; Isaković, Ljubica; Đoković, Sanja

(Drustvo defektologa Srbije, 2022)

TY  - CONF
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Đoković, Sanja
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4153
AB  - Preporuke Svetske federacije gluvih (World Federation of the Deaf -WFD)
ukazuju na važnost znakovnog jezika, poštovanje kulture i identiteta gluvih osoba;
bilingvalno obrazovanje; dostupnost svim segmentima društvenog života i zaštitu od
diskriminacije; obezbeđivanje interpretatora znakovnog jezika koji olakšava
komunikaciju između gluvih i čujućih osoba. Pandemija Covid 19, uticala je i na znakovne
jezike.
Cilj ovog rada je da se kroz pregled istraživanja analizira pojava novih znakova
(termina) u nacionalnim znakovnim jezicima tokom pandemije. Svetska federacija gluvih
je u martu 2020. izdala saopštenje o većoj ranjivosti gluvih osoba, kao marginalizovane
grupe, tokom krize izazvane pandemijom. Ukazuje se da gluvim osobama treba
omogućiti pristup informacijama i zdravstvenim uslugama na nacionalnim znakovnim
jezicima. Neophodno je da znakovni interpretator prevodi sa govornog na nacionalni
znakovni jezik, da se izrečeno titluje što je značajno za važne i ključne događaje, koji se
prenose uživo. U video zapisima za opisivanje termina vezanih za Covid 19, mogu se
koristiti vizuelni opisi i ilustracije kako bi se informacije lakše razumele. Specifičnim i
apstraktnim terminima neophodna su detaljnija objašnjenja.
Pregledom dostupne literature, uočeno je da su se u nacionalnim znakovnim
jezicima pojavili tokom pandemije novi termini (znaci), kako bi se gluvim osobama što
bolje razjasnila nova situacija, rizici i pravila ponašanja. Novi znaci vezani za pandemiju
su: Covid-19; korona virus; pandemija; fizička distanca; zaključavanje; simptomi; zaraza;
izolacija; karantin; maske; vakcine. Za njih je karakteristično to što se pri pokazivanju
koristi i daktilologija (prstna azbuka-abeceda), pokazuje znak, a kod nekih pojmova se
znak sa više različitih znakova dodatno objašnjava.
Teško je prevoditi sa znakovnog na govorni jezik i obrnuto. Razlika je uslovljena
vizuelnom percepcijom, intenzitetom emocionalnog doživljaja i razvojem mišljenja i
govora. Gluva osoba, u želji da svoje unutrašnje potrebe ili stanja izrazi, neprekidno ima
potrebu da stvara nove znakove. Znaci-gestovi, plastično ocrtavaju suštinu predmeta ili
plastično kopiraju radnju ili simbolično označavaju pojam, što već predstavlja viši stupanj
znakovnog izražavanja, ali i osnovu za formiranje apstraktnih znakova. Video snimci na
znakovnom jeziku, koji uključuju vizuelne opise i razradu apstraktnih pojmova, treba da
budu edukativni, podrže razumevanje i efikasno prenesu informacije i pomognu da se
osigura bezbednost javnog zdravlja smanjenjem širenja virusa.
PB  - Drustvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.
T1  - Znakovni jezik i novi termini (znaci) tokom pandemije
EP  - 192
SP  - 192
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4153
ER  - 
@conference{
author = "Kovačević, Tamara and Isaković, Ljubica and Đoković, Sanja",
year = "2022",
abstract = "Preporuke Svetske federacije gluvih (World Federation of the Deaf -WFD)
ukazuju na važnost znakovnog jezika, poštovanje kulture i identiteta gluvih osoba;
bilingvalno obrazovanje; dostupnost svim segmentima društvenog života i zaštitu od
diskriminacije; obezbeđivanje interpretatora znakovnog jezika koji olakšava
komunikaciju između gluvih i čujućih osoba. Pandemija Covid 19, uticala je i na znakovne
jezike.
Cilj ovog rada je da se kroz pregled istraživanja analizira pojava novih znakova
(termina) u nacionalnim znakovnim jezicima tokom pandemije. Svetska federacija gluvih
je u martu 2020. izdala saopštenje o većoj ranjivosti gluvih osoba, kao marginalizovane
grupe, tokom krize izazvane pandemijom. Ukazuje se da gluvim osobama treba
omogućiti pristup informacijama i zdravstvenim uslugama na nacionalnim znakovnim
jezicima. Neophodno je da znakovni interpretator prevodi sa govornog na nacionalni
znakovni jezik, da se izrečeno titluje što je značajno za važne i ključne događaje, koji se
prenose uživo. U video zapisima za opisivanje termina vezanih za Covid 19, mogu se
koristiti vizuelni opisi i ilustracije kako bi se informacije lakše razumele. Specifičnim i
apstraktnim terminima neophodna su detaljnija objašnjenja.
Pregledom dostupne literature, uočeno je da su se u nacionalnim znakovnim
jezicima pojavili tokom pandemije novi termini (znaci), kako bi se gluvim osobama što
bolje razjasnila nova situacija, rizici i pravila ponašanja. Novi znaci vezani za pandemiju
su: Covid-19; korona virus; pandemija; fizička distanca; zaključavanje; simptomi; zaraza;
izolacija; karantin; maske; vakcine. Za njih je karakteristično to što se pri pokazivanju
koristi i daktilologija (prstna azbuka-abeceda), pokazuje znak, a kod nekih pojmova se
znak sa više različitih znakova dodatno objašnjava.
Teško je prevoditi sa znakovnog na govorni jezik i obrnuto. Razlika je uslovljena
vizuelnom percepcijom, intenzitetom emocionalnog doživljaja i razvojem mišljenja i
govora. Gluva osoba, u želji da svoje unutrašnje potrebe ili stanja izrazi, neprekidno ima
potrebu da stvara nove znakove. Znaci-gestovi, plastično ocrtavaju suštinu predmeta ili
plastično kopiraju radnju ili simbolično označavaju pojam, što već predstavlja viši stupanj
znakovnog izražavanja, ali i osnovu za formiranje apstraktnih znakova. Video snimci na
znakovnom jeziku, koji uključuju vizuelne opise i razradu apstraktnih pojmova, treba da
budu edukativni, podrže razumevanje i efikasno prenesu informacije i pomognu da se
osigura bezbednost javnog zdravlja smanjenjem širenja virusa.",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.",
title = "Znakovni jezik i novi termini (znaci) tokom pandemije",
pages = "192-192",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4153"
}
Kovačević, T., Isaković, L.,& Đoković, S.. (2022). Znakovni jezik i novi termini (znaci) tokom pandemije. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.
Drustvo defektologa Srbije., 192-192.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4153
Kovačević T, Isaković L, Đoković S. Znakovni jezik i novi termini (znaci) tokom pandemije. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.. 2022;:192-192.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4153 .
Kovačević, Tamara, Isaković, Ljubica, Đoković, Sanja, "Znakovni jezik i novi termini (znaci) tokom pandemije" in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022. (2022):192-192,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4153 .

Recognition of emotions and affective attitudes in children with attention-deficit hyperactivity disorder

Plečević, Vladan; Đoković, Sanja; Kovačević, Tamara

(Vojnomedicinska akademija, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Plečević, Vladan
AU  - Đoković, Sanja
AU  - Kovačević, Tamara
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3948
AB  - Background/Aim. Children with attention-deficit hyperactivity disorder (ADHD) show lower degree of recognition of their own emotions and greater behavioral difficulties than children who do not have this disorder. This also affects the recognition of other people's emotions that are expressed not only by their language content, but also by their facial expression and the way they express the emotional message through speech. Most research in this area focuses on recognizing emotions based on facial expressions rather than on emotions in speech. The aim of this study was to examine how children with ADHD recognize emotions in speech (joy, anger, fear, sadness) and affective attitudes (threat and commandment) in relation to children of typical development. Methods. The study included 31 children with ADHD and 29 typical developmental children aged 6 to 13. To assess the ability to recognize emotions and affective attitudes, a corpus of Speech Emotional Expression and Attitudes (Govorna emocionalna ekspresija i stavovi – GEES, in Serbian) was used. This corpus included sentences that expressed emotions of anger, joy, fear, and sadness, and of affective attitudes, threat and command.
AB  - Deca sa poremećajem pažnje i hipe-raktivnošću (ADHD) pokazuju slabije prepoznavanje sopstvenih emocija i veće ispoljavanje teškoća u ponašanju od dece koja nemaju tu smetnju. Samim tim je pogođeno i prepoznavanje tuđih emocija koje se ispoljavaju ne samo jezičkim sadržajem već i izrazom lica i načinom izražavanja emotivne poruke govorom. Cilj ovog istraživanja je bio da se ispita kako deca sa ADHD prepoznaju emocije u go-voru (radost, ljutnju, strah, tugu) i afektivne stavove (pretnju i zapovest) u odnosu na decu sa tipičnim razvo-jem. Većina istraživanja iz ove oblasti fokusirana je na prepoznavanje emocija na osnovu izraza lica, a ne na os-novu emocija u govoru. Metode. Istraživanje je obuhvati-lo 31 dete sa ADHD i 29 dece sa tipičnim razvojem uzras-ta od 6 do 13 godina. Za procenu sposobnosti prepoz-navanja emocija i afektivnih stavova korišćen je korpus za procenu Govorne emocionalne ekspresije i stavova (GEES). U tom korpusu su bile rečenice koje su izražavale emocije ljutnje, radosti, straha i tuge, a od afektivnih stavova pretnju i zapovest. Rezultati. Deca sa ADHD imala su lošije prepoznavanje emocija i afektivnih stavova u govoru u odnosu na decu sa tipičnim razvojem (t = 8.81; p = 0.000). Radost je bila jedina emocija gde nije utvrđena statistički značajna razlika. Za druge emocije i afektivne stavove utvrđene su statistički značajne razlike (p < 0.01). Utvrđena je statistički značajna povezanost između uzrasta i prepoznavanja emocija i afektivnih stavova u obe grupe, ali je ta povezanost bila izraženija kod dece sa tipičnim razvojem. Zaključak. Rezultati istraživanja su dali važne pokazatelje o percepciji emocija i afektivnih stavova u govoru kod dece sa ADHD. Ovi rezultati su veoma bitni za osmišljavanje terapijskih procedura, posebno u razvoju strategija za modeliranje ponašanja dece sa ADHD.
PB  - Vojnomedicinska akademija
T2  - Vojnosanitetski pregled
T1  - Recognition of emotions and affective attitudes in children with attention-deficit hyperactivity disorder
T1  - Prepoznavanje emocija i afektivnih stavova kod dece sa poremećajem pažnje i hiperaktivnošću
EP  - 1052
IS  - 10
SP  - 1046
VL  - 78
DO  - 10.2298/VSP191004025P
ER  - 
@article{
author = "Plečević, Vladan and Đoković, Sanja and Kovačević, Tamara",
year = "2021",
abstract = "Background/Aim. Children with attention-deficit hyperactivity disorder (ADHD) show lower degree of recognition of their own emotions and greater behavioral difficulties than children who do not have this disorder. This also affects the recognition of other people's emotions that are expressed not only by their language content, but also by their facial expression and the way they express the emotional message through speech. Most research in this area focuses on recognizing emotions based on facial expressions rather than on emotions in speech. The aim of this study was to examine how children with ADHD recognize emotions in speech (joy, anger, fear, sadness) and affective attitudes (threat and commandment) in relation to children of typical development. Methods. The study included 31 children with ADHD and 29 typical developmental children aged 6 to 13. To assess the ability to recognize emotions and affective attitudes, a corpus of Speech Emotional Expression and Attitudes (Govorna emocionalna ekspresija i stavovi – GEES, in Serbian) was used. This corpus included sentences that expressed emotions of anger, joy, fear, and sadness, and of affective attitudes, threat and command., Deca sa poremećajem pažnje i hipe-raktivnošću (ADHD) pokazuju slabije prepoznavanje sopstvenih emocija i veće ispoljavanje teškoća u ponašanju od dece koja nemaju tu smetnju. Samim tim je pogođeno i prepoznavanje tuđih emocija koje se ispoljavaju ne samo jezičkim sadržajem već i izrazom lica i načinom izražavanja emotivne poruke govorom. Cilj ovog istraživanja je bio da se ispita kako deca sa ADHD prepoznaju emocije u go-voru (radost, ljutnju, strah, tugu) i afektivne stavove (pretnju i zapovest) u odnosu na decu sa tipičnim razvo-jem. Većina istraživanja iz ove oblasti fokusirana je na prepoznavanje emocija na osnovu izraza lica, a ne na os-novu emocija u govoru. Metode. Istraživanje je obuhvati-lo 31 dete sa ADHD i 29 dece sa tipičnim razvojem uzras-ta od 6 do 13 godina. Za procenu sposobnosti prepoz-navanja emocija i afektivnih stavova korišćen je korpus za procenu Govorne emocionalne ekspresije i stavova (GEES). U tom korpusu su bile rečenice koje su izražavale emocije ljutnje, radosti, straha i tuge, a od afektivnih stavova pretnju i zapovest. Rezultati. Deca sa ADHD imala su lošije prepoznavanje emocija i afektivnih stavova u govoru u odnosu na decu sa tipičnim razvojem (t = 8.81; p = 0.000). Radost je bila jedina emocija gde nije utvrđena statistički značajna razlika. Za druge emocije i afektivne stavove utvrđene su statistički značajne razlike (p < 0.01). Utvrđena je statistički značajna povezanost između uzrasta i prepoznavanja emocija i afektivnih stavova u obe grupe, ali je ta povezanost bila izraženija kod dece sa tipičnim razvojem. Zaključak. Rezultati istraživanja su dali važne pokazatelje o percepciji emocija i afektivnih stavova u govoru kod dece sa ADHD. Ovi rezultati su veoma bitni za osmišljavanje terapijskih procedura, posebno u razvoju strategija za modeliranje ponašanja dece sa ADHD.",
publisher = "Vojnomedicinska akademija",
journal = "Vojnosanitetski pregled",
title = "Recognition of emotions and affective attitudes in children with attention-deficit hyperactivity disorder, Prepoznavanje emocija i afektivnih stavova kod dece sa poremećajem pažnje i hiperaktivnošću",
pages = "1052-1046",
number = "10",
volume = "78",
doi = "10.2298/VSP191004025P"
}
Plečević, V., Đoković, S.,& Kovačević, T.. (2021). Recognition of emotions and affective attitudes in children with attention-deficit hyperactivity disorder. in Vojnosanitetski pregled
Vojnomedicinska akademija., 78(10), 1046-1052.
https://doi.org/10.2298/VSP191004025P
Plečević V, Đoković S, Kovačević T. Recognition of emotions and affective attitudes in children with attention-deficit hyperactivity disorder. in Vojnosanitetski pregled. 2021;78(10):1046-1052.
doi:10.2298/VSP191004025P .
Plečević, Vladan, Đoković, Sanja, Kovačević, Tamara, "Recognition of emotions and affective attitudes in children with attention-deficit hyperactivity disorder" in Vojnosanitetski pregled, 78, no. 10 (2021):1046-1052,
https://doi.org/10.2298/VSP191004025P . .
1
1

Gluve i nagluve osobe i pristup informacijama tokom pandemije Covid-19

Kovačević, Tamara; Isaković, Ljubica

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2021)

TY  - CONF
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4086
AB  - Veća ranjivost gluvih i nagluvih osoba, tokom pandemije, izazvana je nejednakim pristupom informacijama, kako u svakodnevnim aktivnostima, tako i u pristupu obrazovnim i zdravstvenim uslugama. Usled specifičnog načina komunikacije i jezičke barijere, nastale su teškoće u razumevanju svakodnevnih događaja kojima smo bili izloženi, u poređenju sa čujućom populacijom. Značajne informacije nisu prevođene na znakovni jezik.
Osnovni cilj rada je da se pregledom dostupne literature ukaže na uticaj pandemije COVID-19 na gluve i nagluve osobe. Utvrdiće se značaj i nači- ni informisanja gluvih i nagluvih o ključnim pojmovima vezanim za pojavu pandemije, načine prenošenja virusa, načine zaštite, ali i pravila ponašanja u novonastaloj situaciji. Primenjene su metode analize i evaluacije relevant- ne dostupne literature.
Dolazi se do brojnih podataka o promenama koje je pandemija donela u zajednicu Gluvih. Uporedo sa brigom i strahom o mogućnostima zaraze, uočova se i neinfor- misanost, osećaj usamljenosti, strah od izolacije, bojazan za egzistenciju, ali i potreba podrške njihovom mentalnom zdravlju.
Neophodno je osigurati prevođenje na znakovni jezik, titlovanje tekstova, omogućavanje čitanja govora sa usana, podrška tumača, edukativna i zdrav- stavena podrška. Nužna je primena novih tehnologija, kao i prilagođavanje postojećih. Prepoznati su i dati novi i nadograđeni termini (znaci) koji se koriste u znakovnom jeziku i koji pomažu boljem uklapanju u novonastalu situaciju
AB  - Greater vulnerability of dead and hard of hearing persons during the pandemic has been caused by the unequal access to information in both everyday activities and in the access to educational and health services alike. Due to the specific manner of communication and the language barrier, the difficulties have arisen in comprehending the everyday events we have been exposed to in comparison to the hearing population. Significant information has not been translated into sign language. The primary goal of the study is to point to the effect of the COVID-19 pandemic on deaf and hard of hearing persons through the review of the available literature. The significance and the ways of informing the deaf and the hard of hearing of the key terms in relation to the phenomenon of the pandemic, the ways of the virus transmission, the methods of protection as well as the rules of conduct in the newly occurred situation will be established. The method of analysis and the evaluation of the relevant available literature were applied.
Numerous data on the changes the pandemic brought to the community of the Deaf have been obtained. In parallel with the preoccupation with and fear of the possibility of contagion, the absence of being informed, the feeling of loneliness, the fear of isolation and fear for existence as well as the need for support to their mental health are observed.
It is essential that the translation into sign language, subtitling, the enabling of lip reading, the support of an interpreter, educational and health support should be ensured. The application of new technologies and the adjustment of the existent ones are necessary. New and upgraded terms (signs) which are used in sign language and which facilitate better adaptation to the newly occurred situation have been identified.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine
T1  - Gluve i nagluve osobe i pristup informacijama tokom pandemije Covid-19
T1  - Deaf and hard of hearing persons and access to information during the Covid-19 pandemic
EP  - 75
SP  - 65
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4086
ER  - 
@conference{
author = "Kovačević, Tamara and Isaković, Ljubica",
year = "2021",
abstract = "Veća ranjivost gluvih i nagluvih osoba, tokom pandemije, izazvana je nejednakim pristupom informacijama, kako u svakodnevnim aktivnostima, tako i u pristupu obrazovnim i zdravstvenim uslugama. Usled specifičnog načina komunikacije i jezičke barijere, nastale su teškoće u razumevanju svakodnevnih događaja kojima smo bili izloženi, u poređenju sa čujućom populacijom. Značajne informacije nisu prevođene na znakovni jezik.
Osnovni cilj rada je da se pregledom dostupne literature ukaže na uticaj pandemije COVID-19 na gluve i nagluve osobe. Utvrdiće se značaj i nači- ni informisanja gluvih i nagluvih o ključnim pojmovima vezanim za pojavu pandemije, načine prenošenja virusa, načine zaštite, ali i pravila ponašanja u novonastaloj situaciji. Primenjene su metode analize i evaluacije relevant- ne dostupne literature.
Dolazi se do brojnih podataka o promenama koje je pandemija donela u zajednicu Gluvih. Uporedo sa brigom i strahom o mogućnostima zaraze, uočova se i neinfor- misanost, osećaj usamljenosti, strah od izolacije, bojazan za egzistenciju, ali i potreba podrške njihovom mentalnom zdravlju.
Neophodno je osigurati prevođenje na znakovni jezik, titlovanje tekstova, omogućavanje čitanja govora sa usana, podrška tumača, edukativna i zdrav- stavena podrška. Nužna je primena novih tehnologija, kao i prilagođavanje postojećih. Prepoznati su i dati novi i nadograđeni termini (znaci) koji se koriste u znakovnom jeziku i koji pomažu boljem uklapanju u novonastalu situaciju, Greater vulnerability of dead and hard of hearing persons during the pandemic has been caused by the unequal access to information in both everyday activities and in the access to educational and health services alike. Due to the specific manner of communication and the language barrier, the difficulties have arisen in comprehending the everyday events we have been exposed to in comparison to the hearing population. Significant information has not been translated into sign language. The primary goal of the study is to point to the effect of the COVID-19 pandemic on deaf and hard of hearing persons through the review of the available literature. The significance and the ways of informing the deaf and the hard of hearing of the key terms in relation to the phenomenon of the pandemic, the ways of the virus transmission, the methods of protection as well as the rules of conduct in the newly occurred situation will be established. The method of analysis and the evaluation of the relevant available literature were applied.
Numerous data on the changes the pandemic brought to the community of the Deaf have been obtained. In parallel with the preoccupation with and fear of the possibility of contagion, the absence of being informed, the feeling of loneliness, the fear of isolation and fear for existence as well as the need for support to their mental health are observed.
It is essential that the translation into sign language, subtitling, the enabling of lip reading, the support of an interpreter, educational and health support should be ensured. The application of new technologies and the adjustment of the existent ones are necessary. New and upgraded terms (signs) which are used in sign language and which facilitate better adaptation to the newly occurred situation have been identified.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine",
title = "Gluve i nagluve osobe i pristup informacijama tokom pandemije Covid-19, Deaf and hard of hearing persons and access to information during the Covid-19 pandemic",
pages = "75-65",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4086"
}
Kovačević, T.,& Isaković, L.. (2021). Gluve i nagluve osobe i pristup informacijama tokom pandemije Covid-19. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 65-75.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4086
Kovačević T, Isaković L. Gluve i nagluve osobe i pristup informacijama tokom pandemije Covid-19. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine. 2021;:65-75.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4086 .
Kovačević, Tamara, Isaković, Ljubica, "Gluve i nagluve osobe i pristup informacijama tokom pandemije Covid-19" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine (2021):65-75,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4086 .

Komunikacija u porodici gluve i nagluve dece

Kovačević, Tamara

(Centar modernih znanja i Resursni centar za specijalnu edukaciju, 2020)

TY  - CONF
AU  - Kovačević, Tamara
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3276
UR  - https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=901620
AB  - Osnovni cilj rada je da se pregledom dostupne literature ukaže na načine komunikacije i neke
odlike funkcionisanja porodice sa gluvim i nagluvim detetom. Porodice sa gluvim i nagluvim detetom se u
mnogim aspektima razlikuju od drugih porodica. Zbog oštećenja sluha i izmenjenog načina
komuniciranja sa okolinom, gluva i nagluva deca razvijaju se pod nepovoljnijim uslovima nego deca koja
čuju. Veliki broj gluve i nagluve dece ima specifične probleme na planu komunikacije i
interakcije.Detetova nemogućnost da komunicira sa roditeljima i drugom decom ga vremenom izoluju i
vode ka dubljim teškoćama na emocionalnom, socijalnom i planu ukupnog razvoja. Komunikacija je jedan
od fundamentalnih elemenata življenja, jer služi za sporazumevanje ljudi u određenoj društvenoj
zajednici. Komunikacija ili jezik obezbeđuju društvu medijum i sredstvo za socijalizaciju njegovih
članova. Primerena i efikasna rana komunikacija bez obzira u okviru kog jezičkog modaliteta se odvija
(znakovni ili govorni), zajedno sa prihvatanjem deteta i njegovog oštećenja je osnova uspešnog
kognitivnog razvoja i razvoja ličnosti deteta, što predstavlja osnovu komunikacije i izgradnje jezičkih
veština. Komunikacija gluve i nagluve dece može biti verbalna (usmena i pisana) i neverbalna (koja
obuhvata znakovni jezik, upotrebu prstne azbuke-daktilologije, mimiku i čitanje govora sa usta i lica
sagovornika). Koji oblik komunikacije će gluva i nagluva deca koristiti i razviti u velikoj meri zavisi od
toga da li potiču iz porodice gluvih ili roditelja koji čuju. Veći broj istraživanja, ukazuje da su porodici
gluve i nagluve dece, potrebni različiti oblici socijalne podrške: psihološka, finansijska, informacijska,
duhovna i edukativna podrška. Roditeljima je neophodna podrška društvene zajednice; zdravstvenog,
obrazovnog i sistema socijalne zaštite. Porodicu je potrebno edukovati o oštećenju sluha, posledicama,
modelima amplifikacije, različitim načinima komunikacije, vaspitanju i obrazovanju dece. Neohodno je
organizovati različite programe podrške, poboljšati komunikaciju u okviru porodice, kao i saradnju
porodice i stručnjaka raznih specijalnosti koji učestvuju u rehabilitaciji i edukaciji gluve i nagluve dece.
AB  - The main objective of the paper is, by reviewing the available literature, to point to modes of
communication and certain characteristics of the functioning of a family with a deaf and hard of hearing child.
Families with a deaf or hard of hearing child are different from other families in many respects.Due to hearing
impairments and a changed way of communicating with the environment, deaf and hard of hearing children develop
under more unfavorable conditions than normal hearing children. A large number of deaf and hard of hearing
children have specific problems in the fields of communication and interaction. The child's inability to communicate
with family and other children isolates it, with the passage of time, and leads to deeper difficulties in the social and
emotional plan and overall development.Communication is one of the fundamental elements of living, because its use
is for the communication of people in a certain community. Communication or language provide the society with a
medium and means for socializing its members. Appropriate and efficient early communication, regardless of the
language modality (sign or speech) within which it takes place, together with accepting the child and its impairment,
is the basis for successful cognitive development and the development of the child’s personality, which represents the
basis of communication and the development of language skills. Communication of the deaf and hard of hearing
children can be verbal (oral and written) and non-verbal (which involves sign language as well as the use of manual
alphabet – dactylology, mime and lip-reading). Which form of communication the deaf and hard of hearing children
will use and develop depends, to a large degree, on whether they come from a family of deaf parents or of hearing
ones. A large number of studies, indicate that families of deaf and hard of hearing children need various forms of
social support: psychological, financial, informational, spiritual and educational support. The support of the
community - of the health, education and social protection systems is necessary to the parents. The family needs to
be educated on hearing impairment, its consequences, amplification models, different ways of communicating with,
upbringing and educating deaf and hard of hearing children. It is necessary to organize various support programs,
to improve communication within the family as well as the cooperation of the family and experts of various
specialties involved in the rehabilitation and education of deaf and hard of hearing children.
PB  - Centar modernih znanja i Resursni centar za specijalnu edukaciju
C3  - Zbornik radova Pete međunarodne naučne konferencije “Društvene devijacije: Porodica i savremeno društvo – izazovi i perspektive“
T1  - Komunikacija u porodici gluve i nagluve dece
T1  - Communication in a family of deaf and hard of hearing children
EP  - 374
SP  - 365
DO  - 10.7251/ZCMZ2001365K
ER  - 
@conference{
author = "Kovačević, Tamara",
year = "2020",
abstract = "Osnovni cilj rada je da se pregledom dostupne literature ukaže na načine komunikacije i neke
odlike funkcionisanja porodice sa gluvim i nagluvim detetom. Porodice sa gluvim i nagluvim detetom se u
mnogim aspektima razlikuju od drugih porodica. Zbog oštećenja sluha i izmenjenog načina
komuniciranja sa okolinom, gluva i nagluva deca razvijaju se pod nepovoljnijim uslovima nego deca koja
čuju. Veliki broj gluve i nagluve dece ima specifične probleme na planu komunikacije i
interakcije.Detetova nemogućnost da komunicira sa roditeljima i drugom decom ga vremenom izoluju i
vode ka dubljim teškoćama na emocionalnom, socijalnom i planu ukupnog razvoja. Komunikacija je jedan
od fundamentalnih elemenata življenja, jer služi za sporazumevanje ljudi u određenoj društvenoj
zajednici. Komunikacija ili jezik obezbeđuju društvu medijum i sredstvo za socijalizaciju njegovih
članova. Primerena i efikasna rana komunikacija bez obzira u okviru kog jezičkog modaliteta se odvija
(znakovni ili govorni), zajedno sa prihvatanjem deteta i njegovog oštećenja je osnova uspešnog
kognitivnog razvoja i razvoja ličnosti deteta, što predstavlja osnovu komunikacije i izgradnje jezičkih
veština. Komunikacija gluve i nagluve dece može biti verbalna (usmena i pisana) i neverbalna (koja
obuhvata znakovni jezik, upotrebu prstne azbuke-daktilologije, mimiku i čitanje govora sa usta i lica
sagovornika). Koji oblik komunikacije će gluva i nagluva deca koristiti i razviti u velikoj meri zavisi od
toga da li potiču iz porodice gluvih ili roditelja koji čuju. Veći broj istraživanja, ukazuje da su porodici
gluve i nagluve dece, potrebni različiti oblici socijalne podrške: psihološka, finansijska, informacijska,
duhovna i edukativna podrška. Roditeljima je neophodna podrška društvene zajednice; zdravstvenog,
obrazovnog i sistema socijalne zaštite. Porodicu je potrebno edukovati o oštećenju sluha, posledicama,
modelima amplifikacije, različitim načinima komunikacije, vaspitanju i obrazovanju dece. Neohodno je
organizovati različite programe podrške, poboljšati komunikaciju u okviru porodice, kao i saradnju
porodice i stručnjaka raznih specijalnosti koji učestvuju u rehabilitaciji i edukaciji gluve i nagluve dece., The main objective of the paper is, by reviewing the available literature, to point to modes of
communication and certain characteristics of the functioning of a family with a deaf and hard of hearing child.
Families with a deaf or hard of hearing child are different from other families in many respects.Due to hearing
impairments and a changed way of communicating with the environment, deaf and hard of hearing children develop
under more unfavorable conditions than normal hearing children. A large number of deaf and hard of hearing
children have specific problems in the fields of communication and interaction. The child's inability to communicate
with family and other children isolates it, with the passage of time, and leads to deeper difficulties in the social and
emotional plan and overall development.Communication is one of the fundamental elements of living, because its use
is for the communication of people in a certain community. Communication or language provide the society with a
medium and means for socializing its members. Appropriate and efficient early communication, regardless of the
language modality (sign or speech) within which it takes place, together with accepting the child and its impairment,
is the basis for successful cognitive development and the development of the child’s personality, which represents the
basis of communication and the development of language skills. Communication of the deaf and hard of hearing
children can be verbal (oral and written) and non-verbal (which involves sign language as well as the use of manual
alphabet – dactylology, mime and lip-reading). Which form of communication the deaf and hard of hearing children
will use and develop depends, to a large degree, on whether they come from a family of deaf parents or of hearing
ones. A large number of studies, indicate that families of deaf and hard of hearing children need various forms of
social support: psychological, financial, informational, spiritual and educational support. The support of the
community - of the health, education and social protection systems is necessary to the parents. The family needs to
be educated on hearing impairment, its consequences, amplification models, different ways of communicating with,
upbringing and educating deaf and hard of hearing children. It is necessary to organize various support programs,
to improve communication within the family as well as the cooperation of the family and experts of various
specialties involved in the rehabilitation and education of deaf and hard of hearing children.",
publisher = "Centar modernih znanja i Resursni centar za specijalnu edukaciju",
journal = "Zbornik radova Pete međunarodne naučne konferencije “Društvene devijacije: Porodica i savremeno društvo – izazovi i perspektive“",
title = "Komunikacija u porodici gluve i nagluve dece, Communication in a family of deaf and hard of hearing children",
pages = "374-365",
doi = "10.7251/ZCMZ2001365K"
}
Kovačević, T.. (2020). Komunikacija u porodici gluve i nagluve dece. in Zbornik radova Pete međunarodne naučne konferencije “Društvene devijacije: Porodica i savremeno društvo – izazovi i perspektive“
Centar modernih znanja i Resursni centar za specijalnu edukaciju., 365-374.
https://doi.org/10.7251/ZCMZ2001365K
Kovačević T. Komunikacija u porodici gluve i nagluve dece. in Zbornik radova Pete međunarodne naučne konferencije “Društvene devijacije: Porodica i savremeno društvo – izazovi i perspektive“. 2020;:365-374.
doi:10.7251/ZCMZ2001365K .
Kovačević, Tamara, "Komunikacija u porodici gluve i nagluve dece" in Zbornik radova Pete međunarodne naučne konferencije “Društvene devijacije: Porodica i savremeno društvo – izazovi i perspektive“ (2020):365-374,
https://doi.org/10.7251/ZCMZ2001365K . .
1

The advantages of bilingualism of deaf and hard of hearing children

Kovačević, Tamara; Đoković, Sanja

(University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2020)

TY  - CONF
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Đoković, Sanja
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3294
AB  - The population of deaf and hard of hearing children   is   very   heterogeneous and, because of this, the existence of different approaches is needed in education in order to meet their communication and educational needs successfully. Hearing and speech impairment leads to certain specificities and difficulties in the development of these children, which requires adequate methods and approaches in the process of rehabilitation and education, and great support and encouragement from the family, the preschool institution, the school and the environment.
Results of numerous studies indicate that the best approach in education, for most of the deaf children, is bilingualism, or bilingual approach. Bilingualism is knowledge and regular use of sign and spoken language in deaf and hard of hearing children. Bilingualism of the hearing is different from the bilingualism of the deaf. Bilingual normal hearing children, as well as deaf children, learn two languages. The difference is that they learn a second language through auditory means, in the same modality as a first language. Deaf children learn two languages in two modalities, which is considerably more complex.
The basic objective of the paper is to, by reviewing the available literature, point to what the advantages of bilingualism in deaf and hard of hearing children are. Bilingualism is an advantage to typically developing children; likewise, it is an advantage to children with permanent hearing loss, beyond the points raised earlier. Exposure to sign language does not hinder the development of spoken language or any other cognitive development; to the contrary, many cognitive, social, and educational benefits follow from bilingualism.
PB  - University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Approaches and Models in Special Education and Rehabilitation – Thematic Collection of International Importance
T1  - The advantages of bilingualism of deaf and hard of hearing children
EP  - 303
EP  - 
SP  - 289
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3294
ER  - 
@conference{
author = "Kovačević, Tamara and Đoković, Sanja",
year = "2020",
abstract = "The population of deaf and hard of hearing children   is   very   heterogeneous and, because of this, the existence of different approaches is needed in education in order to meet their communication and educational needs successfully. Hearing and speech impairment leads to certain specificities and difficulties in the development of these children, which requires adequate methods and approaches in the process of rehabilitation and education, and great support and encouragement from the family, the preschool institution, the school and the environment.
Results of numerous studies indicate that the best approach in education, for most of the deaf children, is bilingualism, or bilingual approach. Bilingualism is knowledge and regular use of sign and spoken language in deaf and hard of hearing children. Bilingualism of the hearing is different from the bilingualism of the deaf. Bilingual normal hearing children, as well as deaf children, learn two languages. The difference is that they learn a second language through auditory means, in the same modality as a first language. Deaf children learn two languages in two modalities, which is considerably more complex.
The basic objective of the paper is to, by reviewing the available literature, point to what the advantages of bilingualism in deaf and hard of hearing children are. Bilingualism is an advantage to typically developing children; likewise, it is an advantage to children with permanent hearing loss, beyond the points raised earlier. Exposure to sign language does not hinder the development of spoken language or any other cognitive development; to the contrary, many cognitive, social, and educational benefits follow from bilingualism.",
publisher = "University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Approaches and Models in Special Education and Rehabilitation – Thematic Collection of International Importance",
title = "The advantages of bilingualism of deaf and hard of hearing children",
pages = "303--289",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3294"
}
Kovačević, T.,& Đoković, S.. (2020). The advantages of bilingualism of deaf and hard of hearing children. in Approaches and Models in Special Education and Rehabilitation – Thematic Collection of International Importance
University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 289-303.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3294
Kovačević T, Đoković S. The advantages of bilingualism of deaf and hard of hearing children. in Approaches and Models in Special Education and Rehabilitation – Thematic Collection of International Importance. 2020;:289-303.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3294 .
Kovačević, Tamara, Đoković, Sanja, "The advantages of bilingualism of deaf and hard of hearing children" in Approaches and Models in Special Education and Rehabilitation – Thematic Collection of International Importance (2020):289-303,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3294 .

Upotreba znakovnog jezika u Edukaciji gluve i nagluve dece Osnovnoškolskog uzrasta

Kovačević, Tamara; Dimić, Nadežda; Isaković, Ljubica

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2020)

TY  - CONF
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Dimić, Nadežda
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2020
UR  - http://www.icf.fasper.bg.ac.rs/zbornici/20200914_1-Tematski-zbornik-Surdo-2020.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3488
AB  - Znakovni jezik je prirodan i primaran jezički izraz gluvih, dok je govor-
Ni jezik njihov sekundarni jezik. Gluvom detetu treba omogućiti da usvoji
Dva jezika, znakovni jezik sveta gluvih i govorni jezik većine koja čuje. Za
Onu decu sa oštećenjem sluha koja nemaju kapaciteta za usvajanje jezika i
Razvoj govora putem slušanja, potreban je drugačiji pristup u vaspitanju
I obrazovanju, koji će maksimalno koristiti njihove kapacitete za vi-
Zuelnu obradu i koji će im omogućiti usvajanje jezika, znanja i veština
Primerenih njihovim individualnim sposobnostima i mogućnostima. To
Se može postići korišćenjem znakovnog jezika u njihovoj edukaciji.
Cilj istraživanja bio je ispitati učestalost upotrebe znakovnog
Jezika u nastavi. Anketa je sprovedena u pet škola za gluve i nagluve
Učenike u Srbiji. Uzorak je činio 71 nastavnik. U istraživanju je
Korišćen Upitnik za nastavnike (Dimić, Kovačević, 2013).
Nastavnici najčešće komuniciraju kombinacijom verbalnog
(govornog) i znakovnog jezika sa gluvom i nagluvom decom. Defektolozi
Značajno češće koriste znakovni jezik u svim nastavnim predmeti-
Ma, u odnosu na nastavnike koji nisu po struci defektolozi. Dobijeni
Rezultati ukazuju na važnost znakovne komunikacije učenika u edu-
Kaciji, kao i u svakodnevnim situacijama, sa vršnjacima i roditelji-
Ma. Neophodno je postojanje različitih pristupa u školovanju gluve
Dece, kako bi se uspešno zadovoljile njihove komunikacijske i obrazovne
Potrebe.
AB  - Sign language is a natural and primary linguistic expression of the deaf,
while spoken language is their secondary language. A deaf child should be
provided with an opportunity to adopt two languages, the sign language of
the world of the deaf, and the spoken language of the hearing majority. For
those hearing impaired children who don’t have the capacity for language
acquisition and speech development through listening, a different approach
in education is needed, which will use their visual processing capabilities to
the maximum and enable them to adopt the language, knowledge and skills
appropriate for their individual abilities and possibilities. This can be achieved
by using sign language in their education.
The aim of the research was to examine the frequency of use of sign
language in teaching. The survey was conducted in five schools for deaf and
hard of hearing pupils in Serbia. The sample group consisted of 71 teachers. The
questionnaire for teachers (Dimić, Kovačević, 2013) was used in the research.
Teachers most often communicate with deaf and hard of hearing children
using a combination of verbal (spoken) and sign language. Special education
teachers use sign language in all teaching subjects significantly more often
in comparison to the teachers that are not special education teachers by
profession. The obtained results point to the importance of sign communication
of the pupils in education as well as in everyday situations, with their peers
and parents. It is necessary that there are different approaches to educating
deaf children in order to meet their communication and education needs
successfully.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova
T1  - Upotreba znakovnog jezika u Edukaciji gluve i nagluve dece Osnovnoškolskog uzrasta
T1  - The use of sign language in the education of deaf And hard of hearing primary school children
EP  - 167
SP  - 151
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3488
ER  - 
@conference{
author = "Kovačević, Tamara and Dimić, Nadežda and Isaković, Ljubica",
year = "2020",
abstract = "Znakovni jezik je prirodan i primaran jezički izraz gluvih, dok je govor-
Ni jezik njihov sekundarni jezik. Gluvom detetu treba omogućiti da usvoji
Dva jezika, znakovni jezik sveta gluvih i govorni jezik većine koja čuje. Za
Onu decu sa oštećenjem sluha koja nemaju kapaciteta za usvajanje jezika i
Razvoj govora putem slušanja, potreban je drugačiji pristup u vaspitanju
I obrazovanju, koji će maksimalno koristiti njihove kapacitete za vi-
Zuelnu obradu i koji će im omogućiti usvajanje jezika, znanja i veština
Primerenih njihovim individualnim sposobnostima i mogućnostima. To
Se može postići korišćenjem znakovnog jezika u njihovoj edukaciji.
Cilj istraživanja bio je ispitati učestalost upotrebe znakovnog
Jezika u nastavi. Anketa je sprovedena u pet škola za gluve i nagluve
Učenike u Srbiji. Uzorak je činio 71 nastavnik. U istraživanju je
Korišćen Upitnik za nastavnike (Dimić, Kovačević, 2013).
Nastavnici najčešće komuniciraju kombinacijom verbalnog
(govornog) i znakovnog jezika sa gluvom i nagluvom decom. Defektolozi
Značajno češće koriste znakovni jezik u svim nastavnim predmeti-
Ma, u odnosu na nastavnike koji nisu po struci defektolozi. Dobijeni
Rezultati ukazuju na važnost znakovne komunikacije učenika u edu-
Kaciji, kao i u svakodnevnim situacijama, sa vršnjacima i roditelji-
Ma. Neophodno je postojanje različitih pristupa u školovanju gluve
Dece, kako bi se uspešno zadovoljile njihove komunikacijske i obrazovne
Potrebe., Sign language is a natural and primary linguistic expression of the deaf,
while spoken language is their secondary language. A deaf child should be
provided with an opportunity to adopt two languages, the sign language of
the world of the deaf, and the spoken language of the hearing majority. For
those hearing impaired children who don’t have the capacity for language
acquisition and speech development through listening, a different approach
in education is needed, which will use their visual processing capabilities to
the maximum and enable them to adopt the language, knowledge and skills
appropriate for their individual abilities and possibilities. This can be achieved
by using sign language in their education.
The aim of the research was to examine the frequency of use of sign
language in teaching. The survey was conducted in five schools for deaf and
hard of hearing pupils in Serbia. The sample group consisted of 71 teachers. The
questionnaire for teachers (Dimić, Kovačević, 2013) was used in the research.
Teachers most often communicate with deaf and hard of hearing children
using a combination of verbal (spoken) and sign language. Special education
teachers use sign language in all teaching subjects significantly more often
in comparison to the teachers that are not special education teachers by
profession. The obtained results point to the importance of sign communication
of the pupils in education as well as in everyday situations, with their peers
and parents. It is necessary that there are different approaches to educating
deaf children in order to meet their communication and education needs
successfully.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova",
title = "Upotreba znakovnog jezika u Edukaciji gluve i nagluve dece Osnovnoškolskog uzrasta, The use of sign language in the education of deaf And hard of hearing primary school children",
pages = "167-151",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3488"
}
Kovačević, T., Dimić, N.,& Isaković, L.. (2020). Upotreba znakovnog jezika u Edukaciji gluve i nagluve dece Osnovnoškolskog uzrasta. in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 151-167.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3488
Kovačević T, Dimić N, Isaković L. Upotreba znakovnog jezika u Edukaciji gluve i nagluve dece Osnovnoškolskog uzrasta. in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova. 2020;:151-167.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3488 .
Kovačević, Tamara, Dimić, Nadežda, Isaković, Ljubica, "Upotreba znakovnog jezika u Edukaciji gluve i nagluve dece Osnovnoškolskog uzrasta" in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova (2020):151-167,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3488 .

Uloga igre u razvoju gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta

Kovačević, Tamara; Đoković, Sanja

(Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli, 2020)

TY  - CONF
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Đoković, Sanja
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3334
AB  - Osnovni cilj rada je da se pregledom dostupne literature ukaže na ulogu igre u razvoju gluve i
nagluve dece predškolskog uzrasta. Polazi se od teorijskog okvira koji ukazuje na edukativan
karakter dečije igre, kao specifičnog oblika učenja. Programska koncepcija predškolskog
vaspitanja i obrazovanja počiva na ideji da dete kroz igru uči.Gluva i nagluva deca u igri uče da
posmatraju stvari, da opažaju promene koje se dešavaju, analiziraju, upoređuju, pamte svojstva i
kvalitete predmeta i koriste ih u igri. Zbog toga igra ima i saznajno značenje kod gluve i
nagluve dece. Deca igrajući se, vežbaju artikulaciju i diskriminaciju glasova, reči, razvijaju
rečenicu i stalno bogate svoj rečnik. Učestvujući u nizu usmerenih i slobodnih aktivnosti u svim
područjima vaspitno–obrazovnog rada, gluva i nagluva deca kontaktiraju sa igračkama,
očiglednim sredstvima, predmetima, i uče njihova imena, uviđaju sličnosti i razlike među
njima, saznaju njihova svojstva i akumuliraju prva iskustva sa okolinom. Uzrasno adekvatno
usvajanje jezika i govora daje mogućnost detetu da se igra, usvaja pojmove i da bude uključeno
u socijalnu interakciju sa svojim vršnjacima. Detetova nemogućnost da se igra i komunicira sa
drugom decom ga vremenom izoluju i vode ka dubljim teškoćama u okviru svih aspekata
njegovog razvoja. Uključivanje gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta u vaspitno-obrazovni
proces zahteva razumevanje i poseban pristup u radu sa njima zbog teškoća u procesu
komunikacije. Neophodan je specifičan tretman prilagođen njihovim individualnim
sposobnostima i mogućnostima (program, radno igrovna sredstva, metode, oblici rada i
komunikacije koji su u optimalnoj meri prilagođeni svakom detetu).
PB  - Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli
C3  - Tematski zbornik radova XI Međunarodne naučno-stručne konferencije „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“
T1  - Uloga igre u razvoju gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta
T1  - The role of children's play in the
Development of deaf and hard of hearing
Children of preschool age
EP  - 344
SP  - 337
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3334
ER  - 
@conference{
author = "Kovačević, Tamara and Đoković, Sanja",
year = "2020",
abstract = "Osnovni cilj rada je da se pregledom dostupne literature ukaže na ulogu igre u razvoju gluve i
nagluve dece predškolskog uzrasta. Polazi se od teorijskog okvira koji ukazuje na edukativan
karakter dečije igre, kao specifičnog oblika učenja. Programska koncepcija predškolskog
vaspitanja i obrazovanja počiva na ideji da dete kroz igru uči.Gluva i nagluva deca u igri uče da
posmatraju stvari, da opažaju promene koje se dešavaju, analiziraju, upoređuju, pamte svojstva i
kvalitete predmeta i koriste ih u igri. Zbog toga igra ima i saznajno značenje kod gluve i
nagluve dece. Deca igrajući se, vežbaju artikulaciju i diskriminaciju glasova, reči, razvijaju
rečenicu i stalno bogate svoj rečnik. Učestvujući u nizu usmerenih i slobodnih aktivnosti u svim
područjima vaspitno–obrazovnog rada, gluva i nagluva deca kontaktiraju sa igračkama,
očiglednim sredstvima, predmetima, i uče njihova imena, uviđaju sličnosti i razlike među
njima, saznaju njihova svojstva i akumuliraju prva iskustva sa okolinom. Uzrasno adekvatno
usvajanje jezika i govora daje mogućnost detetu da se igra, usvaja pojmove i da bude uključeno
u socijalnu interakciju sa svojim vršnjacima. Detetova nemogućnost da se igra i komunicira sa
drugom decom ga vremenom izoluju i vode ka dubljim teškoćama u okviru svih aspekata
njegovog razvoja. Uključivanje gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta u vaspitno-obrazovni
proces zahteva razumevanje i poseban pristup u radu sa njima zbog teškoća u procesu
komunikacije. Neophodan je specifičan tretman prilagođen njihovim individualnim
sposobnostima i mogućnostima (program, radno igrovna sredstva, metode, oblici rada i
komunikacije koji su u optimalnoj meri prilagođeni svakom detetu).",
publisher = "Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli",
journal = "Tematski zbornik radova XI Međunarodne naučno-stručne konferencije „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“",
title = "Uloga igre u razvoju gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta, The role of children's play in the
Development of deaf and hard of hearing
Children of preschool age",
pages = "344-337",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3334"
}
Kovačević, T.,& Đoković, S.. (2020). Uloga igre u razvoju gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta. in Tematski zbornik radova XI Međunarodne naučno-stručne konferencije „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“
Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli., 337-344.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3334
Kovačević T, Đoković S. Uloga igre u razvoju gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta. in Tematski zbornik radova XI Međunarodne naučno-stručne konferencije „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“. 2020;:337-344.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3334 .
Kovačević, Tamara, Đoković, Sanja, "Uloga igre u razvoju gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta" in Tematski zbornik radova XI Međunarodne naučno-stručne konferencije „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“ (2020):337-344,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3334 .

Bilingvalni pristup u radu sa gluvom i nagluvom decom predškolskog uzrasta

Kovačević, Tamara; Đoković, Sanja; Isaković, Ljubica; Dimić, Nadežda

(Društvo defektologa Srbije, 2020)

TY  - CONF
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Đoković, Sanja
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Dimić, Nadežda
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3326
AB  - Bilingvizam gluvog deteta podrazumeva poznavanje i redovnu upotrebu
znakovnog jezika, koji koristi zajednica gluvih i govornog jezika koji koristi čujuća većina.
Rani bilingvizam gluve i nagluve dece (poznavanje znakovnog jezika i
govornog/pisanog jezika) je od neprocenjive važnosti za njihov razvoj. Primerena i
efikasna rana komunikacija bez obzira u okviru kog jezičkog modaliteta se odvija
(znakovni ili govorni), zajedno sa prihvatanjem deteta i njegovog oštećenja je osnova
uspešnog kognitivnog razvoja i razvoja ličnosti deteta, što predstavlja osnovu
komunikacije i izgradnje jezičkih veština. Koji način komunikacije će gluva i nagluva deca
koristiti i razviti u velikoj meri zavisi od toga da li potiču iz porodice gluvih ili roditelja
koji čuju.
Poznavajući i koristeći znakovni i govorni jezik, gluva i nagluva deca će ostvariti
svoje pune potencijale u intelektualnom, govornom i socijalnom razvoju.
Oštećenje sluha i govora dovodi do određenih specifičnosti i teškoća u razvoju
ove dece, što zahteva adekvatne metode i pristupe u procesu rehabilitacije i edukacije,
veliku podršku i podsticaj porodice, predškolske ustanove i okoline.
Bilingvalni pristup počinje primenom ranih interventnih programa u radu s
čujućim roditeljima i malim gluvim bebama. Ranim interventnim programima
omogućava se čujućim roditeljima: učenje nacionalnog znakovnog jezika; savetodavna
pomoć u pogledu postupaka s detetom; uključivanje u život zajednice gluvih; druženje s
odraslim gluvim osobama i gluvim vršnjacima njihove gluve dece.
Na predškolskom uzrastu, zadatak vrtića je omogućiti deci da nastave da usvajaju
jezik koja su počela da usvajaju u porodici, a najbolje će ga usvojiti kroz interakcije sa
drugim fluentnim govornicima- odraslima i decom
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020
T1  - Bilingvalni pristup u radu sa gluvom i nagluvom decom predškolskog uzrasta
EP  - 118
SP  - 108
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3326
ER  - 
@conference{
author = "Kovačević, Tamara and Đoković, Sanja and Isaković, Ljubica and Dimić, Nadežda",
year = "2020",
abstract = "Bilingvizam gluvog deteta podrazumeva poznavanje i redovnu upotrebu
znakovnog jezika, koji koristi zajednica gluvih i govornog jezika koji koristi čujuća većina.
Rani bilingvizam gluve i nagluve dece (poznavanje znakovnog jezika i
govornog/pisanog jezika) je od neprocenjive važnosti za njihov razvoj. Primerena i
efikasna rana komunikacija bez obzira u okviru kog jezičkog modaliteta se odvija
(znakovni ili govorni), zajedno sa prihvatanjem deteta i njegovog oštećenja je osnova
uspešnog kognitivnog razvoja i razvoja ličnosti deteta, što predstavlja osnovu
komunikacije i izgradnje jezičkih veština. Koji način komunikacije će gluva i nagluva deca
koristiti i razviti u velikoj meri zavisi od toga da li potiču iz porodice gluvih ili roditelja
koji čuju.
Poznavajući i koristeći znakovni i govorni jezik, gluva i nagluva deca će ostvariti
svoje pune potencijale u intelektualnom, govornom i socijalnom razvoju.
Oštećenje sluha i govora dovodi do određenih specifičnosti i teškoća u razvoju
ove dece, što zahteva adekvatne metode i pristupe u procesu rehabilitacije i edukacije,
veliku podršku i podsticaj porodice, predškolske ustanove i okoline.
Bilingvalni pristup počinje primenom ranih interventnih programa u radu s
čujućim roditeljima i malim gluvim bebama. Ranim interventnim programima
omogućava se čujućim roditeljima: učenje nacionalnog znakovnog jezika; savetodavna
pomoć u pogledu postupaka s detetom; uključivanje u život zajednice gluvih; druženje s
odraslim gluvim osobama i gluvim vršnjacima njihove gluve dece.
Na predškolskom uzrastu, zadatak vrtića je omogućiti deci da nastave da usvajaju
jezik koja su počela da usvajaju u porodici, a najbolje će ga usvojiti kroz interakcije sa
drugim fluentnim govornicima- odraslima i decom",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020",
title = "Bilingvalni pristup u radu sa gluvom i nagluvom decom predškolskog uzrasta",
pages = "118-108",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3326"
}
Kovačević, T., Đoković, S., Isaković, L.,& Dimić, N.. (2020). Bilingvalni pristup u radu sa gluvom i nagluvom decom predškolskog uzrasta. in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020
Društvo defektologa Srbije., 108-118.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3326
Kovačević T, Đoković S, Isaković L, Dimić N. Bilingvalni pristup u radu sa gluvom i nagluvom decom predškolskog uzrasta. in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020. 2020;:108-118.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3326 .
Kovačević, Tamara, Đoković, Sanja, Isaković, Ljubica, Dimić, Nadežda, "Bilingvalni pristup u radu sa gluvom i nagluvom decom predškolskog uzrasta" in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020 (2020):108-118,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3326 .

Značaj ranog usvajanja znakovnog jezika

Isaković, Ljubica; Kovačević, Tamara; Šešum, Mia; Dimić, Nadežda

(2020)

TY  - CONF
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Šešum, Mia
AU  - Dimić, Nadežda
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3297
AB  - Danas su mnoga istraživanja posvećena procesu usvajanja i razvoja jezika. Nama
su značajna ona, koja se bave načinima na koji deca koja ne čuju, usvajaju svoj jezik. Ovde
se misli na gluvu decu gluvih roditelja koja znakovni jezik usvajaju kao maternji, odnosno
prvi jezik. Međutim, najveći procenat gluve dece čine deca roditelja urednog sluha koja
su od rođenja izložena specifičnim uslovima i razvijaju svoj govor i jezik na drugačiji,
znatno teži način.
Cilj ovog rada je da ukaže na značaj i prednosti ranog usvajanja znakovnog jezika.
U radu će biti prikazana istraživanja koja se odnose na rano usvajanje znakovnog
jezika kod gluve dece gluvih roditelja, ali i gluve dece koja odrastaju u porodicama koje
čuju. Gluva deca gluvih roditelja su od prvog dana izložena pokretu, baš kao deca koja
čuju zvuku i govoru. Oni rano počinju da imitiraju pokrete svojih roditelja i uspostavljaju
komunikaciju. Prvi pokreti mogu se javiti već oko osmog meseca života. Sa druge strane,
gluva deca koja se rađaju u porodicama u kojima roditelji čuju u velikoj meri ostaju
uskraćena za prvu, najraniju komunikaciju, jer se roditelji uglavnom odlučuju da sa
svojom decom komuniciraju isključivo putem govora. Ukoliko porodica gluvih roditelja
dobije dete urednog sluha, ono će paralelno, veoma lako savladavati oba jezika. Znakovni
u komunikaciji sa roditeljima, govorni u kontaktu sa sredinom. Takva deca najčešće
postaju bilingvalna - potpuno jezički kompetentna u oba jezika. Ukazaće se i na značaj
dečjih (bebi) znakova koji predstavljaju prve podsticaje za razvoj osnovne – rane
komunikacije.
Rani pristup i interakcija putem jezika utiče na nivo jezičke kompetencije u
odraslom dobu, a samim tim i na edukativna postignuća. Ovo važi za oba jezika - govorni
i znakovni. Gluvi odrasli koji nisu imali pristup znakovnoj interakciji pre četvrte godine
života poseduju značajno manje jezičke veštine od gluvih koji su od najranijeg uzrasta bili
izloženi znakovnom jeziku i odraslih kasnije ogluvelih osoba, koje su prethodno usvojile
govorni jezik.
C3  - Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020
T1  - Značaj ranog usvajanja znakovnog jezika
EP  - 119
SP  - 119
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3297
ER  - 
@conference{
author = "Isaković, Ljubica and Kovačević, Tamara and Šešum, Mia and Dimić, Nadežda",
year = "2020",
abstract = "Danas su mnoga istraživanja posvećena procesu usvajanja i razvoja jezika. Nama
su značajna ona, koja se bave načinima na koji deca koja ne čuju, usvajaju svoj jezik. Ovde
se misli na gluvu decu gluvih roditelja koja znakovni jezik usvajaju kao maternji, odnosno
prvi jezik. Međutim, najveći procenat gluve dece čine deca roditelja urednog sluha koja
su od rođenja izložena specifičnim uslovima i razvijaju svoj govor i jezik na drugačiji,
znatno teži način.
Cilj ovog rada je da ukaže na značaj i prednosti ranog usvajanja znakovnog jezika.
U radu će biti prikazana istraživanja koja se odnose na rano usvajanje znakovnog
jezika kod gluve dece gluvih roditelja, ali i gluve dece koja odrastaju u porodicama koje
čuju. Gluva deca gluvih roditelja su od prvog dana izložena pokretu, baš kao deca koja
čuju zvuku i govoru. Oni rano počinju da imitiraju pokrete svojih roditelja i uspostavljaju
komunikaciju. Prvi pokreti mogu se javiti već oko osmog meseca života. Sa druge strane,
gluva deca koja se rađaju u porodicama u kojima roditelji čuju u velikoj meri ostaju
uskraćena za prvu, najraniju komunikaciju, jer se roditelji uglavnom odlučuju da sa
svojom decom komuniciraju isključivo putem govora. Ukoliko porodica gluvih roditelja
dobije dete urednog sluha, ono će paralelno, veoma lako savladavati oba jezika. Znakovni
u komunikaciji sa roditeljima, govorni u kontaktu sa sredinom. Takva deca najčešće
postaju bilingvalna - potpuno jezički kompetentna u oba jezika. Ukazaće se i na značaj
dečjih (bebi) znakova koji predstavljaju prve podsticaje za razvoj osnovne – rane
komunikacije.
Rani pristup i interakcija putem jezika utiče na nivo jezičke kompetencije u
odraslom dobu, a samim tim i na edukativna postignuća. Ovo važi za oba jezika - govorni
i znakovni. Gluvi odrasli koji nisu imali pristup znakovnoj interakciji pre četvrte godine
života poseduju značajno manje jezičke veštine od gluvih koji su od najranijeg uzrasta bili
izloženi znakovnom jeziku i odraslih kasnije ogluvelih osoba, koje su prethodno usvojile
govorni jezik.",
journal = "Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020",
title = "Značaj ranog usvajanja znakovnog jezika",
pages = "119-119",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3297"
}
Isaković, L., Kovačević, T., Šešum, M.,& Dimić, N.. (2020). Značaj ranog usvajanja znakovnog jezika. in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020, 119-119.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3297
Isaković L, Kovačević T, Šešum M, Dimić N. Značaj ranog usvajanja znakovnog jezika. in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020. 2020;:119-119.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3297 .
Isaković, Ljubica, Kovačević, Tamara, Šešum, Mia, Dimić, Nadežda, "Značaj ranog usvajanja znakovnog jezika" in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020 (2020):119-119,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3297 .

Usvajanje znakovnog jezika kod gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta

Kovačević, Tamara; Isaković, Ljubica

(Institut za srpsku kulturu Priština, Leposavić, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1276
AB  - This study analyses the process of adopting of the sign language with deaf and hard of hearing preschool children in the context of the result of linguistic and psycholinguistic research. The importance of the sign language is emphasized and its historical development is analyzed. It is pointed to the significance of the critical period for the adoption and the learning of the sign and spoken language with deaf and hard of hearing preschool children. The sign language is natural and primary linguistic expression of deaf children. Deaf and hard of hearing children are exposed to the sign and spoken language, they have better understanding and linguistic production than the children who are only exposed to the spoken language. Bilingualism involves the knowledge and the regular use of the sign language, which is used by the deaf community, and of the spoken language, which is used by the hearing majority. Children at the preschool age should be enabled to continue to adopt the language they started to adopt within the family (the sign language or the spoken language). Children will adopt the best both linguistic modalities through the interaction with other fluent speakers (the adults and children).
AB  - U radu se razmatra proces usvajanja znakovnog jezika kod gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta u kontekstu rezultata lingvističkih i psiholingvističkih istraživanja. Istaknuta je važnost znakovnog jezika i analiziran je njegov istorijski razvoj. Ukazano je na značaj kritičnog perioda za usvajanje i učenje znakovnog i govornog jezika kod gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta. Znakovni jezik je prirodan i primaran jezički izraz gluve dece. Gluva i nagluva deca izložena znakovnom i govornom jeziku, imaju bolje razumevanje i jezičku produkciju nego deca koja su izložena samo govornom jeziku. Dvojezičnost, podrazumeva poznavanje i redovnu upotrebu znakovnog jezika, koji koristi zajednica gluvih i govornog jezika koji koristi čujuća većina. Na predškolskom uzrastu, potrebno je omogućiti deci da nastave da usvajaju jezik koja su počela da usvajaju u porodici (znakovni ili govorni). Deca će najbolje usvojiti oba jezička modaliteta kroz interakcije sa drugim fluentnim govornicima (odraslima i decom).
PB  - Institut za srpsku kulturu Priština, Leposavić
T2  - Baština
T1  - Usvajanje znakovnog jezika kod gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta
T1  - Adoption of the sign language with deaf and hard of hearing preschool children
EP  - 535
IS  - 51
SP  - 513
DO  - 10.5937/bastina30-267
ER  - 
@article{
author = "Kovačević, Tamara and Isaković, Ljubica",
year = "2020",
abstract = "This study analyses the process of adopting of the sign language with deaf and hard of hearing preschool children in the context of the result of linguistic and psycholinguistic research. The importance of the sign language is emphasized and its historical development is analyzed. It is pointed to the significance of the critical period for the adoption and the learning of the sign and spoken language with deaf and hard of hearing preschool children. The sign language is natural and primary linguistic expression of deaf children. Deaf and hard of hearing children are exposed to the sign and spoken language, they have better understanding and linguistic production than the children who are only exposed to the spoken language. Bilingualism involves the knowledge and the regular use of the sign language, which is used by the deaf community, and of the spoken language, which is used by the hearing majority. Children at the preschool age should be enabled to continue to adopt the language they started to adopt within the family (the sign language or the spoken language). Children will adopt the best both linguistic modalities through the interaction with other fluent speakers (the adults and children)., U radu se razmatra proces usvajanja znakovnog jezika kod gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta u kontekstu rezultata lingvističkih i psiholingvističkih istraživanja. Istaknuta je važnost znakovnog jezika i analiziran je njegov istorijski razvoj. Ukazano je na značaj kritičnog perioda za usvajanje i učenje znakovnog i govornog jezika kod gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta. Znakovni jezik je prirodan i primaran jezički izraz gluve dece. Gluva i nagluva deca izložena znakovnom i govornom jeziku, imaju bolje razumevanje i jezičku produkciju nego deca koja su izložena samo govornom jeziku. Dvojezičnost, podrazumeva poznavanje i redovnu upotrebu znakovnog jezika, koji koristi zajednica gluvih i govornog jezika koji koristi čujuća većina. Na predškolskom uzrastu, potrebno je omogućiti deci da nastave da usvajaju jezik koja su počela da usvajaju u porodici (znakovni ili govorni). Deca će najbolje usvojiti oba jezička modaliteta kroz interakcije sa drugim fluentnim govornicima (odraslima i decom).",
publisher = "Institut za srpsku kulturu Priština, Leposavić",
journal = "Baština",
title = "Usvajanje znakovnog jezika kod gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta, Adoption of the sign language with deaf and hard of hearing preschool children",
pages = "535-513",
number = "51",
doi = "10.5937/bastina30-267"
}
Kovačević, T.,& Isaković, L.. (2020). Usvajanje znakovnog jezika kod gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta. in Baština
Institut za srpsku kulturu Priština, Leposavić.(51), 513-535.
https://doi.org/10.5937/bastina30-267
Kovačević T, Isaković L. Usvajanje znakovnog jezika kod gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta. in Baština. 2020;(51):513-535.
doi:10.5937/bastina30-267 .
Kovačević, Tamara, Isaković, Ljubica, "Usvajanje znakovnog jezika kod gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta" in Baština, no. 51 (2020):513-535,
https://doi.org/10.5937/bastina30-267 . .

The effect of tonsillectomy on voice quality

Đoković, Sanja; Plećević, Vladan; Kovačević, Tamara; Šolaja, Siniša; Vuković, Bojana

(Srpsko lekarsko društvo, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Đoković, Sanja
AU  - Plećević, Vladan
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Šolaja, Siniša
AU  - Vuković, Bojana
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1270
AB  - Introduction/Objective Tonsillitis is a very common condition found in the pediatric population but also in adult patients. One of the consequences of such conditions is poor voice quality. Hoarseness, poor voice impostation, interruption, and hypernazalization are just some of the differences in patient voice quality. The objective of this paper was to examine the effects of tonsillectomy on the voice quality. Methods the sample included 37 patients, 17 female and 20 male, ranging in age 3-39 years. The method involved recording patients one month before and one month after tonsillectomy with a digital sound recorder, with recordings analyzed in the Praat program. The variables monitored in the basic voice were as follows: voice pitch, standard deviation of voice, degree of voice interruption, jitter, shimmer, and signal-to-noise ratio. In the statistical analysis, in addition to standard descriptive analyzes, t-test and ACNOVA were also used. Results the results showed that there are effects of tonsillectomy on standard deviation of baseline voice (p = 0.002), shimmer (p = 0.002), baseline voice interruption rate (p = 0.023), signal to noise ratio (p = 0.003). There were no differences in the effects of tonsillectomy with respect to the sex of the subjects. Conclusion Based on the conducted research, there were some methodological conclusions that could be considered as a recommendation for future research: increase the number of persons in the sample, introduce a variable of chronological age, type of surgical intervention, and gradation of size of the tonsil and adenoid tissue.
AB  - Uvod/Cilj Oboljenja tonzila su veoma česta stanja koja se sreću u pedijatrijskoj populaciji ali i kod odraslih bolesnika. Jedna od posledica ovakvih stanja je loš kvalitet glasa. Promuklost, loša impostacija glasa, prekidnost i hipernazalizacija samo su neka odstupanja od normalnog kvaliteta glasa bolesnika. Cilj ovog rada je bio da se ispitaju efekti tonzilektomije na kvalitet glasa. Metode U uzorku je bilo 37 bolesnika, i to 17 ženskog i 20 muškog pola, starosti 3-39 godina. Metod je podrazumevao snimanje bolesnika pre i mesec dana posle tonzilektomije digitalnim snimačem zvuka; snimak je analiziran u programu Praat. Varijable koje su praćene u osnovnom glasu su visina glasa, standardna devijacija glasa, stepen prekidnosti glasa, jitter, shimmer i odnos signal-šum. U statističkoj analizi pored standardnih deskriptivnih analiza korišćeni su t-test i ACNOVA. Rezultati Rezultati pokazuju da postoje efekti tonzilektomije na standardnu devijaciju glasa (p = 0,002), stepen prekidnosti glasa (p = 0,002), shimmer (p = 0,023) i odnos signal-šum (p = 0,003). Nema razlika u efektima tonzilektomije u odnosu na pol ispitanika. Zaključak Na osnovu sprovedenog istraživanja došlo se i do nekih metodoloških zaključaka koji bi se mogli posmatrati kao preporuka za buduća istraživanja: povećati broj osoba u uzorku, uvesti varijablu hronološkog uzrasta, vrstu hirurške intervencije i gradaciju veličine tonzila i adenoidnog tkiva.
PB  - Srpsko lekarsko društvo, Beograd
T2  - Srpski arhiv za celokupno lekarstvo
T1  - The effect of tonsillectomy on voice quality
T1  - Uticaj tonzilektomije na kvalitet glasa
EP  - 564
IS  - 9-10
SP  - 560
VL  - 148
DO  - 10.2298/SARH191210039D
ER  - 
@article{
author = "Đoković, Sanja and Plećević, Vladan and Kovačević, Tamara and Šolaja, Siniša and Vuković, Bojana",
year = "2020",
abstract = "Introduction/Objective Tonsillitis is a very common condition found in the pediatric population but also in adult patients. One of the consequences of such conditions is poor voice quality. Hoarseness, poor voice impostation, interruption, and hypernazalization are just some of the differences in patient voice quality. The objective of this paper was to examine the effects of tonsillectomy on the voice quality. Methods the sample included 37 patients, 17 female and 20 male, ranging in age 3-39 years. The method involved recording patients one month before and one month after tonsillectomy with a digital sound recorder, with recordings analyzed in the Praat program. The variables monitored in the basic voice were as follows: voice pitch, standard deviation of voice, degree of voice interruption, jitter, shimmer, and signal-to-noise ratio. In the statistical analysis, in addition to standard descriptive analyzes, t-test and ACNOVA were also used. Results the results showed that there are effects of tonsillectomy on standard deviation of baseline voice (p = 0.002), shimmer (p = 0.002), baseline voice interruption rate (p = 0.023), signal to noise ratio (p = 0.003). There were no differences in the effects of tonsillectomy with respect to the sex of the subjects. Conclusion Based on the conducted research, there were some methodological conclusions that could be considered as a recommendation for future research: increase the number of persons in the sample, introduce a variable of chronological age, type of surgical intervention, and gradation of size of the tonsil and adenoid tissue., Uvod/Cilj Oboljenja tonzila su veoma česta stanja koja se sreću u pedijatrijskoj populaciji ali i kod odraslih bolesnika. Jedna od posledica ovakvih stanja je loš kvalitet glasa. Promuklost, loša impostacija glasa, prekidnost i hipernazalizacija samo su neka odstupanja od normalnog kvaliteta glasa bolesnika. Cilj ovog rada je bio da se ispitaju efekti tonzilektomije na kvalitet glasa. Metode U uzorku je bilo 37 bolesnika, i to 17 ženskog i 20 muškog pola, starosti 3-39 godina. Metod je podrazumevao snimanje bolesnika pre i mesec dana posle tonzilektomije digitalnim snimačem zvuka; snimak je analiziran u programu Praat. Varijable koje su praćene u osnovnom glasu su visina glasa, standardna devijacija glasa, stepen prekidnosti glasa, jitter, shimmer i odnos signal-šum. U statističkoj analizi pored standardnih deskriptivnih analiza korišćeni su t-test i ACNOVA. Rezultati Rezultati pokazuju da postoje efekti tonzilektomije na standardnu devijaciju glasa (p = 0,002), stepen prekidnosti glasa (p = 0,002), shimmer (p = 0,023) i odnos signal-šum (p = 0,003). Nema razlika u efektima tonzilektomije u odnosu na pol ispitanika. Zaključak Na osnovu sprovedenog istraživanja došlo se i do nekih metodoloških zaključaka koji bi se mogli posmatrati kao preporuka za buduća istraživanja: povećati broj osoba u uzorku, uvesti varijablu hronološkog uzrasta, vrstu hirurške intervencije i gradaciju veličine tonzila i adenoidnog tkiva.",
publisher = "Srpsko lekarsko društvo, Beograd",
journal = "Srpski arhiv za celokupno lekarstvo",
title = "The effect of tonsillectomy on voice quality, Uticaj tonzilektomije na kvalitet glasa",
pages = "564-560",
number = "9-10",
volume = "148",
doi = "10.2298/SARH191210039D"
}
Đoković, S., Plećević, V., Kovačević, T., Šolaja, S.,& Vuković, B.. (2020). The effect of tonsillectomy on voice quality. in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo
Srpsko lekarsko društvo, Beograd., 148(9-10), 560-564.
https://doi.org/10.2298/SARH191210039D
Đoković S, Plećević V, Kovačević T, Šolaja S, Vuković B. The effect of tonsillectomy on voice quality. in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo. 2020;148(9-10):560-564.
doi:10.2298/SARH191210039D .
Đoković, Sanja, Plećević, Vladan, Kovačević, Tamara, Šolaja, Siniša, Vuković, Bojana, "The effect of tonsillectomy on voice quality" in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, 148, no. 9-10 (2020):560-564,
https://doi.org/10.2298/SARH191210039D . .
2

Sign languages: Then and now

Isaković, Ljubica; Kovačević, Tamara; Srzić, Maja S.

(Univerzitet u Prištini - Filozofski fakultet, Kosovska Mitrovica, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Srzić, Maja S.
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1265
AB  - A way of communication on an equal footing with oral and written speech is sign language. Oral speech is a common way of communication, written speech has, with the development of information technologies, been taking up more and more space. In a parallel with them, communication can also take place through sign language, which is, to deaf people, as well as to all those who use it, a natural, simple and easy way to communicate. Relationship towards sign language has changed significantly throughout history from acceptance and isolated use, to complete rejection, and then to encouraging its adoption and emphasizing its importance for the cognitive, emotional, educational, social, and general development of deaf children. Serbian Sign Language (SSL) serves deaf people in Serbia as a means for everyday communication, for expressing desires, willingness, for learning, for intellectual discussions, for expressing personal style. Although the standardization of the Serbian Sign Language was completed in 2015, even nowadays we may still find certain gestures of expression varying in different regions. Different countries have different sign languages that are not reciprocally understood in use. They are distinguished by their own grammar (semantics, morphology, and syntax), different from the grammar of spoken languages. The distinguishing and recognition of sign languages in the world has led to changes in the field of education of deaf children. In bilingual schools, children acquire both sign and spoken languages, and teachers know both of the mentioned languages. The importance of sign language in the education of deaf children is emphasized.
AB  - Ravnopravan način komunikacije sa usmenim i pisanim govorom jeste znakovni jezik. Usmeni govor je uobičajeni način komunikacije, a pisani govor razvojem informacionih tehnologija zauzima sve više prostora. Paralelno sa njima može se odvijati i komunikacija putem znakovnog jezika, koji je prirodan, jednostavan i lak način komunikacije gluvim ljudima, ali i svima onima koji ga koriste. Odnos prema znakovnom jeziku se kroz istoriju značajno menjao. Od prihvatanja i izolovane upotrebe do potpunog odbacivanja, zatim i do podsticanja njegovog usvajanja i isticanja značaja za kognitivni, emocionalni, edukativni, socijalni i opšti razvoj gluve dece. Srpski znakovni jezik (SZJ) gluvim osobama u Srbiji služi kao sredstvo za svakodnevnu komunikaciju, za iskazivanje želja, volje, za učenje, intelektualne rasprave, izražavanje ličnog stila. Standardizacija srpskog znakovnog jezika završena je 2015. godine i danas imamo mogućnost regionalnih varijacija pojedinih gestova i načina izražavanja. U različitim delovima sveta koriste se različiti znakovni jezici koji nisu međusobno razumljivi. Odlikuju se sopstvenom gramatikom (semantikom, morfologijom i sintaksom) različitom od gramatike govornih jezika. Prepoznavanje i priznavanje znakovnih jezika u svetu dovelo je do promena u sferi vaspitanja i obrazovanja gluve dece. U dvojezičnim školama deca uče oba jezika, i znakovni i govorni, a nastavnici istovremeno vladaju i jednim i drugim oblikom izražavanja. U radu se ističe značaj znakovnog jezika za obrazovanje gluve dece.
PB  - Univerzitet u Prištini - Filozofski fakultet, Kosovska Mitrovica
T2  - Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Prištini
T1  - Sign languages: Then and now
T1  - Znakovni jezici - nekad i sad
EP  - 314
IS  - 4
SP  - 293
VL  - 50
DO  - 10.5937/ZRFFP50-28925
ER  - 
@article{
author = "Isaković, Ljubica and Kovačević, Tamara and Srzić, Maja S.",
year = "2020",
abstract = "A way of communication on an equal footing with oral and written speech is sign language. Oral speech is a common way of communication, written speech has, with the development of information technologies, been taking up more and more space. In a parallel with them, communication can also take place through sign language, which is, to deaf people, as well as to all those who use it, a natural, simple and easy way to communicate. Relationship towards sign language has changed significantly throughout history from acceptance and isolated use, to complete rejection, and then to encouraging its adoption and emphasizing its importance for the cognitive, emotional, educational, social, and general development of deaf children. Serbian Sign Language (SSL) serves deaf people in Serbia as a means for everyday communication, for expressing desires, willingness, for learning, for intellectual discussions, for expressing personal style. Although the standardization of the Serbian Sign Language was completed in 2015, even nowadays we may still find certain gestures of expression varying in different regions. Different countries have different sign languages that are not reciprocally understood in use. They are distinguished by their own grammar (semantics, morphology, and syntax), different from the grammar of spoken languages. The distinguishing and recognition of sign languages in the world has led to changes in the field of education of deaf children. In bilingual schools, children acquire both sign and spoken languages, and teachers know both of the mentioned languages. The importance of sign language in the education of deaf children is emphasized., Ravnopravan način komunikacije sa usmenim i pisanim govorom jeste znakovni jezik. Usmeni govor je uobičajeni način komunikacije, a pisani govor razvojem informacionih tehnologija zauzima sve više prostora. Paralelno sa njima može se odvijati i komunikacija putem znakovnog jezika, koji je prirodan, jednostavan i lak način komunikacije gluvim ljudima, ali i svima onima koji ga koriste. Odnos prema znakovnom jeziku se kroz istoriju značajno menjao. Od prihvatanja i izolovane upotrebe do potpunog odbacivanja, zatim i do podsticanja njegovog usvajanja i isticanja značaja za kognitivni, emocionalni, edukativni, socijalni i opšti razvoj gluve dece. Srpski znakovni jezik (SZJ) gluvim osobama u Srbiji služi kao sredstvo za svakodnevnu komunikaciju, za iskazivanje želja, volje, za učenje, intelektualne rasprave, izražavanje ličnog stila. Standardizacija srpskog znakovnog jezika završena je 2015. godine i danas imamo mogućnost regionalnih varijacija pojedinih gestova i načina izražavanja. U različitim delovima sveta koriste se različiti znakovni jezici koji nisu međusobno razumljivi. Odlikuju se sopstvenom gramatikom (semantikom, morfologijom i sintaksom) različitom od gramatike govornih jezika. Prepoznavanje i priznavanje znakovnih jezika u svetu dovelo je do promena u sferi vaspitanja i obrazovanja gluve dece. U dvojezičnim školama deca uče oba jezika, i znakovni i govorni, a nastavnici istovremeno vladaju i jednim i drugim oblikom izražavanja. U radu se ističe značaj znakovnog jezika za obrazovanje gluve dece.",
publisher = "Univerzitet u Prištini - Filozofski fakultet, Kosovska Mitrovica",
journal = "Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Prištini",
title = "Sign languages: Then and now, Znakovni jezici - nekad i sad",
pages = "314-293",
number = "4",
volume = "50",
doi = "10.5937/ZRFFP50-28925"
}
Isaković, L., Kovačević, T.,& Srzić, M. S.. (2020). Sign languages: Then and now. in Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Prištini
Univerzitet u Prištini - Filozofski fakultet, Kosovska Mitrovica., 50(4), 293-314.
https://doi.org/10.5937/ZRFFP50-28925
Isaković L, Kovačević T, Srzić MS. Sign languages: Then and now. in Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Prištini. 2020;50(4):293-314.
doi:10.5937/ZRFFP50-28925 .
Isaković, Ljubica, Kovačević, Tamara, Srzić, Maja S., "Sign languages: Then and now" in Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Prištini, 50, no. 4 (2020):293-314,
https://doi.org/10.5937/ZRFFP50-28925 . .
1

Oštećenje sluha izazvano starenjem-prezbiakuzija

Đoković, Sanja; Kovačević, Tamara

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2019)

TY  - CONF
AU  - Đoković, Sanja
AU  - Kovačević, Tamara
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3196
AB  - Prezbiakuzija je progresivan gubitak sluha koji nastaje starenjem, a koji se karakteriše smanjenom osetljivošću za zvučne podražaje i razumevanje govora u
bučnim okruženjima, usporenom centralnom obradom akustičkih informacija
i poremećajem lokalizacije izvora zvuka. Prezbiakuzija je veoma čest tip oštećenja sluha, koji ima značajan uticaj na kvalitet života starih osoba. Kako se
povećava broj starih osoba, očekuje se da će se u budućnosti povećati i incidencija prezbiaukuzije. Napori da se poboljša komunikacija u starosti su važni
i može se očekivati da će oni dovesti do poboljšanja kvaliteta života starijih
osoba. Cilj ovog istraživanja je bio da se utvrde neke karkteristike povezane sa
pojavom, uslovima, oblikom ispoljavanja i teškoćama koje su izazvane prezbiakuzijom. U istraživanju je učestvovalo 50 ispitanika starosti od 42 do 89
godina, oba pola, 28 muškaraca i 22 žene. Za ispitivanje je korišćen upitnik
konstruisan za ovo istraživanje koji je obuhvatao 4 grupe pitanja: opšti podaci, medicinsku istoriju, stanje sluha i korišćenje slušnih aparata. Rezultati
pokazuju da se prosečan prag sluha kod ispitanika kretao od 26,8 dB do 103,7
db sa descedentnom konfiguracijom simetrično prisutnom na oba uva. Prema
stepenu oštećenja sluha najviše je bilo umerenih (42%) a najmanje praktičnih
gluvoća (4%). Oštećenje sluha se najčešće postepeno pojavljivalo u (84%), a
tinitus je bio prisutan kod 70% ispitanika. Najveće teškoće izazvane oštećenjem sluha su prisutne prilikom gledanja TV i to u 40%. Slušni aparat koristi
samo jedna osoba (2%). Na osnovu rezultata se može zaključiti da je oštećenje
sluha izazvano starenjem prisutno kod oba pola sa tendencijom pogoršanja
sa povećanjem godina starosti. Takođe, prisutan je kormobiditet sa drugim
smetnjama i poremećajima što značajno usložnjava lečenje i rehabilitaciju
starih osoba. Mali procenat ispitinaka koji koriste slušni aparat ukazuje na
nisku svest starih osoba o mogućnostima i prednostima ovog uređaja.
AB  - Presbycusis is a progressive age-related hearing loss characterized by reduced hearing
sensitivity and speech understanding in noisy environments, slowed central processing of
acoustic information, and impaired localization of sound sources. Presbycusis is a very common
type of hearing loss, often having profound effects on the quality of life of the elderly. Since
the number of elderly persons is increasing, the incidence of presbycusis is also expected to
increase in the future. Efforts to improve auditory communication in old age are important,
and can be expected to result in improved quality of life for elderly persons. The aim of this
research was to determine some characteristics related to the phenomenon, conditions, form
manifestation and difficulties caused by the presbycusis. The study included 50 subjects aged
42 to 89, of both genders, 28 men and 22 women. A questionnaire designed for this research
was used for the examination, which covered 4 groups of questions: general data, medical
history, hearing state and the use of hearing aids. The results show that the average hearing
threshold in the examinees ranged from 26.8 dB to 103.7 dB with a descendent configuration
symmetrically present on both ears. According to the degree of hearing loss, the most was
moderate (42%) and the least profound (4%). Hearing loss occurred progressively in (84%),
and tinnitus was present in 70% of subjects. The greatest difficulty caused by hearing loss
was present when watching TV, up to 40%. A hearing aid was used by only one person (2%).
Based on the results, it can be concluded that hearing loss related to aging was present in
both genders with a tendency of deterioration with an increase in age. A small percentage
of examinees using a hearing aid indicates low awareness of the elderly about the possibility
and benefits of this device
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija,
T1  - Oštećenje sluha izazvano starenjem-prezbiakuzija
T1  - Hearing loss caused by aging – presbyacusis
EP  - 463
SP  - 457
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3196
ER  - 
@conference{
author = "Đoković, Sanja and Kovačević, Tamara",
year = "2019",
abstract = "Prezbiakuzija je progresivan gubitak sluha koji nastaje starenjem, a koji se karakteriše smanjenom osetljivošću za zvučne podražaje i razumevanje govora u
bučnim okruženjima, usporenom centralnom obradom akustičkih informacija
i poremećajem lokalizacije izvora zvuka. Prezbiakuzija je veoma čest tip oštećenja sluha, koji ima značajan uticaj na kvalitet života starih osoba. Kako se
povećava broj starih osoba, očekuje se da će se u budućnosti povećati i incidencija prezbiaukuzije. Napori da se poboljša komunikacija u starosti su važni
i može se očekivati da će oni dovesti do poboljšanja kvaliteta života starijih
osoba. Cilj ovog istraživanja je bio da se utvrde neke karkteristike povezane sa
pojavom, uslovima, oblikom ispoljavanja i teškoćama koje su izazvane prezbiakuzijom. U istraživanju je učestvovalo 50 ispitanika starosti od 42 do 89
godina, oba pola, 28 muškaraca i 22 žene. Za ispitivanje je korišćen upitnik
konstruisan za ovo istraživanje koji je obuhvatao 4 grupe pitanja: opšti podaci, medicinsku istoriju, stanje sluha i korišćenje slušnih aparata. Rezultati
pokazuju da se prosečan prag sluha kod ispitanika kretao od 26,8 dB do 103,7
db sa descedentnom konfiguracijom simetrično prisutnom na oba uva. Prema
stepenu oštećenja sluha najviše je bilo umerenih (42%) a najmanje praktičnih
gluvoća (4%). Oštećenje sluha se najčešće postepeno pojavljivalo u (84%), a
tinitus je bio prisutan kod 70% ispitanika. Najveće teškoće izazvane oštećenjem sluha su prisutne prilikom gledanja TV i to u 40%. Slušni aparat koristi
samo jedna osoba (2%). Na osnovu rezultata se može zaključiti da je oštećenje
sluha izazvano starenjem prisutno kod oba pola sa tendencijom pogoršanja
sa povećanjem godina starosti. Takođe, prisutan je kormobiditet sa drugim
smetnjama i poremećajima što značajno usložnjava lečenje i rehabilitaciju
starih osoba. Mali procenat ispitinaka koji koriste slušni aparat ukazuje na
nisku svest starih osoba o mogućnostima i prednostima ovog uređaja., Presbycusis is a progressive age-related hearing loss characterized by reduced hearing
sensitivity and speech understanding in noisy environments, slowed central processing of
acoustic information, and impaired localization of sound sources. Presbycusis is a very common
type of hearing loss, often having profound effects on the quality of life of the elderly. Since
the number of elderly persons is increasing, the incidence of presbycusis is also expected to
increase in the future. Efforts to improve auditory communication in old age are important,
and can be expected to result in improved quality of life for elderly persons. The aim of this
research was to determine some characteristics related to the phenomenon, conditions, form
manifestation and difficulties caused by the presbycusis. The study included 50 subjects aged
42 to 89, of both genders, 28 men and 22 women. A questionnaire designed for this research
was used for the examination, which covered 4 groups of questions: general data, medical
history, hearing state and the use of hearing aids. The results show that the average hearing
threshold in the examinees ranged from 26.8 dB to 103.7 dB with a descendent configuration
symmetrically present on both ears. According to the degree of hearing loss, the most was
moderate (42%) and the least profound (4%). Hearing loss occurred progressively in (84%),
and tinnitus was present in 70% of subjects. The greatest difficulty caused by hearing loss
was present when watching TV, up to 40%. A hearing aid was used by only one person (2%).
Based on the results, it can be concluded that hearing loss related to aging was present in
both genders with a tendency of deterioration with an increase in age. A small percentage
of examinees using a hearing aid indicates low awareness of the elderly about the possibility
and benefits of this device",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija,",
title = "Oštećenje sluha izazvano starenjem-prezbiakuzija, Hearing loss caused by aging – presbyacusis",
pages = "463-457",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3196"
}
Đoković, S.,& Kovačević, T.. (2019). Oštećenje sluha izazvano starenjem-prezbiakuzija. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija,
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 457-463.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3196
Đoković S, Kovačević T. Oštećenje sluha izazvano starenjem-prezbiakuzija. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija,. 2019;:457-463.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3196 .
Đoković, Sanja, Kovačević, Tamara, "Oštećenje sluha izazvano starenjem-prezbiakuzija" in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, (2019):457-463,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3196 .

Bimodalni bilingvizam gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta

Kovačević, Tamara; Đoković, Sanja

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2019)

TY  - CONF
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Đoković, Sanja
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3178
AB  - Bimodalni bilingvizam gluve i nagluve dece podrazumeva poznavanje i redovnu
upotrebu znakovnog jezika, koji koristi zajednica gluvih i govornog jezika
koji koristi čujuća većina. Bilingvizam čujućih se razlikuje od bilingvizma gluvih.
Bilingvalna čujuća deca, uče dva jezika kao i gluvi. Razlika je u tome što
drugi jezik uče auditivnim putem, u istom modalitetu kao i prvi jezik. Gluva
deca uče dva jezika, u dva modaliteta, što je znatno složenije. Znakovni i govorni
jezici uključuju različite perceptivne i produktivne sisteme. Dok, govorni
jezici uključuju mehanizme auditivne obrade i govorne produkcije, znakovni
jezici se percipiraju vizuelno i njihova artikulacija uključuje sistematsko korišćenje
delova tela i prostora. Primerena i efikasna rana komunikacija bez obzira
u okviru kog jezičkog modaliteta se odvija (znakovni ili govorni), zajedno
sa prihvatanjem deteta i njegovog oštećenja je osnova uspešnog kognitivnog
razvoja i razvoja ličnosti deteta, što predstavlja osnovu komunikacije i izgradnje
jezičkih veština. Na predškolskom uzrastu, zadatak vrtića je omogućiti deci
da nastave da usvajaju jezik koji su počela da usvajaju u porodici (znakovni ili
govorni). Deca će najbolje usvojiti oba jezička modaliteta kroz interakcije sa
drugim fluentnim govornicima (odraslima i decom). Gluva deca gluvih roditelja
su u svakodnevnim situacijama okružena svojim prvim (primarnim) jezikom
u porodici, za razliku od gluve dece, čujućih roditelja. Kod gluve dece, čujućih
roditelja, vaspitno-obrazovna ustanova je odgovorna za afirmaciju znakovnog
jezika, kulture i identiteta gluvih i važna je za povezivanje porodice sa zajednicom
gluvih.
AB  - Bimodal bilingualism of deaf and hard of hearing children implies the knowledge and
regular use of sign language, which is used by the community of the deaf, and the spoken
language, which is used by the majority who can hear. Bilingualism of the hearing is different
from the bilingualism of the deaf. Bilingual hearing children, as well as deaf children, learn
two languages. The difference is that hearing children learn a second language through
auditory means, in the same modality as a first language. Deaf children learn two languages
in two modalities, which is considerably more complex. Sign and spoken languages include
various perceptual and productive systems. While spoken languages include mechanisms
of auditory processing and speech production, sign languages are perceived visually, and their articulation involves the systematic use of parts of the body and space. Appropriate
and effective early communication, regardless of within which linguistic modality (sign or
spoken) it takes place, together with the acceptance of the child and its impairment is the
basis of successful cognitive development and the development of the child’s personality,
which is the basis of communication and of building language skills. At preschool age, the
task of a kindergarten is to enable children to continue to learn the language which they
started learning in the family (sign or spoken language). Children will learn both linguistic
modalities best through the interaction with other fluent speakers (adults and children).
The deaf children of deaf parents are, in everyday situations, surrounded with their first
(primary) language in the family, unlike the deaf children of hearing parents. In the deaf
children of hearing parents, the educational institution is responsible for the affirmation of
sign language, the culture and identity of the deaf, and it is important for connecting the
family with the deaf community.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019
T1  - Bimodalni bilingvizam gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta
T1  - Bimodal bilingualism in deaf and hard of hearing
children of preschool age
EP  - 416
SP  - 409
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3178
ER  - 
@conference{
author = "Kovačević, Tamara and Đoković, Sanja",
year = "2019",
abstract = "Bimodalni bilingvizam gluve i nagluve dece podrazumeva poznavanje i redovnu
upotrebu znakovnog jezika, koji koristi zajednica gluvih i govornog jezika
koji koristi čujuća većina. Bilingvizam čujućih se razlikuje od bilingvizma gluvih.
Bilingvalna čujuća deca, uče dva jezika kao i gluvi. Razlika je u tome što
drugi jezik uče auditivnim putem, u istom modalitetu kao i prvi jezik. Gluva
deca uče dva jezika, u dva modaliteta, što je znatno složenije. Znakovni i govorni
jezici uključuju različite perceptivne i produktivne sisteme. Dok, govorni
jezici uključuju mehanizme auditivne obrade i govorne produkcije, znakovni
jezici se percipiraju vizuelno i njihova artikulacija uključuje sistematsko korišćenje
delova tela i prostora. Primerena i efikasna rana komunikacija bez obzira
u okviru kog jezičkog modaliteta se odvija (znakovni ili govorni), zajedno
sa prihvatanjem deteta i njegovog oštećenja je osnova uspešnog kognitivnog
razvoja i razvoja ličnosti deteta, što predstavlja osnovu komunikacije i izgradnje
jezičkih veština. Na predškolskom uzrastu, zadatak vrtića je omogućiti deci
da nastave da usvajaju jezik koji su počela da usvajaju u porodici (znakovni ili
govorni). Deca će najbolje usvojiti oba jezička modaliteta kroz interakcije sa
drugim fluentnim govornicima (odraslima i decom). Gluva deca gluvih roditelja
su u svakodnevnim situacijama okružena svojim prvim (primarnim) jezikom
u porodici, za razliku od gluve dece, čujućih roditelja. Kod gluve dece, čujućih
roditelja, vaspitno-obrazovna ustanova je odgovorna za afirmaciju znakovnog
jezika, kulture i identiteta gluvih i važna je za povezivanje porodice sa zajednicom
gluvih., Bimodal bilingualism of deaf and hard of hearing children implies the knowledge and
regular use of sign language, which is used by the community of the deaf, and the spoken
language, which is used by the majority who can hear. Bilingualism of the hearing is different
from the bilingualism of the deaf. Bilingual hearing children, as well as deaf children, learn
two languages. The difference is that hearing children learn a second language through
auditory means, in the same modality as a first language. Deaf children learn two languages
in two modalities, which is considerably more complex. Sign and spoken languages include
various perceptual and productive systems. While spoken languages include mechanisms
of auditory processing and speech production, sign languages are perceived visually, and their articulation involves the systematic use of parts of the body and space. Appropriate
and effective early communication, regardless of within which linguistic modality (sign or
spoken) it takes place, together with the acceptance of the child and its impairment is the
basis of successful cognitive development and the development of the child’s personality,
which is the basis of communication and of building language skills. At preschool age, the
task of a kindergarten is to enable children to continue to learn the language which they
started learning in the family (sign or spoken language). Children will learn both linguistic
modalities best through the interaction with other fluent speakers (adults and children).
The deaf children of deaf parents are, in everyday situations, surrounded with their first
(primary) language in the family, unlike the deaf children of hearing parents. In the deaf
children of hearing parents, the educational institution is responsible for the affirmation of
sign language, the culture and identity of the deaf, and it is important for connecting the
family with the deaf community.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019",
title = "Bimodalni bilingvizam gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta, Bimodal bilingualism in deaf and hard of hearing
children of preschool age",
pages = "416-409",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3178"
}
Kovačević, T.,& Đoković, S.. (2019). Bimodalni bilingvizam gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 409-416.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3178
Kovačević T, Đoković S. Bimodalni bilingvizam gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019. 2019;:409-416.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3178 .
Kovačević, Tamara, Đoković, Sanja, "Bimodalni bilingvizam gluve i nagluve dece predškolskog uzrasta" in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019 (2019):409-416,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3178 .

Bilingual approach in the education of deaf and hard of hearing children

Kovačević, Tamara; Isaković, Ljubica; Arsić, Radomir

(Univerzitet u Prištini - Filozofski fakultet, Kosovska Mitrovica, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Arsić, Radomir
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1244
AB  - The bilingualism of deaf and hard of hearing children implies the knowledge and regular use of sign language, which is used by the community of deaf people, and of spoken language, which is used by the hearing majority. At preschool and school age, it is necessary to allow children to continue adopting the language that they started in the family (either sign language or spoken language). Children will adopt both language modalities best through interactions with other fluent speakers. Results of numerous studies indicate that the best approach in the process of development of speech and language and the education of the deaf and hard of hearing children is the bilingual approach. The aim of this approach is to develop communication skills in children, to provide a higher level of education for them, and to include them in the life of the community. It is necessary to improve the existing education system in the direction of developing a kind of a model that will respond to their specificities and limitations caused by their primary impairment.
AB  - Bilingvizam gluve i nagluve dece podrazumeva poznavanje i redovnu upotrebu znakovnog jezika, koji koristi zajednica gluvih i govornog jezika koji koristi čujuća većina. Na predškolskom i školskom uzrastu, potrebno je omogućiti deci da nastave da usvajaju jezik koja su počela da usvajaju u porodici (znakovni ili govorni). Deca će najbolje usvojiti oba jezička modaliteta kroz interakcije sa drugim fluentnim govornicima. Rezultati mnogobrojnih istraživanja ukazuju da je najbolji pristup u procesu razvoja govora i jezika i obrazovanju gluve i nagluve dece - bilingvalni pristup. Cilj ovog pristupa je razviti komunikacijske veštine kod dece, omogućiti im viši nivo obrazovanja i uključiti ih u život društvene zajednice. Neophodno je usavršavanje postojećeg obrazovnog sistema u pravcu razvijanja takvog modela koji će da odgovori na njihove specifičnosti i ograničenja uzrokovana njihovim primarnim oštećenjem.
PB  - Univerzitet u Prištini - Filozofski fakultet, Kosovska Mitrovica
T2  - Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Prištini
T1  - Bilingual approach in the education of deaf and hard of hearing children
T1  - Biligvalni pristup u obrazovanju gluve i nagluve dece
EP  - 124
IS  - 4
SP  - 107
VL  - 49
DO  - 10.5937/ZRFFP49-23596
ER  - 
@article{
author = "Kovačević, Tamara and Isaković, Ljubica and Arsić, Radomir",
year = "2019",
abstract = "The bilingualism of deaf and hard of hearing children implies the knowledge and regular use of sign language, which is used by the community of deaf people, and of spoken language, which is used by the hearing majority. At preschool and school age, it is necessary to allow children to continue adopting the language that they started in the family (either sign language or spoken language). Children will adopt both language modalities best through interactions with other fluent speakers. Results of numerous studies indicate that the best approach in the process of development of speech and language and the education of the deaf and hard of hearing children is the bilingual approach. The aim of this approach is to develop communication skills in children, to provide a higher level of education for them, and to include them in the life of the community. It is necessary to improve the existing education system in the direction of developing a kind of a model that will respond to their specificities and limitations caused by their primary impairment., Bilingvizam gluve i nagluve dece podrazumeva poznavanje i redovnu upotrebu znakovnog jezika, koji koristi zajednica gluvih i govornog jezika koji koristi čujuća većina. Na predškolskom i školskom uzrastu, potrebno je omogućiti deci da nastave da usvajaju jezik koja su počela da usvajaju u porodici (znakovni ili govorni). Deca će najbolje usvojiti oba jezička modaliteta kroz interakcije sa drugim fluentnim govornicima. Rezultati mnogobrojnih istraživanja ukazuju da je najbolji pristup u procesu razvoja govora i jezika i obrazovanju gluve i nagluve dece - bilingvalni pristup. Cilj ovog pristupa je razviti komunikacijske veštine kod dece, omogućiti im viši nivo obrazovanja i uključiti ih u život društvene zajednice. Neophodno je usavršavanje postojećeg obrazovnog sistema u pravcu razvijanja takvog modela koji će da odgovori na njihove specifičnosti i ograničenja uzrokovana njihovim primarnim oštećenjem.",
publisher = "Univerzitet u Prištini - Filozofski fakultet, Kosovska Mitrovica",
journal = "Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Prištini",
title = "Bilingual approach in the education of deaf and hard of hearing children, Biligvalni pristup u obrazovanju gluve i nagluve dece",
pages = "124-107",
number = "4",
volume = "49",
doi = "10.5937/ZRFFP49-23596"
}
Kovačević, T., Isaković, L.,& Arsić, R.. (2019). Bilingual approach in the education of deaf and hard of hearing children. in Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Prištini
Univerzitet u Prištini - Filozofski fakultet, Kosovska Mitrovica., 49(4), 107-124.
https://doi.org/10.5937/ZRFFP49-23596
Kovačević T, Isaković L, Arsić R. Bilingual approach in the education of deaf and hard of hearing children. in Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Prištini. 2019;49(4):107-124.
doi:10.5937/ZRFFP49-23596 .
Kovačević, Tamara, Isaković, Ljubica, Arsić, Radomir, "Bilingual approach in the education of deaf and hard of hearing children" in Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Prištini, 49, no. 4 (2019):107-124,
https://doi.org/10.5937/ZRFFP49-23596 . .
2

Defektološki savetodavni rad

Đoković, Sanja; Kovačević, Tamara

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF), 2019)

TY  - BOOK
AU  - Đoković, Sanja
AU  - Kovačević, Tamara
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3812
AB  - Nažalost, u današnje vreme ima veoma veliki procenat dece koja
se rađaju sa nekom dugotrajnom smetnjom ili poremećajem, a još veći
procenat je onih koji u svom životnom veku zbog različitih okolno-
sti smetnju ili poremećaj steknu. Iako se mnoge porodice sa ovakvim
članovima uspešno prilagođavaju i rukovode svojim životom, nekim
porodicama je potrebno savetovanje ili terapija kako bi što lakše
integrisali članove u porodičnu zajednicu. Činjenica je da kontakt
porodice sa stručnjacima koji pomažu njihovim članovima sa smetnja-
ma i poremećajima nikako ne smeju da se prekinu posle postavljanja
dijagnoze već je potrebno da se ti kontakti prodube i postanu inten-
zivniji. Jedan od razloga zašto je defektološko savetovanje porodi-
ca sa detetom ili odraslom osobom sa smetnjom ili poremećajem veoma
važna je to da na prilagođavanje i uspeh re/habilitacije utiču snage,
slabosti i emocionalne reakcije porodice.
Cilj ove publikacije je da upozna studente Specijalne edukacije i
rehabilitacije i druge stručnjake koji se bave porodicom, decom i od-
raslim osobama saå smetnjama i poremećajima sa: različitim modeli-
ma prilagođavanja u uslovima invaliditeta, sa globalnom prevalencom
ovih pojava, sa porodicom i porodičnim funkcionisanjem dece i oso-
ba sa smetnjama i poremećajima, sa defektološkim savetovanjem, nači-
nima komunikacije i ponašanjem defektologa u toku savetovanja kao i
o tipovima defektološkog savetovanja.
Ova publikacija sadrži četiri poglavlja sa rezimeom, pitanjima,
literaturom, indeksom pojmova i indeksom autora. U prvom poglavlju
prikazane su opšte karakteristike defektološkog savetovanja, speci-
fičnosti u funkcionisanju porodica sa decom i osobama sa smetnjama i
poremećajima, kao i faktori koji utiču na prilagođavanje ovih porodi-
ca kao što su: trajne karakteristike i individualne razlike, socijalne
karakteristike i karakteristike okruženja, procesi prilagođavanja i
intervencija. U drugom poglavlju prikazana su brojna epidemiološka
istraživanja koja se odnose na prevalencu smetnji i poremećaja na svet-
skom nivou ali i po pojedinim regionima sveta sa posebnim osvrtom na
prevalencu na dečjem uzrastu i na prevalencu kod odraslih osoba. Treće
poglavlje je posvećeno sveobuhvatnom opisu porodice i porodičnog
funkcionisanja u uslovim invaliditeta. Pored opisa funkcionalnih
i disfunkcionalnih porodičnih sistema posebna pažnja je posveće-
na opisu uticaja stresa na porodično funkcionisanje. Takođe, u ovom poglavlju su posebno obrađene i opisane porodice u uslovima različi-
tih vrsta smetnji i poremećaja. U četvrtom poglavlju su opisani poje-
dini oblici podrške porodicama sa decom ili osobama sa smetnjama i
poremećajima kao što su socijalna i institucionalna podrška. U pe-
tom poglavlju prikazani su načini i pristupi u defektološkom saveto-
davnom radu i to načina vođenja razgovora sa korisnicima, ponašanja,
saopštavanja loših vesti, i korišćenja pomoći iz okruženja. U šestom
poglavlju opisan su osnovne karakteristike kvalitetnog savetodavnog
rada, razumevanja ljudskih reakcija a prikazani su i različiti tipovi
savetovanja.
Želja autora je da ovom publikacijom unapredi kvalitet defek-
tološkog rada u oblasti savetovanja porodica i odraslih osoba sa
smetnjama i poremećajima i da studentima osnovnih, master i doktor-
skih studija olakša učenje i savladavanje gradiva iz ove oblasti, kao i
da pomogne istraživačima i stručnjacima koji rade u praksi. Autori
se ovom prilikom zahvaljuju svima koji su svojim sugestijama, savetima
i dobrim namerama pomogli u nastanku ove publikacije.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
T1  - Defektološki savetodavni rad
EP  - 242
SP  - 1
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3812
ER  - 
@book{
author = "Đoković, Sanja and Kovačević, Tamara",
year = "2019",
abstract = "Nažalost, u današnje vreme ima veoma veliki procenat dece koja
se rađaju sa nekom dugotrajnom smetnjom ili poremećajem, a još veći
procenat je onih koji u svom životnom veku zbog različitih okolno-
sti smetnju ili poremećaj steknu. Iako se mnoge porodice sa ovakvim
članovima uspešno prilagođavaju i rukovode svojim životom, nekim
porodicama je potrebno savetovanje ili terapija kako bi što lakše
integrisali članove u porodičnu zajednicu. Činjenica je da kontakt
porodice sa stručnjacima koji pomažu njihovim članovima sa smetnja-
ma i poremećajima nikako ne smeju da se prekinu posle postavljanja
dijagnoze već je potrebno da se ti kontakti prodube i postanu inten-
zivniji. Jedan od razloga zašto je defektološko savetovanje porodi-
ca sa detetom ili odraslom osobom sa smetnjom ili poremećajem veoma
važna je to da na prilagođavanje i uspeh re/habilitacije utiču snage,
slabosti i emocionalne reakcije porodice.
Cilj ove publikacije je da upozna studente Specijalne edukacije i
rehabilitacije i druge stručnjake koji se bave porodicom, decom i od-
raslim osobama saå smetnjama i poremećajima sa: različitim modeli-
ma prilagođavanja u uslovima invaliditeta, sa globalnom prevalencom
ovih pojava, sa porodicom i porodičnim funkcionisanjem dece i oso-
ba sa smetnjama i poremećajima, sa defektološkim savetovanjem, nači-
nima komunikacije i ponašanjem defektologa u toku savetovanja kao i
o tipovima defektološkog savetovanja.
Ova publikacija sadrži četiri poglavlja sa rezimeom, pitanjima,
literaturom, indeksom pojmova i indeksom autora. U prvom poglavlju
prikazane su opšte karakteristike defektološkog savetovanja, speci-
fičnosti u funkcionisanju porodica sa decom i osobama sa smetnjama i
poremećajima, kao i faktori koji utiču na prilagođavanje ovih porodi-
ca kao što su: trajne karakteristike i individualne razlike, socijalne
karakteristike i karakteristike okruženja, procesi prilagođavanja i
intervencija. U drugom poglavlju prikazana su brojna epidemiološka
istraživanja koja se odnose na prevalencu smetnji i poremećaja na svet-
skom nivou ali i po pojedinim regionima sveta sa posebnim osvrtom na
prevalencu na dečjem uzrastu i na prevalencu kod odraslih osoba. Treće
poglavlje je posvećeno sveobuhvatnom opisu porodice i porodičnog
funkcionisanja u uslovim invaliditeta. Pored opisa funkcionalnih
i disfunkcionalnih porodičnih sistema posebna pažnja je posveće-
na opisu uticaja stresa na porodično funkcionisanje. Takođe, u ovom poglavlju su posebno obrađene i opisane porodice u uslovima različi-
tih vrsta smetnji i poremećaja. U četvrtom poglavlju su opisani poje-
dini oblici podrške porodicama sa decom ili osobama sa smetnjama i
poremećajima kao što su socijalna i institucionalna podrška. U pe-
tom poglavlju prikazani su načini i pristupi u defektološkom saveto-
davnom radu i to načina vođenja razgovora sa korisnicima, ponašanja,
saopštavanja loših vesti, i korišćenja pomoći iz okruženja. U šestom
poglavlju opisan su osnovne karakteristike kvalitetnog savetodavnog
rada, razumevanja ljudskih reakcija a prikazani su i različiti tipovi
savetovanja.
Želja autora je da ovom publikacijom unapredi kvalitet defek-
tološkog rada u oblasti savetovanja porodica i odraslih osoba sa
smetnjama i poremećajima i da studentima osnovnih, master i doktor-
skih studija olakša učenje i savladavanje gradiva iz ove oblasti, kao i
da pomogne istraživačima i stručnjacima koji rade u praksi. Autori
se ovom prilikom zahvaljuju svima koji su svojim sugestijama, savetima
i dobrim namerama pomogli u nastanku ove publikacije.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
title = "Defektološki savetodavni rad",
pages = "242-1",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3812"
}
Đoković, S.,& Kovačević, T.. (2019). Defektološki savetodavni rad. 
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)., 1-242.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3812
Đoković S, Kovačević T. Defektološki savetodavni rad. 2019;:1-242.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3812 .
Đoković, Sanja, Kovačević, Tamara, "Defektološki savetodavni rad" (2019):1-242,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3812 .