@article{
author = "Plečević, Vladan and Đoković, Sanja and Kovačević, Tamara",
year = "2021",
abstract = "Background/Aim. Children with attention-deficit hyperactivity disorder (ADHD) show lower degree of recognition of their own emotions and greater behavioral difficulties than children who do not have this disorder. This also affects the recognition of other people's emotions that are expressed not only by their language content, but also by their facial expression and the way they express the emotional message through speech. Most research in this area focuses on recognizing emotions based on facial expressions rather than on emotions in speech. The aim of this study was to examine how children with ADHD recognize emotions in speech (joy, anger, fear, sadness) and affective attitudes (threat and commandment) in relation to children of typical development. Methods. The study included 31 children with ADHD and 29 typical developmental children aged 6 to 13. To assess the ability to recognize emotions and affective attitudes, a corpus of Speech Emotional Expression and Attitudes (Govorna emocionalna ekspresija i stavovi – GEES, in Serbian) was used. This corpus included sentences that expressed emotions of anger, joy, fear, and sadness, and of affective attitudes, threat and command., Deca sa poremećajem pažnje i hipe-raktivnošću (ADHD) pokazuju slabije prepoznavanje sopstvenih emocija i veće ispoljavanje teškoća u ponašanju od dece koja nemaju tu smetnju. Samim tim je pogođeno i prepoznavanje tuđih emocija koje se ispoljavaju ne samo jezičkim sadržajem već i izrazom lica i načinom izražavanja emotivne poruke govorom. Cilj ovog istraživanja je bio da se ispita kako deca sa ADHD prepoznaju emocije u go-voru (radost, ljutnju, strah, tugu) i afektivne stavove (pretnju i zapovest) u odnosu na decu sa tipičnim razvo-jem. Većina istraživanja iz ove oblasti fokusirana je na prepoznavanje emocija na osnovu izraza lica, a ne na os-novu emocija u govoru. Metode. Istraživanje je obuhvati-lo 31 dete sa ADHD i 29 dece sa tipičnim razvojem uzras-ta od 6 do 13 godina. Za procenu sposobnosti prepoz-navanja emocija i afektivnih stavova korišćen je korpus za procenu Govorne emocionalne ekspresije i stavova (GEES). U tom korpusu su bile rečenice koje su izražavale emocije ljutnje, radosti, straha i tuge, a od afektivnih stavova pretnju i zapovest. Rezultati. Deca sa ADHD imala su lošije prepoznavanje emocija i afektivnih stavova u govoru u odnosu na decu sa tipičnim razvojem (t = 8.81; p = 0.000). Radost je bila jedina emocija gde nije utvrđena statistički značajna razlika. Za druge emocije i afektivne stavove utvrđene su statistički značajne razlike (p < 0.01). Utvrđena je statistički značajna povezanost između uzrasta i prepoznavanja emocija i afektivnih stavova u obe grupe, ali je ta povezanost bila izraženija kod dece sa tipičnim razvojem. Zaključak. Rezultati istraživanja su dali važne pokazatelje o percepciji emocija i afektivnih stavova u govoru kod dece sa ADHD. Ovi rezultati su veoma bitni za osmišljavanje terapijskih procedura, posebno u razvoju strategija za modeliranje ponašanja dece sa ADHD.",
publisher = "Vojnomedicinska akademija",
journal = "Vojnosanitetski pregled",
title = "Recognition of emotions and affective attitudes in children with attention-deficit hyperactivity disorder, Prepoznavanje emocija i afektivnih stavova kod dece sa poremećajem pažnje i hiperaktivnošću",
pages = "1052-1046",
number = "10",
volume = "78",
doi = "10.2298/VSP191004025P"
}
