Banković, Slobodan

Link to this page

Authority KeyName Variants
orcid::0000-003-4714-5496
  • Banković, Slobodan (91)
Projects

Author's Bibliography

Odnos tehnike čitanja i fine motorike kod učenika mlađeg školskog uzrasta

Buha, Nataša; Banković, Slobodan; Gligorović, Milica

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - JOUR
AU  - Buha, Nataša
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Gligorović, Milica
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5356
AB  - Uvod: Uloga motorike u veštini čitanja nije toliko očigledna, te je i znatno ređe proučavana. Rezultati pojedinih istraživanja ukazuju na to da je veza između motorike i čitanja prisutna i da zavisi od ispitivane motoričke komponente. Cilj: Cilj istraživanja je da se utvrdi povezanost vizuomotoričke koordinacije i vizuomotoričke integracije sa tehnikom čitanja kod učenika mlađeg školskog uzrasta. Metode: Uzorkom je obuhvaćeno 103 ispitanika uzrasta od devet do 11 godina. Za procenu tehnike čitanja korišćena je skala Likertovog tipa sa četiri deskriptora, kojima su obuhvaćeni najčešći tipovi problema tokom čitanja. Fina motorika je procenjena subtestovima Akadija testa razvojnih sposobnosti – Vizuomotorička koordinacija i mogućnost sleda i Crtanje oblika. Kao kovarijati odabrani su inteligencija, radna memorija i inhibitorna kontrola. Inteligencija je procenjena Ravenovim progresivnim matricama, radna memorija zadatkom Raspon cifara unazad, a inhibitorna kontrola Kreni/stani zadatkom. Rezultati: Primenom hijerarhijske regresione analize utvrđeno je da su vizuomotorička koordinacija i radna memorija nezavisni prediktori tehnike čitanja. Vizuomotorička koordinacija objašnjava 5.2% varijanse, nakon što je uklonjen uticaj inteligencije i bazičnih egzekutivnih funkcija. Vizuomotorička integracija nije razmatrana kao prediktor tehnike čitanja pošto je utvrđeno da sa njom nije statistički značajno povezana. Zaključak: U razmatranju značaja fine motorike potrebno je analizirati pojedinačne komponente, jer rezultati ovog, kao i prethodnih istraživanja, ukazuju na to da nisu svi aspekti fine motorike podjednako značajni činioci razvoja veštine čitanja. U kontekstu prevencije teškoća u usvajanju čitanja bilo bi poželjno primenjivati aktivnosti kojima bi se stimulisao razvoj fine motorike i radne memorije već od predškolskog uzrasta.
AB  - Introduction. The role of motor skills in reading seems counter-intuitive, and thus it has played a minor role in studies on predictors of reading skills. The results of some studies indicate that the connection between motor skills and reading is present and that it depends on the examined motor component. Objective. The aim of this research was to determine the relation between visuomotor coordination and visuomotor integration with reading skills in younger school-age students. Methods. The sample included 103 participants aged 9 to 11 years. A Likert-type scale with four descriptors covering the most common types of problems during reading was used to evaluate reading skills. Fine motor skills were assessed with the subtests of the Acadia Test of Developmental Abilities – Visuomotor Coordination and Sequencing and Figure Copying. Intelligence, working memory, and inhibitory control were selected as covariates. Intelligence was assessed by Raven’s Progressive Matrices, working memory by the Digit Span Backward task, and inhibitory control by the Go/NoGo task. Results. Hierarchical regression analysis showed that visuomotor coordination and working memory are independent predictors of reading skills. Visuomotor coordination explains 5.2% of the variance after removing the influence of intelligence and basic executive functions. A statistically significant relationship between visuomotor integration and reading skills was not found, so visuomotor integration was not considered a predictor in further analysis. Conclusion. When considering the importance of fine motor skills, it is necessary to analyze its individual components, because the results of this, as well as previous studies, indicate that not all aspects of fine motor skills are equally important factors in the development of reading skills. In the context of preventing difficulties in learning to read, it would be desirable to apply activities that would stimulate the development of fine motor skills and working memory from preschool age.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Odnos tehnike čitanja i fine motorike kod učenika mlađeg školskog uzrasta
T1  - The relationship between reading skills and fine motor abilities in younger school-age children
EP  - 165
IS  - 2
SP  - 149
VL  - 22
DO  - 10.5937/specedreh22-41085
ER  - 
@article{
author = "Buha, Nataša and Banković, Slobodan and Gligorović, Milica",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Uloga motorike u veštini čitanja nije toliko očigledna, te je i znatno ređe proučavana. Rezultati pojedinih istraživanja ukazuju na to da je veza između motorike i čitanja prisutna i da zavisi od ispitivane motoričke komponente. Cilj: Cilj istraživanja je da se utvrdi povezanost vizuomotoričke koordinacije i vizuomotoričke integracije sa tehnikom čitanja kod učenika mlađeg školskog uzrasta. Metode: Uzorkom je obuhvaćeno 103 ispitanika uzrasta od devet do 11 godina. Za procenu tehnike čitanja korišćena je skala Likertovog tipa sa četiri deskriptora, kojima su obuhvaćeni najčešći tipovi problema tokom čitanja. Fina motorika je procenjena subtestovima Akadija testa razvojnih sposobnosti – Vizuomotorička koordinacija i mogućnost sleda i Crtanje oblika. Kao kovarijati odabrani su inteligencija, radna memorija i inhibitorna kontrola. Inteligencija je procenjena Ravenovim progresivnim matricama, radna memorija zadatkom Raspon cifara unazad, a inhibitorna kontrola Kreni/stani zadatkom. Rezultati: Primenom hijerarhijske regresione analize utvrđeno je da su vizuomotorička koordinacija i radna memorija nezavisni prediktori tehnike čitanja. Vizuomotorička koordinacija objašnjava 5.2% varijanse, nakon što je uklonjen uticaj inteligencije i bazičnih egzekutivnih funkcija. Vizuomotorička integracija nije razmatrana kao prediktor tehnike čitanja pošto je utvrđeno da sa njom nije statistički značajno povezana. Zaključak: U razmatranju značaja fine motorike potrebno je analizirati pojedinačne komponente, jer rezultati ovog, kao i prethodnih istraživanja, ukazuju na to da nisu svi aspekti fine motorike podjednako značajni činioci razvoja veštine čitanja. U kontekstu prevencije teškoća u usvajanju čitanja bilo bi poželjno primenjivati aktivnosti kojima bi se stimulisao razvoj fine motorike i radne memorije već od predškolskog uzrasta., Introduction. The role of motor skills in reading seems counter-intuitive, and thus it has played a minor role in studies on predictors of reading skills. The results of some studies indicate that the connection between motor skills and reading is present and that it depends on the examined motor component. Objective. The aim of this research was to determine the relation between visuomotor coordination and visuomotor integration with reading skills in younger school-age students. Methods. The sample included 103 participants aged 9 to 11 years. A Likert-type scale with four descriptors covering the most common types of problems during reading was used to evaluate reading skills. Fine motor skills were assessed with the subtests of the Acadia Test of Developmental Abilities – Visuomotor Coordination and Sequencing and Figure Copying. Intelligence, working memory, and inhibitory control were selected as covariates. Intelligence was assessed by Raven’s Progressive Matrices, working memory by the Digit Span Backward task, and inhibitory control by the Go/NoGo task. Results. Hierarchical regression analysis showed that visuomotor coordination and working memory are independent predictors of reading skills. Visuomotor coordination explains 5.2% of the variance after removing the influence of intelligence and basic executive functions. A statistically significant relationship between visuomotor integration and reading skills was not found, so visuomotor integration was not considered a predictor in further analysis. Conclusion. When considering the importance of fine motor skills, it is necessary to analyze its individual components, because the results of this, as well as previous studies, indicate that not all aspects of fine motor skills are equally important factors in the development of reading skills. In the context of preventing difficulties in learning to read, it would be desirable to apply activities that would stimulate the development of fine motor skills and working memory from preschool age.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Odnos tehnike čitanja i fine motorike kod učenika mlađeg školskog uzrasta, The relationship between reading skills and fine motor abilities in younger school-age children",
pages = "165-149",
number = "2",
volume = "22",
doi = "10.5937/specedreh22-41085"
}
Buha, N., Banković, S.,& Gligorović, M.. (2023). Odnos tehnike čitanja i fine motorike kod učenika mlađeg školskog uzrasta. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 22(2), 149-165.
https://doi.org/10.5937/specedreh22-41085
Buha N, Banković S, Gligorović M. Odnos tehnike čitanja i fine motorike kod učenika mlađeg školskog uzrasta. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2023;22(2):149-165.
doi:10.5937/specedreh22-41085 .
Buha, Nataša, Banković, Slobodan, Gligorović, Milica, "Odnos tehnike čitanja i fine motorike kod učenika mlađeg školskog uzrasta" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 22, no. 2 (2023):149-165,
https://doi.org/10.5937/specedreh22-41085 . .

Primenljivost procedura za razvoj i unapređivanje socijalnih Veština u osnovnoj školi – perspektiva defektologa

Banković, Slobodan; Brojčin, Branislav; Antonijević, Marina; Vasilevska Petrovska, Ivana; Bukovica, Aleksandra; Trajkovski, Vladimir

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - CONF
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Brojčin, Branislav
AU  - Antonijević, Marina
AU  - Vasilevska Petrovska, Ivana
AU  - Bukovica, Aleksandra
AU  - Trajkovski, Vladimir
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5330
AB  - Uvod: Pri definisanju programa učenja socijalnih veština učenika sa ometenošću
važno je, između ostalog, uzimanje u obzir mišljenja profesionalaca o
pojednim metodama i procedurama koje će potencijalno biti korišćene tokom
tretmana, kao i mogućnostima njihove primene u praksi.
Cilj: Cilj ovog rada je da se utvrdi perspektiva defektologa u pogledu primenljivosti
pojedinih procedura za razvoj i unapređivanje socijalnih veština u školskom
okruženju.
Metod: Uzorak čini 57 defektologa koji rade u odeljenjima osnovnih škola za
učenike sa smetnjama u razvoju u Srbiji i Makedoniji. Za potrebe ovog istraživanja
konstruisan je poseban upitnik za procenu primenljivosti 25 procedura
zasnovanih na dokazima za razvoj i unapređivanje socijalnih veština dece i
mladih.
Rezultati: Više od polovine defektologa smatra da su procedure, poput podsticanja
(70,1%), socijalnih priča (68,4%), treninga socijalnih veština (66,7%),
vizuelne podrške (63,2%) i potkrepljivanja (63,2%), video-modelovanja (57,9%)
i modelovanja (56,1%) primenljive u velikoj meri ili u potpunosti. S druge strane,
približno polovina njih (45,6%) veruje da se samousmeravanje ne može primeniti
ili se može primeniti samo u određenim situacijama. Manje od trećine
ispitanika smatra da su intervencije koje sprovode vršnjaci (31,6%), analiza zadatka
(29,9%), funkcionalni komunikacioni trening (29,8%), samousmeravanje
(28Zaključak: Dobijeni rezultati ukazuju na potrebu dodatne edukacije defektologa
u pogledu primene pojedinih procedura, kao i identifikovanja drugih faktora
koji ometaju njihovu primenljivost.%) i skripting (26,3%) primenljive u velikoj meri ili u potpunosti.
*
AB  - Introduction: When defining the social skills learning program for students with
disabilities, it is important, among other things, to take into account the opinions of
professionals about certain methods and procedures that will potentially be used during
treatment, as well as the possibilities of their application in practice.
Objective: The aim of this work is to determine the perspective of special education
teachers regarding the applicability of certain procedures for the development and
improvement of social skills in the school environment.
Methods: The sample consists of 57 special education teachers working in elementary
school classes for students with developmental disabilities in Serbia and Macedonia. For the
purposes of this research, a special questionnaire was constructed to assess the applicability
of 25 evidence-based procedures for the development and improvement of social skills of
children and youth.
Results: More than half of special education teachers believe that practices such as
incentives (70.1%), social stories (68.4%), social skills training (66.7%), visual support (63.2%)
and reinforcement (63.2%), video modeling (57.9%) and modeling (56.1%) applicable to a
large extent or completely. On the other hand, approximately half of them (45.6%) believe
that self-management cannot be applied or can only be applied in certain situations. Less
than a third of the respondents believe that peer-mediated interventions (31.6%), task
analysis (29.9%), functional communication training (29.8%), self-management (28%) and
scripting (26.3%) applicable to a large extent or completely.
Conclusion: The obtained results indicate the need for additional education of
special education teachers regarding the application of certain procedures, as well as the
identification of other factors that hinder their applicability.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
T1  - Primenljivost procedura za razvoj i unapređivanje socijalnih Veština u osnovnoj školi – perspektiva defektologa
T1  - Applicability of procedures for the development and Improvement of social skills in primary school – the Perspective of special educators
EP  - 176
SP  - 169
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5330
ER  - 
@conference{
author = "Banković, Slobodan and Brojčin, Branislav and Antonijević, Marina and Vasilevska Petrovska, Ivana and Bukovica, Aleksandra and Trajkovski, Vladimir",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Pri definisanju programa učenja socijalnih veština učenika sa ometenošću
važno je, između ostalog, uzimanje u obzir mišljenja profesionalaca o
pojednim metodama i procedurama koje će potencijalno biti korišćene tokom
tretmana, kao i mogućnostima njihove primene u praksi.
Cilj: Cilj ovog rada je da se utvrdi perspektiva defektologa u pogledu primenljivosti
pojedinih procedura za razvoj i unapređivanje socijalnih veština u školskom
okruženju.
Metod: Uzorak čini 57 defektologa koji rade u odeljenjima osnovnih škola za
učenike sa smetnjama u razvoju u Srbiji i Makedoniji. Za potrebe ovog istraživanja
konstruisan je poseban upitnik za procenu primenljivosti 25 procedura
zasnovanih na dokazima za razvoj i unapređivanje socijalnih veština dece i
mladih.
Rezultati: Više od polovine defektologa smatra da su procedure, poput podsticanja
(70,1%), socijalnih priča (68,4%), treninga socijalnih veština (66,7%),
vizuelne podrške (63,2%) i potkrepljivanja (63,2%), video-modelovanja (57,9%)
i modelovanja (56,1%) primenljive u velikoj meri ili u potpunosti. S druge strane,
približno polovina njih (45,6%) veruje da se samousmeravanje ne može primeniti
ili se može primeniti samo u određenim situacijama. Manje od trećine
ispitanika smatra da su intervencije koje sprovode vršnjaci (31,6%), analiza zadatka
(29,9%), funkcionalni komunikacioni trening (29,8%), samousmeravanje
(28Zaključak: Dobijeni rezultati ukazuju na potrebu dodatne edukacije defektologa
u pogledu primene pojedinih procedura, kao i identifikovanja drugih faktora
koji ometaju njihovu primenljivost.%) i skripting (26,3%) primenljive u velikoj meri ili u potpunosti.
*, Introduction: When defining the social skills learning program for students with
disabilities, it is important, among other things, to take into account the opinions of
professionals about certain methods and procedures that will potentially be used during
treatment, as well as the possibilities of their application in practice.
Objective: The aim of this work is to determine the perspective of special education
teachers regarding the applicability of certain procedures for the development and
improvement of social skills in the school environment.
Methods: The sample consists of 57 special education teachers working in elementary
school classes for students with developmental disabilities in Serbia and Macedonia. For the
purposes of this research, a special questionnaire was constructed to assess the applicability
of 25 evidence-based procedures for the development and improvement of social skills of
children and youth.
Results: More than half of special education teachers believe that practices such as
incentives (70.1%), social stories (68.4%), social skills training (66.7%), visual support (63.2%)
and reinforcement (63.2%), video modeling (57.9%) and modeling (56.1%) applicable to a
large extent or completely. On the other hand, approximately half of them (45.6%) believe
that self-management cannot be applied or can only be applied in certain situations. Less
than a third of the respondents believe that peer-mediated interventions (31.6%), task
analysis (29.9%), functional communication training (29.8%), self-management (28%) and
scripting (26.3%) applicable to a large extent or completely.
Conclusion: The obtained results indicate the need for additional education of
special education teachers regarding the application of certain procedures, as well as the
identification of other factors that hinder their applicability.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine",
title = "Primenljivost procedura za razvoj i unapređivanje socijalnih Veština u osnovnoj školi – perspektiva defektologa, Applicability of procedures for the development and Improvement of social skills in primary school – the Perspective of special educators",
pages = "176-169",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5330"
}
Banković, S., Brojčin, B., Antonijević, M., Vasilevska Petrovska, I., Bukovica, A.,& Trajkovski, V.. (2023). Primenljivost procedura za razvoj i unapređivanje socijalnih Veština u osnovnoj školi – perspektiva defektologa. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 169-176.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5330
Banković S, Brojčin B, Antonijević M, Vasilevska Petrovska I, Bukovica A, Trajkovski V. Primenljivost procedura za razvoj i unapređivanje socijalnih Veština u osnovnoj školi – perspektiva defektologa. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine. 2023;:169-176.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5330 .
Banković, Slobodan, Brojčin, Branislav, Antonijević, Marina, Vasilevska Petrovska, Ivana, Bukovica, Aleksandra, Trajkovski, Vladimir, "Primenljivost procedura za razvoj i unapređivanje socijalnih Veština u osnovnoj školi – perspektiva defektologa" in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine (2023):169-176,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5330 .

Socijalna validnost treninga socijalnih veština – perspektiva roditelja/staratelja

Banković, Slobodan; Krstić, Gordana; Milutinović, Aleksandra; Kabić, Jelena

(Društvo defektologa Srbije, 2023)

TY  - CONF
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Krstić, Gordana
AU  - Milutinović, Aleksandra
AU  - Kabić, Jelena
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5066
AB  - Socijalna validnost predstavlja multidimenzionalni konstrukt koji upućuje na stepen u kojem korisnici nekog tretmana, poput učenika, i oni koji su direktno ili indirektno uključeni u realizaciju tretmana, poput nastavnika i roditelja, opažaju dati tretman kao prihvatljiv način kojim se mogu ostvariti socijalno značajni ciljevi i socijalno važni ishodi. Socijalna validnost tretmana i ciljeva koji se njime ostvaruju ima prediktivnu vrednost u pogledu integriteta sprovođenja tretmana i dugoročnog održavanja njegovih efekata.
Cilj istraživanja bio je da se utvrdi socijalna validnost treninga socijalnih veština za učenike sa intelektualnom ometenošću i/ili autizmom, iz perspektive njihovih roditelja/staratelja.
U istraživanju su učestvovali roditelji/staratelji (N = 30) čija su deca uključena u trening socijalnih veština koji se sprovodi u Osnovnoj školi za učenike sa smetnjama u razvoju i invaliditetom ,,Miloje Pavlović” iz Beograda. Za procenu socijalne validnosti korišćena je modifikovana verzija skraćene forme Inventara za evaluaciju tretmana (Treatment evaluation inventory short form, TEI-SF). Od ispitanika se tražilo da na šestostepnoj skali označe svoj stepen slaganja sa datim tvrdnjama (minimalna ocena 1, maksimalna ocena 6). Viši skorovi upućuju na pozitivnije stavove prema tretmanu.
U našem istraživanju skala je imala zadovoljavajuću internu konzistentnost (α = 0,88). Rezultati ukazuju na visok nivo socijalne validnosti kada se posmatra skala u celini (AS = 5,13, SD = 0,74), pri čemu su prosečni skorovi na pojedinačnim stavkama bili u ospegu od 3,60 do 5,54. Generalno, roditeljima/starteljima se dopadaju procedure koje se koriste u okviru treninga (AS =5,54 , SD = 1,04), smatraju trening prihvatljivim (AS = 5,45 , SD = 0,99) i efikasnim načinom za rešavanje socijalnih poteškoća deteta (AS = 5,41 , SD =  0,98), kojim se mogu ostvariti trajna poboljšanja (AS =5,13 , SD = 0,78).
Međutim, oni iskazuju donekle umerene stavove u pogledu osećanja lagodnosti deteta tokom treninga (AS = 3,60, SD =  1,83).
Dobijeni pozitivni stavovi roditelja/staratelja prema primeni treninga socijalnih veština su ohrabrujući s obzirom na to da povećavaju verovatnoću da će trening biti primenjen na način na koji je planiran, a koji podrazumeva i kreiranje brojnih prilika za vežbanje i generalizaciju socijalnih veština u vanškolskom okruženju.
PB  - Društvo defektologa Srbije
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023
T1  - Socijalna validnost treninga socijalnih veština – perspektiva roditelja/staratelja
EP  - 154
SP  - 154
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5066
ER  - 
@conference{
author = "Banković, Slobodan and Krstić, Gordana and Milutinović, Aleksandra and Kabić, Jelena",
year = "2023",
abstract = "Socijalna validnost predstavlja multidimenzionalni konstrukt koji upućuje na stepen u kojem korisnici nekog tretmana, poput učenika, i oni koji su direktno ili indirektno uključeni u realizaciju tretmana, poput nastavnika i roditelja, opažaju dati tretman kao prihvatljiv način kojim se mogu ostvariti socijalno značajni ciljevi i socijalno važni ishodi. Socijalna validnost tretmana i ciljeva koji se njime ostvaruju ima prediktivnu vrednost u pogledu integriteta sprovođenja tretmana i dugoročnog održavanja njegovih efekata.
Cilj istraživanja bio je da se utvrdi socijalna validnost treninga socijalnih veština za učenike sa intelektualnom ometenošću i/ili autizmom, iz perspektive njihovih roditelja/staratelja.
U istraživanju su učestvovali roditelji/staratelji (N = 30) čija su deca uključena u trening socijalnih veština koji se sprovodi u Osnovnoj školi za učenike sa smetnjama u razvoju i invaliditetom ,,Miloje Pavlović” iz Beograda. Za procenu socijalne validnosti korišćena je modifikovana verzija skraćene forme Inventara za evaluaciju tretmana (Treatment evaluation inventory short form, TEI-SF). Od ispitanika se tražilo da na šestostepnoj skali označe svoj stepen slaganja sa datim tvrdnjama (minimalna ocena 1, maksimalna ocena 6). Viši skorovi upućuju na pozitivnije stavove prema tretmanu.
U našem istraživanju skala je imala zadovoljavajuću internu konzistentnost (α = 0,88). Rezultati ukazuju na visok nivo socijalne validnosti kada se posmatra skala u celini (AS = 5,13, SD = 0,74), pri čemu su prosečni skorovi na pojedinačnim stavkama bili u ospegu od 3,60 do 5,54. Generalno, roditeljima/starteljima se dopadaju procedure koje se koriste u okviru treninga (AS =5,54 , SD = 1,04), smatraju trening prihvatljivim (AS = 5,45 , SD = 0,99) i efikasnim načinom za rešavanje socijalnih poteškoća deteta (AS = 5,41 , SD =  0,98), kojim se mogu ostvariti trajna poboljšanja (AS =5,13 , SD = 0,78).
Međutim, oni iskazuju donekle umerene stavove u pogledu osećanja lagodnosti deteta tokom treninga (AS = 3,60, SD =  1,83).
Dobijeni pozitivni stavovi roditelja/staratelja prema primeni treninga socijalnih veština su ohrabrujući s obzirom na to da povećavaju verovatnoću da će trening biti primenjen na način na koji je planiran, a koji podrazumeva i kreiranje brojnih prilika za vežbanje i generalizaciju socijalnih veština u vanškolskom okruženju.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023",
title = "Socijalna validnost treninga socijalnih veština – perspektiva roditelja/staratelja",
pages = "154-154",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5066"
}
Banković, S., Krstić, G., Milutinović, A.,& Kabić, J.. (2023). Socijalna validnost treninga socijalnih veština – perspektiva roditelja/staratelja. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023
Društvo defektologa Srbije., 154-154.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5066
Banković S, Krstić G, Milutinović A, Kabić J. Socijalna validnost treninga socijalnih veština – perspektiva roditelja/staratelja. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023. 2023;:154-154.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5066 .
Banković, Slobodan, Krstić, Gordana, Milutinović, Aleksandra, Kabić, Jelena, "Socijalna validnost treninga socijalnih veština – perspektiva roditelja/staratelja" in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023 (2023):154-154,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5066 .

Prikaz Erasmus plus projekta “Inclusion through social skills for learners with autism and intellectual impairments”

Antonijević, Marina; Bukovica, Aleksandra; Brojčin, Branislav; Banković, Slobodan

(2023)

TY  - CONF
AU  - Antonijević, Marina
AU  - Bukovica, Aleksandra
AU  - Brojčin, Branislav
AU  - Banković, Slobodan
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5067
AB  - Problemi u oblasti socijalnih veština kod učenika sa poremećajem iz spektra autizma i/ili intelektualnom ometenošću (PSA i/ili IO) predstavljaju značajnu prepreku njihovom uključivanju, adaptaciji i učešću u zajednici i školi. Poznavanje i primena metoda zasnovanih na empirijskim dokazima, sprovođenje specifičnih obrazovnih intervencija kao i korišćenje adekvatnih, prilagođenih materijala u tom procesu može unaprediti socijalne veštine ove populacije.
Cilj ovog rada je predstavljanje projekata Inkluzija kroz razvoj socijalnih veština učenika sa PSA i/ili IO (Inclusion through social skills for learners with autism and intellectual impairments, ITSS-LAII).
Realizacija projekta započeta je u decembru 2021. godine. Projektni tim čini Osnovna škola “Miloje Pavlović”, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju i Makedonsko naučno udruženje za autizam. Opšti ciljevi projekta usmereni su na podršku uključivanju pomenutih učenika u školsko okruženje, umanjivanju neuspeha u učenju i ranog napuštanja školovanja, kao i na podršku nastavnicima u primeni programa razvoja socijalnih veština za ove učenike. Projekat se izvodi kroz tri faze: 1) primenu kontekstualnog pristupa u identifikovanju socijalnih veština potrebnih za uspešno uključivanje i adaptaciju učenika na školsko okruženje, 2) kreiranje metodološkog priručnika za nastavnike i 3) kreiranje specifičnih, digitalnih nastavnih materijala i video-sadržaja za razvoj i unapređivanje socijalnih veština.
U skladu sa postavljenim ciljevima projekta, koji je još uvek u toku, očekujemo da će dobijeni rezultati povećati senzitivnost nastavnika na socijalne potrebe učenika sa PSA i/ili IO i olakšati imlpementaciju različitih strategija za razvoj i unapređivanje socijalnih veština, koje predstavljaju važan aspekt školovanja ovih učenika.
C3  - Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023
T1  - Prikaz Erasmus plus projekta “Inclusion through social skills for learners with autism and intellectual impairments”
EP  - 151
SP  - 151
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5067
ER  - 
@conference{
author = "Antonijević, Marina and Bukovica, Aleksandra and Brojčin, Branislav and Banković, Slobodan",
year = "2023",
abstract = "Problemi u oblasti socijalnih veština kod učenika sa poremećajem iz spektra autizma i/ili intelektualnom ometenošću (PSA i/ili IO) predstavljaju značajnu prepreku njihovom uključivanju, adaptaciji i učešću u zajednici i školi. Poznavanje i primena metoda zasnovanih na empirijskim dokazima, sprovođenje specifičnih obrazovnih intervencija kao i korišćenje adekvatnih, prilagođenih materijala u tom procesu može unaprediti socijalne veštine ove populacije.
Cilj ovog rada je predstavljanje projekata Inkluzija kroz razvoj socijalnih veština učenika sa PSA i/ili IO (Inclusion through social skills for learners with autism and intellectual impairments, ITSS-LAII).
Realizacija projekta započeta je u decembru 2021. godine. Projektni tim čini Osnovna škola “Miloje Pavlović”, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju i Makedonsko naučno udruženje za autizam. Opšti ciljevi projekta usmereni su na podršku uključivanju pomenutih učenika u školsko okruženje, umanjivanju neuspeha u učenju i ranog napuštanja školovanja, kao i na podršku nastavnicima u primeni programa razvoja socijalnih veština za ove učenike. Projekat se izvodi kroz tri faze: 1) primenu kontekstualnog pristupa u identifikovanju socijalnih veština potrebnih za uspešno uključivanje i adaptaciju učenika na školsko okruženje, 2) kreiranje metodološkog priručnika za nastavnike i 3) kreiranje specifičnih, digitalnih nastavnih materijala i video-sadržaja za razvoj i unapređivanje socijalnih veština.
U skladu sa postavljenim ciljevima projekta, koji je još uvek u toku, očekujemo da će dobijeni rezultati povećati senzitivnost nastavnika na socijalne potrebe učenika sa PSA i/ili IO i olakšati imlpementaciju različitih strategija za razvoj i unapređivanje socijalnih veština, koje predstavljaju važan aspekt školovanja ovih učenika.",
journal = "Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023",
title = "Prikaz Erasmus plus projekta “Inclusion through social skills for learners with autism and intellectual impairments”",
pages = "151-151",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5067"
}
Antonijević, M., Bukovica, A., Brojčin, B.,& Banković, S.. (2023). Prikaz Erasmus plus projekta “Inclusion through social skills for learners with autism and intellectual impairments”. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023, 151-151.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5067
Antonijević M, Bukovica A, Brojčin B, Banković S. Prikaz Erasmus plus projekta “Inclusion through social skills for learners with autism and intellectual impairments”. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023. 2023;:151-151.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5067 .
Antonijević, Marina, Bukovica, Aleksandra, Brojčin, Branislav, Banković, Slobodan, "Prikaz Erasmus plus projekta “Inclusion through social skills for learners with autism and intellectual impairments”" in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023 (2023):151-151,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5067 .

Trening socijalnih veština sa učenicima sa Aspergerovim sindromom/visokofunkcionalnim autizmom

Banković, Slobodan; Vidojković, Sara; Antonijević, Marina; Milošević, Simonida

(Društvo defektologa Srbije, 2023)

TY  - CONF
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Vidojković, Sara
AU  - Antonijević, Marina
AU  - Milošević, Simonida
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5042
AB  - Deficiti u domenu socijalnih veština kod učenika sa Aspergerovim sindromom/visokofunkcionalnim autizmom mogu dovesti do pojave vršnjačkog odbacivanja, rizika da budu žrtve vršnjačkog nasilja, anksioznosti i depresije.
Trening socijalnih veština predstavlja jednu od potencijalnih intervencija kojom se može unaprediti socijalno funkcionisanje dece, ali se pregledom dostupne literature uočava nedovoljan broj radova na teritoriji Republike Srbije u vezi sa primenom treninga u ovoj populaciji učenika.
Cilj ovog rada je da se predstavi grupni trening socijalnih veština za učenike sa Aspergerovim sindromom/visokofunkcionalnim autizmom koji se realizuje u Osnovnoj školi za učenike sa smetnjama u razvoju i invaliditetom „Miloje Pavlović“, u Beogradu.
Realizacija treninga se oslanja na metodologiju dr Džeda Bejkera, jednog od poznatijih autora u oblasti treninga socijalnih veština dece sa poremećajem iz spektra autizma. Nakon aktivnosti procene socijalnih veština koje je potrebno razvijati i unapređivati, određuju se adekvatne strategije koje bi bile najefikasnije za podučavanje.
Direktan rad sa decom odvija se kroz strukturisano učenje koje podrazumeva identifikovanje potrebe za učenje određene veštine, davanje didaktičkih instrukcija, modelovanje, igranje uloga i vežbanja unutar i van grupe. Trening se na ovaj način realizuje dva puta nedeljno, za dve grupe učenika (mlađi i stariji školski uzrast) u trajanju od 60 minuta.
Dosadašanja primena treninga i procena njegove socijalne validnosti iz perspektive roditelja ukazuju na to da je trening prihvatljiv i efikasan način za unapređivanje socijalnog funkcionisanja ove dece.
PB  - Društvo defektologa Srbije
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023
T1  - Trening socijalnih veština sa učenicima sa Aspergerovim sindromom/visokofunkcionalnim autizmom
EP  - 56
SP  - 56
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5042
ER  - 
@conference{
author = "Banković, Slobodan and Vidojković, Sara and Antonijević, Marina and Milošević, Simonida",
year = "2023",
abstract = "Deficiti u domenu socijalnih veština kod učenika sa Aspergerovim sindromom/visokofunkcionalnim autizmom mogu dovesti do pojave vršnjačkog odbacivanja, rizika da budu žrtve vršnjačkog nasilja, anksioznosti i depresije.
Trening socijalnih veština predstavlja jednu od potencijalnih intervencija kojom se može unaprediti socijalno funkcionisanje dece, ali se pregledom dostupne literature uočava nedovoljan broj radova na teritoriji Republike Srbije u vezi sa primenom treninga u ovoj populaciji učenika.
Cilj ovog rada je da se predstavi grupni trening socijalnih veština za učenike sa Aspergerovim sindromom/visokofunkcionalnim autizmom koji se realizuje u Osnovnoj školi za učenike sa smetnjama u razvoju i invaliditetom „Miloje Pavlović“, u Beogradu.
Realizacija treninga se oslanja na metodologiju dr Džeda Bejkera, jednog od poznatijih autora u oblasti treninga socijalnih veština dece sa poremećajem iz spektra autizma. Nakon aktivnosti procene socijalnih veština koje je potrebno razvijati i unapređivati, određuju se adekvatne strategije koje bi bile najefikasnije za podučavanje.
Direktan rad sa decom odvija se kroz strukturisano učenje koje podrazumeva identifikovanje potrebe za učenje određene veštine, davanje didaktičkih instrukcija, modelovanje, igranje uloga i vežbanja unutar i van grupe. Trening se na ovaj način realizuje dva puta nedeljno, za dve grupe učenika (mlađi i stariji školski uzrast) u trajanju od 60 minuta.
Dosadašanja primena treninga i procena njegove socijalne validnosti iz perspektive roditelja ukazuju na to da je trening prihvatljiv i efikasan način za unapređivanje socijalnog funkcionisanja ove dece.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023",
title = "Trening socijalnih veština sa učenicima sa Aspergerovim sindromom/visokofunkcionalnim autizmom",
pages = "56-56",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5042"
}
Banković, S., Vidojković, S., Antonijević, M.,& Milošević, S.. (2023). Trening socijalnih veština sa učenicima sa Aspergerovim sindromom/visokofunkcionalnim autizmom. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023
Društvo defektologa Srbije., 56-56.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5042
Banković S, Vidojković S, Antonijević M, Milošević S. Trening socijalnih veština sa učenicima sa Aspergerovim sindromom/visokofunkcionalnim autizmom. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023. 2023;:56-56.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5042 .
Banković, Slobodan, Vidojković, Sara, Antonijević, Marina, Milošević, Simonida, "Trening socijalnih veština sa učenicima sa Aspergerovim sindromom/visokofunkcionalnim autizmom" in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023 (2023):56-56,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5042 .

Differences in pragmatic communication skills of adults with intellectual disabilities and dual diagnoses

Đorđević, Mirjana; Glumbić, Nenad; Brojčin, Branislav; Banković, Slobodan; Žunić Pavlović, Vesna

(Frontiers Media, 2023)

TY  - JOUR
AU  - Đorđević, Mirjana
AU  - Glumbić, Nenad
AU  - Brojčin, Branislav
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Žunić Pavlović, Vesna
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5017
AB  - Introduction: Pragmatics includes a set of skills related to language structure and meaning that allow the speaker to use the language appropriately and in accordance with different communication situations. The aim of this research was to determine the differences in pragmatic communication skills of adults with intellectual disabilities, dual diagnoses, and typical development, and to determine the effects of gender, age, the level of intellectual functioning and speech comprehension on their achievements on two assessment instruments.

Methods: The sample included 180 adults (60 typically developing participants, 60 with intellectual disabilities, and 60 participants with dual diagnoses). We used two instruments to assess pragmatic communication skills – Communication Checklist – Adult, CC-A, and the Assessment Battery for Communication, ABaCo. In order to test the differences between the three groups of participants, we used canonical discriminant analysis.

Results: Discriminant analysis revealed two significant canonical functions. Function one (speech comprehension and the level of intellectual disability, social engagement, and paralinguistic scale) differentiates between typically developing participants and participants with dual diagnoses the most. The second canonical function (language structure, linguistic scale, paralinguistic scale, extralinguistic scale, and context scale) differentiates between participants with intellectual disabilities and participants with dual diagnoses the most. According to the results, age did not affect pragmatic achievements.

Discussion: Pragmatic skills are very complex, and different instruments measure different dimensions of these abilities. The results of this research lead to the conclusion that we can differentiate between the pragmatic abilities of typically developing people, people with intellectual disabilities, and those with dual diagnoses with the help of the ABaCo battery and the CC-A questionnaire.
PB  - Frontiers Media
T2  - Frontiers in Psychiatry
T1  - Differences in pragmatic communication skills of adults with intellectual disabilities and dual diagnoses
EP  - 10
SP  - 1
VL  - 14
DO  - 10.3389/fpsyt.2023.1072736
ER  - 
@article{
author = "Đorđević, Mirjana and Glumbić, Nenad and Brojčin, Branislav and Banković, Slobodan and Žunić Pavlović, Vesna",
year = "2023",
abstract = "Introduction: Pragmatics includes a set of skills related to language structure and meaning that allow the speaker to use the language appropriately and in accordance with different communication situations. The aim of this research was to determine the differences in pragmatic communication skills of adults with intellectual disabilities, dual diagnoses, and typical development, and to determine the effects of gender, age, the level of intellectual functioning and speech comprehension on their achievements on two assessment instruments.

Methods: The sample included 180 adults (60 typically developing participants, 60 with intellectual disabilities, and 60 participants with dual diagnoses). We used two instruments to assess pragmatic communication skills – Communication Checklist – Adult, CC-A, and the Assessment Battery for Communication, ABaCo. In order to test the differences between the three groups of participants, we used canonical discriminant analysis.

Results: Discriminant analysis revealed two significant canonical functions. Function one (speech comprehension and the level of intellectual disability, social engagement, and paralinguistic scale) differentiates between typically developing participants and participants with dual diagnoses the most. The second canonical function (language structure, linguistic scale, paralinguistic scale, extralinguistic scale, and context scale) differentiates between participants with intellectual disabilities and participants with dual diagnoses the most. According to the results, age did not affect pragmatic achievements.

Discussion: Pragmatic skills are very complex, and different instruments measure different dimensions of these abilities. The results of this research lead to the conclusion that we can differentiate between the pragmatic abilities of typically developing people, people with intellectual disabilities, and those with dual diagnoses with the help of the ABaCo battery and the CC-A questionnaire.",
publisher = "Frontiers Media",
journal = "Frontiers in Psychiatry",
title = "Differences in pragmatic communication skills of adults with intellectual disabilities and dual diagnoses",
pages = "10-1",
volume = "14",
doi = "10.3389/fpsyt.2023.1072736"
}
Đorđević, M., Glumbić, N., Brojčin, B., Banković, S.,& Žunić Pavlović, V.. (2023). Differences in pragmatic communication skills of adults with intellectual disabilities and dual diagnoses. in Frontiers in Psychiatry
Frontiers Media., 14, 1-10.
https://doi.org/10.3389/fpsyt.2023.1072736
Đorđević M, Glumbić N, Brojčin B, Banković S, Žunić Pavlović V. Differences in pragmatic communication skills of adults with intellectual disabilities and dual diagnoses. in Frontiers in Psychiatry. 2023;14:1-10.
doi:10.3389/fpsyt.2023.1072736 .
Đorđević, Mirjana, Glumbić, Nenad, Brojčin, Branislav, Banković, Slobodan, Žunić Pavlović, Vesna, "Differences in pragmatic communication skills of adults with intellectual disabilities and dual diagnoses" in Frontiers in Psychiatry, 14 (2023):1-10,
https://doi.org/10.3389/fpsyt.2023.1072736 . .
1
1

Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment

Grbović, Aleksandra; Stanimirov, Ksenija; Ayyıldız, Emine; Banković, Slobodan; Jablan, Branka

(TEDMEM, 2022)

TY  - JOUR
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Ayyıldız, Emine
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Jablan, Branka
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4417
AB  - Successive, serial mode of language input during tactile reading
has certain limitations compared to reading print and requires a lot
of effort during decoding. The aim of this causal-comparative
study was to identify some determinants of the students with
visual impairment reading efficiency in Serbia. The sample
consisted of 35 students of both genders, aged between 13 and 21,
who used braille as primary reading medium. Three-dimensional
Reading Test was used for the assessment. The measures of reading
efficiency were oral reading speed and reading comprehension.
Reading technique (one-handed vs. two-handed) and experience in
tactile reading were monitored as determinates which could
impede reading efficiency. ANOVA and Scheffe’s post hoc tests
were used to detect differences between various categories of
readers who have visual impairment. Results showed that in
average students with visual impairment read 51.61 words per
minute, with great variability of reading speed. Statistically
significant differences were found between the reading speed and
reading experience, as well as between the readers who have visual
impairment and use different reading techniques. Two-handed
readers achieve good reading speed, while one-handed readers are
considered as poor readers. The reading comprehension of the
students who have visual impairment ranges high regardless of the
reading speed, reading experience, or reading techniques. These
results indicated that tactile reading does not jeopardize reading
comprehension, it only threatens reading rate. Obtained findings
could serve as meaningful guidelines for educational approaches
to children with visual impairment.
AB  - Dokunsal okuma sırasında ardışık ve seri dil girişi modunun, basılı yazı okumaya kıyasla belirli sınırlılıkları vardır. Bu da, okumaya ilişkin kod çözme sırasında çok daha fazla çaba gerektirir. Bu nedensel-karşılaştırmalı çalışmanın amacı, Sırbistan'daki görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma etkililiğine tesir edebilecek bazı belirleyicileri ortaya koymaktır. Örneklem, birincil okuma yolu olarak braille alfabesini kullanan, yaşları 13 ile 21 arasında değişen, her iki cinsiyetten, görme yetersizliği olan 35 öğrenciden oluşmaktadır. Değerlendirme için Üç Boyutlu Okuma Testi kullanılmıştır. Çalışmada görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma etkililiğini anlamak için sözlü okuma hızı ve okuduğunu anlama değerlendirilmiştir. Okuma etkililiğini engelleyebilecek belirleyiciler olarak ise okuma tekniği (tek-elli ve iki-elli) ve dokunarak okuma deneyimi (braille'in kaç yıldır kullanıldığı) incelenmiştir. Görme yetersizliği olan öğrenciler arasındaki okuma etkililiğini belirleyen etkenlerin farklılığını incelemek için ANOVA ve Scheffe post hoc testleri kullanılmıştır. Sonuçlar, görme yetersizliği olan öğrencilerin, okuma hızlarının, tüm katılımcılar için büyük bir değişkenlik gösterse de dakikada ortalama 51.61 kelime olduğunu göstermiştir. Görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma hızları ve okuma deneyimleri arasında ve ayrıca farklı okuma teknikleri kullananlar arasında istatistiksel olarak anlamlı farklılıklar bulunmuştur. Buna göre, iki-elli okuma tekniğini kullanarak okuyanların okuma hızlarının yüksek, tek-elli okuma tekniğini kullanarak okuyanların okuma hızlarının ise düşük olduğu görülmüştür. Okuma hızları, okuma deneyimleri ya da okuma teknikleri ne olursa olsun, görme yetersizliği olan öğrencilerin okuduğunu anlama düzeyleri ise yüksektir. Araştırmanın bu sonuçları, dokunsal okumanın okuduğunu anlamayı tehlikeye atmadığını, sadece okuma hızını olumsuz olarak etkileyebileceğini göstermektedir. Elde edilen bulguların, görme yetersizliği olan çocukların eğitiminde yol gösterici olarak kullanılabileceği düşünülmektedir.
PB  - TEDMEM
T2  - Education and Science
T1  - Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment
T1  - Görme Yetersizliği Olan Öğrencilerin Okuma Etkililiğinin Belirleyicileri
EP  - 67
SP  - 55
VL  - 47
DO  - 10.15390/EB.2022.10271
ER  - 
@article{
author = "Grbović, Aleksandra and Stanimirov, Ksenija and Ayyıldız, Emine and Banković, Slobodan and Jablan, Branka",
year = "2022",
abstract = "Successive, serial mode of language input during tactile reading
has certain limitations compared to reading print and requires a lot
of effort during decoding. The aim of this causal-comparative
study was to identify some determinants of the students with
visual impairment reading efficiency in Serbia. The sample
consisted of 35 students of both genders, aged between 13 and 21,
who used braille as primary reading medium. Three-dimensional
Reading Test was used for the assessment. The measures of reading
efficiency were oral reading speed and reading comprehension.
Reading technique (one-handed vs. two-handed) and experience in
tactile reading were monitored as determinates which could
impede reading efficiency. ANOVA and Scheffe’s post hoc tests
were used to detect differences between various categories of
readers who have visual impairment. Results showed that in
average students with visual impairment read 51.61 words per
minute, with great variability of reading speed. Statistically
significant differences were found between the reading speed and
reading experience, as well as between the readers who have visual
impairment and use different reading techniques. Two-handed
readers achieve good reading speed, while one-handed readers are
considered as poor readers. The reading comprehension of the
students who have visual impairment ranges high regardless of the
reading speed, reading experience, or reading techniques. These
results indicated that tactile reading does not jeopardize reading
comprehension, it only threatens reading rate. Obtained findings
could serve as meaningful guidelines for educational approaches
to children with visual impairment., Dokunsal okuma sırasında ardışık ve seri dil girişi modunun, basılı yazı okumaya kıyasla belirli sınırlılıkları vardır. Bu da, okumaya ilişkin kod çözme sırasında çok daha fazla çaba gerektirir. Bu nedensel-karşılaştırmalı çalışmanın amacı, Sırbistan'daki görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma etkililiğine tesir edebilecek bazı belirleyicileri ortaya koymaktır. Örneklem, birincil okuma yolu olarak braille alfabesini kullanan, yaşları 13 ile 21 arasında değişen, her iki cinsiyetten, görme yetersizliği olan 35 öğrenciden oluşmaktadır. Değerlendirme için Üç Boyutlu Okuma Testi kullanılmıştır. Çalışmada görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma etkililiğini anlamak için sözlü okuma hızı ve okuduğunu anlama değerlendirilmiştir. Okuma etkililiğini engelleyebilecek belirleyiciler olarak ise okuma tekniği (tek-elli ve iki-elli) ve dokunarak okuma deneyimi (braille'in kaç yıldır kullanıldığı) incelenmiştir. Görme yetersizliği olan öğrenciler arasındaki okuma etkililiğini belirleyen etkenlerin farklılığını incelemek için ANOVA ve Scheffe post hoc testleri kullanılmıştır. Sonuçlar, görme yetersizliği olan öğrencilerin, okuma hızlarının, tüm katılımcılar için büyük bir değişkenlik gösterse de dakikada ortalama 51.61 kelime olduğunu göstermiştir. Görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma hızları ve okuma deneyimleri arasında ve ayrıca farklı okuma teknikleri kullananlar arasında istatistiksel olarak anlamlı farklılıklar bulunmuştur. Buna göre, iki-elli okuma tekniğini kullanarak okuyanların okuma hızlarının yüksek, tek-elli okuma tekniğini kullanarak okuyanların okuma hızlarının ise düşük olduğu görülmüştür. Okuma hızları, okuma deneyimleri ya da okuma teknikleri ne olursa olsun, görme yetersizliği olan öğrencilerin okuduğunu anlama düzeyleri ise yüksektir. Araştırmanın bu sonuçları, dokunsal okumanın okuduğunu anlamayı tehlikeye atmadığını, sadece okuma hızını olumsuz olarak etkileyebileceğini göstermektedir. Elde edilen bulguların, görme yetersizliği olan çocukların eğitiminde yol gösterici olarak kullanılabileceği düşünülmektedir.",
publisher = "TEDMEM",
journal = "Education and Science",
title = "Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment, Görme Yetersizliği Olan Öğrencilerin Okuma Etkililiğinin Belirleyicileri",
pages = "67-55",
volume = "47",
doi = "10.15390/EB.2022.10271"
}
Grbović, A., Stanimirov, K., Ayyıldız, E., Banković, S.,& Jablan, B.. (2022). Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment. in Education and Science
TEDMEM., 47, 55-67.
https://doi.org/10.15390/EB.2022.10271
Grbović A, Stanimirov K, Ayyıldız E, Banković S, Jablan B. Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment. in Education and Science. 2022;47:55-67.
doi:10.15390/EB.2022.10271 .
Grbović, Aleksandra, Stanimirov, Ksenija, Ayyıldız, Emine, Banković, Slobodan, Jablan, Branka, "Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment" in Education and Science, 47 (2022):55-67,
https://doi.org/10.15390/EB.2022.10271 . .
2
3

Vršnjački posredovane intervencije kod učenika sa intelektualnom ometenošću i/ili poremećajem iz spektra autizma

Beslać, Ema; Banković, Slobodan

(Drustvo defektologa Srbije, 2022)

TY  - JOUR
AU  - Beslać, Ema
AU  - Banković, Slobodan
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4803
AB  - Vršnjački posredovane intervencije se primenjuju u radu sa učenicima sa intelektualnom
ometenošću (IO) i/ili poremećajem iz spektra autizma (PSA),
kako bi se poboljšalo socijalno funkcionisanje i akademsko postignuće ovih
učenika. Ove intervencije podrazumevaju podučavanje vršnjaka tipičnog
razvoja (TR) da na adekvatan način pružaju podršku učenicima sa IO i/
ili PSA, kako bi povećali njihovo učešće u školskim aktivnostima. Cilj ovog
rada je da se prikaže primena i uspešnost vršnjački posredovanih intervencija
u radu sa učenicima sa IO i/ili PSA. Relevantna literatura je pronađena
putem pretraživača Google Scholar i izdvojeni su oni radovi u kojima su
vršnjački posredovane intervencije primenjene kod učenika sa IO i/ili PSA,
bilo samostalno, bilo u sklopu šireg uzorka dece s ometenošću. Za prikaz su
korišćena istraživanja u kojima su primenjene vršnjački posredovane intervencije
u školskim uslovima, za vreme ili van časova, sa ciljem poboljšanja
socijalnih i/ili akademskih postignuća učenika sa ometenošću. Prikazana
istraživanja upućuju na široku primenljivost vršnjački posredovanih intervencija
kada je populacija osoba s IO i/ili PSA u pitanju s obzirom na to da
su intervencije primenjivane na različitim uzrastima (od osnovnoškolskog
do srednjoškolskog), kod učenika sa PSA i učenika različitih nivoa IO (od
lake IO do teške IO), kao i kod učenika sa komorbiditetom (IO i PSA). Ova vrsta intervencija pokazala se kao uspešna u radu sa učenicima sa IO i/ili
PSA. Učenici sa ometenošću koji su učestvovali u vršnjački posredovanim
intervencijama češće su ostvarivali socijalne interakcije sa vršnjacima i imali
su povećano učešće u školskim aktivnostima. Imajući u vidu aktuelnost inkluzivnog
obrazovanja, s jedne strane, i prednosti i dobijene pozitivne efekte
vršnjački posredovanih intervencija u prikazanim inostranim istraživanjima,
s druge, bilo bi dobro da se u budućnosti sprovedu istraživanja kojima bi
se ispitala uspešnost ove vrste intervencija i kod nas.
AB  - Peer-mediated interventions are used in working with students with
intellectual disabilities (ID) and/or autism spectrum disorders (ASD), to
improve the social functioning and academic achievement of these students.
These interventions involve teaching peers of typical development (TD) to
adequately support students with ID and/or ASD, in order to increase their
participation in school activities. The aim of this paper is to show the application
and success of peer-mediated interventions in working with students with ID
and/or ASD. Relevant literature was found through the Google Scholar search
engine and those papers were singled out in which peer-mediated interventions
were applied to students with ID and/or ASD, either independently or as part of
a wider sample of children with disabilities. Research was used in which peermediated
interventions were applied in school conditions, during or outside
classes, with the aim of improving the social and / or academic achievements
of students with disabilities. The presented research indicates the wide
applicability of peer-mediated interventions when the population of persons
with ID and/or ASD is in question, given that the interventions were applied
at different ages (from elementary to secondary school), among students with
ASD and students of different levels of ID (mild ID to severe ID), as well as in
students with comorbidity (ID and ASD). This type of intervention has proven
to be successful in working with students with ID and/or ASD. Students with
disabilities who participated in peer-mediated interventions were more likely
to have social interactions with peers and had increased participation in school
activities. Having in mind the topicality of inclusive education, on the one
hand, and the advantages and positive effects of peer-mediated interventions in
the presented foreign studies, on the other hand, it would be good to conduct
research in the future to examine the success of this type of intervention in our
country.
PB  - Drustvo defektologa Srbije
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Vršnjački posredovane intervencije kod učenika sa intelektualnom ometenošću i/ili poremećajem iz spektra autizma
T1  - Peer-mediated interventions in students with intellectual disability and/or autism spectrum disorder
EP  - 72
IS  - 1
SP  - 53
VL  - 28
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4803
ER  - 
@article{
author = "Beslać, Ema and Banković, Slobodan",
year = "2022",
abstract = "Vršnjački posredovane intervencije se primenjuju u radu sa učenicima sa intelektualnom
ometenošću (IO) i/ili poremećajem iz spektra autizma (PSA),
kako bi se poboljšalo socijalno funkcionisanje i akademsko postignuće ovih
učenika. Ove intervencije podrazumevaju podučavanje vršnjaka tipičnog
razvoja (TR) da na adekvatan način pružaju podršku učenicima sa IO i/
ili PSA, kako bi povećali njihovo učešće u školskim aktivnostima. Cilj ovog
rada je da se prikaže primena i uspešnost vršnjački posredovanih intervencija
u radu sa učenicima sa IO i/ili PSA. Relevantna literatura je pronađena
putem pretraživača Google Scholar i izdvojeni su oni radovi u kojima su
vršnjački posredovane intervencije primenjene kod učenika sa IO i/ili PSA,
bilo samostalno, bilo u sklopu šireg uzorka dece s ometenošću. Za prikaz su
korišćena istraživanja u kojima su primenjene vršnjački posredovane intervencije
u školskim uslovima, za vreme ili van časova, sa ciljem poboljšanja
socijalnih i/ili akademskih postignuća učenika sa ometenošću. Prikazana
istraživanja upućuju na široku primenljivost vršnjački posredovanih intervencija
kada je populacija osoba s IO i/ili PSA u pitanju s obzirom na to da
su intervencije primenjivane na različitim uzrastima (od osnovnoškolskog
do srednjoškolskog), kod učenika sa PSA i učenika različitih nivoa IO (od
lake IO do teške IO), kao i kod učenika sa komorbiditetom (IO i PSA). Ova vrsta intervencija pokazala se kao uspešna u radu sa učenicima sa IO i/ili
PSA. Učenici sa ometenošću koji su učestvovali u vršnjački posredovanim
intervencijama češće su ostvarivali socijalne interakcije sa vršnjacima i imali
su povećano učešće u školskim aktivnostima. Imajući u vidu aktuelnost inkluzivnog
obrazovanja, s jedne strane, i prednosti i dobijene pozitivne efekte
vršnjački posredovanih intervencija u prikazanim inostranim istraživanjima,
s druge, bilo bi dobro da se u budućnosti sprovedu istraživanja kojima bi
se ispitala uspešnost ove vrste intervencija i kod nas., Peer-mediated interventions are used in working with students with
intellectual disabilities (ID) and/or autism spectrum disorders (ASD), to
improve the social functioning and academic achievement of these students.
These interventions involve teaching peers of typical development (TD) to
adequately support students with ID and/or ASD, in order to increase their
participation in school activities. The aim of this paper is to show the application
and success of peer-mediated interventions in working with students with ID
and/or ASD. Relevant literature was found through the Google Scholar search
engine and those papers were singled out in which peer-mediated interventions
were applied to students with ID and/or ASD, either independently or as part of
a wider sample of children with disabilities. Research was used in which peermediated
interventions were applied in school conditions, during or outside
classes, with the aim of improving the social and / or academic achievements
of students with disabilities. The presented research indicates the wide
applicability of peer-mediated interventions when the population of persons
with ID and/or ASD is in question, given that the interventions were applied
at different ages (from elementary to secondary school), among students with
ASD and students of different levels of ID (mild ID to severe ID), as well as in
students with comorbidity (ID and ASD). This type of intervention has proven
to be successful in working with students with ID and/or ASD. Students with
disabilities who participated in peer-mediated interventions were more likely
to have social interactions with peers and had increased participation in school
activities. Having in mind the topicality of inclusive education, on the one
hand, and the advantages and positive effects of peer-mediated interventions in
the presented foreign studies, on the other hand, it would be good to conduct
research in the future to examine the success of this type of intervention in our
country.",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Vršnjački posredovane intervencije kod učenika sa intelektualnom ometenošću i/ili poremećajem iz spektra autizma, Peer-mediated interventions in students with intellectual disability and/or autism spectrum disorder",
pages = "72-53",
number = "1",
volume = "28",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4803"
}
Beslać, E.,& Banković, S.. (2022). Vršnjački posredovane intervencije kod učenika sa intelektualnom ometenošću i/ili poremećajem iz spektra autizma. in Beogradska defektološka škola
Drustvo defektologa Srbije., 28(1), 53-72.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4803
Beslać E, Banković S. Vršnjački posredovane intervencije kod učenika sa intelektualnom ometenošću i/ili poremećajem iz spektra autizma. in Beogradska defektološka škola. 2022;28(1):53-72.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4803 .
Beslać, Ema, Banković, Slobodan, "Vršnjački posredovane intervencije kod učenika sa intelektualnom ometenošću i/ili poremećajem iz spektra autizma" in Beogradska defektološka škola, 28, no. 1 (2022):53-72,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4803 .

Odnos između brzine, tačnosti i razumevanja pročitanog kod učenika mlađeg školskog uzrasta

Banković, Slobodan; Čolić, Gordana; Brojčin, Branislav

(Drustvo defektologa Srbije, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Čolić, Gordana
AU  - Brojčin, Branislav
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4122
AB  - Kako bi se izbegli rizici od pojave ozbiljnih problema u kasnijem školovanju kada se od učenika bude očekivalo da čitanje koriste kao sredstvo za
samostalno sticanje znanja, procena različitih aspekata čitanja i njihove
međusobne povezanosti može doprineti identifikovanju faktora na koje se
može usmeriti dodatna podrška. Cilj rada je da se utvrdi veza između tačnosti, brzine i razumevanja pročitanog kod dece mlađeg školskog uzrasta.
Uzorkom je obuhvaćeno 40 učenika IV razreda (23 dečaka i 17 devojčica),
koji su pohađali osnovnu školu na teritoriji Grada Beograda. Uključeni su
samo monolingvalni govornici čiji je maternji jezik srpski. Procena brzine čitanja, broja grešaka i razumevanja pročitanog izvršena je primenom
Trodimenzionalnog testa čitanja (Kostić & sar., 1983), tekstom namenjenim deci mlađeg školskog uzrasta. Utvrđena su statistički značajne korelacije između svih ispitivanih parametara čitanja: brzine čitanja i broja grešaka
(r= 0,711, p = 0,000), brzine čitanja i razumevanja pročitanog – reprodukovanja činjenica (r = -0,379, p = 0,016) i broja grešaka i reprodukovanja
činjenica (r= -0,466, p = 0,002). Iako postoji značajna korelacija među pomenutim aspektima čitanja, procena nijednog pojedinačnog aspekta čitanja
ne može da služi kao zamena za sasvim pouzdano zaključivanje o drugim
aspektima. Stoga je procena svih pomenutih aspekta zajedno značajna za
identifikovanje dece koja mogu imati teškoće u čitanju.
AB  - To avoid the risk of serious problems in later schooling when students are
expected to use reading as a means of self-acquisition of knowledge, assessing
different aspects of reading and their interrelationships can help identify factors
that can be targeted by additional support. The aim of this paper is to determine
the relationship between accuracy, speed and reading comprehension in
children of younger school age. The sample included 40 fourth grade students
(23 boys and 17 girls), who attended primary school in the territory of the
City of Belgrade. Only monolingual speakers whose native language is
Serbian were included. The assessment of reading speed, number of errors and
reading comprehension was performed using the Three-Dimensional Reading
Test (Kostić et al., 1983), a text intended for children of younger school age.
Statistically significant correlations were found between all examined reading
parameters: reading speed and number of errors (r = 0,711, p = 0,000), reading
speed and reading comprehension – reproduction of facts (r = -0,379, p = 0,016)
and number of errors and fact reproduction (r = -0.466, p = 0,002). Although
there is a significant correlation between the mentioned aspects of reading, the
assessment of any single aspect of reading cannot serve as a substitute for a
completely reliable conclusion about other aspects. Therefore, the assessment
of all the mentioned aspects together is important for identifying children who
may have reading difficulties.
PB  - Drustvo defektologa Srbije
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Odnos između brzine, tačnosti i razumevanja pročitanog kod učenika mlađeg školskog uzrasta
T1  - The relationship between speed, accuracy, and reading comprehension in students of younger school age
EP  - 32
IS  - 3
SP  - 21
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4122
ER  - 
@article{
author = "Banković, Slobodan and Čolić, Gordana and Brojčin, Branislav",
year = "2021",
abstract = "Kako bi se izbegli rizici od pojave ozbiljnih problema u kasnijem školovanju kada se od učenika bude očekivalo da čitanje koriste kao sredstvo za
samostalno sticanje znanja, procena različitih aspekata čitanja i njihove
međusobne povezanosti može doprineti identifikovanju faktora na koje se
može usmeriti dodatna podrška. Cilj rada je da se utvrdi veza između tačnosti, brzine i razumevanja pročitanog kod dece mlađeg školskog uzrasta.
Uzorkom je obuhvaćeno 40 učenika IV razreda (23 dečaka i 17 devojčica),
koji su pohađali osnovnu školu na teritoriji Grada Beograda. Uključeni su
samo monolingvalni govornici čiji je maternji jezik srpski. Procena brzine čitanja, broja grešaka i razumevanja pročitanog izvršena je primenom
Trodimenzionalnog testa čitanja (Kostić & sar., 1983), tekstom namenjenim deci mlađeg školskog uzrasta. Utvrđena su statistički značajne korelacije između svih ispitivanih parametara čitanja: brzine čitanja i broja grešaka
(r= 0,711, p = 0,000), brzine čitanja i razumevanja pročitanog – reprodukovanja činjenica (r = -0,379, p = 0,016) i broja grešaka i reprodukovanja
činjenica (r= -0,466, p = 0,002). Iako postoji značajna korelacija među pomenutim aspektima čitanja, procena nijednog pojedinačnog aspekta čitanja
ne može da služi kao zamena za sasvim pouzdano zaključivanje o drugim
aspektima. Stoga je procena svih pomenutih aspekta zajedno značajna za
identifikovanje dece koja mogu imati teškoće u čitanju., To avoid the risk of serious problems in later schooling when students are
expected to use reading as a means of self-acquisition of knowledge, assessing
different aspects of reading and their interrelationships can help identify factors
that can be targeted by additional support. The aim of this paper is to determine
the relationship between accuracy, speed and reading comprehension in
children of younger school age. The sample included 40 fourth grade students
(23 boys and 17 girls), who attended primary school in the territory of the
City of Belgrade. Only monolingual speakers whose native language is
Serbian were included. The assessment of reading speed, number of errors and
reading comprehension was performed using the Three-Dimensional Reading
Test (Kostić et al., 1983), a text intended for children of younger school age.
Statistically significant correlations were found between all examined reading
parameters: reading speed and number of errors (r = 0,711, p = 0,000), reading
speed and reading comprehension – reproduction of facts (r = -0,379, p = 0,016)
and number of errors and fact reproduction (r = -0.466, p = 0,002). Although
there is a significant correlation between the mentioned aspects of reading, the
assessment of any single aspect of reading cannot serve as a substitute for a
completely reliable conclusion about other aspects. Therefore, the assessment
of all the mentioned aspects together is important for identifying children who
may have reading difficulties.",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Odnos između brzine, tačnosti i razumevanja pročitanog kod učenika mlađeg školskog uzrasta, The relationship between speed, accuracy, and reading comprehension in students of younger school age",
pages = "32-21",
number = "3",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4122"
}
Banković, S., Čolić, G.,& Brojčin, B.. (2021). Odnos između brzine, tačnosti i razumevanja pročitanog kod učenika mlađeg školskog uzrasta. in Beogradska defektološka škola
Drustvo defektologa Srbije.(3), 21-32.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4122
Banković S, Čolić G, Brojčin B. Odnos između brzine, tačnosti i razumevanja pročitanog kod učenika mlađeg školskog uzrasta. in Beogradska defektološka škola. 2021;(3):21-32.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4122 .
Banković, Slobodan, Čolić, Gordana, Brojčin, Branislav, "Odnos između brzine, tačnosti i razumevanja pročitanog kod učenika mlađeg školskog uzrasta" in Beogradska defektološka škola, no. 3 (2021):21-32,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4122 .

Značaj socijalnih veština za uspešno funkcionisanje učenika sa lakom intelektualnom ometenošću u školi – perspektiva nastavnika

Banković, Slobodan; Brojčin, Branislav; Đorđević, Mirjana; Đurić-Zdravković, Aleksandra

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty, 2021)

TY  - CONF
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Brojčin, Branislav
AU  - Đorđević, Mirjana
AU  - Đurić-Zdravković, Aleksandra
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3832
AB  - Uvod: Učenicima sa intelektualnom ometenošću je često potrebna podrška u razvoju socijalnih veština. Stoga je važno sagledati nastavničku perspekti- vu u pogledu značaja pojedinih socijalnih veština za uspešno funkcionisanje učenika.
Cilj: Cilj rada je da se utvrdi koliki značaj nastavnici pridaju asertivnosti, ko- operativnosti i samokontroli u uspešnom funkcionisanju učenika sa lakom in- telektualnom ometenošću u školskom kontekstu.
Metod: Petnaest nastavnika iz srednjih škola za učenike sa smetnjama u ra- zvoju procenjivalo je koliko su pojedine socijalne veštine značajne za uspešno funkcionisanje određenog učenika u njihovom odeljenju. Prikupljeni su podaci za 67 učenika sa lakom intelektualnom ometenošću. Za procenu važnosti so- cijalnih veština korišćena je Skala za procenu socijalnih veština, nastavničke verzije Sistema za procenu socijalnih veština (Social Skills Rating System).
Rezultati: Najviša prosečna vrednost skorova zabeležena je na domenu Samokontrola (AS=14,48, SD=3,54), nešto niža na domenu Kooperacija (AS=13,91, SD=4,19), a najniža na Asertivnosti (AS=12,80, SD=3,63). Primenom t-testa uparenih uzoraka utvrđene su statistički značajne razlike između sko- rova na domenu Asertivnost i skorova na domenima Kooperacija (t=3,793, p=0,000) i Samokontrola (t=-5,986, p=0,000). Nadalje, primenom t-testa nezavisnih uzoraka registrovane su statistički značajne razlike u nastavničkoj percepciji važnosti socijalnih veština kod dečaka i devojčica sa IO na domenu Kooperacije (t=-3,903, p=0,000) i Samokontrole (t=-2,569, p=0,013).
Zaključak: Dobijeni rezultati pokazuju da nastavnici srednjih škola za uče- nike sa smetnjama u razvoju, kada su u pitanju učenici sa intelektualnom ometenošću (naročito devojčice), veći značaj pridaju veštinama potrebnim za kontrolisanje sopstvenog ponašanja i saradnju, nego asertivnosti učenika.
Ovakvi rezultati pokazuju da nastavnici cene veštine učenika koje omogućava- ju neometano izvođenje nastave, ali istovremeno upućuju na to da značajno manje vrednuju veštine učenika koje su, na primer, potrebne za iniciranje ko- munikacije ili prikladno izražavanje neslaganja.
AB  - Introduction: Students with intellectual disability often need support in developing social skills. Therefore, it is important to look at teachers’ perspective in terms of the importance of certain social skills for the successful functioning of students.
Aim: The aim of this paper is to determine how much importance teachers attach to assertiveness, cooperation and self-control in the successful functioning of students with mild intellectual disability in the school context.
Method: Fifteen high school teachers for students with disabilities assessed how important certain social skills were for successful functioning of a particular student in their class. Data were collected for 67 students with mild intellectual disability. The Social Skills Assessment Scale, a teacher version of the Social Skills Rating System, was used to assess the importance of social skills.
Results: The highest average value of scores was recorded in the Self-control domain (M=14.48, SD=3.54), slightly lower in the Cooperation domain (M=13.91, SD=4.19), and the lowest in Assertiveness (M=12.80, SD=3.63). Using paired samples t-test, statistically significant differences were found between the scores on the Assertiveness domain, on the one hand, and the domains Cooperation (t=3.793, p=.000) and Self-control (t=-5.986, p=.000) domains on the other. Furthermore, using independent samples t-test, statistically significant differences were registered in teachers’ perception of the importance of social skills in boys and girls with intellectual disability in the Cooperation (t=-3.903, p=.000) and Self-Control (t=-2.569, p=.013) domains.
Conclusion: The obtained results show that, when it comes to students with intellectual disability (especially girls), teachers from high schools for students with disabilities attach more importance to the skills needed for controlling their own behavior and cooperation, than the assertiveness of students. These results show that teachers value the skills of students that enable unhindered teaching, but at the same time indicate that they value the skills of students that are, for example, needed to initiate communication or appropriate expression of disagreement significantly less.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty
C3  - Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
T1  - Značaj socijalnih veština za uspešno funkcionisanje učenika sa lakom intelektualnom ometenošću u školi – perspektiva nastavnika
T1  - The importance of social skills for successful functioning of students with mild intellectual disability in school – teacher perspective
EP  - 438
SP  - 433
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3832
ER  - 
@conference{
author = "Banković, Slobodan and Brojčin, Branislav and Đorđević, Mirjana and Đurić-Zdravković, Aleksandra",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Učenicima sa intelektualnom ometenošću je često potrebna podrška u razvoju socijalnih veština. Stoga je važno sagledati nastavničku perspekti- vu u pogledu značaja pojedinih socijalnih veština za uspešno funkcionisanje učenika.
Cilj: Cilj rada je da se utvrdi koliki značaj nastavnici pridaju asertivnosti, ko- operativnosti i samokontroli u uspešnom funkcionisanju učenika sa lakom in- telektualnom ometenošću u školskom kontekstu.
Metod: Petnaest nastavnika iz srednjih škola za učenike sa smetnjama u ra- zvoju procenjivalo je koliko su pojedine socijalne veštine značajne za uspešno funkcionisanje određenog učenika u njihovom odeljenju. Prikupljeni su podaci za 67 učenika sa lakom intelektualnom ometenošću. Za procenu važnosti so- cijalnih veština korišćena je Skala za procenu socijalnih veština, nastavničke verzije Sistema za procenu socijalnih veština (Social Skills Rating System).
Rezultati: Najviša prosečna vrednost skorova zabeležena je na domenu Samokontrola (AS=14,48, SD=3,54), nešto niža na domenu Kooperacija (AS=13,91, SD=4,19), a najniža na Asertivnosti (AS=12,80, SD=3,63). Primenom t-testa uparenih uzoraka utvrđene su statistički značajne razlike između sko- rova na domenu Asertivnost i skorova na domenima Kooperacija (t=3,793, p=0,000) i Samokontrola (t=-5,986, p=0,000). Nadalje, primenom t-testa nezavisnih uzoraka registrovane su statistički značajne razlike u nastavničkoj percepciji važnosti socijalnih veština kod dečaka i devojčica sa IO na domenu Kooperacije (t=-3,903, p=0,000) i Samokontrole (t=-2,569, p=0,013).
Zaključak: Dobijeni rezultati pokazuju da nastavnici srednjih škola za uče- nike sa smetnjama u razvoju, kada su u pitanju učenici sa intelektualnom ometenošću (naročito devojčice), veći značaj pridaju veštinama potrebnim za kontrolisanje sopstvenog ponašanja i saradnju, nego asertivnosti učenika.
Ovakvi rezultati pokazuju da nastavnici cene veštine učenika koje omogućava- ju neometano izvođenje nastave, ali istovremeno upućuju na to da značajno manje vrednuju veštine učenika koje su, na primer, potrebne za iniciranje ko- munikacije ili prikladno izražavanje neslaganja., Introduction: Students with intellectual disability often need support in developing social skills. Therefore, it is important to look at teachers’ perspective in terms of the importance of certain social skills for the successful functioning of students.
Aim: The aim of this paper is to determine how much importance teachers attach to assertiveness, cooperation and self-control in the successful functioning of students with mild intellectual disability in the school context.
Method: Fifteen high school teachers for students with disabilities assessed how important certain social skills were for successful functioning of a particular student in their class. Data were collected for 67 students with mild intellectual disability. The Social Skills Assessment Scale, a teacher version of the Social Skills Rating System, was used to assess the importance of social skills.
Results: The highest average value of scores was recorded in the Self-control domain (M=14.48, SD=3.54), slightly lower in the Cooperation domain (M=13.91, SD=4.19), and the lowest in Assertiveness (M=12.80, SD=3.63). Using paired samples t-test, statistically significant differences were found between the scores on the Assertiveness domain, on the one hand, and the domains Cooperation (t=3.793, p=.000) and Self-control (t=-5.986, p=.000) domains on the other. Furthermore, using independent samples t-test, statistically significant differences were registered in teachers’ perception of the importance of social skills in boys and girls with intellectual disability in the Cooperation (t=-3.903, p=.000) and Self-Control (t=-2.569, p=.013) domains.
Conclusion: The obtained results show that, when it comes to students with intellectual disability (especially girls), teachers from high schools for students with disabilities attach more importance to the skills needed for controlling their own behavior and cooperation, than the assertiveness of students. These results show that teachers value the skills of students that enable unhindered teaching, but at the same time indicate that they value the skills of students that are, for example, needed to initiate communication or appropriate expression of disagreement significantly less.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty",
journal = "Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.",
title = "Značaj socijalnih veština za uspešno funkcionisanje učenika sa lakom intelektualnom ometenošću u školi – perspektiva nastavnika, The importance of social skills for successful functioning of students with mild intellectual disability in school – teacher perspective",
pages = "438-433",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3832"
}
Banković, S., Brojčin, B., Đorđević, M.,& Đurić-Zdravković, A.. (2021). Značaj socijalnih veština za uspešno funkcionisanje učenika sa lakom intelektualnom ometenošću u školi – perspektiva nastavnika. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty., 433-438.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3832
Banković S, Brojčin B, Đorđević M, Đurić-Zdravković A. Značaj socijalnih veština za uspešno funkcionisanje učenika sa lakom intelektualnom ometenošću u školi – perspektiva nastavnika. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.. 2021;:433-438.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3832 .
Banković, Slobodan, Brojčin, Branislav, Đorđević, Mirjana, Đurić-Zdravković, Aleksandra, "Značaj socijalnih veština za uspešno funkcionisanje učenika sa lakom intelektualnom ometenošću u školi – perspektiva nastavnika" in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. (2021):433-438,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3832 .

Značaj socijalnih veština za uspešno funkcionisanje učenika sa lakom intelektualnom ometenošću u školi – perspektiva nastavnika

Banković, Slobodan; Brojčin, Branislav; Đorđević, Mirjana; Đurić-Zdravković, Aleksandra

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2021)

TY  - CONF
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Brojčin, Branislav
AU  - Đorđević, Mirjana
AU  - Đurić-Zdravković, Aleksandra
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3734
AB  - Uvod: Učenicima sa intelektualnom ometenošću je često potrebna podrška u razvoju socijalnih veština. Stoga je važno sagledati nastavničku perspektivu u pogledu značaja pojedinih socijalnih veština za uspešno funkcionisanje učenika.
Cilj: Cilj rada je da se utvrdi koliki značaj nastavnici pridaju asertivnosti, kooperativnosti i samokontroli u uspešnom funkcionisanju učenika sa lakom intelektualnom ometenošću u školskom kontekstu.
Metode: Petnaest nastavnika iz srednjih škola za učenike sa smetnjama u razvoju procenjivalo je koliko su pojedine socijalne veštine značajne za uspešno funkcionisanje određenog učenika u njihovom odeljenju.
Prikupljeni su podaci za 67 učenika sa lakom intelektualnom ometenošću.
Za procenu važnosti socijalnih veština korišćena je Skala za procenu socijalnih veština, nastavničke verzije Sistema za procenu socijalnih veština (Social Skills Rating System).
Rezultati: Najviša prosečna vrednost skorova zabeležena je na domenu Samokontrola (AS=14,48; SD=3,54), nešto niža na domenu Kooperacija (AS=13,91; SD=4,19), a najniža na Asertivnosti (AS=12,80; SD=3,63).
Primenom t-testa uparenih uzoraka utvrđene su statistički značajne razlike između skorova na domenu Asertivnost i skorova na domenima Kooperacija (t=3,793; p=0,000) i Samokontrola (t=-5,986; p=0,000).
Nadalje, primenom t-testa nezavisnih uzoraka registrovane su statistički značajne razlike u nastavničkoj percepciji važnosti socijalnih veština kod dečaka i devojčica sa intelektualnom ometenošću na domenu Kooperacije (t=-3,903; p=0,000) i Samokontrole (t=-2,569; p=0,013).
Zaključak: Dobijeni rezultati pokazuju da nastavnici srednjih škola za učenike sa smetnjama u razvoju, kada su u pitanju učenici sa intelektualnom ometenošću (naročito devojčice), veći značaj pridaju veštinama potrebnim za kontrolisanje sopstvenog ponašanja i saradnju, nego asertivnosti učenika. Ovakvi rezultati pokazuju da nastavnici cene veštine učenika koje omogućavaju neometano izvođenje nastave, ali istovremeno upućuju na to da značajno manje vrednuju veštine učenika koje su, na primer, potrebne za iniciranje komunikacije ili prikladno izražavanje neslaganja.
AB  - Introduction: Students with intellectual disability often need support in developing social skills. Therefore, it is important to look at teachers’ perspective in terms of the importance of certain social skills for the successful functioning of students.
Aim: The aim of this paper is to determine how much importance teachers attach to assertiveness, cooperation and self-control in the successful functioning of students with intellectual disability in the school context.
Method: Fifteen high school teachers for students with disabilities assessed how important certain social skills were for successful functioning of a particular student in their class. Data were collected for 67 students with mild intellectual disability. The Social Skills Assessment Scale, a teacher version of the Social Skills Rating System, was used to assess the importance of social skills.
Results: The highest average value of scores was recorded in the Self-control domain (M=14.48; SD=3.54), slightly lower in the Cooperation domain (M=13.91; SD=4.19), and the lowest in Assertiveness (M=12.80; SD=3.63).
Using paired samples t-test, statistically significant differences were found between the scores on the Assertiveness domain, on the one hand, and the Cooperation (t=3.793; p=.000) and Self-control (t=-5.986; p=.000) domains on the other. Furthermore, using independent samples t-test, statistically significant differences were registered in teachers’ perception of the social skills importance in boys and girls with intellectual disability in the Cooperation (t=-3.903; p=.000) and Self-Control (t=-2.569; p=.013) domain.
Conclusion: The obtained results show that, when it comes to students with intellectual disability (especially girls), teachers from high schools for students with disabilities attach more importance to the skills needed for controlling their own behavior and cooperation, than the assertiveness of students. These results show that teachers value the skills of students that enable unhindered teaching, but at the same time indicate that they value the skills of students that are, for example, needed to initiate communication or appropriate expression of disagreement significantly less.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine
T1  - Značaj socijalnih veština za uspešno funkcionisanje učenika sa lakom intelektualnom ometenošću u školi – perspektiva nastavnika
T1  - The importance of social skills for successful functioning of students with mild intellectual disability in school – teacher perspective
EP  - 163
SP  - 162
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3734
ER  - 
@conference{
author = "Banković, Slobodan and Brojčin, Branislav and Đorđević, Mirjana and Đurić-Zdravković, Aleksandra",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Učenicima sa intelektualnom ometenošću je često potrebna podrška u razvoju socijalnih veština. Stoga je važno sagledati nastavničku perspektivu u pogledu značaja pojedinih socijalnih veština za uspešno funkcionisanje učenika.
Cilj: Cilj rada je da se utvrdi koliki značaj nastavnici pridaju asertivnosti, kooperativnosti i samokontroli u uspešnom funkcionisanju učenika sa lakom intelektualnom ometenošću u školskom kontekstu.
Metode: Petnaest nastavnika iz srednjih škola za učenike sa smetnjama u razvoju procenjivalo je koliko su pojedine socijalne veštine značajne za uspešno funkcionisanje određenog učenika u njihovom odeljenju.
Prikupljeni su podaci za 67 učenika sa lakom intelektualnom ometenošću.
Za procenu važnosti socijalnih veština korišćena je Skala za procenu socijalnih veština, nastavničke verzije Sistema za procenu socijalnih veština (Social Skills Rating System).
Rezultati: Najviša prosečna vrednost skorova zabeležena je na domenu Samokontrola (AS=14,48; SD=3,54), nešto niža na domenu Kooperacija (AS=13,91; SD=4,19), a najniža na Asertivnosti (AS=12,80; SD=3,63).
Primenom t-testa uparenih uzoraka utvrđene su statistički značajne razlike između skorova na domenu Asertivnost i skorova na domenima Kooperacija (t=3,793; p=0,000) i Samokontrola (t=-5,986; p=0,000).
Nadalje, primenom t-testa nezavisnih uzoraka registrovane su statistički značajne razlike u nastavničkoj percepciji važnosti socijalnih veština kod dečaka i devojčica sa intelektualnom ometenošću na domenu Kooperacije (t=-3,903; p=0,000) i Samokontrole (t=-2,569; p=0,013).
Zaključak: Dobijeni rezultati pokazuju da nastavnici srednjih škola za učenike sa smetnjama u razvoju, kada su u pitanju učenici sa intelektualnom ometenošću (naročito devojčice), veći značaj pridaju veštinama potrebnim za kontrolisanje sopstvenog ponašanja i saradnju, nego asertivnosti učenika. Ovakvi rezultati pokazuju da nastavnici cene veštine učenika koje omogućavaju neometano izvođenje nastave, ali istovremeno upućuju na to da značajno manje vrednuju veštine učenika koje su, na primer, potrebne za iniciranje komunikacije ili prikladno izražavanje neslaganja., Introduction: Students with intellectual disability often need support in developing social skills. Therefore, it is important to look at teachers’ perspective in terms of the importance of certain social skills for the successful functioning of students.
Aim: The aim of this paper is to determine how much importance teachers attach to assertiveness, cooperation and self-control in the successful functioning of students with intellectual disability in the school context.
Method: Fifteen high school teachers for students with disabilities assessed how important certain social skills were for successful functioning of a particular student in their class. Data were collected for 67 students with mild intellectual disability. The Social Skills Assessment Scale, a teacher version of the Social Skills Rating System, was used to assess the importance of social skills.
Results: The highest average value of scores was recorded in the Self-control domain (M=14.48; SD=3.54), slightly lower in the Cooperation domain (M=13.91; SD=4.19), and the lowest in Assertiveness (M=12.80; SD=3.63).
Using paired samples t-test, statistically significant differences were found between the scores on the Assertiveness domain, on the one hand, and the Cooperation (t=3.793; p=.000) and Self-control (t=-5.986; p=.000) domains on the other. Furthermore, using independent samples t-test, statistically significant differences were registered in teachers’ perception of the social skills importance in boys and girls with intellectual disability in the Cooperation (t=-3.903; p=.000) and Self-Control (t=-2.569; p=.013) domain.
Conclusion: The obtained results show that, when it comes to students with intellectual disability (especially girls), teachers from high schools for students with disabilities attach more importance to the skills needed for controlling their own behavior and cooperation, than the assertiveness of students. These results show that teachers value the skills of students that enable unhindered teaching, but at the same time indicate that they value the skills of students that are, for example, needed to initiate communication or appropriate expression of disagreement significantly less.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine",
title = "Značaj socijalnih veština za uspešno funkcionisanje učenika sa lakom intelektualnom ometenošću u školi – perspektiva nastavnika, The importance of social skills for successful functioning of students with mild intellectual disability in school – teacher perspective",
pages = "163-162",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3734"
}
Banković, S., Brojčin, B., Đorđević, M.,& Đurić-Zdravković, A.. (2021). Značaj socijalnih veština za uspešno funkcionisanje učenika sa lakom intelektualnom ometenošću u školi – perspektiva nastavnika. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 162-163.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3734
Banković S, Brojčin B, Đorđević M, Đurić-Zdravković A. Značaj socijalnih veština za uspešno funkcionisanje učenika sa lakom intelektualnom ometenošću u školi – perspektiva nastavnika. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine. 2021;:162-163.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3734 .
Banković, Slobodan, Brojčin, Branislav, Đorđević, Mirjana, Đurić-Zdravković, Aleksandra, "Značaj socijalnih veština za uspešno funkcionisanje učenika sa lakom intelektualnom ometenošću u školi – perspektiva nastavnika" in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine (2021):162-163,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3734 .

Socijalna validnost grupnih susreta u klubu za mlade iz perspektive osoba sa visokofunkcionalnim autizmom

Đorđević, Mirjana; Glumbić, Nenad; Banković, Slobodan

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Đorđević, Mirjana
AU  - Glumbić, Nenad
AU  - Banković, Slobodan
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1268
AB  - Persons with high-functioning autism can be engaged in group work with other persons of similar age in order to develop social skills, raise self-confidence and self-esteem, or to provide mutual support. In February 2020 a Youth Club was established at the Faculty for Special Education and Rehabilitation, intended for weekly gatherings of persons with high-functioning autism and the students of final year at this Faculty. The aim of this paper is to present the social validity of the Youth Club from the perspective of participants with high-functioning autism. The research sample included six persons with high-functioning autism. The Club was active for eight weeks, after which a questionnaire for assessing social validity was administered. The obtained results show that all six participants were satisfied with the socializing and the activities in the Club, as well as with having the opportunity to make new friends, to use the acquired skills at home, that these activities helped them feel safer in social situations, but also that they would recommend other persons to participate, and that they would like to take part in similar gatherings again.
AB  - Osobe sa visokofunkcionalnim autizmom mogu se angažovati u okviru grupnog rada sa drugim osobama sličnog uzrasta u cilju razvoja socijalnih veština, podizanja nivoa samopouzdanja i samopoštovanja, ili međusobnog pružanja podrške. U februaru 2020. godine na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju formiran je Klub za mlade, namenjen zajedničkom sedmičnom druženju osoba sa visokofunkcionalnim autizmom i studenata četvrte godine ovog fakulteta. Cilj ovog rada je da se prikaže socijalna validnost Kluba za mlade iz perspektive učesnika sa visokofunkcionalnim autizmom. Uzorkom istraživanja obuhvaćeno je šest osoba sa visokofunkcionalnim autizmom. Aktivnosti Kluba trajale su osam nedjelja, nakon čega je primenjen upitnik za procenu socijalne validnosti. Dobijeni rezultati pokazuju da su svih šest učesnika zadovoljni druženjem i aktivnostima u Klubu, kao i s tim da su imali prilike da steknu nove prijatelje, da naučene veštine koriste i kod kuće, da su im ove aktivnosti pomogle da se osećaju sigurnije u socijalnim situacijama, ali i da bi preporučili učešće i drugim osobama, i da bi voleli da ponovo učestvuju u ovakvim susretima.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Socijalna validnost grupnih susreta u klubu za mlade iz perspektive osoba sa visokofunkcionalnim autizmom
T1  - Social validity of group meetings in the Youth Club from the perspective of persons with high-functioning autism
EP  - 18
IS  - 2
SP  - 9
VL  - 26
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1268
ER  - 
@article{
author = "Đorđević, Mirjana and Glumbić, Nenad and Banković, Slobodan",
year = "2020",
abstract = "Persons with high-functioning autism can be engaged in group work with other persons of similar age in order to develop social skills, raise self-confidence and self-esteem, or to provide mutual support. In February 2020 a Youth Club was established at the Faculty for Special Education and Rehabilitation, intended for weekly gatherings of persons with high-functioning autism and the students of final year at this Faculty. The aim of this paper is to present the social validity of the Youth Club from the perspective of participants with high-functioning autism. The research sample included six persons with high-functioning autism. The Club was active for eight weeks, after which a questionnaire for assessing social validity was administered. The obtained results show that all six participants were satisfied with the socializing and the activities in the Club, as well as with having the opportunity to make new friends, to use the acquired skills at home, that these activities helped them feel safer in social situations, but also that they would recommend other persons to participate, and that they would like to take part in similar gatherings again., Osobe sa visokofunkcionalnim autizmom mogu se angažovati u okviru grupnog rada sa drugim osobama sličnog uzrasta u cilju razvoja socijalnih veština, podizanja nivoa samopouzdanja i samopoštovanja, ili međusobnog pružanja podrške. U februaru 2020. godine na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju formiran je Klub za mlade, namenjen zajedničkom sedmičnom druženju osoba sa visokofunkcionalnim autizmom i studenata četvrte godine ovog fakulteta. Cilj ovog rada je da se prikaže socijalna validnost Kluba za mlade iz perspektive učesnika sa visokofunkcionalnim autizmom. Uzorkom istraživanja obuhvaćeno je šest osoba sa visokofunkcionalnim autizmom. Aktivnosti Kluba trajale su osam nedjelja, nakon čega je primenjen upitnik za procenu socijalne validnosti. Dobijeni rezultati pokazuju da su svih šest učesnika zadovoljni druženjem i aktivnostima u Klubu, kao i s tim da su imali prilike da steknu nove prijatelje, da naučene veštine koriste i kod kuće, da su im ove aktivnosti pomogle da se osećaju sigurnije u socijalnim situacijama, ali i da bi preporučili učešće i drugim osobama, i da bi voleli da ponovo učestvuju u ovakvim susretima.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Socijalna validnost grupnih susreta u klubu za mlade iz perspektive osoba sa visokofunkcionalnim autizmom, Social validity of group meetings in the Youth Club from the perspective of persons with high-functioning autism",
pages = "18-9",
number = "2",
volume = "26",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1268"
}
Đorđević, M., Glumbić, N.,& Banković, S.. (2020). Socijalna validnost grupnih susreta u klubu za mlade iz perspektive osoba sa visokofunkcionalnim autizmom. in Beogradska defektološka škola
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 26(2), 9-18.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1268
Đorđević M, Glumbić N, Banković S. Socijalna validnost grupnih susreta u klubu za mlade iz perspektive osoba sa visokofunkcionalnim autizmom. in Beogradska defektološka škola. 2020;26(2):9-18.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1268 .
Đorđević, Mirjana, Glumbić, Nenad, Banković, Slobodan, "Socijalna validnost grupnih susreta u klubu za mlade iz perspektive osoba sa visokofunkcionalnim autizmom" in Beogradska defektološka škola, 26, no. 2 (2020):9-18,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1268 .

Procena socijalnih veština dece s intelektualnom ometenošću – primena rejting skala

Drljan, Valerija; Banković, Slobodan; Brojčin, Branislav; Đorđević, Mirjana

(Društvo defektologa Srbije i Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Drljan, Valerija
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Brojčin, Branislav
AU  - Đorđević, Mirjana
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3442
AB  - Deca s intelektualnom ometenoš"u ispoljavaju širok spektar problema u
socijalnom ponašanju koji se mogu manifestovati u vidu de#cita socijalnih
veština i bihevioralnih ekscesa. Rejting skale predstavljaju jednu od osnovnih
i $esto koriš"enih metoda pri proceni i kategorizaciji ponašanja dece i
adolescenata, kao i identi#kaciji ciljnog ponašanja i planiranju intervencije.
Cilj rada je da se prikažu skale koje su koriš"ene za procenu socijalnih veština
dece i mladih s intelektualnom ometenoš"u..
Pretraga literature izvršena je koriš"enjem elektronskih baza podataka
dostupnih preko Konzorcijuma biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku,
zatim Google Scholar, elektronske baze zbornika i $asopisa Fakulteta za
specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u Beogradu, kao i drugih
elektronskih pretraživa$a i materijala dostupnih u papirnoj formi.
U radu je prikazano nekoliko skala koje su primenjivane kod dece i mladih s
intelektualnom ometenoš"u, ali je samo mali broj kreiran speci#$no za procenu
socijalnih veština u ovoj populaciji. Prikazane skale se razlikuju po strukturi
i broju ajtema, na$inu ocenjivanja, kao i uzrasnom ospegu dece i mladih
kojima su namenjene. Neke od skala imaju forme za razli$ite informante i
omogu"avaju procenu u jednom ili više okruženja. Me&utim, one dele neke
zajedni$ke prednosti koje se ogledaju u dobrim psihometrijskim karakteristikama,
lakoj administraciji i relativno kratkom vremenu popunjavanja.Osim toga, pojedini instrumenti omogu"avaju, pored procene socijalnih
veština i bihevioralnih problema, procenu akademskog funkcionisanja. S
druge strane, potencijalni nedostaci mogu biti pristrasnost odgovora, nedovoljna
osetljivost na male promene u ponašanju, nemogu"nost odre&ivanja
prethodnika i posledica odre&enog ponašanja, problemi s pouzdanoš"u izme
&u razli$itih procenjiva$a i tokom razli$itih perioda procenjivanja, kao i
nedostatak precizne terminologije.
Ako se uzmu u obzir navedeni nedostaci, preporuka je da se prilikom procene
socijalnih veština rejting skale koriste u kombinaciji s drugim metodama
procene kako bi se dobio sveobuhvatniji i objektivniji uvid u socijalno funkcionisanje
dece i mladih s intelektualnom ometenoš"u.
AB  - Children with intellectual disabilities exhibit a wide range of social behavior
problems that can manifest in the form of social skills de$cits and behavioral
excesses. Rating scale is one of the basic and frequently used methods in the
processes and categorization of behavior of children and adolescents, as well as
the identi$cation of target behavior and intervention planning.
Te aim of the paper is to present the scales that have, to a greater or lesser
extent, been used for the percentage of social skills of children and youth with
intellectual disabilities.
Te literature search was performed using electronic databases available
through the Consortium of Libraries of Serbia for Uni$ed Procurement, then
Google Scholar, electronic database of proceedings and journals of the Faculty
of Special Education and Rehabilitation, University of Belgrade, as well as other
electronic search engines and materials available in paper form.
Te paper presents several scales that have been applied to children and
youth with intellectual disabilities, but only a small number has been created
speci$cally for the assessment of social skills in this population. Te scales shown
diWer in the structure and number of items, the method of evaluation, as well as
the age range of children and young people for whom they are intended. Some
of the scales have forms for diWerent informants and allow assessment in one or
more environments. However, they share some common advantages which are
re0ected in good psychometric characteristics, easy administration and relatively
short $lling time. In addition, some instruments allow, in addition to assessing
social skills and behavioral problems, an assessment of academic functioning.
On the other hand, potential shortcomings may be response bias, insuXcient
sensitivity to small behavioral changes, inability to determine antecedents
and consequences of certain behaviors, reliability problems between diWerent
assessors and during diWerent assessment periods, and lack of precise terminology.
If the above shortcomings are taken into account, it is recommended that when
assessing social skills, rating scales be used in combination with other assessment
methods in order to obtain a more comprehensive and objective insight into the
social functioning of children and youth with intellectual disabilities.
PB  - Društvo defektologa Srbije i Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Procena socijalnih veština dece s intelektualnom ometenošću – primena rejting skala
T1  - Аssessment of social skills of children with intellectual disabilities – application of rating scales
IS  - 3
SP  - 39
VL  - 26
VL  - 66
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3442
ER  - 
@article{
author = "Drljan, Valerija and Banković, Slobodan and Brojčin, Branislav and Đorđević, Mirjana",
year = "2020",
abstract = "Deca s intelektualnom ometenoš"u ispoljavaju širok spektar problema u
socijalnom ponašanju koji se mogu manifestovati u vidu de#cita socijalnih
veština i bihevioralnih ekscesa. Rejting skale predstavljaju jednu od osnovnih
i $esto koriš"enih metoda pri proceni i kategorizaciji ponašanja dece i
adolescenata, kao i identi#kaciji ciljnog ponašanja i planiranju intervencije.
Cilj rada je da se prikažu skale koje su koriš"ene za procenu socijalnih veština
dece i mladih s intelektualnom ometenoš"u..
Pretraga literature izvršena je koriš"enjem elektronskih baza podataka
dostupnih preko Konzorcijuma biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku,
zatim Google Scholar, elektronske baze zbornika i $asopisa Fakulteta za
specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u Beogradu, kao i drugih
elektronskih pretraživa$a i materijala dostupnih u papirnoj formi.
U radu je prikazano nekoliko skala koje su primenjivane kod dece i mladih s
intelektualnom ometenoš"u, ali je samo mali broj kreiran speci#$no za procenu
socijalnih veština u ovoj populaciji. Prikazane skale se razlikuju po strukturi
i broju ajtema, na$inu ocenjivanja, kao i uzrasnom ospegu dece i mladih
kojima su namenjene. Neke od skala imaju forme za razli$ite informante i
omogu"avaju procenu u jednom ili više okruženja. Me&utim, one dele neke
zajedni$ke prednosti koje se ogledaju u dobrim psihometrijskim karakteristikama,
lakoj administraciji i relativno kratkom vremenu popunjavanja.Osim toga, pojedini instrumenti omogu"avaju, pored procene socijalnih
veština i bihevioralnih problema, procenu akademskog funkcionisanja. S
druge strane, potencijalni nedostaci mogu biti pristrasnost odgovora, nedovoljna
osetljivost na male promene u ponašanju, nemogu"nost odre&ivanja
prethodnika i posledica odre&enog ponašanja, problemi s pouzdanoš"u izme
&u razli$itih procenjiva$a i tokom razli$itih perioda procenjivanja, kao i
nedostatak precizne terminologije.
Ako se uzmu u obzir navedeni nedostaci, preporuka je da se prilikom procene
socijalnih veština rejting skale koriste u kombinaciji s drugim metodama
procene kako bi se dobio sveobuhvatniji i objektivniji uvid u socijalno funkcionisanje
dece i mladih s intelektualnom ometenoš"u., Children with intellectual disabilities exhibit a wide range of social behavior
problems that can manifest in the form of social skills de$cits and behavioral
excesses. Rating scale is one of the basic and frequently used methods in the
processes and categorization of behavior of children and adolescents, as well as
the identi$cation of target behavior and intervention planning.
Te aim of the paper is to present the scales that have, to a greater or lesser
extent, been used for the percentage of social skills of children and youth with
intellectual disabilities.
Te literature search was performed using electronic databases available
through the Consortium of Libraries of Serbia for Uni$ed Procurement, then
Google Scholar, electronic database of proceedings and journals of the Faculty
of Special Education and Rehabilitation, University of Belgrade, as well as other
electronic search engines and materials available in paper form.
Te paper presents several scales that have been applied to children and
youth with intellectual disabilities, but only a small number has been created
speci$cally for the assessment of social skills in this population. Te scales shown
diWer in the structure and number of items, the method of evaluation, as well as
the age range of children and young people for whom they are intended. Some
of the scales have forms for diWerent informants and allow assessment in one or
more environments. However, they share some common advantages which are
re0ected in good psychometric characteristics, easy administration and relatively
short $lling time. In addition, some instruments allow, in addition to assessing
social skills and behavioral problems, an assessment of academic functioning.
On the other hand, potential shortcomings may be response bias, insuXcient
sensitivity to small behavioral changes, inability to determine antecedents
and consequences of certain behaviors, reliability problems between diWerent
assessors and during diWerent assessment periods, and lack of precise terminology.
If the above shortcomings are taken into account, it is recommended that when
assessing social skills, rating scales be used in combination with other assessment
methods in order to obtain a more comprehensive and objective insight into the
social functioning of children and youth with intellectual disabilities.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije i Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Procena socijalnih veština dece s intelektualnom ometenošću – primena rejting skala, Аssessment of social skills of children with intellectual disabilities – application of rating scales",
number = "3",
pages = "39",
volume = "26, 66",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3442"
}
Drljan, V., Banković, S., Brojčin, B.,& Đorđević, M.. (2020). Procena socijalnih veština dece s intelektualnom ometenošću – primena rejting skala. in Beogradska defektološka škola
Društvo defektologa Srbije i Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 26(3), 39.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3442
Drljan V, Banković S, Brojčin B, Đorđević M. Procena socijalnih veština dece s intelektualnom ometenošću – primena rejting skala. in Beogradska defektološka škola. 2020;26(3):39.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3442 .
Drljan, Valerija, Banković, Slobodan, Brojčin, Branislav, Đorđević, Mirjana, "Procena socijalnih veština dece s intelektualnom ometenošću – primena rejting skala" in Beogradska defektološka škola, 26, no. 3 (2020):39,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3442 .

Nivo nelagodnosti studenata specijalne edukacije i rehabilitacije u interakcijama s osobama s ometenošću

Banković, Slobodan; Đorđević, Mirjana; Brojčin, Branislav; Glumbić, Nenad

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2020)

TY  - CONF
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Đorđević, Mirjana
AU  - Brojčin, Branislav
AU  - Glumbić, Nenad
PY  - 2020
UR  - http://www.icf.fasper.bg.ac.rs/zbornici/20201221_1-ZBORNIK-RADOVA-SKUP-NAC_2020.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3459
AB  - Discomfort in contacts with people with disabilities is central when it comes to negative attitudes towards them. The aim of this paper is to determine the level of discomfort in interactions with persons with disabilities in students of the study program Special Education and Rehabilitation of Persons with Mental Disabilities.
The study included 30 students of the final year. The age of the respondents ranged from 22 to 29 years (AS = 22.69, SD = 1.47). The level of discomfort was assessed using the Interaction with Disabled People Scale.
The average value on the scale as a whole (M = 2.76, SD = 0.44) suggesting that the students feel somewhat comfortable in the interaction with people with disabilities. The
results obtained on the subscale Discomfort and Fear (M = 1.61, SD = 0.44) indicate a low level of discomfort, while the results on the subscale Empathy (M = 4.27, SD = 0.78) indicate the existence of a somewhat high level empathy in the respondents.
The results of the study are encouraging when it comes to attitudes regarding interaction with people with disabilities. This finding is important not only because of the future work with these people, but also because of the potential impact that future professionals in the field of special education will have on the social environment of people with disabilities.
AB  - Nelagodnost u kontaktima s osobama s ometenošću zauzima centralno mesto kada su u pitanju negativni stavovi prema njima. Cilj ovog rada je da se utvrdi nivo nelagodnosti u interakcijama s osoba- ma s ometenošću kod studenata studijskog programa Specijalna edukacija i rehabilitacija osoba sa teškoćama u mentalnom razvoju. Istraživanjem je obuhvaćeno 30 studenata završne godine. Starost ispita- nika je bila u opsegu od 22 do 29 godina (AS = 22,69, SD = 1,47). Nivo nelagodnosti procenjen je primenom Skale interakcije s osobama s ometenošću. Dobijena prosečna vrednost na Skali u celini (AS = 2,76, SD = 0,44) sugeriše da se studenti osećaju donekle prijatno u interakciji s osobama s ometenošću. Rezultati dobijeni na podskali Nelagodnost i strah (AS = 1,61, SD = 0,44) ukazuju na nizak nivo nelagodnosti, dok rezultati na podskali Empatija (AS = 4,27, SD = 0,78) upućuju na postojanje donekle visokog nivoa empatije kod ispitanika. Rezultati sprovedene studije su ohrabrujući kada su u pitanju stavovi u pogle- du interakcije s osobama s ometenošću. Ovakav nalaz je značajan ne samo zbog budućeg rada s ovim osobama, već i zbog potencijalnog uticaja koji će budući pro- fesionalci u oblasti specijalne edukacije imati na socijalno okruženje osoba s ometenošću.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova
T1  - Nivo nelagodnosti studenata specijalne edukacije i rehabilitacije u interakcijama s osobama s ometenošću
T1  - Level of discomfort of students of special education and rehabilitation in interactions with persons with disabilities
EP  - 151
SP  - 143
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3459
ER  - 
@conference{
author = "Banković, Slobodan and Đorđević, Mirjana and Brojčin, Branislav and Glumbić, Nenad",
year = "2020",
abstract = "Discomfort in contacts with people with disabilities is central when it comes to negative attitudes towards them. The aim of this paper is to determine the level of discomfort in interactions with persons with disabilities in students of the study program Special Education and Rehabilitation of Persons with Mental Disabilities.
The study included 30 students of the final year. The age of the respondents ranged from 22 to 29 years (AS = 22.69, SD = 1.47). The level of discomfort was assessed using the Interaction with Disabled People Scale.
The average value on the scale as a whole (M = 2.76, SD = 0.44) suggesting that the students feel somewhat comfortable in the interaction with people with disabilities. The
results obtained on the subscale Discomfort and Fear (M = 1.61, SD = 0.44) indicate a low level of discomfort, while the results on the subscale Empathy (M = 4.27, SD = 0.78) indicate the existence of a somewhat high level empathy in the respondents.
The results of the study are encouraging when it comes to attitudes regarding interaction with people with disabilities. This finding is important not only because of the future work with these people, but also because of the potential impact that future professionals in the field of special education will have on the social environment of people with disabilities., Nelagodnost u kontaktima s osobama s ometenošću zauzima centralno mesto kada su u pitanju negativni stavovi prema njima. Cilj ovog rada je da se utvrdi nivo nelagodnosti u interakcijama s osoba- ma s ometenošću kod studenata studijskog programa Specijalna edukacija i rehabilitacija osoba sa teškoćama u mentalnom razvoju. Istraživanjem je obuhvaćeno 30 studenata završne godine. Starost ispita- nika je bila u opsegu od 22 do 29 godina (AS = 22,69, SD = 1,47). Nivo nelagodnosti procenjen je primenom Skale interakcije s osobama s ometenošću. Dobijena prosečna vrednost na Skali u celini (AS = 2,76, SD = 0,44) sugeriše da se studenti osećaju donekle prijatno u interakciji s osobama s ometenošću. Rezultati dobijeni na podskali Nelagodnost i strah (AS = 1,61, SD = 0,44) ukazuju na nizak nivo nelagodnosti, dok rezultati na podskali Empatija (AS = 4,27, SD = 0,78) upućuju na postojanje donekle visokog nivoa empatije kod ispitanika. Rezultati sprovedene studije su ohrabrujući kada su u pitanju stavovi u pogle- du interakcije s osobama s ometenošću. Ovakav nalaz je značajan ne samo zbog budućeg rada s ovim osobama, već i zbog potencijalnog uticaja koji će budući pro- fesionalci u oblasti specijalne edukacije imati na socijalno okruženje osoba s ometenošću.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova",
title = "Nivo nelagodnosti studenata specijalne edukacije i rehabilitacije u interakcijama s osobama s ometenošću, Level of discomfort of students of special education and rehabilitation in interactions with persons with disabilities",
pages = "151-143",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3459"
}
Banković, S., Đorđević, M., Brojčin, B.,& Glumbić, N.. (2020). Nivo nelagodnosti studenata specijalne edukacije i rehabilitacije u interakcijama s osobama s ometenošću. in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 143-151.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3459
Banković S, Đorđević M, Brojčin B, Glumbić N. Nivo nelagodnosti studenata specijalne edukacije i rehabilitacije u interakcijama s osobama s ometenošću. in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova. 2020;:143-151.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3459 .
Banković, Slobodan, Đorđević, Mirjana, Brojčin, Branislav, Glumbić, Nenad, "Nivo nelagodnosti studenata specijalne edukacije i rehabilitacije u interakcijama s osobama s ometenošću" in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova (2020):143-151,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3459 .

Senzorna dijeta kod dece s poremećajem iz spektra autizma – zablude ili dokazi?

Bokun, Aleksandra; Đurić-Zdravković, Aleksandra; Banković, Slobodan; Krstić, Sanja

(Društvo defektologa Srbije, 2020)

TY  - CONF
AU  - Bokun, Aleksandra
AU  - Đurić-Zdravković, Aleksandra
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Krstić, Sanja
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3333
AB  - Implementacija senzorne dijete podrazumeva senzornu strategiju koja se često
koristi kod dece s poremećajem iz spektra autizma (PSA) u cilju omogućavanja podizanja
kvaliteta senzorne obrade i interakcije tokom izvršavanja svakodnevnih zadataka. To se
postiže kontrolisanim unosom senzornih nadražaja kako bi se smanjila senzorna
defanzivnost. Moglo bi se reći da je to individualizovani plan potpuno prilagođen
karakteristikama senzorne obrade u svrhu omogućavanja optimalnog funkcionisanja.
Čini je dnevna ili nedeljna lista aktivnosti kojima dete s PSA može da bude angažovano
tokom redovnih rutina radi održavanja optimalnog stanja senzornog sistema.
Pre izrade individualizovanog plana neophodno je napraviti procenu
sposobnosti koje su relevantne za izradu senzornog profila deteta s PSA. Skrining teškoća
senzorne obrade moguće je izvršiti koristeći Dečiji senzorni profil 2 (The Child Sensory
Profile 2, Dunn, 2014). Ovim instrumentom vrši se merenje specifikacija senzornih
odgovora ispitanika uzrasta od 4 do 14 godina i 11 meseci.
Primena senzorne dijete zahteva planiranje aktivnosti i dosledan monitoring
kako bi se, kao krajnji cilj, ostvarila adaptibilna responzivnost.
Nesporno je postojanje pojedinačnih istraživačkih studija koje su istakle
pozitivne promene u domenu nekoliko razvojnih oblasti (socijalne veštine, ponašanje u
vrtiću, senzorna obrada) primenom senzorne dijete. Neka od istraživanja definišu
senzornu dijetu kao intervenciju zasnovanu na praksi, kao što je vežbanje ili potkrepljenje.
Ipak, važno je istaći da ova strategija nije navedena u skupini intervencija zasnovanih na
dokazima koje podržava Nacionalni razvojni centar za poremećaje iz spektra autizma
(National Professional Development Center on Autism Spectrum Disorders, US
Department of Education). Zato se u brojnim radovima preporučuje dalje kontinuirano
proučavanje primene senzorne dijete, senzornih strategija i funkcionalnih ishoda
kvalitetnije senzorne obrade.
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020
T1  - Senzorna dijeta kod dece s poremećajem iz spektra autizma – zablude ili dokazi?
SP  - 123
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3333
ER  - 
@conference{
author = "Bokun, Aleksandra and Đurić-Zdravković, Aleksandra and Banković, Slobodan and Krstić, Sanja",
year = "2020",
abstract = "Implementacija senzorne dijete podrazumeva senzornu strategiju koja se često
koristi kod dece s poremećajem iz spektra autizma (PSA) u cilju omogućavanja podizanja
kvaliteta senzorne obrade i interakcije tokom izvršavanja svakodnevnih zadataka. To se
postiže kontrolisanim unosom senzornih nadražaja kako bi se smanjila senzorna
defanzivnost. Moglo bi se reći da je to individualizovani plan potpuno prilagođen
karakteristikama senzorne obrade u svrhu omogućavanja optimalnog funkcionisanja.
Čini je dnevna ili nedeljna lista aktivnosti kojima dete s PSA može da bude angažovano
tokom redovnih rutina radi održavanja optimalnog stanja senzornog sistema.
Pre izrade individualizovanog plana neophodno je napraviti procenu
sposobnosti koje su relevantne za izradu senzornog profila deteta s PSA. Skrining teškoća
senzorne obrade moguće je izvršiti koristeći Dečiji senzorni profil 2 (The Child Sensory
Profile 2, Dunn, 2014). Ovim instrumentom vrši se merenje specifikacija senzornih
odgovora ispitanika uzrasta od 4 do 14 godina i 11 meseci.
Primena senzorne dijete zahteva planiranje aktivnosti i dosledan monitoring
kako bi se, kao krajnji cilj, ostvarila adaptibilna responzivnost.
Nesporno je postojanje pojedinačnih istraživačkih studija koje su istakle
pozitivne promene u domenu nekoliko razvojnih oblasti (socijalne veštine, ponašanje u
vrtiću, senzorna obrada) primenom senzorne dijete. Neka od istraživanja definišu
senzornu dijetu kao intervenciju zasnovanu na praksi, kao što je vežbanje ili potkrepljenje.
Ipak, važno je istaći da ova strategija nije navedena u skupini intervencija zasnovanih na
dokazima koje podržava Nacionalni razvojni centar za poremećaje iz spektra autizma
(National Professional Development Center on Autism Spectrum Disorders, US
Department of Education). Zato se u brojnim radovima preporučuje dalje kontinuirano
proučavanje primene senzorne dijete, senzornih strategija i funkcionalnih ishoda
kvalitetnije senzorne obrade.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020",
title = "Senzorna dijeta kod dece s poremećajem iz spektra autizma – zablude ili dokazi?",
pages = "123",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3333"
}
Bokun, A., Đurić-Zdravković, A., Banković, S.,& Krstić, S.. (2020). Senzorna dijeta kod dece s poremećajem iz spektra autizma – zablude ili dokazi?. in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020
Društvo defektologa Srbije., 123.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3333
Bokun A, Đurić-Zdravković A, Banković S, Krstić S. Senzorna dijeta kod dece s poremećajem iz spektra autizma – zablude ili dokazi?. in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020. 2020;:123.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3333 .
Bokun, Aleksandra, Đurić-Zdravković, Aleksandra, Banković, Slobodan, Krstić, Sanja, "Senzorna dijeta kod dece s poremećajem iz spektra autizma – zablude ili dokazi?" in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020 (2020):123,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3333 .

Socijalno ponašanje vrtićke dece u inkluzivnom okruženju

Đurić-Zdravković, Aleksandra; Krstić, Sanja; Japundža-Milisavljević, Mirjana; Milanović-Dobrota, Biljana; Banković, Slobodan

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Đurić-Zdravković, Aleksandra
AU  - Krstić, Sanja
AU  - Japundža-Milisavljević, Mirjana
AU  - Milanović-Dobrota, Biljana
AU  - Banković, Slobodan
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1263
AB  - Unadjusted social behavior is a frequent companion to many neurodevelopmental disorders. The aim of the paper was to determine differences in manifestation of social behavior problems between different groups of respondents who are in kindergarten inclusive conditions (mild intellectual disability, moderate intellectual disability, autism spectrum disorder, attention deficit hyperactivity disorder and neurotypical development). The study sample included 148 respondents age four years to six years and eleven months. Out of the total number of respondents, eighty-two had neurotypical development, while sixty-six respondents belonged to a group of children with neurodevelopmental disorders. Children's Social Behavior Questionnaire was used in the research (Hartman et al., 2006). Research findings showed that the largest number of problems had group of children with autism spectrum disorder, except in the assessment of subscales Not optimally tuned to the social situation and Orientation problems in time, place or activity, in which the prevalence of manifesting social behavior problems had the group of children with attention deficit hyperactivity disorder. The results obtained in this research can help creating better pedagogical profile and individualization measures that would be applied in an inclusive kindergarten within an individualized education plan.
AB  - Neprilagođeno socijalno ponašanje čest je pratilac brojnih neurorazvojnih poremećaja. Cilj rada odnosio se na utvrđivanje razlika u ispoljavanju problema socijalnog ponašanja između različitih grupa ispitanika koji borave u vrtićkim inkluzivnim uslovima (laka intelektualna ometenost, umerena intelektualna ometenost, poremećaj iz spektra autizma, poremećaj pažnje sa hiperaktivnošćui neurotipičan razvoj). Uzorak istraživanja uključivao je 148 ispitanika uzrasta od četiri godine do šest godina i 11 meseci. Od ukupnog broja ispitanika, 82 imalo je neurotipičan razvoj, dok je 66 ispitanika pripadalo grupi dece s neurorazvojnim poremećajima. U istraživanju je korišćena revidirana verzija Upitnika socijalnog ponašanja za decu (Children's Social Behavior Questionnaire; Hartman et al., 2006). Rezultatima je utvrđeno da najveći broj problema pokazuje grupa dece s poremećajem iz spektra autizma, osim pri proceni ajtema na supskalama Neprilagođenost situaciji i Problemi orijentacije, u kojoj prevalentnost u ispoljavanju problema socijalnog ponašanja preuzima grupa dece s poremećajem pažnje sa hiperaktivnošću. Rezultati dobijeni ovim istraživanjem mogu da pomognu kvalitetnijoj izradi pedagoškog profla i mera individualizacije koji bi se primenjivali u inkluzivnom vrtiću u okviru individualnog obrazovnog plana.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Socijalno ponašanje vrtićke dece u inkluzivnom okruženju
T1  - Social behavior of kindergarten children in inclusive environment
EP  - 44
IS  - 1
SP  - 29
VL  - 26
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1263
ER  - 
@article{
author = "Đurić-Zdravković, Aleksandra and Krstić, Sanja and Japundža-Milisavljević, Mirjana and Milanović-Dobrota, Biljana and Banković, Slobodan",
year = "2020",
abstract = "Unadjusted social behavior is a frequent companion to many neurodevelopmental disorders. The aim of the paper was to determine differences in manifestation of social behavior problems between different groups of respondents who are in kindergarten inclusive conditions (mild intellectual disability, moderate intellectual disability, autism spectrum disorder, attention deficit hyperactivity disorder and neurotypical development). The study sample included 148 respondents age four years to six years and eleven months. Out of the total number of respondents, eighty-two had neurotypical development, while sixty-six respondents belonged to a group of children with neurodevelopmental disorders. Children's Social Behavior Questionnaire was used in the research (Hartman et al., 2006). Research findings showed that the largest number of problems had group of children with autism spectrum disorder, except in the assessment of subscales Not optimally tuned to the social situation and Orientation problems in time, place or activity, in which the prevalence of manifesting social behavior problems had the group of children with attention deficit hyperactivity disorder. The results obtained in this research can help creating better pedagogical profile and individualization measures that would be applied in an inclusive kindergarten within an individualized education plan., Neprilagođeno socijalno ponašanje čest je pratilac brojnih neurorazvojnih poremećaja. Cilj rada odnosio se na utvrđivanje razlika u ispoljavanju problema socijalnog ponašanja između različitih grupa ispitanika koji borave u vrtićkim inkluzivnim uslovima (laka intelektualna ometenost, umerena intelektualna ometenost, poremećaj iz spektra autizma, poremećaj pažnje sa hiperaktivnošćui neurotipičan razvoj). Uzorak istraživanja uključivao je 148 ispitanika uzrasta od četiri godine do šest godina i 11 meseci. Od ukupnog broja ispitanika, 82 imalo je neurotipičan razvoj, dok je 66 ispitanika pripadalo grupi dece s neurorazvojnim poremećajima. U istraživanju je korišćena revidirana verzija Upitnika socijalnog ponašanja za decu (Children's Social Behavior Questionnaire; Hartman et al., 2006). Rezultatima je utvrđeno da najveći broj problema pokazuje grupa dece s poremećajem iz spektra autizma, osim pri proceni ajtema na supskalama Neprilagođenost situaciji i Problemi orijentacije, u kojoj prevalentnost u ispoljavanju problema socijalnog ponašanja preuzima grupa dece s poremećajem pažnje sa hiperaktivnošću. Rezultati dobijeni ovim istraživanjem mogu da pomognu kvalitetnijoj izradi pedagoškog profla i mera individualizacije koji bi se primenjivali u inkluzivnom vrtiću u okviru individualnog obrazovnog plana.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Socijalno ponašanje vrtićke dece u inkluzivnom okruženju, Social behavior of kindergarten children in inclusive environment",
pages = "44-29",
number = "1",
volume = "26",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1263"
}
Đurić-Zdravković, A., Krstić, S., Japundža-Milisavljević, M., Milanović-Dobrota, B.,& Banković, S.. (2020). Socijalno ponašanje vrtićke dece u inkluzivnom okruženju. in Beogradska defektološka škola
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 26(1), 29-44.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1263
Đurić-Zdravković A, Krstić S, Japundža-Milisavljević M, Milanović-Dobrota B, Banković S. Socijalno ponašanje vrtićke dece u inkluzivnom okruženju. in Beogradska defektološka škola. 2020;26(1):29-44.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1263 .
Đurić-Zdravković, Aleksandra, Krstić, Sanja, Japundža-Milisavljević, Mirjana, Milanović-Dobrota, Biljana, Banković, Slobodan, "Socijalno ponašanje vrtićke dece u inkluzivnom okruženju" in Beogradska defektološka škola, 26, no. 1 (2020):29-44,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1263 .

Misteriozni motivator – tehnika kontrole disruptivnog ponašanja

Brojčin, Branislav; Glumbić, Nenad; Đorđević, Mirjana; Banković, Slobodan

(Drustvo defektologa Vojvodine, 2019)

TY  - CONF
AU  - Brojčin, Branislav
AU  - Glumbić, Nenad
AU  - Đorđević, Mirjana
AU  - Banković, Slobodan
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3202
PB  - Drustvo defektologa Vojvodine
C3  - Postojeći izazovi u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji: zbornik sažetaka
T1  - Misteriozni motivator – tehnika kontrole disruptivnog ponašanja
EP  - 65
SP  - 64
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3202
ER  - 
@conference{
author = "Brojčin, Branislav and Glumbić, Nenad and Đorđević, Mirjana and Banković, Slobodan",
year = "2019",
publisher = "Drustvo defektologa Vojvodine",
journal = "Postojeći izazovi u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji: zbornik sažetaka",
title = "Misteriozni motivator – tehnika kontrole disruptivnog ponašanja",
pages = "65-64",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3202"
}
Brojčin, B., Glumbić, N., Đorđević, M.,& Banković, S.. (2019). Misteriozni motivator – tehnika kontrole disruptivnog ponašanja. in Postojeći izazovi u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji: zbornik sažetaka
Drustvo defektologa Vojvodine., 64-65.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3202
Brojčin B, Glumbić N, Đorđević M, Banković S. Misteriozni motivator – tehnika kontrole disruptivnog ponašanja. in Postojeći izazovi u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji: zbornik sažetaka. 2019;:64-65.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3202 .
Brojčin, Branislav, Glumbić, Nenad, Đorđević, Mirjana, Banković, Slobodan, "Misteriozni motivator – tehnika kontrole disruptivnog ponašanja" in Postojeći izazovi u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji: zbornik sažetaka (2019):64-65,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3202 .

Rizik od zlostavljanja i zanemarivanja kod dece s teškoćama u mentalnom razvoju

Đurić-Zdravković, Aleksandra; Japundža-Milisavljević, Mirjana; Milanović-Dobrota, Biljana; Banković, Slobodan; Krstić, Sanja

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2019)

TY  - CONF
AU  - Đurić-Zdravković, Aleksandra
AU  - Japundža-Milisavljević, Mirjana
AU  - Milanović-Dobrota, Biljana
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Krstić, Sanja
PY  - 2019
UR  - http://www.fasper.bg.ac.rs/nauka/nacionalni-skup-doc/20191224_1-ZBORNIK-RADOVA-SKUP-NAC2019.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3495
AB  - Cilj rada je utvrđivanje nivoa rizika od zlostavljanja i zanemarivanja kod dece
s teškoćama u mentalnom razvoju u odnosu na pol i uzrast. Uzorak je sastavljen
od 60 ispitanika, uzrasta od 4 godine do 6 godina i 11 meseci, oba pola. Za pro-
cenu rizika od zlostavljanja i zanemarivanja korišćena je Kolorado revidirana
procena rizika porodice (Colorado Family Risk Assessment – Revised; Colorado State
University – Colorado Department of Human Services, Social Work Research Center,
2013). Rezultati ukazuju da je 95% ispitanika u umerenom riziku od zlostavljanja,
a 68,3% u, takođe, umerenom riziku od zanemarivanja. Ne postoji statistički
značajna razlika između pola, starosti i rizika od zlostavljanja, kao ni pola
i rizika od zanemarivanja. Utvrđeno je da su četvorogodišnjaci u statistički
značajno većem riziku od zanemarivanja u odnosu na šestogodišnjake (p=,043).
AB  - The aim of this paper is to determine the risk
level of abuse and neglect in children with
difficulties in mental development in relation
to gender and age. The sample consisted of
60 examinees, age 4 to 6 years and 11 months,
both gender. For assessing the risk of abuse
and neglect Colorado Family Risk Assessment
was used (Colorado Family Risk Assessment –
Revised; Colorado State University – Colorado
Department of Human Services, Social Work
Research Center, 2013). Results imply that
95% of examinees are in moderate risk of
abuse, and 68.3% are also in moderate risk
of neglect. There is no statistically significant
difference between gender, age and risk from
abuse, and there is no statistically significant
difference between the risk of neglect and
gender. It is determined that the four-yearolds
are in, statistically significant, higher
risk from neglect than the six-year-olds
(p=.043).
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova
T1  - Rizik od zlostavljanja i zanemarivanja kod dece s teškoćama u mentalnom razvoju
T1  - Risk of abuse and neglect in Children with difficulties in Mental development
EP  - 77
SP  - 71
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3495
ER  - 
@conference{
author = "Đurić-Zdravković, Aleksandra and Japundža-Milisavljević, Mirjana and Milanović-Dobrota, Biljana and Banković, Slobodan and Krstić, Sanja",
year = "2019",
abstract = "Cilj rada je utvrđivanje nivoa rizika od zlostavljanja i zanemarivanja kod dece
s teškoćama u mentalnom razvoju u odnosu na pol i uzrast. Uzorak je sastavljen
od 60 ispitanika, uzrasta od 4 godine do 6 godina i 11 meseci, oba pola. Za pro-
cenu rizika od zlostavljanja i zanemarivanja korišćena je Kolorado revidirana
procena rizika porodice (Colorado Family Risk Assessment – Revised; Colorado State
University – Colorado Department of Human Services, Social Work Research Center,
2013). Rezultati ukazuju da je 95% ispitanika u umerenom riziku od zlostavljanja,
a 68,3% u, takođe, umerenom riziku od zanemarivanja. Ne postoji statistički
značajna razlika između pola, starosti i rizika od zlostavljanja, kao ni pola
i rizika od zanemarivanja. Utvrđeno je da su četvorogodišnjaci u statistički
značajno većem riziku od zanemarivanja u odnosu na šestogodišnjake (p=,043)., The aim of this paper is to determine the risk
level of abuse and neglect in children with
difficulties in mental development in relation
to gender and age. The sample consisted of
60 examinees, age 4 to 6 years and 11 months,
both gender. For assessing the risk of abuse
and neglect Colorado Family Risk Assessment
was used (Colorado Family Risk Assessment –
Revised; Colorado State University – Colorado
Department of Human Services, Social Work
Research Center, 2013). Results imply that
95% of examinees are in moderate risk of
abuse, and 68.3% are also in moderate risk
of neglect. There is no statistically significant
difference between gender, age and risk from
abuse, and there is no statistically significant
difference between the risk of neglect and
gender. It is determined that the four-yearolds
are in, statistically significant, higher
risk from neglect than the six-year-olds
(p=.043).",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova",
title = "Rizik od zlostavljanja i zanemarivanja kod dece s teškoćama u mentalnom razvoju, Risk of abuse and neglect in Children with difficulties in Mental development",
pages = "77-71",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3495"
}
Đurić-Zdravković, A., Japundža-Milisavljević, M., Milanović-Dobrota, B., Banković, S.,& Krstić, S.. (2019). Rizik od zlostavljanja i zanemarivanja kod dece s teškoćama u mentalnom razvoju. in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 71-77.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3495
Đurić-Zdravković A, Japundža-Milisavljević M, Milanović-Dobrota B, Banković S, Krstić S. Rizik od zlostavljanja i zanemarivanja kod dece s teškoćama u mentalnom razvoju. in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova. 2019;:71-77.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3495 .
Đurić-Zdravković, Aleksandra, Japundža-Milisavljević, Mirjana, Milanović-Dobrota, Biljana, Banković, Slobodan, Krstić, Sanja, "Rizik od zlostavljanja i zanemarivanja kod dece s teškoćama u mentalnom razvoju" in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova (2019):71-77,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3495 .

Nivo (ne)lagodnosti budućih specijalnih edukatora u kontaktu sa osobama s ometenošću

Banković, Slobodan; Brojčin, Branislav; Bakoč, Andrijana

(Društvo defektologa Srbije, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Brojčin, Branislav
AU  - Bakoč, Andrijana
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3069
AB  - Ukljucivanjem osoba sa ometenošcu u zajednicu prepoznata je važnost verova- nja i stavova profesionalaca prema ometenosti, kao kljucnih faktora u obezbe-
%ivanju kvalitetnih usluga ovim osobama. Kada su u pitanju negativni stavovi prema osobama s ometenošcu, u osnovi ovih stavova može biti osecaj nelagod- nosti koji se dovodi u vezu sa osecanjem neinformisanosti i nesigurnosti u po- gledu ponašanja ili ocekivanja od osobe s ometenošcu tokom kontakata s njom.
Cilj ovog rada je da se utvrdi nivo nelagodnosti kod studenata studijskog pro- grama Specijalna edukacija i rehabilitacija u pogledu interakcija s osobama s ometenošcu.
Istraživanjem je obuhvaceno 45 studenata (41 ženskog i cetiri muškog pola) završne godine studijskog programa Specijalna edukacija i rehabilitcija Medicinskog fakulteta u Foci. Starost ispitanika je bila u opsegu od 21 do 28 godina (AS = 22,49, SD = 1,49). Za procenu nivoa nelagodnosti korišcena je podskala Nelagodnost i strah, izdvojena u okviru srpske adaptacije Skale interakcije sa osobama s ometenošcu (Interaction with people with a disabi- lity scale, Gething, 1991).
Prosecne vrednosti skorova dobijene na podskali Nelagodnost i strah kretale su se u rasponu od 1,0 do 3,6 (AS = 1,87, SD = 0,60). Rezultati sugerišu da se ispitanici, u proseku, osecaju prijatno u interakciji s osobama s ometeno- šcu. Varijable, poput uzrasta, ucestalosti kontakata, prisustvovanje casovi- ma u redovnim odeljenjima, obima formalne obuke u oblasti inkluzivnog obrazovanja, smera i godine upisa, nisu se pokazale kao znacajne za nivo nelagodnosti.
Zabeleženi nizak nivo nelagodnosti predstavlja ohrabrujuci rezultat kada je u pitanju odnos ispitivanih studenata prema osobama s ometenošcu. Kako bi se dobio adekvatniji uvid u nivo (ne)lagodnosti buducih specijalnih eduka- tora u kontaktima sa osobama s ometenošcu, buducim istraživanjima treba- lo bi obuhvatiti studente razlicitih godina, ali i studente specijalne edukacije i rehabilitacije koji se školuju na razlicitim fakultetima.
AB  - Ge inclusion of people with disabilities in the community has recognized the importance of the beliefs and a;itudes of professionals towards disability as key factors in providing quality services to these people. When it comes to negative a;itudes towards people with disabilities, these a;itudes may be based on feelings of discomfort that are related to feelings of uninformation and insecurity about the behavior or expectations of the person with disabilities during contact with them.
Ge aim of this paper is to determine the level of discomfort among students in the Special Education and Rehabilitation program regarding interactions with people with disabilities.
Ge research included 45 students (41 females and four males) in the %nal year of the Special Education and Rehabilitation Program at the Faculty of Medicine in Foca. Respondents’ age ranged from 21 to 28 years (AS = 22.49, SD = 1.49). Ge Discomfort and Fear subscale, extracted as part of the Serbian adaptation of the Interaction with People with Disabilities Scale (Gething, 1991), was used to assess the level of discomfort.
Ge mean scores obtained on the Discomfort and Fear subscale ranged from 1.0 to 3.6 (AS = 1.87, SD = 0.60). Ge results suggest that respondents, on average, feel comfortable interacting with people with disabilities. Variables, such  as  age,  frequency  of  contacts,  a;endance  at  regular  classes,  extent  of formal training in inclusive education, direction and year of enrollment, did not appear to be signi%cant for the level of discomfort.
Ge reported low level of discomfort is an encouraging result when it comes to the a;itude of the students surveyed towards people with disabilities. In order to gain more adequate insight into the level of discomfort of future special educators in contact with persons with disabilities, future research should include students of diIerent years, as well as special education and rehabilitation students studying at diIerent faculties.
PB  - Društvo defektologa Srbije
PB  - Univerzitet u Beogradu-Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
T2  - Beogradska defektološka škola
T2  - Beogradska defektološka škola − Belgrade School of Special Education and Rehabilitation
T1  - Nivo (ne)lagodnosti budućih specijalnih edukatora u kontaktu sa osobama s ometenošću
T1  - The level of discomfort of future special educators in
Contact with persons with disabilities
EP  - 22
IS  - 3
SP  - 9
VL  - 25
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3069
ER  - 
@article{
author = "Banković, Slobodan and Brojčin, Branislav and Bakoč, Andrijana",
year = "2019",
abstract = "Ukljucivanjem osoba sa ometenošcu u zajednicu prepoznata je važnost verova- nja i stavova profesionalaca prema ometenosti, kao kljucnih faktora u obezbe-
%ivanju kvalitetnih usluga ovim osobama. Kada su u pitanju negativni stavovi prema osobama s ometenošcu, u osnovi ovih stavova može biti osecaj nelagod- nosti koji se dovodi u vezu sa osecanjem neinformisanosti i nesigurnosti u po- gledu ponašanja ili ocekivanja od osobe s ometenošcu tokom kontakata s njom.
Cilj ovog rada je da se utvrdi nivo nelagodnosti kod studenata studijskog pro- grama Specijalna edukacija i rehabilitacija u pogledu interakcija s osobama s ometenošcu.
Istraživanjem je obuhvaceno 45 studenata (41 ženskog i cetiri muškog pola) završne godine studijskog programa Specijalna edukacija i rehabilitcija Medicinskog fakulteta u Foci. Starost ispitanika je bila u opsegu od 21 do 28 godina (AS = 22,49, SD = 1,49). Za procenu nivoa nelagodnosti korišcena je podskala Nelagodnost i strah, izdvojena u okviru srpske adaptacije Skale interakcije sa osobama s ometenošcu (Interaction with people with a disabi- lity scale, Gething, 1991).
Prosecne vrednosti skorova dobijene na podskali Nelagodnost i strah kretale su se u rasponu od 1,0 do 3,6 (AS = 1,87, SD = 0,60). Rezultati sugerišu da se ispitanici, u proseku, osecaju prijatno u interakciji s osobama s ometeno- šcu. Varijable, poput uzrasta, ucestalosti kontakata, prisustvovanje casovi- ma u redovnim odeljenjima, obima formalne obuke u oblasti inkluzivnog obrazovanja, smera i godine upisa, nisu se pokazale kao znacajne za nivo nelagodnosti.
Zabeleženi nizak nivo nelagodnosti predstavlja ohrabrujuci rezultat kada je u pitanju odnos ispitivanih studenata prema osobama s ometenošcu. Kako bi se dobio adekvatniji uvid u nivo (ne)lagodnosti buducih specijalnih eduka- tora u kontaktima sa osobama s ometenošcu, buducim istraživanjima treba- lo bi obuhvatiti studente razlicitih godina, ali i studente specijalne edukacije i rehabilitacije koji se školuju na razlicitim fakultetima., Ge inclusion of people with disabilities in the community has recognized the importance of the beliefs and a;itudes of professionals towards disability as key factors in providing quality services to these people. When it comes to negative a;itudes towards people with disabilities, these a;itudes may be based on feelings of discomfort that are related to feelings of uninformation and insecurity about the behavior or expectations of the person with disabilities during contact with them.
Ge aim of this paper is to determine the level of discomfort among students in the Special Education and Rehabilitation program regarding interactions with people with disabilities.
Ge research included 45 students (41 females and four males) in the %nal year of the Special Education and Rehabilitation Program at the Faculty of Medicine in Foca. Respondents’ age ranged from 21 to 28 years (AS = 22.49, SD = 1.49). Ge Discomfort and Fear subscale, extracted as part of the Serbian adaptation of the Interaction with People with Disabilities Scale (Gething, 1991), was used to assess the level of discomfort.
Ge mean scores obtained on the Discomfort and Fear subscale ranged from 1.0 to 3.6 (AS = 1.87, SD = 0.60). Ge results suggest that respondents, on average, feel comfortable interacting with people with disabilities. Variables, such  as  age,  frequency  of  contacts,  a;endance  at  regular  classes,  extent  of formal training in inclusive education, direction and year of enrollment, did not appear to be signi%cant for the level of discomfort.
Ge reported low level of discomfort is an encouraging result when it comes to the a;itude of the students surveyed towards people with disabilities. In order to gain more adequate insight into the level of discomfort of future special educators in contact with persons with disabilities, future research should include students of diIerent years, as well as special education and rehabilitation students studying at diIerent faculties.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu-Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Beogradska defektološka škola, Beogradska defektološka škola − Belgrade School of Special Education and Rehabilitation",
title = "Nivo (ne)lagodnosti budućih specijalnih edukatora u kontaktu sa osobama s ometenošću, The level of discomfort of future special educators in
Contact with persons with disabilities",
pages = "22-9",
number = "3",
volume = "25",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3069"
}
Banković, S., Brojčin, B.,& Bakoč, A.. (2019). Nivo (ne)lagodnosti budućih specijalnih edukatora u kontaktu sa osobama s ometenošću. in Beogradska defektološka škola
Društvo defektologa Srbije., 25(3), 9-22.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3069
Banković S, Brojčin B, Bakoč A. Nivo (ne)lagodnosti budućih specijalnih edukatora u kontaktu sa osobama s ometenošću. in Beogradska defektološka škola. 2019;25(3):9-22.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3069 .
Banković, Slobodan, Brojčin, Branislav, Bakoč, Andrijana, "Nivo (ne)lagodnosti budućih specijalnih edukatora u kontaktu sa osobama s ometenošću" in Beogradska defektološka škola, 25, no. 3 (2019):9-22,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3069 .

Forms and functions of communication in a population of students with autism spectrum disorder

Banković, Slobodan; Baloš, Vasilije; Brojčin, Branislav

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Baloš, Vasilije
AU  - Brojčin, Branislav
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1225
AB  - Despite the fact that limitations in the use of gestures may persist throughout the life of people with autism spectrum disorder, by reviewing the available literature, we have gained the impression that this issue has been insufficiently researched when it comes to school-age children. Therefore, in this study we set a dual objective. First, we wanted to examine the representation and importance of various forms and functions of communication in a population of students with autism spectrum disorder. Te second objective was to investigate the association between particular individual characteristics of these students with the identified forms and functions of communication. Te sample included 43 students with autism spectrum disorder, ranging in age from seven years and four months to 19 years and two months. Te representation of different forms and functions of communication was assessed by a modified Scale for the evaluation of expressive communication forms and functions (Cascella, 2005). In the study, we also used the Gilliam Autism Rating Scale - Second Edition (Gilliam, 2006), to assess the prevalence of autistic behavior in the assessed students. In our study, the informants were special educators who worked directly with the assessed students. Tere were marked variations among the respondents regarding the total number of registered communication forms and functions, with non-verbal forms of communication being more prevalent than verbal ones, while protesting was the most represented communication function. Most of the informants consider all of the evaluated communication behaviors as important or very important. Te total number of forms and functions of communication was not significantly related to the chronological age of the students, but it was related to the class. Furthermore, communication functions were significantly associated with the severity of the manifestation of autistic symptoms. In general, students with autism spectrum disorder have a wide range of communication forms and functions, which are recognized and highly valued in the school context.
AB  - Uprkos tome što ograničenja u korišćenju gestova mogu perzistirati tokom čitavog života osoba s poremećajem iz spektra autizma, uvidom u dostupnu literaturu stiče se utisak da se ovoj problematici nedovoljno posvećuje pažnja kada su u pitanju deca školskog uzrasta. Stoga je naše istraživanje imalo dvostruki cilj. Prvo, želeli smo da utvrdimo zastupljenost i važnost pojedinih oblika i funkcija komunikacije u populaciji učenika s poremećajem iz spektra autizma. Drugi cilj nam je bio da utvrdimo povezanost pojedinih individualnih obeležja ovih učenika s identifkovanim formama i funkcijama komunikacije. Uzorkom je obuhvaćeno 43 učenika s poremećajem iz spektra autizma, uzrasta od sedam godina i četiri meseca do 19 godina i dva meseca. Zastupljenost različitih oblika i funkcija komunikacije procenjena je modifkovanom Skalom za procenu ekspresivnih komunikacionih formi i funkcija (Cascella, 2005). U istraživanju smo koristili i Gilijamovu skalu za procenu autizma - drugo izdanje (Gilliam, 2006), za procenu zastupljenosti autističkog ponašanja kod ispitivanih učenika. U našem istraživanju informanti su bili specijalni edukatori koji su neposredno radili sa procenjivanim učenicima. Među ispitanicima su zabeležene izražene varijacije u pogledu ukupnog broja registrovanih komunikacionih formi i funkcija, pri čemu su neverbalni oblici komunikacije bili zastupljeniji od verbalnih, dok je protestovanje bila najzastupljenija funkcija komunikacije. Većina informanata smatra važnim ili vrlo važnim sva procenjivana komunikaciona ponašanja. Ukupan broj formi i funkcija komunikacije nije bio značajno povezan sa hronološkim uzrastom učenika, ali jeste sa razredom. Nadalje, funkcije komunikacije su bile značajno povezane s težinom ispoljavanja autističkih simptoma. Generalno, učenici s poremećajem iz spektra autizma poseduju širok spektar komunikacionih formi i funkcija, koje su prepoznate i visoko vrednovane u školskom kontekstu.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Forms and functions of communication in a population of students with autism spectrum disorder
T1  - Forme i funkcije komunikacije kod učenika s poremećajem iz spektra autizma
EP  - 271
IS  - 3
SP  - 237
VL  - 18
DO  - 10.5937/specedreh18-23572
ER  - 
@article{
author = "Banković, Slobodan and Baloš, Vasilije and Brojčin, Branislav",
year = "2019",
abstract = "Despite the fact that limitations in the use of gestures may persist throughout the life of people with autism spectrum disorder, by reviewing the available literature, we have gained the impression that this issue has been insufficiently researched when it comes to school-age children. Therefore, in this study we set a dual objective. First, we wanted to examine the representation and importance of various forms and functions of communication in a population of students with autism spectrum disorder. Te second objective was to investigate the association between particular individual characteristics of these students with the identified forms and functions of communication. Te sample included 43 students with autism spectrum disorder, ranging in age from seven years and four months to 19 years and two months. Te representation of different forms and functions of communication was assessed by a modified Scale for the evaluation of expressive communication forms and functions (Cascella, 2005). In the study, we also used the Gilliam Autism Rating Scale - Second Edition (Gilliam, 2006), to assess the prevalence of autistic behavior in the assessed students. In our study, the informants were special educators who worked directly with the assessed students. Tere were marked variations among the respondents regarding the total number of registered communication forms and functions, with non-verbal forms of communication being more prevalent than verbal ones, while protesting was the most represented communication function. Most of the informants consider all of the evaluated communication behaviors as important or very important. Te total number of forms and functions of communication was not significantly related to the chronological age of the students, but it was related to the class. Furthermore, communication functions were significantly associated with the severity of the manifestation of autistic symptoms. In general, students with autism spectrum disorder have a wide range of communication forms and functions, which are recognized and highly valued in the school context., Uprkos tome što ograničenja u korišćenju gestova mogu perzistirati tokom čitavog života osoba s poremećajem iz spektra autizma, uvidom u dostupnu literaturu stiče se utisak da se ovoj problematici nedovoljno posvećuje pažnja kada su u pitanju deca školskog uzrasta. Stoga je naše istraživanje imalo dvostruki cilj. Prvo, želeli smo da utvrdimo zastupljenost i važnost pojedinih oblika i funkcija komunikacije u populaciji učenika s poremećajem iz spektra autizma. Drugi cilj nam je bio da utvrdimo povezanost pojedinih individualnih obeležja ovih učenika s identifkovanim formama i funkcijama komunikacije. Uzorkom je obuhvaćeno 43 učenika s poremećajem iz spektra autizma, uzrasta od sedam godina i četiri meseca do 19 godina i dva meseca. Zastupljenost različitih oblika i funkcija komunikacije procenjena je modifkovanom Skalom za procenu ekspresivnih komunikacionih formi i funkcija (Cascella, 2005). U istraživanju smo koristili i Gilijamovu skalu za procenu autizma - drugo izdanje (Gilliam, 2006), za procenu zastupljenosti autističkog ponašanja kod ispitivanih učenika. U našem istraživanju informanti su bili specijalni edukatori koji su neposredno radili sa procenjivanim učenicima. Među ispitanicima su zabeležene izražene varijacije u pogledu ukupnog broja registrovanih komunikacionih formi i funkcija, pri čemu su neverbalni oblici komunikacije bili zastupljeniji od verbalnih, dok je protestovanje bila najzastupljenija funkcija komunikacije. Većina informanata smatra važnim ili vrlo važnim sva procenjivana komunikaciona ponašanja. Ukupan broj formi i funkcija komunikacije nije bio značajno povezan sa hronološkim uzrastom učenika, ali jeste sa razredom. Nadalje, funkcije komunikacije su bile značajno povezane s težinom ispoljavanja autističkih simptoma. Generalno, učenici s poremećajem iz spektra autizma poseduju širok spektar komunikacionih formi i funkcija, koje su prepoznate i visoko vrednovane u školskom kontekstu.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Forms and functions of communication in a population of students with autism spectrum disorder, Forme i funkcije komunikacije kod učenika s poremećajem iz spektra autizma",
pages = "271-237",
number = "3",
volume = "18",
doi = "10.5937/specedreh18-23572"
}
Banković, S., Baloš, V.,& Brojčin, B.. (2019). Forms and functions of communication in a population of students with autism spectrum disorder. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 18(3), 237-271.
https://doi.org/10.5937/specedreh18-23572
Banković S, Baloš V, Brojčin B. Forms and functions of communication in a population of students with autism spectrum disorder. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2019;18(3):237-271.
doi:10.5937/specedreh18-23572 .
Banković, Slobodan, Baloš, Vasilije, Brojčin, Branislav, "Forms and functions of communication in a population of students with autism spectrum disorder" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 18, no. 3 (2019):237-271,
https://doi.org/10.5937/specedreh18-23572 . .
1
1

Unapređivanje vršnjačkih odnosa kroz pozitivno vršnjačko izveštavanje

Banković, Slobodan; Brojčin, Branislav

(Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019., 2019)

TY  - CONF
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Brojčin, Branislav
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4089
AB  - Neuspeh u ostvarivanju adekvatnih vršnjačkih odnosa i prijateljstava, kao i
odbačenost od strane vršnjaka, mogu imati dugoročne negativne posledice.
Deca sa ometenošću, posebno ona koja ispoljavaju neodgovarajuće socijalno
ponašanje, jesu pod rizikom od zauzimanja nižeg sociometrijskog statusa
među vršnjacima. Stoga se posebna pažnja pridaje strategijama koje mogu
podstaći vršnjačko prihvatanje. Cilj ovog rada jeste prikaz strategije pozitivnog
vršnjačkog izveštavanja, kao i efekata njene primene kroz pregled relevantnih
istraživanja. Pozitivno vršnjačko izveštavanje je intervencija kojom se
menja negativna vršnjačka percepcija socijalno odbačenog ili zanemarenog
deteta. Ono unapređuje vršnjačke odnose, a realizuju ga sami vršnjaci. Oni se
podučavaju kako da pohvaljuju odabrano dete za odgovarajuće ponašanje,
koristeći deskriptivne pohvale. Osim modelovanja adekvatnih i neadekvatnih
primera pohvala, koraci obično podrazumevaju gledanje u vršnjaka kojeg hvale,
osmehivanje, opisivanje onoga što je dobro uradio ili rekao i pohvaljivanje.
Intervencija se realizuje tokom odabranog kratkog perioda u toku dana kada
vršnjaci na opisani način pružaju pozitivnu pažnju ciljnom detetu. Nastavnik
daje vršnjacima povratnu informaciju, pohvalu i nagradu za pozitivno izveštavanje.
U dosadašnjim istraživanjima zabeležen je pozitivan efekat različitih
varijanti ove strategije na vršnjačko prihvatanje, porast pozitivnih vršnjačkih
interakcija i opadanje problematičnog ponašanja, kao i generalizacija efekata
na okruženja u kojima intervencija nije sprovođena. Međutim, ove studije ne
daju konačan odgovor kada je u pitanju održavanje uočenih efekata tokom
vremena. Relativno jednostavna primena u različitim okruženjima, ekonomičnost,
kao i, u okviru pojedinih istraživanja, potvrđena socijalna validnost, čine pozitivno vršnjačko izveštavanje pristupom koji obećava kada je u pitanju pružanje
podrške socijalno odbačenoj deci.
AB  - Children’s artwork can be studied from a variety of points of view. It reflects the
attained level of intellectual abilities of a child, as well as his/her ability to observe the data
that he/she can reproduce by his/her own hand. This points to the fact that children’s artistic
development is conditioned by the child’s reached level of motor development, consciousness
and emotion, and that artistic expression cannot occur before the necessary conditions for its occurrence are met. Certainly, in addition to these internal factors, the very appearance
and further development of artistic expression of children is significantly influenced by the
so-called external factors that are reflected in the conditions of children’s lives and certain
incentives coming from the social environment. Through drawings, one can observe how
children build a concept about themselves and the world around them, and they can also
be a document about the maturity of a child. Characteristics of drawings, drawing, and the
development of artistic expression are usually studied in children of typical development and
children with learning disabilities, while relatively few research studies have dealt with this
issue in the population of individuals with disabilities. Application of drawings is indicated in
students with learning disabilities, behavioral disorders and/or emotional disorders, visual
impairment, hearing impairment, intellectual disability and motor disorders. In this paper
we discussed the possibilities and the need for the application of art therapy in working
with individuals with disabilities, with special reference to the use of drawings as a means of
diagnosis and treatment. Based on the review of papers available to us, it can be concluded
that there is a relatively small number of studies that have dealt with this problem in the
population of individuals with disabilities, and almost no research papers related to the
application of drawings in psychotherapy with this population. A possible explanation for this
is a relatively short period of time from the establishment of art therapy as a special type of
psychotherapy, as well as its greater use in practice and less engaging in empirical research.
PB  - Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.
C3  - Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.
T1  - Unapređivanje vršnjačkih odnosa kroz pozitivno vršnjačko izveštavanje
T1  - Drawing as a means of diagnosis and treatment of individuals with developmental disorders
EP  - 44
SP  - 31
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4089
ER  - 
@conference{
author = "Banković, Slobodan and Brojčin, Branislav",
year = "2019",
abstract = "Neuspeh u ostvarivanju adekvatnih vršnjačkih odnosa i prijateljstava, kao i
odbačenost od strane vršnjaka, mogu imati dugoročne negativne posledice.
Deca sa ometenošću, posebno ona koja ispoljavaju neodgovarajuće socijalno
ponašanje, jesu pod rizikom od zauzimanja nižeg sociometrijskog statusa
među vršnjacima. Stoga se posebna pažnja pridaje strategijama koje mogu
podstaći vršnjačko prihvatanje. Cilj ovog rada jeste prikaz strategije pozitivnog
vršnjačkog izveštavanja, kao i efekata njene primene kroz pregled relevantnih
istraživanja. Pozitivno vršnjačko izveštavanje je intervencija kojom se
menja negativna vršnjačka percepcija socijalno odbačenog ili zanemarenog
deteta. Ono unapređuje vršnjačke odnose, a realizuju ga sami vršnjaci. Oni se
podučavaju kako da pohvaljuju odabrano dete za odgovarajuće ponašanje,
koristeći deskriptivne pohvale. Osim modelovanja adekvatnih i neadekvatnih
primera pohvala, koraci obično podrazumevaju gledanje u vršnjaka kojeg hvale,
osmehivanje, opisivanje onoga što je dobro uradio ili rekao i pohvaljivanje.
Intervencija se realizuje tokom odabranog kratkog perioda u toku dana kada
vršnjaci na opisani način pružaju pozitivnu pažnju ciljnom detetu. Nastavnik
daje vršnjacima povratnu informaciju, pohvalu i nagradu za pozitivno izveštavanje.
U dosadašnjim istraživanjima zabeležen je pozitivan efekat različitih
varijanti ove strategije na vršnjačko prihvatanje, porast pozitivnih vršnjačkih
interakcija i opadanje problematičnog ponašanja, kao i generalizacija efekata
na okruženja u kojima intervencija nije sprovođena. Međutim, ove studije ne
daju konačan odgovor kada je u pitanju održavanje uočenih efekata tokom
vremena. Relativno jednostavna primena u različitim okruženjima, ekonomičnost,
kao i, u okviru pojedinih istraživanja, potvrđena socijalna validnost, čine pozitivno vršnjačko izveštavanje pristupom koji obećava kada je u pitanju pružanje
podrške socijalno odbačenoj deci., Children’s artwork can be studied from a variety of points of view. It reflects the
attained level of intellectual abilities of a child, as well as his/her ability to observe the data
that he/she can reproduce by his/her own hand. This points to the fact that children’s artistic
development is conditioned by the child’s reached level of motor development, consciousness
and emotion, and that artistic expression cannot occur before the necessary conditions for its occurrence are met. Certainly, in addition to these internal factors, the very appearance
and further development of artistic expression of children is significantly influenced by the
so-called external factors that are reflected in the conditions of children’s lives and certain
incentives coming from the social environment. Through drawings, one can observe how
children build a concept about themselves and the world around them, and they can also
be a document about the maturity of a child. Characteristics of drawings, drawing, and the
development of artistic expression are usually studied in children of typical development and
children with learning disabilities, while relatively few research studies have dealt with this
issue in the population of individuals with disabilities. Application of drawings is indicated in
students with learning disabilities, behavioral disorders and/or emotional disorders, visual
impairment, hearing impairment, intellectual disability and motor disorders. In this paper
we discussed the possibilities and the need for the application of art therapy in working
with individuals with disabilities, with special reference to the use of drawings as a means of
diagnosis and treatment. Based on the review of papers available to us, it can be concluded
that there is a relatively small number of studies that have dealt with this problem in the
population of individuals with disabilities, and almost no research papers related to the
application of drawings in psychotherapy with this population. A possible explanation for this
is a relatively short period of time from the establishment of art therapy as a special type of
psychotherapy, as well as its greater use in practice and less engaging in empirical research.",
publisher = "Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.",
journal = "Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.",
title = "Unapređivanje vršnjačkih odnosa kroz pozitivno vršnjačko izveštavanje, Drawing as a means of diagnosis and treatment of individuals with developmental disorders",
pages = "44-31",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4089"
}
Banković, S.,& Brojčin, B.. (2019). Unapređivanje vršnjačkih odnosa kroz pozitivno vršnjačko izveštavanje. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.
Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.., 31-44.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4089
Banković S, Brojčin B. Unapređivanje vršnjačkih odnosa kroz pozitivno vršnjačko izveštavanje. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.. 2019;:31-44.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4089 .
Banković, Slobodan, Brojčin, Branislav, "Unapređivanje vršnjačkih odnosa kroz pozitivno vršnjačko izveštavanje" in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019. (2019):31-44,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4089 .

Potrebe učitelja za podrškom u radu sa učenicima sa smetnjama u razvoju

Cvijetić, Marija; Banković, Slobodan; Todorović, Jelena

(2019)

TY  - CONF
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Todorović, Jelena
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3191
C3  - U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju.
T1  - Potrebe učitelja za podrškom u radu sa učenicima sa smetnjama u razvoju
EP  - 40
SP  - 40
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3191
ER  - 
@conference{
author = "Cvijetić, Marija and Banković, Slobodan and Todorović, Jelena",
year = "2019",
journal = "U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju.",
title = "Potrebe učitelja za podrškom u radu sa učenicima sa smetnjama u razvoju",
pages = "40-40",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3191"
}
Cvijetić, M., Banković, S.,& Todorović, J.. (2019). Potrebe učitelja za podrškom u radu sa učenicima sa smetnjama u razvoju. in U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju., 40-40.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3191
Cvijetić M, Banković S, Todorović J. Potrebe učitelja za podrškom u radu sa učenicima sa smetnjama u razvoju. in U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju.. 2019;:40-40.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3191 .
Cvijetić, Marija, Banković, Slobodan, Todorović, Jelena, "Potrebe učitelja za podrškom u radu sa učenicima sa smetnjama u razvoju" in U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju. (2019):40-40,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3191 .

Izloženost defektologa nasilnom ponašanju tokom obrazovno-vaspitnog rada

Todorović, Jelena; Cvijetić, Marija; Banković, Slobodan

(2019)

TY  - CONF
AU  - Todorović, Jelena
AU  - Cvijetić, Marija
AU  - Banković, Slobodan
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3163
C3  - U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju.
T1  - Izloženost defektologa nasilnom ponašanju tokom obrazovno-vaspitnog rada
EP  - 82
SP  - 82
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3163
ER  - 
@conference{
author = "Todorović, Jelena and Cvijetić, Marija and Banković, Slobodan",
year = "2019",
journal = "U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju.",
title = "Izloženost defektologa nasilnom ponašanju tokom obrazovno-vaspitnog rada",
pages = "82-82",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3163"
}
Todorović, J., Cvijetić, M.,& Banković, S.. (2019). Izloženost defektologa nasilnom ponašanju tokom obrazovno-vaspitnog rada. in U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju., 82-82.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3163
Todorović J, Cvijetić M, Banković S. Izloženost defektologa nasilnom ponašanju tokom obrazovno-vaspitnog rada. in U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju.. 2019;:82-82.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3163 .
Todorović, Jelena, Cvijetić, Marija, Banković, Slobodan, "Izloženost defektologa nasilnom ponašanju tokom obrazovno-vaspitnog rada" in U: I. Sretenović & S. Potić (Ur.), Zbornik rezimea VI stručno-naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. Beograd: Resursni centar za specijalnu edukaciju. (2019):82-82,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3163 .

Sociometrijski status i profil adaptivnog funkcionisanja učenika sa lakom intelektualnom ometenošću

Banković, Slobodan; Brojčin, Branislav; Todorović, Jelena; Cvijetić, Marija

(2019)

TY  - CONF
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Brojčin, Branislav
AU  - Todorović, Jelena
AU  - Cvijetić, Marija
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3135
C3  - Zbornik sažetaka XIV međunarodne naučno-stručne konferencije ,,Postojeći izazovi u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji”
T1  - Sociometrijski status i profil adaptivnog funkcionisanja učenika sa lakom intelektualnom ometenošću
EP  - 59
SP  - 58
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3135
ER  - 
@conference{
author = "Banković, Slobodan and Brojčin, Branislav and Todorović, Jelena and Cvijetić, Marija",
year = "2019",
journal = "Zbornik sažetaka XIV međunarodne naučno-stručne konferencije ,,Postojeći izazovi u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji”",
title = "Sociometrijski status i profil adaptivnog funkcionisanja učenika sa lakom intelektualnom ometenošću",
pages = "59-58",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3135"
}
Banković, S., Brojčin, B., Todorović, J.,& Cvijetić, M.. (2019). Sociometrijski status i profil adaptivnog funkcionisanja učenika sa lakom intelektualnom ometenošću. in Zbornik sažetaka XIV međunarodne naučno-stručne konferencije ,,Postojeći izazovi u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji”, 58-59.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3135
Banković S, Brojčin B, Todorović J, Cvijetić M. Sociometrijski status i profil adaptivnog funkcionisanja učenika sa lakom intelektualnom ometenošću. in Zbornik sažetaka XIV međunarodne naučno-stručne konferencije ,,Postojeći izazovi u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji”. 2019;:58-59.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3135 .
Banković, Slobodan, Brojčin, Branislav, Todorović, Jelena, Cvijetić, Marija, "Sociometrijski status i profil adaptivnog funkcionisanja učenika sa lakom intelektualnom ometenošću" in Zbornik sažetaka XIV međunarodne naučno-stručne konferencije ,,Postojeći izazovi u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji” (2019):58-59,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3135 .

Play and social skills of kindergarten children with mixed specific developmental disorders

Đurić-Zdravković, Aleksandra; Japundža-Milisavljević, Mirjana; Milanović-Dobrota, Biljana; Banković, Slobodan

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Đurić-Zdravković, Aleksandra
AU  - Japundža-Milisavljević, Mirjana
AU  - Milanović-Dobrota, Biljana
AU  - Banković, Slobodan
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1231
AB  - Kindergarten children acquire social skills playing with their peers. Play is considered to be a major developmental indicator at kindergarten age. The aim of this paper is to determine the relation between the quality of social skills and interaction during play in children with mixed specific developmental disorders. The secondary goal is to determine differences between parents and educators in the perception of the quality of social skills and interaction of these children during play. e study sample included 42 participants, three to six years and eleven months of age (M=5.03; SD=1.63; 69.05% of boys). All participants had a confirmed risk of developmental delay in social skills area which was determined with Ages and Stages Questionnaire: Social Emotional-2 (ASQ:SE-2). Evaluation of social skills was conducted with Preschool and Kindergarten Behavior Scales (PKBS-2). For the assessment of the quality of play, Penn Interactive Peer Play Scale (PIPPS) was used. e results of the research indicate that social cooperation is the component of social skills in which children are the most successful. Compared to the educators' assessment, parents assessed that their children had better quality of social skills. Educators estimated, better than parents, that the children's interaction while playing was of higher quality. Parents considered their children to be more excluded from play than their educators estimated. The findings showed that children who had better quality of social skills disrupted play less and had lower scores in play disconnection assessment. It is recommended that the assessment of social and play skills is conducted before the creation of individualized educational plan that should be conducted in kindergarten (IEP 1).
AB  - Deca vrtićkog uzrasta stiču socijalne veštine kroz igru sa vršnjacima. Igra se smatra glavnim razvojnim indikatorom u vrtićkom dobu. Cilj ovog rada je utvrđivanje povezanosti kvaliteta socijalnih veština i interakcije tokom igre kod dece sa mešovitim specičnim poremećajima razvoja. Sekundarni cilj odnosi se na utvrđivanje razlika između roditelja i vaspitača u percepciji kvaliteta socijalnih veština i interakcije tokom igre ove dece. Uzorak istraživanja uključivao je 42 ispitanika uzrasta od tri godine do šest godina i jedanaest meseci (AS=5,03; SD=1,63; 69,05% dečaka). Svi ispitanici imali su potvrđen rizik za kašnjenje u razvoju u domenu socijalnih veština dobijen uz pomoć Upitnika o uzrastu i stadijumima razvoja deteta Socio-emocionalni razvoj-2 (Ages and Stages Questionnaire: Social Emotional-2, ASQ:SE-2). Procena socijalnih veština izvršena je Skalom ponašanja za decu predškolskog i vrtićkog uzrasta - 2 (Preschool and Kindergarten Behavior Scales-2nd edition, PKBS-2), a procena kvaliteta interaktivne igre uz pomoć Pensilvanijske skale interaktivne igre sa vršnjacima (Penn Interactive Peer Play Scale, PIPPS). Rezultati istraživanja ukazuju na to da je socijalna saradnja komponenta socijalnih veština u kojoj deca postižu najviše uspeha. Roditelji su procenili da njihova deca imaju bolji kvalitet socijalnih veština nego što su to procenili vaspitači. Vaspitači su procenili da je dečja interakcija u igri boljeg kvaliteta nego što su to ocenili roditelji. Roditelji doživljavaju da su im deca više isključena iz igre nego što to procenjuju vaspitači. Nalazi pokazuju da deca koja imaju bolji kvalitet socijalnih veština, manje ometaju igru i imaju manje skorove pri proceni isključenosti iz igre. Preporučuje se da se procena socijalnih i igrovnih veština izvrši pre izrade individualnog obrazovnog plana koji bi se sprovodio u vrtiću (IOP 1).
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Play and social skills of kindergarten children with mixed specific developmental disorders
T1  - Igra i socijalne veštine vrtićke dece s mešovitim specifičnim poremećajima razvoja
EP  - 441
IS  - 4
SP  - 419
VL  - 18
DO  - 10.5937/specedreh18-24428
ER  - 
@article{
author = "Đurić-Zdravković, Aleksandra and Japundža-Milisavljević, Mirjana and Milanović-Dobrota, Biljana and Banković, Slobodan",
year = "2019",
abstract = "Kindergarten children acquire social skills playing with their peers. Play is considered to be a major developmental indicator at kindergarten age. The aim of this paper is to determine the relation between the quality of social skills and interaction during play in children with mixed specific developmental disorders. The secondary goal is to determine differences between parents and educators in the perception of the quality of social skills and interaction of these children during play. e study sample included 42 participants, three to six years and eleven months of age (M=5.03; SD=1.63; 69.05% of boys). All participants had a confirmed risk of developmental delay in social skills area which was determined with Ages and Stages Questionnaire: Social Emotional-2 (ASQ:SE-2). Evaluation of social skills was conducted with Preschool and Kindergarten Behavior Scales (PKBS-2). For the assessment of the quality of play, Penn Interactive Peer Play Scale (PIPPS) was used. e results of the research indicate that social cooperation is the component of social skills in which children are the most successful. Compared to the educators' assessment, parents assessed that their children had better quality of social skills. Educators estimated, better than parents, that the children's interaction while playing was of higher quality. Parents considered their children to be more excluded from play than their educators estimated. The findings showed that children who had better quality of social skills disrupted play less and had lower scores in play disconnection assessment. It is recommended that the assessment of social and play skills is conducted before the creation of individualized educational plan that should be conducted in kindergarten (IEP 1)., Deca vrtićkog uzrasta stiču socijalne veštine kroz igru sa vršnjacima. Igra se smatra glavnim razvojnim indikatorom u vrtićkom dobu. Cilj ovog rada je utvrđivanje povezanosti kvaliteta socijalnih veština i interakcije tokom igre kod dece sa mešovitim specičnim poremećajima razvoja. Sekundarni cilj odnosi se na utvrđivanje razlika između roditelja i vaspitača u percepciji kvaliteta socijalnih veština i interakcije tokom igre ove dece. Uzorak istraživanja uključivao je 42 ispitanika uzrasta od tri godine do šest godina i jedanaest meseci (AS=5,03; SD=1,63; 69,05% dečaka). Svi ispitanici imali su potvrđen rizik za kašnjenje u razvoju u domenu socijalnih veština dobijen uz pomoć Upitnika o uzrastu i stadijumima razvoja deteta Socio-emocionalni razvoj-2 (Ages and Stages Questionnaire: Social Emotional-2, ASQ:SE-2). Procena socijalnih veština izvršena je Skalom ponašanja za decu predškolskog i vrtićkog uzrasta - 2 (Preschool and Kindergarten Behavior Scales-2nd edition, PKBS-2), a procena kvaliteta interaktivne igre uz pomoć Pensilvanijske skale interaktivne igre sa vršnjacima (Penn Interactive Peer Play Scale, PIPPS). Rezultati istraživanja ukazuju na to da je socijalna saradnja komponenta socijalnih veština u kojoj deca postižu najviše uspeha. Roditelji su procenili da njihova deca imaju bolji kvalitet socijalnih veština nego što su to procenili vaspitači. Vaspitači su procenili da je dečja interakcija u igri boljeg kvaliteta nego što su to ocenili roditelji. Roditelji doživljavaju da su im deca više isključena iz igre nego što to procenjuju vaspitači. Nalazi pokazuju da deca koja imaju bolji kvalitet socijalnih veština, manje ometaju igru i imaju manje skorove pri proceni isključenosti iz igre. Preporučuje se da se procena socijalnih i igrovnih veština izvrši pre izrade individualnog obrazovnog plana koji bi se sprovodio u vrtiću (IOP 1).",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Play and social skills of kindergarten children with mixed specific developmental disorders, Igra i socijalne veštine vrtićke dece s mešovitim specifičnim poremećajima razvoja",
pages = "441-419",
number = "4",
volume = "18",
doi = "10.5937/specedreh18-24428"
}
Đurić-Zdravković, A., Japundža-Milisavljević, M., Milanović-Dobrota, B.,& Banković, S.. (2019). Play and social skills of kindergarten children with mixed specific developmental disorders. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 18(4), 419-441.
https://doi.org/10.5937/specedreh18-24428
Đurić-Zdravković A, Japundža-Milisavljević M, Milanović-Dobrota B, Banković S. Play and social skills of kindergarten children with mixed specific developmental disorders. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2019;18(4):419-441.
doi:10.5937/specedreh18-24428 .
Đurić-Zdravković, Aleksandra, Japundža-Milisavljević, Mirjana, Milanović-Dobrota, Biljana, Banković, Slobodan, "Play and social skills of kindergarten children with mixed specific developmental disorders" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 18, no. 4 (2019):419-441,
https://doi.org/10.5937/specedreh18-24428 . .
2