TY  - CONF
AU  - Šestić, Marina
AU  - Šešum, Mia
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5341
AB  - Uvod: Poezija je oduvek percipirana kao umetnost koja se stvara u pisanoj,
a izražava u vokalnoj formi putem recitovanja. Za mnoge kritičare i ljubitelje
poezije 19. veka ona predstavlja ritmičku i vibrantnu sintezu koja se ogleda
u izražajnom glasanju koje je oplemenjeno pokretima i facijalnom ekspresijom,
sadrži muzičke elemente u vidu različitih modusa metra, ritma i rime koji
je oplemenjuju, čine multidimenzionalnom, ekspresivnom i prefinjenom.
Generacije stručnjaka su smatrale da je stvaranje poezije dar ili talenat
koji nije dostupan gluvim i nagluvim osobama.
Cilj: Cilj ovog rada je da ukaže na istorijske i sociokulturne okvire, specifičnosti,
poteškoće i doprinos savremene tehnologije u izražavanju znakovne poezije
gluvih osoba.
Metode: Primenjene metode su uporedna analiza, evaluacija i sistem dedukcije
i indukcije u razmatranju dostupne literature.
Rezultati: Znakovna poezija je veoma dugo imala neformalni karakter i
izvodila se u zajednici gluvih na zabavama, skupovima i druženjima. Mnogi
naučnici, kritičari, nisu ni pomišljali da gluve osobe mogu stvarati poeziju, biti
pesnici. Međutim, Džon Karlin (John Carlin, 1813‒1891), iako kongenitalno
gluva osoba, bio je veoma talentovan pesnik, pisac i slikar. Njegovim savremenicima
je ta činjenica bila iznenađenje i izazivala je nevericu. Zahvaljujući njegovom
primeru, i oni i njihovi naslednici shvatili su da gluvoća ne ograničava
mogućnosti za bavljenje ovim vidom umetnosti. Znakovna poezija je vizuelna
umetnička forma koja postaje sve aktuelnija u zajednici gluvih i čujućih osoba.
Iako nije imala istu istoriju i institucionalnu podršku u različitim državama
sveta, znakovna poezija izaziva sve veće interesovanje, finansijsku podršku i
priznanje, pre svega zahvaljujući razvoju tehnologije. Zaključak: Savremeni svet predstavlja idealan okvir za razvoj i afirmaciju znakovne
poezije. Danas gluvi pesnici snimaju svoju znakovnu poeziju ili prevode
poeziju drugih autora na znakovni jezik, tako da su video snimci dostupni i
prilagođeni široj javnosti.
AB  - Introduction: Poetry has always been perceived as an art that is created in writing
and expressed in vocal form through recitation. For many critics and lovers of 19th-century
poetry, it represents a rhythmic and vibrant synthesis that is reflected in the expressive voice
followed by movements and facial expression, contains musical elements in the form of
different modes of meter, rhythm, and rhyme that refine it and make it multidimensional,
expressive, and refined. Generations of experts have considered the creation of poetry to be
a gift or talent unavailable to the deaf and hard of hearing.
Aim: The aim of this paper is to point out the historical and sociocultural frameworks,
specificities, difficulties, and the contribution of modern technology in the expression of
signed poetry of deaf people.
Methods: The applied methods are comparative analysis, evaluation, and the system of
deduction and induction in considering the available literature.
Results: Signed poetry has had an informal character for a very long time and was
performed in the deaf community at parties, gatherings, and get- togethers. Many scientists
and critics did not even think that deaf people could create poetry or be poets. However, John
Carlin (1813-1891), although a congenitally deaf person, was a very talented poet, writer, and
painter. To his contemporaries, this fact was a surprise and caused disbelief. Thanks to his
example, both they and their successors realized that deafness does not limit the possibilities
for practicing this form of art. Signed poetry is a visual art form that is becoming more and
more relevant in the deaf and hearing community. Although it did not have the same history
and institutional support in different countries of the world, signed poetry is attracting
increasing interest, financial support, and recognition, primarily thanks to the development
of technology.
Conclusion: The modern world represents an ideal framework for the development and
affirmation of signed poetry. Today, deaf poets record their own signed poetry or translate
the poetry of other authors into sign language, so that the videos are available and adapted
to the general public.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
T1  - Znakovna poezija
T1  - Signed poetry
EP  - 310
SP  - 305
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5341
ER  - 

@conference{
author = "Šestić, Marina and Šešum, Mia",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Poezija je oduvek percipirana kao umetnost koja se stvara u pisanoj,
a izražava u vokalnoj formi putem recitovanja. Za mnoge kritičare i ljubitelje
poezije 19. veka ona predstavlja ritmičku i vibrantnu sintezu koja se ogleda
u izražajnom glasanju koje je oplemenjeno pokretima i facijalnom ekspresijom,
sadrži muzičke elemente u vidu različitih modusa metra, ritma i rime koji
je oplemenjuju, čine multidimenzionalnom, ekspresivnom i prefinjenom.
Generacije stručnjaka su smatrale da je stvaranje poezije dar ili talenat
koji nije dostupan gluvim i nagluvim osobama.
Cilj: Cilj ovog rada je da ukaže na istorijske i sociokulturne okvire, specifičnosti,
poteškoće i doprinos savremene tehnologije u izražavanju znakovne poezije
gluvih osoba.
Metode: Primenjene metode su uporedna analiza, evaluacija i sistem dedukcije
i indukcije u razmatranju dostupne literature.
Rezultati: Znakovna poezija je veoma dugo imala neformalni karakter i
izvodila se u zajednici gluvih na zabavama, skupovima i druženjima. Mnogi
naučnici, kritičari, nisu ni pomišljali da gluve osobe mogu stvarati poeziju, biti
pesnici. Međutim, Džon Karlin (John Carlin, 1813‒1891), iako kongenitalno
gluva osoba, bio je veoma talentovan pesnik, pisac i slikar. Njegovim savremenicima
je ta činjenica bila iznenađenje i izazivala je nevericu. Zahvaljujući njegovom
primeru, i oni i njihovi naslednici shvatili su da gluvoća ne ograničava
mogućnosti za bavljenje ovim vidom umetnosti. Znakovna poezija je vizuelna
umetnička forma koja postaje sve aktuelnija u zajednici gluvih i čujućih osoba.
Iako nije imala istu istoriju i institucionalnu podršku u različitim državama
sveta, znakovna poezija izaziva sve veće interesovanje, finansijsku podršku i
priznanje, pre svega zahvaljujući razvoju tehnologije. Zaključak: Savremeni svet predstavlja idealan okvir za razvoj i afirmaciju znakovne
poezije. Danas gluvi pesnici snimaju svoju znakovnu poeziju ili prevode
poeziju drugih autora na znakovni jezik, tako da su video snimci dostupni i
prilagođeni široj javnosti., Introduction: Poetry has always been perceived as an art that is created in writing
and expressed in vocal form through recitation. For many critics and lovers of 19th-century
poetry, it represents a rhythmic and vibrant synthesis that is reflected in the expressive voice
followed by movements and facial expression, contains musical elements in the form of
different modes of meter, rhythm, and rhyme that refine it and make it multidimensional,
expressive, and refined. Generations of experts have considered the creation of poetry to be
a gift or talent unavailable to the deaf and hard of hearing.
Aim: The aim of this paper is to point out the historical and sociocultural frameworks,
specificities, difficulties, and the contribution of modern technology in the expression of
signed poetry of deaf people.
Methods: The applied methods are comparative analysis, evaluation, and the system of
deduction and induction in considering the available literature.
Results: Signed poetry has had an informal character for a very long time and was
performed in the deaf community at parties, gatherings, and get- togethers. Many scientists
and critics did not even think that deaf people could create poetry or be poets. However, John
Carlin (1813-1891), although a congenitally deaf person, was a very talented poet, writer, and
painter. To his contemporaries, this fact was a surprise and caused disbelief. Thanks to his
example, both they and their successors realized that deafness does not limit the possibilities
for practicing this form of art. Signed poetry is a visual art form that is becoming more and
more relevant in the deaf and hearing community. Although it did not have the same history
and institutional support in different countries of the world, signed poetry is attracting
increasing interest, financial support, and recognition, primarily thanks to the development
of technology.
Conclusion: The modern world represents an ideal framework for the development and
affirmation of signed poetry. Today, deaf poets record their own signed poetry or translate
the poetry of other authors into sign language, so that the videos are available and adapted
to the general public.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine",
title = "Znakovna poezija, Signed poetry",
pages = "310-305",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5341"
}

Šestić, M.,& Šešum, M.. (2023). Znakovna poezija. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 305-310.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5341

Šestić M, Šešum M. Znakovna poezija. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine. 2023;:305-310.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5341 .

Šestić, Marina, Šešum, Mia, "Znakovna poezija" in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine (2023):305-310,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5341 .

TY  - CONF
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Šešum, Mia
AU  - Radić Šestić, Marina
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4960
AB  - Posmatranjem lica i usana, naročito kada nastupe nepovoljni sredinski čini- oci, naglašava se potreba svake osobe da dodatno razjasni poruku koju joj šalje sagovornik. Čitanje govora sa usana je složena aktivnost, zavisi od percepcije, ali i puno različitih mentalnih operacija. Gluve i nagluve osobe se u svojoj komunikaciji izuzetno oslanjaju na ovaj proces.
Osnovni cilj rada je da se pregledom dostupne literature ukaže na značaj čitanja govora sa usana sagovornika kod odraslih gluvih i nagluvih osoba.
Primenjene su metode analize i evaluacije relevantne dostupne literature.
Dolazi se do brojnih podataka o specifičnostima, karakteristikama i činio- cima koji utiču na čitanje govora sa usana. Ističu se razlike u primeni, načinu učenja i savladavanja ovog procesa kod osoba koje su rođene gluve, kod kasnije oglu- velih, ali i kod nagluvih.
Čitanje govora sa usana je za gluve i nagluve put za obrazovanje, komunikaciju sa okolinom, kao i način da se lakše „čuje” i savladava govor. Kod gluvih osoba (sa urođenom gluvoćom i onih koje su izgubile sluh na najranijem uzrastu) čitanje govora sa usana je znatno zahtevnije i složenije, nego kod kasnije ogluvelih ili kod nagluvih osoba. Ističe se i značaj savladavanja ove veštine kod odraslih osoba sa prezbiakuzijom.
AB  - In observing the face and lips, especially when unfavourable environmental factors ensue, the need of each person to have the message sent by an interlocutor additionally clarified is emphasised. Lipreading is a complex activity, which depends on perception, but also on different mental operations. Deaf and hard of hearing persons rely on this process in their communication to a great extent.
The main goal of the study is to point to the significance of lipreading from the lips of interlocutors with deaf and hard of hearing adults through the review of the available literature. The methods of analysis and evaluation of relevant available literature were applied. Numerous datа on the specific features, characteristics and factors which affect lipreading are obtained. The differences in application and ways of learning and mastering this process with persons who were born deaf, who became deaf at a later stage, but also with the hard of hearing are emphasised.
For the deaf and hard of hearing, lipreading is the path for education, communication with the surroundings as well as the way to “hear” and learn speech more easily. Lipreading is much more demanding and complex with deaf persons (with congenital deafness and those who lost hearing at the earliest age) than with those became deaf at a later age and with heard of hearing persons. The significance of mastering this skill with adults with presbyacusis is emphasised.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
T1  - Čitanje govora sa usana kod odraslih gluvih i nagluvih
T1  - Lipreading with deaf and hard of hearing adults
EP  - 147
SP  - 141
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4960
ER  - 

@conference{
author = "Isaković, Ljubica and Kovačević, Tamara and Šešum, Mia and Radić Šestić, Marina",
year = "2022",
abstract = "Posmatranjem lica i usana, naročito kada nastupe nepovoljni sredinski čini- oci, naglašava se potreba svake osobe da dodatno razjasni poruku koju joj šalje sagovornik. Čitanje govora sa usana je složena aktivnost, zavisi od percepcije, ali i puno različitih mentalnih operacija. Gluve i nagluve osobe se u svojoj komunikaciji izuzetno oslanjaju na ovaj proces.
Osnovni cilj rada je da se pregledom dostupne literature ukaže na značaj čitanja govora sa usana sagovornika kod odraslih gluvih i nagluvih osoba.
Primenjene su metode analize i evaluacije relevantne dostupne literature.
Dolazi se do brojnih podataka o specifičnostima, karakteristikama i činio- cima koji utiču na čitanje govora sa usana. Ističu se razlike u primeni, načinu učenja i savladavanja ovog procesa kod osoba koje su rođene gluve, kod kasnije oglu- velih, ali i kod nagluvih.
Čitanje govora sa usana je za gluve i nagluve put za obrazovanje, komunikaciju sa okolinom, kao i način da se lakše „čuje” i savladava govor. Kod gluvih osoba (sa urođenom gluvoćom i onih koje su izgubile sluh na najranijem uzrastu) čitanje govora sa usana je znatno zahtevnije i složenije, nego kod kasnije ogluvelih ili kod nagluvih osoba. Ističe se i značaj savladavanja ove veštine kod odraslih osoba sa prezbiakuzijom., In observing the face and lips, especially when unfavourable environmental factors ensue, the need of each person to have the message sent by an interlocutor additionally clarified is emphasised. Lipreading is a complex activity, which depends on perception, but also on different mental operations. Deaf and hard of hearing persons rely on this process in their communication to a great extent.
The main goal of the study is to point to the significance of lipreading from the lips of interlocutors with deaf and hard of hearing adults through the review of the available literature. The methods of analysis and evaluation of relevant available literature were applied. Numerous datа on the specific features, characteristics and factors which affect lipreading are obtained. The differences in application and ways of learning and mastering this process with persons who were born deaf, who became deaf at a later stage, but also with the hard of hearing are emphasised.
For the deaf and hard of hearing, lipreading is the path for education, communication with the surroundings as well as the way to “hear” and learn speech more easily. Lipreading is much more demanding and complex with deaf persons (with congenital deafness and those who lost hearing at the earliest age) than with those became deaf at a later age and with heard of hearing persons. The significance of mastering this skill with adults with presbyacusis is emphasised.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine",
title = "Čitanje govora sa usana kod odraslih gluvih i nagluvih, Lipreading with deaf and hard of hearing adults",
pages = "147-141",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4960"
}

Isaković, L., Kovačević, T., Šešum, M.,& Radić Šestić, M.. (2022). Čitanje govora sa usana kod odraslih gluvih i nagluvih. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)., 141-147.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4960

Isaković L, Kovačević T, Šešum M, Radić Šestić M. Čitanje govora sa usana kod odraslih gluvih i nagluvih. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine. 2022;:141-147.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4960 .

Isaković, Ljubica, Kovačević, Tamara, Šešum, Mia, Radić Šestić, Marina, "Čitanje govora sa usana kod odraslih gluvih i nagluvih" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine (2022):141-147,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4960 .

TY  - CONF
AU  - Šešum, Mia
AU  - Radić- Šestić, Marina
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4361
AB  - When choosing a future profession, it is important
for deaf and hard of hearing (DHH) students to be aware of
the limitations that can be caused by a hearing loss. However,
due to common prejudices, factors such as gender of a DHH
person or the prestige level of the desired profession, can also
be perceived as limiting. This paper deals with the assessment
of occupational competence of DHH men and women made
by DHH primary and secondary school students, in relation
to the assumed occupational prestige and the required level of
communication. The sample consisted of 97 DHH students
of the last two grades of primary, and all grades of secondary
schools for DHH students in Serbia. The adapted version of
the “Evaluation of occupational competence” (EOC) scale (Sela
& Weisel, 1992, according to Weisel & Cinamon, 2005) used
in this study was further adapted for testing in Serbia. The
results obtained after data analysis indicate the existence of
significant differences in assessing occupational competence
of DHH men and women in relation to occupational prestige
and the required level of communication.
AB  - Prilikom izbora buduće profesije važno je da gluvi i nagluvi učenici budu svesni ograničenja koja mogu biti posledica oštećenje sluha. Međutim, zbog ustaljenih predrasuda događa se da se faktori poput pola gluve osobe ili nivoa prestižnosti željene profesije takođe mogu percipirati kao ograničavajući. U radu se ispituje procenjivanje profesionalnih kompetencija gluvih i nagluvih muškaraca i žena od strane gluvih i nagluvih učenika osnovnih i srednjih škola u odnosu na pretpostavljenu prestižnost profesije i nivo komunikacije koji ona zahteva. Uzorak je činilo 97 gluvih i nagluvih učenika sedmog i osmog razreda osnovne i svih razreda srednje škole, koji se školuju u školama za gluve i nagluve na teritoriji Srbije. Korišćena je adaptirana verzija skale evaluacije profesionalne kompetencije (engl. Evaluation of occupational competence (EOC) scale) (Sela & Weisel, 1992, prema: Weisel & Cinamon, 2005), koja je dodatno prilagođena za potrebe ispitivanja u Srbiji. Rezultati istraživanja dobijeni nakon izvršene analize podataka ukazuju na postojanje značajnih razlika u procenjivanju profesionalnih kompetencija gluvih i nagluvih muškaraca i žena u odnosu na prestižnost pretpostavljene profesije, kao i u odnosu na nivo komunikacije koji ona podrazumeva
PB  - Filozofski fakultet Univerziteta u Prištini
C3  - Zbornik radova Filozofskog fakulteta Univerziteta u Prištini
T1  - Assessment of Occupational Competence of Deaf and Hard of Hearing Individuals
T1  - Procenjivanje profesionalnih kompetencija gluvih i nagluvih osoba
EP  - 389
IS  - 1
SP  - 375
DO  - 10.5937/zrffp52-30289
ER  - 

@conference{
author = "Šešum, Mia and Radić- Šestić, Marina and Isaković, Ljubica",
year = "2022",
abstract = "When choosing a future profession, it is important
for deaf and hard of hearing (DHH) students to be aware of
the limitations that can be caused by a hearing loss. However,
due to common prejudices, factors such as gender of a DHH
person or the prestige level of the desired profession, can also
be perceived as limiting. This paper deals with the assessment
of occupational competence of DHH men and women made
by DHH primary and secondary school students, in relation
to the assumed occupational prestige and the required level of
communication. The sample consisted of 97 DHH students
of the last two grades of primary, and all grades of secondary
schools for DHH students in Serbia. The adapted version of
the “Evaluation of occupational competence” (EOC) scale (Sela
& Weisel, 1992, according to Weisel & Cinamon, 2005) used
in this study was further adapted for testing in Serbia. The
results obtained after data analysis indicate the existence of
significant differences in assessing occupational competence
of DHH men and women in relation to occupational prestige
and the required level of communication., Prilikom izbora buduće profesije važno je da gluvi i nagluvi učenici budu svesni ograničenja koja mogu biti posledica oštećenje sluha. Međutim, zbog ustaljenih predrasuda događa se da se faktori poput pola gluve osobe ili nivoa prestižnosti željene profesije takođe mogu percipirati kao ograničavajući. U radu se ispituje procenjivanje profesionalnih kompetencija gluvih i nagluvih muškaraca i žena od strane gluvih i nagluvih učenika osnovnih i srednjih škola u odnosu na pretpostavljenu prestižnost profesije i nivo komunikacije koji ona zahteva. Uzorak je činilo 97 gluvih i nagluvih učenika sedmog i osmog razreda osnovne i svih razreda srednje škole, koji se školuju u školama za gluve i nagluve na teritoriji Srbije. Korišćena je adaptirana verzija skale evaluacije profesionalne kompetencije (engl. Evaluation of occupational competence (EOC) scale) (Sela & Weisel, 1992, prema: Weisel & Cinamon, 2005), koja je dodatno prilagođena za potrebe ispitivanja u Srbiji. Rezultati istraživanja dobijeni nakon izvršene analize podataka ukazuju na postojanje značajnih razlika u procenjivanju profesionalnih kompetencija gluvih i nagluvih muškaraca i žena u odnosu na prestižnost pretpostavljene profesije, kao i u odnosu na nivo komunikacije koji ona podrazumeva",
publisher = "Filozofski fakultet Univerziteta u Prištini",
journal = "Zbornik radova Filozofskog fakulteta Univerziteta u Prištini",
title = "Assessment of Occupational Competence of Deaf and Hard of Hearing Individuals, Procenjivanje profesionalnih kompetencija gluvih i nagluvih osoba",
pages = "389-375",
number = "1",
doi = "10.5937/zrffp52-30289"
}

Šešum, M., Radić- Šestić, M.,& Isaković, L.. (2022). Assessment of Occupational Competence of Deaf and Hard of Hearing Individuals. in Zbornik radova Filozofskog fakulteta Univerziteta u Prištini
Filozofski fakultet Univerziteta u Prištini.(1), 375-389.
https://doi.org/10.5937/zrffp52-30289

Šešum M, Radić- Šestić M, Isaković L. Assessment of Occupational Competence of Deaf and Hard of Hearing Individuals. in Zbornik radova Filozofskog fakulteta Univerziteta u Prištini. 2022;(1):375-389.
doi:10.5937/zrffp52-30289 .

Šešum, Mia, Radić- Šestić, Marina, Isaković, Ljubica, "Assessment of Occupational Competence of Deaf and Hard of Hearing Individuals" in Zbornik radova Filozofskog fakulteta Univerziteta u Prištini, no. 1 (2022):375-389,
https://doi.org/10.5937/zrffp52-30289 . .

TY  - CONF
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Šešum, Mia
AU  - Šestić, Marina
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4154
AB  - Veoma često nismo svesni koliko veliku ulogu igra vizuelna percepcija u
razumevanju izrečenog. To vidimo po tome što u nekim situacijama (u okolnostima
velike buke, kada postoji prepreka između sagovornika) veoma često dolazi do
nesporazuma. U takvim situacijama mi spontano težimo da pratimo pokrete govornih
organa govornika kako bismo primili više informacija i razumeli poruku. Čitanje govora
sa usana je fenomen koji obuhvata vizuelnu percepciju, upotrebu ostataka sluha, ali i
misaonu (kognitivnu) obradu primljenih podataka. Svi, pa i gluve i nagluve osobe, treba
da maksimalno koriste slušne sposobnosti i vizuelnu percepciju, da bi putem shvatanja
konteksta izrečenog poruka bila kompletno primljena. Danas se to, pri komunikaciji,
naročito primećuje, kada usled COVIDA-19 nosimo zaštitne maske, koje nam zaklanjaju
usta i lice.
Cilj ovog rada je da se kroz pregled istraživanja analizira uticaj pandemije
COVIDA-19 na prijem i pristup informacijama putem čitanja govora sa usta i lica
sagovornika, kod gluvih i nagluvih osoba.
Pregledom dostupne literature, dolazimo do saznanja da je danas čitanje govora
sa usana, naročito otežano, čak i onemogućeno. Ukoliko se ne koriste znakovni jezik,
daktilologija, titlovani tekstovi, gluve i nagluve osobe nalaze se u veoma nepovoljnoj
situaciji. Klasične maske zaklanjaju usta i lice i gluve osobe ostaju bez bitnih informacija.
Providne maske za lice, koje su zaživele u doba pandemije, donekle pomažu čitanju
govora sa usana. Olakšava i to što, prevodioci na znakovni jezik, koje viđamo u medijima
uvek i govore, što u velikoj meri doprinosi čitanju sa usana i boljem primanju bitnih
informacija.
Pandemija COVID-19 donela je promene i dodatne teškoće zajednici Gluvih.
Oni su, usled nedovoljne informisanosti, naročito izloženi brizi, strahu, nerazumevanju
svakodnevnih događanja, neshvatanju opasnosti, načina prenošenja virusa, ali i posledica
koje virus donosi. Primena novih tehnologija i prilagođavanje postojećih, doprineli bi
boljem položaju ovih osoba.
PB  - Drustvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.
T1  - Čitanje govora sa usana u kontekstu covida 19
EP  - 202
SP  - 202
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4154
ER  - 

@conference{
author = "Isaković, Ljubica and Kovačević, Tamara and Šešum, Mia and Šestić, Marina",
year = "2022",
abstract = "Veoma često nismo svesni koliko veliku ulogu igra vizuelna percepcija u
razumevanju izrečenog. To vidimo po tome što u nekim situacijama (u okolnostima
velike buke, kada postoji prepreka između sagovornika) veoma često dolazi do
nesporazuma. U takvim situacijama mi spontano težimo da pratimo pokrete govornih
organa govornika kako bismo primili više informacija i razumeli poruku. Čitanje govora
sa usana je fenomen koji obuhvata vizuelnu percepciju, upotrebu ostataka sluha, ali i
misaonu (kognitivnu) obradu primljenih podataka. Svi, pa i gluve i nagluve osobe, treba
da maksimalno koriste slušne sposobnosti i vizuelnu percepciju, da bi putem shvatanja
konteksta izrečenog poruka bila kompletno primljena. Danas se to, pri komunikaciji,
naročito primećuje, kada usled COVIDA-19 nosimo zaštitne maske, koje nam zaklanjaju
usta i lice.
Cilj ovog rada je da se kroz pregled istraživanja analizira uticaj pandemije
COVIDA-19 na prijem i pristup informacijama putem čitanja govora sa usta i lica
sagovornika, kod gluvih i nagluvih osoba.
Pregledom dostupne literature, dolazimo do saznanja da je danas čitanje govora
sa usana, naročito otežano, čak i onemogućeno. Ukoliko se ne koriste znakovni jezik,
daktilologija, titlovani tekstovi, gluve i nagluve osobe nalaze se u veoma nepovoljnoj
situaciji. Klasične maske zaklanjaju usta i lice i gluve osobe ostaju bez bitnih informacija.
Providne maske za lice, koje su zaživele u doba pandemije, donekle pomažu čitanju
govora sa usana. Olakšava i to što, prevodioci na znakovni jezik, koje viđamo u medijima
uvek i govore, što u velikoj meri doprinosi čitanju sa usana i boljem primanju bitnih
informacija.
Pandemija COVID-19 donela je promene i dodatne teškoće zajednici Gluvih.
Oni su, usled nedovoljne informisanosti, naročito izloženi brizi, strahu, nerazumevanju
svakodnevnih događanja, neshvatanju opasnosti, načina prenošenja virusa, ali i posledica
koje virus donosi. Primena novih tehnologija i prilagođavanje postojećih, doprineli bi
boljem položaju ovih osoba.",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.",
title = "Čitanje govora sa usana u kontekstu covida 19",
pages = "202-202",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4154"
}

Isaković, L., Kovačević, T., Šešum, M.,& Šestić, M.. (2022). Čitanje govora sa usana u kontekstu covida 19. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.
Drustvo defektologa Srbije., 202-202.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4154

Isaković L, Kovačević T, Šešum M, Šestić M. Čitanje govora sa usana u kontekstu covida 19. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.. 2022;:202-202.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4154 .

Isaković, Ljubica, Kovačević, Tamara, Šešum, Mia, Šestić, Marina, "Čitanje govora sa usana u kontekstu covida 19" in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022. (2022):202-202,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4154 .

TY  - JOUR
AU  - Radić Šestić, Marina
AU  - Šešum, Mia
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Milovanović Dobrota, Biljana
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3858
AB  - The paper examines the experiences of parents of deaf and hard of hearing children related to the decision-making process about the cochlear implant, as well as their satisfaction with the outcomes of cochlear implantation. The research was carried out on the sample of 77 examinees of both sexes whose children are rehabilitated at “Children’s House” at the Clinical Hospital Centre in Belgrade, as well at schools for deaf and hard of hearing children in Kragujevac, Subotica and Niš. The questionnaire entitled Children with Cochlear Implants: Parental Perspectives was used for the purpose of the research. The results of the research indicate that parents had moderate difficulties in the process of deciding on cochlear implantation and that they were relatively satisfied with the outcome of the implantation. The age of children and the age at which the cochlear implantation has been performed are not related to the process of deciding on cochlear implantation, although this variable correlates with the contentment with the outcome of the implantation.
PB  - Univerzitet u Nišu
T2  - Teme
T1  - Kohlearni implant: iskustva roditelja gluve i nagluve dece
EP  - 495
IS  - 2
SP  - 479
VL  - 45
DO  - . https://doi.org/10.22190/TEME181023028R
ER  - 

@article{
author = "Radić Šestić, Marina and Šešum, Mia and Isaković, Ljubica and Milovanović Dobrota, Biljana",
year = "2021",
abstract = "The paper examines the experiences of parents of deaf and hard of hearing children related to the decision-making process about the cochlear implant, as well as their satisfaction with the outcomes of cochlear implantation. The research was carried out on the sample of 77 examinees of both sexes whose children are rehabilitated at “Children’s House” at the Clinical Hospital Centre in Belgrade, as well at schools for deaf and hard of hearing children in Kragujevac, Subotica and Niš. The questionnaire entitled Children with Cochlear Implants: Parental Perspectives was used for the purpose of the research. The results of the research indicate that parents had moderate difficulties in the process of deciding on cochlear implantation and that they were relatively satisfied with the outcome of the implantation. The age of children and the age at which the cochlear implantation has been performed are not related to the process of deciding on cochlear implantation, although this variable correlates with the contentment with the outcome of the implantation.",
publisher = "Univerzitet u Nišu",
journal = "Teme",
title = "Kohlearni implant: iskustva roditelja gluve i nagluve dece",
pages = "495-479",
number = "2",
volume = "45",
doi = ". https://doi.org/10.22190/TEME181023028R"
}

Radić Šestić, M., Šešum, M., Isaković, L.,& Milovanović Dobrota, B.. (2021). Kohlearni implant: iskustva roditelja gluve i nagluve dece. in Teme
Univerzitet u Nišu., 45(2), 479-495.
https://doi.org/. https://doi.org/10.22190/TEME181023028R

Radić Šestić M, Šešum M, Isaković L, Milovanović Dobrota B. Kohlearni implant: iskustva roditelja gluve i nagluve dece. in Teme. 2021;45(2):479-495.
doi:. https://doi.org/10.22190/TEME181023028R .

Radić Šestić, Marina, Šešum, Mia, Isaković, Ljubica, Milovanović Dobrota, Biljana, "Kohlearni implant: iskustva roditelja gluve i nagluve dece" in Teme, 45, no. 2 (2021):479-495,
https://doi.org/. https://doi.org/10.22190/TEME181023028R . .

TY  - JOUR
AU  - Radić Šestić, Marina
AU  - Šešum, Mia
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4067
AB  - Uvod. Muzika u zajednici Gluvih je sociokulturni fenomen koji oslikava specifičan identitet i način doživljavanja sveta, koji je jednako raznovrstan, bogat i sadržajan kao i kod pripadnika bilo koje druge kulture. Cilj. Cilj ovog rada je da ukaže na istorijske i sociokulturne okvire, složenost, bogatstvo, specifične elemente, vrste i oblike muzičkog izražavanja pripadnika zajednice Gluvih. Metode. Primenjene metode su uporedna analiza, evaluacija i sistem dedukcije i indukcije. Rezultati. Zbog ograničenja ili nedostatka auditivne komponente pripadnici kulture Gluvih koriste različite komunikacione alate, poput govora, pantomime, izraza lica i znakovnog jezika. Znakovana muzika kao fenomen je umetnička forma koja nema dugu istoriju, ali od devedesetih godina prošlog veka i sa tehnološkim razvojem zadobija sve veće interesovanje i priznanje u zajednici Gluvih i među „slušateljima”. Znakovana muzika koristi specifične vizuo-prostornokinestetičke i auditivne elemente u izražavanju, poput ritma, dinamike, rime, izražajnosti, ikoničnosti, intenziteta muzičke percepcije i kombinacije uloge izvođača. Zaključak. Znakovana muzika kao fenomen je umetnička forma koja inkorporira znakovane poetske karakteristike (lirske sadržaje), vizuelne muzičke elemente i ples.
AB  - Introduction. Music in the Deaf community is a socio-cultural phenomenon that depicts a specific identity and way of experiencing the world, which is just as diverse, rich and meaningful as that of members of any other culture. Objective. The aim of this paper was to point out the historical and socio-cultural frameworks, complexity, richness, specific elements, types and forms of musical expression of members of the Deaf community. Methods. The applied methods included comparative analysis, evaluation, and deduction and induction system. Results. Due to limitations or a lack of auditive component, the members of Deaf culture use different communication tools, such as speech, pantomime, facial expressions and sign language. Signed music, as a phenomenon, is the artistic form which does not have long history. However, since the nineties of the past century and with technological development, it has been gaining greater interest and acknowledgement within the Deaf community and among the hearing audience. Signed music uses specific visuo-spatial-kinaesthetic and auditive elements in expression, such as rhythm, dynamism, rhyme, expressiveness, iconicity, intensity of the musical perception and the combination of the role of the performer. Conclusion. Signed music as a phenomenon is an art form that incorporates sign poetic characteristics (lyrical contents), visual musical elements and dance.
PB  - Univerzitet u Beogradu- Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Fenomen znakovane muzike u kulturi Gluvih
T1  - The phenomenon of signed music in Deaf culture
EP  - 271
IS  - 4
SP  - 259
VL  - 20
DO  - 10.5937/specedreh20-3429
ER  - 

@article{
author = "Radić Šestić, Marina and Šešum, Mia and Isaković, Ljubica",
year = "2021",
abstract = "Uvod. Muzika u zajednici Gluvih je sociokulturni fenomen koji oslikava specifičan identitet i način doživljavanja sveta, koji je jednako raznovrstan, bogat i sadržajan kao i kod pripadnika bilo koje druge kulture. Cilj. Cilj ovog rada je da ukaže na istorijske i sociokulturne okvire, složenost, bogatstvo, specifične elemente, vrste i oblike muzičkog izražavanja pripadnika zajednice Gluvih. Metode. Primenjene metode su uporedna analiza, evaluacija i sistem dedukcije i indukcije. Rezultati. Zbog ograničenja ili nedostatka auditivne komponente pripadnici kulture Gluvih koriste različite komunikacione alate, poput govora, pantomime, izraza lica i znakovnog jezika. Znakovana muzika kao fenomen je umetnička forma koja nema dugu istoriju, ali od devedesetih godina prošlog veka i sa tehnološkim razvojem zadobija sve veće interesovanje i priznanje u zajednici Gluvih i među „slušateljima”. Znakovana muzika koristi specifične vizuo-prostornokinestetičke i auditivne elemente u izražavanju, poput ritma, dinamike, rime, izražajnosti, ikoničnosti, intenziteta muzičke percepcije i kombinacije uloge izvođača. Zaključak. Znakovana muzika kao fenomen je umetnička forma koja inkorporira znakovane poetske karakteristike (lirske sadržaje), vizuelne muzičke elemente i ples., Introduction. Music in the Deaf community is a socio-cultural phenomenon that depicts a specific identity and way of experiencing the world, which is just as diverse, rich and meaningful as that of members of any other culture. Objective. The aim of this paper was to point out the historical and socio-cultural frameworks, complexity, richness, specific elements, types and forms of musical expression of members of the Deaf community. Methods. The applied methods included comparative analysis, evaluation, and deduction and induction system. Results. Due to limitations or a lack of auditive component, the members of Deaf culture use different communication tools, such as speech, pantomime, facial expressions and sign language. Signed music, as a phenomenon, is the artistic form which does not have long history. However, since the nineties of the past century and with technological development, it has been gaining greater interest and acknowledgement within the Deaf community and among the hearing audience. Signed music uses specific visuo-spatial-kinaesthetic and auditive elements in expression, such as rhythm, dynamism, rhyme, expressiveness, iconicity, intensity of the musical perception and the combination of the role of the performer. Conclusion. Signed music as a phenomenon is an art form that incorporates sign poetic characteristics (lyrical contents), visual musical elements and dance.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu- Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Fenomen znakovane muzike u kulturi Gluvih, The phenomenon of signed music in Deaf culture",
pages = "271-259",
number = "4",
volume = "20",
doi = "10.5937/specedreh20-3429"
}

Radić Šestić, M., Šešum, M.,& Isaković, L.. (2021). Fenomen znakovane muzike u kulturi Gluvih. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu- Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 20(4), 259-271.
https://doi.org/10.5937/specedreh20-3429

Radić Šestić M, Šešum M, Isaković L. Fenomen znakovane muzike u kulturi Gluvih. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2021;20(4):259-271.
doi:10.5937/specedreh20-3429 .

Radić Šestić, Marina, Šešum, Mia, Isaković, Ljubica, "Fenomen znakovane muzike u kulturi Gluvih" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 20, no. 4 (2021):259-271,
https://doi.org/10.5937/specedreh20-3429 . .

TY  - CONF
AU  - Radić Šestić, Marina
AU  - Šešum, Mia
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3834
AB  - Uvod: Dominantno je mišljenje da je stvaranje i izvođenje muzike dostupno samo osobama koje čuju. Ovakvo mišljenje sadrži pretpostavku da je muzika oblast umetnosti u kojoj gluve osobe ne mogu da uživaju tj. da je nedostižna za njih. Prema ovom audiocentričnom viđenju muzike, gluve osobe žive u svetu tišine, odsečene od stvaranja i od uživanja u muzičkim delima.
Cilj: Cilj rada je da ukaže na koji način se u zajednici Gluvih percipira, stvara i interpretira muzika.
Metod: Primenjene metode su komparativna analiza, evaluacija i sistem de- dukcije i indukcije.
Rezultati: Istorijski podaci ukazuju da su se još od 1848. godine stručnjaci zalagali za muzičko obrazovanje gluvih osoba, te potvrdili da i vid pomaže u stvaranju muzike ispravljanjem grešaka, a ne samo sluh. Koncept muzike u zajednici Gluvih podrazumeva različita auditivna i vizuelna iskustva koja se kreću od onih koja su poznata čujućoj populaciji, poput sviranja na instrumen- tu i komponovanja, do onih koja su manje poznata čujućoj populaciji, poput percepcije vibracija i izvođenja ili gledanja pesama koje se artikulišu na zna- kovnom jeziku. Iskustva ukazuju da su se u zajednici Gluvih razvili prepoznat- ljivi muzički performansi kao forma akcione umetnosti koja sadrži elemente pantomime, plesa, znakovanja i muzike. Muzičke numere koje se izvode na znakovnom jeziku ili putem znakovanja mogu se podeliti u dve vrste: pesme koje se izvode udaraljkama (perkusionisti) i prevedene pesme. Pesme koje se izvode udaraljkama uključuju slaganje znakova uz pomoć udaraljki u ritmičke obrasce, a prevedene pesme uključuju prevođenje tekstova pesama na zna- kovni jezik i njihovo izvođenje.
Zaključak: Muzičke interpretacije koje uključuju znakovni jezik postoje od početka 20. veka i dalje se razvijaju kako u kulturi Gluvih tako i u čujućoj populaciji.
AB  - Introduction: The dominant opinion is that the creation and performance of music is possible only by people who hear. This opinion leads us to the assumption that music is an area of art which deaf people cannot enjoy, that it is unattainable for them. According to this audiocentric view of music, deaf people live in a world of silence, cut off from both creation and enjoyment of musical works. 
Aim: The aim of this paper is to point out how music is perceived, created and interpreted in the Deaf community.
Method: The applied methods are comparative analysis, evaluation and deduction and induction system.
Results: Historical data indicate that since 1848, experts have advocated for the musical education of deaf people, and confirmed that sight also helps to create music by correcting mistakes, and not just hearing. The concept of music in the Deaf community involves a variety of auditory and visual experiences ranging from those known to the hearing population, such as playing an instrument and composing, to those less known to the hearing population, such as perceiving vibrations and performing or watching songs articulated in sign language.
Experience indicates that in the community of the Deaf, recognizable musical performances have developed as a form of action art that contains elements of pantomime, dance, signification and music. Music tracks performed in sign language or by sign can be divided into two types: percussion songs and translated songs. Percussion songs involve arranging signs with percussion into rhythmic patterns, and translated songs include translating the lyrics into sign language and performing them.
Conclusion: Musical interpretations involving sign language have existed since the early 20th century and continue to develop in both the culture of the Deaf and the hearing population.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty
C3  - Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
T1  - Muzika u zajednici gluvih
T1  - Music in the deaf community
EP  - 473
SP  - 467
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3834
ER  - 

@conference{
author = "Radić Šestić, Marina and Šešum, Mia and Isaković, Ljubica",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Dominantno je mišljenje da je stvaranje i izvođenje muzike dostupno samo osobama koje čuju. Ovakvo mišljenje sadrži pretpostavku da je muzika oblast umetnosti u kojoj gluve osobe ne mogu da uživaju tj. da je nedostižna za njih. Prema ovom audiocentričnom viđenju muzike, gluve osobe žive u svetu tišine, odsečene od stvaranja i od uživanja u muzičkim delima.
Cilj: Cilj rada je da ukaže na koji način se u zajednici Gluvih percipira, stvara i interpretira muzika.
Metod: Primenjene metode su komparativna analiza, evaluacija i sistem de- dukcije i indukcije.
Rezultati: Istorijski podaci ukazuju da su se još od 1848. godine stručnjaci zalagali za muzičko obrazovanje gluvih osoba, te potvrdili da i vid pomaže u stvaranju muzike ispravljanjem grešaka, a ne samo sluh. Koncept muzike u zajednici Gluvih podrazumeva različita auditivna i vizuelna iskustva koja se kreću od onih koja su poznata čujućoj populaciji, poput sviranja na instrumen- tu i komponovanja, do onih koja su manje poznata čujućoj populaciji, poput percepcije vibracija i izvođenja ili gledanja pesama koje se artikulišu na zna- kovnom jeziku. Iskustva ukazuju da su se u zajednici Gluvih razvili prepoznat- ljivi muzički performansi kao forma akcione umetnosti koja sadrži elemente pantomime, plesa, znakovanja i muzike. Muzičke numere koje se izvode na znakovnom jeziku ili putem znakovanja mogu se podeliti u dve vrste: pesme koje se izvode udaraljkama (perkusionisti) i prevedene pesme. Pesme koje se izvode udaraljkama uključuju slaganje znakova uz pomoć udaraljki u ritmičke obrasce, a prevedene pesme uključuju prevođenje tekstova pesama na zna- kovni jezik i njihovo izvođenje.
Zaključak: Muzičke interpretacije koje uključuju znakovni jezik postoje od početka 20. veka i dalje se razvijaju kako u kulturi Gluvih tako i u čujućoj populaciji., Introduction: The dominant opinion is that the creation and performance of music is possible only by people who hear. This opinion leads us to the assumption that music is an area of art which deaf people cannot enjoy, that it is unattainable for them. According to this audiocentric view of music, deaf people live in a world of silence, cut off from both creation and enjoyment of musical works. 
Aim: The aim of this paper is to point out how music is perceived, created and interpreted in the Deaf community.
Method: The applied methods are comparative analysis, evaluation and deduction and induction system.
Results: Historical data indicate that since 1848, experts have advocated for the musical education of deaf people, and confirmed that sight also helps to create music by correcting mistakes, and not just hearing. The concept of music in the Deaf community involves a variety of auditory and visual experiences ranging from those known to the hearing population, such as playing an instrument and composing, to those less known to the hearing population, such as perceiving vibrations and performing or watching songs articulated in sign language.
Experience indicates that in the community of the Deaf, recognizable musical performances have developed as a form of action art that contains elements of pantomime, dance, signification and music. Music tracks performed in sign language or by sign can be divided into two types: percussion songs and translated songs. Percussion songs involve arranging signs with percussion into rhythmic patterns, and translated songs include translating the lyrics into sign language and performing them.
Conclusion: Musical interpretations involving sign language have existed since the early 20th century and continue to develop in both the culture of the Deaf and the hearing population.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty",
journal = "Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.",
title = "Muzika u zajednici gluvih, Music in the deaf community",
pages = "473-467",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3834"
}

Radić Šestić, M., Šešum, M.,& Isaković, L.. (2021). Muzika u zajednici gluvih. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty., 467-473.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3834

Radić Šestić M, Šešum M, Isaković L. Muzika u zajednici gluvih. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.. 2021;:467-473.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3834 .

Radić Šestić, Marina, Šešum, Mia, Isaković, Ljubica, "Muzika u zajednici gluvih" in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. (2021):467-473,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3834 .

TY  - CONF
AU  - Radić-Šestić, Marina
AU  - Šešum, Mia
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3729
AB  - Uvod: Dominantno je mišljenje da je stvaranje i izvođenje muzike dostupno samo osobama koje čuju. Ovakvo mišljenje sadrži pretpostavku da je muzika oblast umetnosti u kojoj gluve osobe ne mogu da uživaju tj. da je nedostižna za njih. Prema ovom audiocentričnom viđenju muzike, gluve osobe žive u svetu tišine, odsečene od stvaranja i od uživanja u muzičkim delima.
Cilj: Cilj rada je da ukaže na koji način se u zajednici Gluvih percipira, stvara i interpretira muzika.
Metod: Primenjene metode su komparativna analiza, evaluacija i sistem dedukcije i indukcije.
Rezultati: Istorijski podaci ukazuju da su se još od 1848. godine stručnjaci zalagali za muzičko obrazovanje gluvih osoba, te potvrdili da i vid pomaže u stvaranju muzike ispravljanjem grešaka, a ne samo sluh. Koncept muzike u zajednici Gluvih podrazumeva različita auditivna i vizuelna iskustva koja se kreću od onih koja su poznata čujućoj populaciji, poput sviranja na instrumentu i komponovanja, do onih koja su manje poznata čujućoj populaciji, poput percepcije vibracija i izvođenja ili gledanja pesama koje se artikulišu na znakovnom jeziku. Iskustva ukazuju da su se u zajednici Gluvih razvili prepoznatljivi muzički performansi kao forma akcione umetnosti koja sadrži elemente pantomime, plesa, znakovanja i muzike.
Muzičke numere koje se izvode na znakovnom jeziku ili putem znakovanja mogu se podeliti u dve vrste: pesme koje se izvode udaraljkama (perkusionisti) i prevedene pesme. Pesme koje se izvode udaraljkama uključuju slaganje znakova uz pomoć udaraljki u ritmičke obrasce, a prevedene pesme uključuju prevođenje tekstova pesama na znakovni jezik i njihovo izvođenje.
Zaključak: Muzičke interpretacije koje uključuju znakovni jezik postoje od početka 20. veka i dalje se razvijaju kako u kulturi Gluvih tako i u čujućoj populaciji.
AB  - Introduction: The dominant opinion is that the creation and performance of music is possible only by people who hear. This opinion leads us to the assumption that music is an area of art which deaf people cannot enjoy, that it is unattainable for them. According to this audiocentric view of music, deaf people live in a world of silence, cut off from both creation and enjoyment of musical works.
Aim: The aim of this paper is to point out how music is perceived, created and interpreted in the Deaf community.
Method: The applied methods are comparative analysis, evaluation and deduction and induction system.
Results: Historical data indicate that since 1848, experts have advocated for the musical education of deaf people, and confirmed that sight also helps to create music by correcting mistakes, and not just hearing. The concept of music in the Deaf community involves a variety of auditory and visual experiences ranging from those known to the hearing population, such as playing an instrument and composing, to those less known to the hearing population, such as perceiving vibrations and performing or watching songs articulated in sign language. Experience indicates that in the community of the Deaf, recognizable musical performances have developed as a form of action art that contains elements of pantomime, dance, signification and music. Music tracks performed in sign language or by sign can be divided into two types: percussion songs and translated songs. Percussion songs involve arranging signs with percussion into rhythmic patterns, and translated songs include translating the lyrics into sign language and performing them.
Conclusion: Musical interpretations involving sign language have existed since the early 20th century and continue to develop in both the culture of the Deaf and the hearing population.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine
T1  - Muzika u zajednici gluvih
T1  - Music in the deaf community
EP  - 177
SP  - 176
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3729
ER  - 

@conference{
author = "Radić-Šestić, Marina and Šešum, Mia and Isaković, Ljubica",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Dominantno je mišljenje da je stvaranje i izvođenje muzike dostupno samo osobama koje čuju. Ovakvo mišljenje sadrži pretpostavku da je muzika oblast umetnosti u kojoj gluve osobe ne mogu da uživaju tj. da je nedostižna za njih. Prema ovom audiocentričnom viđenju muzike, gluve osobe žive u svetu tišine, odsečene od stvaranja i od uživanja u muzičkim delima.
Cilj: Cilj rada je da ukaže na koji način se u zajednici Gluvih percipira, stvara i interpretira muzika.
Metod: Primenjene metode su komparativna analiza, evaluacija i sistem dedukcije i indukcije.
Rezultati: Istorijski podaci ukazuju da su se još od 1848. godine stručnjaci zalagali za muzičko obrazovanje gluvih osoba, te potvrdili da i vid pomaže u stvaranju muzike ispravljanjem grešaka, a ne samo sluh. Koncept muzike u zajednici Gluvih podrazumeva različita auditivna i vizuelna iskustva koja se kreću od onih koja su poznata čujućoj populaciji, poput sviranja na instrumentu i komponovanja, do onih koja su manje poznata čujućoj populaciji, poput percepcije vibracija i izvođenja ili gledanja pesama koje se artikulišu na znakovnom jeziku. Iskustva ukazuju da su se u zajednici Gluvih razvili prepoznatljivi muzički performansi kao forma akcione umetnosti koja sadrži elemente pantomime, plesa, znakovanja i muzike.
Muzičke numere koje se izvode na znakovnom jeziku ili putem znakovanja mogu se podeliti u dve vrste: pesme koje se izvode udaraljkama (perkusionisti) i prevedene pesme. Pesme koje se izvode udaraljkama uključuju slaganje znakova uz pomoć udaraljki u ritmičke obrasce, a prevedene pesme uključuju prevođenje tekstova pesama na znakovni jezik i njihovo izvođenje.
Zaključak: Muzičke interpretacije koje uključuju znakovni jezik postoje od početka 20. veka i dalje se razvijaju kako u kulturi Gluvih tako i u čujućoj populaciji., Introduction: The dominant opinion is that the creation and performance of music is possible only by people who hear. This opinion leads us to the assumption that music is an area of art which deaf people cannot enjoy, that it is unattainable for them. According to this audiocentric view of music, deaf people live in a world of silence, cut off from both creation and enjoyment of musical works.
Aim: The aim of this paper is to point out how music is perceived, created and interpreted in the Deaf community.
Method: The applied methods are comparative analysis, evaluation and deduction and induction system.
Results: Historical data indicate that since 1848, experts have advocated for the musical education of deaf people, and confirmed that sight also helps to create music by correcting mistakes, and not just hearing. The concept of music in the Deaf community involves a variety of auditory and visual experiences ranging from those known to the hearing population, such as playing an instrument and composing, to those less known to the hearing population, such as perceiving vibrations and performing or watching songs articulated in sign language. Experience indicates that in the community of the Deaf, recognizable musical performances have developed as a form of action art that contains elements of pantomime, dance, signification and music. Music tracks performed in sign language or by sign can be divided into two types: percussion songs and translated songs. Percussion songs involve arranging signs with percussion into rhythmic patterns, and translated songs include translating the lyrics into sign language and performing them.
Conclusion: Musical interpretations involving sign language have existed since the early 20th century and continue to develop in both the culture of the Deaf and the hearing population.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine",
title = "Muzika u zajednici gluvih, Music in the deaf community",
pages = "177-176",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3729"
}

Radić-Šestić, M., Šešum, M.,& Isaković, L.. (2021). Muzika u zajednici gluvih. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 176-177.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3729

Radić-Šestić M, Šešum M, Isaković L. Muzika u zajednici gluvih. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine. 2021;:176-177.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3729 .

Radić-Šestić, Marina, Šešum, Mia, Isaković, Ljubica, "Muzika u zajednici gluvih" in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine (2021):176-177,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3729 .

TY  - JOUR
AU  - Radić-Šestić, Marina
AU  - Šešum, Mia
AU  - Radovanović, Vesna
AU  - Ivanović, Maja
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1258
AB  - Visual experience and visually based linguistic communication are two key aspects of Deaf culture. When incorporated into humor, its members share specific experience. This paper aims to review the available literature in order to determine whether the humor of the deaf differs from the humor of hearing population, and if so, how and to what extent. Richness of humor in deaf culture is reflected in the variety, creativity and complexity of expression, using different strategies. The first strategy is reflected in using sign language to tell stories which are witty and have a comic point. The second strategy consists of imitating animals and humans (caricature). The third strategy refers to using sign language to create invented, fanciful, absurd images that do not exist in reality. The fourth type of humor is in sign language which is difficult to translate. It is a type of humor that has to be seen, and where people enjoy its visual logic and the redundancy of silent film images. The attempt to translate the humorous content of Deaf culture and share it with the hearing population should be seen not only as interlingual, but also as intercultural operation. Hence the lack of understanding between these two social groups.
AB  - Vizuelno iskustvo i lingvistička komunikacija bazirana na vizuelnom su dva ključna aspekta kulture Gluvih. Kada se inkorporiraju u humor, njeni članovi dele specifično iskustvo. Rad ima za cilj da pregledom dostupne literature utvrdi da li se humor pripadnika kulture Gluvih razlikuje od humora čujuće populacije i, ako se razlikuje, po čemu i u kojoj meri. Bogatstvo humora kulture Gluvih ogleda se u raznovrsnosti, kreativnosti i složenosti izražavanja putem različitih strategija. Prva strategija odnosi se na pričanje priča na znakovnom jeziku koje na kraju imaju duhovitu, komičnu poentu. Druga strategija se sastoji u imitaciji životinja i ljudi (karikature). Treća strategija ogleda se u stvaranju, putem znakovnog jezika, izmišljenih, maštovitih, apsurdnih slika koje ne postoje u stvarnosti. Četvrta vrsta humora je na znakovnom jeziku koji se teško može prevesti. To je humor koji se mora videti, uživati u njegovoj vizuelnoj logici i redudantnosti slika nemih flmova. Pokušaj da se humor kulture Gluvih prevede i podeli sa čujućom populacijom treba videti ne samo kao interlingvalnu, već i kao interkulturalnu operaciju. Otuda se javlja i nerazumevanje između ove dve socijalne grupe.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Humor u kulturi Gluvih
T1  - Humor in Deaf culture
EP  - 57
IS  - 1
SP  - 43
VL  - 19
DO  - 10.5937/specedreh19-25478
ER  - 

@article{
author = "Radić-Šestić, Marina and Šešum, Mia and Radovanović, Vesna and Ivanović, Maja",
year = "2020",
abstract = "Visual experience and visually based linguistic communication are two key aspects of Deaf culture. When incorporated into humor, its members share specific experience. This paper aims to review the available literature in order to determine whether the humor of the deaf differs from the humor of hearing population, and if so, how and to what extent. Richness of humor in deaf culture is reflected in the variety, creativity and complexity of expression, using different strategies. The first strategy is reflected in using sign language to tell stories which are witty and have a comic point. The second strategy consists of imitating animals and humans (caricature). The third strategy refers to using sign language to create invented, fanciful, absurd images that do not exist in reality. The fourth type of humor is in sign language which is difficult to translate. It is a type of humor that has to be seen, and where people enjoy its visual logic and the redundancy of silent film images. The attempt to translate the humorous content of Deaf culture and share it with the hearing population should be seen not only as interlingual, but also as intercultural operation. Hence the lack of understanding between these two social groups., Vizuelno iskustvo i lingvistička komunikacija bazirana na vizuelnom su dva ključna aspekta kulture Gluvih. Kada se inkorporiraju u humor, njeni članovi dele specifično iskustvo. Rad ima za cilj da pregledom dostupne literature utvrdi da li se humor pripadnika kulture Gluvih razlikuje od humora čujuće populacije i, ako se razlikuje, po čemu i u kojoj meri. Bogatstvo humora kulture Gluvih ogleda se u raznovrsnosti, kreativnosti i složenosti izražavanja putem različitih strategija. Prva strategija odnosi se na pričanje priča na znakovnom jeziku koje na kraju imaju duhovitu, komičnu poentu. Druga strategija se sastoji u imitaciji životinja i ljudi (karikature). Treća strategija ogleda se u stvaranju, putem znakovnog jezika, izmišljenih, maštovitih, apsurdnih slika koje ne postoje u stvarnosti. Četvrta vrsta humora je na znakovnom jeziku koji se teško može prevesti. To je humor koji se mora videti, uživati u njegovoj vizuelnoj logici i redudantnosti slika nemih flmova. Pokušaj da se humor kulture Gluvih prevede i podeli sa čujućom populacijom treba videti ne samo kao interlingvalnu, već i kao interkulturalnu operaciju. Otuda se javlja i nerazumevanje između ove dve socijalne grupe.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Humor u kulturi Gluvih, Humor in Deaf culture",
pages = "57-43",
number = "1",
volume = "19",
doi = "10.5937/specedreh19-25478"
}

Radić-Šestić, M., Šešum, M., Radovanović, V.,& Ivanović, M.. (2020). Humor u kulturi Gluvih. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 19(1), 43-57.
https://doi.org/10.5937/specedreh19-25478

Radić-Šestić M, Šešum M, Radovanović V, Ivanović M. Humor u kulturi Gluvih. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2020;19(1):43-57.
doi:10.5937/specedreh19-25478 .

Radić-Šestić, Marina, Šešum, Mia, Radovanović, Vesna, Ivanović, Maja, "Humor u kulturi Gluvih" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 19, no. 1 (2020):43-57,
https://doi.org/10.5937/specedreh19-25478 . .

TY  - CONF
AU  - Radić-Šestić, Marina
AU  - Šešum, Mia
AU  - Karić, Jasmina
PY  - 2020
UR  - http://www.icf.fasper.bg.ac.rs/zbornici/20200914_1-Tematski-zbornik-Surdo-2020.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3478
AB  - One of the key factors for the success of inclusive practice is a sense of
self-efficacy of teachers. Teachers need to believe that they are sufficiently
prepared, well equipped and able to efficiently implement curricula in
inclusive education. The aims of this paper were to determine how teachers
perceive their own efficiency in inclusive practice, in the field of teaching, in
cooperation and management behavior. The sample included 97 respondents
who teach in primary schools in Belgrade, Sabac, Sremska Mitrovica,
Kraljevo and Kragujevac, school 2016/2017. years. The respondents were of
both genders, aged between 26 and 62 years (M=42,68, SD=8,97). The Teacher
Efficacy for Inclusive Practices (Sharma, Loreman & Forlin, 2012) was used in
the research. The scale consists of three subscales that examine: a) self-efficacy
of teachers in inclusive teaching, b) self-efficacy in cooperation and in) selfefficacy
in managing behavior. The results showed that teachers have low selfefficacy
for work in inclusive education. They believe that they are significantly
more competent in managing behavior in an inclusive classroom, than in
cooperation with other members of inclusive processes (p = 0.001), and they
are able to teach in these classes, than to cooperate with other colleagues and
parents (p = 0.010).
AB  - Jedan od ključnih faktora uspešnosti inkluzivne prakse je osećanje samoefikasnosti nastavnika. Nastavnici treba da veruju da su do- voljno pripremljeni, dobro opremljeni i sposobni da mogu efikasno re- alizovati nastavne planove i programe u inkluzivnom obrazovanju. Cilj istraživanja bio je da se utvrdi kako nastavnici percipiraju sopstvenu efikasnost u inkluzivnoj praksi, i to u oblasti izvođenja nastave, u saradnji i upravljanju ponašanjem. Uzorkom je obuhvaćeno 97 ispitanika koji predaju u osnovnim školama na području Beograda, Šapca, Sremske Mitrovice, Kraljeva i Kragujevca, školske 2016/2017. godine. Obuhvaćeni su ispitanici oba pola, starosne dobi od 26 do 62 godine (AS=42,68; SD=8,97). U istraživanju je korišćena Skala za pro- cenu efikasnosti nastavnika u inkluzivnoj praksi (The Teacher Efficacy for Inclusive Practices, Sharma, Loreman & Forlin, 2012). Skala se sastoji od tri subskale koje ispituju: a) samoefikasnost nastavnika u izvođenju inkluzivne nastave, b) samoefikasnost u saradnji i v) samoefikasnost u upravljanju ponašanjem. Rezultati su pokazali da nastavnici imaju nisku samoefikasnost za rad u inkluzivnom obrazovanju. Oni veruju da su značajno kompetentniji u upravljanju ponašanjem u inkluzivnom raz- redu, nego u saradnji s drugim učesnicima inkluzivnog procesa (p=0,001), kao i da su sposobniji da izvode nastavu u ovakvim razredima, nego da sarađuju sa drugim kolegama i roditeljima (p=0,010).
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova
T1  - Samoefikasnost nastavnika osnovne škole u inkluzivnom obrazovanju
T1  - Self-efficacy of primary school teachers in Inclusive education
EP  - 200
SP  - 187
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3478
ER  - 

@conference{
author = "Radić-Šestić, Marina and Šešum, Mia and Karić, Jasmina",
year = "2020",
abstract = "One of the key factors for the success of inclusive practice is a sense of
self-efficacy of teachers. Teachers need to believe that they are sufficiently
prepared, well equipped and able to efficiently implement curricula in
inclusive education. The aims of this paper were to determine how teachers
perceive their own efficiency in inclusive practice, in the field of teaching, in
cooperation and management behavior. The sample included 97 respondents
who teach in primary schools in Belgrade, Sabac, Sremska Mitrovica,
Kraljevo and Kragujevac, school 2016/2017. years. The respondents were of
both genders, aged between 26 and 62 years (M=42,68, SD=8,97). The Teacher
Efficacy for Inclusive Practices (Sharma, Loreman & Forlin, 2012) was used in
the research. The scale consists of three subscales that examine: a) self-efficacy
of teachers in inclusive teaching, b) self-efficacy in cooperation and in) selfefficacy
in managing behavior. The results showed that teachers have low selfefficacy
for work in inclusive education. They believe that they are significantly
more competent in managing behavior in an inclusive classroom, than in
cooperation with other members of inclusive processes (p = 0.001), and they
are able to teach in these classes, than to cooperate with other colleagues and
parents (p = 0.010)., Jedan od ključnih faktora uspešnosti inkluzivne prakse je osećanje samoefikasnosti nastavnika. Nastavnici treba da veruju da su do- voljno pripremljeni, dobro opremljeni i sposobni da mogu efikasno re- alizovati nastavne planove i programe u inkluzivnom obrazovanju. Cilj istraživanja bio je da se utvrdi kako nastavnici percipiraju sopstvenu efikasnost u inkluzivnoj praksi, i to u oblasti izvođenja nastave, u saradnji i upravljanju ponašanjem. Uzorkom je obuhvaćeno 97 ispitanika koji predaju u osnovnim školama na području Beograda, Šapca, Sremske Mitrovice, Kraljeva i Kragujevca, školske 2016/2017. godine. Obuhvaćeni su ispitanici oba pola, starosne dobi od 26 do 62 godine (AS=42,68; SD=8,97). U istraživanju je korišćena Skala za pro- cenu efikasnosti nastavnika u inkluzivnoj praksi (The Teacher Efficacy for Inclusive Practices, Sharma, Loreman & Forlin, 2012). Skala se sastoji od tri subskale koje ispituju: a) samoefikasnost nastavnika u izvođenju inkluzivne nastave, b) samoefikasnost u saradnji i v) samoefikasnost u upravljanju ponašanjem. Rezultati su pokazali da nastavnici imaju nisku samoefikasnost za rad u inkluzivnom obrazovanju. Oni veruju da su značajno kompetentniji u upravljanju ponašanjem u inkluzivnom raz- redu, nego u saradnji s drugim učesnicima inkluzivnog procesa (p=0,001), kao i da su sposobniji da izvode nastavu u ovakvim razredima, nego da sarađuju sa drugim kolegama i roditeljima (p=0,010).",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova",
title = "Samoefikasnost nastavnika osnovne škole u inkluzivnom obrazovanju, Self-efficacy of primary school teachers in Inclusive education",
pages = "200-187",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3478"
}

Radić-Šestić, M., Šešum, M.,& Karić, J.. (2020). Samoefikasnost nastavnika osnovne škole u inkluzivnom obrazovanju. in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 187-200.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3478

Radić-Šestić M, Šešum M, Karić J. Samoefikasnost nastavnika osnovne škole u inkluzivnom obrazovanju. in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova. 2020;:187-200.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3478 .

Radić-Šestić, Marina, Šešum, Mia, Karić, Jasmina, "Samoefikasnost nastavnika osnovne škole u inkluzivnom obrazovanju" in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova (2020):187-200,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3478 .

TY  - CONF
AU  - Radovanović, Vesna
AU  - Radić-Šestić, Marina
AU  - Drobac, Ana
AU  - Mijatović, Svetlana
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3249
AB  - Deaf and hard of hearing children lag in communication skills, which may consequently result in a lower level of resilience. Determining resiliency levels in deaf and hard of hearing adolescents in comparison to the typical development of their peers is for this reason set as the objective of this research. The sample included 60 sixth, seventh and eighth grade primary school pupils, aged 12 to 14. The subjects were divided into two groups: Group A (30 deaf and hard of hearing subjects) and Group B (30 subjects with typical development). The Resiliency Scale for Children & Adolescents (RSCA) was used in this research. The results showed that deaf and hard of hearing students perceive their resiliency the same as their typical developing peers. Under conditions where more and more deaf and hard of hearing children are educated with peers of the typical population, the social integration of these children becomes a key concern. Programmes intended to promote the development of resiliency, which are drafted in accordance with the individual characteristics of deaf and hard of hearing children may contribute to their successful inclusion in mainstream education
PB  - University of Belgrade – Faculty of special education and rehabilitation
C3  - Approaches and Models in Special Education and Rehabilitation – Thematic Collection of International Importance
T1  - The comparison of resiliency levels of deaf and hard of hearing adolescents and their typically developing peers
EP  - 314
SP  - 305
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3249
ER  - 

@conference{
author = "Radovanović, Vesna and Radić-Šestić, Marina and Drobac, Ana and Mijatović, Svetlana",
year = "2020",
abstract = "Deaf and hard of hearing children lag in communication skills, which may consequently result in a lower level of resilience. Determining resiliency levels in deaf and hard of hearing adolescents in comparison to the typical development of their peers is for this reason set as the objective of this research. The sample included 60 sixth, seventh and eighth grade primary school pupils, aged 12 to 14. The subjects were divided into two groups: Group A (30 deaf and hard of hearing subjects) and Group B (30 subjects with typical development). The Resiliency Scale for Children & Adolescents (RSCA) was used in this research. The results showed that deaf and hard of hearing students perceive their resiliency the same as their typical developing peers. Under conditions where more and more deaf and hard of hearing children are educated with peers of the typical population, the social integration of these children becomes a key concern. Programmes intended to promote the development of resiliency, which are drafted in accordance with the individual characteristics of deaf and hard of hearing children may contribute to their successful inclusion in mainstream education",
publisher = "University of Belgrade – Faculty of special education and rehabilitation",
journal = "Approaches and Models in Special Education and Rehabilitation – Thematic Collection of International Importance",
title = "The comparison of resiliency levels of deaf and hard of hearing adolescents and their typically developing peers",
pages = "314-305",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3249"
}

Radovanović, V., Radić-Šestić, M., Drobac, A.,& Mijatović, S.. (2020). The comparison of resiliency levels of deaf and hard of hearing adolescents and their typically developing peers. in Approaches and Models in Special Education and Rehabilitation – Thematic Collection of International Importance
University of Belgrade – Faculty of special education and rehabilitation., 305-314.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3249

Radovanović V, Radić-Šestić M, Drobac A, Mijatović S. The comparison of resiliency levels of deaf and hard of hearing adolescents and their typically developing peers. in Approaches and Models in Special Education and Rehabilitation – Thematic Collection of International Importance. 2020;:305-314.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3249 .

Radovanović, Vesna, Radić-Šestić, Marina, Drobac, Ana, Mijatović, Svetlana, "The comparison of resiliency levels of deaf and hard of hearing adolescents and their typically developing peers" in Approaches and Models in Special Education and Rehabilitation – Thematic Collection of International Importance (2020):305-314,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3249 .

TY  - JOUR
AU  - Radovanović, Vesna
AU  - Radić-Šestić, Marina
AU  - Kovačević, Jasmina
AU  - Dimoski, Sanja
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1294
AB  - Hearing loss is a risk factor for a child's appropriate psychosocial development but is not a risk factor for the development of resiliency. Thus, the aim of this research was to determine the level of resiliency, as well as its relation to internal and external factors, in deaf and hard-of-hearing (DHH) adolescents. The sample included 55 DHH students, 12-14 years of age. Resiliency Scales for Children & Adolescents was used in this research. The obtained results showed that DHH students perceived their resiliency in the average range, except in subscales: Self-efficacy (within Sense of Mastery Scale), Social Support (within Sense of Relatedness Scale), Impairment (within Emotional Reactivity Scale) in which the results were within a higher range, and Recovery (within Emotional Reactivity Scale) in which the results were in a lower range.
PB  - Oxford Univ Press, Oxford
T2  - Journal of Deaf Studies and Deaf Education
T1  - Factors Related to Personal Resiliency in Deaf and Hard-of-Hearing Adolescents
EP  - 437
IS  - 4
SP  - 430
VL  - 25
DO  - 10.1093/deafed/enaa012
ER  - 

@article{
author = "Radovanović, Vesna and Radić-Šestić, Marina and Kovačević, Jasmina and Dimoski, Sanja",
year = "2020",
abstract = "Hearing loss is a risk factor for a child's appropriate psychosocial development but is not a risk factor for the development of resiliency. Thus, the aim of this research was to determine the level of resiliency, as well as its relation to internal and external factors, in deaf and hard-of-hearing (DHH) adolescents. The sample included 55 DHH students, 12-14 years of age. Resiliency Scales for Children & Adolescents was used in this research. The obtained results showed that DHH students perceived their resiliency in the average range, except in subscales: Self-efficacy (within Sense of Mastery Scale), Social Support (within Sense of Relatedness Scale), Impairment (within Emotional Reactivity Scale) in which the results were within a higher range, and Recovery (within Emotional Reactivity Scale) in which the results were in a lower range.",
publisher = "Oxford Univ Press, Oxford",
journal = "Journal of Deaf Studies and Deaf Education",
title = "Factors Related to Personal Resiliency in Deaf and Hard-of-Hearing Adolescents",
pages = "437-430",
number = "4",
volume = "25",
doi = "10.1093/deafed/enaa012"
}

Radovanović, V., Radić-Šestić, M., Kovačević, J.,& Dimoski, S.. (2020). Factors Related to Personal Resiliency in Deaf and Hard-of-Hearing Adolescents. in Journal of Deaf Studies and Deaf Education
Oxford Univ Press, Oxford., 25(4), 430-437.
https://doi.org/10.1093/deafed/enaa012

Radovanović V, Radić-Šestić M, Kovačević J, Dimoski S. Factors Related to Personal Resiliency in Deaf and Hard-of-Hearing Adolescents. in Journal of Deaf Studies and Deaf Education. 2020;25(4):430-437.
doi:10.1093/deafed/enaa012 .

Radovanović, Vesna, Radić-Šestić, Marina, Kovačević, Jasmina, Dimoski, Sanja, "Factors Related to Personal Resiliency in Deaf and Hard-of-Hearing Adolescents" in Journal of Deaf Studies and Deaf Education, 25, no. 4 (2020):430-437,
https://doi.org/10.1093/deafed/enaa012 . .

TY  - CONF
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Šešum, Mia
AU  - Radić-Šestić, Marina
PY  - 2020
UR  - http://www.icf.fasper.bg.ac.rs/zbornici/20201221_1-ZBORNIK-RADOVA-SKUP-NAC_2020.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3451
AB  - The purpose of the inclusive education is to enable the persons with disabilities, regardless of their abilities and capabilities,to attend regular schools and have equal access to the educational institutions as well as to the activities of the social community. As a result of their limited perceptiveness as well as of the oral language production, deaf and hard of hearing children face difficulties as regards the development of their social skills and academic achievements at regular schools. If they do not use the same language as their peers (which is frequently the case as a lot of them use sign language), they cannot take part in the communication and thus they lag behind in the educational process. Teachers’ attitude to the inclusion is of key
importance to the accomplishments of the
students.
The analysis of various studies leads to two groups of factors which have a direct impact on deaf and hard of hearing children at inclusive schools, namely the internal factors (individual characteristics of children, early
intervention, communication and social skills)and the external factors(which relate
to the school environment, the inclusion of parents and acceptance). Even the very
advocates of the inclusive system are of the opinion that the inclusion of the deaf is often implemented erroneously, without the expert support rendered to students and that their participation in classes is reduced to a minimum.
The results of a large number of studies suggest that deaf and hard of hearing children at inclusive schools are often limited or even excluded from social interactions with their peers who can hear and that the existence of the communication barriers as well as differences between them intensifies that, which altogether has a negative effect on their education.
AB  - Svrha inkluzivnog obrazovanja jeste da omogući osobama sa ometenošću, bez obzi- ra na sposobnosti i mogućnosti, da pohađaju redovne škole i imaju isti pristup obrazovno – vaspitnim ustanovama, kao i aktivnostima društvene zajednice. Gluva i nagluva deca, usled ograničene sposobnosti percepcije, ali i produkcije govornog jezika, imaju teškoće u pogledu razvoja socijalnih veština i aka- demskog uspeha u redovnim školama. Ukoliko ne koriste isti jezik kao njihovi vršnjaci (što je često, jer mnogi koriste znakovni jezik) ne mogu učestvovati u komunikaciji, a samim tim zaostaju i u edukativnom proocesu. Odnos nastavni- ka prema inkluziji ključan je za uspešnost učenika. Analizom različitih istraživanja dolazi se do dve grupe faktora koji di- rektno utiču na gluve i nagluve učenike u inkluzivnim školama. Unutrašnji (individualne karakteristike dece, rana intervencija, socijalne i vešti- ne komunikacije) i spoljašnji faktori (koji se odnose na školsku sredinu, uključenost roditelja i prihvaćenost). Zastupnici inkluzivnog sistema obrazovanja često smatraju da se inkluzija gluvih uglavnom sprovodi pogrešno, bez stručne podrške učenicima i da se njihova participacija u nastavi svodi na minimum. Rezultati većeg broja istraživanja sugerišu da su gluva i nagluva deca u inklu- zivnim školama često ograničena, ili čak isključena iz socijalnih interakcija sa vršnjacima koji čuju i da postojanje komunikacionih barijera, kao i međusobnih različitosti, to pojačava, što sve negativno utiče na njihovu edukaciju.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova
T1  - Prepreke u inkluziji gluvih i nagluvih učenika
T1  - The obstacles in the inclusion of deaf and hard of hearing children
EP  - 81
SP  - 71
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3451
ER  - 

@conference{
author = "Isaković, Ljubica and Šešum, Mia and Radić-Šestić, Marina",
year = "2020",
abstract = "The purpose of the inclusive education is to enable the persons with disabilities, regardless of their abilities and capabilities,to attend regular schools and have equal access to the educational institutions as well as to the activities of the social community. As a result of their limited perceptiveness as well as of the oral language production, deaf and hard of hearing children face difficulties as regards the development of their social skills and academic achievements at regular schools. If they do not use the same language as their peers (which is frequently the case as a lot of them use sign language), they cannot take part in the communication and thus they lag behind in the educational process. Teachers’ attitude to the inclusion is of key
importance to the accomplishments of the
students.
The analysis of various studies leads to two groups of factors which have a direct impact on deaf and hard of hearing children at inclusive schools, namely the internal factors (individual characteristics of children, early
intervention, communication and social skills)and the external factors(which relate
to the school environment, the inclusion of parents and acceptance). Even the very
advocates of the inclusive system are of the opinion that the inclusion of the deaf is often implemented erroneously, without the expert support rendered to students and that their participation in classes is reduced to a minimum.
The results of a large number of studies suggest that deaf and hard of hearing children at inclusive schools are often limited or even excluded from social interactions with their peers who can hear and that the existence of the communication barriers as well as differences between them intensifies that, which altogether has a negative effect on their education., Svrha inkluzivnog obrazovanja jeste da omogući osobama sa ometenošću, bez obzi- ra na sposobnosti i mogućnosti, da pohađaju redovne škole i imaju isti pristup obrazovno – vaspitnim ustanovama, kao i aktivnostima društvene zajednice. Gluva i nagluva deca, usled ograničene sposobnosti percepcije, ali i produkcije govornog jezika, imaju teškoće u pogledu razvoja socijalnih veština i aka- demskog uspeha u redovnim školama. Ukoliko ne koriste isti jezik kao njihovi vršnjaci (što je često, jer mnogi koriste znakovni jezik) ne mogu učestvovati u komunikaciji, a samim tim zaostaju i u edukativnom proocesu. Odnos nastavni- ka prema inkluziji ključan je za uspešnost učenika. Analizom različitih istraživanja dolazi se do dve grupe faktora koji di- rektno utiču na gluve i nagluve učenike u inkluzivnim školama. Unutrašnji (individualne karakteristike dece, rana intervencija, socijalne i vešti- ne komunikacije) i spoljašnji faktori (koji se odnose na školsku sredinu, uključenost roditelja i prihvaćenost). Zastupnici inkluzivnog sistema obrazovanja često smatraju da se inkluzija gluvih uglavnom sprovodi pogrešno, bez stručne podrške učenicima i da se njihova participacija u nastavi svodi na minimum. Rezultati većeg broja istraživanja sugerišu da su gluva i nagluva deca u inklu- zivnim školama često ograničena, ili čak isključena iz socijalnih interakcija sa vršnjacima koji čuju i da postojanje komunikacionih barijera, kao i međusobnih različitosti, to pojačava, što sve negativno utiče na njihovu edukaciju.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova",
title = "Prepreke u inkluziji gluvih i nagluvih učenika, The obstacles in the inclusion of deaf and hard of hearing children",
pages = "81-71",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3451"
}

Isaković, L., Šešum, M.,& Radić-Šestić, M.. (2020). Prepreke u inkluziji gluvih i nagluvih učenika. in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 71-81.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3451

Isaković L, Šešum M, Radić-Šestić M. Prepreke u inkluziji gluvih i nagluvih učenika. in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova. 2020;:71-81.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3451 .

Isaković, Ljubica, Šešum, Mia, Radić-Šestić, Marina, "Prepreke u inkluziji gluvih i nagluvih učenika" in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova (2020):71-81,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3451 .

TY  - JOUR
AU  - Radić-Šestić, Marina
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3625
AB  - Knjiga „Pedagoška psihologija” je delo dr Marine Arsenović-Pavlović (Univerzitet u Beogradu − Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, u penziji), dr Slobodanke Antić (Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju) i dr Zorane Jolić-Marjanović (Univerzitet u Beogradu – Filozofski fakultet, odeljenje za Psihologiju). Knjiga je univerzitetski udžbenik sa priručnikom za vežbe čiji je izdavač Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju – Izdavački centar (ICF). Godina izdavanja udžbenika je 2017. Udžbenik je napisan na 598 strana, u sedam poglavlja, sa 25 priloga, zadacima za vežbanje, rečnikom, literaturom i indeksom pojmova.
Struktura udžbenika se sastoji od sledećih poglavlja: Predmet i metode Pedagoške psihologije i uticaj različitih škola na obrazovne sisteme; Učenje; Psihologija onoga ko uči; Psihologija nastavnika; Obrazovna delatnost u realnom društvenom kontekstu; Evaluacija obrazovnog sistema; Krizna pedagogija i promene u obrazovnom sistemu; Prilozi; Literatura i Indeks imena.
PB  - Drustvo defektologa Srbije
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Pedagoška psihologija Autorke: Marina Arsenović-Pavlović, Slobodanka Antić, Zorana Jolić-Marjanović
EP  - 90
IS  - 2
SP  - 87
VL  - 25
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3625
ER  - 

@article{
author = "Radić-Šestić, Marina",
year = "2019",
abstract = "Knjiga „Pedagoška psihologija” je delo dr Marine Arsenović-Pavlović (Univerzitet u Beogradu − Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, u penziji), dr Slobodanke Antić (Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju) i dr Zorane Jolić-Marjanović (Univerzitet u Beogradu – Filozofski fakultet, odeljenje za Psihologiju). Knjiga je univerzitetski udžbenik sa priručnikom za vežbe čiji je izdavač Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju – Izdavački centar (ICF). Godina izdavanja udžbenika je 2017. Udžbenik je napisan na 598 strana, u sedam poglavlja, sa 25 priloga, zadacima za vežbanje, rečnikom, literaturom i indeksom pojmova.
Struktura udžbenika se sastoji od sledećih poglavlja: Predmet i metode Pedagoške psihologije i uticaj različitih škola na obrazovne sisteme; Učenje; Psihologija onoga ko uči; Psihologija nastavnika; Obrazovna delatnost u realnom društvenom kontekstu; Evaluacija obrazovnog sistema; Krizna pedagogija i promene u obrazovnom sistemu; Prilozi; Literatura i Indeks imena.",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Pedagoška psihologija Autorke: Marina Arsenović-Pavlović, Slobodanka Antić, Zorana Jolić-Marjanović",
pages = "90-87",
number = "2",
volume = "25",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3625"
}

Radić-Šestić, M.. (2019). Pedagoška psihologija Autorke: Marina Arsenović-Pavlović, Slobodanka Antić, Zorana Jolić-Marjanović. in Beogradska defektološka škola
Drustvo defektologa Srbije., 25(2), 87-90.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3625

Radić-Šestić M. Pedagoška psihologija Autorke: Marina Arsenović-Pavlović, Slobodanka Antić, Zorana Jolić-Marjanović. in Beogradska defektološka škola. 2019;25(2):87-90.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3625 .

Radić-Šestić, Marina, "Pedagoška psihologija Autorke: Marina Arsenović-Pavlović, Slobodanka Antić, Zorana Jolić-Marjanović" in Beogradska defektološka škola, 25, no. 2 (2019):87-90,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3625 .

TY  - CONF
AU  - Radić-Šestić, Marina
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3149
AB  - Oblasti socijalnog razvoja, koje su najčešće ispitivane, su: opšta
socijalna zrelost, socijalne interakcije, odnos sa roditeljima i vršnjacima i
značaj usvpjenosti jezika za socijalni razvoj deteta. Ovaj koncept pruža
sveobuhvatnu sliku delovanja pojedinaca u socijalnom polju - adekvatnu upotrebu
socijalnih veština, uspešnost u interakciji sa okruženjem, ispunjavanje zahteva
okruženja,
Uspešnost uspostavljanja odnosa sa vršnjacima podrazumeva
komunikativnu kompetentnost, pri čemu je oralna veština preduslov za
prilagođavanje u inkluzivnom, a veština korišćenja znakovnog jezika u
specijalnom školstvu..
Podatke o socijalnom ponašanju dobili smo na osnovu procene ponašanja
učenika od strane nastavnika (defektologa) na Školskoj skali socijalnog
ponašanja 2 (School Social Behavior Scales, Second Edition, Merrell, 2002). To je
bihejvioralna skala procene, podeljena u dve osnovne subskale (merenje socijalne
kompetentnosti i antisocijalnog ponašanja). Ispitano je 56 gluvih i nagluvih
učenika i 145 učenika iz redovnih škola u Beogradu.
Dobijeni rezultati pokazuju da svi ispitani učenici imaju
zadovoljavajući nivo socijalne kompetentnosti i da retko ispoljavaju
antisocijalna ponašanja. Uočava se pozitivna korelacija školskog uspeha sa
ispoljavanjem socijalno prihvatljivog ponašanja. Kod devojčica se češće
ispoljava socijalno kompetentno, a ređe antisocijalno ponašanje. Međutim,
gluvi i nagluvi učenici imaju značajno više skorove na skali antisocijalnog
ponašanja od učenika urednog sluha. Obrazovanje roditelja (koje je uglavnom
niskog stepena) i vrsta smeštaja (češće internatski smeštaj) mogli bi biti deo
objašnjenja za dobijene razlike. Zanimljiv podatak jeste da nastavnici učenicima
koji prevashodno koriste znakovni jezik istovremeno pripisuju veću učestalost
i pozitivnih i negativnih oblika socijalnog ponašanja.
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Dani defektologa Srbije Zbornik apstrakata
C3  - Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
T1  - Socijalno ponašanje gluvih i nagluvih učenika i učenika urednog sluha
EP  - 222
SP  - 222
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3149
ER  - 

@conference{
author = "Radić-Šestić, Marina and Isaković, Ljubica",
year = "2019",
abstract = "Oblasti socijalnog razvoja, koje su najčešće ispitivane, su: opšta
socijalna zrelost, socijalne interakcije, odnos sa roditeljima i vršnjacima i
značaj usvpjenosti jezika za socijalni razvoj deteta. Ovaj koncept pruža
sveobuhvatnu sliku delovanja pojedinaca u socijalnom polju - adekvatnu upotrebu
socijalnih veština, uspešnost u interakciji sa okruženjem, ispunjavanje zahteva
okruženja,
Uspešnost uspostavljanja odnosa sa vršnjacima podrazumeva
komunikativnu kompetentnost, pri čemu je oralna veština preduslov za
prilagođavanje u inkluzivnom, a veština korišćenja znakovnog jezika u
specijalnom školstvu..
Podatke o socijalnom ponašanju dobili smo na osnovu procene ponašanja
učenika od strane nastavnika (defektologa) na Školskoj skali socijalnog
ponašanja 2 (School Social Behavior Scales, Second Edition, Merrell, 2002). To je
bihejvioralna skala procene, podeljena u dve osnovne subskale (merenje socijalne
kompetentnosti i antisocijalnog ponašanja). Ispitano je 56 gluvih i nagluvih
učenika i 145 učenika iz redovnih škola u Beogradu.
Dobijeni rezultati pokazuju da svi ispitani učenici imaju
zadovoljavajući nivo socijalne kompetentnosti i da retko ispoljavaju
antisocijalna ponašanja. Uočava se pozitivna korelacija školskog uspeha sa
ispoljavanjem socijalno prihvatljivog ponašanja. Kod devojčica se češće
ispoljava socijalno kompetentno, a ređe antisocijalno ponašanje. Međutim,
gluvi i nagluvi učenici imaju značajno više skorove na skali antisocijalnog
ponašanja od učenika urednog sluha. Obrazovanje roditelja (koje je uglavnom
niskog stepena) i vrsta smeštaja (češće internatski smeštaj) mogli bi biti deo
objašnjenja za dobijene razlike. Zanimljiv podatak jeste da nastavnici učenicima
koji prevashodno koriste znakovni jezik istovremeno pripisuju veću učestalost
i pozitivnih i negativnih oblika socijalnog ponašanja.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Dani defektologa Srbije Zbornik apstrakata, Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije",
title = "Socijalno ponašanje gluvih i nagluvih učenika i učenika urednog sluha",
pages = "222-222",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3149"
}

Radić-Šestić, M.,& Isaković, L.. (2019). Socijalno ponašanje gluvih i nagluvih učenika i učenika urednog sluha. in Dani defektologa Srbije Zbornik apstrakata
Društvo defektologa Srbije., 222-222.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3149

Radić-Šestić M, Isaković L. Socijalno ponašanje gluvih i nagluvih učenika i učenika urednog sluha. in Dani defektologa Srbije Zbornik apstrakata. 2019;:222-222.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3149 .

Radić-Šestić, Marina, Isaković, Ljubica, "Socijalno ponašanje gluvih i nagluvih učenika i učenika urednog sluha" in Dani defektologa Srbije Zbornik apstrakata (2019):222-222,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3149 .

TY  - CONF
AU  - Radić-Šestić, Marina
AU  - Šešum, Mia
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2940
PB  - Sarajevo : Pedagoški fakultet
C3  - Zbornik sažetaka I međunarodne naučno-stručne konferencije 'Multidisciplinarni pristupi u edukaciji i rehabilitaciji“, 2018
T1  - Povezanost faktora odluke i zadovoljstva roditelja ishodima rehabilitacije nakon kohlearne implantacije
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2940
ER  - 

@conference{
author = "Radić-Šestić, Marina and Šešum, Mia",
year = "2018",
publisher = "Sarajevo : Pedagoški fakultet",
journal = "Zbornik sažetaka I međunarodne naučno-stručne konferencije 'Multidisciplinarni pristupi u edukaciji i rehabilitaciji“, 2018",
title = "Povezanost faktora odluke i zadovoljstva roditelja ishodima rehabilitacije nakon kohlearne implantacije",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2940"
}

Radić-Šestić, M.,& Šešum, M.. (2018). Povezanost faktora odluke i zadovoljstva roditelja ishodima rehabilitacije nakon kohlearne implantacije. in Zbornik sažetaka I međunarodne naučno-stručne konferencije 'Multidisciplinarni pristupi u edukaciji i rehabilitaciji“, 2018
Sarajevo : Pedagoški fakultet..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2940

Radić-Šestić M, Šešum M. Povezanost faktora odluke i zadovoljstva roditelja ishodima rehabilitacije nakon kohlearne implantacije. in Zbornik sažetaka I međunarodne naučno-stručne konferencije 'Multidisciplinarni pristupi u edukaciji i rehabilitaciji“, 2018. 2018;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2940 .

Radić-Šestić, Marina, Šešum, Mia, "Povezanost faktora odluke i zadovoljstva roditelja ishodima rehabilitacije nakon kohlearne implantacije" in Zbornik sažetaka I međunarodne naučno-stručne konferencije 'Multidisciplinarni pristupi u edukaciji i rehabilitaciji“, 2018 (2018),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2940 .

TY  - JOUR
AU  - Radić-Šestić, Marina
AU  - Šešum, Mia
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2899
AB  - Uspešnost inkluzije dece sa ometenošću u redovne škole, čija je
primena u Srbiji obavezna od 2009. godine, zavisi od podizanja svesti i
informisanosti celokupnog stanovništva u pogledu ograničenja i mogućnosti osoba
sa ometenošću.
Ovim istraživanjem želeli smo da utvrdimo kako učenici redovne osnovne škole
različitog pola i školskog uzrasta percipiraju osobe sa ometenošću, zatim kako
sagledavaju sopstvenu informisanost na temu ometenosti i potrebu za dodatnim
informacijama, kao i u kakvom su međusobnom odnosu ove varijable. Ispitivanje je
izvršeno na prigodnom uzorku od 100 učenika šestog i sedmog razreda redovne
osnovne škole. Korišćen je upitnik koji je posebno konstruisan za svrhe ovog
istraživanja. Dobijeni rezultati ukazuju na negativnu povezanost procene sopstvene
informisanosti i predstave o osobama sa ometenošću. Takođe, utvrđeno je da učenice
uspešnije opažaju prisustvo vršnjaka sa ometenošću u okviru društvene grupe kojoj
pripadaju u odnosu na učenike, kao i da se učenici šestog razreda u značajno većoj
meri druže s vršnjacima sa ometenošću nego što to rade učenici sedmog razreda.
Učenici sedmog razreda su procenili i značajno veću potrebu za dodatnim
informisanjem nego učenici šestog razreda.
AB  - Success of inclusion of children with mental retardation into regular schools,
which application has been compulsory since 2009, depends on raising awareness and the
state of being informed of the whole number of inhabitants in the respect of borders and
possibilities of the persons with mental retardation.
This research had the point in determining how children of the regular primary school of
different gender an school age perceive people with retardation, then hoe they observe their
own knowledge about the topic of retardation and the need for additional information, and
what the relation between these two variables is. The research was done at the sample of 100
students of the sixth and seventh grade of the primary school. There was a questionnaire,
specially designed for the purposes of this research. After the completed analyses, the given
results point at the negative connectivity of the estimating of own knowledge and perception of
the persons with retardation. Also it was determined that female students more successfully
notice their peers with retardation within the social unit which they belong to in relation to the
students as well as that sixth grade students socialise more with their peers with retardation
than the seventh graders. Students of the seventh grade estimated greater need for additional
information than the sixth graders.
PB  - Forum pedagoga
T2  - Pedagogija
T2  - Pedagogija
T1  - Povezanost pola i uzrasta učenika sa samoprocenjenim znanjem i predstavama o osobama sa ometenošću
T1  - Connection of the gender of students with the self-estimated
knowledge and notions about persons with mental
retardation
EP  - 74
IS  - 1
SP  - 61
VL  - 73
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2899
ER  - 

@article{
author = "Radić-Šestić, Marina and Šešum, Mia and Isaković, Ljubica",
year = "2018",
abstract = "Uspešnost inkluzije dece sa ometenošću u redovne škole, čija je
primena u Srbiji obavezna od 2009. godine, zavisi od podizanja svesti i
informisanosti celokupnog stanovništva u pogledu ograničenja i mogućnosti osoba
sa ometenošću.
Ovim istraživanjem želeli smo da utvrdimo kako učenici redovne osnovne škole
različitog pola i školskog uzrasta percipiraju osobe sa ometenošću, zatim kako
sagledavaju sopstvenu informisanost na temu ometenosti i potrebu za dodatnim
informacijama, kao i u kakvom su međusobnom odnosu ove varijable. Ispitivanje je
izvršeno na prigodnom uzorku od 100 učenika šestog i sedmog razreda redovne
osnovne škole. Korišćen je upitnik koji je posebno konstruisan za svrhe ovog
istraživanja. Dobijeni rezultati ukazuju na negativnu povezanost procene sopstvene
informisanosti i predstave o osobama sa ometenošću. Takođe, utvrđeno je da učenice
uspešnije opažaju prisustvo vršnjaka sa ometenošću u okviru društvene grupe kojoj
pripadaju u odnosu na učenike, kao i da se učenici šestog razreda u značajno većoj
meri druže s vršnjacima sa ometenošću nego što to rade učenici sedmog razreda.
Učenici sedmog razreda su procenili i značajno veću potrebu za dodatnim
informisanjem nego učenici šestog razreda., Success of inclusion of children with mental retardation into regular schools,
which application has been compulsory since 2009, depends on raising awareness and the
state of being informed of the whole number of inhabitants in the respect of borders and
possibilities of the persons with mental retardation.
This research had the point in determining how children of the regular primary school of
different gender an school age perceive people with retardation, then hoe they observe their
own knowledge about the topic of retardation and the need for additional information, and
what the relation between these two variables is. The research was done at the sample of 100
students of the sixth and seventh grade of the primary school. There was a questionnaire,
specially designed for the purposes of this research. After the completed analyses, the given
results point at the negative connectivity of the estimating of own knowledge and perception of
the persons with retardation. Also it was determined that female students more successfully
notice their peers with retardation within the social unit which they belong to in relation to the
students as well as that sixth grade students socialise more with their peers with retardation
than the seventh graders. Students of the seventh grade estimated greater need for additional
information than the sixth graders.",
publisher = "Forum pedagoga",
journal = "Pedagogija, Pedagogija",
title = "Povezanost pola i uzrasta učenika sa samoprocenjenim znanjem i predstavama o osobama sa ometenošću, Connection of the gender of students with the self-estimated
knowledge and notions about persons with mental
retardation",
pages = "74-61",
number = "1",
volume = "73",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2899"
}

Radić-Šestić, M., Šešum, M.,& Isaković, L.. (2018). Povezanost pola i uzrasta učenika sa samoprocenjenim znanjem i predstavama o osobama sa ometenošću. in Pedagogija
Forum pedagoga., 73(1), 61-74.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2899

Radić-Šestić M, Šešum M, Isaković L. Povezanost pola i uzrasta učenika sa samoprocenjenim znanjem i predstavama o osobama sa ometenošću. in Pedagogija. 2018;73(1):61-74.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2899 .

Radić-Šestić, Marina, Šešum, Mia, Isaković, Ljubica, "Povezanost pola i uzrasta učenika sa samoprocenjenim znanjem i predstavama o osobama sa ometenošću" in Pedagogija, 73, no. 1 (2018):61-74,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2899 .

TY  - CONF
AU  - Radić-Šestić, Marina
AU  - Šešum, Mia
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2869
AB  - .Kvalitet i učestalost socijalne participacije gluvih i nagluvih
učenika u vršnjačkim grupama koje čine pripadnici tipične populacije
zavisi od niza ličnih i sredinskih činilaca, kao i ograničenja koja su
direktna ili indirektna posledica oštećenja sluha. Iako se uvođenjem
inkluzivnog obrazovanja obezbeđuje svakodnevni kontakt učenika sa ome-
tenošću i učenika tipičnog razvoja, jedan od osnovnih ciljeva inklu-
zije, koji se odnosi na postizanje društvene kohezije, neće biti ispunjen
ukoliko izostane prihvatanje dece sa ometenošću od strane vršnjačke
grupe. S obzirom na to da nalazi istraživanja uglavnom ukazuju na ne-
dovoljnu prihvaćenost gluvih i nagluvih učenika od strane tipičnih
vršnjaka, u ovom radu su analizirane kompleksne determinante razvoja
socijalnih veština gluve i nagluve dece, kao i drugih činilaca na koje
literatura ukazuje da ograničavaju socijalnu participaciju gluve i
nagluve dece u inkluzivnim školama.
AB  - The quality and frequency of social participation of deaf and hard of hearing
students in peer groups composed of the members of the typical population
depend on a series of personal and environmental factors as well as on the
limitations which are a direct or indirect consequence of hearing impairment.
Although the introduction of inclusive education provides daily contacts
between students with disabilities and children of typical development, one
of the essential aims of the inclusion, which relates to the accomplishment of
social cohesion, will not be fulfilled if the children with disabilities have not
been accepted by the peer group. Considering the fact that the results of the
research mainly point to insufficient acceptance of deaf and hard of hearing
students by the typical peers,the complex determinants of the development of
deaf and hard of hearing children’s social skills as well as other factors which
the literatures points to as limiting the social participation of deaf and hard of
hearing children at inclusive schools were analysed in this study.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.
T1  - Izazovi socijalne participacije gluve i nagluve dece u inkluzivnim školama
T1  - The challenges of social participation of deaf and hard of
Hearing children at inclusive schools
EP  - 179
SP  - 165
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2869
ER  - 

@conference{
author = "Radić-Šestić, Marina and Šešum, Mia",
year = "2018",
abstract = ".Kvalitet i učestalost socijalne participacije gluvih i nagluvih
učenika u vršnjačkim grupama koje čine pripadnici tipične populacije
zavisi od niza ličnih i sredinskih činilaca, kao i ograničenja koja su
direktna ili indirektna posledica oštećenja sluha. Iako se uvođenjem
inkluzivnog obrazovanja obezbeđuje svakodnevni kontakt učenika sa ome-
tenošću i učenika tipičnog razvoja, jedan od osnovnih ciljeva inklu-
zije, koji se odnosi na postizanje društvene kohezije, neće biti ispunjen
ukoliko izostane prihvatanje dece sa ometenošću od strane vršnjačke
grupe. S obzirom na to da nalazi istraživanja uglavnom ukazuju na ne-
dovoljnu prihvaćenost gluvih i nagluvih učenika od strane tipičnih
vršnjaka, u ovom radu su analizirane kompleksne determinante razvoja
socijalnih veština gluve i nagluve dece, kao i drugih činilaca na koje
literatura ukazuje da ograničavaju socijalnu participaciju gluve i
nagluve dece u inkluzivnim školama., The quality and frequency of social participation of deaf and hard of hearing
students in peer groups composed of the members of the typical population
depend on a series of personal and environmental factors as well as on the
limitations which are a direct or indirect consequence of hearing impairment.
Although the introduction of inclusive education provides daily contacts
between students with disabilities and children of typical development, one
of the essential aims of the inclusion, which relates to the accomplishment of
social cohesion, will not be fulfilled if the children with disabilities have not
been accepted by the peer group. Considering the fact that the results of the
research mainly point to insufficient acceptance of deaf and hard of hearing
students by the typical peers,the complex determinants of the development of
deaf and hard of hearing children’s social skills as well as other factors which
the literatures points to as limiting the social participation of deaf and hard of
hearing children at inclusive schools were analysed in this study.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.",
title = "Izazovi socijalne participacije gluve i nagluve dece u inkluzivnim školama, The challenges of social participation of deaf and hard of
Hearing children at inclusive schools",
pages = "179-165",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2869"
}

Radić-Šestić, M.,& Šešum, M.. (2018). Izazovi socijalne participacije gluve i nagluve dece u inkluzivnim školama. in Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 165-179.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2869

Radić-Šestić M, Šešum M. Izazovi socijalne participacije gluve i nagluve dece u inkluzivnim školama. in Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.. 2018;:165-179.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2869 .

Radić-Šestić, Marina, Šešum, Mia, "Izazovi socijalne participacije gluve i nagluve dece u inkluzivnim školama" in Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018. (2018):165-179,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2869 .

TY  - BOOK
AU  - Radovanović, Vesna
AU  - Radić-Šestić, Marina
AU  - Kovačević, Jasmina
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2872
AB  - Termin senzorne smetnje obuhvata smetnje čula vida (slepoća i sla-
bovidost), smetnje čula sluha (gluvoća i nagluvost), kao i multisenzorne
smetnje čula vida i sluha (odnosi se na kontinuum različitih stepena i
različitih kombinacija u stepenu oštećenja vida i sluha).
Oštećenje sluha predstavlja senzorni deficit, velike učestalos-
ti, 1:1000, ali varira u zavisnosti od starosti, pola, geografskih fakto-
ra, rase i dr. Prema nalazima Svetske zdravstvene organizacije oko 360
miliona ljudi širom sveta pogođeno je ovim deficitom, a od tog broja,
blizu 32 miliona su deca mlađa od 15 godina (WHO, 2012). U zavisnosti
od vremena nastanka, vrste i stepena oštećenja sluha, dolazi do različi-
tih posledica na intelektualni, psihički (kognitivni), emocionalni
i socijalni razvoj osoba oštećenog sluha. Postoje različite definicije
oštećenja sluha u zavisnosti od medicinskih, psiholoških, pedagoš-
kih, socioloških i drugih aspekata oštećenja. Takođe, postoje i razli-
čite klasifikacije oštećenja koje se odnose na vreme nastanka, vrstu
i stepen oštećenja sluha (Brajović, Matejić, Radoman, Brajović, 1997).
Sa surdološkog stanovišta, najznačajnija podela oštećenja sluha je na
gluvoću i nagluvost, pa se pod gluvoćom podrazumeva potpuno isključenje
auditivne funkcije, a pod nagluvošću ograničena sposobnost slušanja.
Pod poremećajem sluha podrazumevaju se smetnje u prijemu zvučnih signa-
la i zvučnih informacija (Dimić, Andrejević, Kašić, i sar., 2005).
Jedna od značajnijih posledica koje ostavlja slušno oštećenje je
nedovoljna razvijenost govora, pa su deca oštećenog sluha u nepovoljnoj
situaciji u odnosu na vršnjake tipičnog razvoja, naročito prilikom
usvajanja apstraktnih pojmova, što se odražava i na uspeh u pojedinim
nastavnim oblastima (Karić, 2006; Simonović, 1994). Nisu sve sfere
saznajnog funkcionisanja podjednako pogođene oštećenjem sluha i go-
vora. Rezultati mnogobrojnih empirijskih studija ukazuju da oštećenje
sluha selektivno pogađa određene aspekte saznajnog funkcionisanja:
verbalnu inteligenciju, sposobnost apstraktnog mišljenja, otkrivanja
logičkog značenja i upotrebe simbola, usvajanja principa konzervacije,
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
T1  - Specifičnost komunikacije u nastavi kod učenika sa senzornim smetnjama
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2872
ER  - 

@book{
author = "Radovanović, Vesna and Radić-Šestić, Marina and Kovačević, Jasmina",
year = "2018",
abstract = "Termin senzorne smetnje obuhvata smetnje čula vida (slepoća i sla-
bovidost), smetnje čula sluha (gluvoća i nagluvost), kao i multisenzorne
smetnje čula vida i sluha (odnosi se na kontinuum različitih stepena i
različitih kombinacija u stepenu oštećenja vida i sluha).
Oštećenje sluha predstavlja senzorni deficit, velike učestalos-
ti, 1:1000, ali varira u zavisnosti od starosti, pola, geografskih fakto-
ra, rase i dr. Prema nalazima Svetske zdravstvene organizacije oko 360
miliona ljudi širom sveta pogođeno je ovim deficitom, a od tog broja,
blizu 32 miliona su deca mlađa od 15 godina (WHO, 2012). U zavisnosti
od vremena nastanka, vrste i stepena oštećenja sluha, dolazi do različi-
tih posledica na intelektualni, psihički (kognitivni), emocionalni
i socijalni razvoj osoba oštećenog sluha. Postoje različite definicije
oštećenja sluha u zavisnosti od medicinskih, psiholoških, pedagoš-
kih, socioloških i drugih aspekata oštećenja. Takođe, postoje i razli-
čite klasifikacije oštećenja koje se odnose na vreme nastanka, vrstu
i stepen oštećenja sluha (Brajović, Matejić, Radoman, Brajović, 1997).
Sa surdološkog stanovišta, najznačajnija podela oštećenja sluha je na
gluvoću i nagluvost, pa se pod gluvoćom podrazumeva potpuno isključenje
auditivne funkcije, a pod nagluvošću ograničena sposobnost slušanja.
Pod poremećajem sluha podrazumevaju se smetnje u prijemu zvučnih signa-
la i zvučnih informacija (Dimić, Andrejević, Kašić, i sar., 2005).
Jedna od značajnijih posledica koje ostavlja slušno oštećenje je
nedovoljna razvijenost govora, pa su deca oštećenog sluha u nepovoljnoj
situaciji u odnosu na vršnjake tipičnog razvoja, naročito prilikom
usvajanja apstraktnih pojmova, što se odražava i na uspeh u pojedinim
nastavnim oblastima (Karić, 2006; Simonović, 1994). Nisu sve sfere
saznajnog funkcionisanja podjednako pogođene oštećenjem sluha i go-
vora. Rezultati mnogobrojnih empirijskih studija ukazuju da oštećenje
sluha selektivno pogađa određene aspekte saznajnog funkcionisanja:
verbalnu inteligenciju, sposobnost apstraktnog mišljenja, otkrivanja
logičkog značenja i upotrebe simbola, usvajanja principa konzervacije,",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
title = "Specifičnost komunikacije u nastavi kod učenika sa senzornim smetnjama",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2872"
}

Radovanović, V., Radić-Šestić, M.,& Kovačević, J.. (2018). Specifičnost komunikacije u nastavi kod učenika sa senzornim smetnjama. 
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2872

Radovanović V, Radić-Šestić M, Kovačević J. Specifičnost komunikacije u nastavi kod učenika sa senzornim smetnjama. 2018;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2872 .

Radovanović, Vesna, Radić-Šestić, Marina, Kovačević, Jasmina, "Specifičnost komunikacije u nastavi kod učenika sa senzornim smetnjama" (2018),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2872 .

TY  - JOUR
AU  - Radić-Šestić, Marina
AU  - Šešum, Mia
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1138
AB  - A cochlear implant is a device that provides hearing sensations for severely and profoundly deaf individuals who derive no significant benefit from hearing aids. Parents are essential for the care and support of a cochlear implanted child. Parental involvement in the rehabilitation process affects the child's better development results. In this study, we examined the factors that influence the decision-making process of parents for implantation of their child, as well as outcomes after implantation. The research was conducted on a sample of 40 respondents, consisting of 20 fathers and 20 mothers. It was implemented in 'Dečija kuća', KBC Zvezdara, in Belgrade. The scale called 'Children with cochlear implant: parents' perspectives' (Archbold et al., 2002), was used for the purpose of this research. The results of this research indicate that parents of children with profound hearing impairment, compared to the parents of children with severe hearing impairment, showed significantly higher assurance in their own decision on implantation. Also, the satisfaction with the results of rehabilitation in some examined segments was influenced by the sex and level of education of the respondents.
AB  - Kohlearni implant je uređaj koji osobama sa teškim oštećenjem sluha i praktičnom gluvoćom, koje nemaju značajne koristi od slušnih aparata, omogućava prijem auditivnih senzacija. Roditelji imaju suštinski značaj za negu i podršku deteta sa kohlearnom implantacijom i njihovo učešće u procesu rehabilitacije utiče na bolje ishode rehabilitacije deteta. U ovom radu ispitivali smo koji činioci utiču na proces donošenja odluke roditelja o implantaciji deteta, kao i njihovo zadovoljstvo roditelja ishodima implantacije. Ispitivanje je izvršeno na uzorku od 40 ispitanika, po 20 očeva i 20 majki dece sa kohlearnom implantacijom. Sprovedeno je u 'Dečijoj kući', KBC Zvezdara u Beogradu. Za potrebe istraživanja korišćena je skala pod nazivom 'Deca sa kohlearnim implantom: perspektive roditelja' (Children with Cochlear Implants: Parental Perspectives - CCIPP, Archbold et al., 2002). Rezultati našeg istraživanja ukazuju da su roditelji dece sa praktičnom gluvoćom, u odnosu na roditelje dece teško oštećenog sluha, bili značajno sigurniji u sopstvenu odluku o implantaciji, kao i da je na zadovoljstvo ishodima rehabilitacije u pojedinim ispitivanim segmentima uticao pol i stepen obrazovanja ispitanika.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Parents decision factors for cohlear implantation and their satisfaction with rehabilitation outcomes
T1  - Činioci odlučivanja roditelja za kohlearnu implantaciju i njihovog zadovoljstva ishodima rehabilitacije
EP  - 232
IS  - 2
SP  - 213
VL  - 17
DO  - 10.5937/specedreh17-16498
ER  - 

@article{
author = "Radić-Šestić, Marina and Šešum, Mia and Isaković, Ljubica",
year = "2018",
abstract = "A cochlear implant is a device that provides hearing sensations for severely and profoundly deaf individuals who derive no significant benefit from hearing aids. Parents are essential for the care and support of a cochlear implanted child. Parental involvement in the rehabilitation process affects the child's better development results. In this study, we examined the factors that influence the decision-making process of parents for implantation of their child, as well as outcomes after implantation. The research was conducted on a sample of 40 respondents, consisting of 20 fathers and 20 mothers. It was implemented in 'Dečija kuća', KBC Zvezdara, in Belgrade. The scale called 'Children with cochlear implant: parents' perspectives' (Archbold et al., 2002), was used for the purpose of this research. The results of this research indicate that parents of children with profound hearing impairment, compared to the parents of children with severe hearing impairment, showed significantly higher assurance in their own decision on implantation. Also, the satisfaction with the results of rehabilitation in some examined segments was influenced by the sex and level of education of the respondents., Kohlearni implant je uređaj koji osobama sa teškim oštećenjem sluha i praktičnom gluvoćom, koje nemaju značajne koristi od slušnih aparata, omogućava prijem auditivnih senzacija. Roditelji imaju suštinski značaj za negu i podršku deteta sa kohlearnom implantacijom i njihovo učešće u procesu rehabilitacije utiče na bolje ishode rehabilitacije deteta. U ovom radu ispitivali smo koji činioci utiču na proces donošenja odluke roditelja o implantaciji deteta, kao i njihovo zadovoljstvo roditelja ishodima implantacije. Ispitivanje je izvršeno na uzorku od 40 ispitanika, po 20 očeva i 20 majki dece sa kohlearnom implantacijom. Sprovedeno je u 'Dečijoj kući', KBC Zvezdara u Beogradu. Za potrebe istraživanja korišćena je skala pod nazivom 'Deca sa kohlearnim implantom: perspektive roditelja' (Children with Cochlear Implants: Parental Perspectives - CCIPP, Archbold et al., 2002). Rezultati našeg istraživanja ukazuju da su roditelji dece sa praktičnom gluvoćom, u odnosu na roditelje dece teško oštećenog sluha, bili značajno sigurniji u sopstvenu odluku o implantaciji, kao i da je na zadovoljstvo ishodima rehabilitacije u pojedinim ispitivanim segmentima uticao pol i stepen obrazovanja ispitanika.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Parents decision factors for cohlear implantation and their satisfaction with rehabilitation outcomes, Činioci odlučivanja roditelja za kohlearnu implantaciju i njihovog zadovoljstva ishodima rehabilitacije",
pages = "232-213",
number = "2",
volume = "17",
doi = "10.5937/specedreh17-16498"
}

Radić-Šestić, M., Šešum, M.,& Isaković, L.. (2018). Parents decision factors for cohlear implantation and their satisfaction with rehabilitation outcomes. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 17(2), 213-232.
https://doi.org/10.5937/specedreh17-16498

Radić-Šestić M, Šešum M, Isaković L. Parents decision factors for cohlear implantation and their satisfaction with rehabilitation outcomes. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2018;17(2):213-232.
doi:10.5937/specedreh17-16498 .

Radić-Šestić, Marina, Šešum, Mia, Isaković, Ljubica, "Parents decision factors for cohlear implantation and their satisfaction with rehabilitation outcomes" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 17, no. 2 (2018):213-232,
https://doi.org/10.5937/specedreh17-16498 . .

TY  - CONF
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Šešum, Mia
AU  - Radić-Šestić, Marina
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2988
C3  - Zbornik rezimea, Međunarodni naučni skup Savremeni pristupi u profesionalnom razvoju i radu vaspitača i učitelja
T1  - Procena informisanosti učitelja i nastavnika redovnih osnovnih i srednjih škola o smetnjama u razvoju
EP  - 28,130
SP  - 28,130
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2988
ER  - 

@conference{
author = "Isaković, Ljubica and Šešum, Mia and Radić-Šestić, Marina",
year = "2018",
journal = "Zbornik rezimea, Međunarodni naučni skup Savremeni pristupi u profesionalnom razvoju i radu vaspitača i učitelja",
title = "Procena informisanosti učitelja i nastavnika redovnih osnovnih i srednjih škola o smetnjama u razvoju",
pages = "28,130-28,130",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2988"
}

Isaković, L., Šešum, M.,& Radić-Šestić, M.. (2018). Procena informisanosti učitelja i nastavnika redovnih osnovnih i srednjih škola o smetnjama u razvoju. in Zbornik rezimea, Međunarodni naučni skup Savremeni pristupi u profesionalnom razvoju i radu vaspitača i učitelja, 28,130-28,130.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2988

Isaković L, Šešum M, Radić-Šestić M. Procena informisanosti učitelja i nastavnika redovnih osnovnih i srednjih škola o smetnjama u razvoju. in Zbornik rezimea, Međunarodni naučni skup Savremeni pristupi u profesionalnom razvoju i radu vaspitača i učitelja. 2018;:28,130-28,130.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2988 .

Isaković, Ljubica, Šešum, Mia, Radić-Šestić, Marina, "Procena informisanosti učitelja i nastavnika redovnih osnovnih i srednjih škola o smetnjama u razvoju" in Zbornik rezimea, Međunarodni naučni skup Savremeni pristupi u profesionalnom razvoju i radu vaspitača i učitelja (2018):28,130-28,130,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2988 .

TY  - CONF
AU  - Šešum, Mia
AU  - Radić-Šestić, Marina
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2821
AB  - Stavovi zvaničnih predstavnika verskih zajednica prema gluvim
i nagluvim osobama su retko predstavljali predmet interesovanja domaćih
autora. Stoga smo se odlučili da opšti cilj našeg istraživanja bude
utvrđivanje razlika u stavovima sveštenika, kao predstavnika
pravoslavnog hrišćanstva, i imama, kao predstavnika muhamedanstva,
prema gluvim i nagluvim osobama. Uzorak je sačinjen od ukupno 50
ispitanika- 25 sveštenika i 25 imama, starosne dobi od 19 do 70 godina,
različitog stepena obrazovanja. Jedan od kriterijuma za participaciju u
uzorku ovog istraživanja odnosio se na radni staž ispitanika u trajanju
od najmanje godinu dana.
Za procenu stavova ispitanika korišćen je upitnik posebno
konstruisan za potrebe ovog istraživanja: „Skala za procenu stavova
sveštenika i imama prema gluvim i nagluvim osobama“ koji sadrži 20
tvrdnji, grupisanih u tri subskale. Tvrdnje sadržane u prvoj subskali se
odnose na procenu opštih stavova prema gluvim i nagluvim osobama
(opšti stavovi); tvrdnjama u okviru druge subskale ispituje se procena
stavova sveštenika i imama prema gluvim i nagluvim osobama kao
vernicima (stavovi prema vernicima), a pomoću tvrdnji sadržanih u
trećoj subskali se procenjuje u kojoj meri su sveštenici i imami spremni
da adaptiraju bogosluženja u crkavama i džamijama (adaptacija verskih
institucija) kako bi gluve i nagluve osobe mogle da prate verske službe
i druga dešavanja u verskim institucijama. Odgovori na tvrdnje su
organizovani prema modelu petostepene skale Likertovog tipa, pri čemu
se svaki stepen slaganja kreće od potpunog slaganja do potpunog neslaganja.
Vrednost Kronbahovog  koeficijenta (Cronbach’s ) iznosi 0,70 što
potvrđuje da je nivo interne konzistentnosti skale na zadovoljavajućem
nivou.
Na osnovu rezultata istraživanja dobijenih primenom Kruskal-
Valisovog testa, utvrđeno je da se opšti stavovi sveštenika i imama
prema gluvim i nagluvim osobama značajno razlikuju (p=0,017). Rezultati
su pokazali i da ne postoji razlika u stavovima sveštenika i imama prema
gluvim i nagluvim vernicima, kao ni u stavovima prema adaptaciji
verskih institucija.
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
T1  - Stavovi predstavnika pravoslavne hrišćanske i muhamedanske vere prema gluvim i nagluvim osobama
EP  - 70
SP  - 70
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2821
ER  - 

@conference{
author = "Šešum, Mia and Radić-Šestić, Marina",
year = "2018",
abstract = "Stavovi zvaničnih predstavnika verskih zajednica prema gluvim
i nagluvim osobama su retko predstavljali predmet interesovanja domaćih
autora. Stoga smo se odlučili da opšti cilj našeg istraživanja bude
utvrđivanje razlika u stavovima sveštenika, kao predstavnika
pravoslavnog hrišćanstva, i imama, kao predstavnika muhamedanstva,
prema gluvim i nagluvim osobama. Uzorak je sačinjen od ukupno 50
ispitanika- 25 sveštenika i 25 imama, starosne dobi od 19 do 70 godina,
različitog stepena obrazovanja. Jedan od kriterijuma za participaciju u
uzorku ovog istraživanja odnosio se na radni staž ispitanika u trajanju
od najmanje godinu dana.
Za procenu stavova ispitanika korišćen je upitnik posebno
konstruisan za potrebe ovog istraživanja: „Skala za procenu stavova
sveštenika i imama prema gluvim i nagluvim osobama“ koji sadrži 20
tvrdnji, grupisanih u tri subskale. Tvrdnje sadržane u prvoj subskali se
odnose na procenu opštih stavova prema gluvim i nagluvim osobama
(opšti stavovi); tvrdnjama u okviru druge subskale ispituje se procena
stavova sveštenika i imama prema gluvim i nagluvim osobama kao
vernicima (stavovi prema vernicima), a pomoću tvrdnji sadržanih u
trećoj subskali se procenjuje u kojoj meri su sveštenici i imami spremni
da adaptiraju bogosluženja u crkavama i džamijama (adaptacija verskih
institucija) kako bi gluve i nagluve osobe mogle da prate verske službe
i druga dešavanja u verskim institucijama. Odgovori na tvrdnje su
organizovani prema modelu petostepene skale Likertovog tipa, pri čemu
se svaki stepen slaganja kreće od potpunog slaganja do potpunog neslaganja.
Vrednost Kronbahovog  koeficijenta (Cronbach’s ) iznosi 0,70 što
potvrđuje da je nivo interne konzistentnosti skale na zadovoljavajućem
nivou.
Na osnovu rezultata istraživanja dobijenih primenom Kruskal-
Valisovog testa, utvrđeno je da se opšti stavovi sveštenika i imama
prema gluvim i nagluvim osobama značajno razlikuju (p=0,017). Rezultati
su pokazali i da ne postoji razlika u stavovima sveštenika i imama prema
gluvim i nagluvim vernicima, kao ni u stavovima prema adaptaciji
verskih institucija.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije",
title = "Stavovi predstavnika pravoslavne hrišćanske i muhamedanske vere prema gluvim i nagluvim osobama",
pages = "70-70",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2821"
}

Šešum, M.,& Radić-Šestić, M.. (2018). Stavovi predstavnika pravoslavne hrišćanske i muhamedanske vere prema gluvim i nagluvim osobama. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
Društvo defektologa Srbije., 70-70.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2821

Šešum M, Radić-Šestić M. Stavovi predstavnika pravoslavne hrišćanske i muhamedanske vere prema gluvim i nagluvim osobama. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije. 2018;:70-70.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2821 .

Šešum, Mia, Radić-Šestić, Marina, "Stavovi predstavnika pravoslavne hrišćanske i muhamedanske vere prema gluvim i nagluvim osobama" in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije (2018):70-70,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2821 .

TY  - CONF
AU  - Radić-Šestić, Marina
AU  - Milanović-Dobrota, Biljana
AU  - Šešum, Mia
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2778
C3  - Book of Abstracts
T1  - The Relationship of Mild Intellectual Disability Highschoolers and Their Jobs
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2778
ER  - 

@conference{
author = "Radić-Šestić, Marina and Milanović-Dobrota, Biljana and Šešum, Mia",
year = "2017",
journal = "Book of Abstracts",
title = "The Relationship of Mild Intellectual Disability Highschoolers and Their Jobs",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2778"
}

Radić-Šestić, M., Milanović-Dobrota, B.,& Šešum, M.. (2017). The Relationship of Mild Intellectual Disability Highschoolers and Their Jobs. in Book of Abstracts.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2778

Radić-Šestić M, Milanović-Dobrota B, Šešum M. The Relationship of Mild Intellectual Disability Highschoolers and Their Jobs. in Book of Abstracts. 2017;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2778 .

Radić-Šestić, Marina, Milanović-Dobrota, Biljana, Šešum, Mia, "The Relationship of Mild Intellectual Disability Highschoolers and Their Jobs" in Book of Abstracts (2017),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2778 .

TY  - JOUR
AU  - Milanović-Dobrota, Biljana
AU  - Radić-Šestić, Marina
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1039
AB  - The current interest in introducing the dual education system into Serbian secondary education has drawn our attention to the question of students' self-perception in the process of practical teaching. The idea that underpins this paper is the supposition that students are affectively engaged with the work activities they perform. The Utrecht Work Engagement Scale (UWES) (Schaufeli et al., 2002) has been used for assessing students' work engagement in practical teaching. A study was conducted to examine the differences between high school students with mild intellectual disabilities and those with typical development with regard to aspects of work engagement defined as Energy, Commitment and Absorption. The sample was comprised of 248 students of vocational high schools in Serbia of both genders, of whom 111 with intellectual disabilities and 137 with typical development. The findings indicate that students with mild intellectual disabilities tend to rate their engagement in practical teaching more positively (t=7,457; p=0,001) than students with typical development. The paper provides a detailed analysis of the pedagogical implications of these findings and also outlines the limitations of the study, thus pointing the way for future research on this or related issues.
AB  - Trenutna aktuelnost uvođenja dualnog modela srednjeg stručnog obrazovanja u naš školski sistem usmerila je našu pažnju na pitanje samopercepcije srednjoškolaca u procesu realizacije praktične nastave. Idejno utemeljenje ovog rada zasniva se na pretpostavci o afektivnoj povezanosti učenika sa radnim aktivnostima koje obavljaju. Za procenu radne angažovanosti učenika na praktičnoj nastavi primenjena je skala radne angažovanosti (Utrecht Work Engagement Scale - UWES) (Schaufeli et al., 2002). Cilj realizovanog istraživanja je bio da se ispitaju razlike između srednjoškolaca sa lakom intelektualnom ometenošću i učenika tipičnog razvoja u aspektima radne angažovanosti koji su definisani kao energija, posvećenost i apsorpcija. Uzorkom je obuhvaćeno ukupno 248 učenika oba pola, 111 ispitanika s intelektualnom ometenošću i 137 učenika tipičnog razvoja koji pohađaju srednje stručne škole u Srbiji. Rezultati istraživanja pokazuju da učenici sa lakom intelektualnom ometenošću pozitivnije od učenika tipičnog razvoja ocenjuju svoj rad na praktičnoj nastavi (t=7,457; p=0,001). U radu su detaljnije analizirane pedagoške implikacije rezultata istraživanja, a navedena su i ograničenja realizovanog istraživanja, čime se ukazuje na pravac budućih istraživačkih pokušaja u okviru iste ili srodne tematike.
PB  - Pedagoško društvo Srbije, Beograd i Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za pedagogiju i andragogiju, Beograd
T2  - Nastava i vaspitanje
T1  - High school students' work engagement in practical teaching
T1  - Radna angažovanost srednjoškolaca na praktičnoj nastavi
EP  - 82
IS  - 1
SP  - 67
VL  - 66
DO  - 10.5937/nasvas1701067M
ER  - 

@article{
author = "Milanović-Dobrota, Biljana and Radić-Šestić, Marina",
year = "2017",
abstract = "The current interest in introducing the dual education system into Serbian secondary education has drawn our attention to the question of students' self-perception in the process of practical teaching. The idea that underpins this paper is the supposition that students are affectively engaged with the work activities they perform. The Utrecht Work Engagement Scale (UWES) (Schaufeli et al., 2002) has been used for assessing students' work engagement in practical teaching. A study was conducted to examine the differences between high school students with mild intellectual disabilities and those with typical development with regard to aspects of work engagement defined as Energy, Commitment and Absorption. The sample was comprised of 248 students of vocational high schools in Serbia of both genders, of whom 111 with intellectual disabilities and 137 with typical development. The findings indicate that students with mild intellectual disabilities tend to rate their engagement in practical teaching more positively (t=7,457; p=0,001) than students with typical development. The paper provides a detailed analysis of the pedagogical implications of these findings and also outlines the limitations of the study, thus pointing the way for future research on this or related issues., Trenutna aktuelnost uvođenja dualnog modela srednjeg stručnog obrazovanja u naš školski sistem usmerila je našu pažnju na pitanje samopercepcije srednjoškolaca u procesu realizacije praktične nastave. Idejno utemeljenje ovog rada zasniva se na pretpostavci o afektivnoj povezanosti učenika sa radnim aktivnostima koje obavljaju. Za procenu radne angažovanosti učenika na praktičnoj nastavi primenjena je skala radne angažovanosti (Utrecht Work Engagement Scale - UWES) (Schaufeli et al., 2002). Cilj realizovanog istraživanja je bio da se ispitaju razlike između srednjoškolaca sa lakom intelektualnom ometenošću i učenika tipičnog razvoja u aspektima radne angažovanosti koji su definisani kao energija, posvećenost i apsorpcija. Uzorkom je obuhvaćeno ukupno 248 učenika oba pola, 111 ispitanika s intelektualnom ometenošću i 137 učenika tipičnog razvoja koji pohađaju srednje stručne škole u Srbiji. Rezultati istraživanja pokazuju da učenici sa lakom intelektualnom ometenošću pozitivnije od učenika tipičnog razvoja ocenjuju svoj rad na praktičnoj nastavi (t=7,457; p=0,001). U radu su detaljnije analizirane pedagoške implikacije rezultata istraživanja, a navedena su i ograničenja realizovanog istraživanja, čime se ukazuje na pravac budućih istraživačkih pokušaja u okviru iste ili srodne tematike.",
publisher = "Pedagoško društvo Srbije, Beograd i Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za pedagogiju i andragogiju, Beograd",
journal = "Nastava i vaspitanje",
title = "High school students' work engagement in practical teaching, Radna angažovanost srednjoškolaca na praktičnoj nastavi",
pages = "82-67",
number = "1",
volume = "66",
doi = "10.5937/nasvas1701067M"
}

Milanović-Dobrota, B.,& Radić-Šestić, M.. (2017). High school students' work engagement in practical teaching. in Nastava i vaspitanje
Pedagoško društvo Srbije, Beograd i Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za pedagogiju i andragogiju, Beograd., 66(1), 67-82.
https://doi.org/10.5937/nasvas1701067M

Milanović-Dobrota B, Radić-Šestić M. High school students' work engagement in practical teaching. in Nastava i vaspitanje. 2017;66(1):67-82.
doi:10.5937/nasvas1701067M .

Milanović-Dobrota, Biljana, Radić-Šestić, Marina, "High school students' work engagement in practical teaching" in Nastava i vaspitanje, 66, no. 1 (2017):67-82,
https://doi.org/10.5937/nasvas1701067M . .

TY  - JOUR
AU  - Milanović-Dobrota, Biljana
AU  - Radić-Šestić, Marina
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1058
AB  - Numerous studies from recent literature indicate a significant impact of self-esteem on experiences related to teaching and learning, as well as the later success in work and life. The aim of this paper is to examine the association between socio-demographic variables of secondary school students with mild intellectual disability (gender, type of family environment, IQ, general academic achievement, work field, professional level for which they are being trained, mark in practical training) with the level of general self-esteem. The sample consists of 120 participants of both genders, category of mild intellectual disability (51 to 70 IQ) who are professionally trained in five field of work at second and third level of education. To assess general self-esteem, there was used the Rosenberg Self-Esteem Scale; Rosenberg, 1965, 1979. The obtained results determined that a statistically significant difference in the global selfesteem doesn't exist only in relation to gender and type of family environment, whereas in other sociodemographic variables extremely high. In analyzing the obtained results is highlighted the importance of self-esteem and potential of schools in developing self-confident behavior of students with the intellectual disability.
AB  - Brojne studije iz novije literature upućuju na značajan uticaj samopoštovanja na iskustva vezana za nastavu i učenje, kao i kasniju uspešnost u radu i životu. Cilj rada je da ispita povezanost sociodemografskih varijabli srednjoškolaca sa lakom intelektualnom ometenošću (pol, tip životnog aranžmana, koeficijent inteligencije, opšti školski uspeh, područje rada, stepen obrazovanja, ocena sa praktične nastave) sa nivoom opšteg samopoštovanja. Uzorak čini 120 ispitanika, oba pola koji pripadaju kategoriji lake intelektualne ometenosti (51 do 70 IQ) i koji se profesionalno osposobljavaju za rad u pet područja rada drugog i trećeg stepena stučnosti. Za procenu opšteg samopoštovanja, korišćena je Rosenbergova skala samopoštovanja (Rosenberg Self-Esteem Scale (SES); Rosenberg, 1965,1979). Prema dobijenim rezultatima utvrđeno je da statistički značajna razlika u globalnom samopoštovanju ne postoji jedino u odnosu na pol i tip životnog aranžmana, dok je u ostalim sociodemografskim varijablama izuzetno velika.U analizi dobijenih rezultata istaknut je značaj samopoštovanja i potencijal škole u razvoju samouvažavajućeg i samopouzdanog ponašanja kod učenika sa intelektualnom ometenošću.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Relationship self-esteem and socio-demographic characteristics of students with mild intellectual disability
T1  - Odnos samopoštovanja i sociodemografskih karakteristika učenika sa lakom intelektualnom ometenošću
EP  - 25
IS  - 1
SP  - 9
VL  - 23
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1058
ER  - 

@article{
author = "Milanović-Dobrota, Biljana and Radić-Šestić, Marina",
year = "2017",
abstract = "Numerous studies from recent literature indicate a significant impact of self-esteem on experiences related to teaching and learning, as well as the later success in work and life. The aim of this paper is to examine the association between socio-demographic variables of secondary school students with mild intellectual disability (gender, type of family environment, IQ, general academic achievement, work field, professional level for which they are being trained, mark in practical training) with the level of general self-esteem. The sample consists of 120 participants of both genders, category of mild intellectual disability (51 to 70 IQ) who are professionally trained in five field of work at second and third level of education. To assess general self-esteem, there was used the Rosenberg Self-Esteem Scale; Rosenberg, 1965, 1979. The obtained results determined that a statistically significant difference in the global selfesteem doesn't exist only in relation to gender and type of family environment, whereas in other sociodemographic variables extremely high. In analyzing the obtained results is highlighted the importance of self-esteem and potential of schools in developing self-confident behavior of students with the intellectual disability., Brojne studije iz novije literature upućuju na značajan uticaj samopoštovanja na iskustva vezana za nastavu i učenje, kao i kasniju uspešnost u radu i životu. Cilj rada je da ispita povezanost sociodemografskih varijabli srednjoškolaca sa lakom intelektualnom ometenošću (pol, tip životnog aranžmana, koeficijent inteligencije, opšti školski uspeh, područje rada, stepen obrazovanja, ocena sa praktične nastave) sa nivoom opšteg samopoštovanja. Uzorak čini 120 ispitanika, oba pola koji pripadaju kategoriji lake intelektualne ometenosti (51 do 70 IQ) i koji se profesionalno osposobljavaju za rad u pet područja rada drugog i trećeg stepena stučnosti. Za procenu opšteg samopoštovanja, korišćena je Rosenbergova skala samopoštovanja (Rosenberg Self-Esteem Scale (SES); Rosenberg, 1965,1979). Prema dobijenim rezultatima utvrđeno je da statistički značajna razlika u globalnom samopoštovanju ne postoji jedino u odnosu na pol i tip životnog aranžmana, dok je u ostalim sociodemografskim varijablama izuzetno velika.U analizi dobijenih rezultata istaknut je značaj samopoštovanja i potencijal škole u razvoju samouvažavajućeg i samopouzdanog ponašanja kod učenika sa intelektualnom ometenošću.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Relationship self-esteem and socio-demographic characteristics of students with mild intellectual disability, Odnos samopoštovanja i sociodemografskih karakteristika učenika sa lakom intelektualnom ometenošću",
pages = "25-9",
number = "1",
volume = "23",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1058"
}

Milanović-Dobrota, B.,& Radić-Šestić, M.. (2017). Relationship self-esteem and socio-demographic characteristics of students with mild intellectual disability. in Beogradska defektološka škola
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 23(1), 9-25.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1058

Milanović-Dobrota B, Radić-Šestić M. Relationship self-esteem and socio-demographic characteristics of students with mild intellectual disability. in Beogradska defektološka škola. 2017;23(1):9-25.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1058 .

Milanović-Dobrota, Biljana, Radić-Šestić, Marina, "Relationship self-esteem and socio-demographic characteristics of students with mild intellectual disability" in Beogradska defektološka škola, 23, no. 1 (2017):9-25,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1058 .