Rad je proistekao iz projekta „Kreiranje Protokola za procenu edukativnih potencijala dece sa smetnjama u razvoju kao kriterijuma za izradu individualnih obrazovnih programa”, čiju je realizaciju podržalo Ministarstvo nauke, tehnološkog razvoja i inovacija Republike Srbije (ev. broj 451-03-47/2023-01/200096)

Link to this page

Rad je proistekao iz projekta „Kreiranje Protokola za procenu edukativnih potencijala dece sa smetnjama u razvoju kao kriterijuma za izradu individualnih obrazovnih programa”, čiju je realizaciju podržalo Ministarstvo nauke, tehnološkog razvoja i inovacija Republike Srbije (ev. broj 451-03-47/2023-01/200096)

Authors

Publications

Znakovna poezija

Šestić, Marina; Šešum, Mia

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - CONF
AU  - Šestić, Marina
AU  - Šešum, Mia
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5341
AB  - Uvod: Poezija je oduvek percipirana kao umetnost koja se stvara u pisanoj,
a izražava u vokalnoj formi putem recitovanja. Za mnoge kritičare i ljubitelje
poezije 19. veka ona predstavlja ritmičku i vibrantnu sintezu koja se ogleda
u izražajnom glasanju koje je oplemenjeno pokretima i facijalnom ekspresijom,
sadrži muzičke elemente u vidu različitih modusa metra, ritma i rime koji
je oplemenjuju, čine multidimenzionalnom, ekspresivnom i prefinjenom.
Generacije stručnjaka su smatrale da je stvaranje poezije dar ili talenat
koji nije dostupan gluvim i nagluvim osobama.
Cilj: Cilj ovog rada je da ukaže na istorijske i sociokulturne okvire, specifičnosti,
poteškoće i doprinos savremene tehnologije u izražavanju znakovne poezije
gluvih osoba.
Metode: Primenjene metode su uporedna analiza, evaluacija i sistem dedukcije
i indukcije u razmatranju dostupne literature.
Rezultati: Znakovna poezija je veoma dugo imala neformalni karakter i
izvodila se u zajednici gluvih na zabavama, skupovima i druženjima. Mnogi
naučnici, kritičari, nisu ni pomišljali da gluve osobe mogu stvarati poeziju, biti
pesnici. Međutim, Džon Karlin (John Carlin, 1813‒1891), iako kongenitalno
gluva osoba, bio je veoma talentovan pesnik, pisac i slikar. Njegovim savremenicima
je ta činjenica bila iznenađenje i izazivala je nevericu. Zahvaljujući njegovom
primeru, i oni i njihovi naslednici shvatili su da gluvoća ne ograničava
mogućnosti za bavljenje ovim vidom umetnosti. Znakovna poezija je vizuelna
umetnička forma koja postaje sve aktuelnija u zajednici gluvih i čujućih osoba.
Iako nije imala istu istoriju i institucionalnu podršku u različitim državama
sveta, znakovna poezija izaziva sve veće interesovanje, finansijsku podršku i
priznanje, pre svega zahvaljujući razvoju tehnologije. Zaključak: Savremeni svet predstavlja idealan okvir za razvoj i afirmaciju znakovne
poezije. Danas gluvi pesnici snimaju svoju znakovnu poeziju ili prevode
poeziju drugih autora na znakovni jezik, tako da su video snimci dostupni i
prilagođeni široj javnosti.
AB  - Introduction: Poetry has always been perceived as an art that is created in writing
and expressed in vocal form through recitation. For many critics and lovers of 19th-century
poetry, it represents a rhythmic and vibrant synthesis that is reflected in the expressive voice
followed by movements and facial expression, contains musical elements in the form of
different modes of meter, rhythm, and rhyme that refine it and make it multidimensional,
expressive, and refined. Generations of experts have considered the creation of poetry to be
a gift or talent unavailable to the deaf and hard of hearing.
Aim: The aim of this paper is to point out the historical and sociocultural frameworks,
specificities, difficulties, and the contribution of modern technology in the expression of
signed poetry of deaf people.
Methods: The applied methods are comparative analysis, evaluation, and the system of
deduction and induction in considering the available literature.
Results: Signed poetry has had an informal character for a very long time and was
performed in the deaf community at parties, gatherings, and get- togethers. Many scientists
and critics did not even think that deaf people could create poetry or be poets. However, John
Carlin (1813-1891), although a congenitally deaf person, was a very talented poet, writer, and
painter. To his contemporaries, this fact was a surprise and caused disbelief. Thanks to his
example, both they and their successors realized that deafness does not limit the possibilities
for practicing this form of art. Signed poetry is a visual art form that is becoming more and
more relevant in the deaf and hearing community. Although it did not have the same history
and institutional support in different countries of the world, signed poetry is attracting
increasing interest, financial support, and recognition, primarily thanks to the development
of technology.
Conclusion: The modern world represents an ideal framework for the development and
affirmation of signed poetry. Today, deaf poets record their own signed poetry or translate
the poetry of other authors into sign language, so that the videos are available and adapted
to the general public.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
T1  - Znakovna poezija
T1  - Signed poetry
EP  - 310
SP  - 305
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5341
ER  - 
@conference{
author = "Šestić, Marina and Šešum, Mia",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Poezija je oduvek percipirana kao umetnost koja se stvara u pisanoj,
a izražava u vokalnoj formi putem recitovanja. Za mnoge kritičare i ljubitelje
poezije 19. veka ona predstavlja ritmičku i vibrantnu sintezu koja se ogleda
u izražajnom glasanju koje je oplemenjeno pokretima i facijalnom ekspresijom,
sadrži muzičke elemente u vidu različitih modusa metra, ritma i rime koji
je oplemenjuju, čine multidimenzionalnom, ekspresivnom i prefinjenom.
Generacije stručnjaka su smatrale da je stvaranje poezije dar ili talenat
koji nije dostupan gluvim i nagluvim osobama.
Cilj: Cilj ovog rada je da ukaže na istorijske i sociokulturne okvire, specifičnosti,
poteškoće i doprinos savremene tehnologije u izražavanju znakovne poezije
gluvih osoba.
Metode: Primenjene metode su uporedna analiza, evaluacija i sistem dedukcije
i indukcije u razmatranju dostupne literature.
Rezultati: Znakovna poezija je veoma dugo imala neformalni karakter i
izvodila se u zajednici gluvih na zabavama, skupovima i druženjima. Mnogi
naučnici, kritičari, nisu ni pomišljali da gluve osobe mogu stvarati poeziju, biti
pesnici. Međutim, Džon Karlin (John Carlin, 1813‒1891), iako kongenitalno
gluva osoba, bio je veoma talentovan pesnik, pisac i slikar. Njegovim savremenicima
je ta činjenica bila iznenađenje i izazivala je nevericu. Zahvaljujući njegovom
primeru, i oni i njihovi naslednici shvatili su da gluvoća ne ograničava
mogućnosti za bavljenje ovim vidom umetnosti. Znakovna poezija je vizuelna
umetnička forma koja postaje sve aktuelnija u zajednici gluvih i čujućih osoba.
Iako nije imala istu istoriju i institucionalnu podršku u različitim državama
sveta, znakovna poezija izaziva sve veće interesovanje, finansijsku podršku i
priznanje, pre svega zahvaljujući razvoju tehnologije. Zaključak: Savremeni svet predstavlja idealan okvir za razvoj i afirmaciju znakovne
poezije. Danas gluvi pesnici snimaju svoju znakovnu poeziju ili prevode
poeziju drugih autora na znakovni jezik, tako da su video snimci dostupni i
prilagođeni široj javnosti., Introduction: Poetry has always been perceived as an art that is created in writing
and expressed in vocal form through recitation. For many critics and lovers of 19th-century
poetry, it represents a rhythmic and vibrant synthesis that is reflected in the expressive voice
followed by movements and facial expression, contains musical elements in the form of
different modes of meter, rhythm, and rhyme that refine it and make it multidimensional,
expressive, and refined. Generations of experts have considered the creation of poetry to be
a gift or talent unavailable to the deaf and hard of hearing.
Aim: The aim of this paper is to point out the historical and sociocultural frameworks,
specificities, difficulties, and the contribution of modern technology in the expression of
signed poetry of deaf people.
Methods: The applied methods are comparative analysis, evaluation, and the system of
deduction and induction in considering the available literature.
Results: Signed poetry has had an informal character for a very long time and was
performed in the deaf community at parties, gatherings, and get- togethers. Many scientists
and critics did not even think that deaf people could create poetry or be poets. However, John
Carlin (1813-1891), although a congenitally deaf person, was a very talented poet, writer, and
painter. To his contemporaries, this fact was a surprise and caused disbelief. Thanks to his
example, both they and their successors realized that deafness does not limit the possibilities
for practicing this form of art. Signed poetry is a visual art form that is becoming more and
more relevant in the deaf and hearing community. Although it did not have the same history
and institutional support in different countries of the world, signed poetry is attracting
increasing interest, financial support, and recognition, primarily thanks to the development
of technology.
Conclusion: The modern world represents an ideal framework for the development and
affirmation of signed poetry. Today, deaf poets record their own signed poetry or translate
the poetry of other authors into sign language, so that the videos are available and adapted
to the general public.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine",
title = "Znakovna poezija, Signed poetry",
pages = "310-305",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5341"
}
Šestić, M.,& Šešum, M.. (2023). Znakovna poezija. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 305-310.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5341
Šestić M, Šešum M. Znakovna poezija. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine. 2023;:305-310.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5341 .
Šestić, Marina, Šešum, Mia, "Znakovna poezija" in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine (2023):305-310,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5341 .