dc.description.abstract | Cilj istraživanja učenja i memorije je razumeti kako dešavanja na celularnom
i molekularnom nivou proizvode određene promene u ponašanju.
Dovođenje u vezu neuralne aktivnosti sa jedne strane i percepcije
ili akcije životinje (i čoveka) je težak zadatak jer velika kompleksnost
većine nervnih mreža veoma otežava dovođenje u direktnu vezu celularnu
aktivnost sa posledičnim ponašanjem. Te prepreke su nešto manje
u vestibularnom sistemu jer VOR (vestibulookularni refleks) predstavlja
relativno „jednostavan“ model za izučavanje celularnih mehanizama
učenja.
Zato vestibularni sistem (njegov centralni aparat) predstavlja primamljiv
model ispitivanja plastičnosti CNSa – mogućnosti prilagođavanja
nakon promena ili oštećenja. Relativno jednostavno beleženje i kvantifikacija
pokreta oka kao posledice refleksnih odgovora VORa je razlog
za ispitivanje funkcije vestibularnih čula, vestibularnog sistema i vestibularne
kompenzacije upravo putem VORa, a time i sticanje opštih uvida
u mehanizme učenja, plasticiteta i kompenzacije u CNSu. Ispitivanja vestibularne
kompenzacije skoro isključivo su bila fokusirana na stanja nakon
jednostranog perifernog vestibularnog otećenja zbog neravnoteže
dve strane koja tada nastane i odgovarajuće dramatične kliničke slike.
Nakon naglo nastalog jednostranog vestibularnog oštećenja pojave
se statički i dinamički znaci i simptomi. Statički postoje kada glava miruje
i najuočljiviji su: spontani nistagmus prema zdravoj strani, torzija oba
oka ka oštećenoj strani, vertigo – osećaj okretanja sebe ili okoline i tendencija
pada uglavnom na stranu oštećenja pogotovo sa zatvorenim očima.
Dinamički znaci se jave kada se glava kreće i najznačajniji su: veoma
oslabljen VOR pri okretima glave na stranu oštećenja, oscilopsia – osećaj
trešenja ili igranja slike i ataksia – zanošenje i nesigurnost prilikom
hodanja. Nakon jednostranog trajnog oštećenja svi ovi znaci i simptomi
traju duže ili kraće, postepeno se manje ili više povuku, neki od njih u
potpunosti, a drugi ne. Nalazi su ukazivali da je statička vestibularna
kompenzacija uglavnom veoma uspešna, dok je kod procene uspešnosti
dinamičke vestibularne kompenzacije bilo mnogo nejasnoća i lutanja.
Postoji razlika i u načinu ispitivanja statičke i dinamičke vestibularne
kompenzacije: kod statičke vestibularne kompenzacije beleži se....... | sr |