Kliničko ispitivanje vestibularne kompenzacije
Abstract
Cilj istraživanja učenja i memorije je razumeti kako dešavanja na celularnom
i molekularnom nivou proizvode određene promene u ponašanju.
Dovođenje u vezu neuralne aktivnosti sa jedne strane i percepcije
ili akcije životinje (i čoveka) je težak zadatak jer velika kompleksnost
većine nervnih mreža veoma otežava dovođenje u direktnu vezu celularnu
aktivnost sa posledičnim ponašanjem. Te prepreke su nešto manje
u vestibularnom sistemu jer VOR (vestibulookularni refleks) predstavlja
relativno „jednostavan“ model za izučavanje celularnih mehanizama
učenja.
Zato vestibularni sistem (njegov centralni aparat) predstavlja primamljiv
model ispitivanja plastičnosti CNSa – mogućnosti prilagođavanja
nakon promena ili oštećenja. Relativno jednostavno beleženje i kvantifikacija
pokreta oka kao posledice refleksnih odgovora VORa je razlog
za ispitivanje funkcije vestibularnih čula, vestibularnog sistema i vestibularne
kompenzacije upravo putem VORa, a time i sticanje opštih uvida
u meha...nizme učenja, plasticiteta i kompenzacije u CNSu. Ispitivanja vestibularne
kompenzacije skoro isključivo su bila fokusirana na stanja nakon
jednostranog perifernog vestibularnog otećenja zbog neravnoteže
dve strane koja tada nastane i odgovarajuće dramatične kliničke slike.
Nakon naglo nastalog jednostranog vestibularnog oštećenja pojave
se statički i dinamički znaci i simptomi. Statički postoje kada glava miruje
i najuočljiviji su: spontani nistagmus prema zdravoj strani, torzija oba
oka ka oštećenoj strani, vertigo – osećaj okretanja sebe ili okoline i tendencija
pada uglavnom na stranu oštećenja pogotovo sa zatvorenim očima.
Dinamički znaci se jave kada se glava kreće i najznačajniji su: veoma
oslabljen VOR pri okretima glave na stranu oštećenja, oscilopsia – osećaj
trešenja ili igranja slike i ataksia – zanošenje i nesigurnost prilikom
hodanja. Nakon jednostranog trajnog oštećenja svi ovi znaci i simptomi
traju duže ili kraće, postepeno se manje ili više povuku, neki od njih u
potpunosti, a drugi ne. Nalazi su ukazivali da je statička vestibularna
kompenzacija uglavnom veoma uspešna, dok je kod procene uspešnosti
dinamičke vestibularne kompenzacije bilo mnogo nejasnoća i lutanja.
Postoji razlika i u načinu ispitivanja statičke i dinamičke vestibularne
kompenzacije: kod statičke vestibularne kompenzacije beleži se.......
Source:
2013, 1-196Publisher:
- Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
Collections
Institution/Community
rFASPERTY - BOOK AU - Babić, Borivoj PY - 2013 UR - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3892 AB - Cilj istraživanja učenja i memorije je razumeti kako dešavanja na celularnom i molekularnom nivou proizvode određene promene u ponašanju. Dovođenje u vezu neuralne aktivnosti sa jedne strane i percepcije ili akcije životinje (i čoveka) je težak zadatak jer velika kompleksnost većine nervnih mreža veoma otežava dovođenje u direktnu vezu celularnu aktivnost sa posledičnim ponašanjem. Te prepreke su nešto manje u vestibularnom sistemu jer VOR (vestibulookularni refleks) predstavlja relativno „jednostavan“ model za izučavanje celularnih mehanizama učenja. Zato vestibularni sistem (njegov centralni aparat) predstavlja primamljiv model ispitivanja plastičnosti CNSa – mogućnosti prilagođavanja nakon promena ili oštećenja. Relativno jednostavno beleženje i kvantifikacija pokreta oka kao posledice refleksnih odgovora VORa je razlog za ispitivanje funkcije vestibularnih čula, vestibularnog sistema i vestibularne kompenzacije upravo putem VORa, a time i sticanje opštih uvida u mehanizme učenja, plasticiteta i kompenzacije u CNSu. Ispitivanja vestibularne kompenzacije skoro isključivo su bila fokusirana na stanja nakon jednostranog perifernog vestibularnog otećenja zbog neravnoteže dve strane koja tada nastane i odgovarajuće dramatične kliničke slike. Nakon naglo nastalog jednostranog vestibularnog oštećenja pojave se statički i dinamički znaci i simptomi. Statički postoje kada glava miruje i najuočljiviji su: spontani nistagmus prema zdravoj strani, torzija oba oka ka oštećenoj strani, vertigo – osećaj okretanja sebe ili okoline i tendencija pada uglavnom na stranu oštećenja pogotovo sa zatvorenim očima. Dinamički znaci se jave kada se glava kreće i najznačajniji su: veoma oslabljen VOR pri okretima glave na stranu oštećenja, oscilopsia – osećaj trešenja ili igranja slike i ataksia – zanošenje i nesigurnost prilikom hodanja. Nakon jednostranog trajnog oštećenja svi ovi znaci i simptomi traju duže ili kraće, postepeno se manje ili više povuku, neki od njih u potpunosti, a drugi ne. Nalazi su ukazivali da je statička vestibularna kompenzacija uglavnom veoma uspešna, dok je kod procene uspešnosti dinamičke vestibularne kompenzacije bilo mnogo nejasnoća i lutanja. Postoji razlika i u načinu ispitivanja statičke i dinamičke vestibularne kompenzacije: kod statičke vestibularne kompenzacije beleži se....... PB - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF) T1 - Kliničko ispitivanje vestibularne kompenzacije EP - 196 SP - 1 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3892 ER -
@book{ author = "Babić, Borivoj", year = "2013", abstract = "Cilj istraživanja učenja i memorije je razumeti kako dešavanja na celularnom i molekularnom nivou proizvode određene promene u ponašanju. Dovođenje u vezu neuralne aktivnosti sa jedne strane i percepcije ili akcije životinje (i čoveka) je težak zadatak jer velika kompleksnost većine nervnih mreža veoma otežava dovođenje u direktnu vezu celularnu aktivnost sa posledičnim ponašanjem. Te prepreke su nešto manje u vestibularnom sistemu jer VOR (vestibulookularni refleks) predstavlja relativno „jednostavan“ model za izučavanje celularnih mehanizama učenja. Zato vestibularni sistem (njegov centralni aparat) predstavlja primamljiv model ispitivanja plastičnosti CNSa – mogućnosti prilagođavanja nakon promena ili oštećenja. Relativno jednostavno beleženje i kvantifikacija pokreta oka kao posledice refleksnih odgovora VORa je razlog za ispitivanje funkcije vestibularnih čula, vestibularnog sistema i vestibularne kompenzacije upravo putem VORa, a time i sticanje opštih uvida u mehanizme učenja, plasticiteta i kompenzacije u CNSu. Ispitivanja vestibularne kompenzacije skoro isključivo su bila fokusirana na stanja nakon jednostranog perifernog vestibularnog otećenja zbog neravnoteže dve strane koja tada nastane i odgovarajuće dramatične kliničke slike. Nakon naglo nastalog jednostranog vestibularnog oštećenja pojave se statički i dinamički znaci i simptomi. Statički postoje kada glava miruje i najuočljiviji su: spontani nistagmus prema zdravoj strani, torzija oba oka ka oštećenoj strani, vertigo – osećaj okretanja sebe ili okoline i tendencija pada uglavnom na stranu oštećenja pogotovo sa zatvorenim očima. Dinamički znaci se jave kada se glava kreće i najznačajniji su: veoma oslabljen VOR pri okretima glave na stranu oštećenja, oscilopsia – osećaj trešenja ili igranja slike i ataksia – zanošenje i nesigurnost prilikom hodanja. Nakon jednostranog trajnog oštećenja svi ovi znaci i simptomi traju duže ili kraće, postepeno se manje ili više povuku, neki od njih u potpunosti, a drugi ne. Nalazi su ukazivali da je statička vestibularna kompenzacija uglavnom veoma uspešna, dok je kod procene uspešnosti dinamičke vestibularne kompenzacije bilo mnogo nejasnoća i lutanja. Postoji razlika i u načinu ispitivanja statičke i dinamičke vestibularne kompenzacije: kod statičke vestibularne kompenzacije beleži se.......", publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)", title = "Kliničko ispitivanje vestibularne kompenzacije", pages = "196-1", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3892" }
Babić, B.. (2013). Kliničko ispitivanje vestibularne kompenzacije. Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)., 1-196. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3892
Babić B. Kliničko ispitivanje vestibularne kompenzacije. 2013;:1-196. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3892 .
Babić, Borivoj, "Kliničko ispitivanje vestibularne kompenzacije" (2013):1-196, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3892 .