dc.description.abstract | Donošenje odluka od defektologa i/ili roditelja u ime osobe s
intelektualnom ometenošću, bez njenog aktivnog učešća u tom procesu,
predstavlja ograničavanje ljudskih prava i sloboda te osobe. Bez obzira
na tip i nivo ometenosti, svaka osoba ima pravo da, u skladu sa svojim
mogućnostima, utiče na donošenje odluka koje su značajne za njen život.
Čak i osobe s teškom i dubokom intelektualnom ometenošću mogu da vrše
jednostavne izbore u okviru svojih svakodnevnih aktivnosti.
Prihvatanje socijalnog modela ometenosti postavlja pred defektologe,
roditelje i zajednicu nekoliko važnih zadataka. Potrebno je pružiti podršku
osobama s intelektualnom ometenošću u identifikovanju sopstvenih
osećanja, želja i interesovanja, kao i u razvijanju kapaciteta samoodređenja
i samoregulacije, što bi im omogućilo uspešniju realizaciju samostalno
odabranih ciljeva. Jednako je važno obezbediti prilike da osobe s
intelektualnom ometenošću preuzmu odgovornost i budu nezavisnije i
efikasnije u donošenju odluka.
Smatramo da stručnjaci u našoj zemlji još uvek nisu u dovoljnoj meri
prepoznali značaj samoodređenja, samoregulacije i samozastupanja osoba
s intelektualnom ometenošću. Motivisani tom činjenicom pisali smo ovu
monografiju, u nadi da ćemo doprineti afirmaciji važnosti ovih veština
za kvalitet života osoba s intelektualnom ometenošću i aktuelizaciji
novog polja defektološke prakse kod nas. Nastojali smo da primereno i
sveobuhvatno predstavimo savremene teorijske pristupe i rezultate brojnih
istraživanja u ovoj oblasti i na taj način kreiramo autentičan sadržaj kakav, u
konceptualnom smislu, do sada nije publikovan u našoj sredini. Rukopis je
namenjen studentima, defektolozima i roditeljima koji veruju u snagu osoba
s intelektualnom ometenošću i koji su spremni da ih podrže u ostvarivanju
njihovih prava. Mišljenja smo da bez poštovanja prava na slobodno
izražavanje, ideja socijalne integracije osoba s intelektualnom ometenošću
gubi svoj osnovni smisao. | sr |