dc.description.abstract | Dubok raskol između brige za (a) zaštitu društva od
maloletničkog prestupništva i (b) društvenu zaštitu maloletnih
prestupnika, razjeda i parališe tretman maloletnika u oblasti
maloletničkog pravosuđa. Pokret deinstitucionalizacije i razuđivanje
mera tretmana u zajednici postavili su zahtev da se rehabilitacija i
bezbednost konačno pomire. Prelomni faktor u stvaranju uslova da se
ostvari podsticanje prosocijalnog razvoja mladih bez kompromitovanja
bezbednosti sredine u kojoj se i pomoću koje se tretman realizuje došao je
sa uvođenjem delotvornih modela tretmana, i infuzijom metodologije
motivacionog intervjua (MI).
Umesto da pasivno čekaju da se maloletnici sami opredele za
promene stručnjaci preduzimaju niz proaktivnih radnji kojima
maloletnicima pomažu da donesu odluku, istraju u tretmanu, kao i da se
brže kreću duž progresivne spirale kontinuuma promene od (a)
prekontemplacije, (b)kontemplacije, (c)pripreme za akciju, (d) akcije do
(e) održavanja ostvarenih promena.
Autori razmatraju ključne koncepte kao što su: Motivacioni
Intervju (MI), Transteorijski model stadijuma promene i „Evidence
Based“ programi, diskutuju klasična i savremena gledišta na pitanja
kako i zašto se ljudi menjaju, kroz koje tipične stadijume se promene
ostvaruju i, posebno, koje strategije, metode i tehnike mogu pomoći da se
proces promene inicira, da se unapredi participacija, održavanje i
generalizacija i integracija dobiti u uobičajeni repertoar ponašanja
maloletnika. Autori detaljnu analizu osobenosti primene MI kod
probacionog tretmana, putem balansiranog prikaza pogodnosti i izazova
(otpor, prekršaji režima nadzora, laži, prevare, recidivi itd.) koji
mogu ubrzati, usporiti ili kompromitovati napredak u tretmanu.
Završna rasprava obuhvata pregled rezultata evaluativih studija
primene MI u sistemu maloletničkog pravosuđa u svetu, kao i pregled
resursa neophodnih za ovladavanje i primenu MI u svakodnevnoj praksi. | |