dc.description.abstract | Istraživanje o kojem saopštavamo u ovom radu bavi se socijalnom
kompetentnošću gluvih i nagluvih učenika. Najčešće ispitivane
oblasti socijalnog razvoja dece oštećenog sluha su: opšta socijalna
zrelost, socijalna interakcija, odnos sa roditeljima i značaj jezika
(oralnog i znakovnog) za socijalni razvoj deteta.
Koncept socijalne kompetentnosti odnosi se na adekvatnu upotrebu
socijalnih veština, uspešnost u interakciji i ispunjavanju zahteva
okruženja, čime daje obuhvatnu sliku delovanja pojedinca u socijalnom
polju.
Gluva deca koja se procenjuju kao najkompetentnija u socijalnom,
kognitivnom i jezičkom razvoju su ona koja aktivno učestvuju od ranog
uzrasta u interakciji sa roditeljima, bilo da su oni gluvi ili da čuju
(Vaccari & Marschrak, 1997).
Takođe, postoje dokazi da uspešnost uspostavljanja odnosa sa
vršnjacima ima kao medijator komunikativnu kompetentnost, pri čemu je
oralna veština prediktivna za prilagođavanje u inkluzivnom, a veština
korišćenja znakovnog jezika u segregiranom kontekstu (Leigh & Stinson,
1991, prema Musselman, Mootulal & MacKay, 1996).
Podatke o socijalnoj kompetentnosti dobili smo na osnovu procene
ponašanja učenika od strane nastavnika (defektologa) na Školskoj skali
socijalnog ponašanja 2 (School Social Behavior Scales, Second Edition,
Merrell, 2002). To je bihejvioralna skala procene sačinjena od 64 stavke,
podeljene u dve osnovne subskale (merenje socijalne kompetentnosti i
antisocijalnog ponašanja). Ispitano je 56 gluvih i nagluvih učenika iz
dve škole u Beogradu.
Rezultati pokazuju da ispitani učenici imaju zadovoljavajući nivo
socijalne kompetentnosti i da retko ispoljavaju antisocijalna
ponašanja. Oni potvrđuju pozitivnu korelaciju školskog uspeha sa
ispoljavanjem socijalno prihvatljivog ponašanja. Analize pokazuju da bi
obrazovanje roditelja i vrsta smeštaja (porodični ili internatski)
mogli biti deo objašnjenja za dobijene skorove na skali antisocijalnog
ponašanja. Takođe, kod devojčica se češće ispoljava socijalno
kompetentno, a ređe antisocijalno ponašanje.
Zanimljiv podatak jeste da nastavnici učenicima, koji su
savladali znakovni jezik i fluentno ga koriste, istovremeno pripisuju
veću učestalost i pozitivnih i negativnih oblika socijalnog ponašanja. | |