dc.creator | Arsenić, Ivana | |
dc.creator | Jovanović-Simić, Nadica | |
dc.date.accessioned | 2021-06-17T14:05:18Z | |
dc.date.available | 2021-06-17T14:05:18Z | |
dc.date.issued | 2019 | |
dc.identifier.isbn | 978-86-84765-55-2 | |
dc.identifier.uri | http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3233 | |
dc.description.abstract | Hipokinetička dizartrija je motorni poremećaj govora koji se rano
dijagnostikuje kod osoba sa Parkinsonovom bolešću. Ovaj tip dizartrije
podrazumeva veliki broj promena u govoru i glasu i utiče na kvalitet
komunikacije.
Cilj istraživanja se odnosio na utvrđivanje stepena hendikepa koji
doživljava osoba sa hipokinetičkom dizartrijom zbog patologije glasa i govora.
Prethodna istraživanja su pokazala da je nedostatak svesti o govornom poremećaju
kod pacijenata sa Parkinsonovom bolešću važan aspekt komunikacionih
deficita. Osim toga, želeli smo da utvrdimo da li postoje razlike vezane za pol
i uzrast prilikom samoprocene kvaliteta komunikacije koju ostvaruju ove osobe.
Istraživanje je izvršeno na uzorku od 30 ispitanika sa Parkinsonovom
bolešću. Ispitanici su bili oba pola (11 muškaraca i 19 žena), uzrasta između
59 i 94 godine. Osobe iz uzorka su odgovorile na 30 pitanja petostepene skale
Likertovog tipa, pod nazivom ,,Indeks glasovnog oštećenja", čime su vrednovale
kvalitet sopstvene komunikacije i procenile stepen hendikepa koji doživljavaju
zbog problema sa glasom.
Rezultati su pokazali da većina osoba iz uzorka ne primećuje promene u
glasu kao ni abnormalnosti u sopstvenom govoru. Blag poremećaj zabeležen je kod
73,3% ispitanika, umeren kod 6,7% i težak kod 20% ispitanika. Takođe je
utvrđeno u kojim komunikacionim situacijama osobe sa hipokinetičkom
dizartrijom imaju najviše problema. Pokazalo se da ne postoji statistički
značajna razlika između muškaraca i žena ni na jednom ajtemu skale. Međutim,
statistički značajna negativna korelacija zabeležena je između varijable uzrasta
i pojedinih ajtema na funkcionalnoj, fizičkoj i emocionalnoj supskali čime se
pokazalo da mlađi ispitanici u odnosu na starije imaju više problema u vezi sa
pojedinim tvrdnjama.
Potrebno je istaći da je samoprocena stepena hendikepa i kvaliteta
komunikacije pojedinaca sa hipokinetičkom dizartrijom veoma važna kako bi se
odredio adekvatan tretman i kako bi se utvrdilo da li te osobe imaju realnu sliku
o težini sopstvenog govornog poremećaja. | |
dc.language | en | |
dc.language | sr | |
dc.publisher | Društvo defektologa Srbije | |
dc.rights | openAccess | |
dc.rights.uri | https://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0/ | |
dc.source | Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije, | |
dc.subject | hipokinetička dizartrija | |
dc.subject | hendikep | |
dc.subject | kvalitet
komunikacije | |
dc.title | Samoprocena stepena hendikepa osoba sa hipokinetičkom dizartrijom | sr |
dc.type | conferenceObject | |
dc.rights.license | BY-SA | |
dc.citation.epage | 112 | |
dc.citation.other | : 112-112 | |
dc.citation.spage | 112 | |
dc.identifier.fulltext | http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/bitstream/id/3357/bitstream_3357.pdf | |
dc.identifier.rcub | https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3233 | |
dc.type.version | publishedVersion | |