dc.description.abstract | Teškoće usvajanja akademskih znanja i veština mogu da budu prolazne ili trajne.
Prolazne teškoće obično se ispoljavaju kod dece sa nedovoljnim edukativnim
iskustvom, sporijim tempom razvoja i/ili problemima u ponašanju. Trajne smetnje u
oblasti jedne ili više akademskih veština mogu se sresti kod dece tipičnih
intelektualnih sposobnosti, dece sa intelektualnom ometenošću i dece sa
specifičnim neurorazvojnim poremećajima.
Procena potencijala za sticanje i primenu akademskih znanja i veština je preduslov
za kreiranje efikasnih individualnih obrazovnih programa namenjenih deci koja
ispoljavaju teškoće u razvoju. Indikatori teškoća u ovladavanju različitim
akademskim veštinama često mogu da se utvrde u predškolskom ili ranom školskom
periodu, i to u oblastima percepcije (vizuelne, auditivne i taktilne), bazičnih
kognitivnih funkcija (pažnje i pamćenja), motoričkih sposobnosti u domenu grube i
fine motorike, govorno-jezičkih sposobnosti i viših kognitivnih sposobnosti
(inteligencije, mišljenja i egzekutivnih funkcija). Od posebnog značaja za procenu
potencijala za usvajanje specifičnih akademskih veština je procena prekursora
matematičkih veština (numeričke determinacije količine, korespondencije,
numeričke reprezentacije i sl.), čitanja (fonološke svesnosti, fonemsko-grafemske
i grafemsko-fonemske konverzije i sl.) i pisanja (vizuelnih funkcija,
vizuomotoričke koordinacije, diferenciranosti motorike prstiju i sl.).
Strategije procene se kreću u kontinuumu od formalnih do neformalnih, a najvažnija
komponenta procene edukativnih potencijala nije utvrđivanje prisustva teškoća u
razvoju ili rasvetljavanje deficita koji je u njihovoj osnovi, nego sticanje uvida u
meru u kojoj te teškoće ograničavaju proces usvajanja i primene znanja. | |