dc.description.abstract | Spremnost škole za prevenciju izražava stepen i obim pripremljenosti škole
za planiranje, primenu i unapređivanje preventivnih aktivnosti. Ispoljava se
preko šest dimenzija koje sa različitih aspekata oslikavaju nivo obaveštenosti,
zainteresovanosti, sposobnosti i volje škole da inicira i podrži aktivnosti
preventivnog karaktera. Razlikuje se devet nivoa spremnosti, koji se kreću od to-
lerancije problema do profesionalizacije u preventivnom delovanju, pri čemu
svaki nivo direktno određuje strukturu i sadržaj preventivnih intervencija
koje je moguće sa uspehom primeniti u konkretnom okruženju. U cilju procene ni-
voa spremnosti osnovnih škola za prevenciju vršnjačkog nasilja sprovedeno je,
tokom 2015. godine, istraživanje u sedam beogradskih osnovnih škola. Podaci su
prikupljeni instrumentom „Intervju za procenu spremnosti zajednice“ (Plester,
Edwards, Jumper-Thurman, 2005), koji se sastoji od 44 otvorenih pitanja vezanih
za dimenzije spremnosti. U svakoj školi intervjuisana su po tri ključna infor-
manta (direktor, stručni saradnik i nastavnik predmetne nastave), a intervjui su
u proseku trajali oko 45 minuta. Odgovori informanata su obrađeni prema uput-
stvu za skorovanje podataka, koji je sastavni deo instrumenta. Rezultati istraži-
vanja pokazuju da se ispitane osnovne škole u proseku nalaze na trećem nivou
spremnosti, uz izraženu neusaglašenost dimenzija spremnosti. U pogledu znanja
o preventivnim aktivnostima i donekle raspoloživih resursa, škole se nalaze
na nižem nivou od opšteg nivoa, dok je u oblasti rukovođenja i posebno znanja o
vršnjačkom nasilju nivo spremnosti iznad opšteg nivoa. Drugim rečima, uprava
škole i zaposleni jasno prepoznaju da je vršnjačko nasilje prisutno u školskom
okruženju i priznaju neophodnost preduzimanja planiranih i organizovanih pre-
ventivnih aktivnosti, međutim, njihova znanja o procesu planiranja prevencije i
strukturi, sadržaju i načinu primene preventivnih programa su ograničena is-
ključivo na osnovne informacije i time nedovoljna za preduzimanje konkretnih
akcija. Preventivne aktivnosti koje se sprovode u školi su povremenog i privre-
menog karaktera, bez jasne strukture i utvrđenog plana, uz nedovoljnu vidljivost
njihove primene na nivou škole i odsustvo evaluacije njihovih efekata. Osim
toga, škole ne raspolažu resursima koje bi koristile isključivo za preventiv-
no delovanje niti su upoznate sa načinima pribavljanja kako finansijskih tako i
tehničkih i ljudskih resursa. Na osnovu dobijenih rezultata koji ukazuju na nedo-
voljan nivo spremosti škola za planiranje i iniciranje programa prevencije
vršnjačkog nasilja, te neusaglašenost između pojedinih dimenzija spremnosti, u
radu su izvedeni zaključci i odgovarajuće preporuke za unapređenje spremnosti
škole za prevenciju vršnjačkog nasilja. | |