Mitrović-Milosavljević, Mirjana

Link to this page

Authority KeyName Variants
1a7aa251-a1ec-4796-9fe9-24073aacb5ac
  • Mitrović-Milosavljević, Mirjana (4)
  • Milosavljević, Mirjana (1)
Projects
No records found.

Author's Bibliography

Unilateralna akutna idiopatska makulopatija

Mitrović-Milosavljević, Mirjana; Maksić, Jasmina; Mitrović, Predrag; Mitrović, Miodrag

(2018)

TY  - CONF
AU  - Mitrović-Milosavljević, Mirjana
AU  - Maksić, Jasmina
AU  - Mitrović, Predrag
AU  - Mitrović, Miodrag
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3020
T1  - Unilateralna akutna idiopatska makulopatija
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3020
ER  - 
@conference{
author = "Mitrović-Milosavljević, Mirjana and Maksić, Jasmina and Mitrović, Predrag and Mitrović, Miodrag",
year = "2018",
title = "Unilateralna akutna idiopatska makulopatija",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3020"
}
Mitrović-Milosavljević, M., Maksić, J., Mitrović, P.,& Mitrović, M.. (2018). Unilateralna akutna idiopatska makulopatija. .
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3020
Mitrović-Milosavljević M, Maksić J, Mitrović P, Mitrović M. Unilateralna akutna idiopatska makulopatija. 2018;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3020 .
Mitrović-Milosavljević, Mirjana, Maksić, Jasmina, Mitrović, Predrag, Mitrović, Miodrag, "Unilateralna akutna idiopatska makulopatija" (2018),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3020 .

Dijagnostika malih melanoma sudovnjače

Mitrović-Milosavljević, Mirjana; Maksić, Jasmina; Mitrović, Predrag; Mitrović, Miodrag

(2017)

TY  - CONF
AU  - Mitrović-Milosavljević, Mirjana
AU  - Maksić, Jasmina
AU  - Mitrović, Predrag
AU  - Mitrović, Miodrag
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2754
T1  - Dijagnostika malih melanoma sudovnjače
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2754
ER  - 
@conference{
author = "Mitrović-Milosavljević, Mirjana and Maksić, Jasmina and Mitrović, Predrag and Mitrović, Miodrag",
year = "2017",
title = "Dijagnostika malih melanoma sudovnjače",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2754"
}
Mitrović-Milosavljević, M., Maksić, J., Mitrović, P.,& Mitrović, M.. (2017). Dijagnostika malih melanoma sudovnjače. .
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2754
Mitrović-Milosavljević M, Maksić J, Mitrović P, Mitrović M. Dijagnostika malih melanoma sudovnjače. 2017;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2754 .
Mitrović-Milosavljević, Mirjana, Maksić, Jasmina, Mitrović, Predrag, Mitrović, Miodrag, "Dijagnostika malih melanoma sudovnjače" (2017),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2754 .

Komparacija prednosti i nedostataka fluoresceinske angiografije i fundus autofluorescencije u dijagnostici oboljenja očnog dna

Mitrović-Milosavljević, Mirjana; Maksić, Jasmina; Mitrović, Predrag; Mitrović, Miodrag

(2016)

TY  - CONF
AU  - Mitrović-Milosavljević, Mirjana
AU  - Maksić, Jasmina
AU  - Mitrović, Predrag
AU  - Mitrović, Miodrag
PY  - 2016
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2496
T1  - Komparacija prednosti i nedostataka fluoresceinske angiografije i fundus autofluorescencije u dijagnostici oboljenja očnog dna
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2496
ER  - 
@conference{
author = "Mitrović-Milosavljević, Mirjana and Maksić, Jasmina and Mitrović, Predrag and Mitrović, Miodrag",
year = "2016",
title = "Komparacija prednosti i nedostataka fluoresceinske angiografije i fundus autofluorescencije u dijagnostici oboljenja očnog dna",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2496"
}
Mitrović-Milosavljević, M., Maksić, J., Mitrović, P.,& Mitrović, M.. (2016). Komparacija prednosti i nedostataka fluoresceinske angiografije i fundus autofluorescencije u dijagnostici oboljenja očnog dna. .
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2496
Mitrović-Milosavljević M, Maksić J, Mitrović P, Mitrović M. Komparacija prednosti i nedostataka fluoresceinske angiografije i fundus autofluorescencije u dijagnostici oboljenja očnog dna. 2016;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2496 .
Mitrović-Milosavljević, Mirjana, Maksić, Jasmina, Mitrović, Predrag, Mitrović, Miodrag, "Komparacija prednosti i nedostataka fluoresceinske angiografije i fundus autofluorescencije u dijagnostici oboljenja očnog dna" (2016),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2496 .

Faktori rizika za Daunov sindrom

Maksić, Jasmina; Ninković, Dragan; Mitrović-Milosavljević, Mirjana; Mitrović, Predrag

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2011)

TY  - CONF
AU  - Maksić, Jasmina
AU  - Ninković, Dragan
AU  - Mitrović-Milosavljević, Mirjana
AU  - Mitrović, Predrag
PY  - 2011
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4422
AB  - Daunov sindrom (DS) je najčešća hromozomska anomalija čoveka. Do sada jedini dokazani
faktor rizika za DS kod deteta su godine života majke. U 90% slučajeva klasične trizomije
21 hromozomsko nerazdvajanje odigra se tokom oogeneze. Kod nekih majki dece sa
DS na�����en je visok titar antitiroidnih antitela pa je moguće da autoimune bolesti majke doprinose
hromozomskom nerazdvajanju. U nekim porodicama uočena je sklonost kod majki i
njihovih baka ka hromozomskom nerazdvajanju, što ukazuje na mogućnost citoplazmatskog
nasle�����ivanja predispozicije za trizomiju 21. Tako�����e, ovarijalni ćelijski mozaicizam sa trizomijom
21 dokumentovan je kod majki sa jednim ili više dece sa Daunovim sindromom. Naše
istraživanje obuhvatilo je za 5 godina, 76 slučajeva dece sa citogenetski potvr�����enim DS, od
toga 30 živoro�����enih i 46 indukovanih pobačaja. Na osnovu sačinjenog upitnika praćen je
veći broj parametara na osnovu kojih smo analizirali moguće faktore rizika koji ukazuju na
Daunov sindrom kod ploda. Rezultati pokazuju da je u 94,7% slučajeva Daunov sindroma
razlog bila klasična trizomija 21, i da majke mla�����e od 35 godina učestvuju sa 73,4% u populaciji
živoro�����ene dece sa DS. Prisutna je povezanost broja prethodnih trudnoća i spontanih
pobačaja sa većim rizikom za DS kod ploda. Najčešća indikacija za prenatalnu dijagnozu
bile su godine života majke. Nedelja gestacije u kojoj je postavljena dijagnoza DS kod
ploda bila je u proseku izme�����u 23. i 35., što ima za posledicu prekid trudnoće kasnije kada
je rizik veći. Daunov sindrom kod nas i dalje ostaje aktuelan društveni, psihološki, sociološki,
kao i značajan problem porodice sa decom sa Daunov sindromom.
AB  - Down syndrome (DS) is the most common chromosome anomaly in humans. The only
risk factor for DS proven so far is the maternal age. In 90% of classic trisomy 21
chromosomal nondisjunction takes place during oogenesis. Some mothers of DS children
were found to have high antithyroid titers so one would assume that mother’s autoimmune
diseases contribute to chromosomal nondisjunction. Within some families there is the
tendency in mothers and their grandmothers towards chromosomal nondisjunction, which
brings out the possibility of cytoplasmatic inheritance of predilection for trisomy 21.
Furthermore, ovarian cellular mosaicism with trisomy 21 was documented in mothers with
1 or more children with Down syndrome. During 5 years we investigated 76 children with
cytogenetically proven DS, 30 of those being liveborn, and 46 with induced abortion. The
special questionnaire was made to monitor many parameters by which we analysed
possible risk factors which suggest Down syndrome in fetus. The results show that classic
trisomy 21 was in 94,7% cases, and that mothers younger than 35 years of age make 73,4%
in the population of liveborn children with DS. There is a correlation between previous
pregnancies and spontaneous miscarriages with a higher risk for DS in a fetus. The most
common indication for prenatal diagnosis was maternal age. The mean week of gestation
when the diagnosis of DS was made was 23-35, which meant that pregnancies were
terminated later when the risk is higher. In our country Down syndrome remains acute
social, psychological, sociological as well as important problem for families with DS
children.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 5. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Zlatibor, 24-27. septembar 2011
T1  - Faktori rizika za Daunov sindrom
T1  - Risk factors for Down syndrome
EP  - 456
SP  - 449
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4422
ER  - 
@conference{
author = "Maksić, Jasmina and Ninković, Dragan and Mitrović-Milosavljević, Mirjana and Mitrović, Predrag",
year = "2011",
abstract = "Daunov sindrom (DS) je najčešća hromozomska anomalija čoveka. Do sada jedini dokazani
faktor rizika za DS kod deteta su godine života majke. U 90% slučajeva klasične trizomije
21 hromozomsko nerazdvajanje odigra se tokom oogeneze. Kod nekih majki dece sa
DS na�����en je visok titar antitiroidnih antitela pa je moguće da autoimune bolesti majke doprinose
hromozomskom nerazdvajanju. U nekim porodicama uočena je sklonost kod majki i
njihovih baka ka hromozomskom nerazdvajanju, što ukazuje na mogućnost citoplazmatskog
nasle�����ivanja predispozicije za trizomiju 21. Tako�����e, ovarijalni ćelijski mozaicizam sa trizomijom
21 dokumentovan je kod majki sa jednim ili više dece sa Daunovim sindromom. Naše
istraživanje obuhvatilo je za 5 godina, 76 slučajeva dece sa citogenetski potvr�����enim DS, od
toga 30 živoro�����enih i 46 indukovanih pobačaja. Na osnovu sačinjenog upitnika praćen je
veći broj parametara na osnovu kojih smo analizirali moguće faktore rizika koji ukazuju na
Daunov sindrom kod ploda. Rezultati pokazuju da je u 94,7% slučajeva Daunov sindroma
razlog bila klasična trizomija 21, i da majke mla�����e od 35 godina učestvuju sa 73,4% u populaciji
živoro�����ene dece sa DS. Prisutna je povezanost broja prethodnih trudnoća i spontanih
pobačaja sa većim rizikom za DS kod ploda. Najčešća indikacija za prenatalnu dijagnozu
bile su godine života majke. Nedelja gestacije u kojoj je postavljena dijagnoza DS kod
ploda bila je u proseku izme�����u 23. i 35., što ima za posledicu prekid trudnoće kasnije kada
je rizik veći. Daunov sindrom kod nas i dalje ostaje aktuelan društveni, psihološki, sociološki,
kao i značajan problem porodice sa decom sa Daunov sindromom., Down syndrome (DS) is the most common chromosome anomaly in humans. The only
risk factor for DS proven so far is the maternal age. In 90% of classic trisomy 21
chromosomal nondisjunction takes place during oogenesis. Some mothers of DS children
were found to have high antithyroid titers so one would assume that mother’s autoimmune
diseases contribute to chromosomal nondisjunction. Within some families there is the
tendency in mothers and their grandmothers towards chromosomal nondisjunction, which
brings out the possibility of cytoplasmatic inheritance of predilection for trisomy 21.
Furthermore, ovarian cellular mosaicism with trisomy 21 was documented in mothers with
1 or more children with Down syndrome. During 5 years we investigated 76 children with
cytogenetically proven DS, 30 of those being liveborn, and 46 with induced abortion. The
special questionnaire was made to monitor many parameters by which we analysed
possible risk factors which suggest Down syndrome in fetus. The results show that classic
trisomy 21 was in 94,7% cases, and that mothers younger than 35 years of age make 73,4%
in the population of liveborn children with DS. There is a correlation between previous
pregnancies and spontaneous miscarriages with a higher risk for DS in a fetus. The most
common indication for prenatal diagnosis was maternal age. The mean week of gestation
when the diagnosis of DS was made was 23-35, which meant that pregnancies were
terminated later when the risk is higher. In our country Down syndrome remains acute
social, psychological, sociological as well as important problem for families with DS
children.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 5. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Zlatibor, 24-27. septembar 2011",
title = "Faktori rizika za Daunov sindrom, Risk factors for Down syndrome",
pages = "456-449",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4422"
}
Maksić, J., Ninković, D., Mitrović-Milosavljević, M.,& Mitrović, P.. (2011). Faktori rizika za Daunov sindrom. in Zbornik radova - 5. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Zlatibor, 24-27. septembar 2011
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 449-456.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4422
Maksić J, Ninković D, Mitrović-Milosavljević M, Mitrović P. Faktori rizika za Daunov sindrom. in Zbornik radova - 5. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Zlatibor, 24-27. septembar 2011. 2011;:449-456.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4422 .
Maksić, Jasmina, Ninković, Dragan, Mitrović-Milosavljević, Mirjana, Mitrović, Predrag, "Faktori rizika za Daunov sindrom" in Zbornik radova - 5. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Zlatibor, 24-27. septembar 2011 (2011):449-456,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4422 .

Stargardtova bolest - nasledna juvenilna degeneracije makule

Maksić, Jasmina; Ninković, Dragan; Mitrović, Predrag; Milosavljević, Mirjana; Mitrović, Miodrag

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2008)

TY  - CONF
AU  - Maksić, Jasmina
AU  - Ninković, Dragan
AU  - Mitrović, Predrag
AU  - Milosavljević, Mirjana
AU  - Mitrović, Miodrag
PY  - 2008
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4443
AB  - Stargardtova bolest (STGD) je jedan od najčešćih oblika degeneracije
makule u detinjstvu. Bolest je sporo progresivna i vodi teškom
obliku slabovidosti (legalno slepilo). STGD se najčešće nasleđuje
autozomno recesivno (AR), a mutacija ABCA 4 gena na hromozomu 1
je odgovorna za nastanak bolesti. Zbog mutacije gena onemogućen je
transport materija do i od fotoreceptorskih ćelija. Posledično, nagomilava
se lipofuscin u pigmentnom epitelu retine koji propada, i zajedno
sa prisutnim A2E toksinom u fotoreceptorskim ćelijama dovodi
do oštećenja i atrofije makule. Ove promene rezultiraju gubitkom
centralnog vida. Kliničku sliku karakteriše gubitak centralne vidne
oštrine, fotofobija, produžena adaptacija sa svetla na tamu kao i poremećaj
kolornog vida. Sa progresijom promena u makuli javljaju se
slepa polja (skotomi) u centralnom viđenju do praktično gubitka
centralnog vida. Dijagnoza STGD se postavlja kliničkim pregledom
(oftalmoskopija), i uz pomoć fluoresceinske angiografije (FA), elektroretinografije
(ERG), elektrookulografije (EOG) i dr. Autori ilustruju
pojedine stadijume bolesti sopstvenim kolor i angiofotografijama.
Terapija STGD za sada nije moguća. Bolest je sporo
progresivna i oboleloj deci treba omogućiti, stvaranjem potrebnih
uslova, da nastave obrazovanje u školi koju su do tada pohađala, koliko
god je to moguće. Na ovaj način bi se deci sa STGD pomoglo da
vremenom prihvate svoju bolest. Profesionalna orijentacija zauzima
značajno mesto u njihovom životu. Osobama sa porodičnim opterećenjem
za STGD preporučuje se genetsko savetovanje pre zasnivanja
porodice.
AB  - Stargardt’s disease is one of the most frequent forms of childhood
macular degeneration. The disease is slowly progressive leading to
severe amblyopia (legal blindness). Stargardt’s disease is almost
always inherited as autosomal recessive trait, with the mutation of
ABCA4 gene on chromosome 1 being responsible. The consequence is
disabled transport to and from retinal photoreceptor cells. Lipofuscin,
deposited in retinal pigment epithelium, results in damaged RPE and
macular atrophy. Those changes bring on loss of central vision.
Clinical picture is characterized by decreased visual acuity,
photophobia and impaired adaptation to darkness. As macular
changes progress visual fields show blind spots up to loss of central
vision. Diagnostic methods used are ophthalmoscopy, fluorescein
angiography, electroretinography, electrooculography etc. Authors
illustrate certain varieties of the disease with own photos and
angiograms. The therapy for Stargardt’s disease is not possible at the
moment. The disease is slowly progressive and therefore the affected
children should be allowed to continue education in regular schools
as long as possible. That would allow a child to accept the disease
with the time. Therefore occupational orientation is very important.
Those with positive family history of Stargardt’s disease should seek
genetic counseling.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - „U susret inkluziji – dileme u teoriji i praksi“,Zlatibor,2008
T1  - Stargardtova bolest - nasledna juvenilna degeneracije makule
T1  - Stargardt’s disease
EP  - 486
SP  - 481
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4443
ER  - 
@conference{
author = "Maksić, Jasmina and Ninković, Dragan and Mitrović, Predrag and Milosavljević, Mirjana and Mitrović, Miodrag",
year = "2008",
abstract = "Stargardtova bolest (STGD) je jedan od najčešćih oblika degeneracije
makule u detinjstvu. Bolest je sporo progresivna i vodi teškom
obliku slabovidosti (legalno slepilo). STGD se najčešće nasleđuje
autozomno recesivno (AR), a mutacija ABCA 4 gena na hromozomu 1
je odgovorna za nastanak bolesti. Zbog mutacije gena onemogućen je
transport materija do i od fotoreceptorskih ćelija. Posledično, nagomilava
se lipofuscin u pigmentnom epitelu retine koji propada, i zajedno
sa prisutnim A2E toksinom u fotoreceptorskim ćelijama dovodi
do oštećenja i atrofije makule. Ove promene rezultiraju gubitkom
centralnog vida. Kliničku sliku karakteriše gubitak centralne vidne
oštrine, fotofobija, produžena adaptacija sa svetla na tamu kao i poremećaj
kolornog vida. Sa progresijom promena u makuli javljaju se
slepa polja (skotomi) u centralnom viđenju do praktično gubitka
centralnog vida. Dijagnoza STGD se postavlja kliničkim pregledom
(oftalmoskopija), i uz pomoć fluoresceinske angiografije (FA), elektroretinografije
(ERG), elektrookulografije (EOG) i dr. Autori ilustruju
pojedine stadijume bolesti sopstvenim kolor i angiofotografijama.
Terapija STGD za sada nije moguća. Bolest je sporo
progresivna i oboleloj deci treba omogućiti, stvaranjem potrebnih
uslova, da nastave obrazovanje u školi koju su do tada pohađala, koliko
god je to moguće. Na ovaj način bi se deci sa STGD pomoglo da
vremenom prihvate svoju bolest. Profesionalna orijentacija zauzima
značajno mesto u njihovom životu. Osobama sa porodičnim opterećenjem
za STGD preporučuje se genetsko savetovanje pre zasnivanja
porodice., Stargardt’s disease is one of the most frequent forms of childhood
macular degeneration. The disease is slowly progressive leading to
severe amblyopia (legal blindness). Stargardt’s disease is almost
always inherited as autosomal recessive trait, with the mutation of
ABCA4 gene on chromosome 1 being responsible. The consequence is
disabled transport to and from retinal photoreceptor cells. Lipofuscin,
deposited in retinal pigment epithelium, results in damaged RPE and
macular atrophy. Those changes bring on loss of central vision.
Clinical picture is characterized by decreased visual acuity,
photophobia and impaired adaptation to darkness. As macular
changes progress visual fields show blind spots up to loss of central
vision. Diagnostic methods used are ophthalmoscopy, fluorescein
angiography, electroretinography, electrooculography etc. Authors
illustrate certain varieties of the disease with own photos and
angiograms. The therapy for Stargardt’s disease is not possible at the
moment. The disease is slowly progressive and therefore the affected
children should be allowed to continue education in regular schools
as long as possible. That would allow a child to accept the disease
with the time. Therefore occupational orientation is very important.
Those with positive family history of Stargardt’s disease should seek
genetic counseling.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - „U susret inkluziji – dileme u teoriji i praksi“,Zlatibor,2008",
title = "Stargardtova bolest - nasledna juvenilna degeneracije makule, Stargardt’s disease",
pages = "486-481",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4443"
}
Maksić, J., Ninković, D., Mitrović, P., Milosavljević, M.,& Mitrović, M.. (2008). Stargardtova bolest - nasledna juvenilna degeneracije makule. in Zbornik radova - „U susret inkluziji – dileme u teoriji i praksi“,Zlatibor,2008
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 481-486.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4443
Maksić J, Ninković D, Mitrović P, Milosavljević M, Mitrović M. Stargardtova bolest - nasledna juvenilna degeneracije makule. in Zbornik radova - „U susret inkluziji – dileme u teoriji i praksi“,Zlatibor,2008. 2008;:481-486.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4443 .
Maksić, Jasmina, Ninković, Dragan, Mitrović, Predrag, Milosavljević, Mirjana, Mitrović, Miodrag, "Stargardtova bolest - nasledna juvenilna degeneracije makule" in Zbornik radova - „U susret inkluziji – dileme u teoriji i praksi“,Zlatibor,2008 (2008):481-486,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4443 .