Jovanić, Goran

Link to this page

Authority KeyName Variants
orcid::0000-0002-6265-9703
  • Jovanić, Goran (84)
Projects

Author's Bibliography

Odmazda ili rehabilitacija

Jovanić, Goran; Petrović, Vera

(Društvo defektologa Srbije, 2023)

TY  - CONF
AU  - Jovanić, Goran
AU  - Petrović, Vera
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5053
AB  - Prethodnih pola veka uoćena je prekomerna upotreba zatvorske kazne u mnogim delovima sveta.
Navode se globalne promene (kolaps proizvodne industrije; brojnost dugotrajno nezaposlenih čime je vršen dodatni pritisak na državu blagostanja). Porast evidentiranog kriminaliteta i izricanje strožih kazni u zapadnim zemljama postepeno su normalizovali primenu ekstremnih modaliteta inkarceracije.
Veći broj autora nastojao je da odgovori na pitanje kako se to ekstremni oblici zatvaranja normalizuju i postaju nešto uobičajeno u kaznenoj praksi. Samica u Kanadi je postala „normalizovana” uprkos neverovatno retributivnoj prirodi, a najekstremniji izraz ostvaruje izricanjem i izvršenjem doživotne kazne zatvora bez mogućnosti dodele uslovnog otpusta (Life Without Parole – LWOP.
Normalizacija se tako definiše kao skup procesa koji čine da stanje izgleda “normalno”. Način na koji normalizacija funkcioniše ili se odnosi na rasprostranjenost stanja (normalna distribucija) ili na njegovu društvenu prihvatljivost (normativna vrednost). Kada opisujemo “prihvatljivost” kazne, raspravljamo o stavovima ljudi o njenoj težini. Prihvatljivost ilustruje vrstu bola, neprijatnosti i patnje kroz kaznu, koju konkretno društvo dozvoljava u datom trenutku. Normalizacija kao prihvatljivost ne određuje da li je kazna zaista nepodnošljivo stroga ili ne, već ukazuje na percepciju javnosti o njenoj ozbiljnosti. Stoga se nastojalo eksploracijom različitih mehanizama, ukazati na procese kojima se kod šire javnosti prikazuje ovakva kazna kao normalan modalitet kažnjavanja, uprkos tome što je izuzetno ozbiljan i sa drastičnim posledicama po osuđene. Iako je javnost smatra prihvatljivom, osuđeni su LWOP opisali kao mučnu, nehumanu, i kao izuzetno tešku kaznu.
Tokom prve dekade ovog veka. u SAD je zabeleženo preko 50.000 LWOP. Ankete pokazuju da javnost preferira LWOP dajući joj prednost nad smrtnom kaznom. Zakonodavci kontinuirano proširuju mogućnost izricanja LWOP prema odraslim prestupnicima, uprkos naporima da se smanji zatvorska populacija. U senci tradicionalne smrtne kazne, drugi ekstremni oblici kažnjavanja su modelovani tako da izgledaju „umereni“. Na kraju krajeva, normalizacija doživotne zatvorske kazne bez uslovnog otpusta ilustruje kako ekstremno kažnjavanje može opstati pod maskom umerenosti kazne.
PB  - Društvo defektologa Srbije
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023
T1  - Odmazda ili rehabilitacija
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5053
ER  - 
@conference{
author = "Jovanić, Goran and Petrović, Vera",
year = "2023",
abstract = "Prethodnih pola veka uoćena je prekomerna upotreba zatvorske kazne u mnogim delovima sveta.
Navode se globalne promene (kolaps proizvodne industrije; brojnost dugotrajno nezaposlenih čime je vršen dodatni pritisak na državu blagostanja). Porast evidentiranog kriminaliteta i izricanje strožih kazni u zapadnim zemljama postepeno su normalizovali primenu ekstremnih modaliteta inkarceracije.
Veći broj autora nastojao je da odgovori na pitanje kako se to ekstremni oblici zatvaranja normalizuju i postaju nešto uobičajeno u kaznenoj praksi. Samica u Kanadi je postala „normalizovana” uprkos neverovatno retributivnoj prirodi, a najekstremniji izraz ostvaruje izricanjem i izvršenjem doživotne kazne zatvora bez mogućnosti dodele uslovnog otpusta (Life Without Parole – LWOP.
Normalizacija se tako definiše kao skup procesa koji čine da stanje izgleda “normalno”. Način na koji normalizacija funkcioniše ili se odnosi na rasprostranjenost stanja (normalna distribucija) ili na njegovu društvenu prihvatljivost (normativna vrednost). Kada opisujemo “prihvatljivost” kazne, raspravljamo o stavovima ljudi o njenoj težini. Prihvatljivost ilustruje vrstu bola, neprijatnosti i patnje kroz kaznu, koju konkretno društvo dozvoljava u datom trenutku. Normalizacija kao prihvatljivost ne određuje da li je kazna zaista nepodnošljivo stroga ili ne, već ukazuje na percepciju javnosti o njenoj ozbiljnosti. Stoga se nastojalo eksploracijom različitih mehanizama, ukazati na procese kojima se kod šire javnosti prikazuje ovakva kazna kao normalan modalitet kažnjavanja, uprkos tome što je izuzetno ozbiljan i sa drastičnim posledicama po osuđene. Iako je javnost smatra prihvatljivom, osuđeni su LWOP opisali kao mučnu, nehumanu, i kao izuzetno tešku kaznu.
Tokom prve dekade ovog veka. u SAD je zabeleženo preko 50.000 LWOP. Ankete pokazuju da javnost preferira LWOP dajući joj prednost nad smrtnom kaznom. Zakonodavci kontinuirano proširuju mogućnost izricanja LWOP prema odraslim prestupnicima, uprkos naporima da se smanji zatvorska populacija. U senci tradicionalne smrtne kazne, drugi ekstremni oblici kažnjavanja su modelovani tako da izgledaju „umereni“. Na kraju krajeva, normalizacija doživotne zatvorske kazne bez uslovnog otpusta ilustruje kako ekstremno kažnjavanje može opstati pod maskom umerenosti kazne.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023",
title = "Odmazda ili rehabilitacija",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5053"
}
Jovanić, G.,& Petrović, V.. (2023). Odmazda ili rehabilitacija. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023
Društvo defektologa Srbije..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5053
Jovanić G, Petrović V. Odmazda ili rehabilitacija. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023. 2023;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5053 .
Jovanić, Goran, Petrović, Vera, "Odmazda ili rehabilitacija" in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023 (2023),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5053 .

Процена ризика од рецидивизма у затворском систeму – достигнућа и изазови

Petrović, Vera; Jovanić, Goran

(Beograd: Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, 2022)

TY  - JOUR
AU  - Petrović, Vera
AU  - Jovanić, Goran
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5406
AB  - Као један од главних сегмената пеналног трет мана, процена ризика од рецидивизма прошла је кроз бројне моди фикације од настанка до данас. Посматрајући процену ризика од
рецидивизма као кључан сегмент, на коме се заснивају све одлуке
о врсти и интензитету третмана који треба применити према
осуђеном, јасно је зашто је пажња научне и стручне јавности у
области третмана преступника доминантно усмерена на ову про блематику. Досадашња достигнућа недвосмислено указују да је
процена преступника која се врши инструментима знатно боља
од процене засноване на професионалном, личном искуству и ин туицији стручњака. Ипак, и даље су присутне одређене дилеме и
изазови. На основу њих се упућују критике, које доприносе и стал ном преиспитивању и усавршавању инструмената процене ризика. 
Циљ преиспитивања и усавршавања је прављење квалитетнијих
инструмената процене, чија би примена допринела смањењу ри зика од рецидивизма и заштити јавне безбедности уз оптимално
коришћење већ ограничених ресурса који су улажу у корективни
систем. Имајући у виду наведено, предмет рада је процена ризика
од рецидивизма осуђених у затворском систему. Циљ је анализом
релевантних истраживачких радова указати на достигнућа, али
и проблеме у пракси процене осуђених, те дати смернице за даљи
развој и усавршавање овог процеса.
AB  - As one of the fundamental segments of penal treatment, 
recidivism risk assessment has been through numerous modifications 
since its beginning. When taking recidivism risk assessment as a 
key segment which serves as a base for all decisions on the type and 
intensity of the treatment a convict should forego, it is clear why the 
attention of scientists and experts in the field of criminal treatment is 
predominately focused on the matter at hand. The achievements so far 
undeniably indicate that recidivism risk assessment which is conducted 
using relevant instruments is significantly better than the one that is 
based on professional and personal experience of experts or their 
intuition. Nonetheless, there are still certain dilemmas and challenges 
that are targets of criticism but that are also the drivers of constant 
recidivism risk assessment instrument reevaluation and improvement. 
The reevaluation and improvement is done with the aim of designing a 
quality risk assessment instrument the use of which would contribute 
to the reduction of the risk of recidivism and enhance public safety 
with optimum utilization of limited resources which are invested in 
the correction system. Bearing the aforementioned in mind, the aim of 
the paper is recidivism risk assessment in convicts within the prison 
system. The goal is to analyze relevant research papers analyzing the 
achievements as well as the issues related to assessment and to provide 
the guidelines for further development and improvement of the process.
PB  - Beograd: Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije
T2  - Bezbedost
T1  - Процена ризика од рецидивизма у затворском  систeму – достигнућа и изазови
T1  - Recidivism Risk Assessment within Prison System –  Accomplishments and Challenges
EP  - 43
IS  - 2
SP  - 22
VL  - 64
DO  - 10.5937/bezbednost2202022P
ER  - 
@article{
author = "Petrović, Vera and Jovanić, Goran",
year = "2022",
abstract = "Као један од главних сегмената пеналног трет мана, процена ризика од рецидивизма прошла је кроз бројне моди фикације од настанка до данас. Посматрајући процену ризика од
рецидивизма као кључан сегмент, на коме се заснивају све одлуке
о врсти и интензитету третмана који треба применити према
осуђеном, јасно је зашто је пажња научне и стручне јавности у
области третмана преступника доминантно усмерена на ову про блематику. Досадашња достигнућа недвосмислено указују да је
процена преступника која се врши инструментима знатно боља
од процене засноване на професионалном, личном искуству и ин туицији стручњака. Ипак, и даље су присутне одређене дилеме и
изазови. На основу њих се упућују критике, које доприносе и стал ном преиспитивању и усавршавању инструмената процене ризика. 
Циљ преиспитивања и усавршавања је прављење квалитетнијих
инструмената процене, чија би примена допринела смањењу ри зика од рецидивизма и заштити јавне безбедности уз оптимално
коришћење већ ограничених ресурса који су улажу у корективни
систем. Имајући у виду наведено, предмет рада је процена ризика
од рецидивизма осуђених у затворском систему. Циљ је анализом
релевантних истраживачких радова указати на достигнућа, али
и проблеме у пракси процене осуђених, те дати смернице за даљи
развој и усавршавање овог процеса., As one of the fundamental segments of penal treatment, 
recidivism risk assessment has been through numerous modifications 
since its beginning. When taking recidivism risk assessment as a 
key segment which serves as a base for all decisions on the type and 
intensity of the treatment a convict should forego, it is clear why the 
attention of scientists and experts in the field of criminal treatment is 
predominately focused on the matter at hand. The achievements so far 
undeniably indicate that recidivism risk assessment which is conducted 
using relevant instruments is significantly better than the one that is 
based on professional and personal experience of experts or their 
intuition. Nonetheless, there are still certain dilemmas and challenges 
that are targets of criticism but that are also the drivers of constant 
recidivism risk assessment instrument reevaluation and improvement. 
The reevaluation and improvement is done with the aim of designing a 
quality risk assessment instrument the use of which would contribute 
to the reduction of the risk of recidivism and enhance public safety 
with optimum utilization of limited resources which are invested in 
the correction system. Bearing the aforementioned in mind, the aim of 
the paper is recidivism risk assessment in convicts within the prison 
system. The goal is to analyze relevant research papers analyzing the 
achievements as well as the issues related to assessment and to provide 
the guidelines for further development and improvement of the process.",
publisher = "Beograd: Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije",
journal = "Bezbedost",
title = "Процена ризика од рецидивизма у затворском  систeму – достигнућа и изазови, Recidivism Risk Assessment within Prison System –  Accomplishments and Challenges",
pages = "43-22",
number = "2",
volume = "64",
doi = "10.5937/bezbednost2202022P"
}
Petrović, V.,& Jovanić, G.. (2022). Процена ризика од рецидивизма у затворском  систeму – достигнућа и изазови. in Bezbedost
Beograd: Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije., 64(2), 22-43.
https://doi.org/10.5937/bezbednost2202022P
Petrović V, Jovanić G. Процена ризика од рецидивизма у затворском  систeму – достигнућа и изазови. in Bezbedost. 2022;64(2):22-43.
doi:10.5937/bezbednost2202022P .
Petrović, Vera, Jovanić, Goran, "Процена ризика од рецидивизма у затворском  систeму – достигнућа и изазови" in Bezbedost, 64, no. 2 (2022):22-43,
https://doi.org/10.5937/bezbednost2202022P . .
1

Izazovi penalne rehabilitacije u 21 veku

Jovanić, Goran

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2022)

TY  - BOOK
AU  - Jovanić, Goran
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4777
AB  - Prečesto i nepotrebno kazneni sistem poseže za izricanjem zatvorske
kazne, uprkos činjenici da u spektru krivičnih sankcija postoje i mnoge druge
mogućnosti koje ne podrazumevaju zatvaranje, poput alternativnih sankcija,
novčanih kazni, uslovnih osuda sa zaštitnim nadzorom i drugih nezatvorskih
modaliteta kažnjavanja. Statistički podaci o izricanju zatvorskih kazni
u Republici Srbiji, naročito u prethodne dve decenije, ukazuju da se, sudeći
po vremenskom okviru kazni, najčešće (u više od 90% slučajeva) izriču zatvorske
kazne do tri godine. U sumi izrečenih kazni do tri godine dominiraju
kazne do šest meseci. Uvažavajući činjenicu da su se sudovi vodili većim brojem
parametara koji su ih opredeljivali za ovakav trend izricanja, racionalno
je zapitati se da li su baš svi osuđeni na relativno kratke kazne zatvora zaista
nepodobni, visokorizični, opasni po društvenu bezbednost, nepopravljivi van
zatvora i da li za njih nema alternative sem slanja u zatvor (Jovanić, 2016).
U knjizi „Izazovi penalne rehabilitacije u XXI veku” razmatraju se
aktuelna pitanja u izvršenju kazne zatvora, izazovi nastali u zatvorskim
sistemima usled povećanog obima izricanja zatvorskih kazni i opterećenja
postojećih zatvorskih kapaciteta; preorijentacije izvršenja zatvorske kazne u
pravcu kontrole, nadzora i izolacije osuđenih; pooštravanja normativnih i institucionalno-
organizacionih uslova izvršenja; težnje da se zadrži rehabilitativni
diskurs u retributivnom okruženju, primenom specijalizovanih programa za
specifične kategorije osuđenih i uz primenu preporuka Saveta Evrope o mogućnosti
dodele uslovnog otpusta svim osuđenim osobama, pa i onima na
doživotne zatvorske kazne.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
T2  - Izazovi penalne rehabilitacije u 21 veku
T1  - Izazovi penalne rehabilitacije u 21 veku
EP  - 123
SP  - 1
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4777
ER  - 
@book{
author = "Jovanić, Goran",
year = "2022",
abstract = "Prečesto i nepotrebno kazneni sistem poseže za izricanjem zatvorske
kazne, uprkos činjenici da u spektru krivičnih sankcija postoje i mnoge druge
mogućnosti koje ne podrazumevaju zatvaranje, poput alternativnih sankcija,
novčanih kazni, uslovnih osuda sa zaštitnim nadzorom i drugih nezatvorskih
modaliteta kažnjavanja. Statistički podaci o izricanju zatvorskih kazni
u Republici Srbiji, naročito u prethodne dve decenije, ukazuju da se, sudeći
po vremenskom okviru kazni, najčešće (u više od 90% slučajeva) izriču zatvorske
kazne do tri godine. U sumi izrečenih kazni do tri godine dominiraju
kazne do šest meseci. Uvažavajući činjenicu da su se sudovi vodili većim brojem
parametara koji su ih opredeljivali za ovakav trend izricanja, racionalno
je zapitati se da li su baš svi osuđeni na relativno kratke kazne zatvora zaista
nepodobni, visokorizični, opasni po društvenu bezbednost, nepopravljivi van
zatvora i da li za njih nema alternative sem slanja u zatvor (Jovanić, 2016).
U knjizi „Izazovi penalne rehabilitacije u XXI veku” razmatraju se
aktuelna pitanja u izvršenju kazne zatvora, izazovi nastali u zatvorskim
sistemima usled povećanog obima izricanja zatvorskih kazni i opterećenja
postojećih zatvorskih kapaciteta; preorijentacije izvršenja zatvorske kazne u
pravcu kontrole, nadzora i izolacije osuđenih; pooštravanja normativnih i institucionalno-
organizacionih uslova izvršenja; težnje da se zadrži rehabilitativni
diskurs u retributivnom okruženju, primenom specijalizovanih programa za
specifične kategorije osuđenih i uz primenu preporuka Saveta Evrope o mogućnosti
dodele uslovnog otpusta svim osuđenim osobama, pa i onima na
doživotne zatvorske kazne.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Izazovi penalne rehabilitacije u 21 veku",
title = "Izazovi penalne rehabilitacije u 21 veku",
pages = "123-1",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4777"
}
Jovanić, G.. (2022). Izazovi penalne rehabilitacije u 21 veku. in Izazovi penalne rehabilitacije u 21 veku
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 1-123.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4777
Jovanić G. Izazovi penalne rehabilitacije u 21 veku. in Izazovi penalne rehabilitacije u 21 veku. 2022;:1-123.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4777 .
Jovanić, Goran, "Izazovi penalne rehabilitacije u 21 veku" in Izazovi penalne rehabilitacije u 21 veku (2022):1-123,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4777 .

Kvalitet života kroz prizmu korektivno-rehabilitacionih programa za mlade u sukobu sa zakonom

Jovanić, Goran; Petrović, Vera

(Banja Luka: Centar modernih znanja, 2021)

TY  - CONF
AU  - Jovanić, Goran
AU  - Petrović, Vera
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5407
AB  - Considering the definition made by a group of World Health Organisation experts which 
defines the quality of living as an individual‘s perception of their own position in life in the context of 
one‘s culture and the system of values ,as well as their own goals, expectations, standards and 
interests, we may presume that such a vast concept is comprised of the individual‘s physical health, 
metal state, material independence, social relations and their views on significant features of their 
environment. Applying such concept of the quality of living on the population of youth offenders in 
institutional treatments, demonstrates that the development of ideas and practice of social reactions to 
youth offenders has influenced the shift of focus from punitive measurements towards social 
protection, education, treatment and professional guidance and rehabilitation with the aim of 
eliminating delinquency risk factors and reinforcing socially accepted behavioural patterns. 
Correctional rehabilitation institutions for young offenders‘ treatment offer various programs to their 
users in the course of their incarceration. The existing programs cover a wide range of services and 
interventions, including rehabilitation for drug users, preservation of physical and mental health, 
education and professional development, reduction of aggression and other forms of asocial and 
antisocial behaviours. Being included in such programs for young offenders tends to enhance the 
quality of life of this population by removing criminal dynamic factors and creating conditions for 
pro-social life within the institutions as well as the post-institutional environment. Recidivism 
reduction accomplishes a secondary goal as well, and that is to increase public safety of the 
community where the offenders are integrated after leaving the correctional institutions. The aim of 
this paper is to demonstrate the applicative possibilities of using youth offenders‘ institutional 
programs in local conditions, by exploring various positive experiences and effects of the applied 
programs.
AB  - Polazeći od definicije grupe eksperata Svetske zdravstvene organizacije, kojom se kvalitet života definiše kao percepcija pojedinaca o sopstvenom položaju u životu u kontekstu kulture i sistema vrednosti u kojima žive, kao i prema svojim ciljevima, očekivanjima, standardima i interesovanjima, možemo konstatovati da tako širok koncept čine fizičko zdravlje pojedinaca, psihološki status, materijalna nezavisnost, socijalni odnosi i njihovi odnosi prema značajnim karakteristikama spoljašnje sredine. Primena ovako definisanog koncepta kvaliteta života na populaciju mladih u sukobu sa zakonom u institucionalnom tretmanu, ukazuje da se razvoj ideja i prakse društvenog reagovanja na prestupništvo mladih, odrazio vremenom i na pomeranje fokusa te reakcije sa kaznenog reagovanja ka društvenoj zaštiti, obrazovanju, lečenju, profesionalnom usmeravanju i rehabilitaciji u cilju eliminacije rizičnih faktora delinkvencije i jačanju prosocijalnih obrazaca ponašanja. Korektivno-rehabilitacione institucije za tretman mladih u sukobu sa zakonom pružaju različite programe štićenicima tokom njihove inkarceracije. Ponuđeni programi obuhvataju širok spektar usluga i intervencija, uključujući lečenje zavisnosti od psihoaktivnih supstanci, očuvanje somatskog i mentalnog zdravlja, obrazovanje i profesionalno osposobljavanje, redukciju agresivnosti i drugih oblika asocijalnog i antisocijalnog ponašanja. Uključivanjem u navedene programe za mlade prestupnike, nastoji se poboljšati kvalitet života ove populacije, otklanjanjem kriminogenih dinamičkih faktora i stvaranjem preduslova za prosocijalan život u institucionalnom i postinstitucionalnom okruženju. Redukcijom recidivizma ostvaruje se i sekundarni cilj, odnosno povećanje javne bezbednosti zajednice u koju se integrišu po napuštanju korektivne institucije. Cilj rada je da se eksploracijom različitih pozitivnih iskustava i efekata primenjenih programa ukaže na aplikativne mogućnosti primene institucionalnih programa za mlade u sukobu sa zakonom u ovdašnjim uslovima.
PB  - Banja Luka: Centar modernih znanja
C3  - Unapređenje kvaliteta života djece i mladih
T1  - Kvalitet života kroz prizmu korektivno-rehabilitacionih programa za mlade u sukobu sa zakonom
T1  - The quality of life of young offenders from the view of correctional rehabilitation programs
EP  - 620
SP  - 613
DO  - 10.7251/ZCMZ0121613J
ER  - 
@conference{
author = "Jovanić, Goran and Petrović, Vera",
year = "2021",
abstract = "Considering the definition made by a group of World Health Organisation experts which 
defines the quality of living as an individual‘s perception of their own position in life in the context of 
one‘s culture and the system of values ,as well as their own goals, expectations, standards and 
interests, we may presume that such a vast concept is comprised of the individual‘s physical health, 
metal state, material independence, social relations and their views on significant features of their 
environment. Applying such concept of the quality of living on the population of youth offenders in 
institutional treatments, demonstrates that the development of ideas and practice of social reactions to 
youth offenders has influenced the shift of focus from punitive measurements towards social 
protection, education, treatment and professional guidance and rehabilitation with the aim of 
eliminating delinquency risk factors and reinforcing socially accepted behavioural patterns. 
Correctional rehabilitation institutions for young offenders‘ treatment offer various programs to their 
users in the course of their incarceration. The existing programs cover a wide range of services and 
interventions, including rehabilitation for drug users, preservation of physical and mental health, 
education and professional development, reduction of aggression and other forms of asocial and 
antisocial behaviours. Being included in such programs for young offenders tends to enhance the 
quality of life of this population by removing criminal dynamic factors and creating conditions for 
pro-social life within the institutions as well as the post-institutional environment. Recidivism 
reduction accomplishes a secondary goal as well, and that is to increase public safety of the 
community where the offenders are integrated after leaving the correctional institutions. The aim of 
this paper is to demonstrate the applicative possibilities of using youth offenders‘ institutional 
programs in local conditions, by exploring various positive experiences and effects of the applied 
programs., Polazeći od definicije grupe eksperata Svetske zdravstvene organizacije, kojom se kvalitet života definiše kao percepcija pojedinaca o sopstvenom položaju u životu u kontekstu kulture i sistema vrednosti u kojima žive, kao i prema svojim ciljevima, očekivanjima, standardima i interesovanjima, možemo konstatovati da tako širok koncept čine fizičko zdravlje pojedinaca, psihološki status, materijalna nezavisnost, socijalni odnosi i njihovi odnosi prema značajnim karakteristikama spoljašnje sredine. Primena ovako definisanog koncepta kvaliteta života na populaciju mladih u sukobu sa zakonom u institucionalnom tretmanu, ukazuje da se razvoj ideja i prakse društvenog reagovanja na prestupništvo mladih, odrazio vremenom i na pomeranje fokusa te reakcije sa kaznenog reagovanja ka društvenoj zaštiti, obrazovanju, lečenju, profesionalnom usmeravanju i rehabilitaciji u cilju eliminacije rizičnih faktora delinkvencije i jačanju prosocijalnih obrazaca ponašanja. Korektivno-rehabilitacione institucije za tretman mladih u sukobu sa zakonom pružaju različite programe štićenicima tokom njihove inkarceracije. Ponuđeni programi obuhvataju širok spektar usluga i intervencija, uključujući lečenje zavisnosti od psihoaktivnih supstanci, očuvanje somatskog i mentalnog zdravlja, obrazovanje i profesionalno osposobljavanje, redukciju agresivnosti i drugih oblika asocijalnog i antisocijalnog ponašanja. Uključivanjem u navedene programe za mlade prestupnike, nastoji se poboljšati kvalitet života ove populacije, otklanjanjem kriminogenih dinamičkih faktora i stvaranjem preduslova za prosocijalan život u institucionalnom i postinstitucionalnom okruženju. Redukcijom recidivizma ostvaruje se i sekundarni cilj, odnosno povećanje javne bezbednosti zajednice u koju se integrišu po napuštanju korektivne institucije. Cilj rada je da se eksploracijom različitih pozitivnih iskustava i efekata primenjenih programa ukaže na aplikativne mogućnosti primene institucionalnih programa za mlade u sukobu sa zakonom u ovdašnjim uslovima.",
publisher = "Banja Luka: Centar modernih znanja",
journal = "Unapređenje kvaliteta života djece i mladih",
title = "Kvalitet života kroz prizmu korektivno-rehabilitacionih programa za mlade u sukobu sa zakonom, The quality of life of young offenders from the view of correctional rehabilitation programs",
pages = "620-613",
doi = "10.7251/ZCMZ0121613J"
}
Jovanić, G.,& Petrović, V.. (2021). Kvalitet života kroz prizmu korektivno-rehabilitacionih programa za mlade u sukobu sa zakonom. in Unapređenje kvaliteta života djece i mladih
Banja Luka: Centar modernih znanja., 613-620.
https://doi.org/10.7251/ZCMZ0121613J
Jovanić G, Petrović V. Kvalitet života kroz prizmu korektivno-rehabilitacionih programa za mlade u sukobu sa zakonom. in Unapređenje kvaliteta života djece i mladih. 2021;:613-620.
doi:10.7251/ZCMZ0121613J .
Jovanić, Goran, Petrović, Vera, "Kvalitet života kroz prizmu korektivno-rehabilitacionih programa za mlade u sukobu sa zakonom" in Unapređenje kvaliteta života djece i mladih (2021):613-620,
https://doi.org/10.7251/ZCMZ0121613J . .

Inkarceracija tokom Covid-19 pandemije

Jovanić, Goran; Žunić-Pavlović, Vesna

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2021)

TY  - CONF
AU  - Jovanić, Goran
AU  - Žunić-Pavlović, Vesna
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4068
AB  - Proces izvršenja zatvorske kazne praćen je različitim teškoćama, izazovi- ma i problemima u Srbiji, kao i u većini država sveta. Primetno je nastojanje da se iznađe srazmernost između bezbednosti društva i kaznene institucije, kažnjavanja zbog krivičnog dela, ispaštanja i rehabilitacije, efektivnog uticaja na konkretnog počinioca i sve druge potencijalne prestupnike u cilju redukcije recidiva i prevencije primarnih prestupa, uz konstantno smanjenje troškova i uštede države ili osnivača zatvora. U većini zatvorskih objekata, optimalni kapaciteti smeštaja su preopterećeni, što otežava kontrolu kretanja i ponašanja osuđenih, umanjuje mogućnost primene rehabilitacionih tretmana, onemogućava individualizovan pristup i otežava funkcionisanje zatvora. Posebnu važnost ima prenaseljenost zatvora u vremenu kada je svet zahvaćen pandemijom novog koronavirusa (SARS-CoV2), kada je fizička distan- ca jedna od ključnih preventivnih mera širenja zaraze. Karakter zatvorskih objekata i način izvršenja kazne doprinose da su osuđeni pod prinudom i pri- tiskom, lišeni mnogih zadovoljstava, a često i osnovnih potreba. Ovo stanje se usložnjava zatvorskom arhitekturom, hipernormiranošću života tokom boravka, odvojenošću od bližnjih, strahom za sopstveno zdravlje, bezbednost i opstanak u zatvoru. Potreba izbegavanja kontakata uslovljava redukovanje osuđeničkih pogodnosti, kao što su izlasci u grad, odlasci kući, prijem brač- nih i porodičnih poseta, što dodatno povećava napetost. Strah od unošenja virusa od strane straže, zaposlenih ili novodošlih osuđenih unosi dodatne tenzije kod zaposlenih, osuđenih i njihovih bližnjih. Cilj rada je da se prikaže složenost izvršenja zatvorske kazne, dodatno opterećene pandemijom novog korona virusa.
AB  - he process of incarceration in Serbia, just like in most world countries, is accompanied by various difficulties, challenges and issues. There is an inclination to develop a balance between social safety and punitive institutions, crime punishment, retaliation and rehabilitation, effective influence on the specific convict and all other potential criminals in order to reduce the incidence of recidivism and prevent primary offences, along with constant cost reduction and safety measures of the state or the prison founder. In the majority of prison facilities, the optimum capacities are overcrowded, which makes movement and behaviours of prisoners difficult to control, reduces the possibility for rehabilitation treatments to be applied, prevents application of individualized approach and intervenes with a way prisons function. The fact that prisons are overcrowded is of special significance in the time when the world is affected by COVID-19 (SARS-CoV2) pandemics outbreak, when physical distance makes one of the key preventive measures for spreading of the disease. The characteristics of prison facilities as well as the manner of carrying out the sentence both contribute to the prisoners being under stress, deprived of various pleasures, and commonly of bare necessities.
The state is further complicated by the prison architecture, hyper-normative way of life during the incarceration, separation from loved ones and fear for one’s own health, safety and survival in the prison. The necessity of reduction in contacts influences the reduction of prisoners’ benefits, and those are temporary releases, visits to one’s
home, having marital or family visits, which all increases the tension further. The fear of the virus being imported by the guards, the employees or new convicts brings additional strain to the employees, the prisoners or their families. The aim of the paper is to depict the complexity of carrying out prison sentence additionally burdened by COVID-19 pandemics.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine
T1  - Inkarceracija tokom Covid-19 pandemije
T1  - Incarceration during Covid-19 pandemics
EP  - 128
SP  - 121
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4068
ER  - 
@conference{
author = "Jovanić, Goran and Žunić-Pavlović, Vesna",
year = "2021",
abstract = "Proces izvršenja zatvorske kazne praćen je različitim teškoćama, izazovi- ma i problemima u Srbiji, kao i u većini država sveta. Primetno je nastojanje da se iznađe srazmernost između bezbednosti društva i kaznene institucije, kažnjavanja zbog krivičnog dela, ispaštanja i rehabilitacije, efektivnog uticaja na konkretnog počinioca i sve druge potencijalne prestupnike u cilju redukcije recidiva i prevencije primarnih prestupa, uz konstantno smanjenje troškova i uštede države ili osnivača zatvora. U većini zatvorskih objekata, optimalni kapaciteti smeštaja su preopterećeni, što otežava kontrolu kretanja i ponašanja osuđenih, umanjuje mogućnost primene rehabilitacionih tretmana, onemogućava individualizovan pristup i otežava funkcionisanje zatvora. Posebnu važnost ima prenaseljenost zatvora u vremenu kada je svet zahvaćen pandemijom novog koronavirusa (SARS-CoV2), kada je fizička distan- ca jedna od ključnih preventivnih mera širenja zaraze. Karakter zatvorskih objekata i način izvršenja kazne doprinose da su osuđeni pod prinudom i pri- tiskom, lišeni mnogih zadovoljstava, a često i osnovnih potreba. Ovo stanje se usložnjava zatvorskom arhitekturom, hipernormiranošću života tokom boravka, odvojenošću od bližnjih, strahom za sopstveno zdravlje, bezbednost i opstanak u zatvoru. Potreba izbegavanja kontakata uslovljava redukovanje osuđeničkih pogodnosti, kao što su izlasci u grad, odlasci kući, prijem brač- nih i porodičnih poseta, što dodatno povećava napetost. Strah od unošenja virusa od strane straže, zaposlenih ili novodošlih osuđenih unosi dodatne tenzije kod zaposlenih, osuđenih i njihovih bližnjih. Cilj rada je da se prikaže složenost izvršenja zatvorske kazne, dodatno opterećene pandemijom novog korona virusa., he process of incarceration in Serbia, just like in most world countries, is accompanied by various difficulties, challenges and issues. There is an inclination to develop a balance between social safety and punitive institutions, crime punishment, retaliation and rehabilitation, effective influence on the specific convict and all other potential criminals in order to reduce the incidence of recidivism and prevent primary offences, along with constant cost reduction and safety measures of the state or the prison founder. In the majority of prison facilities, the optimum capacities are overcrowded, which makes movement and behaviours of prisoners difficult to control, reduces the possibility for rehabilitation treatments to be applied, prevents application of individualized approach and intervenes with a way prisons function. The fact that prisons are overcrowded is of special significance in the time when the world is affected by COVID-19 (SARS-CoV2) pandemics outbreak, when physical distance makes one of the key preventive measures for spreading of the disease. The characteristics of prison facilities as well as the manner of carrying out the sentence both contribute to the prisoners being under stress, deprived of various pleasures, and commonly of bare necessities.
The state is further complicated by the prison architecture, hyper-normative way of life during the incarceration, separation from loved ones and fear for one’s own health, safety and survival in the prison. The necessity of reduction in contacts influences the reduction of prisoners’ benefits, and those are temporary releases, visits to one’s
home, having marital or family visits, which all increases the tension further. The fear of the virus being imported by the guards, the employees or new convicts brings additional strain to the employees, the prisoners or their families. The aim of the paper is to depict the complexity of carrying out prison sentence additionally burdened by COVID-19 pandemics.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine",
title = "Inkarceracija tokom Covid-19 pandemije, Incarceration during Covid-19 pandemics",
pages = "128-121",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4068"
}
Jovanić, G.,& Žunić-Pavlović, V.. (2021). Inkarceracija tokom Covid-19 pandemije. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 121-128.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4068
Jovanić G, Žunić-Pavlović V. Inkarceracija tokom Covid-19 pandemije. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine. 2021;:121-128.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4068 .
Jovanić, Goran, Žunić-Pavlović, Vesna, "Inkarceracija tokom Covid-19 pandemije" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine (2021):121-128,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4068 .

Izazovi u proceni rizika recidivizma osuđenih na zatvorsku kaznu

Petrović, Vera; Jovanić, Goran

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty, 2021)

TY  - CONF
AU  - Petrović, Vera
AU  - Jovanić, Goran
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3817
AB  - Uvod: Procena rizika recidivizma je najvažniji segment rada u zatvorskom si- stemu, jer se svaka intervencija zasniva na njenim rezultatima. Procena rizika recidivizma omogućava adekvatno klasifikovanje osuđenih i primenu inter- vencija koje podižu nivo javne bezbednosti, umanjuju brojnost zatvorske po- pulacije kao i troškove koji se ulažu u proces izvršenja kazne.
Cilj: Cilj ovog rada je analiza dostupnih istraživanja o instrumentima za procenu rizika recidivizma, koji su u upotrebi sa zatvorskom populacijom, a koji se odnose na pouzdanost, objektivnost, prediktivnu validnost i subjektivnost instrumenata.
Metod: Za potrebe uvida u relevantne naučne izvore, korišćena je pretraga elektronskih bibliografskih baza: KOBSON, Google Scholar, ResearchGate.
Rezultati: Analizom dostupnih radova utvrđeno je da je u upotrebi više od sto instrumenata procene, od kojih je preko šezdeset razvijeno i primenjuje se u Sjedinjenim Američkim Državama. Postoje nekonzistentni rezultati koji se odnose na pouzdanost, objektivnost, prediktivnu validnost i subjektivnost instrumenata procene. Dobijeni rezultati su posledica postojanja velikog bro- ja instrumenata koji se razlikuju prema obimu, faktorima koji se procenjuju, bodovanju pojedinačnih kriminogenih potreba i faze izvršenja kazne u kojoj se primenjuju. Dodatno, nekonzistentni rezultati su posledica neadekvatne obuke procenjivača i primene instrumenata na populaciji prestupnika na kojoj nisu validirani.
Zaključak: Iako se procena rizika recidivizma osuđenih na zatvorsku kaznu to- kom vremena razvijala, uvažavajući naučna saznanja, i dalje postoje problemi u praksi. Iz tog razloga, neophodno je nastaviti istraživanja u ovoj oblasti, kako bi nedostaci procene bili svedeni na minimum. U suprotnom, neadekvatna procena bi doprinela neadekvatnoj klasifikaciji osuđenih. Takva situacija bi dovela do primene tretmana koji, u konkretnom slučaju, nije prilagođen rizi- cima, kapacitetima i potrebama, što bi potencijalno rezultovalo povećanjem recidivizma.
AB  - Introduction: Recidivism risk assessment is the most significant segment of prison system operations as each intervention is based on its findings. Recidivism risk assessment enables the adequate classification of convicts and the application of interventions that raise the level of public safety, reduce the number of the prison population as well as the costs invested in the process of execution of the sentence.
Aim: The aim of this paper is to analyse available research on recidivism risk assessment instruments which are used on prison population and which are associated with reliability, objectivity, productive value and subjectivity of the instrument.
Method: For the purpose of gaining an insight into relevant scientific sources, the following electronic bibliographical data bases were searched: KOBSON, Google Scholar, ResearchGate.
Results: The analysis of the available papers found that more than one hundred assessment instruments were in use, of which over sixty were developed and applied in the United States. There are inconsistencies in terms of reliability, objectivity, predictive value and subjectivity of the assessment instruments. The obtained results are a consequence of a vast number of instruments which vary according to their comprehensiveness, assessed factors, individual needs score and the sentence serving phases they are implemented in.
Additionally, the inconsistencies in the results are the consequences of inadequate training of the users and inadequate application of the instruments on the prison population they are not valid for.
Conclusion: Despite the fact that recidivism risk assessment in convicts has been developed over time with the respect of scientific findings, there are still certain issues in practice. This makes continuous research in this filed necessary so that the shortcomings of the assessment could be reduced to minimum. Otherwise, inadequate assessment would contribute to inadequate classification of convicts. Such situations would lead to application of treatments which are not well adjusted to the risks, capacities and needs which, in turn, would potentially result in increased recidivism rates.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty
C3  - Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
T1  - Izazovi u proceni rizika recidivizma osuđenih na zatvorsku kaznu
T1  - Challenges in recidivism risk assessment in prison sentenced convicts
EP  - 378
SP  - 371
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3817
ER  - 
@conference{
author = "Petrović, Vera and Jovanić, Goran",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Procena rizika recidivizma je najvažniji segment rada u zatvorskom si- stemu, jer se svaka intervencija zasniva na njenim rezultatima. Procena rizika recidivizma omogućava adekvatno klasifikovanje osuđenih i primenu inter- vencija koje podižu nivo javne bezbednosti, umanjuju brojnost zatvorske po- pulacije kao i troškove koji se ulažu u proces izvršenja kazne.
Cilj: Cilj ovog rada je analiza dostupnih istraživanja o instrumentima za procenu rizika recidivizma, koji su u upotrebi sa zatvorskom populacijom, a koji se odnose na pouzdanost, objektivnost, prediktivnu validnost i subjektivnost instrumenata.
Metod: Za potrebe uvida u relevantne naučne izvore, korišćena je pretraga elektronskih bibliografskih baza: KOBSON, Google Scholar, ResearchGate.
Rezultati: Analizom dostupnih radova utvrđeno je da je u upotrebi više od sto instrumenata procene, od kojih je preko šezdeset razvijeno i primenjuje se u Sjedinjenim Američkim Državama. Postoje nekonzistentni rezultati koji se odnose na pouzdanost, objektivnost, prediktivnu validnost i subjektivnost instrumenata procene. Dobijeni rezultati su posledica postojanja velikog bro- ja instrumenata koji se razlikuju prema obimu, faktorima koji se procenjuju, bodovanju pojedinačnih kriminogenih potreba i faze izvršenja kazne u kojoj se primenjuju. Dodatno, nekonzistentni rezultati su posledica neadekvatne obuke procenjivača i primene instrumenata na populaciji prestupnika na kojoj nisu validirani.
Zaključak: Iako se procena rizika recidivizma osuđenih na zatvorsku kaznu to- kom vremena razvijala, uvažavajući naučna saznanja, i dalje postoje problemi u praksi. Iz tog razloga, neophodno je nastaviti istraživanja u ovoj oblasti, kako bi nedostaci procene bili svedeni na minimum. U suprotnom, neadekvatna procena bi doprinela neadekvatnoj klasifikaciji osuđenih. Takva situacija bi dovela do primene tretmana koji, u konkretnom slučaju, nije prilagođen rizi- cima, kapacitetima i potrebama, što bi potencijalno rezultovalo povećanjem recidivizma., Introduction: Recidivism risk assessment is the most significant segment of prison system operations as each intervention is based on its findings. Recidivism risk assessment enables the adequate classification of convicts and the application of interventions that raise the level of public safety, reduce the number of the prison population as well as the costs invested in the process of execution of the sentence.
Aim: The aim of this paper is to analyse available research on recidivism risk assessment instruments which are used on prison population and which are associated with reliability, objectivity, productive value and subjectivity of the instrument.
Method: For the purpose of gaining an insight into relevant scientific sources, the following electronic bibliographical data bases were searched: KOBSON, Google Scholar, ResearchGate.
Results: The analysis of the available papers found that more than one hundred assessment instruments were in use, of which over sixty were developed and applied in the United States. There are inconsistencies in terms of reliability, objectivity, predictive value and subjectivity of the assessment instruments. The obtained results are a consequence of a vast number of instruments which vary according to their comprehensiveness, assessed factors, individual needs score and the sentence serving phases they are implemented in.
Additionally, the inconsistencies in the results are the consequences of inadequate training of the users and inadequate application of the instruments on the prison population they are not valid for.
Conclusion: Despite the fact that recidivism risk assessment in convicts has been developed over time with the respect of scientific findings, there are still certain issues in practice. This makes continuous research in this filed necessary so that the shortcomings of the assessment could be reduced to minimum. Otherwise, inadequate assessment would contribute to inadequate classification of convicts. Such situations would lead to application of treatments which are not well adjusted to the risks, capacities and needs which, in turn, would potentially result in increased recidivism rates.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty",
journal = "Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.",
title = "Izazovi u proceni rizika recidivizma osuđenih na zatvorsku kaznu, Challenges in recidivism risk assessment in prison sentenced convicts",
pages = "378-371",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3817"
}
Petrović, V.,& Jovanić, G.. (2021). Izazovi u proceni rizika recidivizma osuđenih na zatvorsku kaznu. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty., 371-378.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3817
Petrović V, Jovanić G. Izazovi u proceni rizika recidivizma osuđenih na zatvorsku kaznu. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.. 2021;:371-378.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3817 .
Petrović, Vera, Jovanić, Goran, "Izazovi u proceni rizika recidivizma osuđenih na zatvorsku kaznu" in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. (2021):371-378,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3817 .

Izazovi u proceni rizika recidivizma osuđenih na zatvorsku kaznu

Petrović, Vera; Jovanić, Goran

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2021)

TY  - CONF
AU  - Petrović, Vera
AU  - Jovanić, Goran
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3684
AB  - Uvod: Procena rizika recidivizma je najvažniji segment rada u zatvorskom sistemu, jer se svaka intervencija zasniva na njenim rezultatima. Procena rizika recidivizma omogućava adekvatno klasifikovanje osuđenih i primenu intervencija koje podižu nivo javne bezbednosti, umanjuju brojnost zatvorske populacije kao i troškove koji se ulažu u proces izvršenja kazne. Cilj: Cilj ovog rada je analiza dostupnih istraživanja o instrumentima za procenu rizika recidivizma, koji su u upotrebi sa zatvorskom populacijom, a koji se odnose na pouzdanost, objektivnost, prediktivnu validnost i subjektivnost instrumenata.
Metod: Za potrebe uvida u relevantne naučne izvore, korišćena je pretraga elektronskih bibliografskih baza: KOBSON, Google Scholar, ResearchGate.
Rezultati: Analizom dostupnih radova utvrđeno je da je u upotrebi više od sto instrumenata procene, od kojih je preko šezdeset razvijeno i primenjuje se u Sjedinjenim Američkim Državama. Postoje nekonzistentni rezultati koji se odnose na pouzdanost, objektivnost, prediktivnu validnost i subjektivnost instrumenata procene. Dobijeni rezultati su posledica postojanja velikog broja instrumenata koji se razlikuju prema obimu, faktorima koji se procenjuju, bodovanju pojedinačnih kriminogenih potreba i faze izvršenja kazne u kojoj se primenjuju. Dodatno, nekonzistentni rezultati su posledica neadekvatne obuke procenjivača i primene instrumenata na populaciji prestupnika na kojoj nisu validirani.
Zaključak: Iako se procena rizika recidivizma osuđenih na zatvorsku kaznu tokom vremena razvijala, uvažavajući naučna saznanja, i dalje postoje problemi u praksi. Iz tog razloga, neophodno je nastaviti istraživanja u ovoj oblasti, kako bi nedostaci procene bili svedeni na minimum. U suprotnom, neadekvatna procena bi doprinela neadekvatnoj klasifikaciji osuđenih. Takva situacija bi dovela do primene tretmana koji, u konkretnom slučaju, nije prilagođen rizicima, kapacitetima i potrebama, što bi potencijalno rezultovalo povećanjem recidivizma.
AB  - Introduction: Recidivism risk assessment is the most significant segment of prison system operations as each intervention is based on its findings. Recidivism risk assessment enables the adequate classification of convicts and the application of interventions that raise the level of public safety, reduce the number of the prison population as well as the costs invested in the process of execution of the sentence.
Aim: The aim of this paper is to analyse available research on recidivism risk assessment instruments which are used on prison population and which are associated with reliability, objectivity, productive value and subjectivity of the instrument.
Method: For the purpose of gaining an insight into relevant scientific sources, the following electronic bibliographical data bases were searched: KOBSON, Google Scholar, ResearchGate.
Results: The analysis of the available papers found that more than one hundred assessment instruments were in use, of which over sixty were developed and applied in the United States. There are inconsistencies in terms of reliability, objectivity, predictive value and subjectivity of the assessment instruments. The obtained results are a consequence of a vast number of instruments which vary according to their comprehensiveness, assessed factors, individual needs score and the sentence serving phases they are implemented in. Additionally, the inconsistencies in the results are the consequences of inadequate training of the users and inadequate application of the instruments on the prison population they are not valid for.
Conclusion: Despite the fact that recidivism risk assessment in convicts has been developed over time with the respect of scientific findings, there are still certain issues in practice. This makes continuous research in this filed necessary so that the shortcomings of the assessment could be reduced to minimum. Otherwise, inadequate assessment would contribute to inadequate classification of convicts. Such situations would lead to application of treatments which are not well adjusted to the risks, capacities and needs which, in turn, would potentially result in increased recidivism rates.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
T1  - Izazovi u proceni rizika recidivizma osuđenih na zatvorsku kaznu
T1  - Challenges in recidivism risk assessment in prison sentenced convicts
EP  - 139
SP  - 138
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3684
ER  - 
@conference{
author = "Petrović, Vera and Jovanić, Goran",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Procena rizika recidivizma je najvažniji segment rada u zatvorskom sistemu, jer se svaka intervencija zasniva na njenim rezultatima. Procena rizika recidivizma omogućava adekvatno klasifikovanje osuđenih i primenu intervencija koje podižu nivo javne bezbednosti, umanjuju brojnost zatvorske populacije kao i troškove koji se ulažu u proces izvršenja kazne. Cilj: Cilj ovog rada je analiza dostupnih istraživanja o instrumentima za procenu rizika recidivizma, koji su u upotrebi sa zatvorskom populacijom, a koji se odnose na pouzdanost, objektivnost, prediktivnu validnost i subjektivnost instrumenata.
Metod: Za potrebe uvida u relevantne naučne izvore, korišćena je pretraga elektronskih bibliografskih baza: KOBSON, Google Scholar, ResearchGate.
Rezultati: Analizom dostupnih radova utvrđeno je da je u upotrebi više od sto instrumenata procene, od kojih je preko šezdeset razvijeno i primenjuje se u Sjedinjenim Američkim Državama. Postoje nekonzistentni rezultati koji se odnose na pouzdanost, objektivnost, prediktivnu validnost i subjektivnost instrumenata procene. Dobijeni rezultati su posledica postojanja velikog broja instrumenata koji se razlikuju prema obimu, faktorima koji se procenjuju, bodovanju pojedinačnih kriminogenih potreba i faze izvršenja kazne u kojoj se primenjuju. Dodatno, nekonzistentni rezultati su posledica neadekvatne obuke procenjivača i primene instrumenata na populaciji prestupnika na kojoj nisu validirani.
Zaključak: Iako se procena rizika recidivizma osuđenih na zatvorsku kaznu tokom vremena razvijala, uvažavajući naučna saznanja, i dalje postoje problemi u praksi. Iz tog razloga, neophodno je nastaviti istraživanja u ovoj oblasti, kako bi nedostaci procene bili svedeni na minimum. U suprotnom, neadekvatna procena bi doprinela neadekvatnoj klasifikaciji osuđenih. Takva situacija bi dovela do primene tretmana koji, u konkretnom slučaju, nije prilagođen rizicima, kapacitetima i potrebama, što bi potencijalno rezultovalo povećanjem recidivizma., Introduction: Recidivism risk assessment is the most significant segment of prison system operations as each intervention is based on its findings. Recidivism risk assessment enables the adequate classification of convicts and the application of interventions that raise the level of public safety, reduce the number of the prison population as well as the costs invested in the process of execution of the sentence.
Aim: The aim of this paper is to analyse available research on recidivism risk assessment instruments which are used on prison population and which are associated with reliability, objectivity, productive value and subjectivity of the instrument.
Method: For the purpose of gaining an insight into relevant scientific sources, the following electronic bibliographical data bases were searched: KOBSON, Google Scholar, ResearchGate.
Results: The analysis of the available papers found that more than one hundred assessment instruments were in use, of which over sixty were developed and applied in the United States. There are inconsistencies in terms of reliability, objectivity, predictive value and subjectivity of the assessment instruments. The obtained results are a consequence of a vast number of instruments which vary according to their comprehensiveness, assessed factors, individual needs score and the sentence serving phases they are implemented in. Additionally, the inconsistencies in the results are the consequences of inadequate training of the users and inadequate application of the instruments on the prison population they are not valid for.
Conclusion: Despite the fact that recidivism risk assessment in convicts has been developed over time with the respect of scientific findings, there are still certain issues in practice. This makes continuous research in this filed necessary so that the shortcomings of the assessment could be reduced to minimum. Otherwise, inadequate assessment would contribute to inadequate classification of convicts. Such situations would lead to application of treatments which are not well adjusted to the risks, capacities and needs which, in turn, would potentially result in increased recidivism rates.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.",
title = "Izazovi u proceni rizika recidivizma osuđenih na zatvorsku kaznu, Challenges in recidivism risk assessment in prison sentenced convicts",
pages = "139-138",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3684"
}
Petrović, V.,& Jovanić, G.. (2021). Izazovi u proceni rizika recidivizma osuđenih na zatvorsku kaznu. in Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 138-139.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3684
Petrović V, Jovanić G. Izazovi u proceni rizika recidivizma osuđenih na zatvorsku kaznu. in Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.. 2021;:138-139.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3684 .
Petrović, Vera, Jovanić, Goran, "Izazovi u proceni rizika recidivizma osuđenih na zatvorsku kaznu" in Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. (2021):138-139,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3684 .

Neusaglašenost kriminalne etiologije i penalnog tretmana osuđenih zavisnika od droga

Jovanić, Goran; Petrović, Vera

(Društvo defektologa Srbije, 2020)

TY  - CONF
AU  - Jovanić, Goran
AU  - Petrović, Vera
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3255
AB  - Problem sa kojim se aktuelno suočavaju penalne ustanove jeste zloupotreba
psihoaktivnih supstanci u populaciji osuđenih. Presuda na zatvorsku kaznu zanemaruje
subjektivi uzrok kriminalnog ponašanja, a primarno se usmerava na objektivne posledice
i normativne elemente krivičnog dela. Izriče se zatvorska kazna, umesto mere
bezbednosti obaveznog lečenja narkomana. Nastaje neusaglašenost između potrebe za
tretmanom u smislu otklanjanja zavisnosti od droge i ograničenosti zatvorske ustanove
da, osim kaznenog, primeni i adekvatan rehabilitacioni tretman prema osuđenima.
Dodatnu nelogičnost čini neustanovljavanje potrebe za lečenjem zavisnosti od droga u
fazi dijagnostikovanja kriminalnog rizika, potreba za tretmanom i kapaciteta za
promenom osuđenog. Nepoštovanje principa usaglašenosti penalnog tretmana sa
rizikom, potrebama i responzivnošću osuđenog, te formulacija i realizacija klasičnog
zatvorskog tretmana imaju za posledicu zanemarivanje problema narkomanske
zavisnosti, koja svoje dejstvo ostvaruje nakon otpusta osuđenog. Recidivizam je u tom
slučaju očekivana posledica. Ukoliko se realizuju određeni programi, shodno
ustanovljenom problemu, usmereni su na otklanjanje agresije, učenje socijalnih veština ili
druge elemente, koji su često samo posledica zavisnosti od droga. Osnovni problem se
ne rešava, jer tretman nije usmeren na zavisnost od droge. U inostranoj zatvorskoj praksi
primenjuju se različiti rehabilitacioni programi za osuđene zavisnike od droga, koji su se
pokazali kao efektivni. To su Programi detoksikacije, Terapeutske zajednice, Programi
bazirani na kognitivno-bihejvioralnoj terapiji, Supstitucionalna terapija, Program u 12
koraka, Monroe County’s program, Programi Zone bez droge, Okupaciona terapija i
slični. Osuđeni narkomani, učesnici navedenih programa znatno ređe recidiviraju od
neučesnika sa istim problemom. U tom smislu postoji i naše zalaganje za implementaciju
takvih programa prema osuđenim narkomanima i u našu zatvorsku praksu.
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020
C3  - Zbornik rezimea
Stručno-naučna konferencija sa
Međunarodnim učešćem
T1  - Neusaglašenost kriminalne etiologije i penalnog tretmana osuđenih zavisnika od droga
EP  - 174
EP  - M64
SP  - 164
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3255
ER  - 
@conference{
author = "Jovanić, Goran and Petrović, Vera",
year = "2020",
abstract = "Problem sa kojim se aktuelno suočavaju penalne ustanove jeste zloupotreba
psihoaktivnih supstanci u populaciji osuđenih. Presuda na zatvorsku kaznu zanemaruje
subjektivi uzrok kriminalnog ponašanja, a primarno se usmerava na objektivne posledice
i normativne elemente krivičnog dela. Izriče se zatvorska kazna, umesto mere
bezbednosti obaveznog lečenja narkomana. Nastaje neusaglašenost između potrebe za
tretmanom u smislu otklanjanja zavisnosti od droge i ograničenosti zatvorske ustanove
da, osim kaznenog, primeni i adekvatan rehabilitacioni tretman prema osuđenima.
Dodatnu nelogičnost čini neustanovljavanje potrebe za lečenjem zavisnosti od droga u
fazi dijagnostikovanja kriminalnog rizika, potreba za tretmanom i kapaciteta za
promenom osuđenog. Nepoštovanje principa usaglašenosti penalnog tretmana sa
rizikom, potrebama i responzivnošću osuđenog, te formulacija i realizacija klasičnog
zatvorskog tretmana imaju za posledicu zanemarivanje problema narkomanske
zavisnosti, koja svoje dejstvo ostvaruje nakon otpusta osuđenog. Recidivizam je u tom
slučaju očekivana posledica. Ukoliko se realizuju određeni programi, shodno
ustanovljenom problemu, usmereni su na otklanjanje agresije, učenje socijalnih veština ili
druge elemente, koji su često samo posledica zavisnosti od droga. Osnovni problem se
ne rešava, jer tretman nije usmeren na zavisnost od droge. U inostranoj zatvorskoj praksi
primenjuju se različiti rehabilitacioni programi za osuđene zavisnike od droga, koji su se
pokazali kao efektivni. To su Programi detoksikacije, Terapeutske zajednice, Programi
bazirani na kognitivno-bihejvioralnoj terapiji, Supstitucionalna terapija, Program u 12
koraka, Monroe County’s program, Programi Zone bez droge, Okupaciona terapija i
slični. Osuđeni narkomani, učesnici navedenih programa znatno ređe recidiviraju od
neučesnika sa istim problemom. U tom smislu postoji i naše zalaganje za implementaciju
takvih programa prema osuđenim narkomanima i u našu zatvorsku praksu.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020, Zbornik rezimea
Stručno-naučna konferencija sa
Međunarodnim učešćem",
title = "Neusaglašenost kriminalne etiologije i penalnog tretmana osuđenih zavisnika od droga",
pages = "174-M64-164",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3255"
}
Jovanić, G.,& Petrović, V.. (2020). Neusaglašenost kriminalne etiologije i penalnog tretmana osuđenih zavisnika od droga. in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020
Društvo defektologa Srbije., 164-174.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3255
Jovanić G, Petrović V. Neusaglašenost kriminalne etiologije i penalnog tretmana osuđenih zavisnika od droga. in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020. 2020;:164-174.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3255 .
Jovanić, Goran, Petrović, Vera, "Neusaglašenost kriminalne etiologije i penalnog tretmana osuđenih zavisnika od droga" in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020 (2020):164-174,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3255 .

Nasilje u porodici i partnerskim odnosima, Zbornik radova Pete međunarodne naučne konferencije 'Društvene devijacije, Porodica i savremeno društvo – izazovi i perspektive'

Petrović, Vera; Jovanić, Goran

(Centar modernih znanja i Resursni centar za specijalnu edukaciju, 2020)

TY  - CONF
AU  - Petrović, Vera
AU  - Jovanić, Goran
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3292
AB  - Kriminalitet sa elementima nasilja, izvršen u okviru porodice i partnerskih odnosa, izaziva
znatno zanimanje javnosti, što se reflektuje i na intenzivniju aktivnost zakonodavca. U Republici Srbiji,
pored krivičnopravne zaštite, donošenjem Porodičnog zakona 2005. godine, sistem mera zaštite od nasilja
u porodici i partnerskim odnosima je proširen i na porodičnopravnu zaštitu. Dodatno, Srbija je 2013.
godine ratifikovala i Konvenciju Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja
u porodici iz 2011. godine (Council of Europe Convention on Preventing and Combating Violence against
Women and Domestic violence, CETS No. 10). Poslednji set mera iz ove oblasti je usvojen 2016. godine,
kada je Skupština izglasala Zakon o sprečavanju nasilja u porodici, koji je stupio na snagu juna 2017.
godine. Usvajanjem, izmenama i dopunama zakonodavne materije, predviđene su mere koje se baziraju
na multisektorskoj saradnji nadležnih institucija. Ipak, i dalje postoje značajni problemi u njihovoj
primeni. Posledice kažnjavanja i segregacije za ovu vrstu delikata, odražavaju se na ukupnost porodičnih
odnosa, kažnjenu osobu, ali i na decu, kao direktne ili indirektne žrtve, kako kriminalnog akta, tako i
posledica krivičnopravne reakcije. Ciljevi rada su usmereni na eksploraciju diskutabilnih zakonodavnih
rešenja, kaznene politike, problema u izvršenju kazne zatvora u Srbiji, koji se dodatno multiplikuju kada je
reč o ovoj grupi počinilaca krivičnih dela. Cilj je takođe da se ukaže na nepovezanost državnih sistema,
što za posledicu nekada ima neblagovremeno i neadekvatno reagovanje. S druge strane, nastojaćemo
ukazati i na primere dobre inostrane prakse, posebno u domenu saradnje institucija, načina reagovanja i
primene specijalizovanih tretmana prema počiniocima.
AB  - Crime with elements of violence committed within a family or romantic relationship attracts
significant amount of public interest which is further reflected in more intense legislative actions. Beside
criminal justice protection in the Republic of Serbia, the system of measurements of protection against
domestic violence and violence in relationships was expanded to family law protection with passing of
Family Law in 2005. Additionally, in 2013 Serbia ratified the Council of Europe Convention on
Preventing and Combating Violence against Women and Domestic Violence from 2011 (Council of
Europe Convention on Preventing and Combating Violence against Women and Domestic Violence, CETS
No. 10). The latest set of measurements in this field was adopted in 2016, when the Parliament passed the
Law on Prevention of Domestic Violence which took an effect in June 2017. Passing, amendments and
supplements to the legislative matter introduced measurements based on multi-sector cooperation of
appropriate institutions. None the less, significant issues in their application persist. The consequences of
punishment and segregation for this sort of crime reflect the entire family relationships, the punished
person but also the children, as well as the direct and indirect victims of the criminal act, but also of the
criminal law reaction itself. The aims of this paper are directed towards exploration of the controversial
legislative solutions, penal policies, issues in prison sentence serving in Serbia which are additionally
multiplied when it comes to this group of convicts. The goal is also to stress the lack of communication
within the state’s systems which, at times, results in untimely and inadequate reactions. On the other
hand, we shall endeavour to point out some examples of a good application in foreign practice, especially
in the domain of cooperation between institutions, their manner of reaction as well as the application of
specialized treatments towards the offenders.
PB  - Centar modernih znanja i Resursni centar za specijalnu edukaciju
C3  - Zbornik radova Pete međunarodne naučne konferencije “Društvene devijacije: Porodica i savremeno društvo – izazovi i perspektive“
T1  - Nasilje u porodici i partnerskim odnosima, Zbornik radova Pete međunarodne naučne konferencije 'Društvene devijacije, Porodica i savremeno društvo – izazovi i perspektive'
T1  - Domestic violence and partner relationships
EP  - 395
SP  - 382
DO  - 10.7251/ZCMZ2001382P
ER  - 
@conference{
author = "Petrović, Vera and Jovanić, Goran",
year = "2020",
abstract = "Kriminalitet sa elementima nasilja, izvršen u okviru porodice i partnerskih odnosa, izaziva
znatno zanimanje javnosti, što se reflektuje i na intenzivniju aktivnost zakonodavca. U Republici Srbiji,
pored krivičnopravne zaštite, donošenjem Porodičnog zakona 2005. godine, sistem mera zaštite od nasilja
u porodici i partnerskim odnosima je proširen i na porodičnopravnu zaštitu. Dodatno, Srbija je 2013.
godine ratifikovala i Konvenciju Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja
u porodici iz 2011. godine (Council of Europe Convention on Preventing and Combating Violence against
Women and Domestic violence, CETS No. 10). Poslednji set mera iz ove oblasti je usvojen 2016. godine,
kada je Skupština izglasala Zakon o sprečavanju nasilja u porodici, koji je stupio na snagu juna 2017.
godine. Usvajanjem, izmenama i dopunama zakonodavne materije, predviđene su mere koje se baziraju
na multisektorskoj saradnji nadležnih institucija. Ipak, i dalje postoje značajni problemi u njihovoj
primeni. Posledice kažnjavanja i segregacije za ovu vrstu delikata, odražavaju se na ukupnost porodičnih
odnosa, kažnjenu osobu, ali i na decu, kao direktne ili indirektne žrtve, kako kriminalnog akta, tako i
posledica krivičnopravne reakcije. Ciljevi rada su usmereni na eksploraciju diskutabilnih zakonodavnih
rešenja, kaznene politike, problema u izvršenju kazne zatvora u Srbiji, koji se dodatno multiplikuju kada je
reč o ovoj grupi počinilaca krivičnih dela. Cilj je takođe da se ukaže na nepovezanost državnih sistema,
što za posledicu nekada ima neblagovremeno i neadekvatno reagovanje. S druge strane, nastojaćemo
ukazati i na primere dobre inostrane prakse, posebno u domenu saradnje institucija, načina reagovanja i
primene specijalizovanih tretmana prema počiniocima., Crime with elements of violence committed within a family or romantic relationship attracts
significant amount of public interest which is further reflected in more intense legislative actions. Beside
criminal justice protection in the Republic of Serbia, the system of measurements of protection against
domestic violence and violence in relationships was expanded to family law protection with passing of
Family Law in 2005. Additionally, in 2013 Serbia ratified the Council of Europe Convention on
Preventing and Combating Violence against Women and Domestic Violence from 2011 (Council of
Europe Convention on Preventing and Combating Violence against Women and Domestic Violence, CETS
No. 10). The latest set of measurements in this field was adopted in 2016, when the Parliament passed the
Law on Prevention of Domestic Violence which took an effect in June 2017. Passing, amendments and
supplements to the legislative matter introduced measurements based on multi-sector cooperation of
appropriate institutions. None the less, significant issues in their application persist. The consequences of
punishment and segregation for this sort of crime reflect the entire family relationships, the punished
person but also the children, as well as the direct and indirect victims of the criminal act, but also of the
criminal law reaction itself. The aims of this paper are directed towards exploration of the controversial
legislative solutions, penal policies, issues in prison sentence serving in Serbia which are additionally
multiplied when it comes to this group of convicts. The goal is also to stress the lack of communication
within the state’s systems which, at times, results in untimely and inadequate reactions. On the other
hand, we shall endeavour to point out some examples of a good application in foreign practice, especially
in the domain of cooperation between institutions, their manner of reaction as well as the application of
specialized treatments towards the offenders.",
publisher = "Centar modernih znanja i Resursni centar za specijalnu edukaciju",
journal = "Zbornik radova Pete međunarodne naučne konferencije “Društvene devijacije: Porodica i savremeno društvo – izazovi i perspektive“",
title = "Nasilje u porodici i partnerskim odnosima, Zbornik radova Pete međunarodne naučne konferencije 'Društvene devijacije, Porodica i savremeno društvo – izazovi i perspektive', Domestic violence and partner relationships",
pages = "395-382",
doi = "10.7251/ZCMZ2001382P"
}
Petrović, V.,& Jovanić, G.. (2020). Nasilje u porodici i partnerskim odnosima, Zbornik radova Pete međunarodne naučne konferencije 'Društvene devijacije, Porodica i savremeno društvo – izazovi i perspektive'. in Zbornik radova Pete međunarodne naučne konferencije “Društvene devijacije: Porodica i savremeno društvo – izazovi i perspektive“
Centar modernih znanja i Resursni centar za specijalnu edukaciju., 382-395.
https://doi.org/10.7251/ZCMZ2001382P
Petrović V, Jovanić G. Nasilje u porodici i partnerskim odnosima, Zbornik radova Pete međunarodne naučne konferencije 'Društvene devijacije, Porodica i savremeno društvo – izazovi i perspektive'. in Zbornik radova Pete međunarodne naučne konferencije “Društvene devijacije: Porodica i savremeno društvo – izazovi i perspektive“. 2020;:382-395.
doi:10.7251/ZCMZ2001382P .
Petrović, Vera, Jovanić, Goran, "Nasilje u porodici i partnerskim odnosima, Zbornik radova Pete međunarodne naučne konferencije 'Društvene devijacije, Porodica i savremeno društvo – izazovi i perspektive'" in Zbornik radova Pete međunarodne naučne konferencije “Društvene devijacije: Porodica i savremeno društvo – izazovi i perspektive“ (2020):382-395,
https://doi.org/10.7251/ZCMZ2001382P . .

Edukacija nasuprot stigmatizacije osuđenih

Jovanić, Goran; Petrović, Vera

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2020)

TY  - CONF
AU  - Jovanić, Goran
AU  - Petrović, Vera
PY  - 2020
UR  - http://www.icf.fasper.bg.ac.rs/zbornici/20201221_1-ZBORNIK-RADOVA-SKUP-NAC_2020.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3462
AB  - Two centuries ago in Pennsylvania, with the means of overcoming brutal punishments and the introduction of the legislature of enlightened mind and kind heart, the focus was shifted from the retribution to
behavioral changes of convicts, by application of providing them with professional qualifications and employment during their prison sentence serving. The issues of post-
penal reintegration and stigmatization of convicts have remained persistent to this day. However, even today there are obstacles in hiring ex-convicts. The employers insist that documentation of (no) criminal conviction is submitted. In certain professions, such screening is justified, but this is not the case
in those jobs which are unrelated to the crimes the convicted served prison time for. The refusal to hire ex-convicts illustrates the
punitive and discriminatory attitude of both employers and the state. The re-commission of criminal acts for existential reasons is then much more certain. Successes in changing the behavior of convicts in penal treatment, resulting from education and professional training, are annulled by the inability to provide them with employment after their release. The aim of the paper is to highlight the counter productiveness of barriers of stigmatization, which condition the work
abstinence of former convicts and positive changes due to educational activities in prison.
AB  - Zakonodavstvom prosvetljenog uma i blagonaklonog srca, pre dva veka u Pensilvaniji, pomeren je fokus sankcionisanja sa odmazde na promenu ponašanja osuđenih, primenom obrazovanja, profesionalnog osposobljavanja i upošljavanja tokom izvršenja zatvorske kazne. Postpenalni prihvat je kvalitetniji ukoli- ko se na slobodi omogući primena stečenih radnih veština u zatvoru. Problemi postpenalne reintegracije i stigmatizacije osuđenih su prisutni i u aktu- elnom dobu. Međutim, i danas postoje prepreke u postpenalnom zapošljavanju. Poslodavci insistiraju na dostavljanju dokumentacije o prethodnoj (ne) kažnjavanosti. Ponekad provera ima opravdanja, ali ne i kod poslova koji nisu u vezi sa krivičnim delima zbog kojih je osuđeni boravio u zatvoru. Odbijanje zapošljavanja bivših osuđenih, ukazuje na punitivni i diskriminatorski odnos poslodavaca i države. Ponovno činjenje krivičnih dela iz egzistencijalnih razloga je tada znatno izvesnije. Uspesi u promeni ponašanja osuđenih u pe- nalnom tretmanu, nastali obrazovanjem i profesionalnim osposobljavanjem, anuliraju se neuspehom zapošljavanja po otpustu. Zapažena je neophodnost ohrabrivanja poslodavaca da zaposle bivše osuđene. Cilj rada je da se ukaže na barijere stigmatizacije, koje onemogućavaju zapošljavanje bivših osuđenih, što umanjuje pozitivne efekte obrazovnih aktivnosti u zatvoru.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova
T1  - Edukacija nasuprot stigmatizacije osuđenih
T1  - Education versus stigmatization of convicted persons
EP  - 176
SP  - 169
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3462
ER  - 
@conference{
author = "Jovanić, Goran and Petrović, Vera",
year = "2020",
abstract = "Two centuries ago in Pennsylvania, with the means of overcoming brutal punishments and the introduction of the legislature of enlightened mind and kind heart, the focus was shifted from the retribution to
behavioral changes of convicts, by application of providing them with professional qualifications and employment during their prison sentence serving. The issues of post-
penal reintegration and stigmatization of convicts have remained persistent to this day. However, even today there are obstacles in hiring ex-convicts. The employers insist that documentation of (no) criminal conviction is submitted. In certain professions, such screening is justified, but this is not the case
in those jobs which are unrelated to the crimes the convicted served prison time for. The refusal to hire ex-convicts illustrates the
punitive and discriminatory attitude of both employers and the state. The re-commission of criminal acts for existential reasons is then much more certain. Successes in changing the behavior of convicts in penal treatment, resulting from education and professional training, are annulled by the inability to provide them with employment after their release. The aim of the paper is to highlight the counter productiveness of barriers of stigmatization, which condition the work
abstinence of former convicts and positive changes due to educational activities in prison., Zakonodavstvom prosvetljenog uma i blagonaklonog srca, pre dva veka u Pensilvaniji, pomeren je fokus sankcionisanja sa odmazde na promenu ponašanja osuđenih, primenom obrazovanja, profesionalnog osposobljavanja i upošljavanja tokom izvršenja zatvorske kazne. Postpenalni prihvat je kvalitetniji ukoli- ko se na slobodi omogući primena stečenih radnih veština u zatvoru. Problemi postpenalne reintegracije i stigmatizacije osuđenih su prisutni i u aktu- elnom dobu. Međutim, i danas postoje prepreke u postpenalnom zapošljavanju. Poslodavci insistiraju na dostavljanju dokumentacije o prethodnoj (ne) kažnjavanosti. Ponekad provera ima opravdanja, ali ne i kod poslova koji nisu u vezi sa krivičnim delima zbog kojih je osuđeni boravio u zatvoru. Odbijanje zapošljavanja bivših osuđenih, ukazuje na punitivni i diskriminatorski odnos poslodavaca i države. Ponovno činjenje krivičnih dela iz egzistencijalnih razloga je tada znatno izvesnije. Uspesi u promeni ponašanja osuđenih u pe- nalnom tretmanu, nastali obrazovanjem i profesionalnim osposobljavanjem, anuliraju se neuspehom zapošljavanja po otpustu. Zapažena je neophodnost ohrabrivanja poslodavaca da zaposle bivše osuđene. Cilj rada je da se ukaže na barijere stigmatizacije, koje onemogućavaju zapošljavanje bivših osuđenih, što umanjuje pozitivne efekte obrazovnih aktivnosti u zatvoru.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova",
title = "Edukacija nasuprot stigmatizacije osuđenih, Education versus stigmatization of convicted persons",
pages = "176-169",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3462"
}
Jovanić, G.,& Petrović, V.. (2020). Edukacija nasuprot stigmatizacije osuđenih. in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 169-176.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3462
Jovanić G, Petrović V. Edukacija nasuprot stigmatizacije osuđenih. in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova. 2020;:169-176.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3462 .
Jovanić, Goran, Petrović, Vera, "Edukacija nasuprot stigmatizacije osuđenih" in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova (2020):169-176,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3462 .

Uslovni otpust, tradicija i modifikacije

Jovanić, Goran; Petrović, Vera

(Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, Pravni fakultet, 2020)

TY  - CONF
AU  - Jovanić, Goran
AU  - Petrović, Vera
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3310
AB  - Ugledajući se na zakonodavstava pojedinih evropskih država u
kojima je uveden progresivni sistem izvršenja kazne zatvora, Knjaževina
Srbija je uvela uslovni otpust kao motivacionu penalnu fazu izvršenja,
maja meseca 1869. godine. Tako je Zakon o uslovnom otpuštanju krivaca iz
kaznitelnih zavedenja, normiran u devet članova, doprineo da se Srbija
integriše u moderne tokove penalnog zakonodavstva i prakse u Evropi,
uvodeći uslovni otpust pre mnogih američkih i evropskih država. U
periodu od 150 godina habitacije u našem zakonodavstvu, uslovni otpust je
modifikovan u više navrata i po različitim osnovima. Menjani su
formalni preduslovi, titulari dodele, diskvalifikatorne okolnosti, ali
se zadržala osnovna intencija zakonodavca, sadržana u uslovljanju osuđenog
kome je dodeljen, da se suzdrži od činjenja novih krivičnih dela u periodu
trajanja uslovnog otpusta. Cilj rada je da se ukaže na izvesne
neusaglašenosti aktuelnog normativnog uređenja preduslova dodele
uslovnog otpusta u odnosu na različite kategorije osuđenih prema
presuđenoj dužini zatvorske kazne. S druge strane, namera nam je da
ukažemo i na potencijalna normativna poboljšanja u pogledu uskraćivanja
mogućnosti dodele kod relativno kratkotrajnih kazni, nemogućnosti
podnošenja molbe za izvestan period kod odbijanja molbe osuđenog,
nedodeljivanja kod negativnog stava penalne institucije ili usled
subjektivnih okolnosti koje ukazuju na neopravdanost njegove dodele.
AB  - Following legislature of certain European countries which introduced the
progressive system of prison sentence serving, in May 1869, the Principality of
Serbia established parole as a motivational penal phase of sentence serving. Thus,
the Law on parole of convicts from penal institutions, formed in nine acts,
contributed to Serbia’s integration into modern courses of penal legislature and
practice in Europe, by adopting parole before many American and European
countries had. In the course of 150 years of its presence in our legislature, the
parole has been modified several times in different ways. Formal conditions have
been altered, along with titular of granting, disqualification circumstances,
however, what has remained the same is the basic intention of the legislator which
conditions the convict who is granted parole to refrain from committing new
crimes in the course of the parole itself. The aim of this paper is to accent certain
mismatches between the today’s normative structures of conditions for being
granted parole and different convicts’ categories classified according to the
longevity of the prison time they have been sentenced to. On the other hand, it is
our intention to emphasize potential normative improvements in the fields of
denying the possibility of parole for relatively short sentences, inability of
submitting new appeals for a certain period of time when the original appeal of a
convict has been rejected, rejection of the appeals due to negative attitude of penal
institutions or due to subjective circumstances which prove the parole to be
unjustified.
PB  - Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, Pravni fakultet
C3  - Zbornik radova naučnog skupa sa međunarodnim učešćem „Pravna tradicija i integrativni procesi“
T1  - Uslovni otpust, tradicija i modifikacije
T1  - Parole, tradition and alterations
EP  - 144
SP  - 125
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3310
ER  - 
@conference{
author = "Jovanić, Goran and Petrović, Vera",
year = "2020",
abstract = "Ugledajući se na zakonodavstava pojedinih evropskih država u
kojima je uveden progresivni sistem izvršenja kazne zatvora, Knjaževina
Srbija je uvela uslovni otpust kao motivacionu penalnu fazu izvršenja,
maja meseca 1869. godine. Tako je Zakon o uslovnom otpuštanju krivaca iz
kaznitelnih zavedenja, normiran u devet članova, doprineo da se Srbija
integriše u moderne tokove penalnog zakonodavstva i prakse u Evropi,
uvodeći uslovni otpust pre mnogih američkih i evropskih država. U
periodu od 150 godina habitacije u našem zakonodavstvu, uslovni otpust je
modifikovan u više navrata i po različitim osnovima. Menjani su
formalni preduslovi, titulari dodele, diskvalifikatorne okolnosti, ali
se zadržala osnovna intencija zakonodavca, sadržana u uslovljanju osuđenog
kome je dodeljen, da se suzdrži od činjenja novih krivičnih dela u periodu
trajanja uslovnog otpusta. Cilj rada je da se ukaže na izvesne
neusaglašenosti aktuelnog normativnog uređenja preduslova dodele
uslovnog otpusta u odnosu na različite kategorije osuđenih prema
presuđenoj dužini zatvorske kazne. S druge strane, namera nam je da
ukažemo i na potencijalna normativna poboljšanja u pogledu uskraćivanja
mogućnosti dodele kod relativno kratkotrajnih kazni, nemogućnosti
podnošenja molbe za izvestan period kod odbijanja molbe osuđenog,
nedodeljivanja kod negativnog stava penalne institucije ili usled
subjektivnih okolnosti koje ukazuju na neopravdanost njegove dodele., Following legislature of certain European countries which introduced the
progressive system of prison sentence serving, in May 1869, the Principality of
Serbia established parole as a motivational penal phase of sentence serving. Thus,
the Law on parole of convicts from penal institutions, formed in nine acts,
contributed to Serbia’s integration into modern courses of penal legislature and
practice in Europe, by adopting parole before many American and European
countries had. In the course of 150 years of its presence in our legislature, the
parole has been modified several times in different ways. Formal conditions have
been altered, along with titular of granting, disqualification circumstances,
however, what has remained the same is the basic intention of the legislator which
conditions the convict who is granted parole to refrain from committing new
crimes in the course of the parole itself. The aim of this paper is to accent certain
mismatches between the today’s normative structures of conditions for being
granted parole and different convicts’ categories classified according to the
longevity of the prison time they have been sentenced to. On the other hand, it is
our intention to emphasize potential normative improvements in the fields of
denying the possibility of parole for relatively short sentences, inability of
submitting new appeals for a certain period of time when the original appeal of a
convict has been rejected, rejection of the appeals due to negative attitude of penal
institutions or due to subjective circumstances which prove the parole to be
unjustified.",
publisher = "Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, Pravni fakultet",
journal = "Zbornik radova naučnog skupa sa međunarodnim učešćem „Pravna tradicija i integrativni procesi“",
title = "Uslovni otpust, tradicija i modifikacije, Parole, tradition and alterations",
pages = "144-125",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3310"
}
Jovanić, G.,& Petrović, V.. (2020). Uslovni otpust, tradicija i modifikacije. in Zbornik radova naučnog skupa sa međunarodnim učešćem „Pravna tradicija i integrativni procesi“
Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, Pravni fakultet., 125-144.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3310
Jovanić G, Petrović V. Uslovni otpust, tradicija i modifikacije. in Zbornik radova naučnog skupa sa međunarodnim učešćem „Pravna tradicija i integrativni procesi“. 2020;:125-144.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3310 .
Jovanić, Goran, Petrović, Vera, "Uslovni otpust, tradicija i modifikacije" in Zbornik radova naučnog skupa sa međunarodnim učešćem „Pravna tradicija i integrativni procesi“ (2020):125-144,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3310 .

Freedom deprivation in prisons of Serbia

Jovanić, Goran; Petrović, Vera; Macanović, Nebojša

(Wiley, Hoboken, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Jovanić, Goran
AU  - Petrović, Vera
AU  - Macanović, Nebojša
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1248
AB  - The subject of this research is the deprivation of freedom at two time points. A total of 490 convicts from open, semi-open, and closed prisons participated in the research. Freedom deprivation intensity was determined by using the freedom deprivation scale (alpha = .93). The results of the research indicate that almost all the participants reported freedom deprivation. The prison type had an impact on freedom deprivation intensity, whereas an influence of the ward type on deprivation was not demonstrated. Freedom deprivation intensity was consistent from the turn of the century to the present day.
PB  - Wiley, Hoboken
T2  - Journal of Investigative Psychology and Offender Profiling
T1  - Freedom deprivation in prisons of Serbia
EP  - 190
IS  - 2
SP  - 173
VL  - 17
DO  - 10.1002/jip.1540
ER  - 
@article{
author = "Jovanić, Goran and Petrović, Vera and Macanović, Nebojša",
year = "2020",
abstract = "The subject of this research is the deprivation of freedom at two time points. A total of 490 convicts from open, semi-open, and closed prisons participated in the research. Freedom deprivation intensity was determined by using the freedom deprivation scale (alpha = .93). The results of the research indicate that almost all the participants reported freedom deprivation. The prison type had an impact on freedom deprivation intensity, whereas an influence of the ward type on deprivation was not demonstrated. Freedom deprivation intensity was consistent from the turn of the century to the present day.",
publisher = "Wiley, Hoboken",
journal = "Journal of Investigative Psychology and Offender Profiling",
title = "Freedom deprivation in prisons of Serbia",
pages = "190-173",
number = "2",
volume = "17",
doi = "10.1002/jip.1540"
}
Jovanić, G., Petrović, V.,& Macanović, N.. (2020). Freedom deprivation in prisons of Serbia. in Journal of Investigative Psychology and Offender Profiling
Wiley, Hoboken., 17(2), 173-190.
https://doi.org/10.1002/jip.1540
Jovanić G, Petrović V, Macanović N. Freedom deprivation in prisons of Serbia. in Journal of Investigative Psychology and Offender Profiling. 2020;17(2):173-190.
doi:10.1002/jip.1540 .
Jovanić, Goran, Petrović, Vera, Macanović, Nebojša, "Freedom deprivation in prisons of Serbia" in Journal of Investigative Psychology and Offender Profiling, 17, no. 2 (2020):173-190,
https://doi.org/10.1002/jip.1540 . .
1
1

Marginalizacija dece kao posledica inkarceracije roditelja

Petrović, Vera; Jovanić, Goran

(Centar modernih znanja, Banja Luka, 2019)

TY  - CONF
AU  - Petrović, Vera
AU  - Jovanić, Goran
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3205
AB  - Deca ĉiji su roditelji na izvršenju zatvorske kazne se smatraju kolateralnim ţrtvama
kriminala. Odlazak roditelja na izvršenje zatvorske kazne predstavlja prisilan i potencijalno
neoĉekivan period odvajanja ĉlanova porodice. Aktuelne procene ukazuju da 1,5 miliona dece u SAD
ima roditelje koji se nalaze u zatvoru, a da je broj dece ĉiji su roditelji u nekom trenutku njihovog
ţivota bili u zatvoru, oko pet miliona. Ova deca ĉesto bivaju zanemarena i nevidljiva za sistem, koji bi
trebalo da postupa u njihovom najboljem interesu. Posto
roditelji u zatvoru doţivljavaju niz negativnih posledica. Za ovu decu postoji veća verovatnoća da će
pretrpeti širok spektar eksternalizovanih i internalizovanih problema. Sa etiĉkog aspekta, otvara se
diskusija da li su kolateralne posledice kaţnjavanja opravdane, posebno kada one pogaĊaju ĉlanove
porodice i decu kaţnjenog. Aktuelno se više paţnje posvećuje inicijativama i intervencijama kojima se
povećavaju mogućnosti odrţavanja kvalitetnog kontakta izmeĊu roditelja i dece i kojima roditelji
razvijaju i unapreĊuju roditeljske kompetencije. Predmet ovog rada su posledice po decu koje nastaju
usled izvršenja zatvorske kazne jednog ili oba roditelja. Cilj rada je ukazati na negativne efekte
roditeljske inkarceracije, kao i na mehanizme putem kojih se negativni efekti zatvaranja mogu ublaţiti.
AB  - Children whose parents are serving prison sentence are regarded to be collateral victims of
crime. A parent leaving for prison sentence serving presents an enforced and potentially unexpected
period of family members being separated. Current estimates indicate that there are 1.5 million
children in USA whose parents are in prison, whereas the number of children whose parents have
been incarcerated at some point of their lives is around 5 million. These children are often neglected
and invisible to the system which is supposed to act in their best interest. The existing literature
emphasizes that the children whose parents are in prison experience a series of negative
consequences. For these children there is a greater chance that they will suffer from a wide specter of
externalized and internalized issues. From an ethical aspect, there is a debate of whether the
collateral damage of punishment is justified, especially when they impact family members and
children of the one who is being punished. Currently more attention is being paid to initiatives and
interventions which increase the possibility of maintaining quality contact between the parents and the
children where the parents develop and improve their parenting competence. The subject of this
research is consequences for the children which arise due to one or both parent serving prison
sentences. The aim is to call attention to negative effect of parents being incarcerated, as well as to
mechanisms which may mitigate the ill effects of incarceration.
PB  - Centar modernih znanja, Banja Luka
PB  - Resursni centar za specijalnu edukaciju, Beograd
C3  - Zbornik radova Četrvrte međunarodne naučne konferencije 'Društvene devijacije - Položaj marginalizovanih grupa u društvu“
C3  - Položaj marginalizovanih grupa u društvu
T1  - Marginalizacija dece kao posledica inkarceracije roditelja
T1  - Marginalization of children as consequence of incarceracion of
parent
EP  - 2012
SP  - 201
DO  - 10.7251/ZCMZ0119201P
ER  - 
@conference{
author = "Petrović, Vera and Jovanić, Goran",
year = "2019",
abstract = "Deca ĉiji su roditelji na izvršenju zatvorske kazne se smatraju kolateralnim ţrtvama
kriminala. Odlazak roditelja na izvršenje zatvorske kazne predstavlja prisilan i potencijalno
neoĉekivan period odvajanja ĉlanova porodice. Aktuelne procene ukazuju da 1,5 miliona dece u SAD
ima roditelje koji se nalaze u zatvoru, a da je broj dece ĉiji su roditelji u nekom trenutku njihovog
ţivota bili u zatvoru, oko pet miliona. Ova deca ĉesto bivaju zanemarena i nevidljiva za sistem, koji bi
trebalo da postupa u njihovom najboljem interesu. Posto
roditelji u zatvoru doţivljavaju niz negativnih posledica. Za ovu decu postoji veća verovatnoća da će
pretrpeti širok spektar eksternalizovanih i internalizovanih problema. Sa etiĉkog aspekta, otvara se
diskusija da li su kolateralne posledice kaţnjavanja opravdane, posebno kada one pogaĊaju ĉlanove
porodice i decu kaţnjenog. Aktuelno se više paţnje posvećuje inicijativama i intervencijama kojima se
povećavaju mogućnosti odrţavanja kvalitetnog kontakta izmeĊu roditelja i dece i kojima roditelji
razvijaju i unapreĊuju roditeljske kompetencije. Predmet ovog rada su posledice po decu koje nastaju
usled izvršenja zatvorske kazne jednog ili oba roditelja. Cilj rada je ukazati na negativne efekte
roditeljske inkarceracije, kao i na mehanizme putem kojih se negativni efekti zatvaranja mogu ublaţiti., Children whose parents are serving prison sentence are regarded to be collateral victims of
crime. A parent leaving for prison sentence serving presents an enforced and potentially unexpected
period of family members being separated. Current estimates indicate that there are 1.5 million
children in USA whose parents are in prison, whereas the number of children whose parents have
been incarcerated at some point of their lives is around 5 million. These children are often neglected
and invisible to the system which is supposed to act in their best interest. The existing literature
emphasizes that the children whose parents are in prison experience a series of negative
consequences. For these children there is a greater chance that they will suffer from a wide specter of
externalized and internalized issues. From an ethical aspect, there is a debate of whether the
collateral damage of punishment is justified, especially when they impact family members and
children of the one who is being punished. Currently more attention is being paid to initiatives and
interventions which increase the possibility of maintaining quality contact between the parents and the
children where the parents develop and improve their parenting competence. The subject of this
research is consequences for the children which arise due to one or both parent serving prison
sentences. The aim is to call attention to negative effect of parents being incarcerated, as well as to
mechanisms which may mitigate the ill effects of incarceration.",
publisher = "Centar modernih znanja, Banja Luka, Resursni centar za specijalnu edukaciju, Beograd",
journal = "Zbornik radova Četrvrte međunarodne naučne konferencije 'Društvene devijacije - Položaj marginalizovanih grupa u društvu“, Položaj marginalizovanih grupa u društvu",
title = "Marginalizacija dece kao posledica inkarceracije roditelja, Marginalization of children as consequence of incarceracion of
parent",
pages = "2012-201",
doi = "10.7251/ZCMZ0119201P"
}
Petrović, V.,& Jovanić, G.. (2019). Marginalizacija dece kao posledica inkarceracije roditelja. in Zbornik radova Četrvrte međunarodne naučne konferencije 'Društvene devijacije - Položaj marginalizovanih grupa u društvu“
Centar modernih znanja, Banja Luka., 201-2012.
https://doi.org/10.7251/ZCMZ0119201P
Petrović V, Jovanić G. Marginalizacija dece kao posledica inkarceracije roditelja. in Zbornik radova Četrvrte međunarodne naučne konferencije 'Društvene devijacije - Položaj marginalizovanih grupa u društvu“. 2019;:201-2012.
doi:10.7251/ZCMZ0119201P .
Petrović, Vera, Jovanić, Goran, "Marginalizacija dece kao posledica inkarceracije roditelja" in Zbornik radova Četrvrte međunarodne naučne konferencije 'Društvene devijacije - Položaj marginalizovanih grupa u društvu“ (2019):201-2012,
https://doi.org/10.7251/ZCMZ0119201P . .

Kolateralne konsekvence po decu čiji su roditelji na izvršenju zatvorske kazne

Jovanić, Goran; Petrović, Vera

(Društvo defektologa Srbije, 2019)

TY  - CONF
AU  - Jovanić, Goran
AU  - Petrović, Vera
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3174
AB  - Deca, čiji su roditelji upućeni na izvršenje zatvorske kazne, se suočavaju
sa situacijama koje nepovoljno utiču na njihovo fizičko, emocionalno,
finansijsko blagostanje. Nastaju ili se usložnjavaju problemi u sferi
obrazovanja, porodičnih i odnosa sa vršnjacima, stigmatizvani su i
eksomunicirani iz kruga dotadašnjih prijatelja i poznanika bez svoje krivice
usled prestupa roditelja. Lišeni su u emocionalnoj razmeni, nezi, zaštiti,
vaspitnom nadzoru i kontroli. Često se nastavak dečijeg života odvija u krugu
drugih osoba, srodnika, staratelja ili u institucionalnim uslovima. Takva deca
se mogu označiti kao skrivene, nenamerne, neplanirane žrtve kolateralnih
efekata krivičnopravnog sistema usmerenog na prestupnika, a istovremeno
dobijaju efemernu pomoć sistemskih mehanizama u prevazilaženju stanja i
problema nastalih segregacijom roditelja. Postaju indirektne žrtve prestupa
sopstvenih roditelja. Prema posledicama, slični su sa direktnim žrtvama
kriminaliteta, a u najgorem slučaju, uloga direktne i indirektne žrtve se
kulminiraju kod istog deteta. Teško je predvideti njihove dalje životne putanje.
Rezultati istraživanja su nekonzistentni. Najčešće se ističu stres odvajanja,
školski neuspeh, depresija, agresija, asocijalno i antisocijalno ponašanje,
nastanak i multiplikacija faktora rizika delinkventnog ponašanja. Porast
stope kriminaliteta i veća učestalost izricanja zatvorskih kazni, utiče na
povećanje broja dece koja trpe kolateralne konsekvence. Podaci iz SAD govore o
aproksimativnoj brojki od 10.000.000 bolesne dece, odvojene od roditelja koji su
uhapšeni, pritvoreni, na prinudnom lečenju ili na izvršenju zatvorske kazne.
Preveniranje ili ublažavanje takvih posledica moguće je postići učestalijim
izricanjem alternativnih kazni roditeljima, kada uslovi to dozvoljavaju.
Istovremeno, potrebno je očuvati kvalitet odnosa dece i zatvorenog roditelja,
institucionalnim merama pomoći porodici i deci segregiranog, uticati na
rezilijentnost preostale porodice i pružiti pomoć u prevazilaženju nastalih
problema do izlaska roditelja iz zatvora.
Ključne reči: deca, roditelji, segregacija
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
T1  - Kolateralne konsekvence po decu čiji su roditelji na izvršenju zatvorske kazne
EP  - 178
SP  - 178
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3174
ER  - 
@conference{
author = "Jovanić, Goran and Petrović, Vera",
year = "2019",
abstract = "Deca, čiji su roditelji upućeni na izvršenje zatvorske kazne, se suočavaju
sa situacijama koje nepovoljno utiču na njihovo fizičko, emocionalno,
finansijsko blagostanje. Nastaju ili se usložnjavaju problemi u sferi
obrazovanja, porodičnih i odnosa sa vršnjacima, stigmatizvani su i
eksomunicirani iz kruga dotadašnjih prijatelja i poznanika bez svoje krivice
usled prestupa roditelja. Lišeni su u emocionalnoj razmeni, nezi, zaštiti,
vaspitnom nadzoru i kontroli. Često se nastavak dečijeg života odvija u krugu
drugih osoba, srodnika, staratelja ili u institucionalnim uslovima. Takva deca
se mogu označiti kao skrivene, nenamerne, neplanirane žrtve kolateralnih
efekata krivičnopravnog sistema usmerenog na prestupnika, a istovremeno
dobijaju efemernu pomoć sistemskih mehanizama u prevazilaženju stanja i
problema nastalih segregacijom roditelja. Postaju indirektne žrtve prestupa
sopstvenih roditelja. Prema posledicama, slični su sa direktnim žrtvama
kriminaliteta, a u najgorem slučaju, uloga direktne i indirektne žrtve se
kulminiraju kod istog deteta. Teško je predvideti njihove dalje životne putanje.
Rezultati istraživanja su nekonzistentni. Najčešće se ističu stres odvajanja,
školski neuspeh, depresija, agresija, asocijalno i antisocijalno ponašanje,
nastanak i multiplikacija faktora rizika delinkventnog ponašanja. Porast
stope kriminaliteta i veća učestalost izricanja zatvorskih kazni, utiče na
povećanje broja dece koja trpe kolateralne konsekvence. Podaci iz SAD govore o
aproksimativnoj brojki od 10.000.000 bolesne dece, odvojene od roditelja koji su
uhapšeni, pritvoreni, na prinudnom lečenju ili na izvršenju zatvorske kazne.
Preveniranje ili ublažavanje takvih posledica moguće je postići učestalijim
izricanjem alternativnih kazni roditeljima, kada uslovi to dozvoljavaju.
Istovremeno, potrebno je očuvati kvalitet odnosa dece i zatvorenog roditelja,
institucionalnim merama pomoći porodici i deci segregiranog, uticati na
rezilijentnost preostale porodice i pružiti pomoć u prevazilaženju nastalih
problema do izlaska roditelja iz zatvora.
Ključne reči: deca, roditelji, segregacija",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije",
title = "Kolateralne konsekvence po decu čiji su roditelji na izvršenju zatvorske kazne",
pages = "178-178",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3174"
}
Jovanić, G.,& Petrović, V.. (2019). Kolateralne konsekvence po decu čiji su roditelji na izvršenju zatvorske kazne. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
Društvo defektologa Srbije., 178-178.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3174
Jovanić G, Petrović V. Kolateralne konsekvence po decu čiji su roditelji na izvršenju zatvorske kazne. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije. 2019;:178-178.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3174 .
Jovanić, Goran, Petrović, Vera, "Kolateralne konsekvence po decu čiji su roditelji na izvršenju zatvorske kazne" in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije (2019):178-178,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3174 .

Zatvor između utopije i distopije

Jovanić, Goran; Petrović, Vera

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2019)

TY  - CONF
AU  - Jovanić, Goran
AU  - Petrović, Vera
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3230
AB  - Zatvorska praksa se sve više oslanja na upotrebu računarske tehnike, video
nadzora, uređaja za kontrolu kretanja osoblja i osuđenih, upotrebu čipovanih
magnetnih kartica, senzora pokreta, infracrvenih kamera i komunikacionih
uređaja. Visoki zidovi, kontrolni tornjevi, žičane ograde, masivna vrata, rešetke
i stražari, lisice i lanci, dodatna su sredstva za održavanje reda i predupređenje
bekstva ili nereda u zatvoru. Ističu se uštede u troškovima i smanjena
potreba za obučenim stražarima. Nastojanje da se situacija u zatvoru drži
pod maksimalnim stepenom kontrole daje verifikaciju Gofmanovim tumačenjima
totalnih ustanova, a u aktuelnom vremenu mogu se uočiti paralele sa
zapažanjima Pjera Burdijea i Loika Vakana o urbanoj marginalnosti, kaznenoj
politici i praksi nasuprot Garlandovim zalaganjima za penalni velfarizam.
Distopijski karakter zatvora skoro da prevazilazi Orvelova futuristička predviđanja
okruženja koje ima za cilj totalnu kontrolu, kako osuđenih, tako i zaposlenih.
Utopijska nastojanja za detekcijom uzročnika kriminaliteta i njihovom
eliminacijom putem resocijalizacijskog tretmana, sukcesivno su ustupala mesto
novim penološkim tendencijama koje se fokusiraju na menadžment rizika
recidivizma i očuvanje bezbednosti zajednice, pojačanom i produženom kontrolom
prestupnika i nakon izlaska iz zatvora. Konsekvencijalizam preovladava
u odnosu na deontologiju, a pooštravanje kaznene politike i masovna inkarceracija
dovode do preopterećenosti zatvorskih kapaciteta, što za posledicu ima
preusmeravanje aktivnosti na očuvanje bezbednosti i redukovanje tretmana
usmerenih na dinamičke faktore recidivizma. Stigmatizacija usled inkarceracije
otežava postpenalnu reintegraciju, te se povratak kriminalnom načinu života
čini izvesnijim, što potvrđuju visoke stope recidivizma. Utopijska očekivanja
od zatvorskog kažnjavanja devastirana su uticajem distopijskog zatvorskog
okruženja. Predmet rada je prikaz savremene prakse izvršenja kazne zatvora.
Cilj rada je da se ukaže na diskrepancu očekivanja i realnih mogućnosti postizanja
efekata kod osuđenih lica.
AB  - Modern practice of prison sentence serving has been increasingly reliant on the
usage of computer techniques, video surveillance, devices for monitoring staff and convicts’
movements, use of chipped magnetic-stripe cards, motion detectors, infra-red cameras and
communication devices. High outer walls, control towers, barb-wire fences, massive doors,
bars and guards, hand-cuffs and chains are all additional means to maintain order and hinder
escape or prison riots. Cuts in ongoing expenses are evident, as well as the reduction in need
for trained guards. The endeavor for prison situation to be kept under maximum control
verifies Goffman’s interpretation of total institutions, and modern times see parallels between
observations of Pierre Bourdieu and Loic Wacquant on urban marginality, penal politics and
practice in contrast to Garland’s penal-welfarism. The dystopian character of prison almost
surpasses Orwell’s futuristic predictions of an environment which serves for total control of
its convicts and employees alike. Utopian efforts for detection of causes of crime and their
elimination with the means of re-socialization treatment have successively given away to
new penal tendencies focused on recidivism risk management and maintenance of safety
of the community by stricter and prolonged control over the offenders after they have been
released from prison. Consequentialism dominates over deontology, while stricter penal
politics and mass incarceration lead to overpopulation of prison capacities, which, in turn,causes activities to shift to security maintenance and reduction of treatments concentrated
on dynamic recidivism factors. The stigmatization owning to their incarceration hinders their
post-penal reintegration, thus the return to their criminal way of life seems more likely, as it
is confirmed by high recidivism levels. Utopian expectations from prison punishments have
been devastated by the effect of dystopian prison environment. The subject of this paper is to
present the contemporary practice of imprisonment. The aim is to point out the discrepancy
between expectations and real possibilities of achieving effects in prisoners.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.
T1  - Zatvor između utopije i distopije
T1  - Prison between utopia and dystopia
EP  - 343
SP  - 337
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3230
ER  - 
@conference{
author = "Jovanić, Goran and Petrović, Vera",
year = "2019",
abstract = "Zatvorska praksa se sve više oslanja na upotrebu računarske tehnike, video
nadzora, uređaja za kontrolu kretanja osoblja i osuđenih, upotrebu čipovanih
magnetnih kartica, senzora pokreta, infracrvenih kamera i komunikacionih
uređaja. Visoki zidovi, kontrolni tornjevi, žičane ograde, masivna vrata, rešetke
i stražari, lisice i lanci, dodatna su sredstva za održavanje reda i predupređenje
bekstva ili nereda u zatvoru. Ističu se uštede u troškovima i smanjena
potreba za obučenim stražarima. Nastojanje da se situacija u zatvoru drži
pod maksimalnim stepenom kontrole daje verifikaciju Gofmanovim tumačenjima
totalnih ustanova, a u aktuelnom vremenu mogu se uočiti paralele sa
zapažanjima Pjera Burdijea i Loika Vakana o urbanoj marginalnosti, kaznenoj
politici i praksi nasuprot Garlandovim zalaganjima za penalni velfarizam.
Distopijski karakter zatvora skoro da prevazilazi Orvelova futuristička predviđanja
okruženja koje ima za cilj totalnu kontrolu, kako osuđenih, tako i zaposlenih.
Utopijska nastojanja za detekcijom uzročnika kriminaliteta i njihovom
eliminacijom putem resocijalizacijskog tretmana, sukcesivno su ustupala mesto
novim penološkim tendencijama koje se fokusiraju na menadžment rizika
recidivizma i očuvanje bezbednosti zajednice, pojačanom i produženom kontrolom
prestupnika i nakon izlaska iz zatvora. Konsekvencijalizam preovladava
u odnosu na deontologiju, a pooštravanje kaznene politike i masovna inkarceracija
dovode do preopterećenosti zatvorskih kapaciteta, što za posledicu ima
preusmeravanje aktivnosti na očuvanje bezbednosti i redukovanje tretmana
usmerenih na dinamičke faktore recidivizma. Stigmatizacija usled inkarceracije
otežava postpenalnu reintegraciju, te se povratak kriminalnom načinu života
čini izvesnijim, što potvrđuju visoke stope recidivizma. Utopijska očekivanja
od zatvorskog kažnjavanja devastirana su uticajem distopijskog zatvorskog
okruženja. Predmet rada je prikaz savremene prakse izvršenja kazne zatvora.
Cilj rada je da se ukaže na diskrepancu očekivanja i realnih mogućnosti postizanja
efekata kod osuđenih lica., Modern practice of prison sentence serving has been increasingly reliant on the
usage of computer techniques, video surveillance, devices for monitoring staff and convicts’
movements, use of chipped magnetic-stripe cards, motion detectors, infra-red cameras and
communication devices. High outer walls, control towers, barb-wire fences, massive doors,
bars and guards, hand-cuffs and chains are all additional means to maintain order and hinder
escape or prison riots. Cuts in ongoing expenses are evident, as well as the reduction in need
for trained guards. The endeavor for prison situation to be kept under maximum control
verifies Goffman’s interpretation of total institutions, and modern times see parallels between
observations of Pierre Bourdieu and Loic Wacquant on urban marginality, penal politics and
practice in contrast to Garland’s penal-welfarism. The dystopian character of prison almost
surpasses Orwell’s futuristic predictions of an environment which serves for total control of
its convicts and employees alike. Utopian efforts for detection of causes of crime and their
elimination with the means of re-socialization treatment have successively given away to
new penal tendencies focused on recidivism risk management and maintenance of safety
of the community by stricter and prolonged control over the offenders after they have been
released from prison. Consequentialism dominates over deontology, while stricter penal
politics and mass incarceration lead to overpopulation of prison capacities, which, in turn,causes activities to shift to security maintenance and reduction of treatments concentrated
on dynamic recidivism factors. The stigmatization owning to their incarceration hinders their
post-penal reintegration, thus the return to their criminal way of life seems more likely, as it
is confirmed by high recidivism levels. Utopian expectations from prison punishments have
been devastated by the effect of dystopian prison environment. The subject of this paper is to
present the contemporary practice of imprisonment. The aim is to point out the discrepancy
between expectations and real possibilities of achieving effects in prisoners.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.",
title = "Zatvor između utopije i distopije, Prison between utopia and dystopia",
pages = "343-337",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3230"
}
Jovanić, G.,& Petrović, V.. (2019). Zatvor između utopije i distopije. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 337-343.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3230
Jovanić G, Petrović V. Zatvor između utopije i distopije. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.. 2019;:337-343.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3230 .
Jovanić, Goran, Petrović, Vera, "Zatvor između utopije i distopije" in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019. (2019):337-343,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3230 .

Legalni i faktički aspekti zatvorske kazne prema ženama

Petrović, Vera; Jovanić, Goran

(Правни факултет Универзитета у Приштини са привременим седиштем у Косовској Митровици, 2019)

TY  - CONF
AU  - Petrović, Vera
AU  - Jovanić, Goran
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3209
AB  - Жене чине релативно мали део затворске популације сваке земље. Удео жена у затворској популацији у свету се креће од 2 до 9%. Релативно ниска заступљеност жена у затворском сиситему, паралелно са високим трошковима одржавања затворског система, разлози су због којих су затвори превасходно дизајнирани у складу са потребама осуђених мушкараца. У преамбули Правила Уједињених нација о поступању са затвореницама и извршењу некустодијалних мера према осуђеним женама из 2010. године, се наводи да су затвори грађени по мери мушкараца, што води занемаривању специфичних потреба жена. Актуелно све се више пажње усмерава на чињеницу да осуђени мушкарци и жене имају другачије потребе током извршења затворске казне, које би требало да буду уважене, како би корективно-рехабилитациони третман био ефективан. Циљ рада је да укажемо на специфичне потребе и неке од проблема са којима се жене суочавају у затворском сиситему
AB  - Women make up a relatively small portion of prison population of any country. Ration of women in prison community rates between 2 and 9%. Relatively low presence of women in prison system, along with high prison system maintenance costs, are the reasons as to why prisons are predominantly designed satisfy the needs of incarcerated men. The preamble of the United Nation Rules for the Treatment Women Prisoners and Non-custodial Measures for Women Offenders from 2010 states that prisons have been designed to conform to the needs of men, which results in specific needs of women being neglected. Presently, an increasing amount of attention has been focused on the fact that convicted men and women have different necessities in the course of their prison sentence serving, and that those necessities should be acknowledged in order for the correction and rehabilitation treatment to be effective. The aim of this work is to indicate the specific needs and some of the issues women face in prison system.
PB  - Правни факултет Универзитета у Приштини
са привременим седиштем у Косовској Митровици
C3  - Zbornik radova Naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Pravo u funkciji razvoja društva“, Tom 2
C3  - Зборник радова 
Право у функцији развоја друштва
T1  - Legalni i faktički aspekti zatvorske kazne prema ženama
T1  - Legal and factual aspects of prison sentences for women
EP  - 89
SP  - 69
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3209
ER  - 
@conference{
author = "Petrović, Vera and Jovanić, Goran",
year = "2019",
abstract = "Жене чине релативно мали део затворске популације сваке земље. Удео жена у затворској популацији у свету се креће од 2 до 9%. Релативно ниска заступљеност жена у затворском сиситему, паралелно са високим трошковима одржавања затворског система, разлози су због којих су затвори превасходно дизајнирани у складу са потребама осуђених мушкараца. У преамбули Правила Уједињених нација о поступању са затвореницама и извршењу некустодијалних мера према осуђеним женама из 2010. године, се наводи да су затвори грађени по мери мушкараца, што води занемаривању специфичних потреба жена. Актуелно све се више пажње усмерава на чињеницу да осуђени мушкарци и жене имају другачије потребе током извршења затворске казне, које би требало да буду уважене, како би корективно-рехабилитациони третман био ефективан. Циљ рада је да укажемо на специфичне потребе и неке од проблема са којима се жене суочавају у затворском сиситему, Women make up a relatively small portion of prison population of any country. Ration of women in prison community rates between 2 and 9%. Relatively low presence of women in prison system, along with high prison system maintenance costs, are the reasons as to why prisons are predominantly designed satisfy the needs of incarcerated men. The preamble of the United Nation Rules for the Treatment Women Prisoners and Non-custodial Measures for Women Offenders from 2010 states that prisons have been designed to conform to the needs of men, which results in specific needs of women being neglected. Presently, an increasing amount of attention has been focused on the fact that convicted men and women have different necessities in the course of their prison sentence serving, and that those necessities should be acknowledged in order for the correction and rehabilitation treatment to be effective. The aim of this work is to indicate the specific needs and some of the issues women face in prison system.",
publisher = "Правни факултет Универзитета у Приштини
са привременим седиштем у Косовској Митровици",
journal = "Zbornik radova Naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Pravo u funkciji razvoja društva“, Tom 2, Зборник радова 
Право у функцији развоја друштва",
title = "Legalni i faktički aspekti zatvorske kazne prema ženama, Legal and factual aspects of prison sentences for women",
pages = "89-69",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3209"
}
Petrović, V.,& Jovanić, G.. (2019). Legalni i faktički aspekti zatvorske kazne prema ženama. in Zbornik radova Naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Pravo u funkciji razvoja društva“, Tom 2
Правни факултет Универзитета у Приштини
са привременим седиштем у Косовској Митровици., 69-89.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3209
Petrović V, Jovanić G. Legalni i faktički aspekti zatvorske kazne prema ženama. in Zbornik radova Naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Pravo u funkciji razvoja društva“, Tom 2. 2019;:69-89.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3209 .
Petrović, Vera, Jovanić, Goran, "Legalni i faktički aspekti zatvorske kazne prema ženama" in Zbornik radova Naučnog skupa sa međunarodnim učešćem 'Pravo u funkciji razvoja društva“, Tom 2 (2019):69-89,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3209 .

Efektivnost specijalizovanog penalnog tretmana seksualnih prestupnika u redukciji rizika recidivizma

Jovanić, Goran; Kuzmanović, Marija; Petrović, Vera

(Centar za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja “Defendologija” – Nikšić, Crna Gora, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Jovanić, Goran
AU  - Kuzmanović, Marija
AU  - Petrović, Vera
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3066
AB  - Predmet rada je primena specijalizovanog
penalnog tretmana
nad osuđenim muškarcima za
krivična dela protiv polnih sloboda,
sa ciljem utvrđivanja njegove
efektivnosti. Tretman je sproveden
u Kazneno-popravnom zavodu
u Sremskoj Mitrovici, gde se
nalazilo 120 osuđenih za krivična
dela protiv polnih sloboda.
Pristanak za učešće u istraživanju
dalo je 115 osuđenih, a program
je završilo 100 osuđenih. U
cilju utvrđivanja efekata tretmana,
seksualni prestupnici su
podeljeni u tri grupe. Prema osuđenima
iz eksperimentalne grupe
primenjen je specijalizovani
penalni tretman „Stvaranje boljeg
života“. Prema osuđenima iz
prve kontrolne grupe primenjen
je tretman upravljanja besom, a
prema ispitanicima iz druge kontrolne
grupe primenjen je uobičajeni
penalni tretman. Pre početka
i po okončanju istraživanja,
korišćen je Profesionalni vodič
za procenu rizika seksualnog
nasilja i Upitnik za procenu rizika,
kapaciteta i potreba osuđe nog. Efektivnost primene specijalizovanog
penalnog tretmana
sagledana je kroz promenu skora
rizika recidivizma tokom izvršenja
zatvorske kazne. Rezultati
su pokazali da je došlo do poboljšanja
stanja na pojedinim ajtemima
Profesionalnog vodiča za
procenu rizika seksualnog nasilja.
Statistički značajno je redukovan
i ukupan skor rizika recidivizma
kod eksperimentalne grupe,
meren Upitnikom za procenu
rizika, kapaciteta i potreba osuđenog.
AB  - The paper deals with the application of specialized
penal treatment of the men convicted for
crimes against sexual freedom, in order to determine
its effectiveness.The treatment is carried
out in the Correctional Institution in Sremska
Mitrovica, where was convicted of 120 offenses
against sexual freedom. Consent for participation
in the study gave 115 convicts, a program was
completed to 100 convicts. In order to determine
the effects of treatment, sex offenders are divided
into three groups. According condemned in the
experimental groups the penal specialized treatment,
"Building a better life." According condemned
in the first control group were observed
in anger management, according to the other
subjects of the control group was applied a conventional
penal treatment. Before starting and
after completing the investigation, Professional
guide was used to assess the risk of sexual violence
and risk assessment questionnaire, capacities
and needs of the convicted person. The effectiveness
of the application of the specialized
treatment of penalty is viewed through the
change in score during the execution of the risk of
recidivism sentences. The results showed that
there was an improvement in the condition of
individual items of a professional guide for the
assessment of the risks of sexual violence. Was
significantly reduced and the total score of risks
of recidivism in the experimental group, as meas-ured by the questionnaire for the assessment of
risk, a capacity and needs the prisoner. The results
showed that there was an improvement in
the condition of individual items of a professional
guide for the assessment of the risks of sexual
violence. Was significantly reduced and the total
score of risks of recidivism in the experimental
group, as measured by the questionnaire for the
assessment of risk, a capacity and needs the
prisoner. The results showed that there was an
improvement in the condition of individual items
of a professional guide for the assessment of the
risks of sexual violence. Was significantly reduced
and the total score of risks of recidivism in the
experimental group, as measured by the questionnaire
for the assessment of risk, a capacity
and needs the prisoner.
PB  - Centar za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja “Defendologija” – Nikšić,
Crna Gora
T2  - Defendologija MNE
T2  - Defendologija mne
teorijsko-stručni časopis za pitanјa zaštite, bezbjednosti,
odbrane, obrazovanјa, sociologije, kriminalistike i kriminologije
T1  - Efektivnost specijalizovanog penalnog tretmana seksualnih prestupnika u redukciji rizika recidivizma
T1  - Effectiveness of specialized penal treatment of sexual
Offenders to reduce the risk of recedivism
EP  - 41
IS  - 7-8
SP  - 23
VL  - 4
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3066
ER  - 
@article{
author = "Jovanić, Goran and Kuzmanović, Marija and Petrović, Vera",
year = "2019",
abstract = "Predmet rada je primena specijalizovanog
penalnog tretmana
nad osuđenim muškarcima za
krivična dela protiv polnih sloboda,
sa ciljem utvrđivanja njegove
efektivnosti. Tretman je sproveden
u Kazneno-popravnom zavodu
u Sremskoj Mitrovici, gde se
nalazilo 120 osuđenih za krivična
dela protiv polnih sloboda.
Pristanak za učešće u istraživanju
dalo je 115 osuđenih, a program
je završilo 100 osuđenih. U
cilju utvrđivanja efekata tretmana,
seksualni prestupnici su
podeljeni u tri grupe. Prema osuđenima
iz eksperimentalne grupe
primenjen je specijalizovani
penalni tretman „Stvaranje boljeg
života“. Prema osuđenima iz
prve kontrolne grupe primenjen
je tretman upravljanja besom, a
prema ispitanicima iz druge kontrolne
grupe primenjen je uobičajeni
penalni tretman. Pre početka
i po okončanju istraživanja,
korišćen je Profesionalni vodič
za procenu rizika seksualnog
nasilja i Upitnik za procenu rizika,
kapaciteta i potreba osuđe nog. Efektivnost primene specijalizovanog
penalnog tretmana
sagledana je kroz promenu skora
rizika recidivizma tokom izvršenja
zatvorske kazne. Rezultati
su pokazali da je došlo do poboljšanja
stanja na pojedinim ajtemima
Profesionalnog vodiča za
procenu rizika seksualnog nasilja.
Statistički značajno je redukovan
i ukupan skor rizika recidivizma
kod eksperimentalne grupe,
meren Upitnikom za procenu
rizika, kapaciteta i potreba osuđenog., The paper deals with the application of specialized
penal treatment of the men convicted for
crimes against sexual freedom, in order to determine
its effectiveness.The treatment is carried
out in the Correctional Institution in Sremska
Mitrovica, where was convicted of 120 offenses
against sexual freedom. Consent for participation
in the study gave 115 convicts, a program was
completed to 100 convicts. In order to determine
the effects of treatment, sex offenders are divided
into three groups. According condemned in the
experimental groups the penal specialized treatment,
"Building a better life." According condemned
in the first control group were observed
in anger management, according to the other
subjects of the control group was applied a conventional
penal treatment. Before starting and
after completing the investigation, Professional
guide was used to assess the risk of sexual violence
and risk assessment questionnaire, capacities
and needs of the convicted person. The effectiveness
of the application of the specialized
treatment of penalty is viewed through the
change in score during the execution of the risk of
recidivism sentences. The results showed that
there was an improvement in the condition of
individual items of a professional guide for the
assessment of the risks of sexual violence. Was
significantly reduced and the total score of risks
of recidivism in the experimental group, as meas-ured by the questionnaire for the assessment of
risk, a capacity and needs the prisoner. The results
showed that there was an improvement in
the condition of individual items of a professional
guide for the assessment of the risks of sexual
violence. Was significantly reduced and the total
score of risks of recidivism in the experimental
group, as measured by the questionnaire for the
assessment of risk, a capacity and needs the
prisoner. The results showed that there was an
improvement in the condition of individual items
of a professional guide for the assessment of the
risks of sexual violence. Was significantly reduced
and the total score of risks of recidivism in the
experimental group, as measured by the questionnaire
for the assessment of risk, a capacity
and needs the prisoner.",
publisher = "Centar za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja “Defendologija” – Nikšić,
Crna Gora",
journal = "Defendologija MNE, Defendologija mne
teorijsko-stručni časopis za pitanјa zaštite, bezbjednosti,
odbrane, obrazovanјa, sociologije, kriminalistike i kriminologije",
title = "Efektivnost specijalizovanog penalnog tretmana seksualnih prestupnika u redukciji rizika recidivizma, Effectiveness of specialized penal treatment of sexual
Offenders to reduce the risk of recedivism",
pages = "41-23",
number = "7-8",
volume = "4",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3066"
}
Jovanić, G., Kuzmanović, M.,& Petrović, V.. (2019). Efektivnost specijalizovanog penalnog tretmana seksualnih prestupnika u redukciji rizika recidivizma. in Defendologija MNE
Centar za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja “Defendologija” – Nikšić,
Crna Gora., 4(7-8), 23-41.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3066
Jovanić G, Kuzmanović M, Petrović V. Efektivnost specijalizovanog penalnog tretmana seksualnih prestupnika u redukciji rizika recidivizma. in Defendologija MNE. 2019;4(7-8):23-41.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3066 .
Jovanić, Goran, Kuzmanović, Marija, Petrović, Vera, "Efektivnost specijalizovanog penalnog tretmana seksualnih prestupnika u redukciji rizika recidivizma" in Defendologija MNE, 4, no. 7-8 (2019):23-41,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3066 .

Lifelong Segregation by Prison Sentence – Pros and Cons

Jovanić, Goran; Petrović, Vera

(Универзитет „Гоце Делчев“-Штип, Правен факултет Штип, Република С. Македонија Шеста меѓународна научна конференција Зборник на трудови, 2019)

TY  - CONF
AU  - Jovanić, Goran
AU  - Petrović, Vera
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3206
AB  - Occasional occurrence of severe criminal offences of sexual abuse of children
and the disabled where the victims suffered lethal consequences has spurred a
campaign for Criminal law amendment which requires that the extreme forms of
such crimes may demand life sentence without possibility of parole. National
Assembly of the Republic of Serbia has approved the amendments and accepted
persistence on retribution despite the efforts made by the expert community and
practitioners to express their disapproval and emphasize arguments against such
drastic legal regulation. The dispute also refers to such way of punishment being
in contrast to our obligation to accept international conventions, such as The
Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, The
Convention against Torture and Other Cruel, Inhuman or Degrading Treatment
or Punishment and other certified international agreements, due to the fact that
torture, inhuman or degrading treatment or punishment are forbidden under all
circumstances. Additional argumentation is provided by the practice of European
Court of Human Rights regarding life imprisonment, according to which
countries which have signed the Convections are obligated to ensure a legal
procedure in their national legislation which makes life sentences, after maximum
twenty five years from its beginning, subject to revision and inspection on
whether any significant changes in the convict’s life have occurred and whether
any improvement towards rehabilitation has been achieved which would render
the continuation of the imprisonment unjustifiable by any penal explanation. The
aim of the paper is to refer to arguments both for and against legal regulation
which favor retribution and discard the convicts’ rehabilitation despite empirical
discoveries which indicate the counter-productiveness of such efforts.
PB  - Универзитет „Гоце Делчев“-Штип, Правен факултет
Штип, Република С. Македонија
Шеста меѓународна научна конференција
Зборник на трудови
C3  - 'Social Changes in the Global World“
T1  - Lifelong Segregation by Prison Sentence – Pros and Cons
EP  - 245
SP  - 233
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3206
ER  - 
@conference{
author = "Jovanić, Goran and Petrović, Vera",
year = "2019",
abstract = "Occasional occurrence of severe criminal offences of sexual abuse of children
and the disabled where the victims suffered lethal consequences has spurred a
campaign for Criminal law amendment which requires that the extreme forms of
such crimes may demand life sentence without possibility of parole. National
Assembly of the Republic of Serbia has approved the amendments and accepted
persistence on retribution despite the efforts made by the expert community and
practitioners to express their disapproval and emphasize arguments against such
drastic legal regulation. The dispute also refers to such way of punishment being
in contrast to our obligation to accept international conventions, such as The
Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, The
Convention against Torture and Other Cruel, Inhuman or Degrading Treatment
or Punishment and other certified international agreements, due to the fact that
torture, inhuman or degrading treatment or punishment are forbidden under all
circumstances. Additional argumentation is provided by the practice of European
Court of Human Rights regarding life imprisonment, according to which
countries which have signed the Convections are obligated to ensure a legal
procedure in their national legislation which makes life sentences, after maximum
twenty five years from its beginning, subject to revision and inspection on
whether any significant changes in the convict’s life have occurred and whether
any improvement towards rehabilitation has been achieved which would render
the continuation of the imprisonment unjustifiable by any penal explanation. The
aim of the paper is to refer to arguments both for and against legal regulation
which favor retribution and discard the convicts’ rehabilitation despite empirical
discoveries which indicate the counter-productiveness of such efforts.",
publisher = "Универзитет „Гоце Делчев“-Штип, Правен факултет
Штип, Република С. Македонија
Шеста меѓународна научна конференција
Зборник на трудови",
journal = "'Social Changes in the Global World“",
title = "Lifelong Segregation by Prison Sentence – Pros and Cons",
pages = "245-233",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3206"
}
Jovanić, G.,& Petrović, V.. (2019). Lifelong Segregation by Prison Sentence – Pros and Cons. in 'Social Changes in the Global World“
Универзитет „Гоце Делчев“-Штип, Правен факултет
Штип, Република С. Македонија
Шеста меѓународна научна конференција
Зборник на трудови., 233-245.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3206
Jovanić G, Petrović V. Lifelong Segregation by Prison Sentence – Pros and Cons. in 'Social Changes in the Global World“. 2019;:233-245.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3206 .
Jovanić, Goran, Petrović, Vera, "Lifelong Segregation by Prison Sentence – Pros and Cons" in 'Social Changes in the Global World“ (2019):233-245,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3206 .

Comparison of risks and recidivism between convicts sentenced to prison time and house arrest

Jovanić, Goran; Nestorović, Jelena; Petrović, Vera

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Jovanić, Goran
AU  - Nestorović, Jelena
AU  - Petrović, Vera
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1204
AB  - In 2008, during the process of implementation of European standards, the Ministry of Justice of the Republic of Serbia started a project of establishing an alternative sanctions system. The alternative sanctions were introduced into our legislation as a response to an overload of prison capacities, absence of individual or group penal rehabilitation treatment, high levels of deprivation in convicts and frequent recidivism. The subjects of the research are the convicts serving prison sentences or being in house arrest. The aim of the research was to analyze the relations between the modality of sentence serving with recidivism risk score and previous conviction. The research included 120 convicts from Padinska Skela Detention and Rehabilitation Facility and nine probation offices. The obtained results indicate that those convicted to prison time and those placed under house arrest statistically significantly differed in relation to their recidivism risk score, however, there were no observable differences in their legal and penal recidivism levels. Furthermore, those placed under house arrest with or without electronic surveillance did not differ in any of the analyzed characteristics.
AB  - U procesu implementacije evropskih standarda Ministarstvo pravde Republike Srbije pokrenulo je 2008. godine projekat uspostavljanja sistema alternativnih sankcija u Republici Srbiji. Alternativne sankcije uvedene su u naše zakonodavstvo kao odgovor na preopterećenje zatvorskih kapaciteta, odsustvo individualnog i grupnog rehabilitacionog penalnog tretmana, visoku depriviranost osuđenih i učestali recidivizam. Predmet istraživanja su osuđeni na izvršenju kazne zatvora i kućnog zatvora. Cilj istraživanja je ispitivanje povezanosti modaliteta izvršenja kazne sa skorom rizika recidivizma i prethodnom osuđivanošću. Istraživanjem je obuhvaćeno 120 osuđenih iz Kazneno-popravnog zavoda Padinska Skela i devet povereničkih kancelarija. Dobijeni su podaci koji ukazuju da se osuđeni na kaznu zatvora i kućnog zatvora statistički značajno razlikuju u odnosu na skor rizika recidivizma, ali da ne postoje razlike u odnosu na legalni i penalni recidivizam. Takođe, osuđeni na kućni zatvor sa elektronskim nadzorom i bez njega ne razlikuju se ni po jednoj od ispitivanih karakteristika.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Comparison of risks and recidivism between convicts sentenced to prison time and house arrest
T1  - Komparacija rizika i recidivizma osuđenih na kaznu zatvora i kućnog zatvora
EP  - 298
IS  - 3
SP  - 273
VL  - 18
DO  - 10.5937/specedreh18-23037
ER  - 
@article{
author = "Jovanić, Goran and Nestorović, Jelena and Petrović, Vera",
year = "2019",
abstract = "In 2008, during the process of implementation of European standards, the Ministry of Justice of the Republic of Serbia started a project of establishing an alternative sanctions system. The alternative sanctions were introduced into our legislation as a response to an overload of prison capacities, absence of individual or group penal rehabilitation treatment, high levels of deprivation in convicts and frequent recidivism. The subjects of the research are the convicts serving prison sentences or being in house arrest. The aim of the research was to analyze the relations between the modality of sentence serving with recidivism risk score and previous conviction. The research included 120 convicts from Padinska Skela Detention and Rehabilitation Facility and nine probation offices. The obtained results indicate that those convicted to prison time and those placed under house arrest statistically significantly differed in relation to their recidivism risk score, however, there were no observable differences in their legal and penal recidivism levels. Furthermore, those placed under house arrest with or without electronic surveillance did not differ in any of the analyzed characteristics., U procesu implementacije evropskih standarda Ministarstvo pravde Republike Srbije pokrenulo je 2008. godine projekat uspostavljanja sistema alternativnih sankcija u Republici Srbiji. Alternativne sankcije uvedene su u naše zakonodavstvo kao odgovor na preopterećenje zatvorskih kapaciteta, odsustvo individualnog i grupnog rehabilitacionog penalnog tretmana, visoku depriviranost osuđenih i učestali recidivizam. Predmet istraživanja su osuđeni na izvršenju kazne zatvora i kućnog zatvora. Cilj istraživanja je ispitivanje povezanosti modaliteta izvršenja kazne sa skorom rizika recidivizma i prethodnom osuđivanošću. Istraživanjem je obuhvaćeno 120 osuđenih iz Kazneno-popravnog zavoda Padinska Skela i devet povereničkih kancelarija. Dobijeni su podaci koji ukazuju da se osuđeni na kaznu zatvora i kućnog zatvora statistički značajno razlikuju u odnosu na skor rizika recidivizma, ali da ne postoje razlike u odnosu na legalni i penalni recidivizam. Takođe, osuđeni na kućni zatvor sa elektronskim nadzorom i bez njega ne razlikuju se ni po jednoj od ispitivanih karakteristika.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Comparison of risks and recidivism between convicts sentenced to prison time and house arrest, Komparacija rizika i recidivizma osuđenih na kaznu zatvora i kućnog zatvora",
pages = "298-273",
number = "3",
volume = "18",
doi = "10.5937/specedreh18-23037"
}
Jovanić, G., Nestorović, J.,& Petrović, V.. (2019). Comparison of risks and recidivism between convicts sentenced to prison time and house arrest. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 18(3), 273-298.
https://doi.org/10.5937/specedreh18-23037
Jovanić G, Nestorović J, Petrović V. Comparison of risks and recidivism between convicts sentenced to prison time and house arrest. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2019;18(3):273-298.
doi:10.5937/specedreh18-23037 .
Jovanić, Goran, Nestorović, Jelena, Petrović, Vera, "Comparison of risks and recidivism between convicts sentenced to prison time and house arrest" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 18, no. 3 (2019):273-298,
https://doi.org/10.5937/specedreh18-23037 . .
2

Tretmanske potrebe i ciljevi programa postupanja kod osuđenih narkomana

Jovanić, Goran; Petrović, Vera

(2019)

TY  - CONF
AU  - Jovanić, Goran
AU  - Petrović, Vera
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3227
C3  - Zbornik rezimea, Šesti stručno naučni skup sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“
T1  - Tretmanske potrebe i ciljevi programa postupanja kod osuđenih narkomana
EP  - 95
SP  - 95
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3227
ER  - 
@conference{
author = "Jovanić, Goran and Petrović, Vera",
year = "2019",
journal = "Zbornik rezimea, Šesti stručno naučni skup sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“",
title = "Tretmanske potrebe i ciljevi programa postupanja kod osuđenih narkomana",
pages = "95-95",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3227"
}
Jovanić, G.,& Petrović, V.. (2019). Tretmanske potrebe i ciljevi programa postupanja kod osuđenih narkomana. in Zbornik rezimea, Šesti stručno naučni skup sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“, 95-95.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3227
Jovanić G, Petrović V. Tretmanske potrebe i ciljevi programa postupanja kod osuđenih narkomana. in Zbornik rezimea, Šesti stručno naučni skup sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. 2019;:95-95.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3227 .
Jovanić, Goran, Petrović, Vera, "Tretmanske potrebe i ciljevi programa postupanja kod osuđenih narkomana" in Zbornik rezimea, Šesti stručno naučni skup sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“ (2019):95-95,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3227 .

Problemi starih osoba u zatvoru

Petrović, Vera; Jovanić, Goran

(2019)

TY  - CONF
AU  - Petrović, Vera
AU  - Jovanić, Goran
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3132
C3  - Zbornik rezimea, Šesti stručno naučni skup sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“
T1  - Problemi starih osoba u zatvoru
EP  - 92
SP  - 92
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3132
ER  - 
@conference{
author = "Petrović, Vera and Jovanić, Goran",
year = "2019",
journal = "Zbornik rezimea, Šesti stručno naučni skup sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“",
title = "Problemi starih osoba u zatvoru",
pages = "92-92",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3132"
}
Petrović, V.,& Jovanić, G.. (2019). Problemi starih osoba u zatvoru. in Zbornik rezimea, Šesti stručno naučni skup sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“, 92-92.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3132
Petrović V, Jovanić G. Problemi starih osoba u zatvoru. in Zbornik rezimea, Šesti stručno naučni skup sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“. 2019;:92-92.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3132 .
Petrović, Vera, Jovanić, Goran, "Problemi starih osoba u zatvoru" in Zbornik rezimea, Šesti stručno naučni skup sa međunarodnim učešćem 'Aktuelnosti u edukaciji i rehabilitaciji osoba sa smetnjama u razvoju“ (2019):92-92,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3132 .

Education of inmates as a protective factor in the reduction of recidivism

Petrović, Vera; Jovanić, Goran

(Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za pedagogiju i andragogiju, Beograd, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Petrović, Vera
AU  - Jovanić, Goran
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1242
AB  - Custodial sentences are aimed at preventing inmates from perpetrating additional criminal offenses once their sentence ends. Criminal recidivism rate in Serbia ranges from 50% to 70%, which implies that the proclaimed goal of custodial sentences is seldom achieved. Therefore, the criticism of the concept of custodial sentences seems justifiable. Predominantly based on segregation and isolation, custodial sentences do not contribute to the reduction of recidivism if no adequate treatment programmes are implemented throughout their duration. One of the forms of treatment is directed towards the education of inmates. The dispersion of educational needs of inmates and the results of research on the effectiveness of prison educational programmes in the reduction of recidivism justify the investment into such programmes. The education of inmates and the improvement of competences contribute to the reduction of recidivism by means of successful employment. Besides improving competences, such a category of employment minimizes the frequency of negative opinions that potential employers may hold about former inmates.
AB  - Cilj izvršenja kazne zatvora je da osuđeni ne čini nova krivična dela kada izađe na slobodu. Podaci o kriminalnom recidivizmu u našoj zemlji, koji se kreće od 50% do 70%, ukazuju na to da se proklamovani cilj kažnjavanja zatvorom retko ostvaruje. Stoga se i kritike koncepta izvršenja zatvorskih kazni čine opravdanim. Kazna zatvora, zasnovana dominantno na segregaciji i izolaciji, ne doprinosi redukciji recidivizma ukoliko se tokom njenog izvršenja ne sprovode adekvatni tretmanski programi. Jedan od vidova tretmana je usmeren i na obrazovanje osuđenih. Disperzija obrazovnih potreba osuđenih i rezultati istraživanja o efektivnosti zatvorskih obrazovnih programa u redukciji recidivizma opravdavaju ulaganja u te programe. Obrazovanje osuđenih i povećanje kompetencija doprinose redukciji recidivizma putem uspešnog zapošljavanja. Zapošljavanje te kategorije, i pored podizanja kompetencija, otežava postojanje negativnih stavova potencijalnih poslodavaca prema bivšim osuđenim.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za pedagogiju i andragogiju, Beograd
T2  - Andragoške studije
T1  - Education of inmates as a protective factor in the reduction of recidivism
T1  - Obrazovanje osuđenih kao protektivni faktor u redukciji recidivizma
EP  - 65
IS  - 1
SP  - 47
DO  - 10.5937/AndStud1901047P
ER  - 
@article{
author = "Petrović, Vera and Jovanić, Goran",
year = "2019",
abstract = "Custodial sentences are aimed at preventing inmates from perpetrating additional criminal offenses once their sentence ends. Criminal recidivism rate in Serbia ranges from 50% to 70%, which implies that the proclaimed goal of custodial sentences is seldom achieved. Therefore, the criticism of the concept of custodial sentences seems justifiable. Predominantly based on segregation and isolation, custodial sentences do not contribute to the reduction of recidivism if no adequate treatment programmes are implemented throughout their duration. One of the forms of treatment is directed towards the education of inmates. The dispersion of educational needs of inmates and the results of research on the effectiveness of prison educational programmes in the reduction of recidivism justify the investment into such programmes. The education of inmates and the improvement of competences contribute to the reduction of recidivism by means of successful employment. Besides improving competences, such a category of employment minimizes the frequency of negative opinions that potential employers may hold about former inmates., Cilj izvršenja kazne zatvora je da osuđeni ne čini nova krivična dela kada izađe na slobodu. Podaci o kriminalnom recidivizmu u našoj zemlji, koji se kreće od 50% do 70%, ukazuju na to da se proklamovani cilj kažnjavanja zatvorom retko ostvaruje. Stoga se i kritike koncepta izvršenja zatvorskih kazni čine opravdanim. Kazna zatvora, zasnovana dominantno na segregaciji i izolaciji, ne doprinosi redukciji recidivizma ukoliko se tokom njenog izvršenja ne sprovode adekvatni tretmanski programi. Jedan od vidova tretmana je usmeren i na obrazovanje osuđenih. Disperzija obrazovnih potreba osuđenih i rezultati istraživanja o efektivnosti zatvorskih obrazovnih programa u redukciji recidivizma opravdavaju ulaganja u te programe. Obrazovanje osuđenih i povećanje kompetencija doprinose redukciji recidivizma putem uspešnog zapošljavanja. Zapošljavanje te kategorije, i pored podizanja kompetencija, otežava postojanje negativnih stavova potencijalnih poslodavaca prema bivšim osuđenim.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za pedagogiju i andragogiju, Beograd",
journal = "Andragoške studije",
title = "Education of inmates as a protective factor in the reduction of recidivism, Obrazovanje osuđenih kao protektivni faktor u redukciji recidivizma",
pages = "65-47",
number = "1",
doi = "10.5937/AndStud1901047P"
}
Petrović, V.,& Jovanić, G.. (2019). Education of inmates as a protective factor in the reduction of recidivism. in Andragoške studije
Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za pedagogiju i andragogiju, Beograd.(1), 47-65.
https://doi.org/10.5937/AndStud1901047P
Petrović V, Jovanić G. Education of inmates as a protective factor in the reduction of recidivism. in Andragoške studije. 2019;(1):47-65.
doi:10.5937/AndStud1901047P .
Petrović, Vera, Jovanić, Goran, "Education of inmates as a protective factor in the reduction of recidivism" in Andragoške studije, no. 1 (2019):47-65,
https://doi.org/10.5937/AndStud1901047P . .

Position and treatment of convicts with mental disorders in penal system

Milošević, Slađana; Jovanić, Goran; Petrović, Vera

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Milošević, Slađana
AU  - Jovanić, Goran
AU  - Petrović, Vera
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1233
AB  - Persons with mental illnesses may be deprived of their freedom should they be associated with committing crime. Te rate of convicts with mental disorders in prisons ranges between 15% and 25%. Their detention negatively affects their mental health, increases recidivism risks and reduces the possibility of rehabilitation. Penal treatments practiced in the world are focused on their criminogenic needs, whilst in Serbia, despite the existence of official instruments for assessing convicts' risks, needs and capacity for change, there have not been any research studies on application of effective treatments in penal institutions for convicts with mental disorders. Te aim of the paper was to demonstrate the presence frequency of mentally ill convicts in penal system, the specificity of the status of simultaneously ill and incarcerated persons, the normative rules which determine their sanctions, specific recidivism risk assessment instruments and specialized effective treatments in foreign penal systems of this dually stigmatized population.
AB  - Osobe sa mentalnim poremećajima mogu biti lišene slobode ukoliko su dovedene u vezu sa izvršenjem krivičnog dela. Stopa zastupljenosti osuđenih sa mentalnim poremećajima u zatvorima varira od 15 do 25%, dok je u zatvorima Srbije 2010. godine bilo 73% osuđenih sa mentalnim poremećajima. Boravkom u zatvoru pogoršava se njihovo mentalno stanje, povećava rizik recidivizma i umanjuje mogućnost rehabilitacije. Penalni tretmani koji se praktikuju u svetu usmereni su na kriminogene potrebe, dok u Srbiji, i pored postojanja ofcijelnog instrumenta za procenu rizika, potreba i kapaciteta osuđenih za promenom, ne postoje istraživanja o primeni efektivnih tretmana u penalnim ustanovama za osuđene sa mentalnim poremećajima. Cilj rada je da se prikaže zastupljenost osuđenih sa mentalnim poremećajima u penalnom sistemu, njihov specifčan status istovremeno obolelih i osuđenih osoba, normativi kojima se uređuje njihovo sankcionisanje, specifkovani instrumenati procene rizika recidivizma i specijalizovani efektivni tretmani u inostranim penalnim sistemima prema ovoj, dvostruko stigmatizovanoj populaciji.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Position and treatment of convicts with mental disorders in penal system
T1  - Položaj i tretman osuđenih sa mentalnim poremećajima u penalnom sistemu
EP  - 351
IS  - 3
SP  - 321
VL  - 18
DO  - 10.5937/specedreh18-23166
ER  - 
@article{
author = "Milošević, Slađana and Jovanić, Goran and Petrović, Vera",
year = "2019",
abstract = "Persons with mental illnesses may be deprived of their freedom should they be associated with committing crime. Te rate of convicts with mental disorders in prisons ranges between 15% and 25%. Their detention negatively affects their mental health, increases recidivism risks and reduces the possibility of rehabilitation. Penal treatments practiced in the world are focused on their criminogenic needs, whilst in Serbia, despite the existence of official instruments for assessing convicts' risks, needs and capacity for change, there have not been any research studies on application of effective treatments in penal institutions for convicts with mental disorders. Te aim of the paper was to demonstrate the presence frequency of mentally ill convicts in penal system, the specificity of the status of simultaneously ill and incarcerated persons, the normative rules which determine their sanctions, specific recidivism risk assessment instruments and specialized effective treatments in foreign penal systems of this dually stigmatized population., Osobe sa mentalnim poremećajima mogu biti lišene slobode ukoliko su dovedene u vezu sa izvršenjem krivičnog dela. Stopa zastupljenosti osuđenih sa mentalnim poremećajima u zatvorima varira od 15 do 25%, dok je u zatvorima Srbije 2010. godine bilo 73% osuđenih sa mentalnim poremećajima. Boravkom u zatvoru pogoršava se njihovo mentalno stanje, povećava rizik recidivizma i umanjuje mogućnost rehabilitacije. Penalni tretmani koji se praktikuju u svetu usmereni su na kriminogene potrebe, dok u Srbiji, i pored postojanja ofcijelnog instrumenta za procenu rizika, potreba i kapaciteta osuđenih za promenom, ne postoje istraživanja o primeni efektivnih tretmana u penalnim ustanovama za osuđene sa mentalnim poremećajima. Cilj rada je da se prikaže zastupljenost osuđenih sa mentalnim poremećajima u penalnom sistemu, njihov specifčan status istovremeno obolelih i osuđenih osoba, normativi kojima se uređuje njihovo sankcionisanje, specifkovani instrumenati procene rizika recidivizma i specijalizovani efektivni tretmani u inostranim penalnim sistemima prema ovoj, dvostruko stigmatizovanoj populaciji.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Position and treatment of convicts with mental disorders in penal system, Položaj i tretman osuđenih sa mentalnim poremećajima u penalnom sistemu",
pages = "351-321",
number = "3",
volume = "18",
doi = "10.5937/specedreh18-23166"
}
Milošević, S., Jovanić, G.,& Petrović, V.. (2019). Position and treatment of convicts with mental disorders in penal system. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 18(3), 321-351.
https://doi.org/10.5937/specedreh18-23166
Milošević S, Jovanić G, Petrović V. Position and treatment of convicts with mental disorders in penal system. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2019;18(3):321-351.
doi:10.5937/specedreh18-23166 .
Milošević, Slađana, Jovanić, Goran, Petrović, Vera, "Position and treatment of convicts with mental disorders in penal system" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 18, no. 3 (2019):321-351,
https://doi.org/10.5937/specedreh18-23166 . .

Zakonska i institucionalna podrška deci Osuđenih roditelja

Petrović, Vera; Jovanić, Goran

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF), 2019)

TY  - CONF
AU  - Petrović, Vera
AU  - Jovanić, Goran
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3519
AB  - Sa porastom učestalosti izricanja zatvorskih kazni, sve je više dece koja su iz-
ložena posledicama zatvaranja roditelja. Aktuelne procene ukazuju da između
1,5 i 2,6 miliona dece u SAD ima roditelje koji se nalaze u zatvoru. U Republici
Srbiji ne postoje zvanične evidencije o broju dece čiji se roditelji nalaze na
izvršenju zatvorske kazne, iako zatvaranje roditelja otvara mnoga pitanja
vezana za starateljstvo, komunikaciju, posete, psihosocijalnu podršku, kao
i za buduće ponašanje i prevenciju faktora rizka delinkvencije. Deca, čiji su
roditelji u zatvoru u Srbiji, nisu sistemski prepoznata kao posebno defini-
sana kategorija korisnika prava i usluga socijalne zaštite. Bez podrške si-
stema socijalne zaštite, često ne mogu da dostignu optimalni nivo razvoja.
Stoga je neophodno stvoriti adekvatne uslove za uspostavljanje i održavanje
kvalitetnih kontakata između zatvorenih roditelja i dece. U tom smislu je
potrebno ustanoviti normativnu praksu, koja će prepoznavati ovu decu kao po-
sebno ranjivu kategoriju. Po saznanju da je osuđeni ujedno i roditelj maloletne
dece, potrebno je ustanoviti obavezu zatvora da po službenoj dužnosti obave-
sti Organ starateljstva, u čijoj nadležnosti bi bila registracija i aktiv-
nosti podrške deci i porodici osuđenog. Organ starateljstva treba da pruži
podršku i pomoć porodici i posebno deci osuđenog, kako tokom boravka roditelja
na izvršenju zatvorske kazne, tako i nakon njegovog otpusta. Značajna je pripre-
ma porodice, dece i osuđenog za posete i razgovore, kako bi održavanje kontakta
bilo u najboljem interesu deteta.
AB  - The increase in number of prison punishments
being sentenced is followed by a raise in
the number of children who are exposed
to consequences of their parents being
incarcerated. Current estimations indicate
that between 1.5 and 2.6 million of children
in USA have a parent who is in prison. In
the Republic of Serbia there are no official
records on the number of children whose
parents are serving their prison sentences
even though a parent’s incarceration opens
many questions regarding the custody,
communication, visitation, psycho-social
support as well as those questions regarding
their future behavior and delinquency risk
factor prevention. Children whose parents
are in prison in Serbia are not systematically
recognized as a separately defined category
of benefactors of social protection services.
With no support of social protection system
they may often fail to reach an optimal level
of development. Thus, it is necessary to create
adequate conditions for establishment and
maintenance of quality contact between the
imprisoned parents and the children. In this
sense it is crucial to introduce a normative
practice which is to recognize these children
as an especially vulnerable category. Upon
learning that a convict is also a parent of juveniles, it is necessary to establish an
obligation for a prison to inform ex officio a
Custodial Authority which would be in charge
of the registration and the activities of the
support to the convict’s children and family.
The Custodial Authority should provide the
support and assistance especially to the
convict’s family, and especially children,
during the parent’s absence while they are
away serving their prison sentences, as well
as after their release. It is highly significant
to prepare the family, the children and the
convict for visits and conversations so the
contact would be maintained in the best
interest of the child.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
C3  - Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova
T1  - Zakonska i institucionalna podrška deci Osuđenih roditelja
T1  - Legal and institutional support For children of convicted Parents
EP  - 125
SP  - 119
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3519
ER  - 
@conference{
author = "Petrović, Vera and Jovanić, Goran",
year = "2019",
abstract = "Sa porastom učestalosti izricanja zatvorskih kazni, sve je više dece koja su iz-
ložena posledicama zatvaranja roditelja. Aktuelne procene ukazuju da između
1,5 i 2,6 miliona dece u SAD ima roditelje koji se nalaze u zatvoru. U Republici
Srbiji ne postoje zvanične evidencije o broju dece čiji se roditelji nalaze na
izvršenju zatvorske kazne, iako zatvaranje roditelja otvara mnoga pitanja
vezana za starateljstvo, komunikaciju, posete, psihosocijalnu podršku, kao
i za buduće ponašanje i prevenciju faktora rizka delinkvencije. Deca, čiji su
roditelji u zatvoru u Srbiji, nisu sistemski prepoznata kao posebno defini-
sana kategorija korisnika prava i usluga socijalne zaštite. Bez podrške si-
stema socijalne zaštite, često ne mogu da dostignu optimalni nivo razvoja.
Stoga je neophodno stvoriti adekvatne uslove za uspostavljanje i održavanje
kvalitetnih kontakata između zatvorenih roditelja i dece. U tom smislu je
potrebno ustanoviti normativnu praksu, koja će prepoznavati ovu decu kao po-
sebno ranjivu kategoriju. Po saznanju da je osuđeni ujedno i roditelj maloletne
dece, potrebno je ustanoviti obavezu zatvora da po službenoj dužnosti obave-
sti Organ starateljstva, u čijoj nadležnosti bi bila registracija i aktiv-
nosti podrške deci i porodici osuđenog. Organ starateljstva treba da pruži
podršku i pomoć porodici i posebno deci osuđenog, kako tokom boravka roditelja
na izvršenju zatvorske kazne, tako i nakon njegovog otpusta. Značajna je pripre-
ma porodice, dece i osuđenog za posete i razgovore, kako bi održavanje kontakta
bilo u najboljem interesu deteta., The increase in number of prison punishments
being sentenced is followed by a raise in
the number of children who are exposed
to consequences of their parents being
incarcerated. Current estimations indicate
that between 1.5 and 2.6 million of children
in USA have a parent who is in prison. In
the Republic of Serbia there are no official
records on the number of children whose
parents are serving their prison sentences
even though a parent’s incarceration opens
many questions regarding the custody,
communication, visitation, psycho-social
support as well as those questions regarding
their future behavior and delinquency risk
factor prevention. Children whose parents
are in prison in Serbia are not systematically
recognized as a separately defined category
of benefactors of social protection services.
With no support of social protection system
they may often fail to reach an optimal level
of development. Thus, it is necessary to create
adequate conditions for establishment and
maintenance of quality contact between the
imprisoned parents and the children. In this
sense it is crucial to introduce a normative
practice which is to recognize these children
as an especially vulnerable category. Upon
learning that a convict is also a parent of juveniles, it is necessary to establish an
obligation for a prison to inform ex officio a
Custodial Authority which would be in charge
of the registration and the activities of the
support to the convict’s children and family.
The Custodial Authority should provide the
support and assistance especially to the
convict’s family, and especially children,
during the parent’s absence while they are
away serving their prison sentences, as well
as after their release. It is highly significant
to prepare the family, the children and the
convict for visits and conversations so the
contact would be maintained in the best
interest of the child.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
journal = "Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova",
title = "Zakonska i institucionalna podrška deci Osuđenih roditelja, Legal and institutional support For children of convicted Parents",
pages = "125-119",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3519"
}
Petrović, V.,& Jovanić, G.. (2019). Zakonska i institucionalna podrška deci Osuđenih roditelja. in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)., 119-125.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3519
Petrović V, Jovanić G. Zakonska i institucionalna podrška deci Osuđenih roditelja. in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova. 2019;:119-125.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3519 .
Petrović, Vera, Jovanić, Goran, "Zakonska i institucionalna podrška deci Osuđenih roditelja" in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova (2019):119-125,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3519 .

Napredak u proceni rizika nasilja u funkciji penalne prakse

Jovanić, Goran; Žunić-Pavlović, Vesna; Petrović, Vera

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2018)

TY  - CONF
AU  - Jovanić, Goran
AU  - Žunić-Pavlović, Vesna
AU  - Petrović, Vera
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2943
AB  - Procena rizika nasilnog ponašanja ima značaja u sudskom postupku opredeljivanja
za izricanje zatvorske, odnosno alternativne kazne, a u penalnim uslovima pri-
likom primarne klasifikacije, sačinjavanja programa postupanja, u određivanju
nivoa izolacije i segregacije unutar zatvora, tokom evaluacionih postupaka i
konačno u opredeljenju da li preporučiti uslovni otpust konkretnom osuđenom,
s obzirom na mogućnost ponovnog ugrožavanja drugih po izlasku na slobodu.
Prvobitne procene rizika nasilja kod osuđenih sačinjavane su od strane psi-
hologa i psihijatara, ali se tokom osamdesetih godina HH veka pokazalo da su
pouzdane samo u trećini slučajeva. Devedesete godine prošlog veka donele su na-
predak u tehnikama procene, tako da je pouzdanost procene kratkoročnog rizika
porasla na jednu polovinu, dok se kod dugoročnih procena, pouzdanost zadržala
na trećini tačnih prognoza. Vremenom su usavršavani instrumenti procene
nasilnog ponašanja do aktuelno visokog nivoa preciznosti, preko 80% tačnih
prognoza.
AB  - Violent behavior risk assessment has its
significance in judicial proceedings of
choosing between sentencing one to a prison
or alternative punishment, whereas in penal
conditions its importance lies during the
initial classification, treatment program
creation, determining the level of isolation
and segregation within the prison, in the
course of evaluation procedures and finally
in decision making process of whether
a convict should be sent on parole when
possibility of repeated threat to others after
the release is taken into account. The original
violent behavior risk assessments in convicts
used to be conducted by psychologists and
psychiatrists; however, they were shown
to be reliable only in the third of the cases
in the eighties. The nineties brought upon
advancements in the assessment techniques,
thus the short-term risk reliability levels rose
to a half of the cases, even though it remained
at the level of a third of the correct prognosis
in long term assessments. In time, violent
behavior risk assessment instruments have
been improved to the currently high precision
levels of over 80% of accurate assessments.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.
T1  - Napredak u proceni rizika nasilja u funkciji penalne prakse
T1  - Advances in violence risk
assessment in penal practice
function
EP  - 113
SP  - 107
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2943
ER  - 
@conference{
author = "Jovanić, Goran and Žunić-Pavlović, Vesna and Petrović, Vera",
year = "2018",
abstract = "Procena rizika nasilnog ponašanja ima značaja u sudskom postupku opredeljivanja
za izricanje zatvorske, odnosno alternativne kazne, a u penalnim uslovima pri-
likom primarne klasifikacije, sačinjavanja programa postupanja, u određivanju
nivoa izolacije i segregacije unutar zatvora, tokom evaluacionih postupaka i
konačno u opredeljenju da li preporučiti uslovni otpust konkretnom osuđenom,
s obzirom na mogućnost ponovnog ugrožavanja drugih po izlasku na slobodu.
Prvobitne procene rizika nasilja kod osuđenih sačinjavane su od strane psi-
hologa i psihijatara, ali se tokom osamdesetih godina HH veka pokazalo da su
pouzdane samo u trećini slučajeva. Devedesete godine prošlog veka donele su na-
predak u tehnikama procene, tako da je pouzdanost procene kratkoročnog rizika
porasla na jednu polovinu, dok se kod dugoročnih procena, pouzdanost zadržala
na trećini tačnih prognoza. Vremenom su usavršavani instrumenti procene
nasilnog ponašanja do aktuelno visokog nivoa preciznosti, preko 80% tačnih
prognoza., Violent behavior risk assessment has its
significance in judicial proceedings of
choosing between sentencing one to a prison
or alternative punishment, whereas in penal
conditions its importance lies during the
initial classification, treatment program
creation, determining the level of isolation
and segregation within the prison, in the
course of evaluation procedures and finally
in decision making process of whether
a convict should be sent on parole when
possibility of repeated threat to others after
the release is taken into account. The original
violent behavior risk assessments in convicts
used to be conducted by psychologists and
psychiatrists; however, they were shown
to be reliable only in the third of the cases
in the eighties. The nineties brought upon
advancements in the assessment techniques,
thus the short-term risk reliability levels rose
to a half of the cases, even though it remained
at the level of a third of the correct prognosis
in long term assessments. In time, violent
behavior risk assessment instruments have
been improved to the currently high precision
levels of over 80% of accurate assessments.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.",
title = "Napredak u proceni rizika nasilja u funkciji penalne prakse, Advances in violence risk
assessment in penal practice
function",
pages = "113-107",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2943"
}
Jovanić, G., Žunić-Pavlović, V.,& Petrović, V.. (2018). Napredak u proceni rizika nasilja u funkciji penalne prakse. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 107-113.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2943
Jovanić G, Žunić-Pavlović V, Petrović V. Napredak u proceni rizika nasilja u funkciji penalne prakse. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.. 2018;:107-113.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2943 .
Jovanić, Goran, Žunić-Pavlović, Vesna, Petrović, Vera, "Napredak u proceni rizika nasilja u funkciji penalne prakse" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018. (2018):107-113,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2943 .