Petrović, Vera

Link to this page

Authority KeyName Variants
99ba10dd-5119-4672-80c7-efc628bfd8c6
  • Petrović, Vera (4)
Projects

Author's Bibliography

Značaj obuke osoblja za primenu instrumenata procene rizika recidivizma osuđenih

Petrović, Vera; Maljković, Marija

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - CONF
AU  - Petrović, Vera
AU  - Maljković, Marija
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5379
AB  - Uvod: Procena rizika recidivizma utiče na koncipiranje programa penalne
rehabilitacije, bezbednost osoblja, drugih osuđenih, osoba koje posećuju zatvor,
kao
i
društvene
zajednice
u
koju
se
prestupnik
najčešće
vraća.
Iako
su

razvojem

instrumenata procene rizika recidivizma napravljeni veliki pomaci
u odnosu na kliničku procenu, oni imaju određene manjkavosti, a primenom
najboljih instrumenata, pod uslovom da procenu vrši obučen službenik, može
se očekivati tačnost od oko 70%.
Cilj: Cilj ovog rada je analiza dostupnih istraživanja, te isticanje značaja obuke
osoblja za primenu instrumenata procene rizika recidivizma koji su u upotrebi
sa zatvorskom populacijom.
Metode: Za potrebe uvida u relevantne naučne izvore, korišćena je pretraga
elektronskih bibliografskih baza: KOBSON, Google Scholar, ResearchGate.
Rezultati: Analizom dostupnih radova utvrđeno je da je obuka ključna za
uspešnu primenu dinamičkih instrumenata, te da je u direktnoj vezi sa pitanjem
pouzdanosti
procene.
Pored
početne,
periodično
treba
vršiti
i
dodatne

obuke
osoblja,
jer
kontinuirana
obuka
smanjuje
mogućnost
da
subjektivni
stavovi
imaju
uticaj
na
procenu.
Takođe,
kontinuirana
obuka
omogućava
da
svi

zaposleni
na
isti
način
razumeju
kriterijume
za
procenu
i
da
poseduju
veštine

za
dosledno
korišćenje
instrumenta.
Međutim,
u
praksi
se
neretko
dešava
da

obuka
osoblja
izostane,
te
se
sprovodi
samo
kada
se
u
korektivnu
praksu
uvodi

novi
instrument.
Posledica
ovakve
prakse
je
da
pouzdanost
opada,
što
doprinosi
manjem
poverenju
u
procenu.
Rezultati
istraživanja
ukazuju
da
određen

broj
praktičara
izražava
sumnju
u
pouzdanost
instrumenata.
Razlog
za
to
je
činjenica da praktičari različito koriste instrument, jer nisu završili početnu ili 
dodatnu obuku i ne proverava se da li se instrument koristi na odgovarajući
način. Tako se greške u proceni samo multiplikuju.Zaključak: Sve navedeno ukazuje na značaj početne i periodične dodatne obuke
osoblja.
Takođe,
na
osnovu
rezultata
istraživanja
zaključuje
se
da,
ukoliko

izostane
adekvatna
obuka
osoblja,
upotreba
dinamičkih
instrumenata
se
ne

preporučuje.
AB  - ntroduction: Recidivism risk assessment affects the design of penal rehabilitation
programs, staff safety, other convicts, persons visiting the prison, as well as the social
community to which the offender most often returns. Although the development of recidivism
risk assessment instruments has made great progress compared to clinical assessment,
they have certain shortcomings, and by applying the best instruments, provided that the
assessment is performed by a trained officer, an accuracy of around 70% can be expected. Aim: The aim of this paper is to analyze the available research, and highlight the
importance of staff training for the application of recidivism risk assessment instruments
which are used on prison population.
Methods: For the purpose of gaining an insight into relevant scientific sources, the
following electronic bibliographical data bases were searched: KOBSON, Google Scholar,
ResearchGate.
Results: The analysis of the available papers found that training is key to the successful 
application of dynamic instruments, and that it is directly related to the issue of assessment 
reliability. In addition to the initial training, additional staff training should be carried out
periodically, because continuous training reduces the possibility that subjective attitudes have
an impact on the assessment. Also, continuous training allows all employees to understand the
assessment criteria in the same way and to have the skills to use the instrument consistently.
However, in practice, it often happens that staff training is missing, and it is carried out only
when a new instrument is introduced into the corrective practice. The consequence of this
practice is that reliability decreases, which contributes to less confidence in the assessment.
The research results indicate that a certain number of practitioners express doubts about
the reliability of the instruments. The reason for this is the fact that practitioners use the
instrument differently, because they have not completed initial or additional training and it is
not checked whether the instrument is used in an appropriate way. Thus, errors in assessment
only multiply.
Conclusion: All of the above points to the importance of initial and periodic additional
training of staff. Also, based on the results of the research, it is concluded that if there is no
adequate training of the staff, the use of dynamic instruments is not recommended.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
T1  - Značaj obuke osoblja za primenu instrumenata procene rizika recidivizma osuđenih
T1  - The importance of staff training for the application of recidivism risk assessments of the convicted
EP  - 546
SP  - 539
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5379
ER  - 
@conference{
author = "Petrović, Vera and Maljković, Marija",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Procena rizika recidivizma utiče na koncipiranje programa penalne
rehabilitacije, bezbednost osoblja, drugih osuđenih, osoba koje posećuju zatvor,
kao
i
društvene
zajednice
u
koju
se
prestupnik
najčešće
vraća.
Iako
su

razvojem

instrumenata procene rizika recidivizma napravljeni veliki pomaci
u odnosu na kliničku procenu, oni imaju određene manjkavosti, a primenom
najboljih instrumenata, pod uslovom da procenu vrši obučen službenik, može
se očekivati tačnost od oko 70%.
Cilj: Cilj ovog rada je analiza dostupnih istraživanja, te isticanje značaja obuke
osoblja za primenu instrumenata procene rizika recidivizma koji su u upotrebi
sa zatvorskom populacijom.
Metode: Za potrebe uvida u relevantne naučne izvore, korišćena je pretraga
elektronskih bibliografskih baza: KOBSON, Google Scholar, ResearchGate.
Rezultati: Analizom dostupnih radova utvrđeno je da je obuka ključna za
uspešnu primenu dinamičkih instrumenata, te da je u direktnoj vezi sa pitanjem
pouzdanosti
procene.
Pored
početne,
periodično
treba
vršiti
i
dodatne

obuke
osoblja,
jer
kontinuirana
obuka
smanjuje
mogućnost
da
subjektivni
stavovi
imaju
uticaj
na
procenu.
Takođe,
kontinuirana
obuka
omogućava
da
svi

zaposleni
na
isti
način
razumeju
kriterijume
za
procenu
i
da
poseduju
veštine

za
dosledno
korišćenje
instrumenta.
Međutim,
u
praksi
se
neretko
dešava
da

obuka
osoblja
izostane,
te
se
sprovodi
samo
kada
se
u
korektivnu
praksu
uvodi

novi
instrument.
Posledica
ovakve
prakse
je
da
pouzdanost
opada,
što
doprinosi
manjem
poverenju
u
procenu.
Rezultati
istraživanja
ukazuju
da
određen

broj
praktičara
izražava
sumnju
u
pouzdanost
instrumenata.
Razlog
za
to
je
činjenica da praktičari različito koriste instrument, jer nisu završili početnu ili 
dodatnu obuku i ne proverava se da li se instrument koristi na odgovarajući
način. Tako se greške u proceni samo multiplikuju.Zaključak: Sve navedeno ukazuje na značaj početne i periodične dodatne obuke
osoblja.
Takođe,
na
osnovu
rezultata
istraživanja
zaključuje
se
da,
ukoliko

izostane
adekvatna
obuka
osoblja,
upotreba
dinamičkih
instrumenata
se
ne

preporučuje., ntroduction: Recidivism risk assessment affects the design of penal rehabilitation
programs, staff safety, other convicts, persons visiting the prison, as well as the social
community to which the offender most often returns. Although the development of recidivism
risk assessment instruments has made great progress compared to clinical assessment,
they have certain shortcomings, and by applying the best instruments, provided that the
assessment is performed by a trained officer, an accuracy of around 70% can be expected. Aim: The aim of this paper is to analyze the available research, and highlight the
importance of staff training for the application of recidivism risk assessment instruments
which are used on prison population.
Methods: For the purpose of gaining an insight into relevant scientific sources, the
following electronic bibliographical data bases were searched: KOBSON, Google Scholar,
ResearchGate.
Results: The analysis of the available papers found that training is key to the successful 
application of dynamic instruments, and that it is directly related to the issue of assessment 
reliability. In addition to the initial training, additional staff training should be carried out
periodically, because continuous training reduces the possibility that subjective attitudes have
an impact on the assessment. Also, continuous training allows all employees to understand the
assessment criteria in the same way and to have the skills to use the instrument consistently.
However, in practice, it often happens that staff training is missing, and it is carried out only
when a new instrument is introduced into the corrective practice. The consequence of this
practice is that reliability decreases, which contributes to less confidence in the assessment.
The research results indicate that a certain number of practitioners express doubts about
the reliability of the instruments. The reason for this is the fact that practitioners use the
instrument differently, because they have not completed initial or additional training and it is
not checked whether the instrument is used in an appropriate way. Thus, errors in assessment
only multiply.
Conclusion: All of the above points to the importance of initial and periodic additional
training of staff. Also, based on the results of the research, it is concluded that if there is no
adequate training of the staff, the use of dynamic instruments is not recommended.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine",
title = "Značaj obuke osoblja za primenu instrumenata procene rizika recidivizma osuđenih, The importance of staff training for the application of recidivism risk assessments of the convicted",
pages = "546-539",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5379"
}
Petrović, V.,& Maljković, M.. (2023). Značaj obuke osoblja za primenu instrumenata procene rizika recidivizma osuđenih. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 539-546.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5379
Petrović V, Maljković M. Značaj obuke osoblja za primenu instrumenata procene rizika recidivizma osuđenih. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine. 2023;:539-546.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5379 .
Petrović, Vera, Maljković, Marija, "Značaj obuke osoblja za primenu instrumenata procene rizika recidivizma osuđenih" in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine (2023):539-546,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5379 .

Međuposmatračka pouzdanost instrumenata za procenu rizika od recidivizma kod visokorizičnih osuđenih

Petrović, Vera

(Beograd: Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, 2023)

TY  - JOUR
AU  - Petrović, Vera
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5352
AB  - Процена ризика од рецидивизма у пеналном систему
у великој мери је напредовала, те су данас у употреби инструменти
за процену који треба да допринесу ефективнијем поступању са
осуђенима. Ипак, и поред напора уложених у развој и побољшање
тих инструмената, и даље постоје одређени проблеми у њиховој
примени, које истраживачи и практичари теже да отклоне или
сведу на најмању могућу меру. У складу са наведеним, циљ овог рада
је испитивање међупосматрачке поузданости Упитника за процену ризика, капацитета и потреба осуђеног у затворском систему
Републике Србије. Истраживање је реализовано у три казнено-поправна завода (Пожаревац, Сремска Митровица и Ниш) на узорку
од 54 осуђена лица код којих је у пријемном одељењу процењен висок
или изузетно висок ризик од рецидивизма, и 35 запослених стручних радника. Добијени подаци указују да на нивоу целог инструмента постоји умерена сагласност (0,637) мерена Коеновим капа
коефицијентом (Cohen’s Kappa), те да апсолутни споразум оцењивача постоји у 88,9% случајева. С друге стране, апсолутни споразум
оцењивача, када се посматра скор ризика од рецидивизма, постоји
у свега седам случајева. Установљено је да највећи број ајтема има
умерену сагласност, као и да су најдоследније оцењени статички
фактори ризика од рецидивизма. Налази нашег истраживања показују да инструмент има умерену сагласност оцењивача на
узорку преступника са високим ризиком, али и да постоје одређени
проблеми који утичу на међупосматрачку поузданост.
AB  - Recidivism risk assessment in the penal system has
significantly advanced, and today assessment instruments are in use
that should contribute to more effective treatment of convicts. However,
despite the efforts invested in the development and enhancement of the
instruments, there are still certain problems in their application, which
researchers and practitioners strive to eliminate or minimize. In accordance
with the aforementioned, the aim of this paper is to examine the interrater reliability of the Questionnaire for Assessing Risk, Capacity and
Needs of convicts in the prison system of the Republic of Serbia. The study
was conducted in three penitentiaries (Požarevac, Sremska Mitrovica and
Niš) on a sample of 54 convicted persons who were assessed as having a
high or extremely high recidivism risk in the reception department and
35 employed professional staff members. The obtained data indicate a
moderate agreement (0.637) measured by Cohen’s Kappa coefficient, and
an absolute agreement among of the evaluators in 88.9% of cases. On the
other hand, absolute agreement of the evaluators, when looking at the
recidivsm risk score, exists in only 7 cases. It was found that the largest
number of items have a moderate agreement, as well as that the static
recidivism risk factors were most consistently evaluated. The findings of
our research show that the instrument has moderate rater agreement, on
a sample of a high recidivism risk offenders, but also that there are certain
problems that affect interobserver reliability.
PB  - Beograd: Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije
T2  - Bezbedost
T1  - Međuposmatračka pouzdanost instrumenata za procenu rizika od recidivizma  kod visokorizičnih osuđenih
T1  - Inter-rater Reliability of Recidivism Risk Assessments of the High-risk Convicted
EP  - 65
IS  - 3
SP  - 46
VL  - 65
DO  - 10.5937/bezbednost2303046P
ER  - 
@article{
author = "Petrović, Vera",
year = "2023",
abstract = "Процена ризика од рецидивизма у пеналном систему
у великој мери је напредовала, те су данас у употреби инструменти
за процену који треба да допринесу ефективнијем поступању са
осуђенима. Ипак, и поред напора уложених у развој и побољшање
тих инструмената, и даље постоје одређени проблеми у њиховој
примени, које истраживачи и практичари теже да отклоне или
сведу на најмању могућу меру. У складу са наведеним, циљ овог рада
је испитивање међупосматрачке поузданости Упитника за процену ризика, капацитета и потреба осуђеног у затворском систему
Републике Србије. Истраживање је реализовано у три казнено-поправна завода (Пожаревац, Сремска Митровица и Ниш) на узорку
од 54 осуђена лица код којих је у пријемном одељењу процењен висок
или изузетно висок ризик од рецидивизма, и 35 запослених стручних радника. Добијени подаци указују да на нивоу целог инструмента постоји умерена сагласност (0,637) мерена Коеновим капа
коефицијентом (Cohen’s Kappa), те да апсолутни споразум оцењивача постоји у 88,9% случајева. С друге стране, апсолутни споразум
оцењивача, када се посматра скор ризика од рецидивизма, постоји
у свега седам случајева. Установљено је да највећи број ајтема има
умерену сагласност, као и да су најдоследније оцењени статички
фактори ризика од рецидивизма. Налази нашег истраживања показују да инструмент има умерену сагласност оцењивача на
узорку преступника са високим ризиком, али и да постоје одређени
проблеми који утичу на међупосматрачку поузданост., Recidivism risk assessment in the penal system has
significantly advanced, and today assessment instruments are in use
that should contribute to more effective treatment of convicts. However,
despite the efforts invested in the development and enhancement of the
instruments, there are still certain problems in their application, which
researchers and practitioners strive to eliminate or minimize. In accordance
with the aforementioned, the aim of this paper is to examine the interrater reliability of the Questionnaire for Assessing Risk, Capacity and
Needs of convicts in the prison system of the Republic of Serbia. The study
was conducted in three penitentiaries (Požarevac, Sremska Mitrovica and
Niš) on a sample of 54 convicted persons who were assessed as having a
high or extremely high recidivism risk in the reception department and
35 employed professional staff members. The obtained data indicate a
moderate agreement (0.637) measured by Cohen’s Kappa coefficient, and
an absolute agreement among of the evaluators in 88.9% of cases. On the
other hand, absolute agreement of the evaluators, when looking at the
recidivsm risk score, exists in only 7 cases. It was found that the largest
number of items have a moderate agreement, as well as that the static
recidivism risk factors were most consistently evaluated. The findings of
our research show that the instrument has moderate rater agreement, on
a sample of a high recidivism risk offenders, but also that there are certain
problems that affect interobserver reliability.",
publisher = "Beograd: Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije",
journal = "Bezbedost",
title = "Međuposmatračka pouzdanost instrumenata za procenu rizika od recidivizma  kod visokorizičnih osuđenih, Inter-rater Reliability of Recidivism Risk Assessments of the High-risk Convicted",
pages = "65-46",
number = "3",
volume = "65",
doi = "10.5937/bezbednost2303046P"
}
Petrović, V.. (2023). Međuposmatračka pouzdanost instrumenata za procenu rizika od recidivizma  kod visokorizičnih osuđenih. in Bezbedost
Beograd: Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije., 65(3), 46-65.
https://doi.org/10.5937/bezbednost2303046P
Petrović V. Međuposmatračka pouzdanost instrumenata za procenu rizika od recidivizma  kod visokorizičnih osuđenih. in Bezbedost. 2023;65(3):46-65.
doi:10.5937/bezbednost2303046P .
Petrović, Vera, "Međuposmatračka pouzdanost instrumenata za procenu rizika od recidivizma  kod visokorizičnih osuđenih" in Bezbedost, 65, no. 3 (2023):46-65,
https://doi.org/10.5937/bezbednost2303046P . .

Odmazda ili rehabilitacija

Jovanić, Goran; Petrović, Vera

(Društvo defektologa Srbije, 2023)

TY  - CONF
AU  - Jovanić, Goran
AU  - Petrović, Vera
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5053
AB  - Prethodnih pola veka uoćena je prekomerna upotreba zatvorske kazne u mnogim delovima sveta.
Navode se globalne promene (kolaps proizvodne industrije; brojnost dugotrajno nezaposlenih čime je vršen dodatni pritisak na državu blagostanja). Porast evidentiranog kriminaliteta i izricanje strožih kazni u zapadnim zemljama postepeno su normalizovali primenu ekstremnih modaliteta inkarceracije.
Veći broj autora nastojao je da odgovori na pitanje kako se to ekstremni oblici zatvaranja normalizuju i postaju nešto uobičajeno u kaznenoj praksi. Samica u Kanadi je postala „normalizovana” uprkos neverovatno retributivnoj prirodi, a najekstremniji izraz ostvaruje izricanjem i izvršenjem doživotne kazne zatvora bez mogućnosti dodele uslovnog otpusta (Life Without Parole – LWOP.
Normalizacija se tako definiše kao skup procesa koji čine da stanje izgleda “normalno”. Način na koji normalizacija funkcioniše ili se odnosi na rasprostranjenost stanja (normalna distribucija) ili na njegovu društvenu prihvatljivost (normativna vrednost). Kada opisujemo “prihvatljivost” kazne, raspravljamo o stavovima ljudi o njenoj težini. Prihvatljivost ilustruje vrstu bola, neprijatnosti i patnje kroz kaznu, koju konkretno društvo dozvoljava u datom trenutku. Normalizacija kao prihvatljivost ne određuje da li je kazna zaista nepodnošljivo stroga ili ne, već ukazuje na percepciju javnosti o njenoj ozbiljnosti. Stoga se nastojalo eksploracijom različitih mehanizama, ukazati na procese kojima se kod šire javnosti prikazuje ovakva kazna kao normalan modalitet kažnjavanja, uprkos tome što je izuzetno ozbiljan i sa drastičnim posledicama po osuđene. Iako je javnost smatra prihvatljivom, osuđeni su LWOP opisali kao mučnu, nehumanu, i kao izuzetno tešku kaznu.
Tokom prve dekade ovog veka. u SAD je zabeleženo preko 50.000 LWOP. Ankete pokazuju da javnost preferira LWOP dajući joj prednost nad smrtnom kaznom. Zakonodavci kontinuirano proširuju mogućnost izricanja LWOP prema odraslim prestupnicima, uprkos naporima da se smanji zatvorska populacija. U senci tradicionalne smrtne kazne, drugi ekstremni oblici kažnjavanja su modelovani tako da izgledaju „umereni“. Na kraju krajeva, normalizacija doživotne zatvorske kazne bez uslovnog otpusta ilustruje kako ekstremno kažnjavanje može opstati pod maskom umerenosti kazne.
PB  - Društvo defektologa Srbije
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023
T1  - Odmazda ili rehabilitacija
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5053
ER  - 
@conference{
author = "Jovanić, Goran and Petrović, Vera",
year = "2023",
abstract = "Prethodnih pola veka uoćena je prekomerna upotreba zatvorske kazne u mnogim delovima sveta.
Navode se globalne promene (kolaps proizvodne industrije; brojnost dugotrajno nezaposlenih čime je vršen dodatni pritisak na državu blagostanja). Porast evidentiranog kriminaliteta i izricanje strožih kazni u zapadnim zemljama postepeno su normalizovali primenu ekstremnih modaliteta inkarceracije.
Veći broj autora nastojao je da odgovori na pitanje kako se to ekstremni oblici zatvaranja normalizuju i postaju nešto uobičajeno u kaznenoj praksi. Samica u Kanadi je postala „normalizovana” uprkos neverovatno retributivnoj prirodi, a najekstremniji izraz ostvaruje izricanjem i izvršenjem doživotne kazne zatvora bez mogućnosti dodele uslovnog otpusta (Life Without Parole – LWOP.
Normalizacija se tako definiše kao skup procesa koji čine da stanje izgleda “normalno”. Način na koji normalizacija funkcioniše ili se odnosi na rasprostranjenost stanja (normalna distribucija) ili na njegovu društvenu prihvatljivost (normativna vrednost). Kada opisujemo “prihvatljivost” kazne, raspravljamo o stavovima ljudi o njenoj težini. Prihvatljivost ilustruje vrstu bola, neprijatnosti i patnje kroz kaznu, koju konkretno društvo dozvoljava u datom trenutku. Normalizacija kao prihvatljivost ne određuje da li je kazna zaista nepodnošljivo stroga ili ne, već ukazuje na percepciju javnosti o njenoj ozbiljnosti. Stoga se nastojalo eksploracijom različitih mehanizama, ukazati na procese kojima se kod šire javnosti prikazuje ovakva kazna kao normalan modalitet kažnjavanja, uprkos tome što je izuzetno ozbiljan i sa drastičnim posledicama po osuđene. Iako je javnost smatra prihvatljivom, osuđeni su LWOP opisali kao mučnu, nehumanu, i kao izuzetno tešku kaznu.
Tokom prve dekade ovog veka. u SAD je zabeleženo preko 50.000 LWOP. Ankete pokazuju da javnost preferira LWOP dajući joj prednost nad smrtnom kaznom. Zakonodavci kontinuirano proširuju mogućnost izricanja LWOP prema odraslim prestupnicima, uprkos naporima da se smanji zatvorska populacija. U senci tradicionalne smrtne kazne, drugi ekstremni oblici kažnjavanja su modelovani tako da izgledaju „umereni“. Na kraju krajeva, normalizacija doživotne zatvorske kazne bez uslovnog otpusta ilustruje kako ekstremno kažnjavanje može opstati pod maskom umerenosti kazne.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023",
title = "Odmazda ili rehabilitacija",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5053"
}
Jovanić, G.,& Petrović, V.. (2023). Odmazda ili rehabilitacija. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023
Društvo defektologa Srbije..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5053
Jovanić G, Petrović V. Odmazda ili rehabilitacija. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023. 2023;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5053 .
Jovanić, Goran, Petrović, Vera, "Odmazda ili rehabilitacija" in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023 (2023),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5053 .

Zakonska i institucionalna podrška deci Osuđenih roditelja

Petrović, Vera; Jovanić, Goran

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF), 2019)

TY  - CONF
AU  - Petrović, Vera
AU  - Jovanić, Goran
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3519
AB  - Sa porastom učestalosti izricanja zatvorskih kazni, sve je više dece koja su iz-
ložena posledicama zatvaranja roditelja. Aktuelne procene ukazuju da između
1,5 i 2,6 miliona dece u SAD ima roditelje koji se nalaze u zatvoru. U Republici
Srbiji ne postoje zvanične evidencije o broju dece čiji se roditelji nalaze na
izvršenju zatvorske kazne, iako zatvaranje roditelja otvara mnoga pitanja
vezana za starateljstvo, komunikaciju, posete, psihosocijalnu podršku, kao
i za buduće ponašanje i prevenciju faktora rizka delinkvencije. Deca, čiji su
roditelji u zatvoru u Srbiji, nisu sistemski prepoznata kao posebno defini-
sana kategorija korisnika prava i usluga socijalne zaštite. Bez podrške si-
stema socijalne zaštite, često ne mogu da dostignu optimalni nivo razvoja.
Stoga je neophodno stvoriti adekvatne uslove za uspostavljanje i održavanje
kvalitetnih kontakata između zatvorenih roditelja i dece. U tom smislu je
potrebno ustanoviti normativnu praksu, koja će prepoznavati ovu decu kao po-
sebno ranjivu kategoriju. Po saznanju da je osuđeni ujedno i roditelj maloletne
dece, potrebno je ustanoviti obavezu zatvora da po službenoj dužnosti obave-
sti Organ starateljstva, u čijoj nadležnosti bi bila registracija i aktiv-
nosti podrške deci i porodici osuđenog. Organ starateljstva treba da pruži
podršku i pomoć porodici i posebno deci osuđenog, kako tokom boravka roditelja
na izvršenju zatvorske kazne, tako i nakon njegovog otpusta. Značajna je pripre-
ma porodice, dece i osuđenog za posete i razgovore, kako bi održavanje kontakta
bilo u najboljem interesu deteta.
AB  - The increase in number of prison punishments
being sentenced is followed by a raise in
the number of children who are exposed
to consequences of their parents being
incarcerated. Current estimations indicate
that between 1.5 and 2.6 million of children
in USA have a parent who is in prison. In
the Republic of Serbia there are no official
records on the number of children whose
parents are serving their prison sentences
even though a parent’s incarceration opens
many questions regarding the custody,
communication, visitation, psycho-social
support as well as those questions regarding
their future behavior and delinquency risk
factor prevention. Children whose parents
are in prison in Serbia are not systematically
recognized as a separately defined category
of benefactors of social protection services.
With no support of social protection system
they may often fail to reach an optimal level
of development. Thus, it is necessary to create
adequate conditions for establishment and
maintenance of quality contact between the
imprisoned parents and the children. In this
sense it is crucial to introduce a normative
practice which is to recognize these children
as an especially vulnerable category. Upon
learning that a convict is also a parent of juveniles, it is necessary to establish an
obligation for a prison to inform ex officio a
Custodial Authority which would be in charge
of the registration and the activities of the
support to the convict’s children and family.
The Custodial Authority should provide the
support and assistance especially to the
convict’s family, and especially children,
during the parent’s absence while they are
away serving their prison sentences, as well
as after their release. It is highly significant
to prepare the family, the children and the
convict for visits and conversations so the
contact would be maintained in the best
interest of the child.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
C3  - Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova
T1  - Zakonska i institucionalna podrška deci Osuđenih roditelja
T1  - Legal and institutional support For children of convicted Parents
EP  - 125
SP  - 119
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3519
ER  - 
@conference{
author = "Petrović, Vera and Jovanić, Goran",
year = "2019",
abstract = "Sa porastom učestalosti izricanja zatvorskih kazni, sve je više dece koja su iz-
ložena posledicama zatvaranja roditelja. Aktuelne procene ukazuju da između
1,5 i 2,6 miliona dece u SAD ima roditelje koji se nalaze u zatvoru. U Republici
Srbiji ne postoje zvanične evidencije o broju dece čiji se roditelji nalaze na
izvršenju zatvorske kazne, iako zatvaranje roditelja otvara mnoga pitanja
vezana za starateljstvo, komunikaciju, posete, psihosocijalnu podršku, kao
i za buduće ponašanje i prevenciju faktora rizka delinkvencije. Deca, čiji su
roditelji u zatvoru u Srbiji, nisu sistemski prepoznata kao posebno defini-
sana kategorija korisnika prava i usluga socijalne zaštite. Bez podrške si-
stema socijalne zaštite, često ne mogu da dostignu optimalni nivo razvoja.
Stoga je neophodno stvoriti adekvatne uslove za uspostavljanje i održavanje
kvalitetnih kontakata između zatvorenih roditelja i dece. U tom smislu je
potrebno ustanoviti normativnu praksu, koja će prepoznavati ovu decu kao po-
sebno ranjivu kategoriju. Po saznanju da je osuđeni ujedno i roditelj maloletne
dece, potrebno je ustanoviti obavezu zatvora da po službenoj dužnosti obave-
sti Organ starateljstva, u čijoj nadležnosti bi bila registracija i aktiv-
nosti podrške deci i porodici osuđenog. Organ starateljstva treba da pruži
podršku i pomoć porodici i posebno deci osuđenog, kako tokom boravka roditelja
na izvršenju zatvorske kazne, tako i nakon njegovog otpusta. Značajna je pripre-
ma porodice, dece i osuđenog za posete i razgovore, kako bi održavanje kontakta
bilo u najboljem interesu deteta., The increase in number of prison punishments
being sentenced is followed by a raise in
the number of children who are exposed
to consequences of their parents being
incarcerated. Current estimations indicate
that between 1.5 and 2.6 million of children
in USA have a parent who is in prison. In
the Republic of Serbia there are no official
records on the number of children whose
parents are serving their prison sentences
even though a parent’s incarceration opens
many questions regarding the custody,
communication, visitation, psycho-social
support as well as those questions regarding
their future behavior and delinquency risk
factor prevention. Children whose parents
are in prison in Serbia are not systematically
recognized as a separately defined category
of benefactors of social protection services.
With no support of social protection system
they may often fail to reach an optimal level
of development. Thus, it is necessary to create
adequate conditions for establishment and
maintenance of quality contact between the
imprisoned parents and the children. In this
sense it is crucial to introduce a normative
practice which is to recognize these children
as an especially vulnerable category. Upon
learning that a convict is also a parent of juveniles, it is necessary to establish an
obligation for a prison to inform ex officio a
Custodial Authority which would be in charge
of the registration and the activities of the
support to the convict’s children and family.
The Custodial Authority should provide the
support and assistance especially to the
convict’s family, and especially children,
during the parent’s absence while they are
away serving their prison sentences, as well
as after their release. It is highly significant
to prepare the family, the children and the
convict for visits and conversations so the
contact would be maintained in the best
interest of the child.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
journal = "Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova",
title = "Zakonska i institucionalna podrška deci Osuđenih roditelja, Legal and institutional support For children of convicted Parents",
pages = "125-119",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3519"
}
Petrović, V.,& Jovanić, G.. (2019). Zakonska i institucionalna podrška deci Osuđenih roditelja. in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)., 119-125.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3519
Petrović V, Jovanić G. Zakonska i institucionalna podrška deci Osuđenih roditelja. in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova. 2019;:119-125.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3519 .
Petrović, Vera, Jovanić, Goran, "Zakonska i institucionalna podrška deci Osuđenih roditelja" in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova (2019):119-125,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3519 .