Grbović, Aleksandra

Link to this page

Authority KeyName Variants
orcid::0000-0002-1581-7481
  • Grbović, Aleksandra (73)
Projects

Author's Bibliography

Upotreba uređaja za uvećanje teksta u rehabilitaciji starijih slabovidih osoba

Obrenović Ilić, Ivana; Grbović, Aleksandra; Stanimirov, Ksenija; Stamenković, Dragomir

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF), 2022)

TY  - CONF
AU  - Obrenović Ilić, Ivana
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Stamenković, Dragomir
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4953
AB  - Vodeći uzrok oštećenja vida kod populacije starije od 60 godina predstavlja senilna degeneracija makule. Osnovna karakteristika ovog oboljenja je progresivni gubitak centralnog vida koji otežava obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti, uključujući i čitanje. U održavanju nezavisnosti i sposobnosti čitanja uređaji za uvećanje mogu imati važnu ulogu. Od optičkih uređaja najčešće se prepisuju hiperkorektivne prizmatične naočare, ručne i stone lupe. Što se tiče složenijih, optoelektronskih uređaja, najčešće korišćena je TV lupa, ili tzv. zatvoreni televizijski sistem. Međutim, kod starijih slabovidih osoba su prisutni brojni problemi koji mogu dovesti do prekida u korišćenju prepisanih pomagala, pa je jedan od najvažnijih zadataka u rehabilitaciji vida određivanje odgovarajućeg uređaja za uvećanje teksta.
AB  - The most common cause of severe visual impairment among elderly persons is age- related macular degeneration (AMD). The main characteristic of AMD is a progressive loss of central vision, that causes many difficulties in variety activities essential to indepedent living, including loss of reading ability. Some of the magnification devices can play an important role in maintaining independence and reading ability. The most often prescribed optical magnification devices are hypercorrective prismatic spectacles, hand-held and stand magnifiers.
As for more complex optoelectronic devices, the most commonly is closed-circuit television (CCTV). However, elderly people with low vision encounter numerous problems that can lead to interruptions in the use of prescribed aids, so one of the most important tasks in vision rehabilitation is determining the appropriate device for magnifying the text.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
T1  - Upotreba uređaja za uvećanje teksta u rehabilitaciji starijih slabovidih osoba
T1  - Use of magnifying devices in the rehabilitation of elderly people with low vision
EP  - 83
SP  - 75
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4953
ER  - 
@conference{
author = "Obrenović Ilić, Ivana and Grbović, Aleksandra and Stanimirov, Ksenija and Stamenković, Dragomir",
year = "2022",
abstract = "Vodeći uzrok oštećenja vida kod populacije starije od 60 godina predstavlja senilna degeneracija makule. Osnovna karakteristika ovog oboljenja je progresivni gubitak centralnog vida koji otežava obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti, uključujući i čitanje. U održavanju nezavisnosti i sposobnosti čitanja uređaji za uvećanje mogu imati važnu ulogu. Od optičkih uređaja najčešće se prepisuju hiperkorektivne prizmatične naočare, ručne i stone lupe. Što se tiče složenijih, optoelektronskih uređaja, najčešće korišćena je TV lupa, ili tzv. zatvoreni televizijski sistem. Međutim, kod starijih slabovidih osoba su prisutni brojni problemi koji mogu dovesti do prekida u korišćenju prepisanih pomagala, pa je jedan od najvažnijih zadataka u rehabilitaciji vida određivanje odgovarajućeg uređaja za uvećanje teksta., The most common cause of severe visual impairment among elderly persons is age- related macular degeneration (AMD). The main characteristic of AMD is a progressive loss of central vision, that causes many difficulties in variety activities essential to indepedent living, including loss of reading ability. Some of the magnification devices can play an important role in maintaining independence and reading ability. The most often prescribed optical magnification devices are hypercorrective prismatic spectacles, hand-held and stand magnifiers.
As for more complex optoelectronic devices, the most commonly is closed-circuit television (CCTV). However, elderly people with low vision encounter numerous problems that can lead to interruptions in the use of prescribed aids, so one of the most important tasks in vision rehabilitation is determining the appropriate device for magnifying the text.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine",
title = "Upotreba uređaja za uvećanje teksta u rehabilitaciji starijih slabovidih osoba, Use of magnifying devices in the rehabilitation of elderly people with low vision",
pages = "83-75",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4953"
}
Obrenović Ilić, I., Grbović, A., Stanimirov, K.,& Stamenković, D.. (2022). Upotreba uređaja za uvećanje teksta u rehabilitaciji starijih slabovidih osoba. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)., 75-83.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4953
Obrenović Ilić I, Grbović A, Stanimirov K, Stamenković D. Upotreba uređaja za uvećanje teksta u rehabilitaciji starijih slabovidih osoba. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine. 2022;:75-83.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4953 .
Obrenović Ilić, Ivana, Grbović, Aleksandra, Stanimirov, Ksenija, Stamenković, Dragomir, "Upotreba uređaja za uvećanje teksta u rehabilitaciji starijih slabovidih osoba" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine (2022):75-83,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4953 .

Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment

Grbović, Aleksandra; Stanimirov, Ksenija; Ayyıldız, Emine; Banković, Slobodan; Jablan, Branka

(TEDMEM, 2022)

TY  - JOUR
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Ayyıldız, Emine
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Jablan, Branka
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4417
AB  - Successive, serial mode of language input during tactile reading
has certain limitations compared to reading print and requires a lot
of effort during decoding. The aim of this causal-comparative
study was to identify some determinants of the students with
visual impairment reading efficiency in Serbia. The sample
consisted of 35 students of both genders, aged between 13 and 21,
who used braille as primary reading medium. Three-dimensional
Reading Test was used for the assessment. The measures of reading
efficiency were oral reading speed and reading comprehension.
Reading technique (one-handed vs. two-handed) and experience in
tactile reading were monitored as determinates which could
impede reading efficiency. ANOVA and Scheffe’s post hoc tests
were used to detect differences between various categories of
readers who have visual impairment. Results showed that in
average students with visual impairment read 51.61 words per
minute, with great variability of reading speed. Statistically
significant differences were found between the reading speed and
reading experience, as well as between the readers who have visual
impairment and use different reading techniques. Two-handed
readers achieve good reading speed, while one-handed readers are
considered as poor readers. The reading comprehension of the
students who have visual impairment ranges high regardless of the
reading speed, reading experience, or reading techniques. These
results indicated that tactile reading does not jeopardize reading
comprehension, it only threatens reading rate. Obtained findings
could serve as meaningful guidelines for educational approaches
to children with visual impairment.
AB  - Dokunsal okuma sırasında ardışık ve seri dil girişi modunun, basılı yazı okumaya kıyasla belirli sınırlılıkları vardır. Bu da, okumaya ilişkin kod çözme sırasında çok daha fazla çaba gerektirir. Bu nedensel-karşılaştırmalı çalışmanın amacı, Sırbistan'daki görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma etkililiğine tesir edebilecek bazı belirleyicileri ortaya koymaktır. Örneklem, birincil okuma yolu olarak braille alfabesini kullanan, yaşları 13 ile 21 arasında değişen, her iki cinsiyetten, görme yetersizliği olan 35 öğrenciden oluşmaktadır. Değerlendirme için Üç Boyutlu Okuma Testi kullanılmıştır. Çalışmada görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma etkililiğini anlamak için sözlü okuma hızı ve okuduğunu anlama değerlendirilmiştir. Okuma etkililiğini engelleyebilecek belirleyiciler olarak ise okuma tekniği (tek-elli ve iki-elli) ve dokunarak okuma deneyimi (braille'in kaç yıldır kullanıldığı) incelenmiştir. Görme yetersizliği olan öğrenciler arasındaki okuma etkililiğini belirleyen etkenlerin farklılığını incelemek için ANOVA ve Scheffe post hoc testleri kullanılmıştır. Sonuçlar, görme yetersizliği olan öğrencilerin, okuma hızlarının, tüm katılımcılar için büyük bir değişkenlik gösterse de dakikada ortalama 51.61 kelime olduğunu göstermiştir. Görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma hızları ve okuma deneyimleri arasında ve ayrıca farklı okuma teknikleri kullananlar arasında istatistiksel olarak anlamlı farklılıklar bulunmuştur. Buna göre, iki-elli okuma tekniğini kullanarak okuyanların okuma hızlarının yüksek, tek-elli okuma tekniğini kullanarak okuyanların okuma hızlarının ise düşük olduğu görülmüştür. Okuma hızları, okuma deneyimleri ya da okuma teknikleri ne olursa olsun, görme yetersizliği olan öğrencilerin okuduğunu anlama düzeyleri ise yüksektir. Araştırmanın bu sonuçları, dokunsal okumanın okuduğunu anlamayı tehlikeye atmadığını, sadece okuma hızını olumsuz olarak etkileyebileceğini göstermektedir. Elde edilen bulguların, görme yetersizliği olan çocukların eğitiminde yol gösterici olarak kullanılabileceği düşünülmektedir.
PB  - TEDMEM
T2  - Education and Science
T1  - Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment
T1  - Görme Yetersizliği Olan Öğrencilerin Okuma Etkililiğinin Belirleyicileri
EP  - 67
SP  - 55
VL  - 47
DO  - 10.15390/EB.2022.10271
ER  - 
@article{
author = "Grbović, Aleksandra and Stanimirov, Ksenija and Ayyıldız, Emine and Banković, Slobodan and Jablan, Branka",
year = "2022",
abstract = "Successive, serial mode of language input during tactile reading
has certain limitations compared to reading print and requires a lot
of effort during decoding. The aim of this causal-comparative
study was to identify some determinants of the students with
visual impairment reading efficiency in Serbia. The sample
consisted of 35 students of both genders, aged between 13 and 21,
who used braille as primary reading medium. Three-dimensional
Reading Test was used for the assessment. The measures of reading
efficiency were oral reading speed and reading comprehension.
Reading technique (one-handed vs. two-handed) and experience in
tactile reading were monitored as determinates which could
impede reading efficiency. ANOVA and Scheffe’s post hoc tests
were used to detect differences between various categories of
readers who have visual impairment. Results showed that in
average students with visual impairment read 51.61 words per
minute, with great variability of reading speed. Statistically
significant differences were found between the reading speed and
reading experience, as well as between the readers who have visual
impairment and use different reading techniques. Two-handed
readers achieve good reading speed, while one-handed readers are
considered as poor readers. The reading comprehension of the
students who have visual impairment ranges high regardless of the
reading speed, reading experience, or reading techniques. These
results indicated that tactile reading does not jeopardize reading
comprehension, it only threatens reading rate. Obtained findings
could serve as meaningful guidelines for educational approaches
to children with visual impairment., Dokunsal okuma sırasında ardışık ve seri dil girişi modunun, basılı yazı okumaya kıyasla belirli sınırlılıkları vardır. Bu da, okumaya ilişkin kod çözme sırasında çok daha fazla çaba gerektirir. Bu nedensel-karşılaştırmalı çalışmanın amacı, Sırbistan'daki görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma etkililiğine tesir edebilecek bazı belirleyicileri ortaya koymaktır. Örneklem, birincil okuma yolu olarak braille alfabesini kullanan, yaşları 13 ile 21 arasında değişen, her iki cinsiyetten, görme yetersizliği olan 35 öğrenciden oluşmaktadır. Değerlendirme için Üç Boyutlu Okuma Testi kullanılmıştır. Çalışmada görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma etkililiğini anlamak için sözlü okuma hızı ve okuduğunu anlama değerlendirilmiştir. Okuma etkililiğini engelleyebilecek belirleyiciler olarak ise okuma tekniği (tek-elli ve iki-elli) ve dokunarak okuma deneyimi (braille'in kaç yıldır kullanıldığı) incelenmiştir. Görme yetersizliği olan öğrenciler arasındaki okuma etkililiğini belirleyen etkenlerin farklılığını incelemek için ANOVA ve Scheffe post hoc testleri kullanılmıştır. Sonuçlar, görme yetersizliği olan öğrencilerin, okuma hızlarının, tüm katılımcılar için büyük bir değişkenlik gösterse de dakikada ortalama 51.61 kelime olduğunu göstermiştir. Görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma hızları ve okuma deneyimleri arasında ve ayrıca farklı okuma teknikleri kullananlar arasında istatistiksel olarak anlamlı farklılıklar bulunmuştur. Buna göre, iki-elli okuma tekniğini kullanarak okuyanların okuma hızlarının yüksek, tek-elli okuma tekniğini kullanarak okuyanların okuma hızlarının ise düşük olduğu görülmüştür. Okuma hızları, okuma deneyimleri ya da okuma teknikleri ne olursa olsun, görme yetersizliği olan öğrencilerin okuduğunu anlama düzeyleri ise yüksektir. Araştırmanın bu sonuçları, dokunsal okumanın okuduğunu anlamayı tehlikeye atmadığını, sadece okuma hızını olumsuz olarak etkileyebileceğini göstermektedir. Elde edilen bulguların, görme yetersizliği olan çocukların eğitiminde yol gösterici olarak kullanılabileceği düşünülmektedir.",
publisher = "TEDMEM",
journal = "Education and Science",
title = "Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment, Görme Yetersizliği Olan Öğrencilerin Okuma Etkililiğinin Belirleyicileri",
pages = "67-55",
volume = "47",
doi = "10.15390/EB.2022.10271"
}
Grbović, A., Stanimirov, K., Ayyıldız, E., Banković, S.,& Jablan, B.. (2022). Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment. in Education and Science
TEDMEM., 47, 55-67.
https://doi.org/10.15390/EB.2022.10271
Grbović A, Stanimirov K, Ayyıldız E, Banković S, Jablan B. Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment. in Education and Science. 2022;47:55-67.
doi:10.15390/EB.2022.10271 .
Grbović, Aleksandra, Stanimirov, Ksenija, Ayyıldız, Emine, Banković, Slobodan, Jablan, Branka, "Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment" in Education and Science, 47 (2022):55-67,
https://doi.org/10.15390/EB.2022.10271 . .
2
3

Objective indicators of quality of life in people with different visual status

Stanimirov, Ksenija; Jablan, Branka; Mijatović, Luka; Grbović, Aleksandra

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2022)

TY  - JOUR
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Jablan, Branka
AU  - Mijatović, Luka
AU  - Grbović, Aleksandra
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4630
AB  - Introduction. Quality of life is a broad and complex construct. World Health Organization
refers to it as an “individual’s perception of their position in life (…) in relation to their
goals, expectations, standards, and concerns”. Reduced visual functions have a negative
impact on the overall individual’s functioning. Difficulties in accessing visual information
and problems in orientation and mobility create significant limitations in performing
daily activities and lead to diminished opportunities for education, work, social
participation, and leisure. Limited participation in the aforementioned areas with lower
social interactions have a negative impact on the individual’s quality of life. However, it
is unclear whether this construct of people with visual impairment is compromised due
to reduced ability to perform daily activities or due to difficulties in establishing social
interactions. Objectives. In an effort to indicate the consequences of visual impairment
on quality of life, the goal of this research was to determine the objective quality of life in
adults with different visual status when controlling the age. Methods. The Comprehensive
Quality of Life Scale was used to evaluate the quality of life. The sample consisted of 175
people – 92 participants with visual impairment and 83 participants without structural or
functional problems in the visual system. Results. Results of eight one-way ANCOVAs
indicated a significant effect of visual status on Objective quality of life in total (p < .001)
and on its four domains: Material well-being, Health, Productivity, Place in Community.
Conclusion. The effects of different visual status on the observed construct revealed
when age as a variable is controlled
AB  - Uvod: Kvalitet života je širok i složen konstrukt. Svetska zdravstvena organizacija ga
definiše kao „percepciju pojedinca o sopstvenom položaju u životu (...) u odnosu na
njegove ciljeve, očekivanja, standarde i interesovanja“. Snižene vidne funkcije imaju
negativan uticaj na celokupno funkcionisanje osobe. Teškoće u pristupu vizuelnim
informacijama i problemi u orijentaciji i kretanju stvaraju značajna ograničenja u
obavljanju svakodnevnih aktivnosti i dovode do smanjenih mogućnosti za obrazovanje,
rad, učešće u društvu i aktivnostima slobodnog vremena. Ograničeno učešće u
navedenim oblastima zajedno s nižim socijalnim interakcijama ima negativan uticaj
na kvalitet života pojedinca. Međutim, nejasno je da li je ovaj konstrukt kod osoba sa
oštećenjem vida kompromitovan zbog smanjene sposobnosti obavljanja svakodnevnih
aktivnosti ili zbog poteškoća u uspostavljanju socijalnih interakcija. Cilj: U nastojanju
da se ukaže na posledice oštećenja vida na kvalitet života, cilj ovog istraživanja je bio
utvrditi objektivan kvalitet života odraslih osoba s različitim vizuelnim statusom, kada
se kontroliše starost. Metode: Za procenu objektivnog kvaliteta života korišćena je
Sveobuhvatna skala kvaliteta života. Uzorak je činilo 175 odraslih osoba, od toga 92
ispitanika sa oštećenjem vida i 83 ispitanika bez strukturalnih ili funkcionalnih problema
u vizuelnom sistemu. Rezultati: Rezultati osam ANCOVA analiza ukazali su na značajan
uticaj vizuelnog statusa na objektivni kvalitet života u celini (p < .001) i na njegova četiri
domena: materijalno blagostanje, zdravlje, produktivnost i mesto u zajednici. Zaključak:
Prisutni su efekti različitog vizuelnog statusa na posmatrani konstrukt kada se kontroliše
starost kao varijabla.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Objective indicators of quality of life in people with different visual status
T1  - Objektivni indikatori kvaliteta života kod osoba s različitim vidnim statusom
EP  - 102
IS  - 2
SP  - 89
VL  - 21
DO  - 10.5937/specedreh21-35507
ER  - 
@article{
author = "Stanimirov, Ksenija and Jablan, Branka and Mijatović, Luka and Grbović, Aleksandra",
year = "2022",
abstract = "Introduction. Quality of life is a broad and complex construct. World Health Organization
refers to it as an “individual’s perception of their position in life (…) in relation to their
goals, expectations, standards, and concerns”. Reduced visual functions have a negative
impact on the overall individual’s functioning. Difficulties in accessing visual information
and problems in orientation and mobility create significant limitations in performing
daily activities and lead to diminished opportunities for education, work, social
participation, and leisure. Limited participation in the aforementioned areas with lower
social interactions have a negative impact on the individual’s quality of life. However, it
is unclear whether this construct of people with visual impairment is compromised due
to reduced ability to perform daily activities or due to difficulties in establishing social
interactions. Objectives. In an effort to indicate the consequences of visual impairment
on quality of life, the goal of this research was to determine the objective quality of life in
adults with different visual status when controlling the age. Methods. The Comprehensive
Quality of Life Scale was used to evaluate the quality of life. The sample consisted of 175
people – 92 participants with visual impairment and 83 participants without structural or
functional problems in the visual system. Results. Results of eight one-way ANCOVAs
indicated a significant effect of visual status on Objective quality of life in total (p < .001)
and on its four domains: Material well-being, Health, Productivity, Place in Community.
Conclusion. The effects of different visual status on the observed construct revealed
when age as a variable is controlled, Uvod: Kvalitet života je širok i složen konstrukt. Svetska zdravstvena organizacija ga
definiše kao „percepciju pojedinca o sopstvenom položaju u životu (...) u odnosu na
njegove ciljeve, očekivanja, standarde i interesovanja“. Snižene vidne funkcije imaju
negativan uticaj na celokupno funkcionisanje osobe. Teškoće u pristupu vizuelnim
informacijama i problemi u orijentaciji i kretanju stvaraju značajna ograničenja u
obavljanju svakodnevnih aktivnosti i dovode do smanjenih mogućnosti za obrazovanje,
rad, učešće u društvu i aktivnostima slobodnog vremena. Ograničeno učešće u
navedenim oblastima zajedno s nižim socijalnim interakcijama ima negativan uticaj
na kvalitet života pojedinca. Međutim, nejasno je da li je ovaj konstrukt kod osoba sa
oštećenjem vida kompromitovan zbog smanjene sposobnosti obavljanja svakodnevnih
aktivnosti ili zbog poteškoća u uspostavljanju socijalnih interakcija. Cilj: U nastojanju
da se ukaže na posledice oštećenja vida na kvalitet života, cilj ovog istraživanja je bio
utvrditi objektivan kvalitet života odraslih osoba s različitim vizuelnim statusom, kada
se kontroliše starost. Metode: Za procenu objektivnog kvaliteta života korišćena je
Sveobuhvatna skala kvaliteta života. Uzorak je činilo 175 odraslih osoba, od toga 92
ispitanika sa oštećenjem vida i 83 ispitanika bez strukturalnih ili funkcionalnih problema
u vizuelnom sistemu. Rezultati: Rezultati osam ANCOVA analiza ukazali su na značajan
uticaj vizuelnog statusa na objektivni kvalitet života u celini (p < .001) i na njegova četiri
domena: materijalno blagostanje, zdravlje, produktivnost i mesto u zajednici. Zaključak:
Prisutni su efekti različitog vizuelnog statusa na posmatrani konstrukt kada se kontroliše
starost kao varijabla.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Objective indicators of quality of life in people with different visual status, Objektivni indikatori kvaliteta života kod osoba s različitim vidnim statusom",
pages = "102-89",
number = "2",
volume = "21",
doi = "10.5937/specedreh21-35507"
}
Stanimirov, K., Jablan, B., Mijatović, L.,& Grbović, A.. (2022). Objective indicators of quality of life in people with different visual status. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 21(2), 89-102.
https://doi.org/10.5937/specedreh21-35507
Stanimirov K, Jablan B, Mijatović L, Grbović A. Objective indicators of quality of life in people with different visual status. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2022;21(2):89-102.
doi:10.5937/specedreh21-35507 .
Stanimirov, Ksenija, Jablan, Branka, Mijatović, Luka, Grbović, Aleksandra, "Objective indicators of quality of life in people with different visual status" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 21, no. 2 (2022):89-102,
https://doi.org/10.5937/specedreh21-35507 . .
1
1

Fizičke aktivnosti i oštećenje vida

Grbović, Aleksandra

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2022)

TY  - BOOK
AU  - Grbović, Aleksandra
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4775
AB  - Fizičke (motoričke) aktivnosti omogućavaju zadovoljenje čovekovih
fizičkih i psiholoških potreba, uz nemerljivu dobrobit na zdravstvenom planu.
Pozitivno utiču na razvoj sposobnosti i kompetencija i olakšavaju snalaženje
u mnogim situacijama u porodici, društvu ili na radnom mestu. Odvijaju se u
socijalnom kontekstu, što doprinosi razvoju prijateljskih odnosa, pozitivno utiče
na raspoloženje i emocionalno stanje i dovodi do osećanja zadovoljstva. Za osobe
sa ometenošću značaj fizičkih aktivnosti je još izraženiji, a koristi od njihovog
upražnjavanja su višestruke.
• Na fizičkom nivou vežbanje pospešuje rast i razvoj, ispravlja loše držanje
tela i poboljšava rad fizioloških organa i sistema, što smanjuje rizik od
nastanka bolesti.
• Na psihološkom nivou vežbanje razvija poverenje u sopstvene snage
i povećava samostalnost, doprinosi psihičkom zdravlju i boljem
prilagođavanju okruženju.
• Na socijalnom nivou vežbanje doprinosi izgradnji pozitivnih karakternih
osobina ličnosti i olakšava integraciju u društvo.
Fizičke aktivnosti su direktno povezane sa motoričkim znanjima, veštinama
i sposobnostima, što u slučaju prisutnog oštećenja vida zahteva sistematsko i
plansko podučavanje i specijalizovana znanja instruktora/nastavnika. U ovom
rukopisu razmatraju se aktuelni problemi i specifični pristupi vežbanju u slučaju
oštećenja vida, a pokriva vremenski raspon od rođenja slepog deteta do odraslog
doba. Čitalac se upoznaje sa specifičnostima motoričkog razvoja i sa faktorima
koji određuju motoričku aktivnost slepe i slabovide dece. Opisana su neophodna
prilagođavanja koja povećavaju dostupnost fizičkih aktivnosti osobama sa
oštećenjem vida. Deo rukopisa posvećen je specifičnostima izvođenja nastave
fizičkog vaspitanja sa slepim i slabovidim učenicima i dat je osvrt na mogućnosti
uključivanja osoba sa oštećenjem vida u aktivan stil života, kroz opis načina
prilagođavanja mnogih popularnih sportsko-rekreativnih aktivnosti.
Rukopis je prvenstveno namenjen studentima Fakulteta za specijalnu
edukaciju i rehabilitaciju, ali i drugim stručnjacima (profesorima fizičke kulture,
nastavnicima razredne nastave, trenerima i vaspitačima) koji u okviru svog
polja rada mogu imati potrebu za realizacijom fizičkih aktivnosti bilo sa decom i
mladima ili sa odraslim osobama sa oštećenjem vida.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
T2  - Fizičke aktivnosti i oštećenje vida
T1  - Fizičke aktivnosti i oštećenje vida
EP  - 191
SP  - 1
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4775
ER  - 
@book{
author = "Grbović, Aleksandra",
year = "2022",
abstract = "Fizičke (motoričke) aktivnosti omogućavaju zadovoljenje čovekovih
fizičkih i psiholoških potreba, uz nemerljivu dobrobit na zdravstvenom planu.
Pozitivno utiču na razvoj sposobnosti i kompetencija i olakšavaju snalaženje
u mnogim situacijama u porodici, društvu ili na radnom mestu. Odvijaju se u
socijalnom kontekstu, što doprinosi razvoju prijateljskih odnosa, pozitivno utiče
na raspoloženje i emocionalno stanje i dovodi do osećanja zadovoljstva. Za osobe
sa ometenošću značaj fizičkih aktivnosti je još izraženiji, a koristi od njihovog
upražnjavanja su višestruke.
• Na fizičkom nivou vežbanje pospešuje rast i razvoj, ispravlja loše držanje
tela i poboljšava rad fizioloških organa i sistema, što smanjuje rizik od
nastanka bolesti.
• Na psihološkom nivou vežbanje razvija poverenje u sopstvene snage
i povećava samostalnost, doprinosi psihičkom zdravlju i boljem
prilagođavanju okruženju.
• Na socijalnom nivou vežbanje doprinosi izgradnji pozitivnih karakternih
osobina ličnosti i olakšava integraciju u društvo.
Fizičke aktivnosti su direktno povezane sa motoričkim znanjima, veštinama
i sposobnostima, što u slučaju prisutnog oštećenja vida zahteva sistematsko i
plansko podučavanje i specijalizovana znanja instruktora/nastavnika. U ovom
rukopisu razmatraju se aktuelni problemi i specifični pristupi vežbanju u slučaju
oštećenja vida, a pokriva vremenski raspon od rođenja slepog deteta do odraslog
doba. Čitalac se upoznaje sa specifičnostima motoričkog razvoja i sa faktorima
koji određuju motoričku aktivnost slepe i slabovide dece. Opisana su neophodna
prilagođavanja koja povećavaju dostupnost fizičkih aktivnosti osobama sa
oštećenjem vida. Deo rukopisa posvećen je specifičnostima izvođenja nastave
fizičkog vaspitanja sa slepim i slabovidim učenicima i dat je osvrt na mogućnosti
uključivanja osoba sa oštećenjem vida u aktivan stil života, kroz opis načina
prilagođavanja mnogih popularnih sportsko-rekreativnih aktivnosti.
Rukopis je prvenstveno namenjen studentima Fakulteta za specijalnu
edukaciju i rehabilitaciju, ali i drugim stručnjacima (profesorima fizičke kulture,
nastavnicima razredne nastave, trenerima i vaspitačima) koji u okviru svog
polja rada mogu imati potrebu za realizacijom fizičkih aktivnosti bilo sa decom i
mladima ili sa odraslim osobama sa oštećenjem vida.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Fizičke aktivnosti i oštećenje vida",
title = "Fizičke aktivnosti i oštećenje vida",
pages = "191-1",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4775"
}
Grbović, A.. (2022). Fizičke aktivnosti i oštećenje vida. in Fizičke aktivnosti i oštećenje vida
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 1-191.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4775
Grbović A. Fizičke aktivnosti i oštećenje vida. in Fizičke aktivnosti i oštećenje vida. 2022;:1-191.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4775 .
Grbović, Aleksandra, "Fizičke aktivnosti i oštećenje vida" in Fizičke aktivnosti i oštećenje vida (2022):1-191,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4775 .

Ophthalmologists’ awareness of cerebral visual impairment – preliminary study

Stanimirov, Ksenija; Grbović, Aleksandra; Anđelković, Marija; Ljutica, Milorad; Rakić, Sanja

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Anđelković, Marija
AU  - Ljutica, Milorad
AU  - Rakić, Sanja
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3800
AB  - Introduction. Cerebral visual impairment is the leading cause of severe visual
impairment and blindness in infants and children in high-income countries. The main
cause of this condition is damage of higher visual pathways and brain centers which
leads to problems in processing visual information. In the last 20 years, an increase in
the prevalence of cerebral visual impairment has been observed, but this diagnosis as a
cause of vision problems in Serbia is not common. Objectives. The aim of this study was
to assess the awareness of ophthalmologists of cerebral visual impairment. Methods. The
Questionnaire for the assessment of cerebral visual impairment (Maitreya et al., 2018)
was translated into Serbian, and used for data collection. The sample consisted of 45
ophthalmologists employed on the territory of the Republic of Serbia. Results. Two thirds
of ophthalmologistsfrom the sample self-assessed their knowledge aslow (or nonexistent).
However, the results showed that they had a satisfying level of awareness about cerebral
visual impairment, and the majority of the participants correctly stated the most common
risk factor for cerebral visual impairment. The highest awareness was observed in
ophthalmologists who worked in health centers, those with more work experience, and
especially those who primarily worked with children. Conclusion. Further informing the
ophthalmologists about the diagnostic method of choice,symptomatology and differential
diagnosis of cerebral visual impairment is desirable. Raising the awareness of doctors
about this condition would lead to more frequent diagnoses, especially in babies with
neurological impairments that are currently most likely misdiagnosed or unrecognized
when it comes to their vision problems
AB  - Uvod: Cerebralno oštećenje vida je vodeći uzrok ozbiljnog oštećenja vida i slepoće kod
novorođenčadi i dece u razvijenim zemljama. Osnovni uzrok ovog stanja koje dovodi do
problema u obradi vizuelnih informacija predstavlja oštećenje viših vizuelnih puteva i
moždanih centara. U poslednjih 20 godina primetno je povećanje prevalencije cerebralnog
oštećenja vida, ali ova dijagnoza kao uzrok oštećenja vida u Srbiji nije uobičajena. Cilj:
Imajući to na umu, cilj ove studije je procena informisanosti oftalmologa o cerebralnom
oštećenju vida. Metode: U svrhu prikupljanja podataka, na srpski jezik je preveden i
korišćen Upitnik za procenu svesti o cerebralnom oštećenju vida (Maitreya et al., 2018).
U istraživanju je učestvovalo 45 oftalmologa zaposlenih u zdravstvenim ustanovama
na teritoriji Republike Srbije. Rezultati: Iako dve trećine oftalmologa iz uzorka
samoprocenjuje svoje znanje o cerebralnom oštećenju vida kao nisko (ili kao nepostojeće),
rezultati su pokazali da oni ipak imaju zadovoljavajući nivo informacija. Takođe, većina
učesnika je tačno navela koji najčešći faktor rizika za cerebralno oštećenje vida. Najviši
nivo informisanosti pokazali su oftalmolozi zaposleni u domovima zdravlja, oni s dužim
radnim stažom, i posebno oni koji prvenstveno rade s decom. Zaključak: Poželjno je
dalje informisanje oftalmologa koje bi posebno bilo usmereno na dijagnostičke metode,
simptomatologiju i diferencijalnu dijagnozu cerebralnog oštećenja vida. Pomenuto
podizanje svesti lekara o ovom stanju kod dece dovelo bi do češćeg dijagnostikovanja
cerebralnog oštećenja vida, posebno kod prevremeno rođene dece s neurološkim
oštećenjima, čije su vizuelne teškoće, kako trenutno stvari stoje, najverovatnije pogrešno
dijagnostikovane ili neprepoznate.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Ophthalmologists’ awareness of cerebral visual impairment – preliminary study
T1  - Informisanost oftalmologa o cerebralnom oštećenju vida – preliminarno istraživanje
EP  - 159
IS  - 3
SP  - 147
VL  - 20
DO  - 10.5937/specedreh20-33159
ER  - 
@article{
author = "Stanimirov, Ksenija and Grbović, Aleksandra and Anđelković, Marija and Ljutica, Milorad and Rakić, Sanja",
year = "2021",
abstract = "Introduction. Cerebral visual impairment is the leading cause of severe visual
impairment and blindness in infants and children in high-income countries. The main
cause of this condition is damage of higher visual pathways and brain centers which
leads to problems in processing visual information. In the last 20 years, an increase in
the prevalence of cerebral visual impairment has been observed, but this diagnosis as a
cause of vision problems in Serbia is not common. Objectives. The aim of this study was
to assess the awareness of ophthalmologists of cerebral visual impairment. Methods. The
Questionnaire for the assessment of cerebral visual impairment (Maitreya et al., 2018)
was translated into Serbian, and used for data collection. The sample consisted of 45
ophthalmologists employed on the territory of the Republic of Serbia. Results. Two thirds
of ophthalmologistsfrom the sample self-assessed their knowledge aslow (or nonexistent).
However, the results showed that they had a satisfying level of awareness about cerebral
visual impairment, and the majority of the participants correctly stated the most common
risk factor for cerebral visual impairment. The highest awareness was observed in
ophthalmologists who worked in health centers, those with more work experience, and
especially those who primarily worked with children. Conclusion. Further informing the
ophthalmologists about the diagnostic method of choice,symptomatology and differential
diagnosis of cerebral visual impairment is desirable. Raising the awareness of doctors
about this condition would lead to more frequent diagnoses, especially in babies with
neurological impairments that are currently most likely misdiagnosed or unrecognized
when it comes to their vision problems, Uvod: Cerebralno oštećenje vida je vodeći uzrok ozbiljnog oštećenja vida i slepoće kod
novorođenčadi i dece u razvijenim zemljama. Osnovni uzrok ovog stanja koje dovodi do
problema u obradi vizuelnih informacija predstavlja oštećenje viših vizuelnih puteva i
moždanih centara. U poslednjih 20 godina primetno je povećanje prevalencije cerebralnog
oštećenja vida, ali ova dijagnoza kao uzrok oštećenja vida u Srbiji nije uobičajena. Cilj:
Imajući to na umu, cilj ove studije je procena informisanosti oftalmologa o cerebralnom
oštećenju vida. Metode: U svrhu prikupljanja podataka, na srpski jezik je preveden i
korišćen Upitnik za procenu svesti o cerebralnom oštećenju vida (Maitreya et al., 2018).
U istraživanju je učestvovalo 45 oftalmologa zaposlenih u zdravstvenim ustanovama
na teritoriji Republike Srbije. Rezultati: Iako dve trećine oftalmologa iz uzorka
samoprocenjuje svoje znanje o cerebralnom oštećenju vida kao nisko (ili kao nepostojeće),
rezultati su pokazali da oni ipak imaju zadovoljavajući nivo informacija. Takođe, većina
učesnika je tačno navela koji najčešći faktor rizika za cerebralno oštećenje vida. Najviši
nivo informisanosti pokazali su oftalmolozi zaposleni u domovima zdravlja, oni s dužim
radnim stažom, i posebno oni koji prvenstveno rade s decom. Zaključak: Poželjno je
dalje informisanje oftalmologa koje bi posebno bilo usmereno na dijagnostičke metode,
simptomatologiju i diferencijalnu dijagnozu cerebralnog oštećenja vida. Pomenuto
podizanje svesti lekara o ovom stanju kod dece dovelo bi do češćeg dijagnostikovanja
cerebralnog oštećenja vida, posebno kod prevremeno rođene dece s neurološkim
oštećenjima, čije su vizuelne teškoće, kako trenutno stvari stoje, najverovatnije pogrešno
dijagnostikovane ili neprepoznate.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Ophthalmologists’ awareness of cerebral visual impairment – preliminary study, Informisanost oftalmologa o cerebralnom oštećenju vida – preliminarno istraživanje",
pages = "159-147",
number = "3",
volume = "20",
doi = "10.5937/specedreh20-33159"
}
Stanimirov, K., Grbović, A., Anđelković, M., Ljutica, M.,& Rakić, S.. (2021). Ophthalmologists’ awareness of cerebral visual impairment – preliminary study. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 20(3), 147-159.
https://doi.org/10.5937/specedreh20-33159
Stanimirov K, Grbović A, Anđelković M, Ljutica M, Rakić S. Ophthalmologists’ awareness of cerebral visual impairment – preliminary study. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2021;20(3):147-159.
doi:10.5937/specedreh20-33159 .
Stanimirov, Ksenija, Grbović, Aleksandra, Anđelković, Marija, Ljutica, Milorad, Rakić, Sanja, "Ophthalmologists’ awareness of cerebral visual impairment – preliminary study" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 20, no. 3 (2021):147-159,
https://doi.org/10.5937/specedreh20-33159 . .

Podsticanje razvoja samoodređenja dece sa oštećenjem vida na ranom i predškolskom uzrastu

Strižak, Nevena; Grbović, Aleksandra

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty, 2021)

TY  - CONF
AU  - Strižak, Nevena
AU  - Grbović, Aleksandra
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3825
AB  - Kroz postavke i pristupe socijalnog modela ometenosti, otvorilo se pitanje zbog čega osobe sa ometenošću imaju malo ili nimalo kontrole nad svojim životom i njegovim svakodnevnim, uobičajenim aspektima. Pokrenuto je kre- iranje mera kojima bi se jačalo samozastupanje, inicijativa, samopoštovanje, asertivnost i podstakao razvoj osoba sa ometenošću u pravcu nezavisnih, ili makar nezavisnijih, građana. Konstrukt samoodređenja koji se u ovim nasto- janjima istakao kao značajan odnosi se na veštine pravljenja izbora, odlučiva- nja, postavljanja i ostvarivanja ciljeva, samozastupanja i samousmeravanja.
Svojim sadržajem prepleten je sa brojnim gorućim pitanjima vezanim za po- ložaj osoba sa ometenošću u društvu, i privukao je veliku pažnju u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji. Samoodređenje je isticano kao tema od značaja za tranziciju učenika u adolescenciju, i iz adolescencije u odraslo doba, zbog čega je uobičajeno i deo kurikuluma namenjenog ovom uzrastu. No, vremenom je uočeno da je mesto samoodređenju u ranom obrazovanju i ranoj intervenciji, jer ono ima korene u veštinama koje se stiču u periodu ranog razvoja. Kada su deca sa oštećenjem vida u pitanju, uspostavljanje osnova samoodređenja u što ranijem uzrastu predstavlja i mehanizam prevencije zavisnosti mladih osoba sa oštećenjem vida od odraslih, ali i niske samoefikasnosti, naučene bespomoćnosti i spoljašnjeg lokusa kontrole.
Cilj ovog preglednog rada je prikaz konstrukta samoodređenja i načina njego- vog podsticanja kod dece sa oštećenjem vida ranog uzrasta.
AB  - Through the perspectives of social disability model, the question of little or hardly any control that people with disabilities have over their own lives has become visible and important.
Funds were directed in designing and implementing different project and initiatives, aiming to improve their self-advocacy, engagement, self-respect, assertiveness, and independence.
Self-determination emerged as an important construct, consisting of making choices and decisions free from external influence and setting and achieving goals independently. Self- determination is intertwined with numerous issues related to the position of person with disabilities in communities and in society in general, and it drew a lot of attention in special education and rehabilitation. For some time now, self-determination has been highlighted as an important part of the curriculum for adolescents and young adults. However, over time it has been observed that the right time for promoting self-determination is early education and early intervention, since it has its roots in the skills acquired in that period. When it comes to children with visual impairment, establishing the basis of self-determination at an early age is an important mechanism for preventing dependence, low self-efficacy, learned helplessness and external locus of control.
The aim of this review paper is to present the construct of selfdetermination and the ways it can be fostered in children with visual impairment at an early age.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty
C3  - Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
T1  - Podsticanje razvoja samoodređenja dece sa oštećenjem vida na ranom i predškolskom uzrastu
T1  - Fostering self-determination of children with visual impairment in early childhood
EP  - 413
SP  - 407
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3825
ER  - 
@conference{
author = "Strižak, Nevena and Grbović, Aleksandra",
year = "2021",
abstract = "Kroz postavke i pristupe socijalnog modela ometenosti, otvorilo se pitanje zbog čega osobe sa ometenošću imaju malo ili nimalo kontrole nad svojim životom i njegovim svakodnevnim, uobičajenim aspektima. Pokrenuto je kre- iranje mera kojima bi se jačalo samozastupanje, inicijativa, samopoštovanje, asertivnost i podstakao razvoj osoba sa ometenošću u pravcu nezavisnih, ili makar nezavisnijih, građana. Konstrukt samoodređenja koji se u ovim nasto- janjima istakao kao značajan odnosi se na veštine pravljenja izbora, odlučiva- nja, postavljanja i ostvarivanja ciljeva, samozastupanja i samousmeravanja.
Svojim sadržajem prepleten je sa brojnim gorućim pitanjima vezanim za po- ložaj osoba sa ometenošću u društvu, i privukao je veliku pažnju u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji. Samoodređenje je isticano kao tema od značaja za tranziciju učenika u adolescenciju, i iz adolescencije u odraslo doba, zbog čega je uobičajeno i deo kurikuluma namenjenog ovom uzrastu. No, vremenom je uočeno da je mesto samoodređenju u ranom obrazovanju i ranoj intervenciji, jer ono ima korene u veštinama koje se stiču u periodu ranog razvoja. Kada su deca sa oštećenjem vida u pitanju, uspostavljanje osnova samoodređenja u što ranijem uzrastu predstavlja i mehanizam prevencije zavisnosti mladih osoba sa oštećenjem vida od odraslih, ali i niske samoefikasnosti, naučene bespomoćnosti i spoljašnjeg lokusa kontrole.
Cilj ovog preglednog rada je prikaz konstrukta samoodređenja i načina njego- vog podsticanja kod dece sa oštećenjem vida ranog uzrasta., Through the perspectives of social disability model, the question of little or hardly any control that people with disabilities have over their own lives has become visible and important.
Funds were directed in designing and implementing different project and initiatives, aiming to improve their self-advocacy, engagement, self-respect, assertiveness, and independence.
Self-determination emerged as an important construct, consisting of making choices and decisions free from external influence and setting and achieving goals independently. Self- determination is intertwined with numerous issues related to the position of person with disabilities in communities and in society in general, and it drew a lot of attention in special education and rehabilitation. For some time now, self-determination has been highlighted as an important part of the curriculum for adolescents and young adults. However, over time it has been observed that the right time for promoting self-determination is early education and early intervention, since it has its roots in the skills acquired in that period. When it comes to children with visual impairment, establishing the basis of self-determination at an early age is an important mechanism for preventing dependence, low self-efficacy, learned helplessness and external locus of control.
The aim of this review paper is to present the construct of selfdetermination and the ways it can be fostered in children with visual impairment at an early age.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty",
journal = "Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.",
title = "Podsticanje razvoja samoodređenja dece sa oštećenjem vida na ranom i predškolskom uzrastu, Fostering self-determination of children with visual impairment in early childhood",
pages = "413-407",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3825"
}
Strižak, N.,& Grbović, A.. (2021). Podsticanje razvoja samoodređenja dece sa oštećenjem vida na ranom i predškolskom uzrastu. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty., 407-413.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3825
Strižak N, Grbović A. Podsticanje razvoja samoodređenja dece sa oštećenjem vida na ranom i predškolskom uzrastu. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.. 2021;:407-413.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3825 .
Strižak, Nevena, Grbović, Aleksandra, "Podsticanje razvoja samoodređenja dece sa oštećenjem vida na ranom i predškolskom uzrastu" in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. (2021):407-413,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3825 .

Podsticanje razvoja samoodređenja dece sa oštećenjem vida na ranom i predškolskom uzrastu

Strižak, Nevena; Grbović, Aleksandra

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2021)

TY  - CONF
AU  - Strižak, Nevena
AU  - Grbović, Aleksandra
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3738
AB  - Kroz postavke i pristupe socijalnog modela ometenosti, otvorilo se pitanje zbog čega osobe sa ometenošću imaju malo ili nimalo kontrole nad svojim životom i njegovim svakodnevnim, uobičajenim aspektima.
Pokrenuto je kreiranje mera kojima bi se jačalo samozastupanje, inicijativa, samopoštovanje, asertivnost i podstakao razvoj osoba sa ometenošću u pravcu nezavisnih, ili makar nezavisnijih, građana. Konstrukt samoodređenja koji se u ovim nastojanjima istakao kao značajan odnosi se na veštine pravljenja izbora, odlučivanja, postavljanja i ostvarivanja ciljeva, samozastupanja i samousmeravanja. Svojim sadržajem prepleten je sa brojnim gorućim pitanjima vezanim za položaj osoba sa ometenošću u društvu, i privukao je veliku pažnju u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji.
Samoodređenje je isticano kao tema od značaja za tranziciju učenika u adolescenciju, i iz adolescencije u odraslo doba, zbog čega je uobičajeno i deo kurikuluma namenjenog ovom uzrastu. No, vremenom je uočeno da je mesto samoodređenju u ranom obrazovanju i ranoj intervenciji, jer ono ima korene u veštinama koje se stiču u periodu ranog razvoja. Kada su deca sa oštećenjem vida u pitanju, uspostavljanje osnova samoodređenja u što ranijem uzrastu predstavlja i mehanizam prevencije zavisnosti mladih osoba sa oštećenjem vida od odraslih, ali i niske samoefikasnosti, naučene bespomoćnosti i spoljašnjeg lokusa kontrole.
Cilj ovog preglednog rada je prikaz konstrukta samoodređenja i načina njegovog podsticanja kod dece sa oštećenjem vida ranog uzrasta.
AB  - Through the perspectives of social disability model, the question of little or hardly any control that people with disabilities have over their own lives has become visible and important. Funds were directed in designing and implementing different project and initiatives, aiming to improve their self-advocacy, engagement, self-respect, assertiveness, and independence. Self-determination emerged as an important construct, consisting of making choices and decisions free from external influence and setting and achieving goals independently. Self-determination is intertwined with numerous issues related to the position of person with disabilities in communities and in society in general, and it drew a lot of attention in special education and rehabilitation. For some time now, self-determination has been highlighted as an important part of the curriculum for adolescents and young adults. However, over time it has been observed that the right time for promoting self-determination is early education and early intervention, since it has its roots in the skills acquired in that period. When it comes to children with visual impairment, establishing the basis of self-determination at an early age is an important mechanism for preventing dependence, low self-efficacy, learned helplessness and external locus of control.
The aim of this review paper is to present the construct of self- determination and the ways it can be fostered in children with visual impairment at an early age.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
T1  - Podsticanje razvoja samoodređenja dece sa oštećenjem vida na ranom i predškolskom uzrastu
T1  - Fostering self-determination of children with visual impairment in early childhood
EP  - 154
SP  - 153
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3738
ER  - 
@conference{
author = "Strižak, Nevena and Grbović, Aleksandra",
year = "2021",
abstract = "Kroz postavke i pristupe socijalnog modela ometenosti, otvorilo se pitanje zbog čega osobe sa ometenošću imaju malo ili nimalo kontrole nad svojim životom i njegovim svakodnevnim, uobičajenim aspektima.
Pokrenuto je kreiranje mera kojima bi se jačalo samozastupanje, inicijativa, samopoštovanje, asertivnost i podstakao razvoj osoba sa ometenošću u pravcu nezavisnih, ili makar nezavisnijih, građana. Konstrukt samoodređenja koji se u ovim nastojanjima istakao kao značajan odnosi se na veštine pravljenja izbora, odlučivanja, postavljanja i ostvarivanja ciljeva, samozastupanja i samousmeravanja. Svojim sadržajem prepleten je sa brojnim gorućim pitanjima vezanim za položaj osoba sa ometenošću u društvu, i privukao je veliku pažnju u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji.
Samoodređenje je isticano kao tema od značaja za tranziciju učenika u adolescenciju, i iz adolescencije u odraslo doba, zbog čega je uobičajeno i deo kurikuluma namenjenog ovom uzrastu. No, vremenom je uočeno da je mesto samoodređenju u ranom obrazovanju i ranoj intervenciji, jer ono ima korene u veštinama koje se stiču u periodu ranog razvoja. Kada su deca sa oštećenjem vida u pitanju, uspostavljanje osnova samoodređenja u što ranijem uzrastu predstavlja i mehanizam prevencije zavisnosti mladih osoba sa oštećenjem vida od odraslih, ali i niske samoefikasnosti, naučene bespomoćnosti i spoljašnjeg lokusa kontrole.
Cilj ovog preglednog rada je prikaz konstrukta samoodređenja i načina njegovog podsticanja kod dece sa oštećenjem vida ranog uzrasta., Through the perspectives of social disability model, the question of little or hardly any control that people with disabilities have over their own lives has become visible and important. Funds were directed in designing and implementing different project and initiatives, aiming to improve their self-advocacy, engagement, self-respect, assertiveness, and independence. Self-determination emerged as an important construct, consisting of making choices and decisions free from external influence and setting and achieving goals independently. Self-determination is intertwined with numerous issues related to the position of person with disabilities in communities and in society in general, and it drew a lot of attention in special education and rehabilitation. For some time now, self-determination has been highlighted as an important part of the curriculum for adolescents and young adults. However, over time it has been observed that the right time for promoting self-determination is early education and early intervention, since it has its roots in the skills acquired in that period. When it comes to children with visual impairment, establishing the basis of self-determination at an early age is an important mechanism for preventing dependence, low self-efficacy, learned helplessness and external locus of control.
The aim of this review paper is to present the construct of self- determination and the ways it can be fostered in children with visual impairment at an early age.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.",
title = "Podsticanje razvoja samoodređenja dece sa oštećenjem vida na ranom i predškolskom uzrastu, Fostering self-determination of children with visual impairment in early childhood",
pages = "154-153",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3738"
}
Strižak, N.,& Grbović, A.. (2021). Podsticanje razvoja samoodređenja dece sa oštećenjem vida na ranom i predškolskom uzrastu. in Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 153-154.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3738
Strižak N, Grbović A. Podsticanje razvoja samoodređenja dece sa oštećenjem vida na ranom i predškolskom uzrastu. in Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.. 2021;:153-154.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3738 .
Strižak, Nevena, Grbović, Aleksandra, "Podsticanje razvoja samoodređenja dece sa oštećenjem vida na ranom i predškolskom uzrastu" in Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. (2021):153-154,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3738 .

Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko Ometene dece

Stanimirov, Ksenija; Grbović, Aleksandra; Martać, Valentina; Anđelković, Marija

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty, 2021)

TY  - CONF
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Martać, Valentina
AU  - Anđelković, Marija
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3835
AB  - Uvod: Cerebralno oštećenje vida je neurološki poremećaj koji nastaje kao po- sledica lezije u beloj moždanoj masi. Smatra se najčešćim uzrokom oštećenja vida kod prevremeno rođene dece i dece s cerebralnom paralizom. Osim toga, medicinska stanja kod kojih se javlja ovaj tip oštećenja vida uključuju i periven- trikularnu leukomalaciju, hipoksičnu ishemičnu encefalopatiju, moždani udar, različite infekcije, strukturalne abnormalnosti, traume (npr. povrede glave), metaboličke poremećaje. Zbog kompleksne neurološke i neurooftalmološke etiologije, ovo stanje se često ne dijagnostikuje ili se dijagnostikuje pogrešno.
Cilj: Na osnovu pregleda literature opisati karakteristike vizuelnog ponašanja koje se javlja kod višestruko ometene dece i koje može ukazati na prisustvo oštećenja vida usled neuroloških smetnji.
Metod: Prikupljanje podataka je izvršeno pregledom dostupnih štampanih izvora, kao i elektronskih baza ERIC, JSTOR, Google Scholar, sa odgovrajućim ključnim rečima.
Rezultati: Cerebralno oštećenje vida najčešće se manifestuje kao neuobičaje- no zurenje u izvor svetla i nedostatak vizuelnih refleksnih odgovora. Uočena je pojava preferencije posmatranja jednobojnih i/ili poznatih predmeta, pred- meta koji se kreću ili koji reflektuju svetlo, kao i nemogućnost prepoznavanja udaljenih predmeta. Latencija u davanju adekvatnog vizuomotornog odgovo- ra i ispadi u vidnom polju takođe mogu ukazati na prisutnost promena na nivou mozga. Složenost vizuelnog okruženja (zasićenost predmetima, bojama, šarama i sl.) ima upadljivo negativan uticaj na vizuelnu percepciju dece s više- strukim smetnjama. Vizuelna disfunkcija može biti različitog stepena – teška, umerena ili laka, ali je začajno istaći da ona ne predstavlja indikaciju detetovih kognitivnih sposobnosti.
Zaključak: Bez obzira na stepen vizuelne disfunkcije, karakteristično je da vi- zuelno funkcionisanje fluktuira tokom dana u zavisnosti od sredinskih fakto- ra, doba dana, detetovog zdravstvenog stanja, terapije lekovima, što znatno otežava procenu. Iako vrlo složena, procena vizuelnog funkcionisanja dece s višestrukom ometenošću predstavlja temelj za kreiranje individualnih progra- ma intervencije. Stoga je izuzetno značajno poznavati karakteristike vizuelnog ponašanja koje koja ukazuju na ovo neurološko stanje.
AB  - Introduction: Cerebral visual impairment is a neurological disorder that occurs as a consequence of a lesion in the white matter of the brain. It is considered to be the most common cause of visual impairment in premature babies and children with cerebral palsy.
In addition to brain damage, medical conditions in which this type of impairment occurs include periventricular leukomalacia, hypoxic-ischemic encephalopathy, stroke, various infections, structural abnormalities, trauma (e.g. head injuries), and metabolic disorders.
Due to the complex neurological and neuroophthalmological etiology, this condition is often undiagnosed or misdiagnosed.
Aim: Based on the literature review, to describe characteristics of visual behavior which occur in children with multiple disabilities and which could indicate the presence of visual impairment due to neurological disorders.
Method: Data was collected by reviewing available printed sources, as well as electronic databases ERIC, JSTOR, Google Scholar, with appropriate keywords.
Results: Cerebral visual impairment is most often manifested as unusual staring at a light source and lack of visual reflex responses. The preference for observing monochromatic and/or known objects, moving or reflecting objects, as well as the inability of recognizing distant objects were noted. Latency in giving an adequate visuomotor response and visual field deficits may also indicate the presence of changes at the brain level. The complexity of the visual environment (saturation with objects, colors, patterns, etc.) has a noticeable negative impact on the visual perception of children with multiple disabilities. Visual dysfunction can be of varying degrees – severe, moderate or mild, but it is important to point out that it is not an indication of the child’s cognitive abilities.
Conclusion: Regardless of the visual dysfunction degree, it is characteristic that visual functioning fluctuates during the day depending on environmental factors, part of the day child’s health condition, drug therapy, which significantly complicates the assessment.
Although very complex, the assessment of the visual functioning of children with multiple disabilities is the foundation for creating individual intervention programs. Therefore, it is extremely important to know the characteristic of visual behavior that indicate this neurological condition.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty
C3  - Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
T1  - Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko Ometene dece
T1  - Manifestations of cerebral visual impairment in children with multiple disabilities
EP  - 466
SP  - 459
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3835
ER  - 
@conference{
author = "Stanimirov, Ksenija and Grbović, Aleksandra and Martać, Valentina and Anđelković, Marija",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Cerebralno oštećenje vida je neurološki poremećaj koji nastaje kao po- sledica lezije u beloj moždanoj masi. Smatra se najčešćim uzrokom oštećenja vida kod prevremeno rođene dece i dece s cerebralnom paralizom. Osim toga, medicinska stanja kod kojih se javlja ovaj tip oštećenja vida uključuju i periven- trikularnu leukomalaciju, hipoksičnu ishemičnu encefalopatiju, moždani udar, različite infekcije, strukturalne abnormalnosti, traume (npr. povrede glave), metaboličke poremećaje. Zbog kompleksne neurološke i neurooftalmološke etiologije, ovo stanje se često ne dijagnostikuje ili se dijagnostikuje pogrešno.
Cilj: Na osnovu pregleda literature opisati karakteristike vizuelnog ponašanja koje se javlja kod višestruko ometene dece i koje može ukazati na prisustvo oštećenja vida usled neuroloških smetnji.
Metod: Prikupljanje podataka je izvršeno pregledom dostupnih štampanih izvora, kao i elektronskih baza ERIC, JSTOR, Google Scholar, sa odgovrajućim ključnim rečima.
Rezultati: Cerebralno oštećenje vida najčešće se manifestuje kao neuobičaje- no zurenje u izvor svetla i nedostatak vizuelnih refleksnih odgovora. Uočena je pojava preferencije posmatranja jednobojnih i/ili poznatih predmeta, pred- meta koji se kreću ili koji reflektuju svetlo, kao i nemogućnost prepoznavanja udaljenih predmeta. Latencija u davanju adekvatnog vizuomotornog odgovo- ra i ispadi u vidnom polju takođe mogu ukazati na prisutnost promena na nivou mozga. Složenost vizuelnog okruženja (zasićenost predmetima, bojama, šarama i sl.) ima upadljivo negativan uticaj na vizuelnu percepciju dece s više- strukim smetnjama. Vizuelna disfunkcija može biti različitog stepena – teška, umerena ili laka, ali je začajno istaći da ona ne predstavlja indikaciju detetovih kognitivnih sposobnosti.
Zaključak: Bez obzira na stepen vizuelne disfunkcije, karakteristično je da vi- zuelno funkcionisanje fluktuira tokom dana u zavisnosti od sredinskih fakto- ra, doba dana, detetovog zdravstvenog stanja, terapije lekovima, što znatno otežava procenu. Iako vrlo složena, procena vizuelnog funkcionisanja dece s višestrukom ometenošću predstavlja temelj za kreiranje individualnih progra- ma intervencije. Stoga je izuzetno značajno poznavati karakteristike vizuelnog ponašanja koje koja ukazuju na ovo neurološko stanje., Introduction: Cerebral visual impairment is a neurological disorder that occurs as a consequence of a lesion in the white matter of the brain. It is considered to be the most common cause of visual impairment in premature babies and children with cerebral palsy.
In addition to brain damage, medical conditions in which this type of impairment occurs include periventricular leukomalacia, hypoxic-ischemic encephalopathy, stroke, various infections, structural abnormalities, trauma (e.g. head injuries), and metabolic disorders.
Due to the complex neurological and neuroophthalmological etiology, this condition is often undiagnosed or misdiagnosed.
Aim: Based on the literature review, to describe characteristics of visual behavior which occur in children with multiple disabilities and which could indicate the presence of visual impairment due to neurological disorders.
Method: Data was collected by reviewing available printed sources, as well as electronic databases ERIC, JSTOR, Google Scholar, with appropriate keywords.
Results: Cerebral visual impairment is most often manifested as unusual staring at a light source and lack of visual reflex responses. The preference for observing monochromatic and/or known objects, moving or reflecting objects, as well as the inability of recognizing distant objects were noted. Latency in giving an adequate visuomotor response and visual field deficits may also indicate the presence of changes at the brain level. The complexity of the visual environment (saturation with objects, colors, patterns, etc.) has a noticeable negative impact on the visual perception of children with multiple disabilities. Visual dysfunction can be of varying degrees – severe, moderate or mild, but it is important to point out that it is not an indication of the child’s cognitive abilities.
Conclusion: Regardless of the visual dysfunction degree, it is characteristic that visual functioning fluctuates during the day depending on environmental factors, part of the day child’s health condition, drug therapy, which significantly complicates the assessment.
Although very complex, the assessment of the visual functioning of children with multiple disabilities is the foundation for creating individual intervention programs. Therefore, it is extremely important to know the characteristic of visual behavior that indicate this neurological condition.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty",
journal = "Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.",
title = "Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko Ometene dece, Manifestations of cerebral visual impairment in children with multiple disabilities",
pages = "466-459",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3835"
}
Stanimirov, K., Grbović, A., Martać, V.,& Anđelković, M.. (2021). Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko Ometene dece. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty., 459-466.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3835
Stanimirov K, Grbović A, Martać V, Anđelković M. Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko Ometene dece. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.. 2021;:459-466.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3835 .
Stanimirov, Ksenija, Grbović, Aleksandra, Martać, Valentina, Anđelković, Marija, "Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko Ometene dece" in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. (2021):459-466,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3835 .

Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko ometene dece

Stanimirov, Ksenija; Grbović, Aleksandra; Martać, Valentina; Anđelković, Marija

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2021)

TY  - CONF
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Martać, Valentina
AU  - Anđelković, Marija
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3730
AB  - Uvod: Cerebralno oštećenje vida je neurološki poremećaj koji nastaje kao posledica lezije u beloj moždanoj masi. Smatra se najčešćim uzrokom oštećenja vida kod prevremeno rođene dece i dece s cerebralnom paralizom. Osim toga, medicinska stanja kod kojih se javlja ovaj tip oštećenja vida uključuju i periventrikularnu leukomalaciju, hipoksičnu ishemičnu encefalopatiju, moždani udar, različite infekcije, strukturalne abnormalnosti, traume (npr. povrede glave), metaboličke poremećaje.
Zbog kompleksne neurološke i neurooftalmološke etiologije, ovo stanje se često ne dijagnostikuje ili se dijagnostikuje pogrešno.
Cilj: Na osnovu pregleda literature opisati karakteristike vizuelnog ponašanja koje se javlja kod višestruko ometene dece i koje može ukazati na prisustvo oštećenja vida usled neuroloških smetnji.
Metod: Prikupljanje podataka je izvršeno pregledom dostupnih štampanih izvora, kao i elektronskih baza ERIC, JSTOR, Google Scholar, sa odgovrajućim ključnim rečima.
Rezultati: Cerebralno oštećenje vida najčešće se manifestuje kao neuobičajeno zurenje u izvor svetla i nedostatak vizuelnih refleksnih odgovora. Uočena je pojava preferencije posmatranja jednobojnih i/ili poznatih predmeta, predmeta koji se kreću ili koji reflektuju svetlo, kao i nemogućnost prepoznavanja udaljenih predmeta. Latencija u davanju adekvatnog vizuomotornog odgovora i ispadi u vidnom polju takođe mogu ukazati na prisutnost promena na nivou mozga. Složenost vizuelnog okruženja (zasićenost predmetima, bojama, šarama i sl.) ima upadljivo negativan uticaj na vizuelnu percepciju dece s višestrukim smetnjama. Vizuelna disfunkcija može biti različitog stepena – teška, umerena ili laka, ali je začajno istaći da ona ne predstavlja indikaciju detetovih kognitivnih sposobnosti.
Zaključak: Bez obzira na stepen vizuelne disfunkcije, karakteristično je da vizuelno funkcionisanje fluktuira tokom dana u zavisnosti od sredinskih faktora, doba dana, detetovog zdravstvenog stanja, terapije lekovima, što znatno otežava procenu. Iako vrlo složena, procena vizuelnog funkcionisanja dece s višestrukom ometenošću predstavlja temelj za kreiranje individualnih programa intervencije. Stoga je izuzetno značajno poznavati karakteristike vizuelnog ponašanja koje koja ukazuju na ovo neurološko stanje.
AB  - Introduction: Cerebral visual impairment is a neurological disorder that occurs as a consequence of a lesion in the white matter of the brain. It is considered to be the most common cause of visual impairment in premature babies and children with cerebral palsy. In addition to brain damage, medical conditions in which this type of impairment occurs include periventricular leukomalacia, hypoxic-ischemic encephalopathy, stroke, various infections, structural abnormalities, trauma (e.g. head injuries), and metabolic disorders.
Due to the complex neurological and neuroophthalmological etiology, this condition is often undiagnosed or misdiagnosed.
Aim: Based on the literature review, to describe characteristics of visual behavior which occur in children with multiple disabilities and which could indicate the presence of visual impairment due to neurological disorders.
Method: Data was collected by reviewing available printed sources, as well as electronic databases ERIC, JSTOR, Google Scholar, with appropriate keywords.
Results: Cerebral visual impairment is most often manifested as unusual staring at a light source and lack of visual reflex responses. The preference for observing monochromatic and/or known objects, moving or reflecting objects, as well as the inability of recognizing distant objects were noted.
Latency in giving an adequate visuomotor response and visual field deficits may also indicate the presence of changes at the brain level. The complexity of the visual environment (saturation with objects, colors, patterns, etc.) has a noticeable negative impact on the visual perception of children with multiple disabilities. Visual dysfunction can be of varying degrees – severe, moderate or mild, but it is important to point out that it is not an indication of the child’s cognitive abilities.
Conclusion: Regardless of the visual dysfunction degree, it is characteristic that visual functioning fluctuates during the day depending on environmental factors, part of the day, child’s health condition, drug therapy, which significantly complicates the assessment. Although very complex, the assessment of the visual functioning of children with multiple disabilities is the foundation for creating individual intervention programs.
Therefore, it is extremely important to know the characteristic of visual behavior that indicate this neurological condition.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine
T1  - Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko ometene dece
T1  - Manifestations of cerebral visual impairment in children with multiple disabilities
EP  - 175
SP  - 174
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3730
ER  - 
@conference{
author = "Stanimirov, Ksenija and Grbović, Aleksandra and Martać, Valentina and Anđelković, Marija",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Cerebralno oštećenje vida je neurološki poremećaj koji nastaje kao posledica lezije u beloj moždanoj masi. Smatra se najčešćim uzrokom oštećenja vida kod prevremeno rođene dece i dece s cerebralnom paralizom. Osim toga, medicinska stanja kod kojih se javlja ovaj tip oštećenja vida uključuju i periventrikularnu leukomalaciju, hipoksičnu ishemičnu encefalopatiju, moždani udar, različite infekcije, strukturalne abnormalnosti, traume (npr. povrede glave), metaboličke poremećaje.
Zbog kompleksne neurološke i neurooftalmološke etiologije, ovo stanje se često ne dijagnostikuje ili se dijagnostikuje pogrešno.
Cilj: Na osnovu pregleda literature opisati karakteristike vizuelnog ponašanja koje se javlja kod višestruko ometene dece i koje može ukazati na prisustvo oštećenja vida usled neuroloških smetnji.
Metod: Prikupljanje podataka je izvršeno pregledom dostupnih štampanih izvora, kao i elektronskih baza ERIC, JSTOR, Google Scholar, sa odgovrajućim ključnim rečima.
Rezultati: Cerebralno oštećenje vida najčešće se manifestuje kao neuobičajeno zurenje u izvor svetla i nedostatak vizuelnih refleksnih odgovora. Uočena je pojava preferencije posmatranja jednobojnih i/ili poznatih predmeta, predmeta koji se kreću ili koji reflektuju svetlo, kao i nemogućnost prepoznavanja udaljenih predmeta. Latencija u davanju adekvatnog vizuomotornog odgovora i ispadi u vidnom polju takođe mogu ukazati na prisutnost promena na nivou mozga. Složenost vizuelnog okruženja (zasićenost predmetima, bojama, šarama i sl.) ima upadljivo negativan uticaj na vizuelnu percepciju dece s višestrukim smetnjama. Vizuelna disfunkcija može biti različitog stepena – teška, umerena ili laka, ali je začajno istaći da ona ne predstavlja indikaciju detetovih kognitivnih sposobnosti.
Zaključak: Bez obzira na stepen vizuelne disfunkcije, karakteristično je da vizuelno funkcionisanje fluktuira tokom dana u zavisnosti od sredinskih faktora, doba dana, detetovog zdravstvenog stanja, terapije lekovima, što znatno otežava procenu. Iako vrlo složena, procena vizuelnog funkcionisanja dece s višestrukom ometenošću predstavlja temelj za kreiranje individualnih programa intervencije. Stoga je izuzetno značajno poznavati karakteristike vizuelnog ponašanja koje koja ukazuju na ovo neurološko stanje., Introduction: Cerebral visual impairment is a neurological disorder that occurs as a consequence of a lesion in the white matter of the brain. It is considered to be the most common cause of visual impairment in premature babies and children with cerebral palsy. In addition to brain damage, medical conditions in which this type of impairment occurs include periventricular leukomalacia, hypoxic-ischemic encephalopathy, stroke, various infections, structural abnormalities, trauma (e.g. head injuries), and metabolic disorders.
Due to the complex neurological and neuroophthalmological etiology, this condition is often undiagnosed or misdiagnosed.
Aim: Based on the literature review, to describe characteristics of visual behavior which occur in children with multiple disabilities and which could indicate the presence of visual impairment due to neurological disorders.
Method: Data was collected by reviewing available printed sources, as well as electronic databases ERIC, JSTOR, Google Scholar, with appropriate keywords.
Results: Cerebral visual impairment is most often manifested as unusual staring at a light source and lack of visual reflex responses. The preference for observing monochromatic and/or known objects, moving or reflecting objects, as well as the inability of recognizing distant objects were noted.
Latency in giving an adequate visuomotor response and visual field deficits may also indicate the presence of changes at the brain level. The complexity of the visual environment (saturation with objects, colors, patterns, etc.) has a noticeable negative impact on the visual perception of children with multiple disabilities. Visual dysfunction can be of varying degrees – severe, moderate or mild, but it is important to point out that it is not an indication of the child’s cognitive abilities.
Conclusion: Regardless of the visual dysfunction degree, it is characteristic that visual functioning fluctuates during the day depending on environmental factors, part of the day, child’s health condition, drug therapy, which significantly complicates the assessment. Although very complex, the assessment of the visual functioning of children with multiple disabilities is the foundation for creating individual intervention programs.
Therefore, it is extremely important to know the characteristic of visual behavior that indicate this neurological condition.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine",
title = "Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko ometene dece, Manifestations of cerebral visual impairment in children with multiple disabilities",
pages = "175-174",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3730"
}
Stanimirov, K., Grbović, A., Martać, V.,& Anđelković, M.. (2021). Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko ometene dece. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 174-175.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3730
Stanimirov K, Grbović A, Martać V, Anđelković M. Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko ometene dece. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine. 2021;:174-175.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3730 .
Stanimirov, Ksenija, Grbović, Aleksandra, Martać, Valentina, Anđelković, Marija, "Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko ometene dece" in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine (2021):174-175,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3730 .

Fizičke aktivnosti osoba sa oštećenjem vida i faktori koji ih određuju

Stanimirov, Ksenija; Grbović, Aleksandra; Dimoski, Sanja; Jorgić, Bojan

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Dimoski, Sanja
AU  - Jorgić, Bojan
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1255
AB  - Introduction. Physical activities are very important for physical and mental health and for the quality of life itself. Engaging in them leads to a higher level of participation in community life at any age. However, regardless of their beneficial effects, people with disabilities most often do not meet the minimum physical engagement recommended for a healthy lifestyle. Objective. The aim of the paper was to detect factors related to physical activity of young people with visual impairments. Methods. The sample included 45 adults of both genders (53% of females), ages 18 to 39 (M = 28.78, SD = 7.22), with no additional difficulties that could limit exercising. Physical activity barrier scale for persons who are blind and visually impaired was used. Results. The results showed that visually impaired participants most often faced unfavorable environmental factors when engaging in physical activity, as well as barriers arising from the physical environment. This is followed by personal factors, where psychological barriers were expressed. Factors related to visual impairment were in the third place. The variables important for participation of young adults in physical activities were gender and independent movement, while the degree of visual impairment and working status were not important. Compared to males, females experienced four out of eight examined barriers significantly more often, while persons with impaired vision who do not move independently experienced a significantly higher frequency of the three types of tested barriers. Conclusion. The research findings imply that in order to increase the level of participation of people with visual impairments in physical activities, society must first strive for greater adaptation to the physical and social environment.
AB  - Uvod: Fizičke aktivnosti su veoma značajne za fizičko i psihičko zdravlje i za sam kvalitet života. Nevezano za uzrast, one vode višem stepenu participacije u životu zajednice. Bez obzira na blagotvorne efekte, osobe sa invaliditetom najčešće ne ispunjavaju minimum fizičkog angažovanja preporučljiv za ostvarivanje zdravog stila života. Cilj: Cilj rada je detektovanje faktora koji su u vezi s fizičkim aktivnostima mlađih osoba sa oštećenjem vida. Metode: U istraživanju je učestvovalo 45 ispitanika oba pola (53% žena), uzrasta od 18 do 39 godina (AS = 28.78, SD = 7.22), bez dodatnih teškoća koje ograničavaju vežbanje. Korišćena je Skala za ispitivanje barijera u upražnjavanju fizičkih aktivnosti osoba sa oštećenjem vida (Physical Activity Barrier Scale for Persons Who are Blind or Visually Impaired). Rezultati: Rezultati su pokazali da se ispitanici sa oštećenjem vida u upražnjavanju fizičkih aktivnosti najčešće suočavaju s nepovoljnim sredinskim faktorima, a u okviru njih s barijerama koje proizilaze iz fizičkog okruženja. Slede lični faktori, gde su izražene barijere psihološke prirode. Na trećem mestu su faktori u vezi s vizuelnom ometenošću. Varijable od značaja za participiranje u fizičkim aktivnostima mlađih odraslih jesu pol i samostalnost u kretanju, dok stepen oštećenja vida i radni status to nisu. Ispitanice, u odnosu na ispitanike, značajno češće doživljavaju četiri od osam ispitivanih barijera, dok osobe sa oštećenjem vida koje se ne kreću samostalno doživljavaju značajno veću učestalost tri vrste ispitivanih barijera. Zaključak: Nalazi istraživanja impliciraju da za povećanje stepena učešća osoba sa oštećenjem vida u fizičkim aktivnostima najpre treba nastojati na većem prilagođavanju fizičkog i socijalnog okruženja.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Fizičke aktivnosti osoba sa oštećenjem vida i faktori koji ih određuju
T1  - Physical activities of people with visual impairment and their determining factors
EP  - 107
IS  - 2
SP  - 91
VL  - 19
DO  - 10.5937/specedreh19-26366
ER  - 
@article{
author = "Stanimirov, Ksenija and Grbović, Aleksandra and Dimoski, Sanja and Jorgić, Bojan",
year = "2020",
abstract = "Introduction. Physical activities are very important for physical and mental health and for the quality of life itself. Engaging in them leads to a higher level of participation in community life at any age. However, regardless of their beneficial effects, people with disabilities most often do not meet the minimum physical engagement recommended for a healthy lifestyle. Objective. The aim of the paper was to detect factors related to physical activity of young people with visual impairments. Methods. The sample included 45 adults of both genders (53% of females), ages 18 to 39 (M = 28.78, SD = 7.22), with no additional difficulties that could limit exercising. Physical activity barrier scale for persons who are blind and visually impaired was used. Results. The results showed that visually impaired participants most often faced unfavorable environmental factors when engaging in physical activity, as well as barriers arising from the physical environment. This is followed by personal factors, where psychological barriers were expressed. Factors related to visual impairment were in the third place. The variables important for participation of young adults in physical activities were gender and independent movement, while the degree of visual impairment and working status were not important. Compared to males, females experienced four out of eight examined barriers significantly more often, while persons with impaired vision who do not move independently experienced a significantly higher frequency of the three types of tested barriers. Conclusion. The research findings imply that in order to increase the level of participation of people with visual impairments in physical activities, society must first strive for greater adaptation to the physical and social environment., Uvod: Fizičke aktivnosti su veoma značajne za fizičko i psihičko zdravlje i za sam kvalitet života. Nevezano za uzrast, one vode višem stepenu participacije u životu zajednice. Bez obzira na blagotvorne efekte, osobe sa invaliditetom najčešće ne ispunjavaju minimum fizičkog angažovanja preporučljiv za ostvarivanje zdravog stila života. Cilj: Cilj rada je detektovanje faktora koji su u vezi s fizičkim aktivnostima mlađih osoba sa oštećenjem vida. Metode: U istraživanju je učestvovalo 45 ispitanika oba pola (53% žena), uzrasta od 18 do 39 godina (AS = 28.78, SD = 7.22), bez dodatnih teškoća koje ograničavaju vežbanje. Korišćena je Skala za ispitivanje barijera u upražnjavanju fizičkih aktivnosti osoba sa oštećenjem vida (Physical Activity Barrier Scale for Persons Who are Blind or Visually Impaired). Rezultati: Rezultati su pokazali da se ispitanici sa oštećenjem vida u upražnjavanju fizičkih aktivnosti najčešće suočavaju s nepovoljnim sredinskim faktorima, a u okviru njih s barijerama koje proizilaze iz fizičkog okruženja. Slede lični faktori, gde su izražene barijere psihološke prirode. Na trećem mestu su faktori u vezi s vizuelnom ometenošću. Varijable od značaja za participiranje u fizičkim aktivnostima mlađih odraslih jesu pol i samostalnost u kretanju, dok stepen oštećenja vida i radni status to nisu. Ispitanice, u odnosu na ispitanike, značajno češće doživljavaju četiri od osam ispitivanih barijera, dok osobe sa oštećenjem vida koje se ne kreću samostalno doživljavaju značajno veću učestalost tri vrste ispitivanih barijera. Zaključak: Nalazi istraživanja impliciraju da za povećanje stepena učešća osoba sa oštećenjem vida u fizičkim aktivnostima najpre treba nastojati na većem prilagođavanju fizičkog i socijalnog okruženja.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Fizičke aktivnosti osoba sa oštećenjem vida i faktori koji ih određuju, Physical activities of people with visual impairment and their determining factors",
pages = "107-91",
number = "2",
volume = "19",
doi = "10.5937/specedreh19-26366"
}
Stanimirov, K., Grbović, A., Dimoski, S.,& Jorgić, B.. (2020). Fizičke aktivnosti osoba sa oštećenjem vida i faktori koji ih određuju. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 19(2), 91-107.
https://doi.org/10.5937/specedreh19-26366
Stanimirov K, Grbović A, Dimoski S, Jorgić B. Fizičke aktivnosti osoba sa oštećenjem vida i faktori koji ih određuju. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2020;19(2):91-107.
doi:10.5937/specedreh19-26366 .
Stanimirov, Ksenija, Grbović, Aleksandra, Dimoski, Sanja, Jorgić, Bojan, "Fizičke aktivnosti osoba sa oštećenjem vida i faktori koji ih određuju" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 19, no. 2 (2020):91-107,
https://doi.org/10.5937/specedreh19-26366 . .
3
2

Depresivnost roditelja dece s ometenošću

Dimoski, Sanja; Grbović, Aleksandra

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Dimoski, Sanja
AU  - Grbović, Aleksandra
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1252
AB  - Introduction. Research shows that parental depression has negative effects on various spheres of children's psychophysical development. The subject of this paper is depression of parents of children with disability. Research on the presence of depression in parents of children with disabilitiy is presented, as well as research on differences in depression between fathers and mothers of children with disability, the relation between depression and the type of child's disability, and the relation of depression with demographic variables and parental support. Objective. This paper aims to analyze available research on the depression of parents of children with disability, the relation between depression and correlation variables, as well as to explain the research findings. The aim of the paper derives from the importance of the research subject for psychology of disability and rehabilitation. Methods. The method involved searching for scientific research available on relevant online search engines: Google Scholar, KoBSON, ScienceDirect. The basic search was performed on the basis of the following key words - depression and parents of children with disability. Results. The research analysis indicates the inconsistency of the results on the presence of depression in parents of children with disability. The paper provides findings that consistently suggest higher levels of depression in mothers compared to fathers of children with disability. Research practice indicates a link between depression and the type of disability, i.e. depression and behavioral characteristics of children with disability. There is no systematic research on the relation between parental depression in children with disabilities and demographic variables. The availability of professional support is negatively related to the presence of depression. Conclusion. The inconsistency of the results on the presence of depression in parents of children with disability is, to a large extent, a consequence of methodological reasons. Reducing depression in parents of children with disability has a double positive effect - on themselves and their children.
AB  - Uvod. Istraživanja pokazuju da depresivnost roditelja ima negativne efekte na razne sfere psihofizičkog razvoja dece. Predmet ovog rada je depresivnost roditelja dece s ometenošću. Prikazana su istraživanja o prisustvu depresije kod roditelja dece s ometenošću, kao i istraživanja o razlikama u depresivnosti između očeva i majki dece s ometenošću, o vezi depresivnosti i vrste ometenosti deteta i veze depresivnosti sa demografskim varijablama i podrškom roditeljima. Cilj. Cilj rada je analiza dostupnih istraživanja o depresivnosti roditelja dece s ometenošću, vezama depresivnosti sa korelacionim varijablama, kao i pokušaj davanja objašnjenja nalaza istraživanja. Cilj rada proizilazi iz važnosti predmeta rada za psihologiju ometenosti i rehabilitaciju. Metod. Metod rada je pretraga naučnih istraživanja dostupnih na relevatnim online pretraživačima: Google Scholar, KoBSON, ScienceDirect. Osnovna pretraga vršena je na osnovu ključnih reči - depresija/ depresivnost i roditelji dece s ometenošću. Rezultati. Analiza istaživanja ukazuje na nekonzistentnost rezultata o prisustvu depresije kod roditelja dece s ometenošću. Rad daje nalaze koji konzistentno govore o višim nivoima depresije kod majki u odnosu na očeve dece s ometenošću. Istraživačka praksa ukazuje na vezu između depresije i vrste ometenosti, odnosno depresije i karakteristika ponašanja dece s ometenošću. U pogledu veze depresije roditelja dece s ometenošću i demografskih varijabli nema sistematski sprovedenih istraživanja. Dostupnost profesionalne podrške negativno je vezana za prisustvo depresije. Zaključak. Nekonzistentnost rezultata o prisustvu depresivnosti kod roditelja dece s ometenošću u velikoj meri je posledica metodoloških razloga. Smanjenje depresije roditelja dece s ometenošću ima dvostruko pozitivno dejstvo - na njih same i na njihovu decu.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Depresivnost roditelja dece s ometenošću
T1  - Depression in parents of children with disability
EP  - 144
IS  - 2
SP  - 123
VL  - 19
DO  - 10.5937/specedreh19-26208
ER  - 
@article{
author = "Dimoski, Sanja and Grbović, Aleksandra",
year = "2020",
abstract = "Introduction. Research shows that parental depression has negative effects on various spheres of children's psychophysical development. The subject of this paper is depression of parents of children with disability. Research on the presence of depression in parents of children with disabilitiy is presented, as well as research on differences in depression between fathers and mothers of children with disability, the relation between depression and the type of child's disability, and the relation of depression with demographic variables and parental support. Objective. This paper aims to analyze available research on the depression of parents of children with disability, the relation between depression and correlation variables, as well as to explain the research findings. The aim of the paper derives from the importance of the research subject for psychology of disability and rehabilitation. Methods. The method involved searching for scientific research available on relevant online search engines: Google Scholar, KoBSON, ScienceDirect. The basic search was performed on the basis of the following key words - depression and parents of children with disability. Results. The research analysis indicates the inconsistency of the results on the presence of depression in parents of children with disability. The paper provides findings that consistently suggest higher levels of depression in mothers compared to fathers of children with disability. Research practice indicates a link between depression and the type of disability, i.e. depression and behavioral characteristics of children with disability. There is no systematic research on the relation between parental depression in children with disabilities and demographic variables. The availability of professional support is negatively related to the presence of depression. Conclusion. The inconsistency of the results on the presence of depression in parents of children with disability is, to a large extent, a consequence of methodological reasons. Reducing depression in parents of children with disability has a double positive effect - on themselves and their children., Uvod. Istraživanja pokazuju da depresivnost roditelja ima negativne efekte na razne sfere psihofizičkog razvoja dece. Predmet ovog rada je depresivnost roditelja dece s ometenošću. Prikazana su istraživanja o prisustvu depresije kod roditelja dece s ometenošću, kao i istraživanja o razlikama u depresivnosti između očeva i majki dece s ometenošću, o vezi depresivnosti i vrste ometenosti deteta i veze depresivnosti sa demografskim varijablama i podrškom roditeljima. Cilj. Cilj rada je analiza dostupnih istraživanja o depresivnosti roditelja dece s ometenošću, vezama depresivnosti sa korelacionim varijablama, kao i pokušaj davanja objašnjenja nalaza istraživanja. Cilj rada proizilazi iz važnosti predmeta rada za psihologiju ometenosti i rehabilitaciju. Metod. Metod rada je pretraga naučnih istraživanja dostupnih na relevatnim online pretraživačima: Google Scholar, KoBSON, ScienceDirect. Osnovna pretraga vršena je na osnovu ključnih reči - depresija/ depresivnost i roditelji dece s ometenošću. Rezultati. Analiza istaživanja ukazuje na nekonzistentnost rezultata o prisustvu depresije kod roditelja dece s ometenošću. Rad daje nalaze koji konzistentno govore o višim nivoima depresije kod majki u odnosu na očeve dece s ometenošću. Istraživačka praksa ukazuje na vezu između depresije i vrste ometenosti, odnosno depresije i karakteristika ponašanja dece s ometenošću. U pogledu veze depresije roditelja dece s ometenošću i demografskih varijabli nema sistematski sprovedenih istraživanja. Dostupnost profesionalne podrške negativno je vezana za prisustvo depresije. Zaključak. Nekonzistentnost rezultata o prisustvu depresivnosti kod roditelja dece s ometenošću u velikoj meri je posledica metodoloških razloga. Smanjenje depresije roditelja dece s ometenošću ima dvostruko pozitivno dejstvo - na njih same i na njihovu decu.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Depresivnost roditelja dece s ometenošću, Depression in parents of children with disability",
pages = "144-123",
number = "2",
volume = "19",
doi = "10.5937/specedreh19-26208"
}
Dimoski, S.,& Grbović, A.. (2020). Depresivnost roditelja dece s ometenošću. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 19(2), 123-144.
https://doi.org/10.5937/specedreh19-26208
Dimoski S, Grbović A. Depresivnost roditelja dece s ometenošću. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2020;19(2):123-144.
doi:10.5937/specedreh19-26208 .
Dimoski, Sanja, Grbović, Aleksandra, "Depresivnost roditelja dece s ometenošću" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 19, no. 2 (2020):123-144,
https://doi.org/10.5937/specedreh19-26208 . .

Social participation of visually impaired adults – Access to leisure activities

Grbović, Aleksandra; Stanimirov, Ksenija

(International Council for Education and Rehabilitation of People with Visual Impairment, 2020)

TY  - CONF
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Stanimirov, Ksenija
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3337
AB  - Social participation is a determinant of active aging, and can produce positive
physical and mental outcomes. Those outcomes satisfy the psychological needs of
individuals and help him achieve appropriate life satisfaction. The number of activities in
which a person participates reflects her social interaction and social relations.
The aim of this research aimed was determining the barriers that adults with visual
impairment face during leisure activity of sport-recreational type, while checking whether
there are differences in the self-perception of the barriers of blind and visually impaired
people. Sample consisted of 137 persons with visual impairment.
Using the Assessment of Life Habits scale (LIFE-H), domain Recreation in a sample of
92 people with visual impairment, key barriers for leisure activities were highlighted:
inadequate public transport, low level of independence, negative attitudes and nonacceptance in a wider environment; additionally, using the Physical Activity Barrier Scale
for persons who are blind and visually impaired on a sample of 45 persons, separated
barriers were singled out: the one from an inaccessible physical environment and barriers
of a psychological nature. Persons with low vision participated in various sports and
recreational activities significantly more frequent than blind ones, although the frequency
of barriers to exercise was not statistically different.
The inaccessibility of the physical environment is a major factor limiting the social
participation of adults with visual impairments in the field of leisure activities which, with
inadequate attitudes of the social environment, insufficient material resources and
dependence of the help of other people, limits the participation of persons with visual
impairment in many domains important for social participation.
Introduction
PB  - International Council for Education and Rehabilitation
of People with Visual Impairment
C3  - Special Edition of ICEVI European Newsletter, Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference
T1  - Social participation of visually impaired adults – Access to leisure activities
EP  - 59
SP  - 51
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3337
ER  - 
@conference{
author = "Grbović, Aleksandra and Stanimirov, Ksenija",
year = "2020",
abstract = "Social participation is a determinant of active aging, and can produce positive
physical and mental outcomes. Those outcomes satisfy the psychological needs of
individuals and help him achieve appropriate life satisfaction. The number of activities in
which a person participates reflects her social interaction and social relations.
The aim of this research aimed was determining the barriers that adults with visual
impairment face during leisure activity of sport-recreational type, while checking whether
there are differences in the self-perception of the barriers of blind and visually impaired
people. Sample consisted of 137 persons with visual impairment.
Using the Assessment of Life Habits scale (LIFE-H), domain Recreation in a sample of
92 people with visual impairment, key barriers for leisure activities were highlighted:
inadequate public transport, low level of independence, negative attitudes and nonacceptance in a wider environment; additionally, using the Physical Activity Barrier Scale
for persons who are blind and visually impaired on a sample of 45 persons, separated
barriers were singled out: the one from an inaccessible physical environment and barriers
of a psychological nature. Persons with low vision participated in various sports and
recreational activities significantly more frequent than blind ones, although the frequency
of barriers to exercise was not statistically different.
The inaccessibility of the physical environment is a major factor limiting the social
participation of adults with visual impairments in the field of leisure activities which, with
inadequate attitudes of the social environment, insufficient material resources and
dependence of the help of other people, limits the participation of persons with visual
impairment in many domains important for social participation.
Introduction",
publisher = "International Council for Education and Rehabilitation
of People with Visual Impairment",
journal = "Special Edition of ICEVI European Newsletter, Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference",
title = "Social participation of visually impaired adults – Access to leisure activities",
pages = "59-51",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3337"
}
Grbović, A.,& Stanimirov, K.. (2020). Social participation of visually impaired adults – Access to leisure activities. in Special Edition of ICEVI European Newsletter, Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference
International Council for Education and Rehabilitation
of People with Visual Impairment., 51-59.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3337
Grbović A, Stanimirov K. Social participation of visually impaired adults – Access to leisure activities. in Special Edition of ICEVI European Newsletter, Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference. 2020;:51-59.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3337 .
Grbović, Aleksandra, Stanimirov, Ksenija, "Social participation of visually impaired adults – Access to leisure activities" in Special Edition of ICEVI European Newsletter, Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference (2020):51-59,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3337 .

Samoprocena nivoa i intenziteta fizičkih aktivnosti osoba sa oštećenjem vida dobijena primenom međunarodnog upitnika o fizičkoj aktivnosti

Grbović, Aleksandra; Stanimirov, Ksenija; Dimoski, Sanja

(Beograd : Univerzitet, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja, 2019)

TY  - CONF
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Dimoski, Sanja
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3188
PB  - Beograd : Univerzitet,
Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja
C3  - Zbornik radova / Međunarodna naučna konferencija Efekti primene
fizičke aktivnosti na antropološki status dece, omladine i odraslih, 12. decembar
2018, Beograd
T1  - Samoprocena nivoa i intenziteta fizičkih aktivnosti osoba sa
oštećenjem vida dobijena primenom međunarodnog upitnika o
fizičkoj aktivnosti
T1  - Self-assessment of the level and intensity of physical activities of
visually impaired persons using the international physical
activity questionnaire
EP  - 297
SP  - 281
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3188
ER  - 
@conference{
author = "Grbović, Aleksandra and Stanimirov, Ksenija and Dimoski, Sanja",
year = "2019",
publisher = "Beograd : Univerzitet,
Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja",
journal = "Zbornik radova / Međunarodna naučna konferencija Efekti primene
fizičke aktivnosti na antropološki status dece, omladine i odraslih, 12. decembar
2018, Beograd",
title = "Samoprocena nivoa i intenziteta fizičkih aktivnosti osoba sa
oštećenjem vida dobijena primenom međunarodnog upitnika o
fizičkoj aktivnosti, Self-assessment of the level and intensity of physical activities of
visually impaired persons using the international physical
activity questionnaire",
pages = "297-281",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3188"
}
Grbović, A., Stanimirov, K.,& Dimoski, S.. (2019). Samoprocena nivoa i intenziteta fizičkih aktivnosti osoba sa
oštećenjem vida dobijena primenom međunarodnog upitnika o
fizičkoj aktivnosti. in Zbornik radova / Međunarodna naučna konferencija Efekti primene
fizičke aktivnosti na antropološki status dece, omladine i odraslih, 12. decembar
2018, Beograd
Beograd : Univerzitet,
Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja., 281-297.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3188
Grbović A, Stanimirov K, Dimoski S. Samoprocena nivoa i intenziteta fizičkih aktivnosti osoba sa
oštećenjem vida dobijena primenom međunarodnog upitnika o
fizičkoj aktivnosti. in Zbornik radova / Međunarodna naučna konferencija Efekti primene
fizičke aktivnosti na antropološki status dece, omladine i odraslih, 12. decembar
2018, Beograd. 2019;:281-297.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3188 .
Grbović, Aleksandra, Stanimirov, Ksenija, Dimoski, Sanja, "Samoprocena nivoa i intenziteta fizičkih aktivnosti osoba sa
oštećenjem vida dobijena primenom međunarodnog upitnika o
fizičkoj aktivnosti" in Zbornik radova / Međunarodna naučna konferencija Efekti primene
fizičke aktivnosti na antropološki status dece, omladine i odraslih, 12. decembar
2018, Beograd (2019):281-297,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3188 .

Social participation of visually impaired adults – access to leisure activities

Grbović, Aleksandra; Stanimirov, Ksenija

(www . ICEVI - Europe . org, 2019)

TY  - CONF
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Stanimirov, Ksenija
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3151
AB  - Social participation is a determinant of active aging, and can produce positive
physical and mental outcomes. Those outcomes satisfy the psychological needs of
individuals and help him achieve appropriate life satisfaction. The number of activities in
which a person participates reflects her social interaction and social relations.
The aim of this research aimed was determining the barriers that adults with visual
impairment face during leisure activity of sport-recreational type, while checking whether
there are differences in the self-perception of the barriers of blind and visually impaired
people. Sample consisted of 137 persons with visual impairment.
Using the Assessment of Life Habits scale (LIFE-H), domain Recreation in a sample of
92 people with visual impairment, key barriers for leisure activities were highlighted:
inadequate public transport, low level of independence, negative attitudes and nonacceptance
in a wider environment; additionally, using the Physical Activity Barrier Scale
for persons who are blind and visually impaired on a sample of 45 persons, separated
barriers were singled out: the one from an inaccessible physical environment and barriers
of a psychological nature. Persons with low vision participated in various sports and
recreational activities significantly more frequent than blind ones, although the frequency
of barriers to exercise was not statistically different.
The inaccessibility of the physical environment is a major factor limiting the social
participation of adults with visual impairments in the field of leisure activities which, with
inadequate attitudes of the social environment, insufficient material resources and
dependence of the help of other people, limits the participation of persons with visual
impairment in many domains important for social participation.
Introduction
Activities that individuals engage in in their free time, which they choose to do freely and
enjoy it outside of school or professional obligations, are called leisure activities. Most often they
are classified into three categories: organized group activities, informal social activities and
informal individual activities (Van Naarden & Yeargin-Allsopp, 2006). Through those activities,
individual meets his own psychological needs and achieve life satisfaction. The number of
different activities in which a person participate reflects his or her social interaction and social
relationships, while restrictions on participation in social activities, leisure activities and activities related to work engagement together with difficulties in carrying out daily activities can impede
independence, autonomy and quality of life (Dijkhuizen, Hilgenkamp, Krijnen, van der Schans,
& Waninge, 2016; Kempen, Ballemans, Ranchor, van Rens, & Zijlstra,
Previously conducted research on visually impaired people has mainly been focused on
clinical and functional outcomes, while participation in society most often has been neglected. As
consequence, knowledge of the social outcomes of visual impairment was limited (Alma, 2012).
Contemporary research tendencies are aimed at determining the impact of chronic illnesses or
any impairment on an individual's social participation. Undoubtedly, the existence of biological
damage of any degree can lead to functional limitations. However, many other factors related to
the physical and social environment can represent significant barriers in social participation for
people with visual impairments (Stanimirov, 2016).
Theoretical considerations
Social participation (SP) is a determinant of active aging, and can produce positive physical
and mental outcomes. Social participation encourages physical activity (PA), and vice versa
social support and networks gained through physical activities encourage SP (Tomioka,
Kurumatani, & Hosoi, 2017). Therefore, PA is an essential component of SP. However, persons
with disabilities are most often characterized by an alarmingly low level of physical fitness,
which impedes inclusion in PA, has a negative impact on quality of life (Ward, Farnsworth,
Babkes-Stellino, & Perrett, 2011) and over time contributes to the development of chronic
diseases associated with sedentary lifestyles (heart problems, stroke, depression, obesity, etc.).
Research suggests that visually impaired people are least physically active compared to
people with other types of disabilities (Haegele, Hodge, & Kozub, 2017). This situation is a
consequence of numerous barriers that hinder the inclusion of people with visual impairments in
various PA. Barriers may be the result of objective or subjective problems, but they also may be
imposed by society (Stuart, Lieberman, & Hand, 2006; Ward, Farnsworth, Babkes-Stellino, &
Perrett, 2011). Objective problems include functions of gross motor skills, manual abilities,
cognitive abilities, communication skills, etc. (Bult, Verschuren, Jongmans, Lindeman, &
Ketelaar,
dependence on the help of others, disability itself, different physical obstacles in the environment,
and fear of injury as the most significant barrier to engaging in PA (Griffin, Phoenik, & Smith,
2016, prema Brunes, Flanders, & Augestad, 2017). Additional problems are the cost, as well as
the lack of a suitable company to exercise with (Haegele et al., 2017; Jaarsma, Dekker,
Koopmans, Dijkstra, & Geertzen, 2014
PB  - www . ICEVI - Europe . org
C3  - Special Edition of ICEVI European Newsletter
Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference in Sofia, Bulgaria
20.10.2019-23.10.2019
T1  - Social participation of visually impaired adults – access to leisure activities
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3151
ER  - 
@conference{
author = "Grbović, Aleksandra and Stanimirov, Ksenija",
year = "2019",
abstract = "Social participation is a determinant of active aging, and can produce positive
physical and mental outcomes. Those outcomes satisfy the psychological needs of
individuals and help him achieve appropriate life satisfaction. The number of activities in
which a person participates reflects her social interaction and social relations.
The aim of this research aimed was determining the barriers that adults with visual
impairment face during leisure activity of sport-recreational type, while checking whether
there are differences in the self-perception of the barriers of blind and visually impaired
people. Sample consisted of 137 persons with visual impairment.
Using the Assessment of Life Habits scale (LIFE-H), domain Recreation in a sample of
92 people with visual impairment, key barriers for leisure activities were highlighted:
inadequate public transport, low level of independence, negative attitudes and nonacceptance
in a wider environment; additionally, using the Physical Activity Barrier Scale
for persons who are blind and visually impaired on a sample of 45 persons, separated
barriers were singled out: the one from an inaccessible physical environment and barriers
of a psychological nature. Persons with low vision participated in various sports and
recreational activities significantly more frequent than blind ones, although the frequency
of barriers to exercise was not statistically different.
The inaccessibility of the physical environment is a major factor limiting the social
participation of adults with visual impairments in the field of leisure activities which, with
inadequate attitudes of the social environment, insufficient material resources and
dependence of the help of other people, limits the participation of persons with visual
impairment in many domains important for social participation.
Introduction
Activities that individuals engage in in their free time, which they choose to do freely and
enjoy it outside of school or professional obligations, are called leisure activities. Most often they
are classified into three categories: organized group activities, informal social activities and
informal individual activities (Van Naarden & Yeargin-Allsopp, 2006). Through those activities,
individual meets his own psychological needs and achieve life satisfaction. The number of
different activities in which a person participate reflects his or her social interaction and social
relationships, while restrictions on participation in social activities, leisure activities and activities related to work engagement together with difficulties in carrying out daily activities can impede
independence, autonomy and quality of life (Dijkhuizen, Hilgenkamp, Krijnen, van der Schans,
& Waninge, 2016; Kempen, Ballemans, Ranchor, van Rens, & Zijlstra,
Previously conducted research on visually impaired people has mainly been focused on
clinical and functional outcomes, while participation in society most often has been neglected. As
consequence, knowledge of the social outcomes of visual impairment was limited (Alma, 2012).
Contemporary research tendencies are aimed at determining the impact of chronic illnesses or
any impairment on an individual's social participation. Undoubtedly, the existence of biological
damage of any degree can lead to functional limitations. However, many other factors related to
the physical and social environment can represent significant barriers in social participation for
people with visual impairments (Stanimirov, 2016).
Theoretical considerations
Social participation (SP) is a determinant of active aging, and can produce positive physical
and mental outcomes. Social participation encourages physical activity (PA), and vice versa
social support and networks gained through physical activities encourage SP (Tomioka,
Kurumatani, & Hosoi, 2017). Therefore, PA is an essential component of SP. However, persons
with disabilities are most often characterized by an alarmingly low level of physical fitness,
which impedes inclusion in PA, has a negative impact on quality of life (Ward, Farnsworth,
Babkes-Stellino, & Perrett, 2011) and over time contributes to the development of chronic
diseases associated with sedentary lifestyles (heart problems, stroke, depression, obesity, etc.).
Research suggests that visually impaired people are least physically active compared to
people with other types of disabilities (Haegele, Hodge, & Kozub, 2017). This situation is a
consequence of numerous barriers that hinder the inclusion of people with visual impairments in
various PA. Barriers may be the result of objective or subjective problems, but they also may be
imposed by society (Stuart, Lieberman, & Hand, 2006; Ward, Farnsworth, Babkes-Stellino, &
Perrett, 2011). Objective problems include functions of gross motor skills, manual abilities,
cognitive abilities, communication skills, etc. (Bult, Verschuren, Jongmans, Lindeman, &
Ketelaar,
dependence on the help of others, disability itself, different physical obstacles in the environment,
and fear of injury as the most significant barrier to engaging in PA (Griffin, Phoenik, & Smith,
2016, prema Brunes, Flanders, & Augestad, 2017). Additional problems are the cost, as well as
the lack of a suitable company to exercise with (Haegele et al., 2017; Jaarsma, Dekker,
Koopmans, Dijkstra, & Geertzen, 2014",
publisher = "www . ICEVI - Europe . org",
journal = "Special Edition of ICEVI European Newsletter
Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference in Sofia, Bulgaria
20.10.2019-23.10.2019",
title = "Social participation of visually impaired adults – access to leisure activities",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3151"
}
Grbović, A.,& Stanimirov, K.. (2019). Social participation of visually impaired adults – access to leisure activities. in Special Edition of ICEVI European Newsletter
Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference in Sofia, Bulgaria
20.10.2019-23.10.2019
www . ICEVI - Europe . org..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3151
Grbović A, Stanimirov K. Social participation of visually impaired adults – access to leisure activities. in Special Edition of ICEVI European Newsletter
Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference in Sofia, Bulgaria
20.10.2019-23.10.2019. 2019;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3151 .
Grbović, Aleksandra, Stanimirov, Ksenija, "Social participation of visually impaired adults – access to leisure activities" in Special Edition of ICEVI European Newsletter
Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference in Sofia, Bulgaria
20.10.2019-23.10.2019 (2019),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3151 .

Razvoj predčitalačkih veština dece sa oštećenjem vida

Grbović, Aleksandra

(Beograd: Zavod za unapređenje vaspitanja i obrazovanja, 2019)

TY  - CONF
AU  - Grbović, Aleksandra
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3097
PB  - Beograd: Zavod za unapređenje vaspitanja i obrazovanja
C3  - Programi podrške deci  i učenicima sa smetnjama u razvoju
T1  - Razvoj predčitalačkih veština dece sa oštećenjem vida
EP  - 221
SP  - 173
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3097
ER  - 
@conference{
author = "Grbović, Aleksandra",
year = "2019",
publisher = "Beograd: Zavod za unapređenje vaspitanja i obrazovanja",
journal = "Programi podrške deci  i učenicima sa smetnjama u razvoju",
title = "Razvoj predčitalačkih veština dece sa oštećenjem vida",
pages = "221-173",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3097"
}
Grbović, A.. (2019). Razvoj predčitalačkih veština dece sa oštećenjem vida. in Programi podrške deci  i učenicima sa smetnjama u razvoju
Beograd: Zavod za unapređenje vaspitanja i obrazovanja., 173-221.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3097
Grbović A. Razvoj predčitalačkih veština dece sa oštećenjem vida. in Programi podrške deci  i učenicima sa smetnjama u razvoju. 2019;:173-221.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3097 .
Grbović, Aleksandra, "Razvoj predčitalačkih veština dece sa oštećenjem vida" in Programi podrške deci  i učenicima sa smetnjama u razvoju (2019):173-221,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3097 .

Influence of certain motor abilities on ball throwing velocity in Goalball: A pilot study

Jorgić, Bojan; Grbović, Aleksandra; Đorđević, Stefan; Stanković, Veroljub; Stanković, Ratko

(Univerzitet u Nišu, Niš, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Jorgić, Bojan
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Đorđević, Stefan
AU  - Stanković, Veroljub
AU  - Stanković, Ratko
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1217
AB  - The aim of the research was to determine the influence of sprint performance and explosive strength on ball throwing velocity in Goalball. The sample of participants consisted of 12 nationally and internationally ranked Goalball players, with an average age of (25.17±8.03). To evaluate sprint performance, the 5 and 10 meter sprint tests were used. To evaluate explosive strength, the standing long jump and seated medicine ball throw were used. The results of the regression analysis have indicated that the entire system of applied variables is statistically significantly connected and influences ball throwing velocity. At the same time, we evaluated the statistically significant influence of the seated medicine ball throw variable. We can conclude that as part of the fitness training of Goalball players, it is necessary to work on improving sprint performance and explosive strength due to the ability of rapid transition of the players from the defensive phase to the attack phase. It is especially important to develop upper-body explosive strength in order to increase ball throwing velocity and create the possibility for greater effectiveness of Goalball players.
AB  - Cilj istraživanja je bio da se utvrdi uticaj brzine i eksplozivne snage na brzinu bacanja lopte u Golbalu. Uzorak ispitanika je činilo 12 golbalista prosečne starosti (25.17±8.03) godina nacionalnog i međunarodnog ranga. Za procenu brzine korišćeni su testovi trčanja na 5 i 10 metara. Za procenu eksplozivne snage korišćeni su testovi skok u dalj iz mesta i bacanje medicinke iz sedećeg položaja. Rezultati regresione analize pokazali su da ceo sitem primenjenih varijabli ima statistički značajnu povezanost i uticaj na brzinu bacanja lopte. Pojedinačno posmatrano statistički značajan uticaj ima varijabla bacanje medicinke iz sedećeg položaja. Može se zaključiti da je u okviru kondicione pripreme golbalista potrebno raditi na razvoju brzine i eksplozivne snage zbog sposobnosti brzog prelaska igrača iz faze odbrane u fazu napada. Posebno je bitno razvijati eksplozivnu snagu mišića ruku i ramenog pojasa kako bi se povećala brzina bacanja lopte i stvorila mogućnost za veću efikasnost Golbal igrača.
PB  - Univerzitet u Nišu, Niš
T2  - Facta universitatis - series: Physical Education and Sport
T1  - Influence of certain motor abilities on ball throwing velocity in Goalball: A pilot study
T1  - Uticaj nekih motoričih sposobnosti na brzinu bacanja lopte u Golbalu - pilot istraživanje
EP  - 203
IS  - 2
SP  - 195
VL  - 17
DO  - 10.22190/FUPES190904020J
ER  - 
@article{
author = "Jorgić, Bojan and Grbović, Aleksandra and Đorđević, Stefan and Stanković, Veroljub and Stanković, Ratko",
year = "2019",
abstract = "The aim of the research was to determine the influence of sprint performance and explosive strength on ball throwing velocity in Goalball. The sample of participants consisted of 12 nationally and internationally ranked Goalball players, with an average age of (25.17±8.03). To evaluate sprint performance, the 5 and 10 meter sprint tests were used. To evaluate explosive strength, the standing long jump and seated medicine ball throw were used. The results of the regression analysis have indicated that the entire system of applied variables is statistically significantly connected and influences ball throwing velocity. At the same time, we evaluated the statistically significant influence of the seated medicine ball throw variable. We can conclude that as part of the fitness training of Goalball players, it is necessary to work on improving sprint performance and explosive strength due to the ability of rapid transition of the players from the defensive phase to the attack phase. It is especially important to develop upper-body explosive strength in order to increase ball throwing velocity and create the possibility for greater effectiveness of Goalball players., Cilj istraživanja je bio da se utvrdi uticaj brzine i eksplozivne snage na brzinu bacanja lopte u Golbalu. Uzorak ispitanika je činilo 12 golbalista prosečne starosti (25.17±8.03) godina nacionalnog i međunarodnog ranga. Za procenu brzine korišćeni su testovi trčanja na 5 i 10 metara. Za procenu eksplozivne snage korišćeni su testovi skok u dalj iz mesta i bacanje medicinke iz sedećeg položaja. Rezultati regresione analize pokazali su da ceo sitem primenjenih varijabli ima statistički značajnu povezanost i uticaj na brzinu bacanja lopte. Pojedinačno posmatrano statistički značajan uticaj ima varijabla bacanje medicinke iz sedećeg položaja. Može se zaključiti da je u okviru kondicione pripreme golbalista potrebno raditi na razvoju brzine i eksplozivne snage zbog sposobnosti brzog prelaska igrača iz faze odbrane u fazu napada. Posebno je bitno razvijati eksplozivnu snagu mišića ruku i ramenog pojasa kako bi se povećala brzina bacanja lopte i stvorila mogućnost za veću efikasnost Golbal igrača.",
publisher = "Univerzitet u Nišu, Niš",
journal = "Facta universitatis - series: Physical Education and Sport",
title = "Influence of certain motor abilities on ball throwing velocity in Goalball: A pilot study, Uticaj nekih motoričih sposobnosti na brzinu bacanja lopte u Golbalu - pilot istraživanje",
pages = "203-195",
number = "2",
volume = "17",
doi = "10.22190/FUPES190904020J"
}
Jorgić, B., Grbović, A., Đorđević, S., Stanković, V.,& Stanković, R.. (2019). Influence of certain motor abilities on ball throwing velocity in Goalball: A pilot study. in Facta universitatis - series: Physical Education and Sport
Univerzitet u Nišu, Niš., 17(2), 195-203.
https://doi.org/10.22190/FUPES190904020J
Jorgić B, Grbović A, Đorđević S, Stanković V, Stanković R. Influence of certain motor abilities on ball throwing velocity in Goalball: A pilot study. in Facta universitatis - series: Physical Education and Sport. 2019;17(2):195-203.
doi:10.22190/FUPES190904020J .
Jorgić, Bojan, Grbović, Aleksandra, Đorđević, Stefan, Stanković, Veroljub, Stanković, Ratko, "Influence of certain motor abilities on ball throwing velocity in Goalball: A pilot study" in Facta universitatis - series: Physical Education and Sport, 17, no. 2 (2019):195-203,
https://doi.org/10.22190/FUPES190904020J . .
4

Korekcioni rad u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji - unapređenje razvoja u ranom detinjstvu

Grbović, Aleksandra

(Društvo defektologa Srbije, 2019)

TY  - CONF
AU  - Grbović, Aleksandra
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3237
AB  - Preventive and correctional work within a special education and rehabilitation
field refers to an array of a specific procedures in treating children with disablities in order
to reduce or eliminate developmental issue, as well as to stimulate physical and cognitive
functions that education is based upon (Nedović i Rapaić, 2012). Preventive and
correctional treatments in education are applied in the form of obligatory out-of-class
activities in schools for children with developmental disabilities; or as an additional
support for these students in mainstream schools. However, the basis of health
outcomes, adaptive behavior and learning are physiological changes that occur during
early childhood. Therefore, early intervention must become the foundation for
preventive and correctional work within special education and rehabilitation.
In our country, early intervention is traditionally related to medical model of care
for individuals with disabilities. Enhancing children’s development is, first and foremost,
the domain of healthcare, and child development services are operate in community
health centers. However, if a pediatrician, pediatric nurse or a health visitor inducts the
need for preventive and correctional work, there is no specified protocol for introducing
children and families to early intervention programs and neither are there centers where
this kind of support could be provided. Regardless of the fact that developed countries
leave practice of healthcare system being solely responsible for providing child
development services to the families with the youngest children, in Serbia cooperation
between sectors and institutions (i.e. team work between specialists of various profiles)
is not fully established. In teams that National program for enhancing development
during early childhood is planning, special educators and rehabilitators do not have place
they deserve, and focus is aimed toward additional education of health workers.
Considering the fact that interdisciplinarity, transdisciplinarity and intersectoral
cooperation are important preconditions for realizing early intervention programs, it is
necessary to raise awareness of those socially responsible about competence, importance
and necessity for engaging special educators and rehabilitators in the field of preventive
correctional work in the field of education, as well as in the field of providing help to
families and children with disabilities within healthcare and social care systems.
AB  - Preventive and correctional work within a special education and rehabilitation
field refers to an array of a specific procedures in treating children with disablities in order
to reduce or eliminate developmental issue, as well as to stimulate physical and cognitive
functions that education is based upon (Nedović i Rapaić, 2012). Preventive and
correctional treatments in education are applied in the form of obligatory out-of-class
activities in schools for children with developmental disabilities; or as an additional
support for these students in mainstream schools. However, the basis of health
outcomes, adaptive behavior and learning are physiological changes that occur during
early childhood. Therefore, early intervention must become the foundation for
preventive and correctional work within special education and rehabilitation.
 In our country, early intervention is traditionally related to medical model of care
for individuals with disabilities. Enhancing children’s development is, first and foremost,
the domain of healthcare, and child development services are operate in community
health centers. However, if a pediatrician, pediatric nurse or a health visitor inducts the
need for preventive and correctional work, there is no specified protocol for introducing
children and families to early intervention programs and neither are there centers where
this kind of support could be provided. Regardless of the fact that developed countries
leave practice of healthcare system being solely responsible for providing child
development services to the families with the youngest children, in Serbia cooperation
between sectors and institutions (i.e. team work between specialists of various profiles)
is not fully established. In teams that National program for enhancing development
during early childhood is planning, special educators and rehabilitators do not have place
they deserve, and focus is aimed toward additional education of health workers.
Considering the fact that interdisciplinarity, transdisciplinarity and intersectoral
cooperation are important preconditions for realizing early intervention programs, it is
necessary to raise awareness of those socially responsible about competence, importance
and necessity for engaging special educators and rehabilitators in the field of preventive
correctional work in the field of education, as well as in the field of provid
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea
Stručno-naučna konferencija sa
Međunarodnim učešćem
T1  - Korekcioni rad u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji - unapređenje razvoja u ranom detinjstvu
T1  - Correctional work in special education and rehabilitation –
Enhancing development during early age
EP  - 31
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3237
ER  - 
@conference{
author = "Grbović, Aleksandra",
year = "2019",
abstract = "Preventive and correctional work within a special education and rehabilitation
field refers to an array of a specific procedures in treating children with disablities in order
to reduce or eliminate developmental issue, as well as to stimulate physical and cognitive
functions that education is based upon (Nedović i Rapaić, 2012). Preventive and
correctional treatments in education are applied in the form of obligatory out-of-class
activities in schools for children with developmental disabilities; or as an additional
support for these students in mainstream schools. However, the basis of health
outcomes, adaptive behavior and learning are physiological changes that occur during
early childhood. Therefore, early intervention must become the foundation for
preventive and correctional work within special education and rehabilitation.
In our country, early intervention is traditionally related to medical model of care
for individuals with disabilities. Enhancing children’s development is, first and foremost,
the domain of healthcare, and child development services are operate in community
health centers. However, if a pediatrician, pediatric nurse or a health visitor inducts the
need for preventive and correctional work, there is no specified protocol for introducing
children and families to early intervention programs and neither are there centers where
this kind of support could be provided. Regardless of the fact that developed countries
leave practice of healthcare system being solely responsible for providing child
development services to the families with the youngest children, in Serbia cooperation
between sectors and institutions (i.e. team work between specialists of various profiles)
is not fully established. In teams that National program for enhancing development
during early childhood is planning, special educators and rehabilitators do not have place
they deserve, and focus is aimed toward additional education of health workers.
Considering the fact that interdisciplinarity, transdisciplinarity and intersectoral
cooperation are important preconditions for realizing early intervention programs, it is
necessary to raise awareness of those socially responsible about competence, importance
and necessity for engaging special educators and rehabilitators in the field of preventive
correctional work in the field of education, as well as in the field of providing help to
families and children with disabilities within healthcare and social care systems., Preventive and correctional work within a special education and rehabilitation
field refers to an array of a specific procedures in treating children with disablities in order
to reduce or eliminate developmental issue, as well as to stimulate physical and cognitive
functions that education is based upon (Nedović i Rapaić, 2012). Preventive and
correctional treatments in education are applied in the form of obligatory out-of-class
activities in schools for children with developmental disabilities; or as an additional
support for these students in mainstream schools. However, the basis of health
outcomes, adaptive behavior and learning are physiological changes that occur during
early childhood. Therefore, early intervention must become the foundation for
preventive and correctional work within special education and rehabilitation.
 In our country, early intervention is traditionally related to medical model of care
for individuals with disabilities. Enhancing children’s development is, first and foremost,
the domain of healthcare, and child development services are operate in community
health centers. However, if a pediatrician, pediatric nurse or a health visitor inducts the
need for preventive and correctional work, there is no specified protocol for introducing
children and families to early intervention programs and neither are there centers where
this kind of support could be provided. Regardless of the fact that developed countries
leave practice of healthcare system being solely responsible for providing child
development services to the families with the youngest children, in Serbia cooperation
between sectors and institutions (i.e. team work between specialists of various profiles)
is not fully established. In teams that National program for enhancing development
during early childhood is planning, special educators and rehabilitators do not have place
they deserve, and focus is aimed toward additional education of health workers.
Considering the fact that interdisciplinarity, transdisciplinarity and intersectoral
cooperation are important preconditions for realizing early intervention programs, it is
necessary to raise awareness of those socially responsible about competence, importance
and necessity for engaging special educators and rehabilitators in the field of preventive
correctional work in the field of education, as well as in the field of provid",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije, Zbornik rezimea
Stručno-naučna konferencija sa
Međunarodnim učešćem",
title = "Korekcioni rad u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji - unapređenje razvoja u ranom detinjstvu, Correctional work in special education and rehabilitation –
Enhancing development during early age",
pages = "31",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3237"
}
Grbović, A.. (2019). Korekcioni rad u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji - unapređenje razvoja u ranom detinjstvu. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
Društvo defektologa Srbije..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3237
Grbović A. Korekcioni rad u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji - unapređenje razvoja u ranom detinjstvu. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije. 2019;:null-31.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3237 .
Grbović, Aleksandra, "Korekcioni rad u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji - unapređenje razvoja u ranom detinjstvu" in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije (2019),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3237 .

Metode procene vizuelnih mogućnosti dece sa razvojnim smetnjama

Stanimirov, Ksenija; Grbović, Aleksandra

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2018)

TY  - CONF
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Grbović, Aleksandra
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2925
AB  - Fiziološki potencijal vizuelnog sistema omogućava prijem vizuelnih stimu-
lusa, a njihova kognitivna obrada je odgovorna za reagovanje osobe na senzorne
informacije na odgovarajući način. Procena stanja vizuelnog sistema najčešće
je zasnovana na kliničkom ispitivanju senzornih funkcija. Međutim, ovakva
ispitivanja su prilično složena i nisu pogodna za decu sa razvojnim smetnjama.
Osim toga, ne daju uvid u kvalitet obrade primljenih informacija niti u adek-
vatnost ponašanja koje iz tih informacija proističe. Odgovarajuće adaptivno
ponašanje zahteva određenu anatomsko-fiziološku zrelost oka i kortikalnih
funkcija koje omogućavaju vizuelno percipiranje, uz sticanje određenog isku-
stva. Utvrđivenje stanja vizuelnog sistema dece sa smetnjama u razvoju može
se dobiti procenom mogćnosti izvršavanja konkretnih zadataka u skladu sa
uzratstom. Zato je potrebno poznavati redosled javljanja vizuoperceptivnih
veština kako bi se detektovala područja u kojima dete ispoljava teškoće.
Na osnovu vremena javljanja određenih veština i ponašanja koje iz njih prois-
tiče, sa velikom sigurnošću se mogu proceniti vizuelni potencijali dece sa
smetnjama u razvoju. U radu je predstavljen redosled javljanja vizuoperceptiv-
nih veština počevši od rođenja pa do polaska u školu.
AB  - The physiological potential of the visual
system enables the reception of visual
stimuli, and cognitive processing of those
stimuli is responsible for persons responding
to sensory information in an appropriate
way. Assessment of the visual system most
often is based on clinical examination of
sensory functions. However, such tests are
quite complex and not suitable for children
with developmental disabilities. Besides that,
those tests do not give an insight into the
quality of the information processing nor to
the adequacy of the behavior that derives
from that information. Appropriate adaptive
behavior requires a certain anatomical and
physiological maturity of the eye and cortical
functions that enable visual perception
with the certain experience acquisition.
Determining the state of visual system of
children with developmental disabilities
can be done by assessing the possibility to
perform specific tasks in accordance with
age. Therefore, it is necessary to know the
sequence of the occurrence of visuoperceptive
skills in order to detect the areas in which
child is experiencing difficulties. Based on
the time of the occurrence of certain skills
and behaviors that result from them, it is
possible, with great certainty, to assess visual
potentials of children with developmental
disabilities. This paper presents the sequence
of the occurrence of visuoperceptive skills
starting from birth to school age.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.
T1  - Metode procene vizuelnih mogućnosti dece sa razvojnim smetnjama
T1  - Methods for assessing visual
capabilities of children with
developmental disorders
EP  - 68
SP  - 63
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2925
ER  - 
@conference{
author = "Stanimirov, Ksenija and Grbović, Aleksandra",
year = "2018",
abstract = "Fiziološki potencijal vizuelnog sistema omogućava prijem vizuelnih stimu-
lusa, a njihova kognitivna obrada je odgovorna za reagovanje osobe na senzorne
informacije na odgovarajući način. Procena stanja vizuelnog sistema najčešće
je zasnovana na kliničkom ispitivanju senzornih funkcija. Međutim, ovakva
ispitivanja su prilično složena i nisu pogodna za decu sa razvojnim smetnjama.
Osim toga, ne daju uvid u kvalitet obrade primljenih informacija niti u adek-
vatnost ponašanja koje iz tih informacija proističe. Odgovarajuće adaptivno
ponašanje zahteva određenu anatomsko-fiziološku zrelost oka i kortikalnih
funkcija koje omogućavaju vizuelno percipiranje, uz sticanje određenog isku-
stva. Utvrđivenje stanja vizuelnog sistema dece sa smetnjama u razvoju može
se dobiti procenom mogćnosti izvršavanja konkretnih zadataka u skladu sa
uzratstom. Zato je potrebno poznavati redosled javljanja vizuoperceptivnih
veština kako bi se detektovala područja u kojima dete ispoljava teškoće.
Na osnovu vremena javljanja određenih veština i ponašanja koje iz njih prois-
tiče, sa velikom sigurnošću se mogu proceniti vizuelni potencijali dece sa
smetnjama u razvoju. U radu je predstavljen redosled javljanja vizuoperceptiv-
nih veština počevši od rođenja pa do polaska u školu., The physiological potential of the visual
system enables the reception of visual
stimuli, and cognitive processing of those
stimuli is responsible for persons responding
to sensory information in an appropriate
way. Assessment of the visual system most
often is based on clinical examination of
sensory functions. However, such tests are
quite complex and not suitable for children
with developmental disabilities. Besides that,
those tests do not give an insight into the
quality of the information processing nor to
the adequacy of the behavior that derives
from that information. Appropriate adaptive
behavior requires a certain anatomical and
physiological maturity of the eye and cortical
functions that enable visual perception
with the certain experience acquisition.
Determining the state of visual system of
children with developmental disabilities
can be done by assessing the possibility to
perform specific tasks in accordance with
age. Therefore, it is necessary to know the
sequence of the occurrence of visuoperceptive
skills in order to detect the areas in which
child is experiencing difficulties. Based on
the time of the occurrence of certain skills
and behaviors that result from them, it is
possible, with great certainty, to assess visual
potentials of children with developmental
disabilities. This paper presents the sequence
of the occurrence of visuoperceptive skills
starting from birth to school age.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.",
title = "Metode procene vizuelnih mogućnosti dece sa razvojnim smetnjama, Methods for assessing visual
capabilities of children with
developmental disorders",
pages = "68-63",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2925"
}
Stanimirov, K.,& Grbović, A.. (2018). Metode procene vizuelnih mogućnosti dece sa razvojnim smetnjama. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 63-68.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2925
Stanimirov K, Grbović A. Metode procene vizuelnih mogućnosti dece sa razvojnim smetnjama. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.. 2018;:63-68.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2925 .
Stanimirov, Ksenija, Grbović, Aleksandra, "Metode procene vizuelnih mogućnosti dece sa razvojnim smetnjama" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018. (2018):63-68,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2925 .

Information technology and assistive devices in education of visually impaired students

Grbović, Aleksandra; Vučinić, Vesna

(Univerzitet u Nišu, Niš, 2018)

TY  - JOUR
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Vučinić, Vesna
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1102
AB  - The basic goal of information and assistive technology is to conduct information according to the perceptual needs of visually impaired users. This is done by re-coding visual symbols into the signal the users are able to perceive. Moreover, this technology absolutely needs to truthfully maintain the structure and meaning of the original material, regardless of it being adapted to blind or low vision users. Applying information and assistive technology in schooling enables a visually impaired student to receive and process visual information, to assert their value, and conclude an adequate solution to a problem. These skills are necessary for independent participation in everyday activities. In this paper, we scrutinized the role of information and assistive technology in the education of visually impaired students.
AB  - Osnovni zahtev koji treba da ispuni informaciona I asistivna tehnologija za osobe sa oštećenjem vida jeste obezbeđivanje informacija u skladu sa njihovim perceptivnim potrebama. To podrazumeva prekodiranje vizuelnih simbola u signal koji je dostupan osobama sa oštećenjem vida. Pri tome, tehnologija treba da obezbedi apsolutnu istovetnost I jednoznačnost strukture I sadržaja prekodira-nih informacija, bez obzira na to da li su prilagođene slepim ili slabovidim ko-risnicima. Primena informacione I asistivne tehnologije tokom školovanja omogućava učeniku sa oštećenjem vida prijem I obradu pisanih informacija, nji-hovo vrednovanje I donošenje odgovarajućeg rešenja. Ove veštine predstavljaju uslov za sticanje nezavisnosti I ravnopravnog učešća u svakodnevnim životnom aktivnostima. U radu je razmatrana uloga informacionih I asistivnih tehnologija u obrazovanju učenika sa oštećenjem vida.
PB  - Univerzitet u Nišu, Niš
T2  - Теме – Journal for Social Sciences
T1  - Information technology and assistive devices in education of visually impaired students
T1  - Informacione i asistivne tehnologije u obrazovanju učenika sa oštećenjem vida
EP  - 390
IS  - 2
SP  - 377
VL  - 42
DO  - 10.22190/TEME1802377G
ER  - 
@article{
author = "Grbović, Aleksandra and Vučinić, Vesna",
year = "2018",
abstract = "The basic goal of information and assistive technology is to conduct information according to the perceptual needs of visually impaired users. This is done by re-coding visual symbols into the signal the users are able to perceive. Moreover, this technology absolutely needs to truthfully maintain the structure and meaning of the original material, regardless of it being adapted to blind or low vision users. Applying information and assistive technology in schooling enables a visually impaired student to receive and process visual information, to assert their value, and conclude an adequate solution to a problem. These skills are necessary for independent participation in everyday activities. In this paper, we scrutinized the role of information and assistive technology in the education of visually impaired students., Osnovni zahtev koji treba da ispuni informaciona I asistivna tehnologija za osobe sa oštećenjem vida jeste obezbeđivanje informacija u skladu sa njihovim perceptivnim potrebama. To podrazumeva prekodiranje vizuelnih simbola u signal koji je dostupan osobama sa oštećenjem vida. Pri tome, tehnologija treba da obezbedi apsolutnu istovetnost I jednoznačnost strukture I sadržaja prekodira-nih informacija, bez obzira na to da li su prilagođene slepim ili slabovidim ko-risnicima. Primena informacione I asistivne tehnologije tokom školovanja omogućava učeniku sa oštećenjem vida prijem I obradu pisanih informacija, nji-hovo vrednovanje I donošenje odgovarajućeg rešenja. Ove veštine predstavljaju uslov za sticanje nezavisnosti I ravnopravnog učešća u svakodnevnim životnom aktivnostima. U radu je razmatrana uloga informacionih I asistivnih tehnologija u obrazovanju učenika sa oštećenjem vida.",
publisher = "Univerzitet u Nišu, Niš",
journal = "Теме – Journal for Social Sciences",
title = "Information technology and assistive devices in education of visually impaired students, Informacione i asistivne tehnologije u obrazovanju učenika sa oštećenjem vida",
pages = "390-377",
number = "2",
volume = "42",
doi = "10.22190/TEME1802377G"
}
Grbović, A.,& Vučinić, V.. (2018). Information technology and assistive devices in education of visually impaired students. in Теме – Journal for Social Sciences
Univerzitet u Nišu, Niš., 42(2), 377-390.
https://doi.org/10.22190/TEME1802377G
Grbović A, Vučinić V. Information technology and assistive devices in education of visually impaired students. in Теме – Journal for Social Sciences. 2018;42(2):377-390.
doi:10.22190/TEME1802377G .
Grbović, Aleksandra, Vučinić, Vesna, "Information technology and assistive devices in education of visually impaired students" in Теме – Journal for Social Sciences, 42, no. 2 (2018):377-390,
https://doi.org/10.22190/TEME1802377G . .

Pristupi u proceni vizuelnih mogućnosti dece sa smetnjama u razvoju u prvoj godini života

Grbović, Aleksandra; Stanimirov, Ksenija

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2018)

TY  - CONF
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Stanimirov, Ksenija
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2862
AB  - Za procenu vida na ranom uzrastu pre svega je potrebno poznavati redosled i vre-
me uspostavljanja određenih funkcija koje omogućavaju vizuelno percipiranje. U
prvoj godini života mogu se ispitivati reagovanje na svetlost, prisutnost
refleksa zenice i treptanja, motilitet očiju i oštrina vida. Međutim, kod
dece s razvojnim smetnjama, prisutne teškoće mogu da otežaju ili u potpu-
nosti onemoguće oftalmološka ispitivanja ili interpretaciju dobijenih
odgovora. Naročito je teško izvršiti procenu vida kod dece kod koje postoji
oštećenje vida i kombinacija razvojnih smetnji. Zbog toga se za utvrđivanje
vizuelnih sposobnosti ove dece u prvoj godini života, osim kliničkih
ispitivanja, preporučuje primena specijalizovanog pristupa baziranog na
poznavanju zakonitisti koje ukazuju na razvoj funkcija vida, kao i na uočavanju i
tumačenju detetovog ponašanja. U prvoj godini života uredan razvoj vida pod-
razumeva pojavu kontakta očima, kopiranja izraza lica i vizuelne interakcije,
svesti o sopstvenim rukama i kopiranje uočene radnje, razlikovanje osoba i pred-
meta i funkcionalne upotrebe ruku. Procena vida na uzrastu do godinu dana
podrazumeva prepoznavanje odsustva razvojnih pokazatelja u određenom periodu
i tumačenje karakterističnih ponašanja.
AB  - In order to estimate vision at an early
age, it is necessary to know the timeline
of establishment of certain functions that
enable visual perception. In the first year of
life, it is possible to examine light responses,
the presence of pupil reflex and blinking,
eye motility and visual acuity. However, in
children with developmental disabilities
there are (some) difficulties present and
they make ophthalmological examination
or interpretation of responses difficult or
even impossible. It is particularly difficult to
perform eye assessment in multiply disabled
visually impaired children. Therefore, in
order to determine the visual abilities of
those children in the first year of life, apart
from clinical tests, it is recommended to
apply a specialized approach based on the
knowledge of rules that indicate the visual
functions’ development, as well as the
perception and interpretation of the child’s
behavior. In the first year of life, the proper
vision development implies the appearance
of an eye contact, copying facial expressions
and visual interaction, awareness of one’s
own hands and copying detected action,
differentiation of persons and objects and
functional use of a hand. Visual assessment
at age of one year implies recognizing
the absence of developmental indicators
in a given period and interpretation of
characteristic behaviors.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.
T1  - Pristupi u proceni vizuelnih mogućnosti dece sa smetnjama u razvoju u prvoj godini života
T1  - Approaches in the assessment of
visual capabilities of children
with developmental disorders in
the first year of life
EP  - 63
SP  - 57
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2862
ER  - 
@conference{
author = "Grbović, Aleksandra and Stanimirov, Ksenija",
year = "2018",
abstract = "Za procenu vida na ranom uzrastu pre svega je potrebno poznavati redosled i vre-
me uspostavljanja određenih funkcija koje omogućavaju vizuelno percipiranje. U
prvoj godini života mogu se ispitivati reagovanje na svetlost, prisutnost
refleksa zenice i treptanja, motilitet očiju i oštrina vida. Međutim, kod
dece s razvojnim smetnjama, prisutne teškoće mogu da otežaju ili u potpu-
nosti onemoguće oftalmološka ispitivanja ili interpretaciju dobijenih
odgovora. Naročito je teško izvršiti procenu vida kod dece kod koje postoji
oštećenje vida i kombinacija razvojnih smetnji. Zbog toga se za utvrđivanje
vizuelnih sposobnosti ove dece u prvoj godini života, osim kliničkih
ispitivanja, preporučuje primena specijalizovanog pristupa baziranog na
poznavanju zakonitisti koje ukazuju na razvoj funkcija vida, kao i na uočavanju i
tumačenju detetovog ponašanja. U prvoj godini života uredan razvoj vida pod-
razumeva pojavu kontakta očima, kopiranja izraza lica i vizuelne interakcije,
svesti o sopstvenim rukama i kopiranje uočene radnje, razlikovanje osoba i pred-
meta i funkcionalne upotrebe ruku. Procena vida na uzrastu do godinu dana
podrazumeva prepoznavanje odsustva razvojnih pokazatelja u određenom periodu
i tumačenje karakterističnih ponašanja., In order to estimate vision at an early
age, it is necessary to know the timeline
of establishment of certain functions that
enable visual perception. In the first year of
life, it is possible to examine light responses,
the presence of pupil reflex and blinking,
eye motility and visual acuity. However, in
children with developmental disabilities
there are (some) difficulties present and
they make ophthalmological examination
or interpretation of responses difficult or
even impossible. It is particularly difficult to
perform eye assessment in multiply disabled
visually impaired children. Therefore, in
order to determine the visual abilities of
those children in the first year of life, apart
from clinical tests, it is recommended to
apply a specialized approach based on the
knowledge of rules that indicate the visual
functions’ development, as well as the
perception and interpretation of the child’s
behavior. In the first year of life, the proper
vision development implies the appearance
of an eye contact, copying facial expressions
and visual interaction, awareness of one’s
own hands and copying detected action,
differentiation of persons and objects and
functional use of a hand. Visual assessment
at age of one year implies recognizing
the absence of developmental indicators
in a given period and interpretation of
characteristic behaviors.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.",
title = "Pristupi u proceni vizuelnih mogućnosti dece sa smetnjama u razvoju u prvoj godini života, Approaches in the assessment of
visual capabilities of children
with developmental disorders in
the first year of life",
pages = "63-57",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2862"
}
Grbović, A.,& Stanimirov, K.. (2018). Pristupi u proceni vizuelnih mogućnosti dece sa smetnjama u razvoju u prvoj godini života. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 57-63.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2862
Grbović A, Stanimirov K. Pristupi u proceni vizuelnih mogućnosti dece sa smetnjama u razvoju u prvoj godini života. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.. 2018;:57-63.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2862 .
Grbović, Aleksandra, Stanimirov, Ksenija, "Pristupi u proceni vizuelnih mogućnosti dece sa smetnjama u razvoju u prvoj godini života" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018. (2018):57-63,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2862 .

Primena elektronskih lupa u obrazovanju učenika sa oštećenjem vida

Stamenković, Dragomir; Grbović, Aleksandra; Petković, Gordana

(2017)

TY  - CONF
AU  - Stamenković, Dragomir
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Petković, Gordana
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2629
C3  - Tematski zbornik
T1  - Primena elektronskih lupa u obrazovanju učenika sa oštećenjem vida
EP  - 141
SP  - 124
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2629
ER  - 
@conference{
author = "Stamenković, Dragomir and Grbović, Aleksandra and Petković, Gordana",
year = "2017",
journal = "Tematski zbornik",
title = "Primena elektronskih lupa u obrazovanju učenika sa oštećenjem vida",
pages = "141-124",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2629"
}
Stamenković, D., Grbović, A.,& Petković, G.. (2017). Primena elektronskih lupa u obrazovanju učenika sa oštećenjem vida. in Tematski zbornik, 124-141.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2629
Stamenković D, Grbović A, Petković G. Primena elektronskih lupa u obrazovanju učenika sa oštećenjem vida. in Tematski zbornik. 2017;:124-141.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2629 .
Stamenković, Dragomir, Grbović, Aleksandra, Petković, Gordana, "Primena elektronskih lupa u obrazovanju učenika sa oštećenjem vida" in Tematski zbornik (2017):124-141,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2629 .

Učestvovanje u slobodnim aktivnostima odraslih osoba sa oštećenjem vida

Stanimirov, Ksenija; Jablan, Branka; Grbović, Aleksandra

(2017)

TY  - CONF
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Jablan, Branka
AU  - Grbović, Aleksandra
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2783
C3  - Zbornik rezimea
T1  - Učestvovanje u slobodnim aktivnostima odraslih osoba sa oštećenjem vida
EP  - 91
SP  - 91
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2783
ER  - 
@conference{
author = "Stanimirov, Ksenija and Jablan, Branka and Grbović, Aleksandra",
year = "2017",
journal = "Zbornik rezimea",
title = "Učestvovanje u slobodnim aktivnostima odraslih osoba sa oštećenjem vida",
pages = "91-91",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2783"
}
Stanimirov, K., Jablan, B.,& Grbović, A.. (2017). Učestvovanje u slobodnim aktivnostima odraslih osoba sa oštećenjem vida. in Zbornik rezimea, 91-91.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2783
Stanimirov K, Jablan B, Grbović A. Učestvovanje u slobodnim aktivnostima odraslih osoba sa oštećenjem vida. in Zbornik rezimea. 2017;:91-91.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2783 .
Stanimirov, Ksenija, Jablan, Branka, Grbović, Aleksandra, "Učestvovanje u slobodnim aktivnostima odraslih osoba sa oštećenjem vida" in Zbornik rezimea (2017):91-91,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2783 .

Realization of Life Habits in Adults with Visual Impairment

Stanimirov, Ksenija; Jablan, Branka; Grbović, Aleksandra

(2017)

TY  - CONF
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Jablan, Branka
AU  - Grbović, Aleksandra
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2764
C3  - Book of proceedings
T1  - Realization of Life Habits in Adults with Visual Impairment
EP  - 258
SP  - 257
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2764
ER  - 
@conference{
author = "Stanimirov, Ksenija and Jablan, Branka and Grbović, Aleksandra",
year = "2017",
journal = "Book of proceedings",
title = "Realization of Life Habits in Adults with Visual Impairment",
pages = "258-257",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2764"
}
Stanimirov, K., Jablan, B.,& Grbović, A.. (2017). Realization of Life Habits in Adults with Visual Impairment. in Book of proceedings, 257-258.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2764
Stanimirov K, Jablan B, Grbović A. Realization of Life Habits in Adults with Visual Impairment. in Book of proceedings. 2017;:257-258.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2764 .
Stanimirov, Ksenija, Jablan, Branka, Grbović, Aleksandra, "Realization of Life Habits in Adults with Visual Impairment" in Book of proceedings (2017):257-258,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2764 .

Motor abilities of children with different levels of visual acuity

Grbović, Aleksandra; Jorgić, Bojan

(Univerzitet u Nišu, Niš, 2017)

TY  - JOUR
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Jorgić, Bojan
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1083
AB  - The aim of this study was to determine the differences in the motor abilities between students with different levels of visual acuity. The research included 51 participants of both genders, aged 7 to 12, divided in to a group of typically developed children, with normal visual acuity (n=24) and a group of students with visual impairment (n=27). The group of students with visual impairment (VI) was divided into two groups: students with moderate visual impairment (MVI) and students with severe visual impairment (SVI). To evaluate their motor abilities we used eight tests from the Eurofit battery of tests. Typically developed children scored statistically significant higher results on the Flamingo Balance test, Plate Tapping, Sit-and-Reach, Sit-Ups in 30s the 10 x 5m, Shuttle Run and the 20m endurance shuttle run. Between two groups of participants with VI, statistically significant differences were determined only for the Flamingo Balance test for the evaluation of static balance, in favor of students with SVI. The assumption is that students with SVI rely on information obtained by peripheral sections of the retina more so than students with MVI. It is necessary to carry our further studies that would include a greater number of participants and a greater number of tests for the evaluation of balance, maintaining posture and walking so that the obtained hypotheses could further be confirmed.
AB  - Cilj ovog istraživanja je bio da se utvrde razlike u motoričkim sposobnostima između dece sa različtim nivoom oštrine vida. U istraživanju je učestvovao 51 ispitanik oba pola starosti od 7 do 12 godina, podeljenih u grupu dece tipičnog razvoja, sa normalnom oštrinom vida (njih 24) i dece sa oštećenjem vida (njih 27), čija se oštrina vida kretala u granicama slabovidosti. Deca sa oštećenjem vida su podeljena u dve grupe: decu sa umerenim, njih 13 i teškim oštećenjem vida, njih 14. Za procenu motoričkih sposobnosti korišćeno je osam testova iz Eurofit baterije testova. Deca tipičnog razvoja su imala statistički bolje rezultate u testovima Flamingo Balance test, Plate Tapping, Sit-and-Reach, Sit-Ups in 30s, 10 x 5m, Shuttle Run i 20m endurance shuttle run. Između grupa dece sa različitim stepenom oštećenja vida statistički značajne razlike su utvrđene samo u Flamingo Balance testu za procenu statičke ravnoteže i to u korist dece sa teškim stepenom oštećenja vida. Pretpostavka je da se deca sa teškim stepenom oštećenja vida oslanjaju na informacije dobijene perifernim delovima retine više nego što to čine deca sa umerenim stepenom oštećenja vida. Potrebno je sprovesti dodatna istraživanja sa većim brojem ispitanika i sa većim brojem testova za procenu ravnoteže, održavanja posture i hoda kako bi se dobijene pretpostavke dalje proverile.
PB  - Univerzitet u Nišu, Niš
T2  - Facta universitatis - series: Physical Education and Sport
T1  - Motor abilities of children with different levels of visual acuity
T1  - Motoričke sposobnosti dece sa različitim nivoom vizuelnih mogućnosti
EP  - 184
IS  - 1
SP  - 175
VL  - 15
DO  - 10.22190/fupes1701175g
ER  - 
@article{
author = "Grbović, Aleksandra and Jorgić, Bojan",
year = "2017",
abstract = "The aim of this study was to determine the differences in the motor abilities between students with different levels of visual acuity. The research included 51 participants of both genders, aged 7 to 12, divided in to a group of typically developed children, with normal visual acuity (n=24) and a group of students with visual impairment (n=27). The group of students with visual impairment (VI) was divided into two groups: students with moderate visual impairment (MVI) and students with severe visual impairment (SVI). To evaluate their motor abilities we used eight tests from the Eurofit battery of tests. Typically developed children scored statistically significant higher results on the Flamingo Balance test, Plate Tapping, Sit-and-Reach, Sit-Ups in 30s the 10 x 5m, Shuttle Run and the 20m endurance shuttle run. Between two groups of participants with VI, statistically significant differences were determined only for the Flamingo Balance test for the evaluation of static balance, in favor of students with SVI. The assumption is that students with SVI rely on information obtained by peripheral sections of the retina more so than students with MVI. It is necessary to carry our further studies that would include a greater number of participants and a greater number of tests for the evaluation of balance, maintaining posture and walking so that the obtained hypotheses could further be confirmed., Cilj ovog istraživanja je bio da se utvrde razlike u motoričkim sposobnostima između dece sa različtim nivoom oštrine vida. U istraživanju je učestvovao 51 ispitanik oba pola starosti od 7 do 12 godina, podeljenih u grupu dece tipičnog razvoja, sa normalnom oštrinom vida (njih 24) i dece sa oštećenjem vida (njih 27), čija se oštrina vida kretala u granicama slabovidosti. Deca sa oštećenjem vida su podeljena u dve grupe: decu sa umerenim, njih 13 i teškim oštećenjem vida, njih 14. Za procenu motoričkih sposobnosti korišćeno je osam testova iz Eurofit baterije testova. Deca tipičnog razvoja su imala statistički bolje rezultate u testovima Flamingo Balance test, Plate Tapping, Sit-and-Reach, Sit-Ups in 30s, 10 x 5m, Shuttle Run i 20m endurance shuttle run. Između grupa dece sa različitim stepenom oštećenja vida statistički značajne razlike su utvrđene samo u Flamingo Balance testu za procenu statičke ravnoteže i to u korist dece sa teškim stepenom oštećenja vida. Pretpostavka je da se deca sa teškim stepenom oštećenja vida oslanjaju na informacije dobijene perifernim delovima retine više nego što to čine deca sa umerenim stepenom oštećenja vida. Potrebno je sprovesti dodatna istraživanja sa većim brojem ispitanika i sa većim brojem testova za procenu ravnoteže, održavanja posture i hoda kako bi se dobijene pretpostavke dalje proverile.",
publisher = "Univerzitet u Nišu, Niš",
journal = "Facta universitatis - series: Physical Education and Sport",
title = "Motor abilities of children with different levels of visual acuity, Motoričke sposobnosti dece sa različitim nivoom vizuelnih mogućnosti",
pages = "184-175",
number = "1",
volume = "15",
doi = "10.22190/fupes1701175g"
}
Grbović, A.,& Jorgić, B.. (2017). Motor abilities of children with different levels of visual acuity. in Facta universitatis - series: Physical Education and Sport
Univerzitet u Nišu, Niš., 15(1), 175-184.
https://doi.org/10.22190/fupes1701175g
Grbović A, Jorgić B. Motor abilities of children with different levels of visual acuity. in Facta universitatis - series: Physical Education and Sport. 2017;15(1):175-184.
doi:10.22190/fupes1701175g .
Grbović, Aleksandra, Jorgić, Bojan, "Motor abilities of children with different levels of visual acuity" in Facta universitatis - series: Physical Education and Sport, 15, no. 1 (2017):175-184,
https://doi.org/10.22190/fupes1701175g . .

Assessment of social behaviour using the SSBS-2: Reliability and vadility evidence gathered in Serbian student samples

Jolić Marjanović, Zorana; Grbović, Aleksandra; Isaković, Ljubica

(2017)

TY  - CONF
AU  - Jolić Marjanović, Zorana
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2739
C3  - Proceedings of the XXIII scientific conference Empirical Studies in Psyhology
T1  - Assessment of social behaviour using the SSBS-2: Reliability and vadility evidence gathered in Serbian student samples
EP  - 145
SP  - 139
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2739
ER  - 
@conference{
author = "Jolić Marjanović, Zorana and Grbović, Aleksandra and Isaković, Ljubica",
year = "2017",
journal = "Proceedings of the XXIII scientific conference Empirical Studies in Psyhology",
title = "Assessment of social behaviour using the SSBS-2: Reliability and vadility evidence gathered in Serbian student samples",
pages = "145-139",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2739"
}
Jolić Marjanović, Z., Grbović, A.,& Isaković, L.. (2017). Assessment of social behaviour using the SSBS-2: Reliability and vadility evidence gathered in Serbian student samples. in Proceedings of the XXIII scientific conference Empirical Studies in Psyhology, 139-145.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2739
Jolić Marjanović Z, Grbović A, Isaković L. Assessment of social behaviour using the SSBS-2: Reliability and vadility evidence gathered in Serbian student samples. in Proceedings of the XXIII scientific conference Empirical Studies in Psyhology. 2017;:139-145.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2739 .
Jolić Marjanović, Zorana, Grbović, Aleksandra, Isaković, Ljubica, "Assessment of social behaviour using the SSBS-2: Reliability and vadility evidence gathered in Serbian student samples" in Proceedings of the XXIII scientific conference Empirical Studies in Psyhology (2017):139-145,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2739 .