Babac, Snežana

Link to this page

Authority KeyName Variants
orcid::0000-0002-3280-798X
  • Babac, Snežana (40)
  • Babac, Snezana (1)

Author's Bibliography

Idiopatska obostrana akutna senzorineuralna nagluvost i gluvoća

Babac, Snežana; Ilić, Dušica; Ilić Savić, Ivana; Petrović Lazić, Mirjana; Živković Marinkov, Emilija; Bojanović, Mila; Radivojević, Nemanja; Milutinović, Vladan

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - CONF
AU  - Babac, Snežana
AU  - Ilić, Dušica
AU  - Ilić Savić, Ivana
AU  - Petrović Lazić, Mirjana
AU  - Živković Marinkov, Emilija
AU  - Bojanović, Mila
AU  - Radivojević, Nemanja
AU  - Milutinović, Vladan
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5389
AB  - Uvod: Akutna gluvoća je nagli senzorineuralni gubitak sluha od 30 dB ili veći,
nastao u periodu od 72 sata na najmanje tri uzastopne frekvencije. Idiopatska
obostrana akutna senzorineuralna gluvoća (IOASG) i/ili nagluvost se relativno
retko
javlju
u
odnosu
na
jednostranu
u
manje
od
5%
svih
slučajeva.

Predpostavlja

se da je ovo drugačiji, mnogo ozbiljniji klinički entitet od jednostrane.
Zapažene
su
dramatične
psihičke,
socijalne
i
emocionalne
posledice

kod pacijenata sa naglo nastalim obostranim senzornim deficitom zbog
potencijalno trajnog oštećenja sluha. Etiološki faktori su još uvek nepoznati.
Protokoli lečenja su opisani ali nema konsenzusa o izboru terapijskog modaliteta.
Predloženi
prognostički
faktori
oporavka
za
jednostranu
idiopatsku

akutnu
senzorineuralnu
nagluvost
u
slučaju
obostrane
nagluvosti
ne
mogu
biti

potvrđeni s
obzirom
na
nisku
učestalost
ovog
poremećaja.

Cilj:
Na
osnovu
pregleda
literature
cilj
istraživanja
je
analiza
etioloških
faktora,
dijagnostičkih
procedura
i
mogućnosti
lečenja
idiopatske
obostrane
akut-
ne senzorineuralne nagluvosti.
Metod: Analiza literature izvršena je pregledom elektronskih baza MEDLINE,
SCOPUS i Google Scholar. Za pretraživanje je korišćeno nekoliko ključnih reči
i njihovih kombinacija: idiopatska akutna senzorineuralna nagluvost, idiopatska
obostrana
akutna
senzorineuralna
nagluvost
i
gluvoća,
etiološki
faktori,
dijagnostika, lečenje. Rezultati: Pacijenti sa IOASG su mlađe starosne dobi. Uočena je veća prevalenca
specifičnih
parametara
za
autoimunske
bolesti,
kao
i
lošiji
oporavak
sluha
nakon
primenjene
terapije.

Zaključak:

Neophodna su dodatna istraživanja na većem broju pacijenata
koja bi dala doprinos boljem razumevanju ovog kliničkog entiteta, otkrivanju
etioloških faktora, a samim tim i uspešnijem lečenju.
AB  - ntroduction: Acute deafness is a sudden sensorineural hearing loss of 30 dB or greater,
occurring within a 72-hour period in at least three consecutive frequencies. Idiopathic
bilateral sudden sensorineural deafness (IBSSD) and/or hearing loss occur relatively rarely
compared to unilateral, in less than 5% of all cases. This is assumed to be a different, much
more severe clinical entity than unilateral. Dramatic psychological, social, and emotional
consequences have been observed in patients with sudden bilateral sensory deficit due to
potentially permanent hearing loss. Etiological factors are still unknown. Treatment protocols
have been described, but there is no consensus on the choice of therapeutic modality. The
proposed prognostic factors of recovery for unilateral idiopathic acute sensorineural hearing
loss in bilateral patients cannot be confirmed due to the low frequency of this phenomenon.
Aim: The aim of this paper was to point out the etiological factors, diagnosis, and the
possibility of treatment of idiopathic bilateral acute sensorineural hearing loss based on the
literature review.
Methods: The literature was collected performed by reviewing the electronic databases
MEDLINE, SCOPUS, and Google Scholar. Several key words and their combinations were
used for the search: idiopathic acute sensorineural hearing loss, idiopathic bilateral acute
sensorineural hearing loss and deafness, etiological factor, diagnosis, treatment.
Results: Patients with IBSSD are yonger. A higher prevalence of specific parameters for
autoimmune diseases and worse hearing recovery after treatment was observed.
Conclusion: Additional research on a larger number of patients is necessary, which
would contribute to a better understanding of this clinical entity, the detection of etiological
factors and therefore more successful treatment.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
T1  - Idiopatska obostrana akutna senzorineuralna nagluvost i gluvoća
T1  - Idiopathic bilateral sudden sensorineural hearing  loss and deafness
EP  - 568
SP  - 557
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5389
ER  - 
@conference{
author = "Babac, Snežana and Ilić, Dušica and Ilić Savić, Ivana and Petrović Lazić, Mirjana and Živković Marinkov, Emilija and Bojanović, Mila and Radivojević, Nemanja and Milutinović, Vladan",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Akutna gluvoća je nagli senzorineuralni gubitak sluha od 30 dB ili veći,
nastao u periodu od 72 sata na najmanje tri uzastopne frekvencije. Idiopatska
obostrana akutna senzorineuralna gluvoća (IOASG) i/ili nagluvost se relativno
retko
javlju
u
odnosu
na
jednostranu
u
manje
od
5%
svih
slučajeva.

Predpostavlja

se da je ovo drugačiji, mnogo ozbiljniji klinički entitet od jednostrane.
Zapažene
su
dramatične
psihičke,
socijalne
i
emocionalne
posledice

kod pacijenata sa naglo nastalim obostranim senzornim deficitom zbog
potencijalno trajnog oštećenja sluha. Etiološki faktori su još uvek nepoznati.
Protokoli lečenja su opisani ali nema konsenzusa o izboru terapijskog modaliteta.
Predloženi
prognostički
faktori
oporavka
za
jednostranu
idiopatsku

akutnu
senzorineuralnu
nagluvost
u
slučaju
obostrane
nagluvosti
ne
mogu
biti

potvrđeni s
obzirom
na
nisku
učestalost
ovog
poremećaja.

Cilj:
Na
osnovu
pregleda
literature
cilj
istraživanja
je
analiza
etioloških
faktora,
dijagnostičkih
procedura
i
mogućnosti
lečenja
idiopatske
obostrane
akut-
ne senzorineuralne nagluvosti.
Metod: Analiza literature izvršena je pregledom elektronskih baza MEDLINE,
SCOPUS i Google Scholar. Za pretraživanje je korišćeno nekoliko ključnih reči
i njihovih kombinacija: idiopatska akutna senzorineuralna nagluvost, idiopatska
obostrana
akutna
senzorineuralna
nagluvost
i
gluvoća,
etiološki
faktori,
dijagnostika, lečenje. Rezultati: Pacijenti sa IOASG su mlađe starosne dobi. Uočena je veća prevalenca
specifičnih
parametara
za
autoimunske
bolesti,
kao
i
lošiji
oporavak
sluha
nakon
primenjene
terapije.

Zaključak:

Neophodna su dodatna istraživanja na većem broju pacijenata
koja bi dala doprinos boljem razumevanju ovog kliničkog entiteta, otkrivanju
etioloških faktora, a samim tim i uspešnijem lečenju., ntroduction: Acute deafness is a sudden sensorineural hearing loss of 30 dB or greater,
occurring within a 72-hour period in at least three consecutive frequencies. Idiopathic
bilateral sudden sensorineural deafness (IBSSD) and/or hearing loss occur relatively rarely
compared to unilateral, in less than 5% of all cases. This is assumed to be a different, much
more severe clinical entity than unilateral. Dramatic psychological, social, and emotional
consequences have been observed in patients with sudden bilateral sensory deficit due to
potentially permanent hearing loss. Etiological factors are still unknown. Treatment protocols
have been described, but there is no consensus on the choice of therapeutic modality. The
proposed prognostic factors of recovery for unilateral idiopathic acute sensorineural hearing
loss in bilateral patients cannot be confirmed due to the low frequency of this phenomenon.
Aim: The aim of this paper was to point out the etiological factors, diagnosis, and the
possibility of treatment of idiopathic bilateral acute sensorineural hearing loss based on the
literature review.
Methods: The literature was collected performed by reviewing the electronic databases
MEDLINE, SCOPUS, and Google Scholar. Several key words and their combinations were
used for the search: idiopathic acute sensorineural hearing loss, idiopathic bilateral acute
sensorineural hearing loss and deafness, etiological factor, diagnosis, treatment.
Results: Patients with IBSSD are yonger. A higher prevalence of specific parameters for
autoimmune diseases and worse hearing recovery after treatment was observed.
Conclusion: Additional research on a larger number of patients is necessary, which
would contribute to a better understanding of this clinical entity, the detection of etiological
factors and therefore more successful treatment.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine",
title = "Idiopatska obostrana akutna senzorineuralna nagluvost i gluvoća, Idiopathic bilateral sudden sensorineural hearing  loss and deafness",
pages = "568-557",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5389"
}
Babac, S., Ilić, D., Ilić Savić, I., Petrović Lazić, M., Živković Marinkov, E., Bojanović, M., Radivojević, N.,& Milutinović, V.. (2023). Idiopatska obostrana akutna senzorineuralna nagluvost i gluvoća. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 557-568.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5389
Babac S, Ilić D, Ilić Savić I, Petrović Lazić M, Živković Marinkov E, Bojanović M, Radivojević N, Milutinović V. Idiopatska obostrana akutna senzorineuralna nagluvost i gluvoća. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine. 2023;:557-568.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5389 .
Babac, Snežana, Ilić, Dušica, Ilić Savić, Ivana, Petrović Lazić, Mirjana, Živković Marinkov, Emilija, Bojanović, Mila, Radivojević, Nemanja, Milutinović, Vladan, "Idiopatska obostrana akutna senzorineuralna nagluvost i gluvoća" in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine (2023):557-568,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5389 .

Učenje na daljinu kod dece sa pormećajima senzorne integracije tokom pandemije Covid-19

Petrović Lazić, Mirjana; Ilić Savić, Ivana; Babac, Snežana

(Društvo defektologa Srbije, 2023)

TY  - CONF
AU  - Petrović Lazić, Mirjana
AU  - Ilić Savić, Ivana
AU  - Babac, Snežana
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5061
AB  - Pandemija COVID-19 imala je ogroman uticaj na svakodnevni život ljudi.
Iznenadna promena svakodnevnice i uvođenje epidemioloških mera, kao što su samoizolacija i socijalno distanciranje, bile su posebno izazovne za decu sa poremećajima senzorne integracije. Pandemija COVID-19 izazvala je zatvaranje škola i masovnu upotrebu elektronskog učenja širom sveta što je doprinelo opsežnoj analizi njegove efikasnosti. I ako učenje na daljinu ima dugu tradiciju širom sveta postoji otvorena debata o ravnoteži između prednosti i nedostataka u njegovom korišćenju. Činjenica da neuroraznojni poremećaji kao što su poremećaji senzorne integracije pogađa od 5% do 16% učenika u školama, doprinosi važnosti debate o osmišljavanju vidova podrške ovoj populacionoj grupi. Ova studija ima za cilj pregled radova koji su istraživali pozitivne i negativne efekte upotrebe učenja na daljinu kod učenika sa poremećajima senzorne integracije. U radu se analizira i nivo percepcije roditelja o pruženoj podršci ovoj populacionoj grupi tokom pandemije COVID-19. Pregled literature o odnosu učenja na daljinu, smetnji u učenju kod dece sa poremećajima senzorne integracije i pruženoj podršci deci tokom učenja, obavljen je preko elektronske baze podataka Google Scholar Advanced Search i Konzorcijuma biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku - KoBSON.
Nalazi su sažeti korišćenjem sistematskog i narativnog pristupa. Učenje na daljinu omogućilo je kontinuirano obrazovanje dece u uslovima karantina. Međutim, prilikom učenja na daljinu deca sa poremećajima senzorne integracije se susreću sa mnogobrojnim problemima, kao što su nedostatak motivacije, nedovoljno razumevanje nastavne materije, pojava setereotipije, nizak nivo tolerancije, učestale epizode razdražljivosti, poremećaji sna i česta pojava agresivnog ponašanja. Pandemija COVID-19 poveća la je probleme i brige u porodicama sa decom koja pate od različitih neurorazvojnih poremećaja. Roditelji iskazuju nezadovoljstvo zbog nedovoljno pružene podrške deci sa poremećajima senzorne integracije tokom pandemije COVID-19. Iznenadna pojava određenih stanja kod dece u vreme pandemije COVID-19 dodatno je povećala zabrinutost kod roditelja zbog trenutne nedostupnosti odgovarajuće nege deteta. Nalazi takođe sugerišu da bi trebalo da se osmisli jasan vid podrške mentalnom zdravlju ovoj deci nakon povratka u neposrednu nastavu.  S obzirom na to da se deca sa poremećajima senzorne integracije oslanjaju na pažljivo uspostavljene rutine i odnose, kao i na neophodnu profesionalnu podršku, pojava pandemije COVID-19 dovela je do stagnacije u njihovom obrazovanju.
PB  - Društvo defektologa Srbije
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023
T1  - Učenje na daljinu kod dece sa pormećajima senzorne integracije tokom pandemije Covid-19
EP  - 181
SP  - 181
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5061
ER  - 
@conference{
author = "Petrović Lazić, Mirjana and Ilić Savić, Ivana and Babac, Snežana",
year = "2023",
abstract = "Pandemija COVID-19 imala je ogroman uticaj na svakodnevni život ljudi.
Iznenadna promena svakodnevnice i uvođenje epidemioloških mera, kao što su samoizolacija i socijalno distanciranje, bile su posebno izazovne za decu sa poremećajima senzorne integracije. Pandemija COVID-19 izazvala je zatvaranje škola i masovnu upotrebu elektronskog učenja širom sveta što je doprinelo opsežnoj analizi njegove efikasnosti. I ako učenje na daljinu ima dugu tradiciju širom sveta postoji otvorena debata o ravnoteži između prednosti i nedostataka u njegovom korišćenju. Činjenica da neuroraznojni poremećaji kao što su poremećaji senzorne integracije pogađa od 5% do 16% učenika u školama, doprinosi važnosti debate o osmišljavanju vidova podrške ovoj populacionoj grupi. Ova studija ima za cilj pregled radova koji su istraživali pozitivne i negativne efekte upotrebe učenja na daljinu kod učenika sa poremećajima senzorne integracije. U radu se analizira i nivo percepcije roditelja o pruženoj podršci ovoj populacionoj grupi tokom pandemije COVID-19. Pregled literature o odnosu učenja na daljinu, smetnji u učenju kod dece sa poremećajima senzorne integracije i pruženoj podršci deci tokom učenja, obavljen je preko elektronske baze podataka Google Scholar Advanced Search i Konzorcijuma biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku - KoBSON.
Nalazi su sažeti korišćenjem sistematskog i narativnog pristupa. Učenje na daljinu omogućilo je kontinuirano obrazovanje dece u uslovima karantina. Međutim, prilikom učenja na daljinu deca sa poremećajima senzorne integracije se susreću sa mnogobrojnim problemima, kao što su nedostatak motivacije, nedovoljno razumevanje nastavne materije, pojava setereotipije, nizak nivo tolerancije, učestale epizode razdražljivosti, poremećaji sna i česta pojava agresivnog ponašanja. Pandemija COVID-19 poveća la je probleme i brige u porodicama sa decom koja pate od različitih neurorazvojnih poremećaja. Roditelji iskazuju nezadovoljstvo zbog nedovoljno pružene podrške deci sa poremećajima senzorne integracije tokom pandemije COVID-19. Iznenadna pojava određenih stanja kod dece u vreme pandemije COVID-19 dodatno je povećala zabrinutost kod roditelja zbog trenutne nedostupnosti odgovarajuće nege deteta. Nalazi takođe sugerišu da bi trebalo da se osmisli jasan vid podrške mentalnom zdravlju ovoj deci nakon povratka u neposrednu nastavu.  S obzirom na to da se deca sa poremećajima senzorne integracije oslanjaju na pažljivo uspostavljene rutine i odnose, kao i na neophodnu profesionalnu podršku, pojava pandemije COVID-19 dovela je do stagnacije u njihovom obrazovanju.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023",
title = "Učenje na daljinu kod dece sa pormećajima senzorne integracije tokom pandemije Covid-19",
pages = "181-181",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5061"
}
Petrović Lazić, M., Ilić Savić, I.,& Babac, S.. (2023). Učenje na daljinu kod dece sa pormećajima senzorne integracije tokom pandemije Covid-19. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023
Društvo defektologa Srbije., 181-181.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5061
Petrović Lazić M, Ilić Savić I, Babac S. Učenje na daljinu kod dece sa pormećajima senzorne integracije tokom pandemije Covid-19. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023. 2023;:181-181.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5061 .
Petrović Lazić, Mirjana, Ilić Savić, Ivana, Babac, Snežana, "Učenje na daljinu kod dece sa pormećajima senzorne integracije tokom pandemije Covid-19" in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023 (2023):181-181,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5061 .

Acoustic features of voice in adults suffering from depression

Calić, Gordana; Petrović-Lazić, Mirjana; Mentus, Tatjana; Babac, Snežana

(Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za psihologiju, Beograd, 2022)

TY  - JOUR
AU  - Calić, Gordana
AU  - Petrović-Lazić, Mirjana
AU  - Mentus, Tatjana
AU  - Babac, Snežana
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5181
AB  - In order to examine the differences in people suffering from depression (EG, N=18)
compared to the healthy controls (CG1, N=24) and people with the diagnosed
psychogenic voice disorder (CG2, N=9), nine acoustic features of voice were
assessed among the total of 51 participants using the MDVP software programme
(“Kay Elemetrics” Corp., model 4300). Nine acoustic parameters were analysed on
the basis of the sustained phonation of the vowel /a/. The results revealed that the
mean values of all acoustic parameters differed in the EG compared to both the
CG1 and CG2 as follows: the parameters which indicate frequency variability (Jitt,
PPQ), amplitude variability (Shim, vAm, APQ) and noise and tremor parameters
(NHR, VTI) were higher; only the parameters of fundamental frequency (F0) and
soft index phonation (SPI) were lower (F0 compared to CG1, and SPI compared to
CG1 and CG2). Only the PPQ parameter was not significant. vAm and APQ had the
highest discriminant value for depression. The acoustic features of voice, analysed
in this study with regard to the sustained phonation of a vowel, were different
and discriminant in the EG compared to CG1 and CG2. In voice analysis, the parameters vAm and APQ could potentially be the markers indicative of depression.
The results of this research point to the importance of the voice, that is, its acoustic
indicators, in recognizing depression. Important parameters that could help create a
programme for the automatic recognition of depression are those from the domain
of voice intensity variation.
AB  - U cilju utvrđivanja razlika između grupe osoba sa depresivnim poremećajem (EG,
N=18) u odnosu na grupu osoba iz tipične populacije (CG1, N=24) i grupu osoba
sa dijagnostikovanim psihogenim poremećajem glasa (CG2, N=9) analizirano je
9 akustičkih karakteristika glasa primenom MDVP softverskog programa (“Kay
Elemetrics” Corp., model 4300) na uzorku od 51 ispitanika. Devet akustičkih
parametara analizirano je na osnovu produženog foniranja vokala /a/. Rezultati
istraživanja pokazuju da se srednje vrednosti svih akustičkih parametara razlikuju između osoba sa depresivnim poremećajem u odnosu na obe kontrolne grupe i to: parametri varijabilnosti frekvencije (Jitter, PPQ), varijabilnosti amplitude
(Shimmer, vAm i APQ), i parametri procene šuma i tremora (NHR i VTI) imaju
više vrednosti; samo su parametar fundamentalne frekvencije (F0) i indeks prigušene fonacije (SPI) niži (F0 u odnosu na CG1, i SPI u odnosu na CG2). Samo
se parametar PPQ nije pokazao značajnim. Parametri vAm i APQ imaju najveću diskriminativnu vrednost za depresivni poremećaj. Akustičke karakteristike glasa
analizirane na osnovu produženog foniranja vokala u ovom istraživanju razlikuju
i diskriminišu EG i u odnosu na CG1 i u odnosu na CG2. U vokalnoj analizi parametri vAm i APQ bi potencijalno mogli biti markeri koji ukazuju na depresivni
poremećaj. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na značaj glasa, odnosno njegovih
akustičkih pokazatelja, u prepoznavanju depresije. Važni parametri koji bi mogli
da pomognu u kreiranju programa za automatsko prepoznavanje depresije su oni
iz domena varijacije intenziteta glasa.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za psihologiju, Beograd
T2  - Psihološka istraživanja
T1  - Acoustic features of voice in adults suffering from depression
EP  - 203
IS  - 2
SP  - 183
VL  - 25
DO  - 10.5937/PSISTRA25-39224
ER  - 
@article{
author = "Calić, Gordana and Petrović-Lazić, Mirjana and Mentus, Tatjana and Babac, Snežana",
year = "2022",
abstract = "In order to examine the differences in people suffering from depression (EG, N=18)
compared to the healthy controls (CG1, N=24) and people with the diagnosed
psychogenic voice disorder (CG2, N=9), nine acoustic features of voice were
assessed among the total of 51 participants using the MDVP software programme
(“Kay Elemetrics” Corp., model 4300). Nine acoustic parameters were analysed on
the basis of the sustained phonation of the vowel /a/. The results revealed that the
mean values of all acoustic parameters differed in the EG compared to both the
CG1 and CG2 as follows: the parameters which indicate frequency variability (Jitt,
PPQ), amplitude variability (Shim, vAm, APQ) and noise and tremor parameters
(NHR, VTI) were higher; only the parameters of fundamental frequency (F0) and
soft index phonation (SPI) were lower (F0 compared to CG1, and SPI compared to
CG1 and CG2). Only the PPQ parameter was not significant. vAm and APQ had the
highest discriminant value for depression. The acoustic features of voice, analysed
in this study with regard to the sustained phonation of a vowel, were different
and discriminant in the EG compared to CG1 and CG2. In voice analysis, the parameters vAm and APQ could potentially be the markers indicative of depression.
The results of this research point to the importance of the voice, that is, its acoustic
indicators, in recognizing depression. Important parameters that could help create a
programme for the automatic recognition of depression are those from the domain
of voice intensity variation., U cilju utvrđivanja razlika između grupe osoba sa depresivnim poremećajem (EG,
N=18) u odnosu na grupu osoba iz tipične populacije (CG1, N=24) i grupu osoba
sa dijagnostikovanim psihogenim poremećajem glasa (CG2, N=9) analizirano je
9 akustičkih karakteristika glasa primenom MDVP softverskog programa (“Kay
Elemetrics” Corp., model 4300) na uzorku od 51 ispitanika. Devet akustičkih
parametara analizirano je na osnovu produženog foniranja vokala /a/. Rezultati
istraživanja pokazuju da se srednje vrednosti svih akustičkih parametara razlikuju između osoba sa depresivnim poremećajem u odnosu na obe kontrolne grupe i to: parametri varijabilnosti frekvencije (Jitter, PPQ), varijabilnosti amplitude
(Shimmer, vAm i APQ), i parametri procene šuma i tremora (NHR i VTI) imaju
više vrednosti; samo su parametar fundamentalne frekvencije (F0) i indeks prigušene fonacije (SPI) niži (F0 u odnosu na CG1, i SPI u odnosu na CG2). Samo
se parametar PPQ nije pokazao značajnim. Parametri vAm i APQ imaju najveću diskriminativnu vrednost za depresivni poremećaj. Akustičke karakteristike glasa
analizirane na osnovu produženog foniranja vokala u ovom istraživanju razlikuju
i diskriminišu EG i u odnosu na CG1 i u odnosu na CG2. U vokalnoj analizi parametri vAm i APQ bi potencijalno mogli biti markeri koji ukazuju na depresivni
poremećaj. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na značaj glasa, odnosno njegovih
akustičkih pokazatelja, u prepoznavanju depresije. Važni parametri koji bi mogli
da pomognu u kreiranju programa za automatsko prepoznavanje depresije su oni
iz domena varijacije intenziteta glasa.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za psihologiju, Beograd",
journal = "Psihološka istraživanja",
title = "Acoustic features of voice in adults suffering from depression",
pages = "203-183",
number = "2",
volume = "25",
doi = "10.5937/PSISTRA25-39224"
}
Calić, G., Petrović-Lazić, M., Mentus, T.,& Babac, S.. (2022). Acoustic features of voice in adults suffering from depression. in Psihološka istraživanja
Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za psihologiju, Beograd., 25(2), 183-203.
https://doi.org/10.5937/PSISTRA25-39224
Calić G, Petrović-Lazić M, Mentus T, Babac S. Acoustic features of voice in adults suffering from depression. in Psihološka istraživanja. 2022;25(2):183-203.
doi:10.5937/PSISTRA25-39224 .
Calić, Gordana, Petrović-Lazić, Mirjana, Mentus, Tatjana, Babac, Snežana, "Acoustic features of voice in adults suffering from depression" in Psihološka istraživanja, 25, no. 2 (2022):183-203,
https://doi.org/10.5937/PSISTRA25-39224 . .

Disfagija kod pacijenata nakon totalne laringektomije

Petrović Lazić, Mirjana; Babac, Snežana; Ivana, Ilić Savić

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF), 2022)

TY  - CONF
AU  - Petrović Lazić, Mirjana
AU  - Babac, Snežana
AU  - Ivana, Ilić Savić
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4959
AB  - Totalna laringektomija je hirurški zahvat koji dovodi do poremećaja u respiraciji, fonaciji i degluticiji. Cilj ove studije je da se pregledom lite- rature analizira uticaj disfagije na kvalitet života laringektomiranih pacijenata. Sistemski pregled literature je obavljen putem pretrage baza podataka PubMed, Google Scholar Advanced Search i Konzorcijuma biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku – KoBSON. Rezultati ove studije pokazuju da la- ringektomirani pacijenti koji imaju disfagiju imaju lošiji kvalitet živo- ta. Ovi pacijenti navode da poremećaj gutanja u postoperativnoj fazi utiče na njihovu sposobnost da ispunjavaju određene društvene, obrazovne i/ili po- rodične uloge. Njihovo smanjeno samopouzdanje i samopoštovanje rezultira slabijom sposobnošću da ostvare svoj potencijal u određenim situacijama.
Pregledom istraživanja uviđa se da čak i blage promene normalnog ponašanja u ishrani i gutanju mogu promeniti percepciju pacijenata o njihovom kvalite- tu života. Samopercepcija o kvalitetu života nije uvek srazmerna uočenom nivou hendikepa i uznemirenosti. Pacijenti koji imaju blage promene normal- nog ponašanja u ishrani pokazuju nizak nivo tolerancije na postoperativne simptome. Disfagija je komplikacija koja kod laringektomiranih pacijenata može negativno uticati na njihov fizički i psihički oporavak. Istraživanje odnosa disfagije i kaliteta života je od suštinskog značaja za osnaživanje i dopunjavanje postojećih mera prevencije, a u svrhu prevencije negativnih psihosocijalnih ishoda stimulisanjem uspešnog prevazilaženja emocionalnih nelagoda povezanih sa gutanjem.
AB  - Total laryngectomy is a surgical procedure that leads to disturbances in respiration, phonation and deglutition. The aim of this study is to analyze dysphagia on the quality of life of laryngectomized patients by reviewing the literature. A systematic review of the literature was performed by searching the PubMed database, Google Scholar Advanced Search and the Consortium of the Library of Serbia for Unified Procurement – KoBSON. The results of this study show that laryngectomized patients who have dysphagia have a worse quality of life. These patients report that the swallowing disorder in the postoperative phase affects their ability to fulfill certain social, educational and/or family roles. Their reduced self-confidence and self-esteem result in a weaker ability to create their potential in certain situations. A review of the research shows that even mild
changes in normal eating and swallowing behavior can change patients’ perception of their quality of life. Self-perception of quality of life is not always proportional to perceived level of handicap and distress.
Patients who have mild changes in normal eating behavior show a low level of tolerance to postoperative symptoms. Dysphagia is a complication that in laryngectomized patients can negatively affect their physical and psychological recovery. Research on the relationship between dysphagia and quality of life is essential for strengthening and supplementing existing prevention measures, and above all for the prevention of negative psychosocial outcomes of successful stimulation of misunderstandings.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
T1  - Disfagija kod pacijenata nakon totalne laringektomije
T1  - Dysfagia in patients after total laryngectomy
EP  - 139
SP  - 133
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4959
ER  - 
@conference{
author = "Petrović Lazić, Mirjana and Babac, Snežana and Ivana, Ilić Savić",
year = "2022",
abstract = "Totalna laringektomija je hirurški zahvat koji dovodi do poremećaja u respiraciji, fonaciji i degluticiji. Cilj ove studije je da se pregledom lite- rature analizira uticaj disfagije na kvalitet života laringektomiranih pacijenata. Sistemski pregled literature je obavljen putem pretrage baza podataka PubMed, Google Scholar Advanced Search i Konzorcijuma biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku – KoBSON. Rezultati ove studije pokazuju da la- ringektomirani pacijenti koji imaju disfagiju imaju lošiji kvalitet živo- ta. Ovi pacijenti navode da poremećaj gutanja u postoperativnoj fazi utiče na njihovu sposobnost da ispunjavaju određene društvene, obrazovne i/ili po- rodične uloge. Njihovo smanjeno samopouzdanje i samopoštovanje rezultira slabijom sposobnošću da ostvare svoj potencijal u određenim situacijama.
Pregledom istraživanja uviđa se da čak i blage promene normalnog ponašanja u ishrani i gutanju mogu promeniti percepciju pacijenata o njihovom kvalite- tu života. Samopercepcija o kvalitetu života nije uvek srazmerna uočenom nivou hendikepa i uznemirenosti. Pacijenti koji imaju blage promene normal- nog ponašanja u ishrani pokazuju nizak nivo tolerancije na postoperativne simptome. Disfagija je komplikacija koja kod laringektomiranih pacijenata može negativno uticati na njihov fizički i psihički oporavak. Istraživanje odnosa disfagije i kaliteta života je od suštinskog značaja za osnaživanje i dopunjavanje postojećih mera prevencije, a u svrhu prevencije negativnih psihosocijalnih ishoda stimulisanjem uspešnog prevazilaženja emocionalnih nelagoda povezanih sa gutanjem., Total laryngectomy is a surgical procedure that leads to disturbances in respiration, phonation and deglutition. The aim of this study is to analyze dysphagia on the quality of life of laryngectomized patients by reviewing the literature. A systematic review of the literature was performed by searching the PubMed database, Google Scholar Advanced Search and the Consortium of the Library of Serbia for Unified Procurement – KoBSON. The results of this study show that laryngectomized patients who have dysphagia have a worse quality of life. These patients report that the swallowing disorder in the postoperative phase affects their ability to fulfill certain social, educational and/or family roles. Their reduced self-confidence and self-esteem result in a weaker ability to create their potential in certain situations. A review of the research shows that even mild
changes in normal eating and swallowing behavior can change patients’ perception of their quality of life. Self-perception of quality of life is not always proportional to perceived level of handicap and distress.
Patients who have mild changes in normal eating behavior show a low level of tolerance to postoperative symptoms. Dysphagia is a complication that in laryngectomized patients can negatively affect their physical and psychological recovery. Research on the relationship between dysphagia and quality of life is essential for strengthening and supplementing existing prevention measures, and above all for the prevention of negative psychosocial outcomes of successful stimulation of misunderstandings.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine",
title = "Disfagija kod pacijenata nakon totalne laringektomije, Dysfagia in patients after total laryngectomy",
pages = "139-133",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4959"
}
Petrović Lazić, M., Babac, S.,& Ivana, I. S.. (2022). Disfagija kod pacijenata nakon totalne laringektomije. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)., 133-139.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4959
Petrović Lazić M, Babac S, Ivana IS. Disfagija kod pacijenata nakon totalne laringektomije. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine. 2022;:133-139.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4959 .
Petrović Lazić, Mirjana, Babac, Snežana, Ivana, Ilić Savić, "Disfagija kod pacijenata nakon totalne laringektomije" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine (2022):133-139,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4959 .

Mogućnost primene vestibularnog vibracionog testa u ispitivanju perifernog čula za ravnotežu

Babac, Snežana; Ilić, Dušića; Ilić, Ivana; Colić, Sanja; Radivojević, Nemanja; Živković Marinkov, Emilija

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2022)

TY  - CONF
AU  - Babac, Snežana
AU  - Ilić, Dušića
AU  - Ilić, Ivana
AU  - Colić, Sanja
AU  - Radivojević, Nemanja
AU  - Živković Marinkov, Emilija
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4950
AB  - Vestibularni vibracioni test spada u novije, manje poznate kliničke
dijagnostičke testove za ispitivanje perifernog čula za ravnotežu kod dece
i odraslih. Vibracijama od 60-100 Hz stimuliše se ceo labirint (polukružni
kanali i otolitni aparat).
Vibracioni uređaj se postavlja na desni a zatim na levi mastoidni nastavak,
pod pravim uglom u nivou ulaza u spoljašnji slušni hodnik a zatim na verteks.
Dužina trajanja stimulusa je od pet do deset sekundi. Ukoliko postoji total-
na a nekad i kod parcijalne asimetrije, dobija se vibracijom indukovan nistag-
mus (VIN) sa smerom ka zdravom uvu.
Test se najviše primenjuje u sklopu baterije drugih dijagnostičkih testova
za akutne i hronične jednostrane periferne vestibularne lezije, dehiscenciju
gornjeg polukružnog (SCDS) kanala i Menijerovu bolest. Prednosti ovoga testa
su mogućnost primene kada se ostali testovi za ispitivanje vestibulo-oku-
larnog refleksa ne mogu izvesti.
Vibracioni test je efikasan, neinvazivan, brzo i lako izvodljiv, uz ekonomski
prihvatljivu opremu.
AB  - The vestibular vibration test is one of the
newer, less well-known clinical diagnostic
tests for examining the peripheral sense of
balance in children and adults. Vibrations
of 60-100 Hz stimulate the entire labyrinth
(semicircular canals and otolith apparatus).
The vibrating device is placed on the right
and then on the left mastoid bone, at a
right angle at the level of the entrance to
the external auditory canal and then on
the vertex. The duration of the stimulus is
from five to ten seconds. If there is total and
sometimes partial asymmetry, vibrationinduced
nystagmus (VIN) is obtained with a
direction towards the healthy ear.
The test is mostly used as part of a battery of
other diagnostic tests for acute and chronic
unilateral peripheral vestibular lesions,
dehiscence of the superior semicircular
canal (SCDS) and Meniere’s disease. The
advantages of this test are the possibility
of application when other vestibuloocular
reflex tests cannot be performed.
The vibration test is efficient, non-invasive,
quick and easy to perform, with economically
acceptable equipment.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
T1  - Mogućnost primene vestibularnog vibracionog testa u ispitivanju perifernog čula za ravnotežu
T1  - The possibility of applying the vestibular vibration test in testing the peripheral sense of balance
EP  - 57
SP  - 51
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4950
ER  - 
@conference{
author = "Babac, Snežana and Ilić, Dušića and Ilić, Ivana and Colić, Sanja and Radivojević, Nemanja and Živković Marinkov, Emilija",
year = "2022",
abstract = "Vestibularni vibracioni test spada u novije, manje poznate kliničke
dijagnostičke testove za ispitivanje perifernog čula za ravnotežu kod dece
i odraslih. Vibracijama od 60-100 Hz stimuliše se ceo labirint (polukružni
kanali i otolitni aparat).
Vibracioni uređaj se postavlja na desni a zatim na levi mastoidni nastavak,
pod pravim uglom u nivou ulaza u spoljašnji slušni hodnik a zatim na verteks.
Dužina trajanja stimulusa je od pet do deset sekundi. Ukoliko postoji total-
na a nekad i kod parcijalne asimetrije, dobija se vibracijom indukovan nistag-
mus (VIN) sa smerom ka zdravom uvu.
Test se najviše primenjuje u sklopu baterije drugih dijagnostičkih testova
za akutne i hronične jednostrane periferne vestibularne lezije, dehiscenciju
gornjeg polukružnog (SCDS) kanala i Menijerovu bolest. Prednosti ovoga testa
su mogućnost primene kada se ostali testovi za ispitivanje vestibulo-oku-
larnog refleksa ne mogu izvesti.
Vibracioni test je efikasan, neinvazivan, brzo i lako izvodljiv, uz ekonomski
prihvatljivu opremu., The vestibular vibration test is one of the
newer, less well-known clinical diagnostic
tests for examining the peripheral sense of
balance in children and adults. Vibrations
of 60-100 Hz stimulate the entire labyrinth
(semicircular canals and otolith apparatus).
The vibrating device is placed on the right
and then on the left mastoid bone, at a
right angle at the level of the entrance to
the external auditory canal and then on
the vertex. The duration of the stimulus is
from five to ten seconds. If there is total and
sometimes partial asymmetry, vibrationinduced
nystagmus (VIN) is obtained with a
direction towards the healthy ear.
The test is mostly used as part of a battery of
other diagnostic tests for acute and chronic
unilateral peripheral vestibular lesions,
dehiscence of the superior semicircular
canal (SCDS) and Meniere’s disease. The
advantages of this test are the possibility
of application when other vestibuloocular
reflex tests cannot be performed.
The vibration test is efficient, non-invasive,
quick and easy to perform, with economically
acceptable equipment.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine",
title = "Mogućnost primene vestibularnog vibracionog testa u ispitivanju perifernog čula za ravnotežu, The possibility of applying the vestibular vibration test in testing the peripheral sense of balance",
pages = "57-51",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4950"
}
Babac, S., Ilić, D., Ilić, I., Colić, S., Radivojević, N.,& Živković Marinkov, E.. (2022). Mogućnost primene vestibularnog vibracionog testa u ispitivanju perifernog čula za ravnotežu. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 51-57.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4950
Babac S, Ilić D, Ilić I, Colić S, Radivojević N, Živković Marinkov E. Mogućnost primene vestibularnog vibracionog testa u ispitivanju perifernog čula za ravnotežu. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine. 2022;:51-57.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4950 .
Babac, Snežana, Ilić, Dušića, Ilić, Ivana, Colić, Sanja, Radivojević, Nemanja, Živković Marinkov, Emilija, "Mogućnost primene vestibularnog vibracionog testa u ispitivanju perifernog čula za ravnotežu" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine (2022):51-57,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4950 .

Oralne manifestacije kod pacijenata obolelih Od kovida-19

Živković Marinkov, Emilija; Milisavljević, Dušan; Stanković, Milan; Filipović, Gordana; Bojanović, Mila; Nikolić, Nikola; Babac, Snežana

(Medicinski fakultet Niš. Klinika za stomatologiju Niš, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Živković Marinkov, Emilija
AU  - Milisavljević, Dušan
AU  - Stanković, Milan
AU  - Filipović, Gordana
AU  - Bojanović, Mila
AU  - Nikolić, Nikola
AU  - Babac, Snežana
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4141
AB  - Uvod:Kod pacijenata obolelih od KOVID 19, se pored
karakteristične kliničke slike respiratorne infekcije, mogu se
dijagnostikovati i oralne manifestacije.
Cilj: Cilj rada je bio da se pregledom savremene literature sagleda
zastupljenost promena u usnoj duplji odnosno prisustvo oralnih
simptoma kod obolelih od KOVID-19, kako bi se ukazalo da oralne
manifestacije mogu nastati usled virusne infekcije SARS-CoV-2.
Metode: Do relevantnih informacija koje su bitne za rad, došli smo
pretragom dostupne elektronske baze podataka PubMed-a i Google
Scholar.
Rezultati: Utvrđena je raznovrsna lokalizacija oralnih lezija kod
obolelih od KOVID-19: sluzokoža jezika (dorzuma i bočne strane
jezika), bukalna sluzokoža, tvrdo i meko nepce, unutrašnja strana
usana i gingive. Najčešće su evidentirane ulceracije u različitim
delovima usne duplje. Još uvek je kontraverzno pitanje da li su
oralne lezije kod infekcije SARS-CoV-2 virusa nastale kao
posledica primarnog dejstva samog virusa ili kao sekundarna
manifestacija infekcije. Visoka zastupljenost receptora za
angiotenzin-konvertujući enzim 2 na oralnim epitelnim ćelijama
jezika i pljuvačnih žlezdi ukazuje da usna duplja može biti posebno
podložna infekciji SARS-CoV-2. Disfunkcija čula ukusa je najčešći
oralni simptom kod pacijenata obolelih od KOVID-19.
Zaključak: Oralne lezije, kserostomija, poremećaji čula ukusa
mogu se javiti kod pacijenata kod kojih je dijagnostikovana
infekcija KOVID-19, zbog čega je bitno načiniti iscrpan intraoralni
pregled da bi se utvrdile promene u usnoj duplji i primenila
adekvatna terapija.
AB  - Introduction:In addition to the characteristic clinical picture of
respiratory infection, patients with COVID-19 can also be
diagnosed with oral manifestations.
Aim: The aim of this study was to review current literature for
the prevalence of changes in the oral cavity i.e., the presence of
oral symptoms in patients with COVID-19, in order to indicate
that oral manifestations may occur due to viral infection with
SARS-CoV-2.
Methods: Important information relevant to the study was
obtained by searching the available electronic PubMed and
Google Scholar database.
Results: Oral lesions were found in different locations in
patients with COVID-19: tongue mucosa (dorsum and lateral
sides of the tongue), buccal mucosa, hard and soft palate, inner
lip and gingiva. The most common were ulcerations in different
parts of the oral cavity. It is still unclear whether oral lesions in
SARS-CoV-2 virus infection were a consequence of the primary
effect of the virus itself or a secondary manifestation of the
infection. The high presence of angiotensin-converting enzyme 2
in oral epithelial cells of the tongue and salivary glands
indicates that the oral cavity may be particularly susceptible to
SARS-CoV-2 infection. Taste disorder is the most common oral
symptom in patients with COVID-19.
Conclusion: Oral lesions, xerostomia, taste disorders can occur
in patients diagnosed with COVID-19. Therefore, a
comprehensive intraoral examination is necessary in order to
determine changes in the oral cavity and apply proper
treatment
PB  - Medicinski fakultet Niš. Klinika za stomatologiju Niš
T2  - Acta stomatologica Naissi
T1  - Oralne manifestacije kod pacijenata obolelih Od kovida-19
T1  - Oral manifestations in patients infected with Covid-19
IS  - 84
SP  - 2334
VL  - 37
VL  - 2340
DO  - 10.5937/asn2184334Z
ER  - 
@article{
author = "Živković Marinkov, Emilija and Milisavljević, Dušan and Stanković, Milan and Filipović, Gordana and Bojanović, Mila and Nikolić, Nikola and Babac, Snežana",
year = "2021",
abstract = "Uvod:Kod pacijenata obolelih od KOVID 19, se pored
karakteristične kliničke slike respiratorne infekcije, mogu se
dijagnostikovati i oralne manifestacije.
Cilj: Cilj rada je bio da se pregledom savremene literature sagleda
zastupljenost promena u usnoj duplji odnosno prisustvo oralnih
simptoma kod obolelih od KOVID-19, kako bi se ukazalo da oralne
manifestacije mogu nastati usled virusne infekcije SARS-CoV-2.
Metode: Do relevantnih informacija koje su bitne za rad, došli smo
pretragom dostupne elektronske baze podataka PubMed-a i Google
Scholar.
Rezultati: Utvrđena je raznovrsna lokalizacija oralnih lezija kod
obolelih od KOVID-19: sluzokoža jezika (dorzuma i bočne strane
jezika), bukalna sluzokoža, tvrdo i meko nepce, unutrašnja strana
usana i gingive. Najčešće su evidentirane ulceracije u različitim
delovima usne duplje. Još uvek je kontraverzno pitanje da li su
oralne lezije kod infekcije SARS-CoV-2 virusa nastale kao
posledica primarnog dejstva samog virusa ili kao sekundarna
manifestacija infekcije. Visoka zastupljenost receptora za
angiotenzin-konvertujući enzim 2 na oralnim epitelnim ćelijama
jezika i pljuvačnih žlezdi ukazuje da usna duplja može biti posebno
podložna infekciji SARS-CoV-2. Disfunkcija čula ukusa je najčešći
oralni simptom kod pacijenata obolelih od KOVID-19.
Zaključak: Oralne lezije, kserostomija, poremećaji čula ukusa
mogu se javiti kod pacijenata kod kojih je dijagnostikovana
infekcija KOVID-19, zbog čega je bitno načiniti iscrpan intraoralni
pregled da bi se utvrdile promene u usnoj duplji i primenila
adekvatna terapija., Introduction:In addition to the characteristic clinical picture of
respiratory infection, patients with COVID-19 can also be
diagnosed with oral manifestations.
Aim: The aim of this study was to review current literature for
the prevalence of changes in the oral cavity i.e., the presence of
oral symptoms in patients with COVID-19, in order to indicate
that oral manifestations may occur due to viral infection with
SARS-CoV-2.
Methods: Important information relevant to the study was
obtained by searching the available electronic PubMed and
Google Scholar database.
Results: Oral lesions were found in different locations in
patients with COVID-19: tongue mucosa (dorsum and lateral
sides of the tongue), buccal mucosa, hard and soft palate, inner
lip and gingiva. The most common were ulcerations in different
parts of the oral cavity. It is still unclear whether oral lesions in
SARS-CoV-2 virus infection were a consequence of the primary
effect of the virus itself or a secondary manifestation of the
infection. The high presence of angiotensin-converting enzyme 2
in oral epithelial cells of the tongue and salivary glands
indicates that the oral cavity may be particularly susceptible to
SARS-CoV-2 infection. Taste disorder is the most common oral
symptom in patients with COVID-19.
Conclusion: Oral lesions, xerostomia, taste disorders can occur
in patients diagnosed with COVID-19. Therefore, a
comprehensive intraoral examination is necessary in order to
determine changes in the oral cavity and apply proper
treatment",
publisher = "Medicinski fakultet Niš. Klinika za stomatologiju Niš",
journal = "Acta stomatologica Naissi",
title = "Oralne manifestacije kod pacijenata obolelih Od kovida-19, Oral manifestations in patients infected with Covid-19",
number = "84",
pages = "2334",
volume = "37, 2340",
doi = "10.5937/asn2184334Z"
}
Živković Marinkov, E., Milisavljević, D., Stanković, M., Filipović, G., Bojanović, M., Nikolić, N.,& Babac, S.. (2021). Oralne manifestacije kod pacijenata obolelih Od kovida-19. in Acta stomatologica Naissi
Medicinski fakultet Niš. Klinika za stomatologiju Niš., 37(84), 2334.
https://doi.org/10.5937/asn2184334Z
Živković Marinkov E, Milisavljević D, Stanković M, Filipović G, Bojanović M, Nikolić N, Babac S. Oralne manifestacije kod pacijenata obolelih Od kovida-19. in Acta stomatologica Naissi. 2021;37(84):2334.
doi:10.5937/asn2184334Z .
Živković Marinkov, Emilija, Milisavljević, Dušan, Stanković, Milan, Filipović, Gordana, Bojanović, Mila, Nikolić, Nikola, Babac, Snežana, "Oralne manifestacije kod pacijenata obolelih Od kovida-19" in Acta stomatologica Naissi, 37, no. 84 (2021):2334,
https://doi.org/10.5937/asn2184334Z . .

Covid-19 pandemija i oštećenje sluha kod dece

Jotić, Ana; Radin, Zorana; Babac, Snežana; Stojanović, Jasmina

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2021)

TY  - CONF
AU  - Jotić, Ana
AU  - Radin, Zorana
AU  - Babac, Snežana
AU  - Stojanović, Jasmina
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4072
AB  - Pandemija COVID-19 je izazvala ogromne promene u pružanju zdravstvenih usluga na svim nivoima zdravstvene zaštite. Posledično velike su šanse za neblago- vremeno dijagnostikovanje i lečenje pojedinih bolesti. Cilj ovog rada je bio da se, na osnovu dostupne literature, utvrdi kakav je uticaj pandemije COVID-19 na skrining sluha i ranu audiološku procenu, kao i na dostupne načine lečenja oštećenja sluha kod dece.
Problemi tokom pandemije su nastali na nivou sprovođenja skrininga sluha, u vidu smanjenog broja dece koja su prošla skirining ili koja su upućena na lečenje dijagnostikovanog oštećenja sluha. Pandemija je izazvala ukidanje ili odlaganje elektivnog operativnog programa, što je doprinelo obustavljanju programa kohlearne implantacije na određene vremenske periode. Problemi sa kojima su se sretali pacijenti i članovi njihovih porodica posle implantacije su bili vezani za same zdravstvene ustanove gde se programi kohlearne implantacije sprovode, za održavanje uređaja i nabavku rezervnih ili zamenskih delova za od- loženo uključivanje ili programiranje uređaja i za propuštanje tretmana re/ habilitacije i za rad kod kuće. Sigurno je da će postojeći zastoji u pružanju na- vedenih zadravstvenih usluga imati dalekosežne posledice za generacije koje je pogodila COVID-19 pandemija. Dalja istraživanja će biti potrebna da se u potpunosti proceni njihov obim i veličina potencijalne štete.
AB  - The COVID-19 pandemic has caused huge changes in the provision of health services at all levels of health care. As a result, chanses were increased for untimely diagnosis and maltreatment of certain diseases. The aim of this study was to determine, based on the available literature, the impact of the COVID-19 pandemic on hearing screening and early audiological assessment, as well as on available treatments for hearing impairment in children.
During the pandemic, reduced number of children underwent screening and were referred for treatment of diagnosed hearing impairments. The pandemic caused the cancellation or postponement of the elective operative program, which contributed to the suspension of the cochlear implantation program for certain periods of time. The problems encountered by patients and their family members after implantation were related to the health facilities where cochlear implantation programs are conducted, to device maintenance or getting replacement parts, delayed programing or switch on appointments and missing Rehabilitation Session. It is certain that the existing delays in the providing these health services will have far-reaching consequences for the generations affected by the COVID-19 pandemic. Further research will be needed to fully assess their extent and magnitude of potential damage.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine
T1  - Covid-19 pandemija i oštećenje sluha kod dece
T1  - Covid-19 pandemic and hearing loss in children
EP  - 162
SP  - 155
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4072
ER  - 
@conference{
author = "Jotić, Ana and Radin, Zorana and Babac, Snežana and Stojanović, Jasmina",
year = "2021",
abstract = "Pandemija COVID-19 je izazvala ogromne promene u pružanju zdravstvenih usluga na svim nivoima zdravstvene zaštite. Posledično velike su šanse za neblago- vremeno dijagnostikovanje i lečenje pojedinih bolesti. Cilj ovog rada je bio da se, na osnovu dostupne literature, utvrdi kakav je uticaj pandemije COVID-19 na skrining sluha i ranu audiološku procenu, kao i na dostupne načine lečenja oštećenja sluha kod dece.
Problemi tokom pandemije su nastali na nivou sprovođenja skrininga sluha, u vidu smanjenog broja dece koja su prošla skirining ili koja su upućena na lečenje dijagnostikovanog oštećenja sluha. Pandemija je izazvala ukidanje ili odlaganje elektivnog operativnog programa, što je doprinelo obustavljanju programa kohlearne implantacije na određene vremenske periode. Problemi sa kojima su se sretali pacijenti i članovi njihovih porodica posle implantacije su bili vezani za same zdravstvene ustanove gde se programi kohlearne implantacije sprovode, za održavanje uređaja i nabavku rezervnih ili zamenskih delova za od- loženo uključivanje ili programiranje uređaja i za propuštanje tretmana re/ habilitacije i za rad kod kuće. Sigurno je da će postojeći zastoji u pružanju na- vedenih zadravstvenih usluga imati dalekosežne posledice za generacije koje je pogodila COVID-19 pandemija. Dalja istraživanja će biti potrebna da se u potpunosti proceni njihov obim i veličina potencijalne štete., The COVID-19 pandemic has caused huge changes in the provision of health services at all levels of health care. As a result, chanses were increased for untimely diagnosis and maltreatment of certain diseases. The aim of this study was to determine, based on the available literature, the impact of the COVID-19 pandemic on hearing screening and early audiological assessment, as well as on available treatments for hearing impairment in children.
During the pandemic, reduced number of children underwent screening and were referred for treatment of diagnosed hearing impairments. The pandemic caused the cancellation or postponement of the elective operative program, which contributed to the suspension of the cochlear implantation program for certain periods of time. The problems encountered by patients and their family members after implantation were related to the health facilities where cochlear implantation programs are conducted, to device maintenance or getting replacement parts, delayed programing or switch on appointments and missing Rehabilitation Session. It is certain that the existing delays in the providing these health services will have far-reaching consequences for the generations affected by the COVID-19 pandemic. Further research will be needed to fully assess their extent and magnitude of potential damage.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine",
title = "Covid-19 pandemija i oštećenje sluha kod dece, Covid-19 pandemic and hearing loss in children",
pages = "162-155",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4072"
}
Jotić, A., Radin, Z., Babac, S.,& Stojanović, J.. (2021). Covid-19 pandemija i oštećenje sluha kod dece. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 155-162.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4072
Jotić A, Radin Z, Babac S, Stojanović J. Covid-19 pandemija i oštećenje sluha kod dece. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine. 2021;:155-162.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4072 .
Jotić, Ana, Radin, Zorana, Babac, Snežana, Stojanović, Jasmina, "Covid-19 pandemija i oštećenje sluha kod dece" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine (2021):155-162,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4072 .

Uticaj covid-19 pandemije na oštećenje sluha i tinitus

Babac, Snežana; Jotić, Ana; Radin, Zorana; Stojanović, Jasmina

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2021)

TY  - CONF
AU  - Babac, Snežana
AU  - Jotić, Ana
AU  - Radin, Zorana
AU  - Stojanović, Jasmina
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4079
AB  - Od decembra 2019. godine korona virusna bolest (COVID-19) izazvana novim, do sada nepoznatim, koronavirusom nazvanim SARS-CoV2, ubrzo je postala pandemija koja je promenila svet i ceo zdravstveni sistem. O efektima i dugotrajnim sek- velama COVID-19 infekcije na senzorne organe a posebno na unutrašnje uvo, nema dovoljno podataka jer je primarni cilj lečenja spašavanje života pacijenata sa teškim simptomima. Poznato je da su virusi etiološki faktori različi- tih vrsta oštećenja sluha i pojave tinitusa pa su tako započeta itraživnja negativnog uticaja novog SARS-CoV2 virusa na audio-vestibularne simptome.
Mogući patofiziološki mehanizmi oštećenja sluha i tinitusa su: direktna infekcija auditivnog puta i kohlearnog nerva, udaljeni efekti sistemske infekcije sa infekcijom kohlee, vaskularno oštećenje, autoimuni odgovor pro- tiv tkiva unutrašnjeg uva, a moguće je da se neki od ovih mehanizama prepliću.
Cilj ovoga rada je bio da se pregledom dostupne literature sagledaju učesta- lost i patofiziološki mehanizmi oštećenja sluha i pojave tinitusa kod pacijenata sa COVID-19 infekcijom.
AB  - Since December 2019, coronavirus disease (COVID-19) caused by a new hitherto unknown coronavirus called SARS-CoV-2, soon became a pandemic that changed the world and the entire health system. There are insufficient data on the effect and long-term sequelae of COVID-19 infection on sensory organs and especially on the inner ear, because the primary goal of treatment is to save the lives of patients with severe symptoms. It is known that viruses are etiological factors of various types of hearing impairment and the appearance of tinnitus, so the research for the negative impact of the new SARS- CoV2-2 virus on audio-vestibular symptoms has begun. Possible pathophysiological mechanisms of hearing loss and tinnitus are:
direct infection on the auditory pathway and cochlear nerve, long term effect of systemic infection with cochlear infection, vascular damage, autoimmune sesponse against inner ear tissue, and some of these meschanisms may intertwine.
The aim of this study was to study the frequency and pathophysiological mechanisms of hearing impairment and tinnitus in patients with COVID-19 infection by reviewing the available literature.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine
T1  - Uticaj covid-19 pandemije na oštećenje sluha i tinitus
T1  - The impact of covid-19 pandemic on hearing loss and tinnitus
EP  - 170
SP  - 163
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4079
ER  - 
@conference{
author = "Babac, Snežana and Jotić, Ana and Radin, Zorana and Stojanović, Jasmina",
year = "2021",
abstract = "Od decembra 2019. godine korona virusna bolest (COVID-19) izazvana novim, do sada nepoznatim, koronavirusom nazvanim SARS-CoV2, ubrzo je postala pandemija koja je promenila svet i ceo zdravstveni sistem. O efektima i dugotrajnim sek- velama COVID-19 infekcije na senzorne organe a posebno na unutrašnje uvo, nema dovoljno podataka jer je primarni cilj lečenja spašavanje života pacijenata sa teškim simptomima. Poznato je da su virusi etiološki faktori različi- tih vrsta oštećenja sluha i pojave tinitusa pa su tako započeta itraživnja negativnog uticaja novog SARS-CoV2 virusa na audio-vestibularne simptome.
Mogući patofiziološki mehanizmi oštećenja sluha i tinitusa su: direktna infekcija auditivnog puta i kohlearnog nerva, udaljeni efekti sistemske infekcije sa infekcijom kohlee, vaskularno oštećenje, autoimuni odgovor pro- tiv tkiva unutrašnjeg uva, a moguće je da se neki od ovih mehanizama prepliću.
Cilj ovoga rada je bio da se pregledom dostupne literature sagledaju učesta- lost i patofiziološki mehanizmi oštećenja sluha i pojave tinitusa kod pacijenata sa COVID-19 infekcijom., Since December 2019, coronavirus disease (COVID-19) caused by a new hitherto unknown coronavirus called SARS-CoV-2, soon became a pandemic that changed the world and the entire health system. There are insufficient data on the effect and long-term sequelae of COVID-19 infection on sensory organs and especially on the inner ear, because the primary goal of treatment is to save the lives of patients with severe symptoms. It is known that viruses are etiological factors of various types of hearing impairment and the appearance of tinnitus, so the research for the negative impact of the new SARS- CoV2-2 virus on audio-vestibular symptoms has begun. Possible pathophysiological mechanisms of hearing loss and tinnitus are:
direct infection on the auditory pathway and cochlear nerve, long term effect of systemic infection with cochlear infection, vascular damage, autoimmune sesponse against inner ear tissue, and some of these meschanisms may intertwine.
The aim of this study was to study the frequency and pathophysiological mechanisms of hearing impairment and tinnitus in patients with COVID-19 infection by reviewing the available literature.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine",
title = "Uticaj covid-19 pandemije na oštećenje sluha i tinitus, The impact of covid-19 pandemic on hearing loss and tinnitus",
pages = "170-163",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4079"
}
Babac, S., Jotić, A., Radin, Z.,& Stojanović, J.. (2021). Uticaj covid-19 pandemije na oštećenje sluha i tinitus. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 163-170.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4079
Babac S, Jotić A, Radin Z, Stojanović J. Uticaj covid-19 pandemije na oštećenje sluha i tinitus. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine. 2021;:163-170.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4079 .
Babac, Snežana, Jotić, Ana, Radin, Zorana, Stojanović, Jasmina, "Uticaj covid-19 pandemije na oštećenje sluha i tinitus" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine (2021):163-170,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4079 .

Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo kod dece – prikaz slučaja

Babac, Snežana; Nešić, Vladimir; Živković-Marinkov, Emilija

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2021)

TY  - CONF
AU  - Babac, Snežana
AU  - Nešić, Vladimir
AU  - Živković-Marinkov, Emilija
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3698
AB  - Uvod: Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo je najčešći uzrok pravih rotatornih vrtoglavica kod odraslih osoba. Za razliku od odraslih, kod dece je u slučajevima sa urednim otoskopskim nalazom najčešći uzrok vrtoglavice benigna paroksizmalna vrtoglavica i migrena, dok se benigni paroksizmalni pozicioni vertigo veoma retko dijagnostikuje, ali izaziva strah kod dece, a paniku kod roditelja. Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo nastaje otkidanjem otolita sa makule utrikulusa i njihovim upadanjem u neki od polukružnih kanala. Karakteriše se kratkotrajnim napadima veoma jake vrtoglavice, koji su provocirani određenim položajem glave. Dijagnostikovanje vrtoglavice kod dece je otežano s obzirom na to da mala deca ne mogu jasno da opišu svoje simptome. Zbog mogućnosti opasnih uzroka neophodno je svako dete sa vrtoglavicom detaljno ispitati.
Prikaz slučaja: U radu je prikazan slučaj devojčice stare devet godina sa benignim paroksizmalnim položajnim vertigom. Nakon iscrpne i detaljne heteroanamneze i anamneze, postavljena je sumnja da se radi o benignom paroksizmalnom pozicionom vertigu. Dijagnoza benignog paroksizmalnog položajnog vertiga desnog zadnjeg polukružnog kanala je potvrđena pozicionim testom po Dix-Hallpike-u. Sprovedena je tarapija, modifikovanim Epley-jevim repozicionim manevrom. Na kontroli nakon 20 minuta i nakon sedam dana, Dix-Hallpike-ov test je bio negativan. Devojčica je bila bez tegoba godinu i po dana, nakon čega su se ponovo pojavile vrtoglavice. Povrđen je recidiv benignog paroksizmalnog položajnog vertiga, zadnjeg polukružnog kanala sa iste desne strane, koji je uspešno izlečen sa jednim modifikovanim Epley-jevim manevrom.
Zaključak: Iako se veoma retko sreće u dečijem uzrastu, benigni paroksizmalni pozicioni vertigo treba prepoznati i precizno dijagnostikovati jer se može brzo i efikasno izlečiti.
AB  - Introduction: Benign paroxysmal positional vertigo is the most common cause of true rotatory vertigo in adults. Unlike adults, in children with normal otoscopic findings, the most common cause of vertigo is benign paroxysmal vertigo and migraine, while benign paroxysmal positional vertigo is rarely diagnosed, but it leads to fear in children and panic in parents. Benign paroxysmal positional vertigo is formed by displacement of the otolith from the macula of the utricle and their entry into one of the semicircular canals. It is characterized by short-term attacks of very strong vertigo, which are provoked by a certain head position. Diagnosis of vertigo in children is difficult because young children cannot clearly describe their symptoms. Due to the possibility of dangerous causes, it is necessary to examine every child with dizziness in detail.
Case outline: The paper presents a case of a nine-year-old girl with benign paroxysmal positional vertigo. Benign paroxysmal positional vertigo was suspected, after taking a precise and detailed patient’s history. The diagnosis of benign paroxysmal positional vertigo of the right posterior semicircular canal was confirmed by the Dix-Hallpike position test. Treatment was performed, with a modified Epley repositioning maneuver. At the follow-up examination after 20 minutes, and after seven days, the Dix-Hallpike test was negative. The girl was without symptoms for a year and a half, after which the dizziness reappeared. Recurrence of benign paroxysmal positional vertigo of the posterior semicircular canal, on the same right side was confirmed, which was successfully cured by only one modified Epley maneuver.
Conclusion: Although it is very rare in childhood, benign paroxysmal positional vertigo should be recognized and accurately diagnosed because it can be cured quickly and effectively.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
T1  - Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo kod dece – prikaz slučaja
T1  - Benign paroxysmal positional vertigo in children – a case report
EP  - 108
SP  - 107
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3698
ER  - 
@conference{
author = "Babac, Snežana and Nešić, Vladimir and Živković-Marinkov, Emilija",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo je najčešći uzrok pravih rotatornih vrtoglavica kod odraslih osoba. Za razliku od odraslih, kod dece je u slučajevima sa urednim otoskopskim nalazom najčešći uzrok vrtoglavice benigna paroksizmalna vrtoglavica i migrena, dok se benigni paroksizmalni pozicioni vertigo veoma retko dijagnostikuje, ali izaziva strah kod dece, a paniku kod roditelja. Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo nastaje otkidanjem otolita sa makule utrikulusa i njihovim upadanjem u neki od polukružnih kanala. Karakteriše se kratkotrajnim napadima veoma jake vrtoglavice, koji su provocirani određenim položajem glave. Dijagnostikovanje vrtoglavice kod dece je otežano s obzirom na to da mala deca ne mogu jasno da opišu svoje simptome. Zbog mogućnosti opasnih uzroka neophodno je svako dete sa vrtoglavicom detaljno ispitati.
Prikaz slučaja: U radu je prikazan slučaj devojčice stare devet godina sa benignim paroksizmalnim položajnim vertigom. Nakon iscrpne i detaljne heteroanamneze i anamneze, postavljena je sumnja da se radi o benignom paroksizmalnom pozicionom vertigu. Dijagnoza benignog paroksizmalnog položajnog vertiga desnog zadnjeg polukružnog kanala je potvrđena pozicionim testom po Dix-Hallpike-u. Sprovedena je tarapija, modifikovanim Epley-jevim repozicionim manevrom. Na kontroli nakon 20 minuta i nakon sedam dana, Dix-Hallpike-ov test je bio negativan. Devojčica je bila bez tegoba godinu i po dana, nakon čega su se ponovo pojavile vrtoglavice. Povrđen je recidiv benignog paroksizmalnog položajnog vertiga, zadnjeg polukružnog kanala sa iste desne strane, koji je uspešno izlečen sa jednim modifikovanim Epley-jevim manevrom.
Zaključak: Iako se veoma retko sreće u dečijem uzrastu, benigni paroksizmalni pozicioni vertigo treba prepoznati i precizno dijagnostikovati jer se može brzo i efikasno izlečiti., Introduction: Benign paroxysmal positional vertigo is the most common cause of true rotatory vertigo in adults. Unlike adults, in children with normal otoscopic findings, the most common cause of vertigo is benign paroxysmal vertigo and migraine, while benign paroxysmal positional vertigo is rarely diagnosed, but it leads to fear in children and panic in parents. Benign paroxysmal positional vertigo is formed by displacement of the otolith from the macula of the utricle and their entry into one of the semicircular canals. It is characterized by short-term attacks of very strong vertigo, which are provoked by a certain head position. Diagnosis of vertigo in children is difficult because young children cannot clearly describe their symptoms. Due to the possibility of dangerous causes, it is necessary to examine every child with dizziness in detail.
Case outline: The paper presents a case of a nine-year-old girl with benign paroxysmal positional vertigo. Benign paroxysmal positional vertigo was suspected, after taking a precise and detailed patient’s history. The diagnosis of benign paroxysmal positional vertigo of the right posterior semicircular canal was confirmed by the Dix-Hallpike position test. Treatment was performed, with a modified Epley repositioning maneuver. At the follow-up examination after 20 minutes, and after seven days, the Dix-Hallpike test was negative. The girl was without symptoms for a year and a half, after which the dizziness reappeared. Recurrence of benign paroxysmal positional vertigo of the posterior semicircular canal, on the same right side was confirmed, which was successfully cured by only one modified Epley maneuver.
Conclusion: Although it is very rare in childhood, benign paroxysmal positional vertigo should be recognized and accurately diagnosed because it can be cured quickly and effectively.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.",
title = "Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo kod dece – prikaz slučaja, Benign paroxysmal positional vertigo in children – a case report",
pages = "108-107",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3698"
}
Babac, S., Nešić, V.,& Živković-Marinkov, E.. (2021). Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo kod dece – prikaz slučaja. in Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 107-108.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3698
Babac S, Nešić V, Živković-Marinkov E. Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo kod dece – prikaz slučaja. in Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.. 2021;:107-108.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3698 .
Babac, Snežana, Nešić, Vladimir, Živković-Marinkov, Emilija, "Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo kod dece – prikaz slučaja" in Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. (2021):107-108,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3698 .

Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo kod dece – prikaz slučaja

Babac, Snežana; Nešić, Vladimir; Živković-Marinkov, Emilija

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty, 2021)

TY  - CONF
AU  - Babac, Snežana
AU  - Nešić, Vladimir
AU  - Živković-Marinkov, Emilija
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3798
AB  - Uvod: Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo je najčešći uzrok pravih rotator- nih vrtoglavica kod odraslih osoba. Za razliku od odraslih, kod dece je u sluča- jevima sa urednim otoskopskim nalazom najčešći uzrok vrtoglavice benigna paroksizmalna vrtoglavica i migrena, dok se benigni paroksizmalni pozicioni vertigo veoma retko dijagnostikuje, ali izaziva strah kod dece, a paniku kod roditelja. Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo nastaje otkidanjem otoli- ta sa makule utrikulusa i njihovim upadanjem u neki od polukružnih kanala.
Karakteriše se kratkotrajnim napadima veoma jake vrtoglavice, koji su provo- cirani određenim položajem glave. Dijagnostikovanje vrtoglavice kod dece je otežano s obzirom na to da mala deca ne mogu jasno da opišu svoje simpto- me. Zbog mogućnosti opasnih uzroka neophodno je svako dete sa vrtoglavi- com detaljno ispitati.
Prikaz slučaja: U radu je prikazan slučaj devojčice stare devet godina sa be- nignim paroksizmalnim položajnim vertigom. Nakon iscrpne i detaljne hete- roanamneze i anamneze, postavljena je sumnja da se radi o benignom  pa- roksizmalnom pozicionom vertigu. Dijagnoza benignog paroksizmalnog po- ložajnog vertiga desnog zadnjeg polukružnog kanala je potvrđena pozicionim testom po Dix-Hallpike-u. Sprovedena je tarapija, modifikovanim Epley-jevim repozicionim manevrom. Na kontroli nakon 20 minuta i nakon sedam dana, Dix-Hallpike-ov test je bio negativan. Devojčica je bila bez tegoba godinu i po dana, nakon čega su se ponovo pojavile vrtoglavice. Povrđen je recidiv be- nignog paroksizmalnog položajnog vertiga, zadnjeg polukružnog kanala sa iste desne strane, koji je uspešno izlečen sa jednim modifikovanim Epley-jevim manevrom.
Zaključak: Iako se veoma retko sreće u dečijem uzrastu, benigni paroksizmalni pozicioni vertigo treba prepoznati i precizno dijagnostikovati jer se može brzo i efikasno izlečiti.
AB  - Introduction: Benign paroxysmal positional vertigo is the most common cause of true rotatory vertigo in adults. Unlike adults, in children with normal otoscopic findings, the most common cause of vertigo is benign paroxysmal vertigo and migraine, while benign paroxysmal positional vertigo is rarely diagnosed, but it leads to fear in children and panic in parents. Benign paroxysmal positional vertigo is formed by displacement of the otolith from the macula of the utricle and their entry into one of the semicircular canals. It is characterized by short-term attacks of very strong vertigo, which are provoked by a certain head position.
Diagnosis of vertigo in children is difficult because young children cannot clearly describe their symptoms. Due to the possibility of dangerous causes, it is necessary to examine every child with dizziness in detail.
Case outline: The paper presents a case of a nine-year-old girl with benign paroxysmal positional vertigo. Benign paroxysmal positional  vertigo was suspected, after taking a precise and detailed patient’s history. The diagnosis of benign paroxysmal positional vertigo of the right posterior semicircular canal was confirmed by the Dix-Hallpike position test. Treatment was performed, with a modified Epley repositioning maneuver. At the follow-up examination after 20 minutes, and after seven days, the Dix-Hallpike test was negative. The girl was without symptoms for a year and a half, after which the dizziness reappeared. Recurrence of benign paroxysmal positional vertigo of the posterior semicircular canal, on the same right side was confirmed, which was successfully cured by only one modified Epley maneuver.
Conclusion: Although it is very rare in childhood, benign paroxysmal positional vertigo should be recognized and accurately diagnosed because it can be cured quickly and effectively.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty
C3  - Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
T1  - Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo kod dece – prikaz slučaja
T1  - Benign paroxysmal positional vertigo in children – a case report
EP  - 285
SP  - 277
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3798
ER  - 
@conference{
author = "Babac, Snežana and Nešić, Vladimir and Živković-Marinkov, Emilija",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo je najčešći uzrok pravih rotator- nih vrtoglavica kod odraslih osoba. Za razliku od odraslih, kod dece je u sluča- jevima sa urednim otoskopskim nalazom najčešći uzrok vrtoglavice benigna paroksizmalna vrtoglavica i migrena, dok se benigni paroksizmalni pozicioni vertigo veoma retko dijagnostikuje, ali izaziva strah kod dece, a paniku kod roditelja. Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo nastaje otkidanjem otoli- ta sa makule utrikulusa i njihovim upadanjem u neki od polukružnih kanala.
Karakteriše se kratkotrajnim napadima veoma jake vrtoglavice, koji su provo- cirani određenim položajem glave. Dijagnostikovanje vrtoglavice kod dece je otežano s obzirom na to da mala deca ne mogu jasno da opišu svoje simpto- me. Zbog mogućnosti opasnih uzroka neophodno je svako dete sa vrtoglavi- com detaljno ispitati.
Prikaz slučaja: U radu je prikazan slučaj devojčice stare devet godina sa be- nignim paroksizmalnim položajnim vertigom. Nakon iscrpne i detaljne hete- roanamneze i anamneze, postavljena je sumnja da se radi o benignom  pa- roksizmalnom pozicionom vertigu. Dijagnoza benignog paroksizmalnog po- ložajnog vertiga desnog zadnjeg polukružnog kanala je potvrđena pozicionim testom po Dix-Hallpike-u. Sprovedena je tarapija, modifikovanim Epley-jevim repozicionim manevrom. Na kontroli nakon 20 minuta i nakon sedam dana, Dix-Hallpike-ov test je bio negativan. Devojčica je bila bez tegoba godinu i po dana, nakon čega su se ponovo pojavile vrtoglavice. Povrđen je recidiv be- nignog paroksizmalnog položajnog vertiga, zadnjeg polukružnog kanala sa iste desne strane, koji je uspešno izlečen sa jednim modifikovanim Epley-jevim manevrom.
Zaključak: Iako se veoma retko sreće u dečijem uzrastu, benigni paroksizmalni pozicioni vertigo treba prepoznati i precizno dijagnostikovati jer se može brzo i efikasno izlečiti., Introduction: Benign paroxysmal positional vertigo is the most common cause of true rotatory vertigo in adults. Unlike adults, in children with normal otoscopic findings, the most common cause of vertigo is benign paroxysmal vertigo and migraine, while benign paroxysmal positional vertigo is rarely diagnosed, but it leads to fear in children and panic in parents. Benign paroxysmal positional vertigo is formed by displacement of the otolith from the macula of the utricle and their entry into one of the semicircular canals. It is characterized by short-term attacks of very strong vertigo, which are provoked by a certain head position.
Diagnosis of vertigo in children is difficult because young children cannot clearly describe their symptoms. Due to the possibility of dangerous causes, it is necessary to examine every child with dizziness in detail.
Case outline: The paper presents a case of a nine-year-old girl with benign paroxysmal positional vertigo. Benign paroxysmal positional  vertigo was suspected, after taking a precise and detailed patient’s history. The diagnosis of benign paroxysmal positional vertigo of the right posterior semicircular canal was confirmed by the Dix-Hallpike position test. Treatment was performed, with a modified Epley repositioning maneuver. At the follow-up examination after 20 minutes, and after seven days, the Dix-Hallpike test was negative. The girl was without symptoms for a year and a half, after which the dizziness reappeared. Recurrence of benign paroxysmal positional vertigo of the posterior semicircular canal, on the same right side was confirmed, which was successfully cured by only one modified Epley maneuver.
Conclusion: Although it is very rare in childhood, benign paroxysmal positional vertigo should be recognized and accurately diagnosed because it can be cured quickly and effectively.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty",
journal = "Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.",
title = "Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo kod dece – prikaz slučaja, Benign paroxysmal positional vertigo in children – a case report",
pages = "285-277",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3798"
}
Babac, S., Nešić, V.,& Živković-Marinkov, E.. (2021). Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo kod dece – prikaz slučaja. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty., 277-285.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3798
Babac S, Nešić V, Živković-Marinkov E. Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo kod dece – prikaz slučaja. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.. 2021;:277-285.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3798 .
Babac, Snežana, Nešić, Vladimir, Živković-Marinkov, Emilija, "Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo kod dece – prikaz slučaja" in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. (2021):277-285,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3798 .

Uticaj dijabetesa na pojavu tinitusa

Živković-Marinkov, Emilija; Babac, Snežana; Bojanović, Mila

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2021)

TY  - CONF
AU  - Živković-Marinkov, Emilija
AU  - Babac, Snežana
AU  - Bojanović, Mila
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3699
AB  - Uvod: Dijabetes melitus je hronična, progresivna, metabolička bolest koja se karakteriše hiperglikemijom, a nastaje usled smanjene sekrecije insulina, njegovog neadekvatnog dejstva na tkiva ili usled prisustva oba ova poremećaja. Dijabetes dovodi do promene u metabolizmu masti, ugljenih hidrata i proteina. Stalni porast broja obolelih od ove bolesti, ukazuje da dijabetes predstavlja veliki problem javnog zdravlja savremenog društva. Bez obzira na etiologiju, odnosno tip dijabetes melitusa, slične su hronične komplikacije koje se razvijaju nakon dužeg trajanja bolesti i loše metaboličke regulisanosti glikemije. Dijabetes melitus je mogući faktor rizika za nastanak zujanja u ušima.
Cilj: Cilj rada je bio da se pregledom savremene literature sagleda uticaj dijabetesa na pojavu tinitusa.
Metod: Do relevantnih informacija koje su bitne za rad, došli smo pretragom dostupne elektronske baze podataka PubMed-a.
Rezultati: Mnoga istraživanja ukazuju da dijabetes utiče na slušnu funkciju. Utvrđeno je da se oštećenje sluha češće dijagnostikuje kod obolelih od dijabetesa u odnosu na zdravu populaciju. Mikrovaskularne promene unutrašnjeg uva, hiperglikemija u likvoru, auditivna neuropatija, dijabetesna encefalopatija mogu biti uzrok oštećenja sluha i tinitusa kod obolelih od dijabetesa, ali je bitna i genetska predispozicija. Evidentirana je značajna osetljivost kohlee na promene nivoa glikemije u krvi, pri čemu hipoglikemija i hiperglikemija mogu takođe dovesti do nastanka tinitusa i oštećenja sluha. Ispitivanja ukazuju da se učestalost pojave tinitusa kod obolelih od dijabetesa povećava sa starošću i usled prisustva oštećenja sluha.
Zaključak: Za lečenje tinitusa kod obolelih od dijabetesa pre svega je neophodna savremena terapija dijabetesa, uz redovnu kontrolu da bi se obezbedila dobra regulisanost glikemije i sprečila pojava hroničnih komplikacija, zatim terapija subjektivnog tinitusa, a kod oštećenja sluha primena slušnih amplifikatora.
AB  - Introduction: Diabetes mellitus is a chronic, progressive, metabolic disease characterized by hyperglycemia. It occurs due to reduced insulin secretion, insulin’s inadequate effect on tissues or a combination of both of these disorders. Diabetes leads to changes in the metabolism of lipids, carbohydrates and proteins. The continuous increase in the incidence of diabetes indicates that this disease is a major public health issue in modern society. Regardless of the etiology, i.e. type of diabetes mellitus, similar chronic complications develop after a long duration of the disease and poor metabolic regulation of glycemia. Diabetes mellitus is a possible risk factor for the occurrence of tinnitus.
Aim: The aim of the paper is to determine the impact of diabetes on the occurrence of tinnitus by reviewing the contemporary literature.
Method: The information relevant to this paper was obtained from the PubMed electronic database.
Results: Many studies indicate that diabetes affects auditory function. It has been ascertained that hearing impairment is diagnosed in diabetic patients more often than in the healthy population. Hearing impairment and tinnitus in diabetic patients may be caused by microvascular changes in the inner ear, hyperglycemia in the cerebrospinal fluid, auditive neuropathy, diabetic encephalopathy, as well as a genetic predisposition. A significant sensitivity of the cochlea to changes in blood glycemic levels has been noted, meaning that both hypoglycemia and hyperglycemia may cause tinnitus and hearing impairment. Research shows that the incidence of tinnitus in diabetic patients increases with age and the presence of hearing impairment.
Conclusion: For the treatment of tinnitus in patients with diabetes, modern diabetes therapy is of utmost importance, with regular checkups to ensure good glycemic regulation and prevent the occurrence of chronic complications, along with the treatment of subjective tinnitus, and, if indicated, the use of hearing amplifiers for hearing impairment.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021
T1  - Uticaj dijabetesa na pojavu tinitusa
T1  - The impact of diabetes on the occurrence of tinnitus
EP  - 114
SP  - 113
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3699
ER  - 
@conference{
author = "Živković-Marinkov, Emilija and Babac, Snežana and Bojanović, Mila",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Dijabetes melitus je hronična, progresivna, metabolička bolest koja se karakteriše hiperglikemijom, a nastaje usled smanjene sekrecije insulina, njegovog neadekvatnog dejstva na tkiva ili usled prisustva oba ova poremećaja. Dijabetes dovodi do promene u metabolizmu masti, ugljenih hidrata i proteina. Stalni porast broja obolelih od ove bolesti, ukazuje da dijabetes predstavlja veliki problem javnog zdravlja savremenog društva. Bez obzira na etiologiju, odnosno tip dijabetes melitusa, slične su hronične komplikacije koje se razvijaju nakon dužeg trajanja bolesti i loše metaboličke regulisanosti glikemije. Dijabetes melitus je mogući faktor rizika za nastanak zujanja u ušima.
Cilj: Cilj rada je bio da se pregledom savremene literature sagleda uticaj dijabetesa na pojavu tinitusa.
Metod: Do relevantnih informacija koje su bitne za rad, došli smo pretragom dostupne elektronske baze podataka PubMed-a.
Rezultati: Mnoga istraživanja ukazuju da dijabetes utiče na slušnu funkciju. Utvrđeno je da se oštećenje sluha češće dijagnostikuje kod obolelih od dijabetesa u odnosu na zdravu populaciju. Mikrovaskularne promene unutrašnjeg uva, hiperglikemija u likvoru, auditivna neuropatija, dijabetesna encefalopatija mogu biti uzrok oštećenja sluha i tinitusa kod obolelih od dijabetesa, ali je bitna i genetska predispozicija. Evidentirana je značajna osetljivost kohlee na promene nivoa glikemije u krvi, pri čemu hipoglikemija i hiperglikemija mogu takođe dovesti do nastanka tinitusa i oštećenja sluha. Ispitivanja ukazuju da se učestalost pojave tinitusa kod obolelih od dijabetesa povećava sa starošću i usled prisustva oštećenja sluha.
Zaključak: Za lečenje tinitusa kod obolelih od dijabetesa pre svega je neophodna savremena terapija dijabetesa, uz redovnu kontrolu da bi se obezbedila dobra regulisanost glikemije i sprečila pojava hroničnih komplikacija, zatim terapija subjektivnog tinitusa, a kod oštećenja sluha primena slušnih amplifikatora., Introduction: Diabetes mellitus is a chronic, progressive, metabolic disease characterized by hyperglycemia. It occurs due to reduced insulin secretion, insulin’s inadequate effect on tissues or a combination of both of these disorders. Diabetes leads to changes in the metabolism of lipids, carbohydrates and proteins. The continuous increase in the incidence of diabetes indicates that this disease is a major public health issue in modern society. Regardless of the etiology, i.e. type of diabetes mellitus, similar chronic complications develop after a long duration of the disease and poor metabolic regulation of glycemia. Diabetes mellitus is a possible risk factor for the occurrence of tinnitus.
Aim: The aim of the paper is to determine the impact of diabetes on the occurrence of tinnitus by reviewing the contemporary literature.
Method: The information relevant to this paper was obtained from the PubMed electronic database.
Results: Many studies indicate that diabetes affects auditory function. It has been ascertained that hearing impairment is diagnosed in diabetic patients more often than in the healthy population. Hearing impairment and tinnitus in diabetic patients may be caused by microvascular changes in the inner ear, hyperglycemia in the cerebrospinal fluid, auditive neuropathy, diabetic encephalopathy, as well as a genetic predisposition. A significant sensitivity of the cochlea to changes in blood glycemic levels has been noted, meaning that both hypoglycemia and hyperglycemia may cause tinnitus and hearing impairment. Research shows that the incidence of tinnitus in diabetic patients increases with age and the presence of hearing impairment.
Conclusion: For the treatment of tinnitus in patients with diabetes, modern diabetes therapy is of utmost importance, with regular checkups to ensure good glycemic regulation and prevent the occurrence of chronic complications, along with the treatment of subjective tinnitus, and, if indicated, the use of hearing amplifiers for hearing impairment.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021",
title = "Uticaj dijabetesa na pojavu tinitusa, The impact of diabetes on the occurrence of tinnitus",
pages = "114-113",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3699"
}
Živković-Marinkov, E., Babac, S.,& Bojanović, M.. (2021). Uticaj dijabetesa na pojavu tinitusa. in Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 113-114.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3699
Živković-Marinkov E, Babac S, Bojanović M. Uticaj dijabetesa na pojavu tinitusa. in Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. 2021;:113-114.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3699 .
Živković-Marinkov, Emilija, Babac, Snežana, Bojanović, Mila, "Uticaj dijabetesa na pojavu tinitusa" in Zbornik rezimea – 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021 (2021):113-114,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3699 .

Značaj ranog otkrivanja i intervencije kod jednostranog senzorineuralnog oštećenja sluha kod dece

Babac, Snežana

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2020)

TY  - CONF
AU  - Babac, Snežana
PY  - 2020
UR  - http://www.icf.fasper.bg.ac.rs/zbornici/20200914_1-Tematski-zbornik-Surdo-2020.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3473
AB  - Normal hearing is crucial for speech and language development,
communication and learning process. It was previously thought that unilateral
sensorineural hearing loss (USHL) in children does not leave consequences,
since speech and language can adequately develop with only one normal
haring ear. In recent decades, the results of numerous studies have begun to
be published, suggesting that a significant percentage of children with USHL
have many developmental problems and many aspects of functioning from
behavioral, communication, and educational problems compared to their
hearing peers. Also noted is the possibility of delays in the development of
speech and language.
The aim of the paper was to present, based on a review of relevant literature
and online databases, the negative impact of unilateral sensorineural hearing
loss in children, on the development of speech and language, communication,
and educational achievement. The etiology, importance of early detection and
rehabilitation are also discussed.
AB  - Uredan sluh je presudan za razvoj govora jezika, komunikaciju i proces učenja. Ranije je smatrano da jednostrana senzorineuralna oštećenja sluha (JSOS) kod dece ne ostavljaju posledice, jer se govor i jezik adek- vatno mogu razviti samo sa jednim dobro čujućim uvom. Poslednjih dece- nija počinju da se objavljuju rezultati brojnih studija koje sugerišu da značajan procenat dece sa jednostranim senzorineuralnim oštećenjem sluha ima brojne probleme u razvoju i mnogim aspektima funkcioni- sanja, od problema u ponašanju, komunikaciji i obrazovanju u poređenju sa čujućim vršnjacima. Takođe zapažena je i mogućnost kašnjenja u razvoju govora i jezika. Cilj rada je bio da prikaže na osnovu pregleda relevantne litera- ture i internet baza podataka, negativan uticaj jednostrane senzo- rineuralne nagluvosti kod dece, na razvoj govora, jezika, komunikaciju i akademska postignuća. Takođe u radu je diskutovano o etiologiji, zna- čaju ranog otkrivanja i rehabilitaciji.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije
T1  - Značaj ranog otkrivanja i intervencije kod jednostranog senzorineuralnog oštećenja sluha kod dece
T1  - The importance of early detection and intervention In unilateral sensorineural hearing loss in children
EP  - 77
SP  - 65
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3473
ER  - 
@conference{
author = "Babac, Snežana",
year = "2020",
abstract = "Normal hearing is crucial for speech and language development,
communication and learning process. It was previously thought that unilateral
sensorineural hearing loss (USHL) in children does not leave consequences,
since speech and language can adequately develop with only one normal
haring ear. In recent decades, the results of numerous studies have begun to
be published, suggesting that a significant percentage of children with USHL
have many developmental problems and many aspects of functioning from
behavioral, communication, and educational problems compared to their
hearing peers. Also noted is the possibility of delays in the development of
speech and language.
The aim of the paper was to present, based on a review of relevant literature
and online databases, the negative impact of unilateral sensorineural hearing
loss in children, on the development of speech and language, communication,
and educational achievement. The etiology, importance of early detection and
rehabilitation are also discussed., Uredan sluh je presudan za razvoj govora jezika, komunikaciju i proces učenja. Ranije je smatrano da jednostrana senzorineuralna oštećenja sluha (JSOS) kod dece ne ostavljaju posledice, jer se govor i jezik adek- vatno mogu razviti samo sa jednim dobro čujućim uvom. Poslednjih dece- nija počinju da se objavljuju rezultati brojnih studija koje sugerišu da značajan procenat dece sa jednostranim senzorineuralnim oštećenjem sluha ima brojne probleme u razvoju i mnogim aspektima funkcioni- sanja, od problema u ponašanju, komunikaciji i obrazovanju u poređenju sa čujućim vršnjacima. Takođe zapažena je i mogućnost kašnjenja u razvoju govora i jezika. Cilj rada je bio da prikaže na osnovu pregleda relevantne litera- ture i internet baza podataka, negativan uticaj jednostrane senzo- rineuralne nagluvosti kod dece, na razvoj govora, jezika, komunikaciju i akademska postignuća. Takođe u radu je diskutovano o etiologiji, zna- čaju ranog otkrivanja i rehabilitaciji.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije",
title = "Značaj ranog otkrivanja i intervencije kod jednostranog senzorineuralnog oštećenja sluha kod dece, The importance of early detection and intervention In unilateral sensorineural hearing loss in children",
pages = "77-65",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3473"
}
Babac, S.. (2020). Značaj ranog otkrivanja i intervencije kod jednostranog senzorineuralnog oštećenja sluha kod dece. in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 65-77.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3473
Babac S. Značaj ranog otkrivanja i intervencije kod jednostranog senzorineuralnog oštećenja sluha kod dece. in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije. 2020;:65-77.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3473 .
Babac, Snežana, "Značaj ranog otkrivanja i intervencije kod jednostranog senzorineuralnog oštećenja sluha kod dece" in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije (2020):65-77,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3473 .

Etiopatogenetski aspekti i lečenje perifernih paraliza facijalisa kod dece

Babac, Snežana; Živković-Marinkov, Emilija; Nešić, Vladimir

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2020)

TY  - CONF
AU  - Babac, Snežana
AU  - Živković-Marinkov, Emilija
AU  - Nešić, Vladimir
PY  - 2020
UR  - http://www.icf.fasper.bg.ac.rs/zbornici/20201221_1-ZBORNIK-RADOVA-SKUP-NAC_2020.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3468
AB  - Facial nerve palsy occur at all ages. When they appear in childhood, they cause significant concerns among parents of children and doctors because of aesthetic and functional outcomes. The peripheral paralysis and paresis of the facial nerve are characterized by weakness or complete deprivation of the muscules of one side of the
face, which affect verbal communication and social interaction. Depending on the location of the lesion hyperacusis, reduced salivary
and tears production, or excessive tearing of hte eye, altered taste, pain or numbness in the external auditory canal can also occur. The consequences of paresis or paralysis of the facial nerve can lead to aesthetic, functional and psychological disorders, so early diagnosis is very important, so that appropriate therapy can be started as soon as possible. The diagnosis is made on the basis history evaluation, clinical examination, audiological, neurological, pediatric examination, inspection of the parotid
gland, laboratory analyzes, serological and radiographic findings and if necessary other examinations. Treatment is carried out in accordance with etiology. The aim of this study was to review the etiopathogenesis and treatment of peripheral facial paralysis in children by reviewing the contemporary
literature.
AB  - Paralize sedmog kranijalnog nerva se javljaju u svim starosnim dobima. Kada se pojave u dečijem uzrastu izazivaju ozbiljnu zabrinutost kod roditelja dece i lekara, zbog estetskog i funkcionalnog ishoda. Periferne paralize i pareze facijalnog živca klinički se manifestuju kao slabost ili potpuna oduzetost mišića jedne strane lica, što utiče na ver- balnu komunikaciju i socijalnu interakciju. U zavisnosti od mesta lezije javlja se i hiperakuzija, smanjena sekrecija pljuvačke i suza ili ekscesivno suzenje oka, izmenjen ukus, bol ili utrnutost u spoljašnjem slušnom hodniku. Posledice pareze ili paralize facijalnog živca mogu dovesti do estetskih, funkcio- nalnih i psihičkih poremećaja, te je rana dijagnostika veoma važna, kako bi se što pre mogla započeti odgovarajuća terapija. Dijagnoza se postavlja na osno- vu anamneze/heteroanamneze, kliničkog pregleda, audiološkog, neurološkog, pedijatrijskog pregleda, pregleda parotidne žlezde, laboratorijskih anali- za, seroloških i radiografskih pretraga, a po potrebi i drugih ispitivanja. Lečenje se sprovodi u skladu sa etiologijom. Cilj ovoga rada je bio da se pregle- dom savremene literature sagledaju etiopatogeneza i lečenje periferih para- liza facijalisa kod dece.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova
T1  - Etiopatogenetski aspekti i lečenje perifernih paraliza facijalisa kod dece
T1  - Etiopahtogentetic aspects and treatment of peripheral facial nerve paralysis in children
EP  - 231
SP  - 225
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3468
ER  - 
@conference{
author = "Babac, Snežana and Živković-Marinkov, Emilija and Nešić, Vladimir",
year = "2020",
abstract = "Facial nerve palsy occur at all ages. When they appear in childhood, they cause significant concerns among parents of children and doctors because of aesthetic and functional outcomes. The peripheral paralysis and paresis of the facial nerve are characterized by weakness or complete deprivation of the muscules of one side of the
face, which affect verbal communication and social interaction. Depending on the location of the lesion hyperacusis, reduced salivary
and tears production, or excessive tearing of hte eye, altered taste, pain or numbness in the external auditory canal can also occur. The consequences of paresis or paralysis of the facial nerve can lead to aesthetic, functional and psychological disorders, so early diagnosis is very important, so that appropriate therapy can be started as soon as possible. The diagnosis is made on the basis history evaluation, clinical examination, audiological, neurological, pediatric examination, inspection of the parotid
gland, laboratory analyzes, serological and radiographic findings and if necessary other examinations. Treatment is carried out in accordance with etiology. The aim of this study was to review the etiopathogenesis and treatment of peripheral facial paralysis in children by reviewing the contemporary
literature., Paralize sedmog kranijalnog nerva se javljaju u svim starosnim dobima. Kada se pojave u dečijem uzrastu izazivaju ozbiljnu zabrinutost kod roditelja dece i lekara, zbog estetskog i funkcionalnog ishoda. Periferne paralize i pareze facijalnog živca klinički se manifestuju kao slabost ili potpuna oduzetost mišića jedne strane lica, što utiče na ver- balnu komunikaciju i socijalnu interakciju. U zavisnosti od mesta lezije javlja se i hiperakuzija, smanjena sekrecija pljuvačke i suza ili ekscesivno suzenje oka, izmenjen ukus, bol ili utrnutost u spoljašnjem slušnom hodniku. Posledice pareze ili paralize facijalnog živca mogu dovesti do estetskih, funkcio- nalnih i psihičkih poremećaja, te je rana dijagnostika veoma važna, kako bi se što pre mogla započeti odgovarajuća terapija. Dijagnoza se postavlja na osno- vu anamneze/heteroanamneze, kliničkog pregleda, audiološkog, neurološkog, pedijatrijskog pregleda, pregleda parotidne žlezde, laboratorijskih anali- za, seroloških i radiografskih pretraga, a po potrebi i drugih ispitivanja. Lečenje se sprovodi u skladu sa etiologijom. Cilj ovoga rada je bio da se pregle- dom savremene literature sagledaju etiopatogeneza i lečenje periferih para- liza facijalisa kod dece.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova",
title = "Etiopatogenetski aspekti i lečenje perifernih paraliza facijalisa kod dece, Etiopahtogentetic aspects and treatment of peripheral facial nerve paralysis in children",
pages = "231-225",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3468"
}
Babac, S., Živković-Marinkov, E.,& Nešić, V.. (2020). Etiopatogenetski aspekti i lečenje perifernih paraliza facijalisa kod dece. in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 225-231.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3468
Babac S, Živković-Marinkov E, Nešić V. Etiopatogenetski aspekti i lečenje perifernih paraliza facijalisa kod dece. in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova. 2020;:225-231.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3468 .
Babac, Snežana, Živković-Marinkov, Emilija, Nešić, Vladimir, "Etiopatogenetski aspekti i lečenje perifernih paraliza facijalisa kod dece" in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova (2020):225-231,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3468 .

Influence of cardiovascular risk factors on cochlear dysfunction

Radivojević, Nemanja; Arsović, Nenad; Dudvarski, Zoran; Nešić, Vladimir; Čvorović, Ljiljana; Babac, Snežana; Radivojević, Aleksandra

(Wolters Kluwer Medknow Publications, Mumbai, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Radivojević, Nemanja
AU  - Arsović, Nenad
AU  - Dudvarski, Zoran
AU  - Nešić, Vladimir
AU  - Čvorović, Ljiljana
AU  - Babac, Snežana
AU  - Radivojević, Aleksandra
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1288
AB  - Background: Cochlear dysfunction can arise not only from various factors such as ear diseases but also from systemic disorders of the body. The occurrence of otologic symptoms such as hearing loss, dizziness, and tinnitus can be due to cardiovascular disorders. Therefore, current understandings in the field of the diagnosis and therapy of cardiovascular diseases (CVDs) should include, among others, evidence of otologic disorders. Objective: The aim of this study is to determine the association between risk factors for CVD and cochlear dysfunction. Methods: The cross-sectional study included 128 participants with major CVD risk factors who underwent auditory function examination (pure tone audiometry). Results: There were 52 women (40.6%) and 76 men (59.4%) in total. The mean age of the participants was 58 years (a range of 28-83 years). The mean age among participants with hearing loss was 60 (+/- 10.88), whereas the mean age among participants that had normal hearing thresholds was 54 (+/- 12.18). Sensorineural hearing loss (SNHL) was measured in 59% of participants, of most frequent mild degree hearing loss. The prevalence of SNHL was higher in participants with arterial hypertension (P  lt  0.001, OR = 5.881, 95% CI 2.694-12.837) and the most common among them was moderate degree hearing impairment (38%). There is also a statistically significant association of SNHL with dyslipidemia and elevated body mass index (P  lt  0.001, [OR]: 4.118, 95% [CI]: 1.873-9.053 and P lt  0.001, [OR]: 1.517, 95% [CI]: 1.237-1.859 ) with moderate and profound hearing loss. Conclusion: Based on the data obtained, it seems that the presence of major cardiovascular risk factors was a significant predictor for cochlear dysfunction.
PB  - Wolters Kluwer Medknow Publications, Mumbai
T2  - Indian Journal of Otology
T1  - Influence of cardiovascular risk factors on cochlear dysfunction
EP  - 140
IS  - 3
SP  - 135
VL  - 26
DO  - 10.4103/indianjotol.INDIANJOTOL_127_19
ER  - 
@article{
author = "Radivojević, Nemanja and Arsović, Nenad and Dudvarski, Zoran and Nešić, Vladimir and Čvorović, Ljiljana and Babac, Snežana and Radivojević, Aleksandra",
year = "2020",
abstract = "Background: Cochlear dysfunction can arise not only from various factors such as ear diseases but also from systemic disorders of the body. The occurrence of otologic symptoms such as hearing loss, dizziness, and tinnitus can be due to cardiovascular disorders. Therefore, current understandings in the field of the diagnosis and therapy of cardiovascular diseases (CVDs) should include, among others, evidence of otologic disorders. Objective: The aim of this study is to determine the association between risk factors for CVD and cochlear dysfunction. Methods: The cross-sectional study included 128 participants with major CVD risk factors who underwent auditory function examination (pure tone audiometry). Results: There were 52 women (40.6%) and 76 men (59.4%) in total. The mean age of the participants was 58 years (a range of 28-83 years). The mean age among participants with hearing loss was 60 (+/- 10.88), whereas the mean age among participants that had normal hearing thresholds was 54 (+/- 12.18). Sensorineural hearing loss (SNHL) was measured in 59% of participants, of most frequent mild degree hearing loss. The prevalence of SNHL was higher in participants with arterial hypertension (P  lt  0.001, OR = 5.881, 95% CI 2.694-12.837) and the most common among them was moderate degree hearing impairment (38%). There is also a statistically significant association of SNHL with dyslipidemia and elevated body mass index (P  lt  0.001, [OR]: 4.118, 95% [CI]: 1.873-9.053 and P lt  0.001, [OR]: 1.517, 95% [CI]: 1.237-1.859 ) with moderate and profound hearing loss. Conclusion: Based on the data obtained, it seems that the presence of major cardiovascular risk factors was a significant predictor for cochlear dysfunction.",
publisher = "Wolters Kluwer Medknow Publications, Mumbai",
journal = "Indian Journal of Otology",
title = "Influence of cardiovascular risk factors on cochlear dysfunction",
pages = "140-135",
number = "3",
volume = "26",
doi = "10.4103/indianjotol.INDIANJOTOL_127_19"
}
Radivojević, N., Arsović, N., Dudvarski, Z., Nešić, V., Čvorović, L., Babac, S.,& Radivojević, A.. (2020). Influence of cardiovascular risk factors on cochlear dysfunction. in Indian Journal of Otology
Wolters Kluwer Medknow Publications, Mumbai., 26(3), 135-140.
https://doi.org/10.4103/indianjotol.INDIANJOTOL_127_19
Radivojević N, Arsović N, Dudvarski Z, Nešić V, Čvorović L, Babac S, Radivojević A. Influence of cardiovascular risk factors on cochlear dysfunction. in Indian Journal of Otology. 2020;26(3):135-140.
doi:10.4103/indianjotol.INDIANJOTOL_127_19 .
Radivojević, Nemanja, Arsović, Nenad, Dudvarski, Zoran, Nešić, Vladimir, Čvorović, Ljiljana, Babac, Snežana, Radivojević, Aleksandra, "Influence of cardiovascular risk factors on cochlear dysfunction" in Indian Journal of Otology, 26, no. 3 (2020):135-140,
https://doi.org/10.4103/indianjotol.INDIANJOTOL_127_19 . .
1

Sekundarni benigni paroksizmalni pozicioni vertigo: etiopatogeneza, kliničke karakteristike i lečenje

Babac, Snežana; Šehović, Ivana; Petrović-Lazić, Mirjana

(2019)

TY  - CONF
AU  - Babac, Snežana
AU  - Šehović, Ivana
AU  - Petrović-Lazić, Mirjana
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3157
T1  - Sekundarni benigni paroksizmalni pozicioni vertigo: etiopatogeneza, kliničke karakteristike i lečenje
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3157
ER  - 
@conference{
author = "Babac, Snežana and Šehović, Ivana and Petrović-Lazić, Mirjana",
year = "2019",
title = "Sekundarni benigni paroksizmalni pozicioni vertigo: etiopatogeneza, kliničke karakteristike i lečenje",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3157"
}
Babac, S., Šehović, I.,& Petrović-Lazić, M.. (2019). Sekundarni benigni paroksizmalni pozicioni vertigo: etiopatogeneza, kliničke karakteristike i lečenje. .
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3157
Babac S, Šehović I, Petrović-Lazić M. Sekundarni benigni paroksizmalni pozicioni vertigo: etiopatogeneza, kliničke karakteristike i lečenje. 2019;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3157 .
Babac, Snežana, Šehović, Ivana, Petrović-Lazić, Mirjana, "Sekundarni benigni paroksizmalni pozicioni vertigo: etiopatogeneza, kliničke karakteristike i lečenje" (2019),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3157 .

Analiza glasa kod laringektomiranih bolesnika koji koriste različite oblike govorne komunikacije

Šehović, Ivana; Babac, Snežana; Petrović-Lazić, Mirjana

(2019)

TY  - CONF
AU  - Šehović, Ivana
AU  - Babac, Snežana
AU  - Petrović-Lazić, Mirjana
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3183
T1  - Analiza glasa kod laringektomiranih bolesnika koji koriste različite oblike govorne komunikacije
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3183
ER  - 
@conference{
author = "Šehović, Ivana and Babac, Snežana and Petrović-Lazić, Mirjana",
year = "2019",
title = "Analiza glasa kod laringektomiranih bolesnika koji koriste različite oblike govorne komunikacije",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3183"
}
Šehović, I., Babac, S.,& Petrović-Lazić, M.. (2019). Analiza glasa kod laringektomiranih bolesnika koji koriste različite oblike govorne komunikacije. .
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3183
Šehović I, Babac S, Petrović-Lazić M. Analiza glasa kod laringektomiranih bolesnika koji koriste različite oblike govorne komunikacije. 2019;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3183 .
Šehović, Ivana, Babac, Snežana, Petrović-Lazić, Mirjana, "Analiza glasa kod laringektomiranih bolesnika koji koriste različite oblike govorne komunikacije" (2019),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3183 .

Tinitus-etiopatogenetski faktori i mogućnost lečenja

Babac, Snežana; Milutinović, Vladan

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2019)

TY  - CONF
AU  - Babac, Snežana
AU  - Milutinović, Vladan
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3058
AB  - Tinitus, odnosno zujanje u uvu, predstavlja percepciju zvuka u odsustvu spoljašnjeg zvučnog izvora. Tinitus je simptom, a ne bolest. Reč potiče od latinske
reči „tinnire“ što znači zvoniti. Postoje dve vrste tinitusa: subjektivni i objektivni. Različiti oblici tinitusa imaju različite etiološke faktore i patofiziološke
mehanizme. Subjektivni je posledica abnormalne neuronske aktivnosti, dok je
objektivni prouzrokovan zvukom koji nastaje u telu i dolazi do uva provođenjem kroz tkiva. Uzroci tinitusa su brojni. Starost, kardiovaskularna oboljenja,
cerebrovaskularna oboljenja, različiti lekovi, izlaganje buci, povrede glave i
vrata, infekcije herpes virusom, različite povrede slušnog nerva, neurovaskularni konflikt, Menijerova bolest, vestibularni Švanom, otoskleroza, hronični
zapaljenski procesi srednjeg uva, su neki od uzročnih faktora koji mogu dovesti
do subjektivnog tinitusa. Najčešći objektivni tinitus je vaskularni „pulsatilni“ tinitus koji je sinhron sa otkucajima srca. Takođe, objektivni tinitus može nastati
zbog poremećaja temporomandibularnog zgloba, spazma poprečnoprugastih
mišića srednjeg uva ili spontanih otoakustičkih emisija. Nakon dijagnostičkog
protokola pristupa se lečenju. Lečenje tinitusa se uvek usmerava u pravcu
uzroka, ako je on poznat. Kompleksnost tinitusa zahteva interdisciplinarni pristup u lečenju (otorinolaringolog, otolog, neurootolog, neurolog, psihijatar,
psiholog, internista). Za sada ne postoji opšteprihvaćena medikamentna terapija za većinu pacijenata sa subjektivnim tinitusom. Savremeni trend u lečenju
je tinitus retraining terapija (TRT). Na objektivni tinitus je moguće uticati konzervativnom terapijom ili hirurškim procedurama. Cilj ovoga rada je da prikaže različite etiopatogenetske aspekte i mogućnost terapije tinitusa na osnovu
pregleda relevantne literature i internet baza podataka.
AB  - Tinnitus or buzzing in the ear, represents the perception of sound in the absence of an
acoustic external stimulus. Tinnitus is a symptom rather than a disease. The word comes from
the Latin word “tinnire” which means to ring. There are two types of tinnitus: subjective and
objective. Different types of tinnitus have different etiological factor and pathophysiological
mechanisms. Subjective tinnitus is the result of abnormal neuronal activity, while objective is
caused by the sound that occurs in the body and comes to the ears through the tissues. There
are many etiological factors for tinnitus. Old age, cardiovascular diseases cerebrovascular
disease, some drugs, noise exposure, head and neck injuries, herpes virus infections, various
injuries of cochlear nerve, neurovascular conflict, Meniere’s disease, vestibular Schwannoma,
otosclerosis, chronicotitis media, are some of factors that can lead to subjective tinnitus.
The most common objective tinnitus is vascular “pulsatile” tinnitus that is synchronized
with heart beat. Also, objective tinnitus can be generated by temporomadibular joint
dysfunction, by spasms of middle ear muscles or by spontaneous otoacoustic emissions. After
the diagnosis, treatment begins. Tinnitus treatment is always directed towards the cause,
if known. The complexity of tinnitus requires an interdisciplinary approach to treatment
(otorhinolaryngologist, otologist, neurologist, psychiatrist, psychologist, and internist). Until
now, there is no generally accepted medication therapy for most patients with subjective
tinnitus. The modern trend in treatment is tinnitus retraining therapy (TRT). The objective
tinnitus may be influenced by conservative therapy or surgical procedures. The aim of this
paper is to present various etiopathogenetic factors and possibility of tinnitus therapy based
on a review of relevant literature and internet databases.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija,
T1  - Tinitus-etiopatogenetski faktori i mogućnost lečenja
T1  - Tinnitus – etiopathogenic factors and
possibility of treatment
EP  - 469
SP  - 465
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3058
ER  - 
@conference{
author = "Babac, Snežana and Milutinović, Vladan",
year = "2019",
abstract = "Tinitus, odnosno zujanje u uvu, predstavlja percepciju zvuka u odsustvu spoljašnjeg zvučnog izvora. Tinitus je simptom, a ne bolest. Reč potiče od latinske
reči „tinnire“ što znači zvoniti. Postoje dve vrste tinitusa: subjektivni i objektivni. Različiti oblici tinitusa imaju različite etiološke faktore i patofiziološke
mehanizme. Subjektivni je posledica abnormalne neuronske aktivnosti, dok je
objektivni prouzrokovan zvukom koji nastaje u telu i dolazi do uva provođenjem kroz tkiva. Uzroci tinitusa su brojni. Starost, kardiovaskularna oboljenja,
cerebrovaskularna oboljenja, različiti lekovi, izlaganje buci, povrede glave i
vrata, infekcije herpes virusom, različite povrede slušnog nerva, neurovaskularni konflikt, Menijerova bolest, vestibularni Švanom, otoskleroza, hronični
zapaljenski procesi srednjeg uva, su neki od uzročnih faktora koji mogu dovesti
do subjektivnog tinitusa. Najčešći objektivni tinitus je vaskularni „pulsatilni“ tinitus koji je sinhron sa otkucajima srca. Takođe, objektivni tinitus može nastati
zbog poremećaja temporomandibularnog zgloba, spazma poprečnoprugastih
mišića srednjeg uva ili spontanih otoakustičkih emisija. Nakon dijagnostičkog
protokola pristupa se lečenju. Lečenje tinitusa se uvek usmerava u pravcu
uzroka, ako je on poznat. Kompleksnost tinitusa zahteva interdisciplinarni pristup u lečenju (otorinolaringolog, otolog, neurootolog, neurolog, psihijatar,
psiholog, internista). Za sada ne postoji opšteprihvaćena medikamentna terapija za većinu pacijenata sa subjektivnim tinitusom. Savremeni trend u lečenju
je tinitus retraining terapija (TRT). Na objektivni tinitus je moguće uticati konzervativnom terapijom ili hirurškim procedurama. Cilj ovoga rada je da prikaže različite etiopatogenetske aspekte i mogućnost terapije tinitusa na osnovu
pregleda relevantne literature i internet baza podataka., Tinnitus or buzzing in the ear, represents the perception of sound in the absence of an
acoustic external stimulus. Tinnitus is a symptom rather than a disease. The word comes from
the Latin word “tinnire” which means to ring. There are two types of tinnitus: subjective and
objective. Different types of tinnitus have different etiological factor and pathophysiological
mechanisms. Subjective tinnitus is the result of abnormal neuronal activity, while objective is
caused by the sound that occurs in the body and comes to the ears through the tissues. There
are many etiological factors for tinnitus. Old age, cardiovascular diseases cerebrovascular
disease, some drugs, noise exposure, head and neck injuries, herpes virus infections, various
injuries of cochlear nerve, neurovascular conflict, Meniere’s disease, vestibular Schwannoma,
otosclerosis, chronicotitis media, are some of factors that can lead to subjective tinnitus.
The most common objective tinnitus is vascular “pulsatile” tinnitus that is synchronized
with heart beat. Also, objective tinnitus can be generated by temporomadibular joint
dysfunction, by spasms of middle ear muscles or by spontaneous otoacoustic emissions. After
the diagnosis, treatment begins. Tinnitus treatment is always directed towards the cause,
if known. The complexity of tinnitus requires an interdisciplinary approach to treatment
(otorhinolaryngologist, otologist, neurologist, psychiatrist, psychologist, and internist). Until
now, there is no generally accepted medication therapy for most patients with subjective
tinnitus. The modern trend in treatment is tinnitus retraining therapy (TRT). The objective
tinnitus may be influenced by conservative therapy or surgical procedures. The aim of this
paper is to present various etiopathogenetic factors and possibility of tinnitus therapy based
on a review of relevant literature and internet databases.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija,",
title = "Tinitus-etiopatogenetski faktori i mogućnost lečenja, Tinnitus – etiopathogenic factors and
possibility of treatment",
pages = "469-465",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3058"
}
Babac, S.,& Milutinović, V.. (2019). Tinitus-etiopatogenetski faktori i mogućnost lečenja. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija,
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 465-469.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3058
Babac S, Milutinović V. Tinitus-etiopatogenetski faktori i mogućnost lečenja. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija,. 2019;:465-469.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3058 .
Babac, Snežana, Milutinović, Vladan, "Tinitus-etiopatogenetski faktori i mogućnost lečenja" in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, (2019):465-469,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3058 .

Etiopatogentski aspekti alergijskog fungalnog rinosinuzitisa

Milutinović, Vladan; Babac, Snežana

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2019)

TY  - CONF
AU  - Milutinović, Vladan
AU  - Babac, Snežana
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3217
AB  - Alergijski fungalni rinosinuzitis (AFRS) predstavlja značajan entitet hronične
invazivne forme fungalnih rinosinuzitisa. Uprkos mnogobrojnim istraživanjima,
etiologija, patofiziologija i lečenje ovog oboljenja nisu u potpunosti jasni
i ostaju predmet diskusije. Bolest se odlikuje preosetljivošću na fungalne
antigene, hroničnim sinuzuitisom koji je u većini slučajeva praćen polipozom,
eozinofilnim mucinom, prisustvom gljivica i karakterističnim nalazom kompjuterizovane
tomografije (CT). Cilj rada je bio da se pregledom savremene
literature sagleda etiopatogeneza AFRS-a. Kao glavni mehanizam u nastanku
oboljenja navodi se stvaranje IgE anti tela po tipu i alergijske preosetljivosti i
imunih kompleksa po tipu III mada je i reakcija na nivou Th1 i Th2 lifocita u
fokusu istraživanja. Prvi mehanizam se zasniva na tome da prilikom normalne
nazalne respiracije dolazi do kontakta sa antigenom gljivica, a kod atopičara
započinje antigena stimulacija alergijske reakcije. Kao posledica dolazi do
stvaranja IgE po tipu I alergijske preosetljivosti i imunih kompleksa po tipu
III. Drugi koncept je baziran na saznanju da je kod osoba sa CRS prisutan preterani
humoralni i celularni imuni odgovor Th1 i Th2 tipa od strane perifernih
mononukleara nakon izloženosti fungalnim antigenima, naročito familije
Alternaria. Th1 i Th2 limfociti luče citokine IL-5, IL-13 i IFN-γ koji podstiču eozinofilnu
inflamaciju. Na osnovu dosadašnjih iskustava, terapijska metoda izbora
je endoskopska sinusna hirurgija, u kombinaciji sa kombinovanom imuno
modulatornom terapijom u cilju adekvatne kontrole bolesti. Dalja istraživanja
su neophodna za kompletno razumevanje patofiziologije oboljenja u pravcu
razumevanja kompleksnih interakcija na nivou humoralnog i celularnog imunog
odgovora. Samo adekvatno razumevanje etiopatogenetskih aspekata
otvara nove mogućnosti za razvoj efikasne i kauzalne terapije.
AB  - Allergic fungal rhinosinusitis (AFRS) is an important entity of chronic non-invasive form
of fungal rhinosinusitis. Despite numerous studies, etiology, pathophysiology and treatment
of this disease are not fully understood and remain a subject of discussion. The disease is
characterized by hypersensitivity to fungal antigens, chronic sinusitis which in most cases is
accompanied by polyps, eosinophilic mucin, the presence of fungi and characteristic findings
of computed tomography (CT). The aim of the study was to review the up to date literature on
the etiopathogenesis of AFRS. The main mechanism in the onset of the disease is the creation
of IgE anti-body by type and allergic hypersensitivity and immune complexes (type III allergic
reaction), although, reaction of Th1 and Th2 lymphocytes is also in focus of researchers in
many studies. The first mechanism is based on the fact that during normal nasal respiration
there is contact with the antigen of the fungus and in the atopic person the antigen begins
to stimulate the allergic reaction. As a result, the formation of IgE starts according to type
I allergic hypersensitivity and immune complexes according to type III. The second concept
is based on the knowledge that a person with CRS has an excessive humoral and cellular
immune response of Th1 and Th2 type by peripheral mononuclears after exposure to fungal
antigens, in particular the Alternaria family. Th1 and Th2 lymphocytes start the secretion of
cytokines of IL-5, IL-13 and IFN-γ that stimulate eosinophilic inflammation. Based on previous
experience, the therapeutic method of choice is endoscopic sinus surgery, combined with
combined immunomodulatory therapy for the purpose of adequate control of the disease.
Further research is necessary for a complete understanding of pathophysiology of the disease
in order to understand complex interactions at the level of humoral and cellular immune
responses. Only an adequate understanding of the etiopathogenetic aspects opens up new
opportunities for the development of effective and causal therapy.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.
T1  - Etiopatogentski aspekti alergijskog fungalnog rinosinuzitisa
T1  - Ethiopathogenetic aspects of allergic
fungal rhinosinusitis
EP  - 222
SP  - 217
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3217
ER  - 
@conference{
author = "Milutinović, Vladan and Babac, Snežana",
year = "2019",
abstract = "Alergijski fungalni rinosinuzitis (AFRS) predstavlja značajan entitet hronične
invazivne forme fungalnih rinosinuzitisa. Uprkos mnogobrojnim istraživanjima,
etiologija, patofiziologija i lečenje ovog oboljenja nisu u potpunosti jasni
i ostaju predmet diskusije. Bolest se odlikuje preosetljivošću na fungalne
antigene, hroničnim sinuzuitisom koji je u većini slučajeva praćen polipozom,
eozinofilnim mucinom, prisustvom gljivica i karakterističnim nalazom kompjuterizovane
tomografije (CT). Cilj rada je bio da se pregledom savremene
literature sagleda etiopatogeneza AFRS-a. Kao glavni mehanizam u nastanku
oboljenja navodi se stvaranje IgE anti tela po tipu i alergijske preosetljivosti i
imunih kompleksa po tipu III mada je i reakcija na nivou Th1 i Th2 lifocita u
fokusu istraživanja. Prvi mehanizam se zasniva na tome da prilikom normalne
nazalne respiracije dolazi do kontakta sa antigenom gljivica, a kod atopičara
započinje antigena stimulacija alergijske reakcije. Kao posledica dolazi do
stvaranja IgE po tipu I alergijske preosetljivosti i imunih kompleksa po tipu
III. Drugi koncept je baziran na saznanju da je kod osoba sa CRS prisutan preterani
humoralni i celularni imuni odgovor Th1 i Th2 tipa od strane perifernih
mononukleara nakon izloženosti fungalnim antigenima, naročito familije
Alternaria. Th1 i Th2 limfociti luče citokine IL-5, IL-13 i IFN-γ koji podstiču eozinofilnu
inflamaciju. Na osnovu dosadašnjih iskustava, terapijska metoda izbora
je endoskopska sinusna hirurgija, u kombinaciji sa kombinovanom imuno
modulatornom terapijom u cilju adekvatne kontrole bolesti. Dalja istraživanja
su neophodna za kompletno razumevanje patofiziologije oboljenja u pravcu
razumevanja kompleksnih interakcija na nivou humoralnog i celularnog imunog
odgovora. Samo adekvatno razumevanje etiopatogenetskih aspekata
otvara nove mogućnosti za razvoj efikasne i kauzalne terapije., Allergic fungal rhinosinusitis (AFRS) is an important entity of chronic non-invasive form
of fungal rhinosinusitis. Despite numerous studies, etiology, pathophysiology and treatment
of this disease are not fully understood and remain a subject of discussion. The disease is
characterized by hypersensitivity to fungal antigens, chronic sinusitis which in most cases is
accompanied by polyps, eosinophilic mucin, the presence of fungi and characteristic findings
of computed tomography (CT). The aim of the study was to review the up to date literature on
the etiopathogenesis of AFRS. The main mechanism in the onset of the disease is the creation
of IgE anti-body by type and allergic hypersensitivity and immune complexes (type III allergic
reaction), although, reaction of Th1 and Th2 lymphocytes is also in focus of researchers in
many studies. The first mechanism is based on the fact that during normal nasal respiration
there is contact with the antigen of the fungus and in the atopic person the antigen begins
to stimulate the allergic reaction. As a result, the formation of IgE starts according to type
I allergic hypersensitivity and immune complexes according to type III. The second concept
is based on the knowledge that a person with CRS has an excessive humoral and cellular
immune response of Th1 and Th2 type by peripheral mononuclears after exposure to fungal
antigens, in particular the Alternaria family. Th1 and Th2 lymphocytes start the secretion of
cytokines of IL-5, IL-13 and IFN-γ that stimulate eosinophilic inflammation. Based on previous
experience, the therapeutic method of choice is endoscopic sinus surgery, combined with
combined immunomodulatory therapy for the purpose of adequate control of the disease.
Further research is necessary for a complete understanding of pathophysiology of the disease
in order to understand complex interactions at the level of humoral and cellular immune
responses. Only an adequate understanding of the etiopathogenetic aspects opens up new
opportunities for the development of effective and causal therapy.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.",
title = "Etiopatogentski aspekti alergijskog fungalnog rinosinuzitisa, Ethiopathogenetic aspects of allergic
fungal rhinosinusitis",
pages = "222-217",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3217"
}
Milutinović, V.,& Babac, S.. (2019). Etiopatogentski aspekti alergijskog fungalnog rinosinuzitisa. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 217-222.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3217
Milutinović V, Babac S. Etiopatogentski aspekti alergijskog fungalnog rinosinuzitisa. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.. 2019;:217-222.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3217 .
Milutinović, Vladan, Babac, Snežana, "Etiopatogentski aspekti alergijskog fungalnog rinosinuzitisa" in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019. (2019):217-222,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3217 .

Etiopatogenetski aspekti alergijskog fungalnog rinosinuzitisa

Milutinović, Vladan; Babac, Snežana

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2019)

TY  - CONF
AU  - Milutinović, Vladan
AU  - Babac, Snežana
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4097
AB  - Alergijski fungalni rinosinuzitis (AFRS) predstavlja značajan entitet hronične
invazivne forme fungalnih rinosinuzitisa. Uprkos mnogobrojnim istraživanjima,
etiologija, patofiziologija i lečenje ovog oboljenja nisu u potpunosti jasni
i ostaju predmet diskusije. Bolest se odlikuje preosetljivošću na fungalne
antigene, hroničnim sinuzuitisom koji je u većini slučajeva praćen polipozom,
eozinofilnim mucinom, prisustvom gljivica i karakterističnim nalazom kompjuterizovane
tomografije (CT). Cilj rada je bio da se pregledom savremene
literature sagleda etiopatogeneza AFRS-a. Kao glavni mehanizam u nastanku
oboljenja navodi se stvaranje IgE anti tela po tipu i alergijske preosetljivosti i
imunih kompleksa po tipu III mada je i reakcija na nivou Th1 i Th2 lifocita u
fokusu istraživanja. Prvi mehanizam se zasniva na tome da prilikom normalne
nazalne respiracije dolazi do kontakta sa antigenom gljivica, a kod atopičara
započinje antigena stimulacija alergijske reakcije. Kao posledica dolazi do
stvaranja IgE po tipu I alergijske preosetljivosti i imunih kompleksa po tipu
III. Drugi koncept je baziran na saznanju da je kod osoba sa CRS prisutan preterani
humoralni i celularni imuni odgovor Th1 i Th2 tipa od strane perifernih
mononukleara nakon izloženosti fungalnim antigenima, naročito familije
Alternaria. Th1 i Th2 limfociti luče citokine IL-5, IL-13 i IFN-γ koji podstiču eozinofilnu
inflamaciju. Na osnovu dosadašnjih iskustava, terapijska metoda izbora
je endoskopska sinusna hirurgija, u kombinaciji sa kombinovanom imuno
modulatornom terapijom u cilju adekvatne kontrole bolesti. Dalja istraživanja
su neophodna za kompletno razumevanje patofiziologije oboljenja u pravcu
razumevanja kompleksnih interakcija na nivou humoralnog i celularnog imunog
odgovora. Samo adekvatno razumevanje etiopatogenetskih aspekata
otvara nove mogućnosti za razvoj efikasne i kauzalne terapije.
AB  - Allergic fungal rhinosinusitis (AFRS) is an important entity of chronic non-invasive form
of fungal rhinosinusitis. Despite numerous studies, etiology, pathophysiology and treatment
of this disease are not fully understood and remain a subject of discussion. The disease is
characterized by hypersensitivity to fungal antigens, chronic sinusitis which in most cases is
accompanied by polyps, eosinophilic mucin, the presence of fungi and characteristic findings
of computed tomography (CT). The aim of the study was to review the up to date literature on
the etiopathogenesis of AFRS. The main mechanism in the onset of the disease is the creation
of IgE anti-body by type and allergic hypersensitivity and immune complexes (type III allergic
reaction), although, reaction of Th1 and Th2 lymphocytes is also in focus of researchers in
many studies. The first mechanism is based on the fact that during normal nasal respiration
there is contact with the antigen of the fungus and in the atopic person the antigen begins
to stimulate the allergic reaction. As a result, the formation of IgE starts according to type
I allergic hypersensitivity and immune complexes according to type III. The second concept
is based on the knowledge that a person with CRS has an excessive humoral and cellular
immune response of Th1 and Th2 type by peripheral mononuclears after exposure to fungal
antigens, in particular the Alternaria family. Th1 and Th2 lymphocytes start the secretion of
cytokines of IL-5, IL-13 and IFN-γ that stimulate eosinophilic inflammation. Based on previous
experience, the therapeutic method of choice is endoscopic sinus surgery, combined with
combined immunomodulatory therapy for the purpose of adequate control of the disease.
Further research is necessary for a complete understanding of pathophysiology of the disease
in order to understand complex interactions at the level of humoral and cellular immune
responses. Only an adequate understanding of the etiopathogenetic aspects opens up new
opportunities for the development of effective and causal therapy.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.
T1  - Etiopatogenetski aspekti alergijskog fungalnog rinosinuzitisa
T1  - Ethiopathogenetic aspects of allergic fungal rhinosinusitis
EP  - 222
SP  - 217
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4097
ER  - 
@conference{
author = "Milutinović, Vladan and Babac, Snežana",
year = "2019",
abstract = "Alergijski fungalni rinosinuzitis (AFRS) predstavlja značajan entitet hronične
invazivne forme fungalnih rinosinuzitisa. Uprkos mnogobrojnim istraživanjima,
etiologija, patofiziologija i lečenje ovog oboljenja nisu u potpunosti jasni
i ostaju predmet diskusije. Bolest se odlikuje preosetljivošću na fungalne
antigene, hroničnim sinuzuitisom koji je u većini slučajeva praćen polipozom,
eozinofilnim mucinom, prisustvom gljivica i karakterističnim nalazom kompjuterizovane
tomografije (CT). Cilj rada je bio da se pregledom savremene
literature sagleda etiopatogeneza AFRS-a. Kao glavni mehanizam u nastanku
oboljenja navodi se stvaranje IgE anti tela po tipu i alergijske preosetljivosti i
imunih kompleksa po tipu III mada je i reakcija na nivou Th1 i Th2 lifocita u
fokusu istraživanja. Prvi mehanizam se zasniva na tome da prilikom normalne
nazalne respiracije dolazi do kontakta sa antigenom gljivica, a kod atopičara
započinje antigena stimulacija alergijske reakcije. Kao posledica dolazi do
stvaranja IgE po tipu I alergijske preosetljivosti i imunih kompleksa po tipu
III. Drugi koncept je baziran na saznanju da je kod osoba sa CRS prisutan preterani
humoralni i celularni imuni odgovor Th1 i Th2 tipa od strane perifernih
mononukleara nakon izloženosti fungalnim antigenima, naročito familije
Alternaria. Th1 i Th2 limfociti luče citokine IL-5, IL-13 i IFN-γ koji podstiču eozinofilnu
inflamaciju. Na osnovu dosadašnjih iskustava, terapijska metoda izbora
je endoskopska sinusna hirurgija, u kombinaciji sa kombinovanom imuno
modulatornom terapijom u cilju adekvatne kontrole bolesti. Dalja istraživanja
su neophodna za kompletno razumevanje patofiziologije oboljenja u pravcu
razumevanja kompleksnih interakcija na nivou humoralnog i celularnog imunog
odgovora. Samo adekvatno razumevanje etiopatogenetskih aspekata
otvara nove mogućnosti za razvoj efikasne i kauzalne terapije., Allergic fungal rhinosinusitis (AFRS) is an important entity of chronic non-invasive form
of fungal rhinosinusitis. Despite numerous studies, etiology, pathophysiology and treatment
of this disease are not fully understood and remain a subject of discussion. The disease is
characterized by hypersensitivity to fungal antigens, chronic sinusitis which in most cases is
accompanied by polyps, eosinophilic mucin, the presence of fungi and characteristic findings
of computed tomography (CT). The aim of the study was to review the up to date literature on
the etiopathogenesis of AFRS. The main mechanism in the onset of the disease is the creation
of IgE anti-body by type and allergic hypersensitivity and immune complexes (type III allergic
reaction), although, reaction of Th1 and Th2 lymphocytes is also in focus of researchers in
many studies. The first mechanism is based on the fact that during normal nasal respiration
there is contact with the antigen of the fungus and in the atopic person the antigen begins
to stimulate the allergic reaction. As a result, the formation of IgE starts according to type
I allergic hypersensitivity and immune complexes according to type III. The second concept
is based on the knowledge that a person with CRS has an excessive humoral and cellular
immune response of Th1 and Th2 type by peripheral mononuclears after exposure to fungal
antigens, in particular the Alternaria family. Th1 and Th2 lymphocytes start the secretion of
cytokines of IL-5, IL-13 and IFN-γ that stimulate eosinophilic inflammation. Based on previous
experience, the therapeutic method of choice is endoscopic sinus surgery, combined with
combined immunomodulatory therapy for the purpose of adequate control of the disease.
Further research is necessary for a complete understanding of pathophysiology of the disease
in order to understand complex interactions at the level of humoral and cellular immune
responses. Only an adequate understanding of the etiopathogenetic aspects opens up new
opportunities for the development of effective and causal therapy.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.",
title = "Etiopatogenetski aspekti alergijskog fungalnog rinosinuzitisa, Ethiopathogenetic aspects of allergic fungal rhinosinusitis",
pages = "222-217",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4097"
}
Milutinović, V.,& Babac, S.. (2019). Etiopatogenetski aspekti alergijskog fungalnog rinosinuzitisa. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 217-222.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4097
Milutinović V, Babac S. Etiopatogenetski aspekti alergijskog fungalnog rinosinuzitisa. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.. 2019;:217-222.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4097 .
Milutinović, Vladan, Babac, Snežana, "Etiopatogenetski aspekti alergijskog fungalnog rinosinuzitisa" in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019. (2019):217-222,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4097 .

Prevencija alergijskog rinitisa kod dece školskog uzrasta

Nešić, Vladimir; Babac, Snežana

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2019)

TY  - CONF
AU  - Nešić, Vladimir
AU  - Babac, Snežana
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3492
AB  - Prevention of allergic rhinitis (AR) involves
primary, secondary and tertiary preventive
measures. Causes for the early onset of AR may
bepoor maternal habits during pregnancy
(smoking, drinking, intoxicants, etc.) and
poor nutrition. At birth, early termination of
the natural diet through breastfeeding, early
exposure of the infant to tobacco smoke or
allergens may also be causes of the disease.
Early detection of at-risk families, with the
aforementioned reasons, implies primary
preventive measures. Secondary preventive
measures relate to the elimination or
reduction of allergens and the fight against
infection. The target population is AR, with
the aim of stopping the allergic march. The
definitive goal is to change the dominance of
Th2 to the Th1 immune response. Tertiary
preventive measures are related to early
medication and early immunotherapy. AR
treatment principles can also be applied to
local allergic rhinitis (LAR).
The aim of this paper is to highlight the
importance of preventive measures for
the prevention of allergic rhinitis and its
comorbidities in school-age children.
AB  - Prevencija alergijskog rinitisa (AR) obuhvata mere primarne, sekundarne i tercijarne prevencije. Razlog ranoj pojavi AR mogu biti loše navike majke to- kom trudnoće (pušenje, konzumiranje alkohola, opojnih supstanci, itd.) i ne- adekvatna ishrana. Po rođenju rani prekid prirodne ishrane putem dojenja, rana izloženost odojčeta duvanskom dimu ili alergenima takođe mogu biti razlozi pojavi bolesti. Rana detekcija rizičnih porodica uz ranije spomenute razloge podrazumevaju mere primarne prevencije. Mere sekundarne prevencije odnose se na eliminaciju odnosno redukciju alergena i borbu protiv infekcije. Ciljna populacija su oboleli od AR, sa ciljem da se prekine alergijski marš. Definitivni cilj je promena dominacije Th2 prema Th1 imunološkom odgovo- ru. Mere tercijarne prevencije odnose se na rano medikamentno lečenje i ranu imunoterapiju. Principi lečenja koji važe za AR mogu se isto tako primeniti kod lokalnog alergijskog rinitisa (LAR). Cilj rada je da ukaže na značaj mera prevencije za sprečavanje nastanka alergijskog rinitisa i njegovih komorbiditeta kod dece školskog uzrasta.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova
T1  - Prevencija alergijskog rinitisa kod dece školskog uzrasta
T1  - Prevention of allergic rhinitis in school-age children
EP  - 56
SP  - 51
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3492
ER  - 
@conference{
author = "Nešić, Vladimir and Babac, Snežana",
year = "2019",
abstract = "Prevention of allergic rhinitis (AR) involves
primary, secondary and tertiary preventive
measures. Causes for the early onset of AR may
bepoor maternal habits during pregnancy
(smoking, drinking, intoxicants, etc.) and
poor nutrition. At birth, early termination of
the natural diet through breastfeeding, early
exposure of the infant to tobacco smoke or
allergens may also be causes of the disease.
Early detection of at-risk families, with the
aforementioned reasons, implies primary
preventive measures. Secondary preventive
measures relate to the elimination or
reduction of allergens and the fight against
infection. The target population is AR, with
the aim of stopping the allergic march. The
definitive goal is to change the dominance of
Th2 to the Th1 immune response. Tertiary
preventive measures are related to early
medication and early immunotherapy. AR
treatment principles can also be applied to
local allergic rhinitis (LAR).
The aim of this paper is to highlight the
importance of preventive measures for
the prevention of allergic rhinitis and its
comorbidities in school-age children., Prevencija alergijskog rinitisa (AR) obuhvata mere primarne, sekundarne i tercijarne prevencije. Razlog ranoj pojavi AR mogu biti loše navike majke to- kom trudnoće (pušenje, konzumiranje alkohola, opojnih supstanci, itd.) i ne- adekvatna ishrana. Po rođenju rani prekid prirodne ishrane putem dojenja, rana izloženost odojčeta duvanskom dimu ili alergenima takođe mogu biti razlozi pojavi bolesti. Rana detekcija rizičnih porodica uz ranije spomenute razloge podrazumevaju mere primarne prevencije. Mere sekundarne prevencije odnose se na eliminaciju odnosno redukciju alergena i borbu protiv infekcije. Ciljna populacija su oboleli od AR, sa ciljem da se prekine alergijski marš. Definitivni cilj je promena dominacije Th2 prema Th1 imunološkom odgovo- ru. Mere tercijarne prevencije odnose se na rano medikamentno lečenje i ranu imunoterapiju. Principi lečenja koji važe za AR mogu se isto tako primeniti kod lokalnog alergijskog rinitisa (LAR). Cilj rada je da ukaže na značaj mera prevencije za sprečavanje nastanka alergijskog rinitisa i njegovih komorbiditeta kod dece školskog uzrasta.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova",
title = "Prevencija alergijskog rinitisa kod dece školskog uzrasta, Prevention of allergic rhinitis in school-age children",
pages = "56-51",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3492"
}
Nešić, V.,& Babac, S.. (2019). Prevencija alergijskog rinitisa kod dece školskog uzrasta. in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 51-56.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3492
Nešić V, Babac S. Prevencija alergijskog rinitisa kod dece školskog uzrasta. in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova. 2019;:51-56.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3492 .
Nešić, Vladimir, Babac, Snežana, "Prevencija alergijskog rinitisa kod dece školskog uzrasta" in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova (2019):51-56,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3492 .

Vrtoglavica kod dece: etiologija i kliničke karatkeristike

Babac, Snezana; Nešić, Vladimir; Trifunović, Miroljub

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2019)

TY  - CONF
AU  - Babac, Snezana
AU  - Nešić, Vladimir
AU  - Trifunović, Miroljub
PY  - 2019
UR  - http://www.fasper.bg.ac.rs/nauka/nacionalni-skup-doc/20191224_1-ZBORNIK-RADOVA-SKUP-NAC2019.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3491
AB  - Vertigo is not a common symptom in the
pediatric population. All forms of dizziness
that occur in adults can also occur in children,
but the incidence of certain forms of dizziness
is significantly different in children compared
to adults.
The etiologic factors that lead to dizziness
are numerous. Most often, dizziness in children is caused by chronic secretory otitis.
In cases with neat otoscopic findings, it was
most commonly benign paroxysmal vertigo
(BPV) and migraine. Although rare, brain
tumors and neurological diseases are also
the cause of central dizziness.Dizziness in
childhood can also be caused by head injuries.
Peripheral vertigo in a small percentage
also occurs vestibular neuronitis, Menier’
s disease and benign paroxysmal position
vertigo (BPPV).
Due to the possibility of dangerous causes,
it is necessary to thoroughly examine every
child with headache. Evaluation of dizziness
in children requires a detailed history-from
child and parents, clinical examination with
a battery of audiological and neurootological
tests, and if suspected central causes
and radiological examinations (magnetic
resonance of the brain-MR). The diagnosis
of vestibular disorders is difficult in children,
since young children cannot clearly describe
their symptoms.
The aim of this paper was to present different
etiological factors and clinical characteristics
of vertigo in children based on a review of
relevant literature and online databases.
AB  - Vertigo nije čest simptom u pedijatrijskoj populaciji. Svi oblici vrtogla- vica koji se javljaju kod odraslih mogu se javiti i kod dece, ali je učestalost pojedinih oblika zanatno drugačija kod dece u odnosu na odrasle. Etiološki faktori koji dovode do vrtoglavica su brojni. Najčešće vrtogla- vica kod dece nastaje zbog hroničnog sekretornog otitisa. U slučajevima sa urednim otoskopskim nalazom, najčeće se radi o benignoj paroksizmalnoj vrto- glavici (BPV) i migreni. Iako se retko pojavljuju, tumori mozga i neurološka oboljenja su takođe uzročnici centralnih vrtoglavica. Vrtoglavice u dečijem uzrastu mogu biti izazvane i povredama glave. Od perifernih vrtoglavica u malom procentu javljaju se i vestibularni neuronitis, Menijerova bolest i be- nigniparoksizmalni pozicioni vertigo (BPPV). Zbog mogućnosti opasnih uzroka neophodno je svako dete sa vroglavicom detaljno ispitati. Evaluacija vrtoglavice kod dece zahteva detaljnu anamnezu-hete- roanamnezu, klinički pregled sa baterijom audioloških i neurootoloških testova, a kod sumnje na cetralne uzroke i radiografske pretrage (magnetnu rezonancumozga-MR). Dijagnostika vestibularnih poremećaja kod dece je oteža- na, s obzirom da mala deca ne mogu jasno da opišu svoje simptome. Cilj ovoga rada je bio da prikaže različite etiološke faktore i kliničke ka- rakteristike vrtoglavice kod dece na osnovu pregleda relevantne literature i internet baza podataka.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova
T1  - Vrtoglavica kod dece: etiologija i kliničke karatkeristike
T1  - Vertigo in children: ethiology and clinical characteristics
EP  - 50
SP  - 45
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3491
ER  - 
@conference{
author = "Babac, Snezana and Nešić, Vladimir and Trifunović, Miroljub",
year = "2019",
abstract = "Vertigo is not a common symptom in the
pediatric population. All forms of dizziness
that occur in adults can also occur in children,
but the incidence of certain forms of dizziness
is significantly different in children compared
to adults.
The etiologic factors that lead to dizziness
are numerous. Most often, dizziness in children is caused by chronic secretory otitis.
In cases with neat otoscopic findings, it was
most commonly benign paroxysmal vertigo
(BPV) and migraine. Although rare, brain
tumors and neurological diseases are also
the cause of central dizziness.Dizziness in
childhood can also be caused by head injuries.
Peripheral vertigo in a small percentage
also occurs vestibular neuronitis, Menier’
s disease and benign paroxysmal position
vertigo (BPPV).
Due to the possibility of dangerous causes,
it is necessary to thoroughly examine every
child with headache. Evaluation of dizziness
in children requires a detailed history-from
child and parents, clinical examination with
a battery of audiological and neurootological
tests, and if suspected central causes
and radiological examinations (magnetic
resonance of the brain-MR). The diagnosis
of vestibular disorders is difficult in children,
since young children cannot clearly describe
their symptoms.
The aim of this paper was to present different
etiological factors and clinical characteristics
of vertigo in children based on a review of
relevant literature and online databases., Vertigo nije čest simptom u pedijatrijskoj populaciji. Svi oblici vrtogla- vica koji se javljaju kod odraslih mogu se javiti i kod dece, ali je učestalost pojedinih oblika zanatno drugačija kod dece u odnosu na odrasle. Etiološki faktori koji dovode do vrtoglavica su brojni. Najčešće vrtogla- vica kod dece nastaje zbog hroničnog sekretornog otitisa. U slučajevima sa urednim otoskopskim nalazom, najčeće se radi o benignoj paroksizmalnoj vrto- glavici (BPV) i migreni. Iako se retko pojavljuju, tumori mozga i neurološka oboljenja su takođe uzročnici centralnih vrtoglavica. Vrtoglavice u dečijem uzrastu mogu biti izazvane i povredama glave. Od perifernih vrtoglavica u malom procentu javljaju se i vestibularni neuronitis, Menijerova bolest i be- nigniparoksizmalni pozicioni vertigo (BPPV). Zbog mogućnosti opasnih uzroka neophodno je svako dete sa vroglavicom detaljno ispitati. Evaluacija vrtoglavice kod dece zahteva detaljnu anamnezu-hete- roanamnezu, klinički pregled sa baterijom audioloških i neurootoloških testova, a kod sumnje na cetralne uzroke i radiografske pretrage (magnetnu rezonancumozga-MR). Dijagnostika vestibularnih poremećaja kod dece je oteža- na, s obzirom da mala deca ne mogu jasno da opišu svoje simptome. Cilj ovoga rada je bio da prikaže različite etiološke faktore i kliničke ka- rakteristike vrtoglavice kod dece na osnovu pregleda relevantne literature i internet baza podataka.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova",
title = "Vrtoglavica kod dece: etiologija i kliničke karatkeristike, Vertigo in children: ethiology and clinical characteristics",
pages = "50-45",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3491"
}
Babac, S., Nešić, V.,& Trifunović, M.. (2019). Vrtoglavica kod dece: etiologija i kliničke karatkeristike. in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 45-50.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3491
Babac S, Nešić V, Trifunović M. Vrtoglavica kod dece: etiologija i kliničke karatkeristike. in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova. 2019;:45-50.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3491 .
Babac, Snezana, Nešić, Vladimir, Trifunović, Miroljub, "Vrtoglavica kod dece: etiologija i kliničke karatkeristike" in Nacionalni naučni skup „edukativna i rehabilitaciona podrška detetu, porodici i instituciji” zbornik radova (2019):45-50,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3491 .

Acoustic characteristics of voice in examinees with moderately-severe hearing loss

Ćalasan, Slađana; Petrović-Lazić, Mirjana; Jovanović-Simić, Nadica; Babac, Snežana

(University of East Sarajevo, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Ćalasan, Slađana
AU  - Petrović-Lazić, Mirjana
AU  - Jovanović-Simić, Nadica
AU  - Babac, Snežana
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1229
AB  - Introduction.Voice is the result of vocal cord vibrations and resonance effects of the vocal tract, therefore, the instrumental monitoring of the vibrations themselves is one of the essential aspects of objective instrumental assessment of voice. Inadequate height and volume, as well as increased nasality, represent the basic characteristics of voice in hearing-impaired persons. The aim of the study was to perform a detailed analysis of the acoustic structure of vowel /a/ in the hearing-impaired persons and in those with normal hearing and voice. Methods. The sample comprised 40 participants, aged 17 to 20 years (18.50 ±1.13), both sexes (50% males), divided into two groups. The first group consisted of 20 participants with moderately-severe hearing loss (56-70 dB), while the second group included 20 normal-hearing participants. Members of both groups were equal to each other in sex and age (± 3 months). The research was conducted in secondary schools, the Faculty of Medicine in Foča, as well as in Special School with a Student's Dormitory "Bubanj" in Niš during May 2018. Results. A statistically significant difference between hearing-impaired and normal-hearing speakers was found in 11 out of 14 tested acoustic parameters of vowel /a/: Standard Deviation of Fundamental Frequency (STD), Absolute Jitter (Jitta), Percentage of Jitter (Jitt), Relative Average Perturbation (RAP), Fundamental Frequency Variation (vFo), Shimmer (Shdb), Percentage of Shimmer (Shim), Amplitude Perturbation Quotient (APQ), Noise-to-Harmonic Ratio (NHR), Soft Phonation Index (SPI) and Frequency Tremor Intensity Index (FTRI) whereby the hearing-impaired participants showed higher values of the above-mentioned parameters. Conclusion: The obtained results show pathological changes in the voice of hearing-impaired persons, as well as the need for voice rehabilitation.
AB  - Uvod. Glas je produkt vibratornog kretanja glasnica i rezonantnih efekata vokalnog trakta, stoga je instrumentalno praćenje samog vibratornog procesa jedan od bitnih aspekata objektivnog instrumentalnog ispitivanja glasa. Neodgovarajuća visina i neprimjerena glasnost, kao i pojačana nazalnost, predstavljaju osnovne karakteristike glasa kod osoba sa oštećenim sluhom. Cilj istraživanja je bio da se uradi detaljna analiza i poređenje akustičke strukture vokala A kod ispitanika sa oštećenim sluhom i ispitanika sa urednim sluhom i normalnim glasom. Metode. Ukupan uzorak je činilo 40 ispitanika, uzrasta od 17 do 20 godina (18,50 ± 1,13), oba pola (50% muškog), koji su podijeljeni u dvije grupe. Prvu grupu je činilo 20 ispitanika sa umjereno teškim oštećenjem sluha (56-70 dB), dok je druga grupa obuhvatila 20 ispitanika bez oštećenja sluha. Ispitanici obje grupe su međusobno ujednačeni po polu i uzrastu (± 3 mjeseca). Istraživanje je realizovano tokom maja 2018. godine u srednjim školama i Medicinskom fakultetu u Foči, i specijalnoj školi sa domom učenika ,,Bubanj" u Nišu. Rezultati. Statistički značajna razlika između ispitanika sa urednim i oštećenim sluhom utvrđena je za 11 od 14 ispitivanih akustičkih parametara vokala A: standardna devijacija osnovne frekvencije (STD), ukupan jitter (Jitta), jitter procenat (Jitt), relativna srednja vrijednost perturbacije (RAP), koeficijent varijacije osnovne frekvencije (vFo), shimmer (Shdb), shimmer procenat (Shim), koeficijent perturbacije amplitude (APQ), odnos šuma i harmonika (NHR), indeks prigušene fonacije (SPI) i indeks intenziteta osnovne frekvencije i tremora (FTRI), pri čemu ispitanici sa oštećenim sluhom ostvaruju veće vrijednosti navednih parametara. Zaključak. Prikazani rezultati ukazuju na patološke promjene u glasu kod ispitanika sa oštećenim sluhom i potrebu za rehabilitacijom glasa ovih ispitanika.
PB  - University of East Sarajevo
T2  - Biomedicinska istraživanja
T1  - Acoustic characteristics of voice in examinees with moderately-severe hearing loss
T1  - Akustička struktura glasa kod ispitanika sa umjereno teškim oštećenjem sluha
EP  - 29
IS  - 1
SP  - 24
VL  - 10
DO  - 10.7251/BII1901024C
ER  - 
@article{
author = "Ćalasan, Slađana and Petrović-Lazić, Mirjana and Jovanović-Simić, Nadica and Babac, Snežana",
year = "2019",
abstract = "Introduction.Voice is the result of vocal cord vibrations and resonance effects of the vocal tract, therefore, the instrumental monitoring of the vibrations themselves is one of the essential aspects of objective instrumental assessment of voice. Inadequate height and volume, as well as increased nasality, represent the basic characteristics of voice in hearing-impaired persons. The aim of the study was to perform a detailed analysis of the acoustic structure of vowel /a/ in the hearing-impaired persons and in those with normal hearing and voice. Methods. The sample comprised 40 participants, aged 17 to 20 years (18.50 ±1.13), both sexes (50% males), divided into two groups. The first group consisted of 20 participants with moderately-severe hearing loss (56-70 dB), while the second group included 20 normal-hearing participants. Members of both groups were equal to each other in sex and age (± 3 months). The research was conducted in secondary schools, the Faculty of Medicine in Foča, as well as in Special School with a Student's Dormitory "Bubanj" in Niš during May 2018. Results. A statistically significant difference between hearing-impaired and normal-hearing speakers was found in 11 out of 14 tested acoustic parameters of vowel /a/: Standard Deviation of Fundamental Frequency (STD), Absolute Jitter (Jitta), Percentage of Jitter (Jitt), Relative Average Perturbation (RAP), Fundamental Frequency Variation (vFo), Shimmer (Shdb), Percentage of Shimmer (Shim), Amplitude Perturbation Quotient (APQ), Noise-to-Harmonic Ratio (NHR), Soft Phonation Index (SPI) and Frequency Tremor Intensity Index (FTRI) whereby the hearing-impaired participants showed higher values of the above-mentioned parameters. Conclusion: The obtained results show pathological changes in the voice of hearing-impaired persons, as well as the need for voice rehabilitation., Uvod. Glas je produkt vibratornog kretanja glasnica i rezonantnih efekata vokalnog trakta, stoga je instrumentalno praćenje samog vibratornog procesa jedan od bitnih aspekata objektivnog instrumentalnog ispitivanja glasa. Neodgovarajuća visina i neprimjerena glasnost, kao i pojačana nazalnost, predstavljaju osnovne karakteristike glasa kod osoba sa oštećenim sluhom. Cilj istraživanja je bio da se uradi detaljna analiza i poređenje akustičke strukture vokala A kod ispitanika sa oštećenim sluhom i ispitanika sa urednim sluhom i normalnim glasom. Metode. Ukupan uzorak je činilo 40 ispitanika, uzrasta od 17 do 20 godina (18,50 ± 1,13), oba pola (50% muškog), koji su podijeljeni u dvije grupe. Prvu grupu je činilo 20 ispitanika sa umjereno teškim oštećenjem sluha (56-70 dB), dok je druga grupa obuhvatila 20 ispitanika bez oštećenja sluha. Ispitanici obje grupe su međusobno ujednačeni po polu i uzrastu (± 3 mjeseca). Istraživanje je realizovano tokom maja 2018. godine u srednjim školama i Medicinskom fakultetu u Foči, i specijalnoj školi sa domom učenika ,,Bubanj" u Nišu. Rezultati. Statistički značajna razlika između ispitanika sa urednim i oštećenim sluhom utvrđena je za 11 od 14 ispitivanih akustičkih parametara vokala A: standardna devijacija osnovne frekvencije (STD), ukupan jitter (Jitta), jitter procenat (Jitt), relativna srednja vrijednost perturbacije (RAP), koeficijent varijacije osnovne frekvencije (vFo), shimmer (Shdb), shimmer procenat (Shim), koeficijent perturbacije amplitude (APQ), odnos šuma i harmonika (NHR), indeks prigušene fonacije (SPI) i indeks intenziteta osnovne frekvencije i tremora (FTRI), pri čemu ispitanici sa oštećenim sluhom ostvaruju veće vrijednosti navednih parametara. Zaključak. Prikazani rezultati ukazuju na patološke promjene u glasu kod ispitanika sa oštećenim sluhom i potrebu za rehabilitacijom glasa ovih ispitanika.",
publisher = "University of East Sarajevo",
journal = "Biomedicinska istraživanja",
title = "Acoustic characteristics of voice in examinees with moderately-severe hearing loss, Akustička struktura glasa kod ispitanika sa umjereno teškim oštećenjem sluha",
pages = "29-24",
number = "1",
volume = "10",
doi = "10.7251/BII1901024C"
}
Ćalasan, S., Petrović-Lazić, M., Jovanović-Simić, N.,& Babac, S.. (2019). Acoustic characteristics of voice in examinees with moderately-severe hearing loss. in Biomedicinska istraživanja
University of East Sarajevo., 10(1), 24-29.
https://doi.org/10.7251/BII1901024C
Ćalasan S, Petrović-Lazić M, Jovanović-Simić N, Babac S. Acoustic characteristics of voice in examinees with moderately-severe hearing loss. in Biomedicinska istraživanja. 2019;10(1):24-29.
doi:10.7251/BII1901024C .
Ćalasan, Slađana, Petrović-Lazić, Mirjana, Jovanović-Simić, Nadica, Babac, Snežana, "Acoustic characteristics of voice in examinees with moderately-severe hearing loss" in Biomedicinska istraživanja, 10, no. 1 (2019):24-29,
https://doi.org/10.7251/BII1901024C . .
1

Značaj rane dijagnostike oštećenja sluha kod dece

Babac, Snežana; Milutinović, Vladan; Bojanović, Mila

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2018)

TY  - CONF
AU  - Babac, Snežana
AU  - Milutinović, Vladan
AU  - Bojanović, Mila
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2841
AB  - Dobar sluh nije samo neophodan preduslov za normalan razvitak govora i
usvajanje jezičkih znanja, nego je i nužan činilac psihičkog i duhovnog razvoja
deteta, stoga dijagnostika nastoji da ostvari cilj u ranom otkrivanju
oštećenja sluha.
Cilj rada je bio da se utvrdi učestalost pojave oštećenja sluha kod
novorođenčadi i dece.
Ispitivanje je obuhavatilo dva uzorka. Prvi uzorak 9588 novorođenčadi, rođenih
u odeljenju, neonatologije KBC Zvezdara. Drugi uzorak 133 deteta iz beogradskog
dečijeg vrtića, uzrasta od 2 do 7,5 godina. Skrining sluha je sprovođen prema
odgovarajućim protokolima u zavisnosi od uzrasne grupe ispitanika a nakon
toga rađena je po potrebi audiološka dijagnostika.
Iz grupe novorođenčadi, na audiološku procenu je upućeno 130 (1,3%). Oštećenje
sluha je potvrđeno kod 12 (u 4 slučaja konduktivno i 8 senzorineuralno).
Vreme postavljanja dijagnoze je bilo od između 4. i 6. meseca života. Iz grupe
dece, 24 (18%) je poslato na dodatno ispitivanje a oštećenje sluha je nakon
uklanjanja cerumena, potvrđeno kod 9 (6,77%) (u 8 slučajeva konduktivno i u 1
senzorineuralno).
Rana dijagnostika oštećenja sluha ima za cilj ranu intervenciju. Kod kon-
duktivnih nagluvosti intervencija se sprovodi medikamentoznom ili hi-
ruškom terapijom. Kod senzorineuralnih nagluvosti intervencija se spro-
vodi habilitacijom/ rehabilitaciju govora i jezika. Rana dijagnostika i
intervencija obezbeđuju pravilan psihofiziološki razvoj dece.
AB  - Good hearing is not only a prerequisite for
the normal development of speech and the
acquisition of linguistic knowledge, but also
a necessary factor in the child’s mental and
spiritual development, therefore diagnostics
needs to achieve the goal of early detection of
hearing impairment.
The aim of this study was to determine the
frequency of hearing loss in newborns and
children.
The test involved two samples. The first sample
of 9588 neonates, born in the department of
neonatology, in KBC “Zvezdara”. Another
sample of 133 children from Belgrade’s
kindergarten, aged 2 to 7.5 years. Hearing
screening was carried out according to the
appropriate protocols depending of the
аgе group of subjects and then there was, if
necessary, audiological diagnostics. From the
group of newborns, 130 (1.3%) were sent to
the audiological evaluation. Hearing loss was
confirmed in 12 (in 4 cases, conductive and
8 sensorineural). The time of diagnosis was
between the 4th and 6th month of life. From
the group of children, 24 (18%) were sent
for supplemental examination and hearing
loss after removal of cerumen, confirmed
at 9 (6.77%) (in 8 cases conductive and in 1
sensorineural).
Early diagnosis of hearing damage is aimed
at early intervention. In conduction disorders,
intervention is medical or surgical therapy.
In sensorineural disorders intervention is
habilitation / rehabilitation of speech and
language. Early diagnosis and intervention
ensure the proper psychophysiological
development of children.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.
T1  - Značaj rane dijagnostike oštećenja sluha kod dece
T1  - The importance of early
diagnosis of hearing loss in
children
EP  - 124
SP  - 117
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2841
ER  - 
@conference{
author = "Babac, Snežana and Milutinović, Vladan and Bojanović, Mila",
year = "2018",
abstract = "Dobar sluh nije samo neophodan preduslov za normalan razvitak govora i
usvajanje jezičkih znanja, nego je i nužan činilac psihičkog i duhovnog razvoja
deteta, stoga dijagnostika nastoji da ostvari cilj u ranom otkrivanju
oštećenja sluha.
Cilj rada je bio da se utvrdi učestalost pojave oštećenja sluha kod
novorođenčadi i dece.
Ispitivanje je obuhavatilo dva uzorka. Prvi uzorak 9588 novorođenčadi, rođenih
u odeljenju, neonatologije KBC Zvezdara. Drugi uzorak 133 deteta iz beogradskog
dečijeg vrtića, uzrasta od 2 do 7,5 godina. Skrining sluha je sprovođen prema
odgovarajućim protokolima u zavisnosi od uzrasne grupe ispitanika a nakon
toga rađena je po potrebi audiološka dijagnostika.
Iz grupe novorođenčadi, na audiološku procenu je upućeno 130 (1,3%). Oštećenje
sluha je potvrđeno kod 12 (u 4 slučaja konduktivno i 8 senzorineuralno).
Vreme postavljanja dijagnoze je bilo od između 4. i 6. meseca života. Iz grupe
dece, 24 (18%) je poslato na dodatno ispitivanje a oštećenje sluha je nakon
uklanjanja cerumena, potvrđeno kod 9 (6,77%) (u 8 slučajeva konduktivno i u 1
senzorineuralno).
Rana dijagnostika oštećenja sluha ima za cilj ranu intervenciju. Kod kon-
duktivnih nagluvosti intervencija se sprovodi medikamentoznom ili hi-
ruškom terapijom. Kod senzorineuralnih nagluvosti intervencija se spro-
vodi habilitacijom/ rehabilitaciju govora i jezika. Rana dijagnostika i
intervencija obezbeđuju pravilan psihofiziološki razvoj dece., Good hearing is not only a prerequisite for
the normal development of speech and the
acquisition of linguistic knowledge, but also
a necessary factor in the child’s mental and
spiritual development, therefore diagnostics
needs to achieve the goal of early detection of
hearing impairment.
The aim of this study was to determine the
frequency of hearing loss in newborns and
children.
The test involved two samples. The first sample
of 9588 neonates, born in the department of
neonatology, in KBC “Zvezdara”. Another
sample of 133 children from Belgrade’s
kindergarten, aged 2 to 7.5 years. Hearing
screening was carried out according to the
appropriate protocols depending of the
аgе group of subjects and then there was, if
necessary, audiological diagnostics. From the
group of newborns, 130 (1.3%) were sent to
the audiological evaluation. Hearing loss was
confirmed in 12 (in 4 cases, conductive and
8 sensorineural). The time of diagnosis was
between the 4th and 6th month of life. From
the group of children, 24 (18%) were sent
for supplemental examination and hearing
loss after removal of cerumen, confirmed
at 9 (6.77%) (in 8 cases conductive and in 1
sensorineural).
Early diagnosis of hearing damage is aimed
at early intervention. In conduction disorders,
intervention is medical or surgical therapy.
In sensorineural disorders intervention is
habilitation / rehabilitation of speech and
language. Early diagnosis and intervention
ensure the proper psychophysiological
development of children.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.",
title = "Značaj rane dijagnostike oštećenja sluha kod dece, The importance of early
diagnosis of hearing loss in
children",
pages = "124-117",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2841"
}
Babac, S., Milutinović, V.,& Bojanović, M.. (2018). Značaj rane dijagnostike oštećenja sluha kod dece. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 117-124.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2841
Babac S, Milutinović V, Bojanović M. Značaj rane dijagnostike oštećenja sluha kod dece. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.. 2018;:117-124.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2841 .
Babac, Snežana, Milutinović, Vladan, Bojanović, Mila, "Značaj rane dijagnostike oštećenja sluha kod dece" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018. (2018):117-124,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2841 .

Primena spektralnih metoda u analizi govora posle totalne laringektomije

Šehović, Ivana; Petrović-Lazić, Mirjana; Jovanović-Simić, Nadica; Arsenić, Ivana; Babac, Snežana

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2018)

TY  - CONF
AU  - Šehović, Ivana
AU  - Petrović-Lazić, Mirjana
AU  - Jovanović-Simić, Nadica
AU  - Arsenić, Ivana
AU  - Babac, Snežana
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2995
AB  - U ovom radu biće navedeni najčešće primenjivani savremeni modeli proce-
ne govora kod pacijenata sa ezofagealnim govorom i kod pacijenata kojima
je ugrađena traheoezofagealna vokalna proteza. Instrumentalni pristup
kliničkog ispitivanja glasa i govora je od velikog značaja za dijagnostiku i
rehabilitaciju. Multidimenzionalna analiza predstavlja najsavremenije
sredstvo koje služi za dijagnostikovanje i analizu poremećaja glasa i govora.
Program multidimenzionalne analize je pouzdan instrument za poređenje raz-
ličitih oblika komunikacije laringektomiranih pacijenata i procenjivanje
funkcionalnog ishoda govora nakon totalne laringektomije.
Spektrografska analiza omogućava grafičko razlaganje govora, kao složenog
periodičnog zvuka, na osnovne akustičke elemente. To omogućava dobijanje pre-
ciznih podataka o varijabilnosti segmenata u govornom toku. Različiti ob-
lici spektrografske analize omogućavaju izdvajanje kvantitativnih parame-
tara glasa. Analiza formantne strukture kod laringektomiranih pacijenata
je veoma značajna, jer se smatra da su oni odgovorni za fonetsku kategorizaciju
kvaliteta vokala i suštinska su komponenta razumljivosti govora. Najčešće
spektrografske procesorske metode koje se primenjuju za analizu su: Real-time,
Spektrogram, Sona Match, Real-time Pitch
AB  - In this work we will mention most frequently
implemented contemporary models
of speech assessment in patients with
esophageal speech and also in patients with
the implemented tracheoesophageal vocal
prothesis. The instrumental approach to
clinical examination of voice and speech is
of a great importance to diagnostics and
rehabilitation. Multidimensional analysis
is the latest means used for diagnosing and
analysis of voice and speech disorders. The
program of multidimensional analysis is a
reliable instrument for comparing various
forms of communication of laryngectomized
patients and assessment of functional speech
outcomes after total laryngectomy.Spectrographic analysis enables graphical
separation of speech, as a complex periodical
sound, into the basic acoustical elements. It
enables obtaining precise data on variability
of segments in speech fluency. Various
forms of spectrographic analysis enable
separation of quantitative parameters of
voice. The analysis of formant structure in
laryngectomized patients is very important,
since they are considered to be responsible
for phonetic categorization of the quality
of vowels and they are the essential
component of speech clearness. The most
common spectrographic processor methods
implemented for the analysis are: Real-time,
Spektrogram, Sona Match,Real-time Pitch.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.
T1  - Primena spektralnih metoda u analizi govora posle totalne laringektomije
T1  - Implementation of spectral
methods in the analysis of
speech after total laryngectomy
EP  - 161
SP  - 153
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2995
ER  - 
@conference{
author = "Šehović, Ivana and Petrović-Lazić, Mirjana and Jovanović-Simić, Nadica and Arsenić, Ivana and Babac, Snežana",
year = "2018",
abstract = "U ovom radu biće navedeni najčešće primenjivani savremeni modeli proce-
ne govora kod pacijenata sa ezofagealnim govorom i kod pacijenata kojima
je ugrađena traheoezofagealna vokalna proteza. Instrumentalni pristup
kliničkog ispitivanja glasa i govora je od velikog značaja za dijagnostiku i
rehabilitaciju. Multidimenzionalna analiza predstavlja najsavremenije
sredstvo koje služi za dijagnostikovanje i analizu poremećaja glasa i govora.
Program multidimenzionalne analize je pouzdan instrument za poređenje raz-
ličitih oblika komunikacije laringektomiranih pacijenata i procenjivanje
funkcionalnog ishoda govora nakon totalne laringektomije.
Spektrografska analiza omogućava grafičko razlaganje govora, kao složenog
periodičnog zvuka, na osnovne akustičke elemente. To omogućava dobijanje pre-
ciznih podataka o varijabilnosti segmenata u govornom toku. Različiti ob-
lici spektrografske analize omogućavaju izdvajanje kvantitativnih parame-
tara glasa. Analiza formantne strukture kod laringektomiranih pacijenata
je veoma značajna, jer se smatra da su oni odgovorni za fonetsku kategorizaciju
kvaliteta vokala i suštinska su komponenta razumljivosti govora. Najčešće
spektrografske procesorske metode koje se primenjuju za analizu su: Real-time,
Spektrogram, Sona Match, Real-time Pitch, In this work we will mention most frequently
implemented contemporary models
of speech assessment in patients with
esophageal speech and also in patients with
the implemented tracheoesophageal vocal
prothesis. The instrumental approach to
clinical examination of voice and speech is
of a great importance to diagnostics and
rehabilitation. Multidimensional analysis
is the latest means used for diagnosing and
analysis of voice and speech disorders. The
program of multidimensional analysis is a
reliable instrument for comparing various
forms of communication of laryngectomized
patients and assessment of functional speech
outcomes after total laryngectomy.Spectrographic analysis enables graphical
separation of speech, as a complex periodical
sound, into the basic acoustical elements. It
enables obtaining precise data on variability
of segments in speech fluency. Various
forms of spectrographic analysis enable
separation of quantitative parameters of
voice. The analysis of formant structure in
laryngectomized patients is very important,
since they are considered to be responsible
for phonetic categorization of the quality
of vowels and they are the essential
component of speech clearness. The most
common spectrographic processor methods
implemented for the analysis are: Real-time,
Spektrogram, Sona Match,Real-time Pitch.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.",
title = "Primena spektralnih metoda u analizi govora posle totalne laringektomije, Implementation of spectral
methods in the analysis of
speech after total laryngectomy",
pages = "161-153",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2995"
}
Šehović, I., Petrović-Lazić, M., Jovanović-Simić, N., Arsenić, I.,& Babac, S.. (2018). Primena spektralnih metoda u analizi govora posle totalne laringektomije. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 153-161.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2995
Šehović I, Petrović-Lazić M, Jovanović-Simić N, Arsenić I, Babac S. Primena spektralnih metoda u analizi govora posle totalne laringektomije. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018.. 2018;:153-161.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2995 .
Šehović, Ivana, Petrović-Lazić, Mirjana, Jovanović-Simić, Nadica, Arsenić, Ivana, Babac, Snežana, "Primena spektralnih metoda u analizi govora posle totalne laringektomije" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup
„Metode procene u specijalnoj edukaciji i
rehabilitaciji”, Beograd,Srbija, 24. decembar 2018. (2018):153-161,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2995 .

Lindsday - Hemenway sindrom-prikaz slučaja

Babac, Snežana; Milutinović, Vladan

(2018)

TY  - CONF
AU  - Babac, Snežana
AU  - Milutinović, Vladan
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2928
T1  - Lindsday - Hemenway sindrom-prikaz slučaja
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2928
ER  - 
@conference{
author = "Babac, Snežana and Milutinović, Vladan",
year = "2018",
title = "Lindsday - Hemenway sindrom-prikaz slučaja",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2928"
}
Babac, S.,& Milutinović, V.. (2018). Lindsday - Hemenway sindrom-prikaz slučaja. .
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2928
Babac S, Milutinović V. Lindsday - Hemenway sindrom-prikaz slučaja. 2018;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2928 .
Babac, Snežana, Milutinović, Vladan, "Lindsday - Hemenway sindrom-prikaz slučaja" (2018),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2928 .