TY  - CONF
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Đoković, Sanja
AU  - Šešum, Mia
AU  - Bjelić, Marija
AU  - Rojek Zakić, Dajana
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5392
AB  - Деца глувих одраслих формирају свој идентитет у заједници Глувих којој
припадају њихови родитељи и заједници особа које чују.  За децу глувих одраслих

(Children of Deaf Adults) користи се акроним ‘’CODAs’’. Термин ‘’CODA’’ сe
односи на било коју особу која чује рођену од једног или два глува родитеља. У
заједници Глувих, ова деца се идентификују терминима - знацима у оквиру знаковног

језика „чујући, мама, тата, глув“. Oснoвни циљ рaдa je дa сe прeглeдoм
дoступнe литeрaтурe укaжe нa специфичности развоја идентитета деце глувих
родитеља
и
изазове
у
комуникацији
са
којима
се
сусрећу.
Примењене
су
методе
анализе
релевантне
доступне
литературе.
Деца
одрастају
у
јединственим

околностима

у којима су стално изложена двема културолошки, социјално и
језички различитим заједницама, Глувих и чујућих. Ограничена комуникација,
конфузија у односима и улогама на релацији родитељ- дете, посредовање у
превођењу, нежељена одговорност, неизвесност у погледу личног идентитета
може довести до фрустрација. На идентитет деце глувих одраслих утичу различити
фактори.
Родитељи
често
не
схватају
да
су
њихова
деца
билингвална

и
бикултурална.
Деца
која
чују
верују
да
су
глува,
јер
у
породици
употребљавају

знаковни
језик.
Поласком
у
предшколску
установу,
ова
деца
почињу
да
схватају
да

нису
глува
као
њихови
родитељи,
и
да
се
њихова
искуства
у
одрастању
разликују

од
искустава
чујуће
деце,
родитеља
уредног
слуха.
AB  - Children of deaf adults create their identity
within the community of the Deaf which their
parents belong to and within the community
of normal hearing persons. The acronym
“CODAs” is used for Children of Deaf Adults.  In
the community of the Deaf, these children are
identified with terms-signs “hearing, mum,
dad, deaf” within sign language. The main aim of the study is to point to the specificities
of the identity development of children
of deaf parents and the challenges they
are faced with in communication through
the review of the available literature. The
methods of analysis of the relevant available
literature have been applied. Children grow
up in unique circumstances in which they
are constantly exposed to two culturally,
socially and 
linguistically different 
communities, of the Deaf and of the normal
hearing persons. Limited communication,
confusion in relationships and the roles
between a parent and a child, mediation in
translation, unwanted responsibility and
uncertainty in terms of personal identity
may lead to frustration. Various factors
affect the identity of children of deaf adults.
Parents frequently do not understand that
their children are bilingual and bicultural.
Children who can hear believe they are deaf
because they use sign language in the family.
Upon entering a preschool institution, these
children begin to understand that they
are not deaf like their parents and that
their experiences in growing up differ from
normal hearing children of parents with
normal hearing.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Национални научни скуп „Интервенције у раном детињству и предшколству” Београд, 22. децембар 2023. Зборник радова
T1  - Развој идентитета деце глувих родитеља
T1  - Тhe development of identity of children of deaf parents
EP  - 140
SP  - 133
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5392
ER  - 

@conference{
author = "Kovačević, Tamara and Isaković, Ljubica and Đoković, Sanja and Šešum, Mia and Bjelić, Marija and Rojek Zakić, Dajana",
year = "2023",
abstract = "Деца глувих одраслих формирају свој идентитет у заједници Глувих којој
припадају њихови родитељи и заједници особа које чују.  За децу глувих одраслих

(Children of Deaf Adults) користи се акроним ‘’CODAs’’. Термин ‘’CODA’’ сe
односи на било коју особу која чује рођену од једног или два глува родитеља. У
заједници Глувих, ова деца се идентификују терминима - знацима у оквиру знаковног

језика „чујући, мама, тата, глув“. Oснoвни циљ рaдa je дa сe прeглeдoм
дoступнe литeрaтурe укaжe нa специфичности развоја идентитета деце глувих
родитеља
и
изазове
у
комуникацији
са
којима
се
сусрећу.
Примењене
су
методе
анализе
релевантне
доступне
литературе.
Деца
одрастају
у
јединственим

околностима

у којима су стално изложена двема културолошки, социјално и
језички различитим заједницама, Глувих и чујућих. Ограничена комуникација,
конфузија у односима и улогама на релацији родитељ- дете, посредовање у
превођењу, нежељена одговорност, неизвесност у погледу личног идентитета
може довести до фрустрација. На идентитет деце глувих одраслих утичу различити
фактори.
Родитељи
често
не
схватају
да
су
њихова
деца
билингвална

и
бикултурална.
Деца
која
чују
верују
да
су
глува,
јер
у
породици
употребљавају

знаковни
језик.
Поласком
у
предшколску
установу,
ова
деца
почињу
да
схватају
да

нису
глува
као
њихови
родитељи,
и
да
се
њихова
искуства
у
одрастању
разликују

од
искустава
чујуће
деце,
родитеља
уредног
слуха., Children of deaf adults create their identity
within the community of the Deaf which their
parents belong to and within the community
of normal hearing persons. The acronym
“CODAs” is used for Children of Deaf Adults.  In
the community of the Deaf, these children are
identified with terms-signs “hearing, mum,
dad, deaf” within sign language. The main aim of the study is to point to the specificities
of the identity development of children
of deaf parents and the challenges they
are faced with in communication through
the review of the available literature. The
methods of analysis of the relevant available
literature have been applied. Children grow
up in unique circumstances in which they
are constantly exposed to two culturally,
socially and 
linguistically different 
communities, of the Deaf and of the normal
hearing persons. Limited communication,
confusion in relationships and the roles
between a parent and a child, mediation in
translation, unwanted responsibility and
uncertainty in terms of personal identity
may lead to frustration. Various factors
affect the identity of children of deaf adults.
Parents frequently do not understand that
their children are bilingual and bicultural.
Children who can hear believe they are deaf
because they use sign language in the family.
Upon entering a preschool institution, these
children begin to understand that they
are not deaf like their parents and that
their experiences in growing up differ from
normal hearing children of parents with
normal hearing.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Национални научни скуп „Интервенције у раном детињству и предшколству” Београд, 22. децембар 2023. Зборник радова",
title = "Развој идентитета деце глувих родитеља, Тhe development of identity of children of deaf parents",
pages = "140-133",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5392"
}

Kovačević, T., Isaković, L., Đoković, S., Šešum, M., Bjelić, M.,& Rojek Zakić, D.. (2023). Развој идентитета деце глувих родитеља. in Национални научни скуп „Интервенције у раном детињству и предшколству” Београд, 22. децембар 2023. Зборник радова
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 133-140.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5392

Kovačević T, Isaković L, Đoković S, Šešum M, Bjelić M, Rojek Zakić D. Развој идентитета деце глувих родитеља. in Национални научни скуп „Интервенције у раном детињству и предшколству” Београд, 22. децембар 2023. Зборник радова. 2023;:133-140.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5392 .

Kovačević, Tamara, Isaković, Ljubica, Đoković, Sanja, Šešum, Mia, Bjelić, Marija, Rojek Zakić, Dajana, "Развој идентитета деце глувих родитеља" in Национални научни скуп „Интервенције у раном детињству и предшколству” Београд, 22. децембар 2023. Зборник радова (2023):133-140,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5392 .

TY  - JOUR
AU  - Šešum, Mia
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Radić Šestić, Marina
AU  - Kovačević, Tamara
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5358
AB  - Uvod: Karakteristika sporta da, pored unapređenja fizičkih sposobnosti, pomaže i socijalizaciju osoba koje ga upražnjavaju, čini ga veoma značajnim sistemom aktivnosti u životu gluvih i nagluvih. S obzirom na to da su gluvi i nagluvi često marginalizovani od tipične populacije, učešće u sportskim aktivnostima može u velikoj meri doprineti njihovoj vidljivosti, a time i inkluziji u većinsku društvenu zajednicu. Važno je naglasiti da gluvoća ili nagluvost pojedinca ne predstavljaju ograničavajući faktor za njegovo bavljenje sportom ukoliko je očuvana funkcija centra za ravnotežu. Cilj: Cilj ovog rada je da putem analize dostupne literature pruži sistematski uvid u mogućnosti gluvih da participiraju u sportskim aktivnostima, kao i da ukaže na značaj koji sport može da ima u njihovim životima. Metode: Deskriptivna, analiza, sinteza, evaluacija sadržaja. Rezultati: Sport predstavlja značajnu komponentu u životu mnogih gluvih i nagluvih osoba. Gluve i nagluve osobe mogu se baviti sportom u okviru organizovanih aktivnosti, samostalno, rekreativno, ali i profesionalno. Profesionalni gluvi i nagluvi sportisti imaju mogućnost da se takmiče na specijalizovanim takmičenjima, koja su namenjena osobama sa ometenošću ili samo gluvima i nagluvima, kao i na takmičenjima na kojima nastupaju prevalentno tipični sportisti. Zaključak: U cilju postizanja inkluzije gluvih važno je koristiti potencijal koji imaju sportske aktivnosti kao podjednako dostupne i gluvim osobama, i pripadnicima tipične populacije.
AB  - Introduction. Apart from developing physical skills, a characteristic of sport is that it also helps the socialization of the persons who do it. Thus, it is a rather significant system of activities in the lives of people who are deaf or hard of hearing. Considering the fact that these persons are often marginalized by the typical population, participating in sports activities may contribute to their visibility to a great extent and thus to their inclusion in the social community. It is important to underline that an individual’s deafness or being hard of hearing does not represent a limiting factor for their doing sports if the function of the center of gravity is preserved. Objective. The aim of this work was to provide a systematic insight into the possibilities of the deaf to participate in sports activities through the analysis of the available literature, as well as to indicate the importance that sports can have in their lives. Methods. The descriptive method, analysis, synthesis, and content evaluation were used. Results. Sports are an important component in the lives of many deaf and hard-of-hearing people. Deaf and hard-of-hearing persons may do sports as part of organized activities, independently, for recreational purposes, but also professionally. Professional deaf and hard-of-hearing athletes have the possibility of taking part in specialized competitions which are intended for persons with disabilities or only for deaf and hard-of-hearing persons, as well as in competitions in which predominantly typical athletes participate. Conclusion. In order to achieve the inclusion of the deaf, it is important to use the potential of sports activities as equally accessible to deaf people and members of the typical population.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Značaj sporta za pripadnike zajednice gluvih
T1  - The importance of sport for members of the deaf community
EP  - 182
IS  - 3
SP  - 167
VL  - 22
DO  - 10.5937/specedreh22-41270
ER  - 

@article{
author = "Šešum, Mia and Isaković, Ljubica and Radić Šestić, Marina and Kovačević, Tamara",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Karakteristika sporta da, pored unapređenja fizičkih sposobnosti, pomaže i socijalizaciju osoba koje ga upražnjavaju, čini ga veoma značajnim sistemom aktivnosti u životu gluvih i nagluvih. S obzirom na to da su gluvi i nagluvi često marginalizovani od tipične populacije, učešće u sportskim aktivnostima može u velikoj meri doprineti njihovoj vidljivosti, a time i inkluziji u većinsku društvenu zajednicu. Važno je naglasiti da gluvoća ili nagluvost pojedinca ne predstavljaju ograničavajući faktor za njegovo bavljenje sportom ukoliko je očuvana funkcija centra za ravnotežu. Cilj: Cilj ovog rada je da putem analize dostupne literature pruži sistematski uvid u mogućnosti gluvih da participiraju u sportskim aktivnostima, kao i da ukaže na značaj koji sport može da ima u njihovim životima. Metode: Deskriptivna, analiza, sinteza, evaluacija sadržaja. Rezultati: Sport predstavlja značajnu komponentu u životu mnogih gluvih i nagluvih osoba. Gluve i nagluve osobe mogu se baviti sportom u okviru organizovanih aktivnosti, samostalno, rekreativno, ali i profesionalno. Profesionalni gluvi i nagluvi sportisti imaju mogućnost da se takmiče na specijalizovanim takmičenjima, koja su namenjena osobama sa ometenošću ili samo gluvima i nagluvima, kao i na takmičenjima na kojima nastupaju prevalentno tipični sportisti. Zaključak: U cilju postizanja inkluzije gluvih važno je koristiti potencijal koji imaju sportske aktivnosti kao podjednako dostupne i gluvim osobama, i pripadnicima tipične populacije., Introduction. Apart from developing physical skills, a characteristic of sport is that it also helps the socialization of the persons who do it. Thus, it is a rather significant system of activities in the lives of people who are deaf or hard of hearing. Considering the fact that these persons are often marginalized by the typical population, participating in sports activities may contribute to their visibility to a great extent and thus to their inclusion in the social community. It is important to underline that an individual’s deafness or being hard of hearing does not represent a limiting factor for their doing sports if the function of the center of gravity is preserved. Objective. The aim of this work was to provide a systematic insight into the possibilities of the deaf to participate in sports activities through the analysis of the available literature, as well as to indicate the importance that sports can have in their lives. Methods. The descriptive method, analysis, synthesis, and content evaluation were used. Results. Sports are an important component in the lives of many deaf and hard-of-hearing people. Deaf and hard-of-hearing persons may do sports as part of organized activities, independently, for recreational purposes, but also professionally. Professional deaf and hard-of-hearing athletes have the possibility of taking part in specialized competitions which are intended for persons with disabilities or only for deaf and hard-of-hearing persons, as well as in competitions in which predominantly typical athletes participate. Conclusion. In order to achieve the inclusion of the deaf, it is important to use the potential of sports activities as equally accessible to deaf people and members of the typical population.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Značaj sporta za pripadnike zajednice gluvih, The importance of sport for members of the deaf community",
pages = "182-167",
number = "3",
volume = "22",
doi = "10.5937/specedreh22-41270"
}

Šešum, M., Isaković, L., Radić Šestić, M.,& Kovačević, T.. (2023). Značaj sporta za pripadnike zajednice gluvih. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 22(3), 167-182.
https://doi.org/10.5937/specedreh22-41270

Šešum M, Isaković L, Radić Šestić M, Kovačević T. Značaj sporta za pripadnike zajednice gluvih. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2023;22(3):167-182.
doi:10.5937/specedreh22-41270 .

Šešum, Mia, Isaković, Ljubica, Radić Šestić, Marina, Kovačević, Tamara, "Značaj sporta za pripadnike zajednice gluvih" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 22, no. 3 (2023):167-182,
https://doi.org/10.5937/specedreh22-41270 . .

TY  - CONF
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Šešum, Mia
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5327
AB  - Uvod: Razvoj jezika, proces usvajanja govora i artikulacije glasova kod gluvih
i nagluvih, praćen je intenzivnom upotrebom prstne azbuke. U Srbiji postoje
i paralelno se koriste jednoručna i dvoručna prstna azbuka, kao i ćirilična i
latinična. One su drugačije i različite za svaki jezik. To znači da u svakom jeziku
ima onoliko daktilema (daktilnih slova - znakova) koliko ima grafema (slova) u
pismu tog jezika. Daktilologija je jednoručna prstna azbuka, dok se dvoručna
naziva hirologija. Hirologiju znatno više koriste mala deca u procesu početnog
savladavanja čitanja i pisana, dok odrasli gluvi više koriste daktilologiju.
Daktilologija se znatno brže pokazuje, jedna ruka ostaje slobodna, što olakšava
njenu primenu.
Cilj: Cilj rada je da se utvrdi uloga i značaj primene daktilologije i hirologije
kod gluvih i nagluvih.
Metode: Primenjene su metode analize i evaluacije relevantne dostupne
literature.
Rezultati: Pregledom literature, uočava se značajna uloga i aktivna primena i
daktilologije i hirologije.
Naročito se izdvaja primena prstne azbuke u savladavanju procesa artikulacije,
učenju početnog pisanja i čitanja, savladavanju novih reči i bogaćenju rečnika.
Prstnom azbukom se iskazuju svi oni pojmovi (naročito opšti i apstraktni, ali i
stručna terminologija mnogih nauka) koji ne postoje u znakovnom jeziku, koji je
prvi, primarni jezik gluvih osoba. Brojna istraživanja ukazuju na značaj primene
prstne azbuke tokom čitanja govora sa usana. Svi glasovi nisu jednako vidljivi na
usnama, pa se pokazivanjem daktilnog znaka olakšava ovaj proces.
Zaključak: Značaj upotrebe prstne azbuke, naročito na ranom uzrastu gluve i
nagluve dece, je veliki. Početna komunikacija, otežana usled nerazvijenog govora se olakšava. Na
starijim uzrastima, kao i kod odraslih gluvih i nagluvih, primena prstne azbuke
takođe zauzima bitno mesto. Uporedo sa korišćenjem znakovnog jezika, prstna
azbuka pomaže boljoj i uspešnijoj komunikaciji i smanjuje nesporazume,
nastale usled specifičnosti svakog pojedinačnog znakovnog jezika.
AB  - Introduction: The development of language, speech learning, and sound articulation
process with the deaf and the hard of hearing is accompanied by the intensive use of the
fingerspelling alphabet. In Serbia, there are one-handed and two-handed fingerspelling
alphabets, as well as Cyrillic and Latin ones, which are used in parallel. They are different and
various for each language. That means that each language has as many dactylemes (dactylic
letters – signs) as there are graphemes (letters) in the alphabet of that language. Dactylology
is the one-hand fingerspelling alphabet, whereas the two-handed fingerspelling alphabet is
called chirology. Chirology is used considerably more by small children in the process of initial learning of reading and writing, while deaf adults rather use dactylology. Dactylology
is presented much faster, as one hand remains free, which facilities its use.
Aim: The study aims to establish the role and significance of the application of dactylology
and chirology with the deaf and the hard of hearing.
Methods: The methods of analysis and evaluation of the available relevant literature
were applied.
Results: The review of literature shows the significant role and the active application
of both dactylology and chirology. What is distinguished in particular is the application
of the fingerspelling alphabet in learning the articulation process, learning initial writing
and reading, learning new words, and in the enrichment of vocabulary. The fingerspelling
alphabet is used to express all those terms (especially the general and abstract ones, but the
professional terminology of many sciences as well) which do not exist in sign language, which
is the first and the primary language of deaf persons. Numerous research studies point to the
significance of the application of the fingerspelling alphabet in lipreading. Not all sounds are
equally visible on the lips, and thus the presentation of a dactylic sign facilitates this process.
Conclusion: The significance of the use of the fingerspelling alphabet, especially
at an early age of deaf and hard-of-hearing children, is huge. The initial communication,
aggravated as the result of undeveloped speech, is made easier. At older ages, as well as with
deaf and hard-of- hearing adults, the use of the fingerspelling alphabet is also important. The
fingerspelling alphabet, in parallel with the use of sign language, contributes to better and
more effective communication and reduces misunderstandings occurring as a result of the
specific features of each individual sign language.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
T1  - Uloga i značaj prstne azbuke kod gluvih i nagluvih
T1  - The role and the significance of fingerspelling alphabet With the deaf and the hard of hearing
EP  - 105
SP  - 109
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5327
ER  - 

@conference{
author = "Isaković, Ljubica and Kovačević, Tamara and Šešum, Mia",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Razvoj jezika, proces usvajanja govora i artikulacije glasova kod gluvih
i nagluvih, praćen je intenzivnom upotrebom prstne azbuke. U Srbiji postoje
i paralelno se koriste jednoručna i dvoručna prstna azbuka, kao i ćirilična i
latinična. One su drugačije i različite za svaki jezik. To znači da u svakom jeziku
ima onoliko daktilema (daktilnih slova - znakova) koliko ima grafema (slova) u
pismu tog jezika. Daktilologija je jednoručna prstna azbuka, dok se dvoručna
naziva hirologija. Hirologiju znatno više koriste mala deca u procesu početnog
savladavanja čitanja i pisana, dok odrasli gluvi više koriste daktilologiju.
Daktilologija se znatno brže pokazuje, jedna ruka ostaje slobodna, što olakšava
njenu primenu.
Cilj: Cilj rada je da se utvrdi uloga i značaj primene daktilologije i hirologije
kod gluvih i nagluvih.
Metode: Primenjene su metode analize i evaluacije relevantne dostupne
literature.
Rezultati: Pregledom literature, uočava se značajna uloga i aktivna primena i
daktilologije i hirologije.
Naročito se izdvaja primena prstne azbuke u savladavanju procesa artikulacije,
učenju početnog pisanja i čitanja, savladavanju novih reči i bogaćenju rečnika.
Prstnom azbukom se iskazuju svi oni pojmovi (naročito opšti i apstraktni, ali i
stručna terminologija mnogih nauka) koji ne postoje u znakovnom jeziku, koji je
prvi, primarni jezik gluvih osoba. Brojna istraživanja ukazuju na značaj primene
prstne azbuke tokom čitanja govora sa usana. Svi glasovi nisu jednako vidljivi na
usnama, pa se pokazivanjem daktilnog znaka olakšava ovaj proces.
Zaključak: Značaj upotrebe prstne azbuke, naročito na ranom uzrastu gluve i
nagluve dece, je veliki. Početna komunikacija, otežana usled nerazvijenog govora se olakšava. Na
starijim uzrastima, kao i kod odraslih gluvih i nagluvih, primena prstne azbuke
takođe zauzima bitno mesto. Uporedo sa korišćenjem znakovnog jezika, prstna
azbuka pomaže boljoj i uspešnijoj komunikaciji i smanjuje nesporazume,
nastale usled specifičnosti svakog pojedinačnog znakovnog jezika., Introduction: The development of language, speech learning, and sound articulation
process with the deaf and the hard of hearing is accompanied by the intensive use of the
fingerspelling alphabet. In Serbia, there are one-handed and two-handed fingerspelling
alphabets, as well as Cyrillic and Latin ones, which are used in parallel. They are different and
various for each language. That means that each language has as many dactylemes (dactylic
letters – signs) as there are graphemes (letters) in the alphabet of that language. Dactylology
is the one-hand fingerspelling alphabet, whereas the two-handed fingerspelling alphabet is
called chirology. Chirology is used considerably more by small children in the process of initial learning of reading and writing, while deaf adults rather use dactylology. Dactylology
is presented much faster, as one hand remains free, which facilities its use.
Aim: The study aims to establish the role and significance of the application of dactylology
and chirology with the deaf and the hard of hearing.
Methods: The methods of analysis and evaluation of the available relevant literature
were applied.
Results: The review of literature shows the significant role and the active application
of both dactylology and chirology. What is distinguished in particular is the application
of the fingerspelling alphabet in learning the articulation process, learning initial writing
and reading, learning new words, and in the enrichment of vocabulary. The fingerspelling
alphabet is used to express all those terms (especially the general and abstract ones, but the
professional terminology of many sciences as well) which do not exist in sign language, which
is the first and the primary language of deaf persons. Numerous research studies point to the
significance of the application of the fingerspelling alphabet in lipreading. Not all sounds are
equally visible on the lips, and thus the presentation of a dactylic sign facilitates this process.
Conclusion: The significance of the use of the fingerspelling alphabet, especially
at an early age of deaf and hard-of-hearing children, is huge. The initial communication,
aggravated as the result of undeveloped speech, is made easier. At older ages, as well as with
deaf and hard-of- hearing adults, the use of the fingerspelling alphabet is also important. The
fingerspelling alphabet, in parallel with the use of sign language, contributes to better and
more effective communication and reduces misunderstandings occurring as a result of the
specific features of each individual sign language.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine",
title = "Uloga i značaj prstne azbuke kod gluvih i nagluvih, The role and the significance of fingerspelling alphabet With the deaf and the hard of hearing",
pages = "105-109",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5327"
}

Isaković, L., Kovačević, T.,& Šešum, M.. (2023). Uloga i značaj prstne azbuke kod gluvih i nagluvih. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 109-105.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5327

Isaković L, Kovačević T, Šešum M. Uloga i značaj prstne azbuke kod gluvih i nagluvih. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine. 2023;:109-105.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5327 .

Isaković, Ljubica, Kovačević, Tamara, Šešum, Mia, "Uloga i značaj prstne azbuke kod gluvih i nagluvih" in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine (2023):109-105,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5327 .

TY  - CONF
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Šešum, Mia
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5055
AB  - Gluva i nagluva deca, uporedo sa savladavanjem procesa govora i učenjem artikulacije, koriste znakovni jezik kao svoj primarni, prvi jezik. Ovo je naročito izraženo ukoliko potiču iz porodica gluvih roditelja. Tada je i daktilologija nešto sa čim se susreću od najranijeg uzrasta.
Daktilologija je jednoručna prstna azbuka, dok daktilema predstavlja prstno slovo. U svakom jeziku ima onoliko daktilema koliko ima grafema (odnosno slova) u pismu tog jezika. Hirologija je veoma sličan pojam. To je dvoručna prstna azbuka. Ona, u Srbiji, može biti ćirilična ili latinična. Gotovo u celom svetu se koristi jednoručna, izuzev u Velikoj Britaniji i zemljama koje su bile pod njenom kolonijalnom vlašću, gde je u upotrebi dvoručna prstna azbuka.
Cilj rada je da ukaže na ulogu i značaj primene daktilologije kod gluve i nagluve dece.
Primenjene su metode analize i evaluacije relevantne dostupne literature.
Došli smo do zaključka da je značaj daktilologije u nastavi sa malom gluvom i nagluvom  decom veliki. U obuci početnog čitanja i pisanja, kao autokorektor prilikom savladavanja artikulacije i izgovora glasova, kao pomoć prilikom čitanja govora sa usta i lica sagovornika (kada glasovi slabo vidljivi ili nevidljivi na usnama postaju dostupni usled korišćenja daktilologije), zatim pri učenju novih reči i pojmova. Daktolologijom se iskazuju svi oni pojmovi koji ne postoje u znakovnom jeziku. Lična imena i prezimena, nazivi gradova, država, geografski pojmovi, pojmovi iz oblasti različitih nauka (medicine, prava, matematike, filozofije, psihologije, jezika…), kao i mnogi apstraktni pojmovi kojih u znakovnom jeziku nema. Takođe, uz upotrebu znakovnog jezika, kao primarnog jezika gluvih, uvek se koristi daktilologija, kao i čitanje govora sa usana. U komunikaciji za većinskom zajednicom koja čuje, gluvoj i nagluvoj deci, daktilologija u velikoj meri olakšava komunikaciju i međusobno sporazumevanje.
PB  - Drustvo defektologa Srbije
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023
T1  - Upotreba daкtilologije кod gluve i nagluve dece
EP  - 176
SP  - 176
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5055
ER  - 

@conference{
author = "Isaković, Ljubica and Kovačević, Tamara and Šešum, Mia",
year = "2023",
abstract = "Gluva i nagluva deca, uporedo sa savladavanjem procesa govora i učenjem artikulacije, koriste znakovni jezik kao svoj primarni, prvi jezik. Ovo je naročito izraženo ukoliko potiču iz porodica gluvih roditelja. Tada je i daktilologija nešto sa čim se susreću od najranijeg uzrasta.
Daktilologija je jednoručna prstna azbuka, dok daktilema predstavlja prstno slovo. U svakom jeziku ima onoliko daktilema koliko ima grafema (odnosno slova) u pismu tog jezika. Hirologija je veoma sličan pojam. To je dvoručna prstna azbuka. Ona, u Srbiji, može biti ćirilična ili latinična. Gotovo u celom svetu se koristi jednoručna, izuzev u Velikoj Britaniji i zemljama koje su bile pod njenom kolonijalnom vlašću, gde je u upotrebi dvoručna prstna azbuka.
Cilj rada je da ukaže na ulogu i značaj primene daktilologije kod gluve i nagluve dece.
Primenjene su metode analize i evaluacije relevantne dostupne literature.
Došli smo do zaključka da je značaj daktilologije u nastavi sa malom gluvom i nagluvom  decom veliki. U obuci početnog čitanja i pisanja, kao autokorektor prilikom savladavanja artikulacije i izgovora glasova, kao pomoć prilikom čitanja govora sa usta i lica sagovornika (kada glasovi slabo vidljivi ili nevidljivi na usnama postaju dostupni usled korišćenja daktilologije), zatim pri učenju novih reči i pojmova. Daktolologijom se iskazuju svi oni pojmovi koji ne postoje u znakovnom jeziku. Lična imena i prezimena, nazivi gradova, država, geografski pojmovi, pojmovi iz oblasti različitih nauka (medicine, prava, matematike, filozofije, psihologije, jezika…), kao i mnogi apstraktni pojmovi kojih u znakovnom jeziku nema. Takođe, uz upotrebu znakovnog jezika, kao primarnog jezika gluvih, uvek se koristi daktilologija, kao i čitanje govora sa usana. U komunikaciji za većinskom zajednicom koja čuje, gluvoj i nagluvoj deci, daktilologija u velikoj meri olakšava komunikaciju i međusobno sporazumevanje.",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije, Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023",
title = "Upotreba daкtilologije кod gluve i nagluve dece",
pages = "176-176",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5055"
}

Isaković, L., Kovačević, T.,& Šešum, M.. (2023). Upotreba daкtilologije кod gluve i nagluve dece. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023
Drustvo defektologa Srbije., 176-176.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5055

Isaković L, Kovačević T, Šešum M. Upotreba daкtilologije кod gluve i nagluve dece. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023. 2023;:176-176.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5055 .

Isaković, Ljubica, Kovačević, Tamara, Šešum, Mia, "Upotreba daкtilologije кod gluve i nagluve dece" in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023 (2023):176-176,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5055 .

TY  - CONF
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5062
AB  - U svakodnevnom životu, izraz lica je sastavni deo neverbalne komunikacije.
Preko izraza lica prenosi se mnoštvo ličnih i međuljudskih informacija. Za gluvu i nagluvu decu, facijalna ekspresija ima poseban status kada je u pitanju znakovna komunikacija.
Pokreti lica i glave se koriste u znakovnim jezicima na svim nivoima jezičke strukture.
Emocionalni izrazi lica imaju važnu socijalno-psihološku i komunikativnu funkciju.
Uspešna komunikacija se oslanja na zajedničko predstavljanje i razumevanje unutrašnjih emocionalnih stanja. Antropološka istraživanja facijalne ekspresije pokazuju da se osnovne emocije ( ljutnja, gađenje, strah, sreća, tuga i iznenađenje) mogu sa velikom tačnošću prepoznati u različitim kulturama. Sposobnost kodiranja i dekodiranja emocionalnih znakova u našem društvenom okruženju je od suštinskog značaja za normativno društveno funkcionisanje.
Cilj ovog rada je da se kroz pregled istraživanja analizira uloga facijalne ekspresije i emocija u znakovnom jeziku. Lingvistička istraživanja znakovnih jezika ukazuju da postoje izrazi lica koji se koriste zajedno sa manuelnim znacima i funkcionišu kao fonološke karakteristike, morfeme i sintaksički/prozodijski markeri. Podizanje obrva i različiti izrazi lica su jasno komunikativne prirode i koriste se u kombinaciji sa pokretima ruku. Znakovni jezici su prirodni lingvistički sistemi koji nastaju unutar zajednice gluvih i, kao i govorni jezici, imaju fonološke, leksičke i sintaksičke nivoe strukture. Neophodno je da facijalna ekspresija i jezik tela  u znakovnom jeziku budu u koordinaciji da bi doveli do pravog značenja poruke.
Pregledom dostupne literature, uočeno je da u znakovnom jeziku izraz lica ne prenosi samo emocionalne već i gramatičke i sintaksičke informacije. Izrazi lica predstavljaju markere intenziteta i, kao rezultat, isti gest- znak može imati različita značenja u zavisnosti od pratećeg izraza lica. Pokret glave i facijalna ekspresija mogu potpuno da izmene značenje pojedinog znaka- gesta. Mimika lica ima posebnu ulogu u diferencijaciji sinonimnih znakova.
Rezultati brojnih studija ukazuju na značajnu povezanost između znakovnog jezika i emocionalnog izražavanja. Gluva i nagluva deca, sa najvećom tačnošću u okviru osnovnih emocija, prepoznaju sreću, a najteže identifikuju strah i gađenje. Postoji velika varijabilnost u tačnoj vizuelnoj percepciji emocija.  Gluvu i nagluvu decu je neophodno edukovati u prepoznavanju izraza lica i razumevanju emocija.
C3  - Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023
T1  - Uloga facijalne ekspresije i emocija u znakovnom jeziku
EP  - 173
SP  - 173
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5062
ER  - 

@conference{
author = "Kovačević, Tamara and Isaković, Ljubica",
year = "2023",
abstract = "U svakodnevnom životu, izraz lica je sastavni deo neverbalne komunikacije.
Preko izraza lica prenosi se mnoštvo ličnih i međuljudskih informacija. Za gluvu i nagluvu decu, facijalna ekspresija ima poseban status kada je u pitanju znakovna komunikacija.
Pokreti lica i glave se koriste u znakovnim jezicima na svim nivoima jezičke strukture.
Emocionalni izrazi lica imaju važnu socijalno-psihološku i komunikativnu funkciju.
Uspešna komunikacija se oslanja na zajedničko predstavljanje i razumevanje unutrašnjih emocionalnih stanja. Antropološka istraživanja facijalne ekspresije pokazuju da se osnovne emocije ( ljutnja, gađenje, strah, sreća, tuga i iznenađenje) mogu sa velikom tačnošću prepoznati u različitim kulturama. Sposobnost kodiranja i dekodiranja emocionalnih znakova u našem društvenom okruženju je od suštinskog značaja za normativno društveno funkcionisanje.
Cilj ovog rada je da se kroz pregled istraživanja analizira uloga facijalne ekspresije i emocija u znakovnom jeziku. Lingvistička istraživanja znakovnih jezika ukazuju da postoje izrazi lica koji se koriste zajedno sa manuelnim znacima i funkcionišu kao fonološke karakteristike, morfeme i sintaksički/prozodijski markeri. Podizanje obrva i različiti izrazi lica su jasno komunikativne prirode i koriste se u kombinaciji sa pokretima ruku. Znakovni jezici su prirodni lingvistički sistemi koji nastaju unutar zajednice gluvih i, kao i govorni jezici, imaju fonološke, leksičke i sintaksičke nivoe strukture. Neophodno je da facijalna ekspresija i jezik tela  u znakovnom jeziku budu u koordinaciji da bi doveli do pravog značenja poruke.
Pregledom dostupne literature, uočeno je da u znakovnom jeziku izraz lica ne prenosi samo emocionalne već i gramatičke i sintaksičke informacije. Izrazi lica predstavljaju markere intenziteta i, kao rezultat, isti gest- znak može imati različita značenja u zavisnosti od pratećeg izraza lica. Pokret glave i facijalna ekspresija mogu potpuno da izmene značenje pojedinog znaka- gesta. Mimika lica ima posebnu ulogu u diferencijaciji sinonimnih znakova.
Rezultati brojnih studija ukazuju na značajnu povezanost između znakovnog jezika i emocionalnog izražavanja. Gluva i nagluva deca, sa najvećom tačnošću u okviru osnovnih emocija, prepoznaju sreću, a najteže identifikuju strah i gađenje. Postoji velika varijabilnost u tačnoj vizuelnoj percepciji emocija.  Gluvu i nagluvu decu je neophodno edukovati u prepoznavanju izraza lica i razumevanju emocija.",
journal = "Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023",
title = "Uloga facijalne ekspresije i emocija u znakovnom jeziku",
pages = "173-173",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5062"
}

Kovačević, T.,& Isaković, L.. (2023). Uloga facijalne ekspresije i emocija u znakovnom jeziku. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023, 173-173.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5062

Kovačević T, Isaković L. Uloga facijalne ekspresije i emocija u znakovnom jeziku. in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023. 2023;:173-173.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5062 .

Kovačević, Tamara, Isaković, Ljubica, "Uloga facijalne ekspresije i emocija u znakovnom jeziku" in Dani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023 (2023):173-173,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5062 .

TY  - JOUR
AU  - Srzić, Maja
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Šešum, Mia
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4787
AB  - Introduction. Pictures in the comic-strip form are often used in practice as a means of examining the development of speech and language of children with hearing impairment. Objectives. The aim of the research was to establish the development of the lexicon and the level of content comprehension of pictures in the comic-strip format in written expression of students with hearing impairment 11–15 years of age (and to establish whether the age affected students’ success and compare their results with their typical peers). Methods. A story in the comic-strip form, designed for the needs of this study, was used in the research. It comprised four pictures interconnected through the sequence of events. Each picture was allocated a number of expected answers. Results. The obtained results point to the difficulties in understanding the content of pictures in the comic-strip format in written expression of children with hearing impairment and their underdevelopment compared to their typical peers. It was observed that age had a partial effect on the development of vocabulary (no statistically significant differences) (t = -0.87, df = 122.9, p = .39). However, the trend of achievement with age was observed. Conclusion. We found that children with hearing impairment failed to understand the story, observe important elements, and comprehend the essence. The abstract side of the pictures in the series, which gives sense, was neglected, and thus, the conclusion was not made, nor was the message grasped.
AB  - Uvod: Slike u formatu stripa se u praksi često koriste kao sredstvo za ispitivanje razvijenosti govora i jezika dece oštećenog sluha. Cilj: Cilj istraživanja bio je da se utvrdi razvijenost rečnika i nivo razumevanja sadržaja slika u formatu stripa, u pisanom izrazu, kod učenika oštećenog sluha uzrasta od 11 do 15 godina (takođe da se utvrdi da li postoji uticaj uzrasta na uspešnost učenika i da se njihovi rezultati uporede sa rezultatima tipičnih vršnjaka). Metode: U istraživanju je korišćena priča u formi stripa dizajnirana za potrebe istraživanja. Ona se sastojala od četiri slike međusobno povezane sledom događaja. Za svaku sliku određen je broj očekivanih odgovora koje je trebalo navesti. Rezultati: Dobijeni rezultati ukazuju na teškoće u razumevanju sadržaja slika u formatu stripa, u pisanom izražavanju kod učenika oštećenog sluha, ali i zaostajanje u odnosu na tipične vršnjake. Uočeno je da uzrast ima delimičan uticaj na razvijenost rečnika (nema statistički značajnih razlika) (t = -0.87, df = 122.9, p = .39), ali se uprkos tome uočava trend porasta postignuća sa uzrastom. Zaključak. Uočeno je da učenici oštećenog sluha nisu razumeli priču, nisu uočili važne elemente, niti su shvatili suštinu. Apstraktna strana slika u nizu, koja daje smisao, je zanemarena, pa samim nije izveden zaključak, niti uočena poruka.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - The development of lexicon in children with  hearing impairment in the context of interpreting pictures in comic-strip form
T1  - Razvijenost rečnika kod dece oštećenog sluha u kontekstu interpretacije slika u formatu stripa
EP  - 194
IS  - 3
SP  - 177
VL  - 21
DO  - 10.5937/specedreh21-36570
ER  - 

@article{
author = "Srzić, Maja and Isaković, Ljubica and Šešum, Mia",
year = "2022",
abstract = "Introduction. Pictures in the comic-strip form are often used in practice as a means of examining the development of speech and language of children with hearing impairment. Objectives. The aim of the research was to establish the development of the lexicon and the level of content comprehension of pictures in the comic-strip format in written expression of students with hearing impairment 11–15 years of age (and to establish whether the age affected students’ success and compare their results with their typical peers). Methods. A story in the comic-strip form, designed for the needs of this study, was used in the research. It comprised four pictures interconnected through the sequence of events. Each picture was allocated a number of expected answers. Results. The obtained results point to the difficulties in understanding the content of pictures in the comic-strip format in written expression of children with hearing impairment and their underdevelopment compared to their typical peers. It was observed that age had a partial effect on the development of vocabulary (no statistically significant differences) (t = -0.87, df = 122.9, p = .39). However, the trend of achievement with age was observed. Conclusion. We found that children with hearing impairment failed to understand the story, observe important elements, and comprehend the essence. The abstract side of the pictures in the series, which gives sense, was neglected, and thus, the conclusion was not made, nor was the message grasped., Uvod: Slike u formatu stripa se u praksi često koriste kao sredstvo za ispitivanje razvijenosti govora i jezika dece oštećenog sluha. Cilj: Cilj istraživanja bio je da se utvrdi razvijenost rečnika i nivo razumevanja sadržaja slika u formatu stripa, u pisanom izrazu, kod učenika oštećenog sluha uzrasta od 11 do 15 godina (takođe da se utvrdi da li postoji uticaj uzrasta na uspešnost učenika i da se njihovi rezultati uporede sa rezultatima tipičnih vršnjaka). Metode: U istraživanju je korišćena priča u formi stripa dizajnirana za potrebe istraživanja. Ona se sastojala od četiri slike međusobno povezane sledom događaja. Za svaku sliku određen je broj očekivanih odgovora koje je trebalo navesti. Rezultati: Dobijeni rezultati ukazuju na teškoće u razumevanju sadržaja slika u formatu stripa, u pisanom izražavanju kod učenika oštećenog sluha, ali i zaostajanje u odnosu na tipične vršnjake. Uočeno je da uzrast ima delimičan uticaj na razvijenost rečnika (nema statistički značajnih razlika) (t = -0.87, df = 122.9, p = .39), ali se uprkos tome uočava trend porasta postignuća sa uzrastom. Zaključak. Uočeno je da učenici oštećenog sluha nisu razumeli priču, nisu uočili važne elemente, niti su shvatili suštinu. Apstraktna strana slika u nizu, koja daje smisao, je zanemarena, pa samim nije izveden zaključak, niti uočena poruka.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "The development of lexicon in children with  hearing impairment in the context of interpreting pictures in comic-strip form, Razvijenost rečnika kod dece oštećenog sluha u kontekstu interpretacije slika u formatu stripa",
pages = "194-177",
number = "3",
volume = "21",
doi = "10.5937/specedreh21-36570"
}

Srzić, M., Isaković, L.,& Šešum, M.. (2022). The development of lexicon in children with  hearing impairment in the context of interpreting pictures in comic-strip form. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 21(3), 177-194.
https://doi.org/10.5937/specedreh21-36570

Srzić M, Isaković L, Šešum M. The development of lexicon in children with  hearing impairment in the context of interpreting pictures in comic-strip form. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2022;21(3):177-194.
doi:10.5937/specedreh21-36570 .

Srzić, Maja, Isaković, Ljubica, Šešum, Mia, "The development of lexicon in children with  hearing impairment in the context of interpreting pictures in comic-strip form" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 21, no. 3 (2022):177-194,
https://doi.org/10.5937/specedreh21-36570 . .

TY  - CONF
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Šešum, Mia
AU  - Radić Šestić, Marina
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4960
AB  - Posmatranjem lica i usana, naročito kada nastupe nepovoljni sredinski čini- oci, naglašava se potreba svake osobe da dodatno razjasni poruku koju joj šalje sagovornik. Čitanje govora sa usana je složena aktivnost, zavisi od percepcije, ali i puno različitih mentalnih operacija. Gluve i nagluve osobe se u svojoj komunikaciji izuzetno oslanjaju na ovaj proces.
Osnovni cilj rada je da se pregledom dostupne literature ukaže na značaj čitanja govora sa usana sagovornika kod odraslih gluvih i nagluvih osoba.
Primenjene su metode analize i evaluacije relevantne dostupne literature.
Dolazi se do brojnih podataka o specifičnostima, karakteristikama i činio- cima koji utiču na čitanje govora sa usana. Ističu se razlike u primeni, načinu učenja i savladavanja ovog procesa kod osoba koje su rođene gluve, kod kasnije oglu- velih, ali i kod nagluvih.
Čitanje govora sa usana je za gluve i nagluve put za obrazovanje, komunikaciju sa okolinom, kao i način da se lakše „čuje” i savladava govor. Kod gluvih osoba (sa urođenom gluvoćom i onih koje su izgubile sluh na najranijem uzrastu) čitanje govora sa usana je znatno zahtevnije i složenije, nego kod kasnije ogluvelih ili kod nagluvih osoba. Ističe se i značaj savladavanja ove veštine kod odraslih osoba sa prezbiakuzijom.
AB  - In observing the face and lips, especially when unfavourable environmental factors ensue, the need of each person to have the message sent by an interlocutor additionally clarified is emphasised. Lipreading is a complex activity, which depends on perception, but also on different mental operations. Deaf and hard of hearing persons rely on this process in their communication to a great extent.
The main goal of the study is to point to the significance of lipreading from the lips of interlocutors with deaf and hard of hearing adults through the review of the available literature. The methods of analysis and evaluation of relevant available literature were applied. Numerous datа on the specific features, characteristics and factors which affect lipreading are obtained. The differences in application and ways of learning and mastering this process with persons who were born deaf, who became deaf at a later stage, but also with the hard of hearing are emphasised.
For the deaf and hard of hearing, lipreading is the path for education, communication with the surroundings as well as the way to “hear” and learn speech more easily. Lipreading is much more demanding and complex with deaf persons (with congenital deafness and those who lost hearing at the earliest age) than with those became deaf at a later age and with heard of hearing persons. The significance of mastering this skill with adults with presbyacusis is emphasised.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
T1  - Čitanje govora sa usana kod odraslih gluvih i nagluvih
T1  - Lipreading with deaf and hard of hearing adults
EP  - 147
SP  - 141
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4960
ER  - 

@conference{
author = "Isaković, Ljubica and Kovačević, Tamara and Šešum, Mia and Radić Šestić, Marina",
year = "2022",
abstract = "Posmatranjem lica i usana, naročito kada nastupe nepovoljni sredinski čini- oci, naglašava se potreba svake osobe da dodatno razjasni poruku koju joj šalje sagovornik. Čitanje govora sa usana je složena aktivnost, zavisi od percepcije, ali i puno različitih mentalnih operacija. Gluve i nagluve osobe se u svojoj komunikaciji izuzetno oslanjaju na ovaj proces.
Osnovni cilj rada je da se pregledom dostupne literature ukaže na značaj čitanja govora sa usana sagovornika kod odraslih gluvih i nagluvih osoba.
Primenjene su metode analize i evaluacije relevantne dostupne literature.
Dolazi se do brojnih podataka o specifičnostima, karakteristikama i činio- cima koji utiču na čitanje govora sa usana. Ističu se razlike u primeni, načinu učenja i savladavanja ovog procesa kod osoba koje su rođene gluve, kod kasnije oglu- velih, ali i kod nagluvih.
Čitanje govora sa usana je za gluve i nagluve put za obrazovanje, komunikaciju sa okolinom, kao i način da se lakše „čuje” i savladava govor. Kod gluvih osoba (sa urođenom gluvoćom i onih koje su izgubile sluh na najranijem uzrastu) čitanje govora sa usana je znatno zahtevnije i složenije, nego kod kasnije ogluvelih ili kod nagluvih osoba. Ističe se i značaj savladavanja ove veštine kod odraslih osoba sa prezbiakuzijom., In observing the face and lips, especially when unfavourable environmental factors ensue, the need of each person to have the message sent by an interlocutor additionally clarified is emphasised. Lipreading is a complex activity, which depends on perception, but also on different mental operations. Deaf and hard of hearing persons rely on this process in their communication to a great extent.
The main goal of the study is to point to the significance of lipreading from the lips of interlocutors with deaf and hard of hearing adults through the review of the available literature. The methods of analysis and evaluation of relevant available literature were applied. Numerous datа on the specific features, characteristics and factors which affect lipreading are obtained. The differences in application and ways of learning and mastering this process with persons who were born deaf, who became deaf at a later stage, but also with the hard of hearing are emphasised.
For the deaf and hard of hearing, lipreading is the path for education, communication with the surroundings as well as the way to “hear” and learn speech more easily. Lipreading is much more demanding and complex with deaf persons (with congenital deafness and those who lost hearing at the earliest age) than with those became deaf at a later age and with heard of hearing persons. The significance of mastering this skill with adults with presbyacusis is emphasised.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine",
title = "Čitanje govora sa usana kod odraslih gluvih i nagluvih, Lipreading with deaf and hard of hearing adults",
pages = "147-141",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4960"
}

Isaković, L., Kovačević, T., Šešum, M.,& Radić Šestić, M.. (2022). Čitanje govora sa usana kod odraslih gluvih i nagluvih. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)., 141-147.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4960

Isaković L, Kovačević T, Šešum M, Radić Šestić M. Čitanje govora sa usana kod odraslih gluvih i nagluvih. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine. 2022;:141-147.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4960 .

Isaković, Ljubica, Kovačević, Tamara, Šešum, Mia, Radić Šestić, Marina, "Čitanje govora sa usana kod odraslih gluvih i nagluvih" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine (2022):141-147,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4960 .

TY  - CONF
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Šešum, Mia
AU  - Šestić, Marina
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4154
AB  - Veoma često nismo svesni koliko veliku ulogu igra vizuelna percepcija u
razumevanju izrečenog. To vidimo po tome što u nekim situacijama (u okolnostima
velike buke, kada postoji prepreka između sagovornika) veoma često dolazi do
nesporazuma. U takvim situacijama mi spontano težimo da pratimo pokrete govornih
organa govornika kako bismo primili više informacija i razumeli poruku. Čitanje govora
sa usana je fenomen koji obuhvata vizuelnu percepciju, upotrebu ostataka sluha, ali i
misaonu (kognitivnu) obradu primljenih podataka. Svi, pa i gluve i nagluve osobe, treba
da maksimalno koriste slušne sposobnosti i vizuelnu percepciju, da bi putem shvatanja
konteksta izrečenog poruka bila kompletno primljena. Danas se to, pri komunikaciji,
naročito primećuje, kada usled COVIDA-19 nosimo zaštitne maske, koje nam zaklanjaju
usta i lice.
Cilj ovog rada je da se kroz pregled istraživanja analizira uticaj pandemije
COVIDA-19 na prijem i pristup informacijama putem čitanja govora sa usta i lica
sagovornika, kod gluvih i nagluvih osoba.
Pregledom dostupne literature, dolazimo do saznanja da je danas čitanje govora
sa usana, naročito otežano, čak i onemogućeno. Ukoliko se ne koriste znakovni jezik,
daktilologija, titlovani tekstovi, gluve i nagluve osobe nalaze se u veoma nepovoljnoj
situaciji. Klasične maske zaklanjaju usta i lice i gluve osobe ostaju bez bitnih informacija.
Providne maske za lice, koje su zaživele u doba pandemije, donekle pomažu čitanju
govora sa usana. Olakšava i to što, prevodioci na znakovni jezik, koje viđamo u medijima
uvek i govore, što u velikoj meri doprinosi čitanju sa usana i boljem primanju bitnih
informacija.
Pandemija COVID-19 donela je promene i dodatne teškoće zajednici Gluvih.
Oni su, usled nedovoljne informisanosti, naročito izloženi brizi, strahu, nerazumevanju
svakodnevnih događanja, neshvatanju opasnosti, načina prenošenja virusa, ali i posledica
koje virus donosi. Primena novih tehnologija i prilagođavanje postojećih, doprineli bi
boljem položaju ovih osoba.
PB  - Drustvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.
T1  - Čitanje govora sa usana u kontekstu covida 19
EP  - 202
SP  - 202
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4154
ER  - 

@conference{
author = "Isaković, Ljubica and Kovačević, Tamara and Šešum, Mia and Šestić, Marina",
year = "2022",
abstract = "Veoma često nismo svesni koliko veliku ulogu igra vizuelna percepcija u
razumevanju izrečenog. To vidimo po tome što u nekim situacijama (u okolnostima
velike buke, kada postoji prepreka između sagovornika) veoma često dolazi do
nesporazuma. U takvim situacijama mi spontano težimo da pratimo pokrete govornih
organa govornika kako bismo primili više informacija i razumeli poruku. Čitanje govora
sa usana je fenomen koji obuhvata vizuelnu percepciju, upotrebu ostataka sluha, ali i
misaonu (kognitivnu) obradu primljenih podataka. Svi, pa i gluve i nagluve osobe, treba
da maksimalno koriste slušne sposobnosti i vizuelnu percepciju, da bi putem shvatanja
konteksta izrečenog poruka bila kompletno primljena. Danas se to, pri komunikaciji,
naročito primećuje, kada usled COVIDA-19 nosimo zaštitne maske, koje nam zaklanjaju
usta i lice.
Cilj ovog rada je da se kroz pregled istraživanja analizira uticaj pandemije
COVIDA-19 na prijem i pristup informacijama putem čitanja govora sa usta i lica
sagovornika, kod gluvih i nagluvih osoba.
Pregledom dostupne literature, dolazimo do saznanja da je danas čitanje govora
sa usana, naročito otežano, čak i onemogućeno. Ukoliko se ne koriste znakovni jezik,
daktilologija, titlovani tekstovi, gluve i nagluve osobe nalaze se u veoma nepovoljnoj
situaciji. Klasične maske zaklanjaju usta i lice i gluve osobe ostaju bez bitnih informacija.
Providne maske za lice, koje su zaživele u doba pandemije, donekle pomažu čitanju
govora sa usana. Olakšava i to što, prevodioci na znakovni jezik, koje viđamo u medijima
uvek i govore, što u velikoj meri doprinosi čitanju sa usana i boljem primanju bitnih
informacija.
Pandemija COVID-19 donela je promene i dodatne teškoće zajednici Gluvih.
Oni su, usled nedovoljne informisanosti, naročito izloženi brizi, strahu, nerazumevanju
svakodnevnih događanja, neshvatanju opasnosti, načina prenošenja virusa, ali i posledica
koje virus donosi. Primena novih tehnologija i prilagođavanje postojećih, doprineli bi
boljem položaju ovih osoba.",
publisher = "Drustvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.",
title = "Čitanje govora sa usana u kontekstu covida 19",
pages = "202-202",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4154"
}

Isaković, L., Kovačević, T., Šešum, M.,& Šestić, M.. (2022). Čitanje govora sa usana u kontekstu covida 19. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.
Drustvo defektologa Srbije., 202-202.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4154

Isaković L, Kovačević T, Šešum M, Šestić M. Čitanje govora sa usana u kontekstu covida 19. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022.. 2022;:202-202.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4154 .

Isaković, Ljubica, Kovačević, Tamara, Šešum, Mia, Šestić, Marina, "Čitanje govora sa usana u kontekstu covida 19" in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022. (2022):202-202,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4154 .

TY  - JOUR
AU  - Radić Šestić, Marina
AU  - Šešum, Mia
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Milovanović Dobrota, Biljana
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3858
AB  - The paper examines the experiences of parents of deaf and hard of hearing children related to the decision-making process about the cochlear implant, as well as their satisfaction with the outcomes of cochlear implantation. The research was carried out on the sample of 77 examinees of both sexes whose children are rehabilitated at “Children’s House” at the Clinical Hospital Centre in Belgrade, as well at schools for deaf and hard of hearing children in Kragujevac, Subotica and Niš. The questionnaire entitled Children with Cochlear Implants: Parental Perspectives was used for the purpose of the research. The results of the research indicate that parents had moderate difficulties in the process of deciding on cochlear implantation and that they were relatively satisfied with the outcome of the implantation. The age of children and the age at which the cochlear implantation has been performed are not related to the process of deciding on cochlear implantation, although this variable correlates with the contentment with the outcome of the implantation.
PB  - Univerzitet u Nišu
T2  - Teme
T1  - Kohlearni implant: iskustva roditelja gluve i nagluve dece
EP  - 495
IS  - 2
SP  - 479
VL  - 45
DO  - . https://doi.org/10.22190/TEME181023028R
ER  - 

@article{
author = "Radić Šestić, Marina and Šešum, Mia and Isaković, Ljubica and Milovanović Dobrota, Biljana",
year = "2021",
abstract = "The paper examines the experiences of parents of deaf and hard of hearing children related to the decision-making process about the cochlear implant, as well as their satisfaction with the outcomes of cochlear implantation. The research was carried out on the sample of 77 examinees of both sexes whose children are rehabilitated at “Children’s House” at the Clinical Hospital Centre in Belgrade, as well at schools for deaf and hard of hearing children in Kragujevac, Subotica and Niš. The questionnaire entitled Children with Cochlear Implants: Parental Perspectives was used for the purpose of the research. The results of the research indicate that parents had moderate difficulties in the process of deciding on cochlear implantation and that they were relatively satisfied with the outcome of the implantation. The age of children and the age at which the cochlear implantation has been performed are not related to the process of deciding on cochlear implantation, although this variable correlates with the contentment with the outcome of the implantation.",
publisher = "Univerzitet u Nišu",
journal = "Teme",
title = "Kohlearni implant: iskustva roditelja gluve i nagluve dece",
pages = "495-479",
number = "2",
volume = "45",
doi = ". https://doi.org/10.22190/TEME181023028R"
}

Radić Šestić, M., Šešum, M., Isaković, L.,& Milovanović Dobrota, B.. (2021). Kohlearni implant: iskustva roditelja gluve i nagluve dece. in Teme
Univerzitet u Nišu., 45(2), 479-495.
https://doi.org/. https://doi.org/10.22190/TEME181023028R

Radić Šestić M, Šešum M, Isaković L, Milovanović Dobrota B. Kohlearni implant: iskustva roditelja gluve i nagluve dece. in Teme. 2021;45(2):479-495.
doi:. https://doi.org/10.22190/TEME181023028R .

Radić Šestić, Marina, Šešum, Mia, Isaković, Ljubica, Milovanović Dobrota, Biljana, "Kohlearni implant: iskustva roditelja gluve i nagluve dece" in Teme, 45, no. 2 (2021):479-495,
https://doi.org/. https://doi.org/10.22190/TEME181023028R . .

TY  - JOUR
AU  - Radić Šestić, Marina
AU  - Šešum, Mia
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4067
AB  - Uvod. Muzika u zajednici Gluvih je sociokulturni fenomen koji oslikava specifičan identitet i način doživljavanja sveta, koji je jednako raznovrstan, bogat i sadržajan kao i kod pripadnika bilo koje druge kulture. Cilj. Cilj ovog rada je da ukaže na istorijske i sociokulturne okvire, složenost, bogatstvo, specifične elemente, vrste i oblike muzičkog izražavanja pripadnika zajednice Gluvih. Metode. Primenjene metode su uporedna analiza, evaluacija i sistem dedukcije i indukcije. Rezultati. Zbog ograničenja ili nedostatka auditivne komponente pripadnici kulture Gluvih koriste različite komunikacione alate, poput govora, pantomime, izraza lica i znakovnog jezika. Znakovana muzika kao fenomen je umetnička forma koja nema dugu istoriju, ali od devedesetih godina prošlog veka i sa tehnološkim razvojem zadobija sve veće interesovanje i priznanje u zajednici Gluvih i među „slušateljima”. Znakovana muzika koristi specifične vizuo-prostornokinestetičke i auditivne elemente u izražavanju, poput ritma, dinamike, rime, izražajnosti, ikoničnosti, intenziteta muzičke percepcije i kombinacije uloge izvođača. Zaključak. Znakovana muzika kao fenomen je umetnička forma koja inkorporira znakovane poetske karakteristike (lirske sadržaje), vizuelne muzičke elemente i ples.
AB  - Introduction. Music in the Deaf community is a socio-cultural phenomenon that depicts a specific identity and way of experiencing the world, which is just as diverse, rich and meaningful as that of members of any other culture. Objective. The aim of this paper was to point out the historical and socio-cultural frameworks, complexity, richness, specific elements, types and forms of musical expression of members of the Deaf community. Methods. The applied methods included comparative analysis, evaluation, and deduction and induction system. Results. Due to limitations or a lack of auditive component, the members of Deaf culture use different communication tools, such as speech, pantomime, facial expressions and sign language. Signed music, as a phenomenon, is the artistic form which does not have long history. However, since the nineties of the past century and with technological development, it has been gaining greater interest and acknowledgement within the Deaf community and among the hearing audience. Signed music uses specific visuo-spatial-kinaesthetic and auditive elements in expression, such as rhythm, dynamism, rhyme, expressiveness, iconicity, intensity of the musical perception and the combination of the role of the performer. Conclusion. Signed music as a phenomenon is an art form that incorporates sign poetic characteristics (lyrical contents), visual musical elements and dance.
PB  - Univerzitet u Beogradu- Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Fenomen znakovane muzike u kulturi Gluvih
T1  - The phenomenon of signed music in Deaf culture
EP  - 271
IS  - 4
SP  - 259
VL  - 20
DO  - 10.5937/specedreh20-3429
ER  - 

@article{
author = "Radić Šestić, Marina and Šešum, Mia and Isaković, Ljubica",
year = "2021",
abstract = "Uvod. Muzika u zajednici Gluvih je sociokulturni fenomen koji oslikava specifičan identitet i način doživljavanja sveta, koji je jednako raznovrstan, bogat i sadržajan kao i kod pripadnika bilo koje druge kulture. Cilj. Cilj ovog rada je da ukaže na istorijske i sociokulturne okvire, složenost, bogatstvo, specifične elemente, vrste i oblike muzičkog izražavanja pripadnika zajednice Gluvih. Metode. Primenjene metode su uporedna analiza, evaluacija i sistem dedukcije i indukcije. Rezultati. Zbog ograničenja ili nedostatka auditivne komponente pripadnici kulture Gluvih koriste različite komunikacione alate, poput govora, pantomime, izraza lica i znakovnog jezika. Znakovana muzika kao fenomen je umetnička forma koja nema dugu istoriju, ali od devedesetih godina prošlog veka i sa tehnološkim razvojem zadobija sve veće interesovanje i priznanje u zajednici Gluvih i među „slušateljima”. Znakovana muzika koristi specifične vizuo-prostornokinestetičke i auditivne elemente u izražavanju, poput ritma, dinamike, rime, izražajnosti, ikoničnosti, intenziteta muzičke percepcije i kombinacije uloge izvođača. Zaključak. Znakovana muzika kao fenomen je umetnička forma koja inkorporira znakovane poetske karakteristike (lirske sadržaje), vizuelne muzičke elemente i ples., Introduction. Music in the Deaf community is a socio-cultural phenomenon that depicts a specific identity and way of experiencing the world, which is just as diverse, rich and meaningful as that of members of any other culture. Objective. The aim of this paper was to point out the historical and socio-cultural frameworks, complexity, richness, specific elements, types and forms of musical expression of members of the Deaf community. Methods. The applied methods included comparative analysis, evaluation, and deduction and induction system. Results. Due to limitations or a lack of auditive component, the members of Deaf culture use different communication tools, such as speech, pantomime, facial expressions and sign language. Signed music, as a phenomenon, is the artistic form which does not have long history. However, since the nineties of the past century and with technological development, it has been gaining greater interest and acknowledgement within the Deaf community and among the hearing audience. Signed music uses specific visuo-spatial-kinaesthetic and auditive elements in expression, such as rhythm, dynamism, rhyme, expressiveness, iconicity, intensity of the musical perception and the combination of the role of the performer. Conclusion. Signed music as a phenomenon is an art form that incorporates sign poetic characteristics (lyrical contents), visual musical elements and dance.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu- Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Fenomen znakovane muzike u kulturi Gluvih, The phenomenon of signed music in Deaf culture",
pages = "271-259",
number = "4",
volume = "20",
doi = "10.5937/specedreh20-3429"
}

Radić Šestić, M., Šešum, M.,& Isaković, L.. (2021). Fenomen znakovane muzike u kulturi Gluvih. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu- Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 20(4), 259-271.
https://doi.org/10.5937/specedreh20-3429

Radić Šestić M, Šešum M, Isaković L. Fenomen znakovane muzike u kulturi Gluvih. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2021;20(4):259-271.
doi:10.5937/specedreh20-3429 .

Radić Šestić, Marina, Šešum, Mia, Isaković, Ljubica, "Fenomen znakovane muzike u kulturi Gluvih" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 20, no. 4 (2021):259-271,
https://doi.org/10.5937/specedreh20-3429 . .

TY  - CONF
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4086
AB  - Veća ranjivost gluvih i nagluvih osoba, tokom pandemije, izazvana je nejednakim pristupom informacijama, kako u svakodnevnim aktivnostima, tako i u pristupu obrazovnim i zdravstvenim uslugama. Usled specifičnog načina komunikacije i jezičke barijere, nastale su teškoće u razumevanju svakodnevnih događaja kojima smo bili izloženi, u poređenju sa čujućom populacijom. Značajne informacije nisu prevođene na znakovni jezik.
Osnovni cilj rada je da se pregledom dostupne literature ukaže na uticaj pandemije COVID-19 na gluve i nagluve osobe. Utvrdiće se značaj i nači- ni informisanja gluvih i nagluvih o ključnim pojmovima vezanim za pojavu pandemije, načine prenošenja virusa, načine zaštite, ali i pravila ponašanja u novonastaloj situaciji. Primenjene su metode analize i evaluacije relevant- ne dostupne literature.
Dolazi se do brojnih podataka o promenama koje je pandemija donela u zajednicu Gluvih. Uporedo sa brigom i strahom o mogućnostima zaraze, uočova se i neinfor- misanost, osećaj usamljenosti, strah od izolacije, bojazan za egzistenciju, ali i potreba podrške njihovom mentalnom zdravlju.
Neophodno je osigurati prevođenje na znakovni jezik, titlovanje tekstova, omogućavanje čitanja govora sa usana, podrška tumača, edukativna i zdrav- stavena podrška. Nužna je primena novih tehnologija, kao i prilagođavanje postojećih. Prepoznati su i dati novi i nadograđeni termini (znaci) koji se koriste u znakovnom jeziku i koji pomažu boljem uklapanju u novonastalu situaciju
AB  - Greater vulnerability of dead and hard of hearing persons during the pandemic has been caused by the unequal access to information in both everyday activities and in the access to educational and health services alike. Due to the specific manner of communication and the language barrier, the difficulties have arisen in comprehending the everyday events we have been exposed to in comparison to the hearing population. Significant information has not been translated into sign language. The primary goal of the study is to point to the effect of the COVID-19 pandemic on deaf and hard of hearing persons through the review of the available literature. The significance and the ways of informing the deaf and the hard of hearing of the key terms in relation to the phenomenon of the pandemic, the ways of the virus transmission, the methods of protection as well as the rules of conduct in the newly occurred situation will be established. The method of analysis and the evaluation of the relevant available literature were applied.
Numerous data on the changes the pandemic brought to the community of the Deaf have been obtained. In parallel with the preoccupation with and fear of the possibility of contagion, the absence of being informed, the feeling of loneliness, the fear of isolation and fear for existence as well as the need for support to their mental health are observed.
It is essential that the translation into sign language, subtitling, the enabling of lip reading, the support of an interpreter, educational and health support should be ensured. The application of new technologies and the adjustment of the existent ones are necessary. New and upgraded terms (signs) which are used in sign language and which facilitate better adaptation to the newly occurred situation have been identified.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine
T1  - Gluve i nagluve osobe i pristup informacijama tokom pandemije Covid-19
T1  - Deaf and hard of hearing persons and access to information during the Covid-19 pandemic
EP  - 75
SP  - 65
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4086
ER  - 

@conference{
author = "Kovačević, Tamara and Isaković, Ljubica",
year = "2021",
abstract = "Veća ranjivost gluvih i nagluvih osoba, tokom pandemije, izazvana je nejednakim pristupom informacijama, kako u svakodnevnim aktivnostima, tako i u pristupu obrazovnim i zdravstvenim uslugama. Usled specifičnog načina komunikacije i jezičke barijere, nastale su teškoće u razumevanju svakodnevnih događaja kojima smo bili izloženi, u poređenju sa čujućom populacijom. Značajne informacije nisu prevođene na znakovni jezik.
Osnovni cilj rada je da se pregledom dostupne literature ukaže na uticaj pandemije COVID-19 na gluve i nagluve osobe. Utvrdiće se značaj i nači- ni informisanja gluvih i nagluvih o ključnim pojmovima vezanim za pojavu pandemije, načine prenošenja virusa, načine zaštite, ali i pravila ponašanja u novonastaloj situaciji. Primenjene su metode analize i evaluacije relevant- ne dostupne literature.
Dolazi se do brojnih podataka o promenama koje je pandemija donela u zajednicu Gluvih. Uporedo sa brigom i strahom o mogućnostima zaraze, uočova se i neinfor- misanost, osećaj usamljenosti, strah od izolacije, bojazan za egzistenciju, ali i potreba podrške njihovom mentalnom zdravlju.
Neophodno je osigurati prevođenje na znakovni jezik, titlovanje tekstova, omogućavanje čitanja govora sa usana, podrška tumača, edukativna i zdrav- stavena podrška. Nužna je primena novih tehnologija, kao i prilagođavanje postojećih. Prepoznati su i dati novi i nadograđeni termini (znaci) koji se koriste u znakovnom jeziku i koji pomažu boljem uklapanju u novonastalu situaciju, Greater vulnerability of dead and hard of hearing persons during the pandemic has been caused by the unequal access to information in both everyday activities and in the access to educational and health services alike. Due to the specific manner of communication and the language barrier, the difficulties have arisen in comprehending the everyday events we have been exposed to in comparison to the hearing population. Significant information has not been translated into sign language. The primary goal of the study is to point to the effect of the COVID-19 pandemic on deaf and hard of hearing persons through the review of the available literature. The significance and the ways of informing the deaf and the hard of hearing of the key terms in relation to the phenomenon of the pandemic, the ways of the virus transmission, the methods of protection as well as the rules of conduct in the newly occurred situation will be established. The method of analysis and the evaluation of the relevant available literature were applied.
Numerous data on the changes the pandemic brought to the community of the Deaf have been obtained. In parallel with the preoccupation with and fear of the possibility of contagion, the absence of being informed, the feeling of loneliness, the fear of isolation and fear for existence as well as the need for support to their mental health are observed.
It is essential that the translation into sign language, subtitling, the enabling of lip reading, the support of an interpreter, educational and health support should be ensured. The application of new technologies and the adjustment of the existent ones are necessary. New and upgraded terms (signs) which are used in sign language and which facilitate better adaptation to the newly occurred situation have been identified.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine",
title = "Gluve i nagluve osobe i pristup informacijama tokom pandemije Covid-19, Deaf and hard of hearing persons and access to information during the Covid-19 pandemic",
pages = "75-65",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4086"
}

Kovačević, T.,& Isaković, L.. (2021). Gluve i nagluve osobe i pristup informacijama tokom pandemije Covid-19. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 65-75.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4086

Kovačević T, Isaković L. Gluve i nagluve osobe i pristup informacijama tokom pandemije Covid-19. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine. 2021;:65-75.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4086 .

Kovačević, Tamara, Isaković, Ljubica, "Gluve i nagluve osobe i pristup informacijama tokom pandemije Covid-19" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine (2021):65-75,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4086 .

TY  - CONF
AU  - Radić Šestić, Marina
AU  - Šešum, Mia
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3834
AB  - Uvod: Dominantno je mišljenje da je stvaranje i izvođenje muzike dostupno samo osobama koje čuju. Ovakvo mišljenje sadrži pretpostavku da je muzika oblast umetnosti u kojoj gluve osobe ne mogu da uživaju tj. da je nedostižna za njih. Prema ovom audiocentričnom viđenju muzike, gluve osobe žive u svetu tišine, odsečene od stvaranja i od uživanja u muzičkim delima.
Cilj: Cilj rada je da ukaže na koji način se u zajednici Gluvih percipira, stvara i interpretira muzika.
Metod: Primenjene metode su komparativna analiza, evaluacija i sistem de- dukcije i indukcije.
Rezultati: Istorijski podaci ukazuju da su se još od 1848. godine stručnjaci zalagali za muzičko obrazovanje gluvih osoba, te potvrdili da i vid pomaže u stvaranju muzike ispravljanjem grešaka, a ne samo sluh. Koncept muzike u zajednici Gluvih podrazumeva različita auditivna i vizuelna iskustva koja se kreću od onih koja su poznata čujućoj populaciji, poput sviranja na instrumen- tu i komponovanja, do onih koja su manje poznata čujućoj populaciji, poput percepcije vibracija i izvođenja ili gledanja pesama koje se artikulišu na zna- kovnom jeziku. Iskustva ukazuju da su se u zajednici Gluvih razvili prepoznat- ljivi muzički performansi kao forma akcione umetnosti koja sadrži elemente pantomime, plesa, znakovanja i muzike. Muzičke numere koje se izvode na znakovnom jeziku ili putem znakovanja mogu se podeliti u dve vrste: pesme koje se izvode udaraljkama (perkusionisti) i prevedene pesme. Pesme koje se izvode udaraljkama uključuju slaganje znakova uz pomoć udaraljki u ritmičke obrasce, a prevedene pesme uključuju prevođenje tekstova pesama na zna- kovni jezik i njihovo izvođenje.
Zaključak: Muzičke interpretacije koje uključuju znakovni jezik postoje od početka 20. veka i dalje se razvijaju kako u kulturi Gluvih tako i u čujućoj populaciji.
AB  - Introduction: The dominant opinion is that the creation and performance of music is possible only by people who hear. This opinion leads us to the assumption that music is an area of art which deaf people cannot enjoy, that it is unattainable for them. According to this audiocentric view of music, deaf people live in a world of silence, cut off from both creation and enjoyment of musical works. 
Aim: The aim of this paper is to point out how music is perceived, created and interpreted in the Deaf community.
Method: The applied methods are comparative analysis, evaluation and deduction and induction system.
Results: Historical data indicate that since 1848, experts have advocated for the musical education of deaf people, and confirmed that sight also helps to create music by correcting mistakes, and not just hearing. The concept of music in the Deaf community involves a variety of auditory and visual experiences ranging from those known to the hearing population, such as playing an instrument and composing, to those less known to the hearing population, such as perceiving vibrations and performing or watching songs articulated in sign language.
Experience indicates that in the community of the Deaf, recognizable musical performances have developed as a form of action art that contains elements of pantomime, dance, signification and music. Music tracks performed in sign language or by sign can be divided into two types: percussion songs and translated songs. Percussion songs involve arranging signs with percussion into rhythmic patterns, and translated songs include translating the lyrics into sign language and performing them.
Conclusion: Musical interpretations involving sign language have existed since the early 20th century and continue to develop in both the culture of the Deaf and the hearing population.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty
C3  - Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
T1  - Muzika u zajednici gluvih
T1  - Music in the deaf community
EP  - 473
SP  - 467
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3834
ER  - 

@conference{
author = "Radić Šestić, Marina and Šešum, Mia and Isaković, Ljubica",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Dominantno je mišljenje da je stvaranje i izvođenje muzike dostupno samo osobama koje čuju. Ovakvo mišljenje sadrži pretpostavku da je muzika oblast umetnosti u kojoj gluve osobe ne mogu da uživaju tj. da je nedostižna za njih. Prema ovom audiocentričnom viđenju muzike, gluve osobe žive u svetu tišine, odsečene od stvaranja i od uživanja u muzičkim delima.
Cilj: Cilj rada je da ukaže na koji način se u zajednici Gluvih percipira, stvara i interpretira muzika.
Metod: Primenjene metode su komparativna analiza, evaluacija i sistem de- dukcije i indukcije.
Rezultati: Istorijski podaci ukazuju da su se još od 1848. godine stručnjaci zalagali za muzičko obrazovanje gluvih osoba, te potvrdili da i vid pomaže u stvaranju muzike ispravljanjem grešaka, a ne samo sluh. Koncept muzike u zajednici Gluvih podrazumeva različita auditivna i vizuelna iskustva koja se kreću od onih koja su poznata čujućoj populaciji, poput sviranja na instrumen- tu i komponovanja, do onih koja su manje poznata čujućoj populaciji, poput percepcije vibracija i izvođenja ili gledanja pesama koje se artikulišu na zna- kovnom jeziku. Iskustva ukazuju da su se u zajednici Gluvih razvili prepoznat- ljivi muzički performansi kao forma akcione umetnosti koja sadrži elemente pantomime, plesa, znakovanja i muzike. Muzičke numere koje se izvode na znakovnom jeziku ili putem znakovanja mogu se podeliti u dve vrste: pesme koje se izvode udaraljkama (perkusionisti) i prevedene pesme. Pesme koje se izvode udaraljkama uključuju slaganje znakova uz pomoć udaraljki u ritmičke obrasce, a prevedene pesme uključuju prevođenje tekstova pesama na zna- kovni jezik i njihovo izvođenje.
Zaključak: Muzičke interpretacije koje uključuju znakovni jezik postoje od početka 20. veka i dalje se razvijaju kako u kulturi Gluvih tako i u čujućoj populaciji., Introduction: The dominant opinion is that the creation and performance of music is possible only by people who hear. This opinion leads us to the assumption that music is an area of art which deaf people cannot enjoy, that it is unattainable for them. According to this audiocentric view of music, deaf people live in a world of silence, cut off from both creation and enjoyment of musical works. 
Aim: The aim of this paper is to point out how music is perceived, created and interpreted in the Deaf community.
Method: The applied methods are comparative analysis, evaluation and deduction and induction system.
Results: Historical data indicate that since 1848, experts have advocated for the musical education of deaf people, and confirmed that sight also helps to create music by correcting mistakes, and not just hearing. The concept of music in the Deaf community involves a variety of auditory and visual experiences ranging from those known to the hearing population, such as playing an instrument and composing, to those less known to the hearing population, such as perceiving vibrations and performing or watching songs articulated in sign language.
Experience indicates that in the community of the Deaf, recognizable musical performances have developed as a form of action art that contains elements of pantomime, dance, signification and music. Music tracks performed in sign language or by sign can be divided into two types: percussion songs and translated songs. Percussion songs involve arranging signs with percussion into rhythmic patterns, and translated songs include translating the lyrics into sign language and performing them.
Conclusion: Musical interpretations involving sign language have existed since the early 20th century and continue to develop in both the culture of the Deaf and the hearing population.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty",
journal = "Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.",
title = "Muzika u zajednici gluvih, Music in the deaf community",
pages = "473-467",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3834"
}

Radić Šestić, M., Šešum, M.,& Isaković, L.. (2021). Muzika u zajednici gluvih. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty., 467-473.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3834

Radić Šestić M, Šešum M, Isaković L. Muzika u zajednici gluvih. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.. 2021;:467-473.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3834 .

Radić Šestić, Marina, Šešum, Mia, Isaković, Ljubica, "Muzika u zajednici gluvih" in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. (2021):467-473,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3834 .

TY  - CONF
AU  - Radić-Šestić, Marina
AU  - Šešum, Mia
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3729
AB  - Uvod: Dominantno je mišljenje da je stvaranje i izvođenje muzike dostupno samo osobama koje čuju. Ovakvo mišljenje sadrži pretpostavku da je muzika oblast umetnosti u kojoj gluve osobe ne mogu da uživaju tj. da je nedostižna za njih. Prema ovom audiocentričnom viđenju muzike, gluve osobe žive u svetu tišine, odsečene od stvaranja i od uživanja u muzičkim delima.
Cilj: Cilj rada je da ukaže na koji način se u zajednici Gluvih percipira, stvara i interpretira muzika.
Metod: Primenjene metode su komparativna analiza, evaluacija i sistem dedukcije i indukcije.
Rezultati: Istorijski podaci ukazuju da su se još od 1848. godine stručnjaci zalagali za muzičko obrazovanje gluvih osoba, te potvrdili da i vid pomaže u stvaranju muzike ispravljanjem grešaka, a ne samo sluh. Koncept muzike u zajednici Gluvih podrazumeva različita auditivna i vizuelna iskustva koja se kreću od onih koja su poznata čujućoj populaciji, poput sviranja na instrumentu i komponovanja, do onih koja su manje poznata čujućoj populaciji, poput percepcije vibracija i izvođenja ili gledanja pesama koje se artikulišu na znakovnom jeziku. Iskustva ukazuju da su se u zajednici Gluvih razvili prepoznatljivi muzički performansi kao forma akcione umetnosti koja sadrži elemente pantomime, plesa, znakovanja i muzike.
Muzičke numere koje se izvode na znakovnom jeziku ili putem znakovanja mogu se podeliti u dve vrste: pesme koje se izvode udaraljkama (perkusionisti) i prevedene pesme. Pesme koje se izvode udaraljkama uključuju slaganje znakova uz pomoć udaraljki u ritmičke obrasce, a prevedene pesme uključuju prevođenje tekstova pesama na znakovni jezik i njihovo izvođenje.
Zaključak: Muzičke interpretacije koje uključuju znakovni jezik postoje od početka 20. veka i dalje se razvijaju kako u kulturi Gluvih tako i u čujućoj populaciji.
AB  - Introduction: The dominant opinion is that the creation and performance of music is possible only by people who hear. This opinion leads us to the assumption that music is an area of art which deaf people cannot enjoy, that it is unattainable for them. According to this audiocentric view of music, deaf people live in a world of silence, cut off from both creation and enjoyment of musical works.
Aim: The aim of this paper is to point out how music is perceived, created and interpreted in the Deaf community.
Method: The applied methods are comparative analysis, evaluation and deduction and induction system.
Results: Historical data indicate that since 1848, experts have advocated for the musical education of deaf people, and confirmed that sight also helps to create music by correcting mistakes, and not just hearing. The concept of music in the Deaf community involves a variety of auditory and visual experiences ranging from those known to the hearing population, such as playing an instrument and composing, to those less known to the hearing population, such as perceiving vibrations and performing or watching songs articulated in sign language. Experience indicates that in the community of the Deaf, recognizable musical performances have developed as a form of action art that contains elements of pantomime, dance, signification and music. Music tracks performed in sign language or by sign can be divided into two types: percussion songs and translated songs. Percussion songs involve arranging signs with percussion into rhythmic patterns, and translated songs include translating the lyrics into sign language and performing them.
Conclusion: Musical interpretations involving sign language have existed since the early 20th century and continue to develop in both the culture of the Deaf and the hearing population.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine
T1  - Muzika u zajednici gluvih
T1  - Music in the deaf community
EP  - 177
SP  - 176
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3729
ER  - 

@conference{
author = "Radić-Šestić, Marina and Šešum, Mia and Isaković, Ljubica",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Dominantno je mišljenje da je stvaranje i izvođenje muzike dostupno samo osobama koje čuju. Ovakvo mišljenje sadrži pretpostavku da je muzika oblast umetnosti u kojoj gluve osobe ne mogu da uživaju tj. da je nedostižna za njih. Prema ovom audiocentričnom viđenju muzike, gluve osobe žive u svetu tišine, odsečene od stvaranja i od uživanja u muzičkim delima.
Cilj: Cilj rada je da ukaže na koji način se u zajednici Gluvih percipira, stvara i interpretira muzika.
Metod: Primenjene metode su komparativna analiza, evaluacija i sistem dedukcije i indukcije.
Rezultati: Istorijski podaci ukazuju da su se još od 1848. godine stručnjaci zalagali za muzičko obrazovanje gluvih osoba, te potvrdili da i vid pomaže u stvaranju muzike ispravljanjem grešaka, a ne samo sluh. Koncept muzike u zajednici Gluvih podrazumeva različita auditivna i vizuelna iskustva koja se kreću od onih koja su poznata čujućoj populaciji, poput sviranja na instrumentu i komponovanja, do onih koja su manje poznata čujućoj populaciji, poput percepcije vibracija i izvođenja ili gledanja pesama koje se artikulišu na znakovnom jeziku. Iskustva ukazuju da su se u zajednici Gluvih razvili prepoznatljivi muzički performansi kao forma akcione umetnosti koja sadrži elemente pantomime, plesa, znakovanja i muzike.
Muzičke numere koje se izvode na znakovnom jeziku ili putem znakovanja mogu se podeliti u dve vrste: pesme koje se izvode udaraljkama (perkusionisti) i prevedene pesme. Pesme koje se izvode udaraljkama uključuju slaganje znakova uz pomoć udaraljki u ritmičke obrasce, a prevedene pesme uključuju prevođenje tekstova pesama na znakovni jezik i njihovo izvođenje.
Zaključak: Muzičke interpretacije koje uključuju znakovni jezik postoje od početka 20. veka i dalje se razvijaju kako u kulturi Gluvih tako i u čujućoj populaciji., Introduction: The dominant opinion is that the creation and performance of music is possible only by people who hear. This opinion leads us to the assumption that music is an area of art which deaf people cannot enjoy, that it is unattainable for them. According to this audiocentric view of music, deaf people live in a world of silence, cut off from both creation and enjoyment of musical works.
Aim: The aim of this paper is to point out how music is perceived, created and interpreted in the Deaf community.
Method: The applied methods are comparative analysis, evaluation and deduction and induction system.
Results: Historical data indicate that since 1848, experts have advocated for the musical education of deaf people, and confirmed that sight also helps to create music by correcting mistakes, and not just hearing. The concept of music in the Deaf community involves a variety of auditory and visual experiences ranging from those known to the hearing population, such as playing an instrument and composing, to those less known to the hearing population, such as perceiving vibrations and performing or watching songs articulated in sign language. Experience indicates that in the community of the Deaf, recognizable musical performances have developed as a form of action art that contains elements of pantomime, dance, signification and music. Music tracks performed in sign language or by sign can be divided into two types: percussion songs and translated songs. Percussion songs involve arranging signs with percussion into rhythmic patterns, and translated songs include translating the lyrics into sign language and performing them.
Conclusion: Musical interpretations involving sign language have existed since the early 20th century and continue to develop in both the culture of the Deaf and the hearing population.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine",
title = "Muzika u zajednici gluvih, Music in the deaf community",
pages = "177-176",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3729"
}

Radić-Šestić, M., Šešum, M.,& Isaković, L.. (2021). Muzika u zajednici gluvih. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 176-177.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3729

Radić-Šestić M, Šešum M, Isaković L. Muzika u zajednici gluvih. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine. 2021;:176-177.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3729 .

Radić-Šestić, Marina, Šešum, Mia, Isaković, Ljubica, "Muzika u zajednici gluvih" in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine (2021):176-177,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3729 .

TY  - CONF
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Dimić, Nadežda
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2020
UR  - http://www.icf.fasper.bg.ac.rs/zbornici/20200914_1-Tematski-zbornik-Surdo-2020.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3488
AB  - Znakovni jezik je prirodan i primaran jezički izraz gluvih, dok je govor-
Ni jezik njihov sekundarni jezik. Gluvom detetu treba omogućiti da usvoji
Dva jezika, znakovni jezik sveta gluvih i govorni jezik većine koja čuje. Za
Onu decu sa oštećenjem sluha koja nemaju kapaciteta za usvajanje jezika i
Razvoj govora putem slušanja, potreban je drugačiji pristup u vaspitanju
I obrazovanju, koji će maksimalno koristiti njihove kapacitete za vi-
Zuelnu obradu i koji će im omogućiti usvajanje jezika, znanja i veština
Primerenih njihovim individualnim sposobnostima i mogućnostima. To
Se može postići korišćenjem znakovnog jezika u njihovoj edukaciji.
Cilj istraživanja bio je ispitati učestalost upotrebe znakovnog
Jezika u nastavi. Anketa je sprovedena u pet škola za gluve i nagluve
Učenike u Srbiji. Uzorak je činio 71 nastavnik. U istraživanju je
Korišćen Upitnik za nastavnike (Dimić, Kovačević, 2013).
Nastavnici najčešće komuniciraju kombinacijom verbalnog
(govornog) i znakovnog jezika sa gluvom i nagluvom decom. Defektolozi
Značajno češće koriste znakovni jezik u svim nastavnim predmeti-
Ma, u odnosu na nastavnike koji nisu po struci defektolozi. Dobijeni
Rezultati ukazuju na važnost znakovne komunikacije učenika u edu-
Kaciji, kao i u svakodnevnim situacijama, sa vršnjacima i roditelji-
Ma. Neophodno je postojanje različitih pristupa u školovanju gluve
Dece, kako bi se uspešno zadovoljile njihove komunikacijske i obrazovne
Potrebe.
AB  - Sign language is a natural and primary linguistic expression of the deaf,
while spoken language is their secondary language. A deaf child should be
provided with an opportunity to adopt two languages, the sign language of
the world of the deaf, and the spoken language of the hearing majority. For
those hearing impaired children who don’t have the capacity for language
acquisition and speech development through listening, a different approach
in education is needed, which will use their visual processing capabilities to
the maximum and enable them to adopt the language, knowledge and skills
appropriate for their individual abilities and possibilities. This can be achieved
by using sign language in their education.
The aim of the research was to examine the frequency of use of sign
language in teaching. The survey was conducted in five schools for deaf and
hard of hearing pupils in Serbia. The sample group consisted of 71 teachers. The
questionnaire for teachers (Dimić, Kovačević, 2013) was used in the research.
Teachers most often communicate with deaf and hard of hearing children
using a combination of verbal (spoken) and sign language. Special education
teachers use sign language in all teaching subjects significantly more often
in comparison to the teachers that are not special education teachers by
profession. The obtained results point to the importance of sign communication
of the pupils in education as well as in everyday situations, with their peers
and parents. It is necessary that there are different approaches to educating
deaf children in order to meet their communication and education needs
successfully.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova
T1  - Upotreba znakovnog jezika u Edukaciji gluve i nagluve dece Osnovnoškolskog uzrasta
T1  - The use of sign language in the education of deaf And hard of hearing primary school children
EP  - 167
SP  - 151
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3488
ER  - 

@conference{
author = "Kovačević, Tamara and Dimić, Nadežda and Isaković, Ljubica",
year = "2020",
abstract = "Znakovni jezik je prirodan i primaran jezički izraz gluvih, dok je govor-
Ni jezik njihov sekundarni jezik. Gluvom detetu treba omogućiti da usvoji
Dva jezika, znakovni jezik sveta gluvih i govorni jezik većine koja čuje. Za
Onu decu sa oštećenjem sluha koja nemaju kapaciteta za usvajanje jezika i
Razvoj govora putem slušanja, potreban je drugačiji pristup u vaspitanju
I obrazovanju, koji će maksimalno koristiti njihove kapacitete za vi-
Zuelnu obradu i koji će im omogućiti usvajanje jezika, znanja i veština
Primerenih njihovim individualnim sposobnostima i mogućnostima. To
Se može postići korišćenjem znakovnog jezika u njihovoj edukaciji.
Cilj istraživanja bio je ispitati učestalost upotrebe znakovnog
Jezika u nastavi. Anketa je sprovedena u pet škola za gluve i nagluve
Učenike u Srbiji. Uzorak je činio 71 nastavnik. U istraživanju je
Korišćen Upitnik za nastavnike (Dimić, Kovačević, 2013).
Nastavnici najčešće komuniciraju kombinacijom verbalnog
(govornog) i znakovnog jezika sa gluvom i nagluvom decom. Defektolozi
Značajno češće koriste znakovni jezik u svim nastavnim predmeti-
Ma, u odnosu na nastavnike koji nisu po struci defektolozi. Dobijeni
Rezultati ukazuju na važnost znakovne komunikacije učenika u edu-
Kaciji, kao i u svakodnevnim situacijama, sa vršnjacima i roditelji-
Ma. Neophodno je postojanje različitih pristupa u školovanju gluve
Dece, kako bi se uspešno zadovoljile njihove komunikacijske i obrazovne
Potrebe., Sign language is a natural and primary linguistic expression of the deaf,
while spoken language is their secondary language. A deaf child should be
provided with an opportunity to adopt two languages, the sign language of
the world of the deaf, and the spoken language of the hearing majority. For
those hearing impaired children who don’t have the capacity for language
acquisition and speech development through listening, a different approach
in education is needed, which will use their visual processing capabilities to
the maximum and enable them to adopt the language, knowledge and skills
appropriate for their individual abilities and possibilities. This can be achieved
by using sign language in their education.
The aim of the research was to examine the frequency of use of sign
language in teaching. The survey was conducted in five schools for deaf and
hard of hearing pupils in Serbia. The sample group consisted of 71 teachers. The
questionnaire for teachers (Dimić, Kovačević, 2013) was used in the research.
Teachers most often communicate with deaf and hard of hearing children
using a combination of verbal (spoken) and sign language. Special education
teachers use sign language in all teaching subjects significantly more often
in comparison to the teachers that are not special education teachers by
profession. The obtained results point to the importance of sign communication
of the pupils in education as well as in everyday situations, with their peers
and parents. It is necessary that there are different approaches to educating
deaf children in order to meet their communication and education needs
successfully.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova",
title = "Upotreba znakovnog jezika u Edukaciji gluve i nagluve dece Osnovnoškolskog uzrasta, The use of sign language in the education of deaf And hard of hearing primary school children",
pages = "167-151",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3488"
}

Kovačević, T., Dimić, N.,& Isaković, L.. (2020). Upotreba znakovnog jezika u Edukaciji gluve i nagluve dece Osnovnoškolskog uzrasta. in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 151-167.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3488

Kovačević T, Dimić N, Isaković L. Upotreba znakovnog jezika u Edukaciji gluve i nagluve dece Osnovnoškolskog uzrasta. in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova. 2020;:151-167.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3488 .

Kovačević, Tamara, Dimić, Nadežda, Isaković, Ljubica, "Upotreba znakovnog jezika u Edukaciji gluve i nagluve dece Osnovnoškolskog uzrasta" in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova (2020):151-167,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3488 .

TY  - CONF
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Đoković, Sanja
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Dimić, Nadežda
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3326
AB  - Bilingvizam gluvog deteta podrazumeva poznavanje i redovnu upotrebu
znakovnog jezika, koji koristi zajednica gluvih i govornog jezika koji koristi čujuća većina.
Rani bilingvizam gluve i nagluve dece (poznavanje znakovnog jezika i
govornog/pisanog jezika) je od neprocenjive važnosti za njihov razvoj. Primerena i
efikasna rana komunikacija bez obzira u okviru kog jezičkog modaliteta se odvija
(znakovni ili govorni), zajedno sa prihvatanjem deteta i njegovog oštećenja je osnova
uspešnog kognitivnog razvoja i razvoja ličnosti deteta, što predstavlja osnovu
komunikacije i izgradnje jezičkih veština. Koji način komunikacije će gluva i nagluva deca
koristiti i razviti u velikoj meri zavisi od toga da li potiču iz porodice gluvih ili roditelja
koji čuju.
Poznavajući i koristeći znakovni i govorni jezik, gluva i nagluva deca će ostvariti
svoje pune potencijale u intelektualnom, govornom i socijalnom razvoju.
Oštećenje sluha i govora dovodi do određenih specifičnosti i teškoća u razvoju
ove dece, što zahteva adekvatne metode i pristupe u procesu rehabilitacije i edukacije,
veliku podršku i podsticaj porodice, predškolske ustanove i okoline.
Bilingvalni pristup počinje primenom ranih interventnih programa u radu s
čujućim roditeljima i malim gluvim bebama. Ranim interventnim programima
omogućava se čujućim roditeljima: učenje nacionalnog znakovnog jezika; savetodavna
pomoć u pogledu postupaka s detetom; uključivanje u život zajednice gluvih; druženje s
odraslim gluvim osobama i gluvim vršnjacima njihove gluve dece.
Na predškolskom uzrastu, zadatak vrtića je omogućiti deci da nastave da usvajaju
jezik koja su počela da usvajaju u porodici, a najbolje će ga usvojiti kroz interakcije sa
drugim fluentnim govornicima- odraslima i decom
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020
T1  - Bilingvalni pristup u radu sa gluvom i nagluvom decom predškolskog uzrasta
EP  - 118
SP  - 108
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3326
ER  - 

@conference{
author = "Kovačević, Tamara and Đoković, Sanja and Isaković, Ljubica and Dimić, Nadežda",
year = "2020",
abstract = "Bilingvizam gluvog deteta podrazumeva poznavanje i redovnu upotrebu
znakovnog jezika, koji koristi zajednica gluvih i govornog jezika koji koristi čujuća većina.
Rani bilingvizam gluve i nagluve dece (poznavanje znakovnog jezika i
govornog/pisanog jezika) je od neprocenjive važnosti za njihov razvoj. Primerena i
efikasna rana komunikacija bez obzira u okviru kog jezičkog modaliteta se odvija
(znakovni ili govorni), zajedno sa prihvatanjem deteta i njegovog oštećenja je osnova
uspešnog kognitivnog razvoja i razvoja ličnosti deteta, što predstavlja osnovu
komunikacije i izgradnje jezičkih veština. Koji način komunikacije će gluva i nagluva deca
koristiti i razviti u velikoj meri zavisi od toga da li potiču iz porodice gluvih ili roditelja
koji čuju.
Poznavajući i koristeći znakovni i govorni jezik, gluva i nagluva deca će ostvariti
svoje pune potencijale u intelektualnom, govornom i socijalnom razvoju.
Oštećenje sluha i govora dovodi do određenih specifičnosti i teškoća u razvoju
ove dece, što zahteva adekvatne metode i pristupe u procesu rehabilitacije i edukacije,
veliku podršku i podsticaj porodice, predškolske ustanove i okoline.
Bilingvalni pristup počinje primenom ranih interventnih programa u radu s
čujućim roditeljima i malim gluvim bebama. Ranim interventnim programima
omogućava se čujućim roditeljima: učenje nacionalnog znakovnog jezika; savetodavna
pomoć u pogledu postupaka s detetom; uključivanje u život zajednice gluvih; druženje s
odraslim gluvim osobama i gluvim vršnjacima njihove gluve dece.
Na predškolskom uzrastu, zadatak vrtića je omogućiti deci da nastave da usvajaju
jezik koja su počela da usvajaju u porodici, a najbolje će ga usvojiti kroz interakcije sa
drugim fluentnim govornicima- odraslima i decom",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020",
title = "Bilingvalni pristup u radu sa gluvom i nagluvom decom predškolskog uzrasta",
pages = "118-108",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3326"
}

Kovačević, T., Đoković, S., Isaković, L.,& Dimić, N.. (2020). Bilingvalni pristup u radu sa gluvom i nagluvom decom predškolskog uzrasta. in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020
Društvo defektologa Srbije., 108-118.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3326

Kovačević T, Đoković S, Isaković L, Dimić N. Bilingvalni pristup u radu sa gluvom i nagluvom decom predškolskog uzrasta. in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020. 2020;:108-118.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3326 .

Kovačević, Tamara, Đoković, Sanja, Isaković, Ljubica, Dimić, Nadežda, "Bilingvalni pristup u radu sa gluvom i nagluvom decom predškolskog uzrasta" in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020 (2020):108-118,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3326 .

TY  - CONF
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Šešum, Mia
AU  - Dimić, Nadežda
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3297
AB  - Danas su mnoga istraživanja posvećena procesu usvajanja i razvoja jezika. Nama
su značajna ona, koja se bave načinima na koji deca koja ne čuju, usvajaju svoj jezik. Ovde
se misli na gluvu decu gluvih roditelja koja znakovni jezik usvajaju kao maternji, odnosno
prvi jezik. Međutim, najveći procenat gluve dece čine deca roditelja urednog sluha koja
su od rođenja izložena specifičnim uslovima i razvijaju svoj govor i jezik na drugačiji,
znatno teži način.
Cilj ovog rada je da ukaže na značaj i prednosti ranog usvajanja znakovnog jezika.
U radu će biti prikazana istraživanja koja se odnose na rano usvajanje znakovnog
jezika kod gluve dece gluvih roditelja, ali i gluve dece koja odrastaju u porodicama koje
čuju. Gluva deca gluvih roditelja su od prvog dana izložena pokretu, baš kao deca koja
čuju zvuku i govoru. Oni rano počinju da imitiraju pokrete svojih roditelja i uspostavljaju
komunikaciju. Prvi pokreti mogu se javiti već oko osmog meseca života. Sa druge strane,
gluva deca koja se rađaju u porodicama u kojima roditelji čuju u velikoj meri ostaju
uskraćena za prvu, najraniju komunikaciju, jer se roditelji uglavnom odlučuju da sa
svojom decom komuniciraju isključivo putem govora. Ukoliko porodica gluvih roditelja
dobije dete urednog sluha, ono će paralelno, veoma lako savladavati oba jezika. Znakovni
u komunikaciji sa roditeljima, govorni u kontaktu sa sredinom. Takva deca najčešće
postaju bilingvalna - potpuno jezički kompetentna u oba jezika. Ukazaće se i na značaj
dečjih (bebi) znakova koji predstavljaju prve podsticaje za razvoj osnovne – rane
komunikacije.
Rani pristup i interakcija putem jezika utiče na nivo jezičke kompetencije u
odraslom dobu, a samim tim i na edukativna postignuća. Ovo važi za oba jezika - govorni
i znakovni. Gluvi odrasli koji nisu imali pristup znakovnoj interakciji pre četvrte godine
života poseduju značajno manje jezičke veštine od gluvih koji su od najranijeg uzrasta bili
izloženi znakovnom jeziku i odraslih kasnije ogluvelih osoba, koje su prethodno usvojile
govorni jezik.
C3  - Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020
T1  - Značaj ranog usvajanja znakovnog jezika
EP  - 119
SP  - 119
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3297
ER  - 

@conference{
author = "Isaković, Ljubica and Kovačević, Tamara and Šešum, Mia and Dimić, Nadežda",
year = "2020",
abstract = "Danas su mnoga istraživanja posvećena procesu usvajanja i razvoja jezika. Nama
su značajna ona, koja se bave načinima na koji deca koja ne čuju, usvajaju svoj jezik. Ovde
se misli na gluvu decu gluvih roditelja koja znakovni jezik usvajaju kao maternji, odnosno
prvi jezik. Međutim, najveći procenat gluve dece čine deca roditelja urednog sluha koja
su od rođenja izložena specifičnim uslovima i razvijaju svoj govor i jezik na drugačiji,
znatno teži način.
Cilj ovog rada je da ukaže na značaj i prednosti ranog usvajanja znakovnog jezika.
U radu će biti prikazana istraživanja koja se odnose na rano usvajanje znakovnog
jezika kod gluve dece gluvih roditelja, ali i gluve dece koja odrastaju u porodicama koje
čuju. Gluva deca gluvih roditelja su od prvog dana izložena pokretu, baš kao deca koja
čuju zvuku i govoru. Oni rano počinju da imitiraju pokrete svojih roditelja i uspostavljaju
komunikaciju. Prvi pokreti mogu se javiti već oko osmog meseca života. Sa druge strane,
gluva deca koja se rađaju u porodicama u kojima roditelji čuju u velikoj meri ostaju
uskraćena za prvu, najraniju komunikaciju, jer se roditelji uglavnom odlučuju da sa
svojom decom komuniciraju isključivo putem govora. Ukoliko porodica gluvih roditelja
dobije dete urednog sluha, ono će paralelno, veoma lako savladavati oba jezika. Znakovni
u komunikaciji sa roditeljima, govorni u kontaktu sa sredinom. Takva deca najčešće
postaju bilingvalna - potpuno jezički kompetentna u oba jezika. Ukazaće se i na značaj
dečjih (bebi) znakova koji predstavljaju prve podsticaje za razvoj osnovne – rane
komunikacije.
Rani pristup i interakcija putem jezika utiče na nivo jezičke kompetencije u
odraslom dobu, a samim tim i na edukativna postignuća. Ovo važi za oba jezika - govorni
i znakovni. Gluvi odrasli koji nisu imali pristup znakovnoj interakciji pre četvrte godine
života poseduju značajno manje jezičke veštine od gluvih koji su od najranijeg uzrasta bili
izloženi znakovnom jeziku i odraslih kasnije ogluvelih osoba, koje su prethodno usvojile
govorni jezik.",
journal = "Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020",
title = "Značaj ranog usvajanja znakovnog jezika",
pages = "119-119",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3297"
}

Isaković, L., Kovačević, T., Šešum, M.,& Dimić, N.. (2020). Značaj ranog usvajanja znakovnog jezika. in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020, 119-119.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3297

Isaković L, Kovačević T, Šešum M, Dimić N. Značaj ranog usvajanja znakovnog jezika. in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020. 2020;:119-119.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3297 .

Isaković, Ljubica, Kovačević, Tamara, Šešum, Mia, Dimić, Nadežda, "Značaj ranog usvajanja znakovnog jezika" in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020 (2020):119-119,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3297 .

TY  - CONF
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Šešum, Mia
AU  - Radić-Šestić, Marina
PY  - 2020
UR  - http://www.icf.fasper.bg.ac.rs/zbornici/20201221_1-ZBORNIK-RADOVA-SKUP-NAC_2020.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3451
AB  - The purpose of the inclusive education is to enable the persons with disabilities, regardless of their abilities and capabilities,to attend regular schools and have equal access to the educational institutions as well as to the activities of the social community. As a result of their limited perceptiveness as well as of the oral language production, deaf and hard of hearing children face difficulties as regards the development of their social skills and academic achievements at regular schools. If they do not use the same language as their peers (which is frequently the case as a lot of them use sign language), they cannot take part in the communication and thus they lag behind in the educational process. Teachers’ attitude to the inclusion is of key
importance to the accomplishments of the
students.
The analysis of various studies leads to two groups of factors which have a direct impact on deaf and hard of hearing children at inclusive schools, namely the internal factors (individual characteristics of children, early
intervention, communication and social skills)and the external factors(which relate
to the school environment, the inclusion of parents and acceptance). Even the very
advocates of the inclusive system are of the opinion that the inclusion of the deaf is often implemented erroneously, without the expert support rendered to students and that their participation in classes is reduced to a minimum.
The results of a large number of studies suggest that deaf and hard of hearing children at inclusive schools are often limited or even excluded from social interactions with their peers who can hear and that the existence of the communication barriers as well as differences between them intensifies that, which altogether has a negative effect on their education.
AB  - Svrha inkluzivnog obrazovanja jeste da omogući osobama sa ometenošću, bez obzi- ra na sposobnosti i mogućnosti, da pohađaju redovne škole i imaju isti pristup obrazovno – vaspitnim ustanovama, kao i aktivnostima društvene zajednice. Gluva i nagluva deca, usled ograničene sposobnosti percepcije, ali i produkcije govornog jezika, imaju teškoće u pogledu razvoja socijalnih veština i aka- demskog uspeha u redovnim školama. Ukoliko ne koriste isti jezik kao njihovi vršnjaci (što je često, jer mnogi koriste znakovni jezik) ne mogu učestvovati u komunikaciji, a samim tim zaostaju i u edukativnom proocesu. Odnos nastavni- ka prema inkluziji ključan je za uspešnost učenika. Analizom različitih istraživanja dolazi se do dve grupe faktora koji di- rektno utiču na gluve i nagluve učenike u inkluzivnim školama. Unutrašnji (individualne karakteristike dece, rana intervencija, socijalne i vešti- ne komunikacije) i spoljašnji faktori (koji se odnose na školsku sredinu, uključenost roditelja i prihvaćenost). Zastupnici inkluzivnog sistema obrazovanja često smatraju da se inkluzija gluvih uglavnom sprovodi pogrešno, bez stručne podrške učenicima i da se njihova participacija u nastavi svodi na minimum. Rezultati većeg broja istraživanja sugerišu da su gluva i nagluva deca u inklu- zivnim školama često ograničena, ili čak isključena iz socijalnih interakcija sa vršnjacima koji čuju i da postojanje komunikacionih barijera, kao i međusobnih različitosti, to pojačava, što sve negativno utiče na njihovu edukaciju.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova
T1  - Prepreke u inkluziji gluvih i nagluvih učenika
T1  - The obstacles in the inclusion of deaf and hard of hearing children
EP  - 81
SP  - 71
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3451
ER  - 

@conference{
author = "Isaković, Ljubica and Šešum, Mia and Radić-Šestić, Marina",
year = "2020",
abstract = "The purpose of the inclusive education is to enable the persons with disabilities, regardless of their abilities and capabilities,to attend regular schools and have equal access to the educational institutions as well as to the activities of the social community. As a result of their limited perceptiveness as well as of the oral language production, deaf and hard of hearing children face difficulties as regards the development of their social skills and academic achievements at regular schools. If they do not use the same language as their peers (which is frequently the case as a lot of them use sign language), they cannot take part in the communication and thus they lag behind in the educational process. Teachers’ attitude to the inclusion is of key
importance to the accomplishments of the
students.
The analysis of various studies leads to two groups of factors which have a direct impact on deaf and hard of hearing children at inclusive schools, namely the internal factors (individual characteristics of children, early
intervention, communication and social skills)and the external factors(which relate
to the school environment, the inclusion of parents and acceptance). Even the very
advocates of the inclusive system are of the opinion that the inclusion of the deaf is often implemented erroneously, without the expert support rendered to students and that their participation in classes is reduced to a minimum.
The results of a large number of studies suggest that deaf and hard of hearing children at inclusive schools are often limited or even excluded from social interactions with their peers who can hear and that the existence of the communication barriers as well as differences between them intensifies that, which altogether has a negative effect on their education., Svrha inkluzivnog obrazovanja jeste da omogući osobama sa ometenošću, bez obzi- ra na sposobnosti i mogućnosti, da pohađaju redovne škole i imaju isti pristup obrazovno – vaspitnim ustanovama, kao i aktivnostima društvene zajednice. Gluva i nagluva deca, usled ograničene sposobnosti percepcije, ali i produkcije govornog jezika, imaju teškoće u pogledu razvoja socijalnih veština i aka- demskog uspeha u redovnim školama. Ukoliko ne koriste isti jezik kao njihovi vršnjaci (što je često, jer mnogi koriste znakovni jezik) ne mogu učestvovati u komunikaciji, a samim tim zaostaju i u edukativnom proocesu. Odnos nastavni- ka prema inkluziji ključan je za uspešnost učenika. Analizom različitih istraživanja dolazi se do dve grupe faktora koji di- rektno utiču na gluve i nagluve učenike u inkluzivnim školama. Unutrašnji (individualne karakteristike dece, rana intervencija, socijalne i vešti- ne komunikacije) i spoljašnji faktori (koji se odnose na školsku sredinu, uključenost roditelja i prihvaćenost). Zastupnici inkluzivnog sistema obrazovanja često smatraju da se inkluzija gluvih uglavnom sprovodi pogrešno, bez stručne podrške učenicima i da se njihova participacija u nastavi svodi na minimum. Rezultati većeg broja istraživanja sugerišu da su gluva i nagluva deca u inklu- zivnim školama često ograničena, ili čak isključena iz socijalnih interakcija sa vršnjacima koji čuju i da postojanje komunikacionih barijera, kao i međusobnih različitosti, to pojačava, što sve negativno utiče na njihovu edukaciju.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova",
title = "Prepreke u inkluziji gluvih i nagluvih učenika, The obstacles in the inclusion of deaf and hard of hearing children",
pages = "81-71",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3451"
}

Isaković, L., Šešum, M.,& Radić-Šestić, M.. (2020). Prepreke u inkluziji gluvih i nagluvih učenika. in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 71-81.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3451

Isaković L, Šešum M, Radić-Šestić M. Prepreke u inkluziji gluvih i nagluvih učenika. in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova. 2020;:71-81.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3451 .

Isaković, Ljubica, Šešum, Mia, Radić-Šestić, Marina, "Prepreke u inkluziji gluvih i nagluvih učenika" in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova (2020):71-81,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3451 .

TY  - JOUR
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Šešum, Mia
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3857
AB  - Abstract: Slowed development of speech and language in deaf and hard of hearing children leads to a poor and scarce lexicon. The richness of the dictionary and its proper use depends not only on the number of adopted words, but also on the adoption of their true and complete meaning. Very often children know many words, but they do not use them correctly in everyday use. Adopted words should be used adequately in different situations. We must not neglect the influence of the school - education, family and the environment, which greatly contribute to the adequate adoption of the meaning of words and the expansion of the lexical fund of deaf and hard of hearing students. The aim of the research was to determine the degree of knowledge of opposite meaning of given words (nouns, verbs and adjectives) in deaf and hard of hearing students in relation to age, grade from the Serbian language, type of amplification (hearing aid or cochlear implant), and type of school they attend (special school for the deaf and hard of hearing or regular school).The sample consisted of 35 deaf and hard of hearing male and female students aged 11 to 15 (from the fourth to the eighth grade of primary school). The research was conducted in two schools attended by the deaf and hard of hearing in Belgrade and in one regular school. The instrument used for the purposes of this research is part of the Language Corpus for the assessment of lexical - stylistic specifics (Dimić and Isaković, 2003). The obtained data were processed in the statistical package SPSS.23. Descriptive statistics (AS i SD), Chi - square test and its significance were used. A qualitative analysis of the mistakes made was also performed.The results of the research indicate that the students mastered the words of opposite meaning of nouns (AS=4.51±0.85) and adjectives (AS=4.49±0.70), while they mastered the antonyms of verbs the worst (A=3.83±1,07). It was noticed that there is a statistically significant difference in the knowledge of antonyms of nouns in relation to the age of students (Chi-Square 15.627, df=8, p = .05). Older students have better results in knowing opposite meaning of nouns. In relation to the grade from the Serbian language, the significance is noticed in nouns (Chi-Square 11.443, df=4, p=.02) and verbs (Chi-Square 18.095, df =6, p=.01), where excellent students achieve significantly better results. When comparing the results in relation to the type of amplification, as well as the type of school they attend, no statistically significant differences were observed. We came to the conclusion that age and especially grades in the Serbian language mostly define the results of students in the research. We can say that teachers objectively graded their students, because the best results were achieved by excellent students and the worst results was in sufficient students. Continuous work on enriching vocabulary and forming concepts, starting from the earliest age, is an important segment of educating deaf and hard of hearing students. At the same time, we should work on the adoption of new words, but also on expanding the meaning of already known words.
T2  - Institute of management and knowledge
T1  - The words of opposite meaning in the language of deaf and hearing impaired
EP  - 1233
IS  - 6
SP  - 1227
VL  - 43
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3857
ER  - 

@article{
author = "Isaković, Ljubica and Šešum, Mia",
year = "2020",
abstract = "Abstract: Slowed development of speech and language in deaf and hard of hearing children leads to a poor and scarce lexicon. The richness of the dictionary and its proper use depends not only on the number of adopted words, but also on the adoption of their true and complete meaning. Very often children know many words, but they do not use them correctly in everyday use. Adopted words should be used adequately in different situations. We must not neglect the influence of the school - education, family and the environment, which greatly contribute to the adequate adoption of the meaning of words and the expansion of the lexical fund of deaf and hard of hearing students. The aim of the research was to determine the degree of knowledge of opposite meaning of given words (nouns, verbs and adjectives) in deaf and hard of hearing students in relation to age, grade from the Serbian language, type of amplification (hearing aid or cochlear implant), and type of school they attend (special school for the deaf and hard of hearing or regular school).The sample consisted of 35 deaf and hard of hearing male and female students aged 11 to 15 (from the fourth to the eighth grade of primary school). The research was conducted in two schools attended by the deaf and hard of hearing in Belgrade and in one regular school. The instrument used for the purposes of this research is part of the Language Corpus for the assessment of lexical - stylistic specifics (Dimić and Isaković, 2003). The obtained data were processed in the statistical package SPSS.23. Descriptive statistics (AS i SD), Chi - square test and its significance were used. A qualitative analysis of the mistakes made was also performed.The results of the research indicate that the students mastered the words of opposite meaning of nouns (AS=4.51±0.85) and adjectives (AS=4.49±0.70), while they mastered the antonyms of verbs the worst (A=3.83±1,07). It was noticed that there is a statistically significant difference in the knowledge of antonyms of nouns in relation to the age of students (Chi-Square 15.627, df=8, p = .05). Older students have better results in knowing opposite meaning of nouns. In relation to the grade from the Serbian language, the significance is noticed in nouns (Chi-Square 11.443, df=4, p=.02) and verbs (Chi-Square 18.095, df =6, p=.01), where excellent students achieve significantly better results. When comparing the results in relation to the type of amplification, as well as the type of school they attend, no statistically significant differences were observed. We came to the conclusion that age and especially grades in the Serbian language mostly define the results of students in the research. We can say that teachers objectively graded their students, because the best results were achieved by excellent students and the worst results was in sufficient students. Continuous work on enriching vocabulary and forming concepts, starting from the earliest age, is an important segment of educating deaf and hard of hearing students. At the same time, we should work on the adoption of new words, but also on expanding the meaning of already known words.",
journal = "Institute of management and knowledge",
title = "The words of opposite meaning in the language of deaf and hearing impaired",
pages = "1233-1227",
number = "6",
volume = "43",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3857"
}

Isaković, L.,& Šešum, M.. (2020). The words of opposite meaning in the language of deaf and hearing impaired. in Institute of management and knowledge, 43(6), 1227-1233.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3857

Isaković L, Šešum M. The words of opposite meaning in the language of deaf and hearing impaired. in Institute of management and knowledge. 2020;43(6):1227-1233.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3857 .

Isaković, Ljubica, Šešum, Mia, "The words of opposite meaning in the language of deaf and hearing impaired" in Institute of management and knowledge, 43, no. 6 (2020):1227-1233,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3857 .

TY  - CONF
AU  - Pažin, Stojan
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Slavnić, Svetlana
AU  - Srzić, Maja
PY  - 2020
UR  - http://www.icf.fasper.bg.ac.rs/zbornici/20200914_1-Tematski-zbornik-Surdo-2020.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3427
AB  - Iako se gluvi i nagluvi učenici uglavnom koncentrišu na vid i vi-
zuelnu komponentu govora, vizuelnim putem možemo percipirati samo
mesto izgovora glasova. Međutim, glasove koji se grade na istom mestu
možemo razlikovati prema načinu izgovora, jer među glasovima postoje
razlike koje su bitne za značenje reči. Ove razlike bazirane su na zvučno-
sti, bezvučnosti, prisustvu i odsustvu nazalnosti.
Cilj našeg istraživanja bio je utvrditi povezanost između uzrasta
učenika i sposobnosti čitanja govora sa usana, kao i uočiti specifično-
sti čitanja govora sa usana kod gluvih i nagluvih učenika. Istraživanje
je sprovedeno u pet škola u Republici Srbiji. Uzorak je činilo 60 gluvih
i nagluvih učenika od četvrtog do osmog razreda. Instrument je bila
Podražajna lista reči ІІ (D. Dimić, N. Dimić, 2003).
Zaključeno je da gluvi i nagluvi učenici uspešnije čitaju govor sa
usana u složenijim jezičkim strukturama. Ovo je posledica boljeg po-
znavanja pojmova i njihovog značenja koje gluvi i nagluvi učenici poseduju
u svom rečniku, kao i sposobnosti korišćenja informacija iz konte-
ksta. Sposobnost čitanja govora, na većini testova, se poboljšava sa
uzrastom. Učenici viših razreda uspešnije čitaju govor sa usana od
učenika nižih razreda.
AB  - Although deaf and hard of hearing students tend to concentrate on the
visible component of speech, visually we can only perceive the place of
pronunciation of visible voices. However, we can distinguish the voices
formed in the same place by the way of pronunciation, because there are
differences among the voices that are important for the meaning of the word.
These differences are based on sonority, soundlessness, presence and absence
of nasality.
The aim of our study was to determine the relationship between students
age and lip reading ability and to examine the specificity of lip reading in
deaf and hard of hearing students. The research was conducted in 5 schools
in the Republic of Serbia. The sample consisted of 60 deaf and hard of hearing
students from fourth through eighth grade. The instrument was the Stimulus
list of words II (D. Dimić, N. Dimić, 2003).
It was concluded that deaf and hard of hearing students were better in
lip -reading in more complex linguistic structures. This is due to a better
knowledge of the terms and their meanings that deaf and hard of hearing
students have in their vocabulary, as well as the ability to use contextual
information. The ability to read speech, on most tests, improves with age.
Upper-grade students are better in lip - reading than lower-grade students.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova
T1  - Specifičnost čitanja govora sa usana Kod gluvih i nagluvih učenika Različitog uzrasta
T1  - Specificity of lip reading in deaf and hard of hearing Students of different age
EP  - 233
SP  - 219
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3427
ER  - 

@conference{
author = "Pažin, Stojan and Isaković, Ljubica and Slavnić, Svetlana and Srzić, Maja",
year = "2020",
abstract = "Iako se gluvi i nagluvi učenici uglavnom koncentrišu na vid i vi-
zuelnu komponentu govora, vizuelnim putem možemo percipirati samo
mesto izgovora glasova. Međutim, glasove koji se grade na istom mestu
možemo razlikovati prema načinu izgovora, jer među glasovima postoje
razlike koje su bitne za značenje reči. Ove razlike bazirane su na zvučno-
sti, bezvučnosti, prisustvu i odsustvu nazalnosti.
Cilj našeg istraživanja bio je utvrditi povezanost između uzrasta
učenika i sposobnosti čitanja govora sa usana, kao i uočiti specifično-
sti čitanja govora sa usana kod gluvih i nagluvih učenika. Istraživanje
je sprovedeno u pet škola u Republici Srbiji. Uzorak je činilo 60 gluvih
i nagluvih učenika od četvrtog do osmog razreda. Instrument je bila
Podražajna lista reči ІІ (D. Dimić, N. Dimić, 2003).
Zaključeno je da gluvi i nagluvi učenici uspešnije čitaju govor sa
usana u složenijim jezičkim strukturama. Ovo je posledica boljeg po-
znavanja pojmova i njihovog značenja koje gluvi i nagluvi učenici poseduju
u svom rečniku, kao i sposobnosti korišćenja informacija iz konte-
ksta. Sposobnost čitanja govora, na većini testova, se poboljšava sa
uzrastom. Učenici viših razreda uspešnije čitaju govor sa usana od
učenika nižih razreda., Although deaf and hard of hearing students tend to concentrate on the
visible component of speech, visually we can only perceive the place of
pronunciation of visible voices. However, we can distinguish the voices
formed in the same place by the way of pronunciation, because there are
differences among the voices that are important for the meaning of the word.
These differences are based on sonority, soundlessness, presence and absence
of nasality.
The aim of our study was to determine the relationship between students
age and lip reading ability and to examine the specificity of lip reading in
deaf and hard of hearing students. The research was conducted in 5 schools
in the Republic of Serbia. The sample consisted of 60 deaf and hard of hearing
students from fourth through eighth grade. The instrument was the Stimulus
list of words II (D. Dimić, N. Dimić, 2003).
It was concluded that deaf and hard of hearing students were better in
lip -reading in more complex linguistic structures. This is due to a better
knowledge of the terms and their meanings that deaf and hard of hearing
students have in their vocabulary, as well as the ability to use contextual
information. The ability to read speech, on most tests, improves with age.
Upper-grade students are better in lip - reading than lower-grade students.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova",
title = "Specifičnost čitanja govora sa usana Kod gluvih i nagluvih učenika Različitog uzrasta, Specificity of lip reading in deaf and hard of hearing Students of different age",
pages = "233-219",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3427"
}

Pažin, S., Isaković, L., Slavnić, S.,& Srzić, M.. (2020). Specifičnost čitanja govora sa usana Kod gluvih i nagluvih učenika Različitog uzrasta. in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 219-233.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3427

Pažin S, Isaković L, Slavnić S, Srzić M. Specifičnost čitanja govora sa usana Kod gluvih i nagluvih učenika Različitog uzrasta. in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova. 2020;:219-233.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3427 .

Pažin, Stojan, Isaković, Ljubica, Slavnić, Svetlana, Srzić, Maja, "Specifičnost čitanja govora sa usana Kod gluvih i nagluvih učenika Različitog uzrasta" in Specifičnost oštećenja sluha – nove tendencije tematski zbornik radova (2020):219-233,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3427 .

TY  - CONF
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Šešum, Mia
AU  - Dimić, Nadežda
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3116
AB  - Odsustvo slušanja kod gluve i nagluve dece komplikuje i otežava razvoj govora
i jezika. Oni se usvajaju na specifičan način i razvijenost će, u velikoj meri, zavisiti od podsticaja iz okoline. Poseban problem je izgradnja rečnika, usvajanje
novih reči, kao i njihovo adekvatno povezivanje sa značenjem. Znakovni jezik
za njih nije hendikep već prirodni oblik izražavanja, uporediv sa izražajnim potencijalom govornog jezika. On im omogućava kognitivna, komunikativna i
kreativna iskustva. Cilj ovog rada bio je da se utvrdi stepen usvojenosti reči
suprotnog značenja datih imenica, glagola, prideva i priloga u pisanom i znakovnom jeziku gluvih i nagluvih učenika. Korišćen je segment Jezičkog korpusa
za procenu leksičko-stilskih specifičnosti (Dimić i Isaković, 2003). Od dece se
tražilo da daju suprotna značenja na zadate reči, koristeći pisani i znakovni
jezik. Ispitivanjem je oduhvaćeno 54 učenika sa oštećenjem sluha uzrasta od
petog do osmog razreda i obavljeno je u Beogradu. Računali smo frekvencije
i procente, aritmetičku sredinu i standardnu devijaciju, t-test i njegov značaj,
Vilkoksonov test označenih rangova. Uočava se uticaj uzrasta na adekvatnu
upotrebu reči suprotnog značenja. Najveći broj pravilno korišćenih reči suprotnog značenja i bolji rezultati dati su u znakovnom jeziku (imenice t = -3,82, p
< 0,01; glagoli t = -9,11, p < 0,01; pridevi t = -4,73, p < 0,01; prilozi t = -6,89,
p < 0,01). Znakovni jezik treba da bude osnova za razvoj pisanog jezika gluve
dece. Njegov razvoj prati razvoj pisanog govora, utiče na bolje razumevanje
značenja postojećih reči, kao i na usvajanje značenja nepoznatih reči. Uočene
su i date specifične greške.
AB  - The absence of the auditory component in deaf children complicates or completely
incapacitates the development of speech and language. Language is adopted in a specific
manner and its development depends greatly on the stimulus from the environment. Problem
in vocabulary building is the assimilation of new words and their adequate association with
their meaning. For deaf children, sign language is not a handicap, but a natural form of
expression, comparable to the expressive potential of spoken language which provides them
with cognitive, communicative and creative experiences. The purpose of this paper was to
examine the level of adoption of the opposite meaning of the given nouns, verbs, adjectives
and adverbs in written and sign language of deaf and hard of hearing students. The study
incorporated a segment of the Language corpus for the evaluation of lexical-style related
characteristics (Dimic & Isakovic, 2003). In the tasks that were given to the children, they were
asked to give opposite meanings of the given words using written and sing language. The
study consisted of 54 deaf students attending fifth to eight grade at two schools in Belgrade.
We calculated frequencies and percentage mean score and standard deviations, t-test and its
significance, Wilcoxon Signed Ranks Test. We determined the influence of age on adequate
use of words of the opposite meanings. The greatest number of correctly used words of the
opposite meaning was used in the sign form of expression (nouns t = -3.82, p < 0.01; verbs t =
-9.11, p < 0.01; adjectives t = -4.73, p < 0.01; adverbs t = -6.89, p < 0.01). Sign language should
be the basis for the development of the written language of deaf children. Its development
follows the development of written speech, influences a better understanding of the meaning
of existing words, and the acceptance of the meaning of unknown words. Different specific
mistakes were observed.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija,
T1  - Upotreba reči suprotnog značenja u pisanom i znakovnom jeziku
T1  - The use of words of the opposite meaning in
written and sign language
EP  - 431
SP  - 425
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3116
ER  - 

@conference{
author = "Isaković, Ljubica and Šešum, Mia and Dimić, Nadežda",
year = "2019",
abstract = "Odsustvo slušanja kod gluve i nagluve dece komplikuje i otežava razvoj govora
i jezika. Oni se usvajaju na specifičan način i razvijenost će, u velikoj meri, zavisiti od podsticaja iz okoline. Poseban problem je izgradnja rečnika, usvajanje
novih reči, kao i njihovo adekvatno povezivanje sa značenjem. Znakovni jezik
za njih nije hendikep već prirodni oblik izražavanja, uporediv sa izražajnim potencijalom govornog jezika. On im omogućava kognitivna, komunikativna i
kreativna iskustva. Cilj ovog rada bio je da se utvrdi stepen usvojenosti reči
suprotnog značenja datih imenica, glagola, prideva i priloga u pisanom i znakovnom jeziku gluvih i nagluvih učenika. Korišćen je segment Jezičkog korpusa
za procenu leksičko-stilskih specifičnosti (Dimić i Isaković, 2003). Od dece se
tražilo da daju suprotna značenja na zadate reči, koristeći pisani i znakovni
jezik. Ispitivanjem je oduhvaćeno 54 učenika sa oštećenjem sluha uzrasta od
petog do osmog razreda i obavljeno je u Beogradu. Računali smo frekvencije
i procente, aritmetičku sredinu i standardnu devijaciju, t-test i njegov značaj,
Vilkoksonov test označenih rangova. Uočava se uticaj uzrasta na adekvatnu
upotrebu reči suprotnog značenja. Najveći broj pravilno korišćenih reči suprotnog značenja i bolji rezultati dati su u znakovnom jeziku (imenice t = -3,82, p
< 0,01; glagoli t = -9,11, p < 0,01; pridevi t = -4,73, p < 0,01; prilozi t = -6,89,
p < 0,01). Znakovni jezik treba da bude osnova za razvoj pisanog jezika gluve
dece. Njegov razvoj prati razvoj pisanog govora, utiče na bolje razumevanje
značenja postojećih reči, kao i na usvajanje značenja nepoznatih reči. Uočene
su i date specifične greške., The absence of the auditory component in deaf children complicates or completely
incapacitates the development of speech and language. Language is adopted in a specific
manner and its development depends greatly on the stimulus from the environment. Problem
in vocabulary building is the assimilation of new words and their adequate association with
their meaning. For deaf children, sign language is not a handicap, but a natural form of
expression, comparable to the expressive potential of spoken language which provides them
with cognitive, communicative and creative experiences. The purpose of this paper was to
examine the level of adoption of the opposite meaning of the given nouns, verbs, adjectives
and adverbs in written and sign language of deaf and hard of hearing students. The study
incorporated a segment of the Language corpus for the evaluation of lexical-style related
characteristics (Dimic & Isakovic, 2003). In the tasks that were given to the children, they were
asked to give opposite meanings of the given words using written and sing language. The
study consisted of 54 deaf students attending fifth to eight grade at two schools in Belgrade.
We calculated frequencies and percentage mean score and standard deviations, t-test and its
significance, Wilcoxon Signed Ranks Test. We determined the influence of age on adequate
use of words of the opposite meanings. The greatest number of correctly used words of the
opposite meaning was used in the sign form of expression (nouns t = -3.82, p < 0.01; verbs t =
-9.11, p < 0.01; adjectives t = -4.73, p < 0.01; adverbs t = -6.89, p < 0.01). Sign language should
be the basis for the development of the written language of deaf children. Its development
follows the development of written speech, influences a better understanding of the meaning
of existing words, and the acceptance of the meaning of unknown words. Different specific
mistakes were observed.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija,",
title = "Upotreba reči suprotnog značenja u pisanom i znakovnom jeziku, The use of words of the opposite meaning in
written and sign language",
pages = "431-425",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3116"
}

Isaković, L., Šešum, M.,& Dimić, N.. (2019). Upotreba reči suprotnog značenja u pisanom i znakovnom jeziku. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija,
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 425-431.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3116

Isaković L, Šešum M, Dimić N. Upotreba reči suprotnog značenja u pisanom i znakovnom jeziku. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija,. 2019;:425-431.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3116 .

Isaković, Ljubica, Šešum, Mia, Dimić, Nadežda, "Upotreba reči suprotnog značenja u pisanom i znakovnom jeziku" in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, (2019):425-431,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3116 .

TY  - CONF
AU  - Arsić, Radomir
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3073
AB  - The existence of persons with disabilities in human society has created an objective need to create a special pedagogy as a discipline that, after centuries of isolation and marginalization of persons with disabilities, as well as their exclusion from all social movements, will equally accept them as members of society.
Special pedagogy studies the upbringing of those categories of persons in need of special educational work due to mental deficiencies or lack of somatic organs and their functions, or functional disorders caused by improper social contact or social environment deficiency.
The practice and theory of special pedagogy in Serbia has lasted from the beginning of the Serbian state in the Middle Ages until today. In the last few years, a third phase has begun, and principles-based education reforms have been launched to promote an inclusive approach in which children have the opportunity to choose according to their potentials, abilities and talents, while avoiding discrimination based on prejudice and stereotypes
AB  - Rezime:Egzistiranje invalidnih lica u ljudskom društvu stvorilo je objektivnu potrebu za stvaranjem specijalne pedagogije kao discipline koja će posle viševekovne izolacije i marginalizacije osoba sa invaliditetom, kao i njihovog izopštavanja iz svih društevnih tokova, ravnopravno ih prihvatiti kao članove društva.
Specijalna pedagogija proučava vaspitanje one kategorije lica kojima je potreban specijalni vaspitno-obrazovni rad zbog psihičkih deficijentnosti ili nedostatka somatskih organa i njihovih funkcija, ili pak funkcionalnih poremećaja prouzrokovanih nepravilnim socijalnim kontaktom ili deficijentnošću socijalne sredine.
Praksa i teorija specijalne pedagogije u Srbiji traje od postanka srpske države u srednjem veku pa sve do danas. Poslednjih nekoliko godina, počela je treća faza i pokrenute su reforme obrazovanja zasnovane na principima koji promovišu inkluzivni pristup u kome deca imaju mogućnost izbora u skladu sa svojim potencijalima, sposobnostima i talentima, pri čemu se izbegava diskriminacija zasnovana na predrasudama i stereotipima.
C3  - KNOWLEDGE – International Journal
T1  - Specijalna pedagogija i njen razvoj u Srbiji
T1  - Special pedagogy and its development in Serbia
EP  - 351
SP  - 345
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3073
ER  - 

@conference{
author = "Arsić, Radomir and Isaković, Ljubica",
year = "2019",
abstract = "The existence of persons with disabilities in human society has created an objective need to create a special pedagogy as a discipline that, after centuries of isolation and marginalization of persons with disabilities, as well as their exclusion from all social movements, will equally accept them as members of society.
Special pedagogy studies the upbringing of those categories of persons in need of special educational work due to mental deficiencies or lack of somatic organs and their functions, or functional disorders caused by improper social contact or social environment deficiency.
The practice and theory of special pedagogy in Serbia has lasted from the beginning of the Serbian state in the Middle Ages until today. In the last few years, a third phase has begun, and principles-based education reforms have been launched to promote an inclusive approach in which children have the opportunity to choose according to their potentials, abilities and talents, while avoiding discrimination based on prejudice and stereotypes, Rezime:Egzistiranje invalidnih lica u ljudskom društvu stvorilo je objektivnu potrebu za stvaranjem specijalne pedagogije kao discipline koja će posle viševekovne izolacije i marginalizacije osoba sa invaliditetom, kao i njihovog izopštavanja iz svih društevnih tokova, ravnopravno ih prihvatiti kao članove društva.
Specijalna pedagogija proučava vaspitanje one kategorije lica kojima je potreban specijalni vaspitno-obrazovni rad zbog psihičkih deficijentnosti ili nedostatka somatskih organa i njihovih funkcija, ili pak funkcionalnih poremećaja prouzrokovanih nepravilnim socijalnim kontaktom ili deficijentnošću socijalne sredine.
Praksa i teorija specijalne pedagogije u Srbiji traje od postanka srpske države u srednjem veku pa sve do danas. Poslednjih nekoliko godina, počela je treća faza i pokrenute su reforme obrazovanja zasnovane na principima koji promovišu inkluzivni pristup u kome deca imaju mogućnost izbora u skladu sa svojim potencijalima, sposobnostima i talentima, pri čemu se izbegava diskriminacija zasnovana na predrasudama i stereotipima.",
journal = "KNOWLEDGE – International Journal",
title = "Specijalna pedagogija i njen razvoj u Srbiji, Special pedagogy and its development in Serbia",
pages = "351-345",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3073"
}

Arsić, R.,& Isaković, L.. (2019). Specijalna pedagogija i njen razvoj u Srbiji. in KNOWLEDGE – International Journal, 345-351.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3073

Arsić R, Isaković L. Specijalna pedagogija i njen razvoj u Srbiji. in KNOWLEDGE – International Journal. 2019;:345-351.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3073 .

Arsić, Radomir, Isaković, Ljubica, "Specijalna pedagogija i njen razvoj u Srbiji" in KNOWLEDGE – International Journal (2019):345-351,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3073 .

TY  - CONF
AU  - Radić-Šestić, Marina
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3149
AB  - Oblasti socijalnog razvoja, koje su najčešće ispitivane, su: opšta
socijalna zrelost, socijalne interakcije, odnos sa roditeljima i vršnjacima i
značaj usvpjenosti jezika za socijalni razvoj deteta. Ovaj koncept pruža
sveobuhvatnu sliku delovanja pojedinaca u socijalnom polju - adekvatnu upotrebu
socijalnih veština, uspešnost u interakciji sa okruženjem, ispunjavanje zahteva
okruženja,
Uspešnost uspostavljanja odnosa sa vršnjacima podrazumeva
komunikativnu kompetentnost, pri čemu je oralna veština preduslov za
prilagođavanje u inkluzivnom, a veština korišćenja znakovnog jezika u
specijalnom školstvu..
Podatke o socijalnom ponašanju dobili smo na osnovu procene ponašanja
učenika od strane nastavnika (defektologa) na Školskoj skali socijalnog
ponašanja 2 (School Social Behavior Scales, Second Edition, Merrell, 2002). To je
bihejvioralna skala procene, podeljena u dve osnovne subskale (merenje socijalne
kompetentnosti i antisocijalnog ponašanja). Ispitano je 56 gluvih i nagluvih
učenika i 145 učenika iz redovnih škola u Beogradu.
Dobijeni rezultati pokazuju da svi ispitani učenici imaju
zadovoljavajući nivo socijalne kompetentnosti i da retko ispoljavaju
antisocijalna ponašanja. Uočava se pozitivna korelacija školskog uspeha sa
ispoljavanjem socijalno prihvatljivog ponašanja. Kod devojčica se češće
ispoljava socijalno kompetentno, a ređe antisocijalno ponašanje. Međutim,
gluvi i nagluvi učenici imaju značajno više skorove na skali antisocijalnog
ponašanja od učenika urednog sluha. Obrazovanje roditelja (koje je uglavnom
niskog stepena) i vrsta smeštaja (češće internatski smeštaj) mogli bi biti deo
objašnjenja za dobijene razlike. Zanimljiv podatak jeste da nastavnici učenicima
koji prevashodno koriste znakovni jezik istovremeno pripisuju veću učestalost
i pozitivnih i negativnih oblika socijalnog ponašanja.
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Dani defektologa Srbije Zbornik apstrakata
C3  - Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
T1  - Socijalno ponašanje gluvih i nagluvih učenika i učenika urednog sluha
EP  - 222
SP  - 222
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3149
ER  - 

@conference{
author = "Radić-Šestić, Marina and Isaković, Ljubica",
year = "2019",
abstract = "Oblasti socijalnog razvoja, koje su najčešće ispitivane, su: opšta
socijalna zrelost, socijalne interakcije, odnos sa roditeljima i vršnjacima i
značaj usvpjenosti jezika za socijalni razvoj deteta. Ovaj koncept pruža
sveobuhvatnu sliku delovanja pojedinaca u socijalnom polju - adekvatnu upotrebu
socijalnih veština, uspešnost u interakciji sa okruženjem, ispunjavanje zahteva
okruženja,
Uspešnost uspostavljanja odnosa sa vršnjacima podrazumeva
komunikativnu kompetentnost, pri čemu je oralna veština preduslov za
prilagođavanje u inkluzivnom, a veština korišćenja znakovnog jezika u
specijalnom školstvu..
Podatke o socijalnom ponašanju dobili smo na osnovu procene ponašanja
učenika od strane nastavnika (defektologa) na Školskoj skali socijalnog
ponašanja 2 (School Social Behavior Scales, Second Edition, Merrell, 2002). To je
bihejvioralna skala procene, podeljena u dve osnovne subskale (merenje socijalne
kompetentnosti i antisocijalnog ponašanja). Ispitano je 56 gluvih i nagluvih
učenika i 145 učenika iz redovnih škola u Beogradu.
Dobijeni rezultati pokazuju da svi ispitani učenici imaju
zadovoljavajući nivo socijalne kompetentnosti i da retko ispoljavaju
antisocijalna ponašanja. Uočava se pozitivna korelacija školskog uspeha sa
ispoljavanjem socijalno prihvatljivog ponašanja. Kod devojčica se češće
ispoljava socijalno kompetentno, a ređe antisocijalno ponašanje. Međutim,
gluvi i nagluvi učenici imaju značajno više skorove na skali antisocijalnog
ponašanja od učenika urednog sluha. Obrazovanje roditelja (koje je uglavnom
niskog stepena) i vrsta smeštaja (češće internatski smeštaj) mogli bi biti deo
objašnjenja za dobijene razlike. Zanimljiv podatak jeste da nastavnici učenicima
koji prevashodno koriste znakovni jezik istovremeno pripisuju veću učestalost
i pozitivnih i negativnih oblika socijalnog ponašanja.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Dani defektologa Srbije Zbornik apstrakata, Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije",
title = "Socijalno ponašanje gluvih i nagluvih učenika i učenika urednog sluha",
pages = "222-222",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3149"
}

Radić-Šestić, M.,& Isaković, L.. (2019). Socijalno ponašanje gluvih i nagluvih učenika i učenika urednog sluha. in Dani defektologa Srbije Zbornik apstrakata
Društvo defektologa Srbije., 222-222.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3149

Radić-Šestić M, Isaković L. Socijalno ponašanje gluvih i nagluvih učenika i učenika urednog sluha. in Dani defektologa Srbije Zbornik apstrakata. 2019;:222-222.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3149 .

Radić-Šestić, Marina, Isaković, Ljubica, "Socijalno ponašanje gluvih i nagluvih učenika i učenika urednog sluha" in Dani defektologa Srbije Zbornik apstrakata (2019):222-222,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3149 .

TY  - BOOK
AU  - Dimić, Nadežda
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2873
AB  - Cilj poglavlja „Uvodni stavovi o znakovnom jeziku” je da
upozna studente sa nastankom znakovnih jezika, uvodnim, opreč-
nim, stavovima o njihovom korišćenju, kao i počecima njihove
upotrebe. Ističe se potreba za komunikacijom i nužnost na-
stanka konvencionalnih znakovnih jezika. Posebno se ističe zna-
čaj začetnika lingvistike američkog znakovnog jezika Vilijama
Stokoa i njegov uticaj na formiranje i prihvatanje jednog od
najrazvijenijih znakovnih jezika u svetu. Posebno se ističe da se
putem znakovnih jezika, ili nekim njihovim modifikovanim seg-
mentima, mogu sporazumevati, ne samo gluve osobe, već i osobe sa
psihičkim problemima, sa cerebralnom paralizom, nemogućnošću
govora, višestrukim oštećenjima...
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Izdavački centar (ICF)
T1  - O znakovnom jeziku
SP  - 202
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2873
ER  - 

@book{
author = "Dimić, Nadežda and Isaković, Ljubica",
year = "2018",
abstract = "Cilj poglavlja „Uvodni stavovi o znakovnom jeziku” je da
upozna studente sa nastankom znakovnih jezika, uvodnim, opreč-
nim, stavovima o njihovom korišćenju, kao i počecima njihove
upotrebe. Ističe se potreba za komunikacijom i nužnost na-
stanka konvencionalnih znakovnih jezika. Posebno se ističe zna-
čaj začetnika lingvistike američkog znakovnog jezika Vilijama
Stokoa i njegov uticaj na formiranje i prihvatanje jednog od
najrazvijenijih znakovnih jezika u svetu. Posebno se ističe da se
putem znakovnih jezika, ili nekim njihovim modifikovanim seg-
mentima, mogu sporazumevati, ne samo gluve osobe, već i osobe sa
psihičkim problemima, sa cerebralnom paralizom, nemogućnošću
govora, višestrukim oštećenjima...",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Izdavački centar (ICF)",
title = "O znakovnom jeziku",
pages = "202",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2873"
}

Dimić, N.,& Isaković, L.. (2018). O znakovnom jeziku. 
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Izdavački centar (ICF)., 202.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2873

Dimić N, Isaković L. O znakovnom jeziku. 2018;:202.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2873 .

Dimić, Nadežda, Isaković, Ljubica, "O znakovnom jeziku" (2018):202,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2873 .

TY  - CONF
AU  - Srzić, Maja
AU  - Isaković, Ljubica
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2868
AB  - Rečnik je promenljiva kategorija u svakom jeziku i menja se, razvija
i bogati tokom čitavog života. Priroda i veličina rečnika svakog
pojedinca uslovljena je uzrastom, iskustvom, stepenom obrazovanja, kao
i interesovanjima, sredinom i podsticajima koji iz te sredine dolaze.
Gluvi i nagluvi učenici često u svom rečniku imaju nepotpune – nejasne
pojmove i pojmove koje gotovo nikada ne koriste.
Cilj istraživanja bio je da se utvrdi razvijenost leksike gluvih i
nagluvih učenika uzrasta od 11 do 16 godina. Ispitivali smo i uticaj
sredine iz koje dolaze (seoska ili gradska) na razvijenost leksikona.
U istraživanju je korišćen Test za ispitivanje leksičke spremno-
sti (Dimitrijević i Đorđević, 1978).
Dobijeni rezultati ukazuju na to da uzrast ima uticaja na raz-
vijenost leksikona gluvih i nagluvih (naročito u oblastima zani-
manja, odeća i obuća i delovi tela). Srednje visoke pozitivne korelacije
između upotrebljenih reči u ispitivanim oblastima, ukazuju na to da
učenici koji imaju više pravilno upotrebljenih reči u jednoj navedenoj
oblasti, ujedno imaju i više upotrebljenih reči u oblastima sa kojima
koreliraju. Sredina iz koje dolaze se nije pokazala kao značajan faktor
koji bi uticao na veličinu leksikona.
AB  - The vocabulary is a variable category in each language and it changes,
develops and is enriched during the entire lifetime. The nature and the extent
of vocabulary of an individual depends on age, experience and the level of
education as well as of interests, the environment and the stimuli coming
from that environment. The deaf and hard of hearing students often have
incomplete – unclear terms and terms that they almost never use in their
vocabulary.
The aim of this research was to establish the development of lexis of
deaf and hard of hearing children aged from 11 to 16 and above. We also
examined the effect of the environment they come from (rural or urban) on
the development on the lexicon.
The Test for Examining the Lexical Readiness (Dimitrijević and Đorđević,
1978) was used in the study.
The obtained results indicate that the age has an effect on the development
of the lexicon of the deaf and the hard of hearing (particularly in the fields of
occupation, clothes, footwear and parts of the body). Medium high positive
correlations between the used words in the studied fields indicate that the
students who have more correctly used words in a mentioned field at the
same time have more used words in the fields with which they correlate. The
environment they come from did not prove to be an important factor which
would have an effect on the extent of the lexicon.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.
T1  - Leksikon gluve i nagluve dece osnovnoškolskog uzrasta
T1  - The lexicon of deaf and hard of hearing primary
School children
EP  - 118
SP  - 103
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2868
ER  - 

@conference{
author = "Srzić, Maja and Isaković, Ljubica",
year = "2018",
abstract = "Rečnik je promenljiva kategorija u svakom jeziku i menja se, razvija
i bogati tokom čitavog života. Priroda i veličina rečnika svakog
pojedinca uslovljena je uzrastom, iskustvom, stepenom obrazovanja, kao
i interesovanjima, sredinom i podsticajima koji iz te sredine dolaze.
Gluvi i nagluvi učenici često u svom rečniku imaju nepotpune – nejasne
pojmove i pojmove koje gotovo nikada ne koriste.
Cilj istraživanja bio je da se utvrdi razvijenost leksike gluvih i
nagluvih učenika uzrasta od 11 do 16 godina. Ispitivali smo i uticaj
sredine iz koje dolaze (seoska ili gradska) na razvijenost leksikona.
U istraživanju je korišćen Test za ispitivanje leksičke spremno-
sti (Dimitrijević i Đorđević, 1978).
Dobijeni rezultati ukazuju na to da uzrast ima uticaja na raz-
vijenost leksikona gluvih i nagluvih (naročito u oblastima zani-
manja, odeća i obuća i delovi tela). Srednje visoke pozitivne korelacije
između upotrebljenih reči u ispitivanim oblastima, ukazuju na to da
učenici koji imaju više pravilno upotrebljenih reči u jednoj navedenoj
oblasti, ujedno imaju i više upotrebljenih reči u oblastima sa kojima
koreliraju. Sredina iz koje dolaze se nije pokazala kao značajan faktor
koji bi uticao na veličinu leksikona., The vocabulary is a variable category in each language and it changes,
develops and is enriched during the entire lifetime. The nature and the extent
of vocabulary of an individual depends on age, experience and the level of
education as well as of interests, the environment and the stimuli coming
from that environment. The deaf and hard of hearing students often have
incomplete – unclear terms and terms that they almost never use in their
vocabulary.
The aim of this research was to establish the development of lexis of
deaf and hard of hearing children aged from 11 to 16 and above. We also
examined the effect of the environment they come from (rural or urban) on
the development on the lexicon.
The Test for Examining the Lexical Readiness (Dimitrijević and Đorđević,
1978) was used in the study.
The obtained results indicate that the age has an effect on the development
of the lexicon of the deaf and the hard of hearing (particularly in the fields of
occupation, clothes, footwear and parts of the body). Medium high positive
correlations between the used words in the studied fields indicate that the
students who have more correctly used words in a mentioned field at the
same time have more used words in the fields with which they correlate. The
environment they come from did not prove to be an important factor which
would have an effect on the extent of the lexicon.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.",
title = "Leksikon gluve i nagluve dece osnovnoškolskog uzrasta, The lexicon of deaf and hard of hearing primary
School children",
pages = "118-103",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2868"
}

Srzić, M.,& Isaković, L.. (2018). Leksikon gluve i nagluve dece osnovnoškolskog uzrasta. in Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 103-118.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2868

Srzić M, Isaković L. Leksikon gluve i nagluve dece osnovnoškolskog uzrasta. in Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018.. 2018;:103-118.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2868 .

Srzić, Maja, Isaković, Ljubica, "Leksikon gluve i nagluve dece osnovnoškolskog uzrasta" in Tematski zbornik radova - 
„Specifičnost oštećenja
sluha – koraci i iskoraci,” Beograd, 2018. (2018):103-118,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2868 .

TY  - JOUR
AU  - Isaković, Ljubica
AU  - Kovačević, Tamara
AU  - Arsić, Radomir
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2900
AB  - Problemi sa kojima se gluvi i nagluvi učenici svakodnevno susreću jesu
nerazumevanje napisanih reči, rečenica, kraćih tekstova. Čak i najjednostavniji
natpisi, imena ustanova, putokazi, smernice mogu predstavljati problem. Teškoće su
uočljive i pri razumevanju izgovorenog/pokazanog sadržaja jer je njihov izgovor
kratkotrajan i dolazi do nemogućnosti uočavanja konteksta, pa je otežano shvatanje
jezičkog materijala. Nijedan oblik komunikacije, kada govorimo o pismenosti, sam
po sebi nije dovoljan za sve aspekte obrazovanja.
Cilj istraživanja bio je utvrditi koji tip naloga, govorno-znakovne ili pisane,
gluvi i nagluvi učenici bolje razumeju i u okviru kog vida jezičkog izražavanja.
Ispitaće se i kvalitet njihovih odgovora i vrste grešaka koje prave.
Istraživanje je izvršeno na uzorku od 83 gluva i nagluva učenika uzrasta od
trećeg do osmog razreda. U istraživanju smo koristili Korpus za procenu
razumevanja naloga (Isaković, Dimić, 2013). On se sastoji iz tri grupe naloga,
poređanih po složenosti a proveravano je koliko su nalozi razumljivi kada se daju u
pisanom izrazu, a koliko u govoru i znaku. U obradi podataka je primenjena
deskriptivna statistika (aritmetička sredina sa pripadajućom standardnom
devijacijom, kao i minimum i maksimum). Razlike među grupama određene su
pomoću t-testa za nezavisne uzorke. Izvršena je i kvalitativna analiza dobijenih
odgovora.
Učenici statistički značajno bolje razumeju i izvršavaju naloge zadate putem
govorno--znakovnog jezika nego putem pisanog izraza. Razlike su statistički
značajne (p=0,000). Utvrđeno je da su najbolji rezultati ostvareni u okviru prve grupe (najjednostavniji nalozi), dok sa složenošću naloga opada uspešnost učenika u
razumevanju. Data je analiza i tumačenje dobijenih grešaka za svaki zadati nalog.
Dobijeni rezultati sugerišu potrebu uvođenja dvojezičnog obrazovanja za gluvu u
nagluvu decu (pravo korišćenja znakovnog jezika).
AB  - Some problems the deaf and half deaf students face include misunderstanding
of the written words, sentences and shorter texts. Even the simplest headings, names of
institutions, signs and directions can cause problems. Difficulties are seen even in
understanding the shown contents because their pronunciation is short and there is inability of
observing the context, so understanding of the language material becomes difficult. When we
talk about literacy, any form of communication separated from other parts is insufficient for
all aspects of educating.The aim of the research was to determine which type of instructions either sign-speaking
or written forms are better understood by the deaf and half deaf students. The quality of there
replies is going to be examined a types of mistakes they make.
The sample included 83 deaf and half deaf students’ age from the third to the eight
grades. In the research we used the Corpus for estimating the requests (Isaković, Dimić,
2013). There are three groups of requests ordered according to complexity and it was checked
how much these requests were comprehensible when they were given in a written form and
how much in the speech and sign. Descriptive statistics was used for the data processing
(arithmetic mean with the belonging standard deviating, as well as minimum and maximum).
Differences between groups were determined by the t-test for independent samples. Qualitative
analysis of the given replies was done. Students statistically better understand and do requests
done by speech-sign language, rather than by written language. Differences are statistically
different (p=0.000).
It was determined that the best results were done within the first group (the simplest
ones), whereas complexity of requests leads to misunderstanding of students. Analysis and
interpreting of the given mistakes was done, according to the each given request. Given results
suggest the need for introducing bilingual education for the deaf and half-deaf children (the
right to use sign language).
PB  - Forum pedagoga
T2  - Pedagogija
T2  - Pedagogija
T1  - Pismenost i razumevanje naloga kod gluvih i nagluvih učenika
T1  - Literacy and understanding requests of deaf and half deaf
students
EP  - 296
IS  - 2
SP  - 279
VL  - 73
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2900
ER  - 

@article{
author = "Isaković, Ljubica and Kovačević, Tamara and Arsić, Radomir",
year = "2018",
abstract = "Problemi sa kojima se gluvi i nagluvi učenici svakodnevno susreću jesu
nerazumevanje napisanih reči, rečenica, kraćih tekstova. Čak i najjednostavniji
natpisi, imena ustanova, putokazi, smernice mogu predstavljati problem. Teškoće su
uočljive i pri razumevanju izgovorenog/pokazanog sadržaja jer je njihov izgovor
kratkotrajan i dolazi do nemogućnosti uočavanja konteksta, pa je otežano shvatanje
jezičkog materijala. Nijedan oblik komunikacije, kada govorimo o pismenosti, sam
po sebi nije dovoljan za sve aspekte obrazovanja.
Cilj istraživanja bio je utvrditi koji tip naloga, govorno-znakovne ili pisane,
gluvi i nagluvi učenici bolje razumeju i u okviru kog vida jezičkog izražavanja.
Ispitaće se i kvalitet njihovih odgovora i vrste grešaka koje prave.
Istraživanje je izvršeno na uzorku od 83 gluva i nagluva učenika uzrasta od
trećeg do osmog razreda. U istraživanju smo koristili Korpus za procenu
razumevanja naloga (Isaković, Dimić, 2013). On se sastoji iz tri grupe naloga,
poređanih po složenosti a proveravano je koliko su nalozi razumljivi kada se daju u
pisanom izrazu, a koliko u govoru i znaku. U obradi podataka je primenjena
deskriptivna statistika (aritmetička sredina sa pripadajućom standardnom
devijacijom, kao i minimum i maksimum). Razlike među grupama određene su
pomoću t-testa za nezavisne uzorke. Izvršena je i kvalitativna analiza dobijenih
odgovora.
Učenici statistički značajno bolje razumeju i izvršavaju naloge zadate putem
govorno--znakovnog jezika nego putem pisanog izraza. Razlike su statistički
značajne (p=0,000). Utvrđeno je da su najbolji rezultati ostvareni u okviru prve grupe (najjednostavniji nalozi), dok sa složenošću naloga opada uspešnost učenika u
razumevanju. Data je analiza i tumačenje dobijenih grešaka za svaki zadati nalog.
Dobijeni rezultati sugerišu potrebu uvođenja dvojezičnog obrazovanja za gluvu u
nagluvu decu (pravo korišćenja znakovnog jezika)., Some problems the deaf and half deaf students face include misunderstanding
of the written words, sentences and shorter texts. Even the simplest headings, names of
institutions, signs and directions can cause problems. Difficulties are seen even in
understanding the shown contents because their pronunciation is short and there is inability of
observing the context, so understanding of the language material becomes difficult. When we
talk about literacy, any form of communication separated from other parts is insufficient for
all aspects of educating.The aim of the research was to determine which type of instructions either sign-speaking
or written forms are better understood by the deaf and half deaf students. The quality of there
replies is going to be examined a types of mistakes they make.
The sample included 83 deaf and half deaf students’ age from the third to the eight
grades. In the research we used the Corpus for estimating the requests (Isaković, Dimić,
2013). There are three groups of requests ordered according to complexity and it was checked
how much these requests were comprehensible when they were given in a written form and
how much in the speech and sign. Descriptive statistics was used for the data processing
(arithmetic mean with the belonging standard deviating, as well as minimum and maximum).
Differences between groups were determined by the t-test for independent samples. Qualitative
analysis of the given replies was done. Students statistically better understand and do requests
done by speech-sign language, rather than by written language. Differences are statistically
different (p=0.000).
It was determined that the best results were done within the first group (the simplest
ones), whereas complexity of requests leads to misunderstanding of students. Analysis and
interpreting of the given mistakes was done, according to the each given request. Given results
suggest the need for introducing bilingual education for the deaf and half-deaf children (the
right to use sign language).",
publisher = "Forum pedagoga",
journal = "Pedagogija, Pedagogija",
title = "Pismenost i razumevanje naloga kod gluvih i nagluvih učenika, Literacy and understanding requests of deaf and half deaf
students",
pages = "296-279",
number = "2",
volume = "73",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2900"
}

Isaković, L., Kovačević, T.,& Arsić, R.. (2018). Pismenost i razumevanje naloga kod gluvih i nagluvih učenika. in Pedagogija
Forum pedagoga., 73(2), 279-296.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2900

Isaković L, Kovačević T, Arsić R. Pismenost i razumevanje naloga kod gluvih i nagluvih učenika. in Pedagogija. 2018;73(2):279-296.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2900 .

Isaković, Ljubica, Kovačević, Tamara, Arsić, Radomir, "Pismenost i razumevanje naloga kod gluvih i nagluvih učenika" in Pedagogija, 73, no. 2 (2018):279-296,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2900 .