dc.description.abstract | Emocionalni poremećaji (EP) kod dece i mladih mogu se podeliti u dve bipolarne
dimenzije: eksternalizovani i internalizovani poremećaji. Eksternalizovani EP uključuju
grupu poremećaja koja podrazumeva ekspresiju neprilagođenih ponašanja usmerenih ka
drugim osobama i okruženju. Najčešći eksternalizovani EP su poremećaj ponašanja,
opozicioni prkosni poremećaj, poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) i
poremećaj prilagođavanja. Sa druge strane, internalizovani EP uključuje deficite u
ponašanju koji su usmereni na samu osobu i posredno dovode do teškoća u
funkcionisanju u socijalnom okruženju, kao i socijalnog izbegavanja. Najčešći
internalizovani EP su opsesivno-kompulzivni poremećaj, generalizovani anksiozni
poremećaj, socijalna fobija, separaciona anksioznost, posttraumatski stresni poremećaj i
depresija kod dece/adolescenata.
Prevalenca jezičkih poremećaja kod dece i omladine sa EP je 10 puta veća nego
u opštoj populaciji, i iznosi oko 68%. Pored toga, jezički i komunikativni deficiti se češće
javljaju kod eksternalizovanih EP. Deca sa EP ispoljavaju ekspresivne, receptivne i
pragmatske jezičke deficite, dok se najčešće javlja mešoviti, receptivno-ekspresivni tip
poremećaja jezika. Pored toga, veliki broj ove dece ima teškoća u ovladavanju veštinama
čitanja, pisanja i računanja. Međutim, podaci iz studija ukazuju na to da većina učenika sa
EP i sa kliničkim jezičkim poremećajem ne ide na logopedski tretman. Dodatno, jezički
deficiti se kod ove dece često zanemaruju zbog bihejvioralnih problema, tako da 33-40%
dece sa EP ima neotkriveni jezički poremećaj. Takva deca su obično delinkventnija,
depresivnija i agresivnija i pokazuju ozbiljnije poremećaje ponašanja od one dece sa EP
kojima je identifikovan jezički poremećaj i pružen neki vid podrške i tretmana.
Programi modifikacije ponašanja zahtevaju od učenika sa EP da razumeju
usmena objašnjenja i učestvuju u grupnom savetovanju i diskusiji kako bi naučili
adekvatnije vidove socijalne interakcije i veštine rešavanja problema. Individualno
savetovanje zavisi od verbalne razmene sa savetnicima ili terapeutima u školi i/ili u
zajednici. Međutim, ova deca često imaju deficite u razumevanju, što ograničava njihovu
sposobnost da razumeju verbalne instrukcije i pravila, samim tim i učenje modifikovanih
oblika ponašanja. Prema tome, što ranija identifikacija jezičkog poremećaja i rana
intervencija mogu značajno smanjiti jezičke deficite, ali i teškoće i na planu emocionalnog
i socijalnog razvoja ove dece. | sr |