dc.description.abstract | Vid je jedan
od najvažnijih
modaliteta
i gotovo
da je nemoguće
prenaglasiti
njegov
značaj.
Brojni
etiološki
činioci
mogu
da dovedu
do pojave
vizuelnih
smetnji
i oštećenja.
Oštećenje
vida,
uključujući
i teškoće
u oblasti
viših
vizuelnih
funkcija,
ponekad
ostaje
nedijagnostikovano
zbog fokusiranja
na druge
aspekte
zdravlja
ili ponašanja
dece
sa razvojnim
smetnjama
i poremećajima.
Poseban
izazov
u specijalnoj
edukaciji
su višestruko
ometena
deca
kod kojih
primarna
razvojna
smetnja
može
da „maskira“
postojanje
oštećenje
vida,
usled
sličnosti
i mogućnosti
preklapanja
u manifestovanju
problema.
Neprepoznato
oštećenje
vida
može
negativno
da utiče
na razvoj,
socijalno
ponašanje
i učenje
sve dece
koja
imaju
neku
razvojnu
smetnju.
Zbog toga
je procena
vida
i vizuelnih
funkcija
veoma
značajna
jer daje
mogućnost
da se izvrše
potrebne
modifikacije
i adaptira
materijal
za obrazovanje,
kako
bi se na zadovoljavajući
način
kompenzovale
teškoće
u području
vizuelnog
funkcionisanja.
Istovremeno
se stvara
mogućnost
za pravovremeno
i sveobuhvatno
delovanje
tima
stručnjaka
koji
su usmereni
na dete
i njegovu
porodicu.
U ovoj publikaciji
pokušali
smo da integrišemo
zanimljivu
i savremenu
građu
o problemima,
izazovima
i razvojnim
šansama
dece
sa oštećenjem
vida
i komorbidnim
stanjima.
Odlučili
smo da kroz četiri
poglavlja
opišemo
specifičnosti,
izazove
i mogućnosti
u specijalnoj
edukaciji
dece
sa oštećenjem
vida
i oštećenjem
sluha,
dece
sa oštećenjem
vida
i motoričkim
smetnjama,
dece
sa
oštećenjem
vida
i intelektualnom
ometenošću
i dece
sa oštećenjem
vida
i autizmom.
Naš cilj nije
bio da preteramo
u isticanju
specifičnosti
niti
da favorizujemo
neku
razvojnu
smetnju,
ali podržavamo
stav mnogih
istraživača
koji
glasi
da svako
dete
sa razvojnom
smetnjom
posmatramo
i kao dete
sa oštećenjem
vida
dok se ne dokaže
suprotno.
Smatramo
da ova publikacija
sadrži
informacije
koje
mogu
biti
korisne
studentima
specijalne
edukacije
i rehabilitacije,
defektolozima,
lekarima,
nastavnicima,
ali i roditeljima
dece
sa oštećenjem
vida
i komorbidnim
stanjima.
Moguće
je da će knjiga
biti
poučna
i zanimljiva
i široj
čitalačkoj
javnosti
– svima
onima
koji
teže
ka destigmatizaciji
ovih osoba.
Zahvaljujemo
prof. dr Aleksandri
Grbović,
prof. dr Jasni
Maksimović
i prof.
dr Vladimiru
Čanadanoviću
što su prihvatili
da budu
recenzenti
rukopisa. | |