dc.description.abstract | Završetkom srednje škole završava se i formalno obrazovanje učenika s
intelektualnom ometenošću. Prijemni ispiti, apstraktni sadržaji i visoki zahtevi
univerzitetske nastave predstavljaju, čini se, nesavladivu prepreku za potencijalne
studente s intelektualnim teškoćama. Međutim, u pojedinim zemljama visokoškolske
ustanove organizuju posebne kurseve za ovu populaciju studenata, kako bi se kroz
kontinuiranu obrazovnu inkluziju proširio opseg njihovih socijalnih uloga. Različiti
modeli postsekundarnog obrazovanja za studente sa intelektualnim teškoćama najviše su
razvijeni u SAD, a od evropskih zemalja u tome prednjače Italija, Španija i Portugal. Ovo
istraživanje je realizovano u okviru ERASMUS + projekta „Obuka univerzitetskih
nastavnika za inkluziju osoba s intelektualnim teškoćama“. Cilj istraživanja bio je
utvrđivanje samopercepcije obučenosti nastavnika za sprovođenje obrazovne inkluzije u
visokoškolskim ustanovama, kao i njihove procene značajnosti pojedinih modula obuke
koja bi bila ponuđena potencijalnim korisnicima na evropskom nivou. Uzorak je činilo
160 nastavnika i saradnika visokoškolskih ustanova sa pet univerziteta u Srbiji. Od njih
je zatraženo da na petostepnoj skali Likertovog tipa odrede u kojoj meri procenjuju
vlastitu kompetenciju za rad sa studentima koji imaju intelektualne teškoće, odnosno
značajnost tema predloženog kurikuluma za rad sa ovom populacijom studenata. S
obzirom na retka iskustva u ovoj oblasti naši ispitanici vlastite kompetencije ocenjuju vrlo
niskim ocenama (2,01–2,73). Najniže ocene ispitanici vezuju za znanja i specifične veštine
za rad sa ovom grupom studenata (2,01), dok najviše pouzdanja imaju u svoje
komunikacione sposobnosti (2,66), kao i u sposobnost da prilagode materijal za učenje
studentima sa različitim obrazovnim potrebama (2,73). Nasuprot tome, ispitanici visoko
vrednuju značaj predloženih modula obuke. Svi ponuđeni moduli vrednovani su ocenom
većom od četiri. Iako nije utvrđena značajna razlika između ispitanika iz različitih zemalja
primetno je da ispitanici iz Srbije daju nešto više ocene od ispitanika iz Španije, Portugala,
Italije i Belgije. Najvišim ocenama bodovani su sadržaji vezani za proces učenja osoba s
intelektualnim teškoćama (4,37), metode i tehnike motivisanja (4,28) i poznavanje opštih
karakteristika osoba s intelektualnim teškoćama (4,24). Sumacijom rezultata dobijenih iz
partnerskih organizacija definisan je kurikulum obuke i najprikladnije metode za njenu
realizaciju u online okruženju. | |