dc.description.abstract | Rane intervencije predstavljaju međusektorski sistem pružanja usluga podrške porodicama
dece uzrasta od rođenja do tri ili pet godina starosti sa ciljem da se podrži razvoj
deteta i umanje, preduprede ozbiljnije smetnje i razvojne teškoće. Usluge se koncipiraju
prema prioritetima porodice i potrebama deteta, a intervencija se sprovodi u detetovom
prirodnom okruženju. Mek Vilijamov model ranih intervencija sadži pet komponenti:
razumevanje porodične ekologije, planiranje intervencije i funkcionalnih ciljeva, intergrisane
usluge, kućne posete i kolaborativno-konsultativna briga o detetu. Kućne
posete podrazumevaju redovne dolaske obučenog profesionalca za rani razvoj u prirodno
okruženje deteta i porodice. Tokom ovih poseta profesionalac doprinosi unapređenju
roditeljskih kompetencija i njihovog samopuzdanja za primenu naučno zasnovanih
praksi koje podržavaju razvoj deteta u okviru porodičnih rutina i aktivnosti. U ovom
radu dajemo pregled dostupne literature i izdvajamo i analiziramo naučne radove koji
su u svom istraživačkom fokusu obuhvatili procenu efikasnosti kućnih poseta u procesu
ranih intervencija. Rezultati u literaturi pokazuju da se kvalitet kućnih poseta (angažovanje
i motivisanost roditelja tokom i nakon kućnih poseta) u većoj meri dovodi u
vezu sa pozitivnim ishodima za dete i porodicu, nego što je to slučaj sa kvantitativnim
karakteristikama poseta (učestalost poseta, njihovo trajanje itd.). Takođe, rezultati ukazuju
i na to da se bolji ishodi u pogledu funkcionalnih ciljeva za dete i porodicu očekuju
nakon kućnih poseta baziranih na porodičnim rutinama, u poređenju sa tradicionalnim
posetama. Studije koje su za cilj imale ispitivanje roditeljskog zadovoljstva kućnim
posetama i strategijama koje su naučili od strane profesionalaca prilikom poseta,
pokazuju da su roditelji u najvećoj meri zadovoljni ovim tipom usluge, da nastavljaju
primenu strategija i dalje tokom ostalih rutina, kao i da bi drugim roditeljima preporučili
kućne posete. Iz roditeljske perspektive, saveti i emocionalna podrška se smatraju
najznačajnijim prediktorima pozitivnog odnosa sa profesionalcem koji dolazi u kućnu
posetu. Sa druge strane, istraživanja pokazuju da su profesionalci iz rane intervencije u
kućnim posetama skloniji akcionim reakcijama (npr. podučavanju, modelovanju), nego
onim koje su refleksione prirode (opserviranje, slušanje, postavljanje pitanja, zajedničko
promišljanje), što se ujedno može smatrati preporukom za dalje organizovanje obuka
profesionalaca. | |