dc.description.abstract | Imajući u vidu da su bihejvioralni problemi često udruženi sa govorno-
jezičkim teškoćama, cilj ovog istraživanja je da se utvrdi prisustvo problema u
ponašanju kod dece sa specifičnim jezičkim poremećajem.
Uzorkom je obuhvaćeno 15 ispitanika (trinaest dečaka i dve devojčice),
uzrasta od 3,6 do 7 godina (izraženo u mesecima: AS=64,13; SD=13,59), kod kojih je
dijagnostikovan specifični jezički poremećaj. U trenutku ispitivanja, sva deca
su bila na logopedskom tretmanu u Zavodu za psihofiziološke poremećaje i
govornu patologiju „Prof. dr Cvetko Brajović”, gde je dijagnoza specifičnog
jezičkog poremećaja i postavljena.
Za procenu problema u ponašanju upotrebljen je drugi deo Skale za
procenu adaptivnog ponašanja (ABS-S:2), koji se sastoji od sedam subskala
(Prilagodljivost, Pouzdanost, Stereotipno i hiperaktivno ponašanje,
Prisilno ponašanje, Socijalno angažovanje, Uznemirujuće interpersonalno
funkcionisanje). Sumiranjem skorova određenih subskala dobijaju se dva
kompozitna (faktorska) skora – Socijalna prilagođenost i Lična
prilagođenost.
Rezultati istraživanja ukazuju na to da deca sa specifičnim jezičkim
poremećajem ispoljavaju više teškoća u domenu lične neprilagođenosti (44%
dece), nego maladaptivnog ponašanja usmerenog ka socijalnom polju (12,6% dece).
Detaljnijom analizom uočeno je da se kod 31,4% ispitanika javljaju izraženije
manifestacije stereotipnih i hiperaktivnih vidova ponašanja, dok 18,8% dece
ispoljava neki od oblika prisilnog ponašanja (ekscentrične, neprihvatljive
navike/sklonosti i/ili samopovređivanje). Osim toga, kod 18,8% dece je zapažena
sklonost izbegavanju pravila, naloga i rutina, otpor prema autoritetu i/ili
neprikladno ponašanje u grupi.
Dobijeni rezultati upućuju na to da je deci sa specifičnim jezičkim
poremećajem potrebno obezbediti sveobuhvatnu podršku u razvoju, ne samo u
oblasti govorno-jezičkog razvoja. | |