dc.description.abstract | Cilj rada je bio da se ispita uticaj pola i uzrasta na kognitivne sposobnosti učenika sa
intelektualnom ometenošću. Istraživanje je realizovano na uzorku od 50 ispitanika, oba
pola (52% ispitanika muškog pola), koji funkcionišu na nivou lake (54%) i umerene
(46%) intelektualne ometenosti. Ispitanici su učenici radne, prve, druge i treće godine
srednjih škola za učenike sa smetnjama u razvoju u Beogradu, koji su za potrebe istraživanja
razvrstani u grupu učenika mlađeg i grupu učenika starijeg školskog uzrasta. Za
procenu kognitivnih sposobnosti korišćena je Montrealska procena kognicije (Montreal
Cognitive Assessment – MoCA; Nasreddine, 1996). MoCA je test koji se koristi za brzu
procenu kognitivnih sposobnosti i obuhvata procenu domena pažnje i koncentracije,
izvršne funkcije, memorije, jezika, vizuokonstruktivne sposobnosti, konceptualizacije,
računanja i orijentacije. Dvofaktorskom analizom varijanse istražen je uticaj pola i nivoa
intelektualne ometenosti, kao i uticaj uzrasta i nivoa intelektualne ometenosti na
postignuća na proceni kognitivnih sposobnosti. Rezultati pokazuju da uticaj interakcije
između pola i nivoa intelektualne ometenosti učenika nije bio statistički značajan
(F (1, 46) = 0,524, p = 0,473), dok je istovremeno utvrđen statistički značajan glavni
uticaj nivoa intelektualne ometenosti (F (1, 46) = 43,391, p = 0,000), ali ne i zaseban
uticaj pola (F (1, 46) = 0,107, p = 0,745). Takođe, uticaj interakcije između nivoa intelektualne
ometenosti i uzrasta učenika nije bio statistički značajan (F (1, 46) = 1,232,
p = 0,273), ali je utvrđen statistički značajan glavni uticaj uzrasta (F (1, 46) = 14,449,
p = 0,000), kao i statistički značajan glavni uticaj nivoa intelektualne ometenosti
(F (1, 46) = 50,507, p = 0,000). Na osnovu prikazanih rezultata možemo reći da, kada
su u interakciji, pol i intelektualna ometenost, kao i uzrast i intelektualna ometenost ne
predstavljaju faktore koji zajednički doprinose postignuću na proceni kognitivnih sposobnosti
učenika, već da se uzrast i intelektualna ometenost izdvajaju kao faktori koji
daju pojedinačni i nezavisni doprinos razvoju kognitivnih sposobnosti. | |