dc.description.abstract | Oštećenje sluha predstavlja senzorni deficit koji često ostaje
neprimećen dokle god se njegov uticaj ne odrazi na govorno-jezički razvoj deteta.
Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije učestalost oštećenja sluha je
1-3‰. Pored toga, istraživanja pokazuju da tokom ranog detinjstva još 3/1000 dece
stekne oštećenje sluha značajnog stepena. Postoji veliki broj faktora koji
dovodi do visoke incidencije oštećenja sluha u populaciji dece. Zbog toga,
Zajednički komitet za dečji sluh (JCIH) izdvaja listu najčešćih riziko faktora
koji mogu dovesti do urođenih ili rano stečenih oštećenja. Lista ima za cilj da
obezbedi prevenciju, ranu detekciju, kao i selekciju dece koja su pod povišenim
rizikom za nastanak značajnih oštećenja sluha tokom ranog detinjstva. Ipak,
poslednjih godina mnogi autori osporavaju datu listu, navodeći da nije potpuno
u skladu sa savremenim nalazima istraživača, posebno kada je reč o faktorima
koji se dovode u vezu sa postnatalnim oštećenjima sluha.
Cilj rada bila je kritička analiza riziko faktora koji se najčešće
dovode u vezu sa nastankom trajnih oštećenja sluha značajnog stepena. Takođe, cilj
rada bio je i da se ispitaju karakteristike auditivnog funkcionisanja dece sa
različitom etiologijom slušnog oštećenja.
Sprovedena je kritička analiza više od 30 radova koji su zadovoljili
navedene kriterijume. Rezultati analize pokazuju nedoslednost u nalazima i
preporukama ovih istraživanja, što predstavlja posledicu nedovoljno velikih
uzoraka i neujednačenih kriterijuma procene. Imajući to u vidu, autori najčešće
navode sledeće etiološke faktore oštećenja sluha: boravak u jedinicama
intenzivne neonatalne nege duži od pet dana, mala telesna masa, nizak APGAR
skor, hiperbilirubinemija, mehanička ventilacija, ototoksična terapija,
intrauterine infekcije (naročito citomegalo virus), postnatalne infekcije
(bakterijski meningitis), kraniofacijalne malformacije, sindromi i
pozitivna porodična anamneza.
Neophodno je sprovesti obimnija istraživanja kroz postojeće programe
detekcije urođenih i rano stečenih oštećenja sluha. Takva istraživanja imala bi
za cilj unapređenje trenutne prakse, ali i formiranje smernica za buduće
delovanje koje je zasnovano na dokazima. | |