dc.description.abstract | Veštine potrebne za život u zajednici sastavni su deo svih skala za
procenu adaptivnog funkcionisanja. U poslednje vreme fokus naučne javnosti sve
više se pomera sa merenja performansi u oblasti adaptivnog funkcionisanja na
procenu potrebe za podrškom.
Cilj ovog istraživanja je da utvrdi stepen povezanosti adaptivnog
funkcionisanja i stepena potrebe za podrškom u oblasti života u zajednici kod
osoba sniženih intelektualnih sposobnosti.
Uzorkom je obuhvaćeno 38 odraslih ispitanika s lakom intelektualnom
ometenošću, starosti između 18 i 53 godine (AS=26,6; SD=9,45). Nijedan
ispitanik nema komorbidno psihijatrijsko ili neurološko stanje, niti teža
senzorna oštećenja. Za procenu adaptivnih veština u oblasti života u zajednici
korišćena je istoimena skala Vinelandove skale adaptivnog funkcionisanja, dok
je za procenu podrške u navedenoj oblasti korišćena podskala „Život u
zajednici“ Skale za procenu intenziteta podrške. Za svaki od osam ajtema ove
podskale određuju se učestalost pružanja podrške, utrošak vremena za pružanje
podrške i tip pružene podrške. Veći broj poena na ovoj podskali ukazuju na veći
stepen potrebe za podrškom.
Rezultati istraživanja ukazuju na postojanje visoke, negativne, statistički
značajne korelacije između skorova ispitanika na dvema korišćenim podskalama
(r = - 0,727; p = 0,01). Negativne vrednosti korelacije su očekivane, budući da veći
broj poena na skali za procenu adaptivnog funkcionisanja ukazuje na viši stepen
postignuća. Adaptivne sposobnosti su, po svemu sudeći, značajan, ali ne i jedini
činilac koji determiniše stepen potrebe za podrškom u zajednici. Rezultati t
testa pokazuju da između ispitanika različitog pola ne postoji statistički
značajne razlike u odnosu na ispoljen stepen potrebe za podrškom (p ˃ 0,05). Iako
polne razlike nisu zabeležene ni u oblasti adaptivnog funkcionisanja dobijene
vrednosti nalaze se na granici statističke značajnosti (p = 0,055). Rezultati
istraživanja ukazuju na mogućnost da će na većim uzorcima ispitanici ženskog
pola ispoljiti značajno više performanse u oblasti adaptivnog
funkcionisanja.
Razvojem adaptivnih veština smanjiće se inicijalna potreba za
podrškom, ali se adekvatna socijalna participacija odraslih osoba s lakom
intelektualnom ometenošću može ostvariti tek osnaživanjem sistema za
pružanje prirodne i formalne podrške. | |