dc.description.abstract | Multisistemska terapija (MTS) primenjuje se u lečenju ozbiljnih
emocionalnih problema i antisocijalnog ponašanja adolescenata,
uzrasta od 12 do 17 godina i njihovih porodica.
Teorijsku osnovu MTS čini Socio – ekološki model razvoja, koji
počiva na ideji da je ponašanje individue multideterminisano i
dvosmerno. Individualno ponašanje rezultat je recipročnih interakcija
pojedinca sa sistemima koji ga okružuju (porodica, vršnjaci, škola,
zajednica), a antisocijalno ponašanje povezano je sa kombinacijom
rizičnih faktora koji se pojavljuju unutar svakog od ovih sistema. Takođe,
u praksi se MTS u velikoj meri oslanja na koncepte Sistemske porodične
terapije, posebno na njene strateške i strukturalne modalitete. Na
probleme u ponašanju gleda se kao na životne teškoće ili krize, sa
kojima porodica nije bila u stanju da se suoči.
MTS terapeut radi kao član terapijskog tima, koji se uobičajeno
sastoji od tri do četiri terapeuta, stručnog konsultanta i supervizora.
Svi članovi tima dostupni su u svako doba (24/7) da pruže pomoć
pojedinciu ili porodici. U ovoj terapiji u potpunosti se koriste
prednosti socijalnog okruženja, pa se intervencije sprovode u prirodnom
okruženju adolescenta (u porodičnom domu, u školi, na treningu i sl.). U
ovakvim okolnostima terapeut može neposredno identifikovati
autentične maladaptivne interakcije, napraviti bolju procenu životne
sredine adolescenta ali i ublažiti otpore koji se javljaju u klasičnom
kancelarijskom radu.
Osnovni principi MTS ističu značaj razumevanja veze između
identifikovanog problema i šireg socijalnog konteksta; naglašavanje
pozitivnog; promovisanje odgovornog i redukovanje negativnog ponašanja;
intervencije fokusirane na ovde i sada; promena međuljudskih odnosa i
interakcija kao mehanizam promene ponašanja; intervencije usklađene sa
uzrastom i specifičnim razvojnim potrebama; i td.
Brojne empirijske studije dokazuju efektivnost MTS, pa se ona
smatra jednom od najuspešnijih intervencija u tretmanu poremećaja
ponašanja. | |