dc.description.abstract | U naučnim i stručnim krugovima se izraz poremećaji ponašanja koristi
za označavanje dugotrajnog i stabilnog obrasca neposlušnosti, antisocijalnog
i agresivnog ponašanja koji se pojavljuje tokom detinjstva i adolescencije. Za
razliku od drugih bihejvioralnih i emocionalnih problema za koje je karakteristično
ispoljavanje neuobičajenih ponašanja, kod poremećaja ponašanja se
radi o bihejvioralnim manifestacijama koje se mogu videti i kod tipično razvijene
dece i adolescenata, s tim da po učestalosti, intenzitetu i trajanju značajno
odstupaju od normativnih očekivanja za određeni uzrast. Ključna obeležja
tih bihejvioralnih manifestacija su nekonformizam ili neprihvatanje socijalnih
normi, antisocijalnost u smislu kršenja pravila i ugrožavanja prava drugih ili
agresija, odnosno povređivanje, nanošenje štete ili neprijatnosti drugima.
Prevalencija poremećaja ponašanja kreće se u opsegu 1-10%. Smatra se da je ovo
najzastupljeniji poremećaj u opštoj populaciji dece i adolescenata i najčešći razlog
za njihovo upućivanje u specijalizovane službe. Poremećaji ponašanja su povezani
sa značajnim teškoćama u funkcionisanju u gotovo svim životnim domenima
i često se javljaju udruženo sa drugim mentalnim poremećajima. Istovremeno,
prisustvo poremećaja ponašanja kod deteta ili adolescenta ima ozbiljne negativne
posledice po okolinu, kao što su narušavanje porodičnih odnosa, ometanje
nastave i drugih aktivnosti u školi, viktimizacije vršnjaka, uništavanja imovine
i drugo. Prognoza poremećaja ponašanja je slaba u pogledu karatkoročnih (npr.
školski neuspeh, odbacivanje od vršnjaka) i dugoročnih razvojnih ishoda (npr.
kriminalno ponašanje, socijalni odnosi, radno angažovanje). Mnogi autori
ubrajaju poremećaje ponašanja u najskuplje oblike psihopatologije za društvo.
Deca i adolescenti sa poremećajima ponašanja su dugotrajni korisnici brojnih
usluga obrazovno-vaspitnog, zdravstvenog i socijalnog sistema, a troškovi
otklanjanja socijalnih i materijalnih posledica poremećaja ponašanja su znatno
veći u odnosu na druge mentalne poremećaje.
Imajući u vidu učestalost, težinu i posledice poremećaja ponašanja, veliko
interesovanje naučne i stručne javnosti za ovu problematiku izgleda potpuno
opravdano. Negde od polovine prošlog veka, evidentna je ekspanzija naučnih
radova posvećenih definisanju, klasifikaciji, epidemiologiji, etiologiji, proceni
i tretmanu poremećaja ponašanja. Ova knjiga predstavlja obuhvatan pregled
i sintezu najvažnijih dostiguća na polju proučavanja poremećaja ponašanja.
Napravljen je pažljiv izbor najuticajnijih teorijskih konceptualizacija i
najznačajnijih empirijskih studija koji su dopunjeni praktičnim i istraživačkim
iskustvima autora. Knjiga je prevashodno zasnovana na naučnoj literaturi
kao najrelevantnijem izvoru informacija o delotvornom tretmanu poremećaja
ponašanja, ali je posebna pažnja posvećena implikacijama rezultata istraživanja....... | |