Ministarstvo nauke, tehnološkog razvoja i inovacija Republike Srbije učestvovalo je u sufinansiranju budžetskim sredstvima održavanje naučnog skupa (Ugovor o sufinansiranju — evidencioni broj 451-03-1657/2023-03)

Link to this page

Ministarstvo nauke, tehnološkog razvoja i inovacija Republike Srbije učestvovalo je u sufinansiranju budžetskim sredstvima održavanje naučnog skupa (Ugovor o sufinansiranju — evidencioni broj 451-03-1657/2023-03)

Authors

Publications

Status vitamina b12 i razvoj dece

Pavlović, Dragan; Pavlović, Aleksandra

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - CONF
AU  - Pavlović, Dragan
AU  - Pavlović, Aleksandra
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5387
AB  - Uvod: Vitamin B12 ili kobalamin je hidrosolubilni vitamin koji učestvuje u
stvaranju kateholamina, dezoksiribonukleinske kiseline, mijelina i u hematopoezi.

On je esencijalan faktor u intrauterinom razvoju mozga i mijelinizaciji
sve do puberteta, pa i kasnije. Ljudski organizam nema sposobnost sinteze
kobalamina, pa je zavistan od unosa ishranom ili supstitucijom.
Cilj: Pregled savremene literature o deficijenciji vitamina B12 kod dece i adolescenata,
prikaz
tipične
kliničke
slike i
diskusija
terapijskih
pristupa.
Metode:
Pretraga
elektronskih
baza
podataka
u
sklopu
servisa
Konzorcijuma
biblioteka
Srbije
za
objedinjenu
nabavku
(KOBSON)
sa
ključnim
rečima:
vitamin

B12,
kobalamin,
deficijencija,
deca,
adolescenti.
Rezultati:
Deficit
vitamina
B12
je
čest
među
decom
i
omladinom
u
zemlјama

u
razvoju,
ali
sve
češće
i
u
razvijenim
zemljama.
Kod
dece
postoje
tri
osnovna
uzroka
deficijencije:
1.
smanjen
unos,
2.
poremećaj
resorpcije,

3. urođeni
poremećaji transporta i metabolizma. Snižen nivo vitamina B12 u krvi
povezan je sa negativnim ishodom trudnoće po majku i dete, podižući rizik
za
razvojne
anomalije,
spontani
pobačaj,
preeklampsiju
i
nisku
težinu
deteta
na
rođenju.
Neuropsihološke
posledice
kod
dece
su
kognitivni
poremećaji

(smetnje
pažnje,
pamćenja
i
sniženje
akademskog
postignuća),
izmene
afekta

i
ponašanja.
Nekoliko
kohortnih
studija
pokazalo
je
povezanost
nivoa
vitamina

B12 u krvi ili zastupljenost u ishrani majke sa kognitivnim ishodima kod
dece. Međutim, najveći broj do sada objavljenih studija o negativnom uticaju
sniženog nivoa vitamina B12 na kognitivni status dece je opservacionog tipa,
te ne mogu potvrditi kauzalnu povezanost. Dijagnoza deficita vitamina B12
zasniva se na kliničkoj slici, neurološkom i psihijatrijskom nalazu, ispitivanju
kognicije i laboratorijskoj dijagnostici, koja obuhvata cirkulatorne i funkcionalne
biomarkere.
Nadoknada
deficita
kobalamina
je
podjednako
efikasna
i

parenteralno i
oralno,
ukoliko se
daju
adekvatne
doze.
Zaključak:
Nedostatak
vitamina
B12
je
relativno
čest
među
decom
i
omladinom
i
dovodi
do
neuroloških
i
psihijatrijskih
smetnji
koje,
ako
se
ne
leče,
mogu

dovesti
do
ireverzibilnih
promena.
AB  - Introduction: Vitamin B12, also known as cobalamin, is a water- soluble vitamin
that participates in the synthesis of catecholamines, deoxyribonucleic acid, myelin, and
hematopoiesis. It is an essential factor in the intrauterine development of the brain and
myelination, extending through puberty, and later on in life. The human body lacks the
ability to synthesize cobalamin, thus depending on dietary intake or supplementation.
Aim: Review of current literature on vitamin B12 deficiency in children and adolescents,
typical presentation and therapeutic approach.
Methods: Literature search via electronic database within the Serbian Library
Consortium for Coordinated Acquisition (KOBSON) with keywords: vitamin B12, cobalamin,
deficiency, children, adolescents.
Results: Vitamin B12 deficiency is common among children and adolescents in
developing countries, but it is becoming increasingly prevalent in developed countries as well. In children, there are three main causes of deficiency: 1. Reduced intake, 2. Impaired
absorption, 3. Inherited transport and metabolism disorders. Decreased levels of vitamin B12
in the blood are associated with adverse outcomes for both the mother and child during
pregnancy, increasing the risk of developmental abnormalities, spontaneous abortion,
preeclampsia, and low birth weight. Neuropsychological consequences in children include
cognitive disorders (attention deficits, memory impairments, and decreased academic
achievement), changes in mood, and behavior. Several cohort studies have shown an
association between vitamin B12 levels in the blood or maternal dietary intake and cognitive
outcomes in children. However, the majority of published studies on the negative impact of
low vitamin B12 levels on the cognitive status of children are observational in nature and
cannot confirm a causal relationship. The diagnosis of vitamin B12 deficiency is based on
clinical presentation, neurological and psychiatric findings, cognitive testing, and laboratory
diagnostics, which include circulating and functional biomarkers. Replenishment of
cobalamin deficiency is equally effective via parenteral and oral routes if adequate doses are
administered.
Conclusion: Vitamin B12 deficiency is relatively common among children and adolescents,
and it leads to neurological and psychiatric impairments that, if left untreated, can result in
irreversible changes.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
T1  - Status vitamina b12 i razvoj dece
T1  - Vitamin b12 status and development in children and adolescents
EP  - 587
SP  - 581
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5387
ER  - 
@conference{
author = "Pavlović, Dragan and Pavlović, Aleksandra",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Vitamin B12 ili kobalamin je hidrosolubilni vitamin koji učestvuje u
stvaranju kateholamina, dezoksiribonukleinske kiseline, mijelina i u hematopoezi.

On je esencijalan faktor u intrauterinom razvoju mozga i mijelinizaciji
sve do puberteta, pa i kasnije. Ljudski organizam nema sposobnost sinteze
kobalamina, pa je zavistan od unosa ishranom ili supstitucijom.
Cilj: Pregled savremene literature o deficijenciji vitamina B12 kod dece i adolescenata,
prikaz
tipične
kliničke
slike i
diskusija
terapijskih
pristupa.
Metode:
Pretraga
elektronskih
baza
podataka
u
sklopu
servisa
Konzorcijuma
biblioteka
Srbije
za
objedinjenu
nabavku
(KOBSON)
sa
ključnim
rečima:
vitamin

B12,
kobalamin,
deficijencija,
deca,
adolescenti.
Rezultati:
Deficit
vitamina
B12
je
čest
među
decom
i
omladinom
u
zemlјama

u
razvoju,
ali
sve
češće
i
u
razvijenim
zemljama.
Kod
dece
postoje
tri
osnovna
uzroka
deficijencije:
1.
smanjen
unos,
2.
poremećaj
resorpcije,

3. urođeni
poremećaji transporta i metabolizma. Snižen nivo vitamina B12 u krvi
povezan je sa negativnim ishodom trudnoće po majku i dete, podižući rizik
za
razvojne
anomalije,
spontani
pobačaj,
preeklampsiju
i
nisku
težinu
deteta
na
rođenju.
Neuropsihološke
posledice
kod
dece
su
kognitivni
poremećaji

(smetnje
pažnje,
pamćenja
i
sniženje
akademskog
postignuća),
izmene
afekta

i
ponašanja.
Nekoliko
kohortnih
studija
pokazalo
je
povezanost
nivoa
vitamina

B12 u krvi ili zastupljenost u ishrani majke sa kognitivnim ishodima kod
dece. Međutim, najveći broj do sada objavljenih studija o negativnom uticaju
sniženog nivoa vitamina B12 na kognitivni status dece je opservacionog tipa,
te ne mogu potvrditi kauzalnu povezanost. Dijagnoza deficita vitamina B12
zasniva se na kliničkoj slici, neurološkom i psihijatrijskom nalazu, ispitivanju
kognicije i laboratorijskoj dijagnostici, koja obuhvata cirkulatorne i funkcionalne
biomarkere.
Nadoknada
deficita
kobalamina
je
podjednako
efikasna
i

parenteralno i
oralno,
ukoliko se
daju
adekvatne
doze.
Zaključak:
Nedostatak
vitamina
B12
je
relativno
čest
među
decom
i
omladinom
i
dovodi
do
neuroloških
i
psihijatrijskih
smetnji
koje,
ako
se
ne
leče,
mogu

dovesti
do
ireverzibilnih
promena., Introduction: Vitamin B12, also known as cobalamin, is a water- soluble vitamin
that participates in the synthesis of catecholamines, deoxyribonucleic acid, myelin, and
hematopoiesis. It is an essential factor in the intrauterine development of the brain and
myelination, extending through puberty, and later on in life. The human body lacks the
ability to synthesize cobalamin, thus depending on dietary intake or supplementation.
Aim: Review of current literature on vitamin B12 deficiency in children and adolescents,
typical presentation and therapeutic approach.
Methods: Literature search via electronic database within the Serbian Library
Consortium for Coordinated Acquisition (KOBSON) with keywords: vitamin B12, cobalamin,
deficiency, children, adolescents.
Results: Vitamin B12 deficiency is common among children and adolescents in
developing countries, but it is becoming increasingly prevalent in developed countries as well. In children, there are three main causes of deficiency: 1. Reduced intake, 2. Impaired
absorption, 3. Inherited transport and metabolism disorders. Decreased levels of vitamin B12
in the blood are associated with adverse outcomes for both the mother and child during
pregnancy, increasing the risk of developmental abnormalities, spontaneous abortion,
preeclampsia, and low birth weight. Neuropsychological consequences in children include
cognitive disorders (attention deficits, memory impairments, and decreased academic
achievement), changes in mood, and behavior. Several cohort studies have shown an
association between vitamin B12 levels in the blood or maternal dietary intake and cognitive
outcomes in children. However, the majority of published studies on the negative impact of
low vitamin B12 levels on the cognitive status of children are observational in nature and
cannot confirm a causal relationship. The diagnosis of vitamin B12 deficiency is based on
clinical presentation, neurological and psychiatric findings, cognitive testing, and laboratory
diagnostics, which include circulating and functional biomarkers. Replenishment of
cobalamin deficiency is equally effective via parenteral and oral routes if adequate doses are
administered.
Conclusion: Vitamin B12 deficiency is relatively common among children and adolescents,
and it leads to neurological and psychiatric impairments that, if left untreated, can result in
irreversible changes.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine",
title = "Status vitamina b12 i razvoj dece, Vitamin b12 status and development in children and adolescents",
pages = "587-581",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5387"
}
Pavlović, D.,& Pavlović, A.. (2023). Status vitamina b12 i razvoj dece. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 581-587.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5387
Pavlović D, Pavlović A. Status vitamina b12 i razvoj dece. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine. 2023;:581-587.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5387 .
Pavlović, Dragan, Pavlović, Aleksandra, "Status vitamina b12 i razvoj dece" in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine (2023):581-587,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5387 .

Idiopatska obostrana akutna senzorineuralna nagluvost i gluvoća

Babac, Snežana; Ilić, Dušica; Ilić Savić, Ivana; Petrović Lazić, Mirjana; Živković Marinkov, Emilija; Bojanović, Mila; Radivojević, Nemanja; Milutinović, Vladan

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - CONF
AU  - Babac, Snežana
AU  - Ilić, Dušica
AU  - Ilić Savić, Ivana
AU  - Petrović Lazić, Mirjana
AU  - Živković Marinkov, Emilija
AU  - Bojanović, Mila
AU  - Radivojević, Nemanja
AU  - Milutinović, Vladan
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5389
AB  - Uvod: Akutna gluvoća je nagli senzorineuralni gubitak sluha od 30 dB ili veći,
nastao u periodu od 72 sata na najmanje tri uzastopne frekvencije. Idiopatska
obostrana akutna senzorineuralna gluvoća (IOASG) i/ili nagluvost se relativno
retko
javlju
u
odnosu
na
jednostranu
u
manje
od
5%
svih
slučajeva.

Predpostavlja

se da je ovo drugačiji, mnogo ozbiljniji klinički entitet od jednostrane.
Zapažene
su
dramatične
psihičke,
socijalne
i
emocionalne
posledice

kod pacijenata sa naglo nastalim obostranim senzornim deficitom zbog
potencijalno trajnog oštećenja sluha. Etiološki faktori su još uvek nepoznati.
Protokoli lečenja su opisani ali nema konsenzusa o izboru terapijskog modaliteta.
Predloženi
prognostički
faktori
oporavka
za
jednostranu
idiopatsku

akutnu
senzorineuralnu
nagluvost
u
slučaju
obostrane
nagluvosti
ne
mogu
biti

potvrđeni s
obzirom
na
nisku
učestalost
ovog
poremećaja.

Cilj:
Na
osnovu
pregleda
literature
cilj
istraživanja
je
analiza
etioloških
faktora,
dijagnostičkih
procedura
i
mogućnosti
lečenja
idiopatske
obostrane
akut-
ne senzorineuralne nagluvosti.
Metod: Analiza literature izvršena je pregledom elektronskih baza MEDLINE,
SCOPUS i Google Scholar. Za pretraživanje je korišćeno nekoliko ključnih reči
i njihovih kombinacija: idiopatska akutna senzorineuralna nagluvost, idiopatska
obostrana
akutna
senzorineuralna
nagluvost
i
gluvoća,
etiološki
faktori,
dijagnostika, lečenje. Rezultati: Pacijenti sa IOASG su mlađe starosne dobi. Uočena je veća prevalenca
specifičnih
parametara
za
autoimunske
bolesti,
kao
i
lošiji
oporavak
sluha
nakon
primenjene
terapije.

Zaključak:

Neophodna su dodatna istraživanja na većem broju pacijenata
koja bi dala doprinos boljem razumevanju ovog kliničkog entiteta, otkrivanju
etioloških faktora, a samim tim i uspešnijem lečenju.
AB  - ntroduction: Acute deafness is a sudden sensorineural hearing loss of 30 dB or greater,
occurring within a 72-hour period in at least three consecutive frequencies. Idiopathic
bilateral sudden sensorineural deafness (IBSSD) and/or hearing loss occur relatively rarely
compared to unilateral, in less than 5% of all cases. This is assumed to be a different, much
more severe clinical entity than unilateral. Dramatic psychological, social, and emotional
consequences have been observed in patients with sudden bilateral sensory deficit due to
potentially permanent hearing loss. Etiological factors are still unknown. Treatment protocols
have been described, but there is no consensus on the choice of therapeutic modality. The
proposed prognostic factors of recovery for unilateral idiopathic acute sensorineural hearing
loss in bilateral patients cannot be confirmed due to the low frequency of this phenomenon.
Aim: The aim of this paper was to point out the etiological factors, diagnosis, and the
possibility of treatment of idiopathic bilateral acute sensorineural hearing loss based on the
literature review.
Methods: The literature was collected performed by reviewing the electronic databases
MEDLINE, SCOPUS, and Google Scholar. Several key words and their combinations were
used for the search: idiopathic acute sensorineural hearing loss, idiopathic bilateral acute
sensorineural hearing loss and deafness, etiological factor, diagnosis, treatment.
Results: Patients with IBSSD are yonger. A higher prevalence of specific parameters for
autoimmune diseases and worse hearing recovery after treatment was observed.
Conclusion: Additional research on a larger number of patients is necessary, which
would contribute to a better understanding of this clinical entity, the detection of etiological
factors and therefore more successful treatment.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
T1  - Idiopatska obostrana akutna senzorineuralna nagluvost i gluvoća
T1  - Idiopathic bilateral sudden sensorineural hearing  loss and deafness
EP  - 568
SP  - 557
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5389
ER  - 
@conference{
author = "Babac, Snežana and Ilić, Dušica and Ilić Savić, Ivana and Petrović Lazić, Mirjana and Živković Marinkov, Emilija and Bojanović, Mila and Radivojević, Nemanja and Milutinović, Vladan",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Akutna gluvoća je nagli senzorineuralni gubitak sluha od 30 dB ili veći,
nastao u periodu od 72 sata na najmanje tri uzastopne frekvencije. Idiopatska
obostrana akutna senzorineuralna gluvoća (IOASG) i/ili nagluvost se relativno
retko
javlju
u
odnosu
na
jednostranu
u
manje
od
5%
svih
slučajeva.

Predpostavlja

se da je ovo drugačiji, mnogo ozbiljniji klinički entitet od jednostrane.
Zapažene
su
dramatične
psihičke,
socijalne
i
emocionalne
posledice

kod pacijenata sa naglo nastalim obostranim senzornim deficitom zbog
potencijalno trajnog oštećenja sluha. Etiološki faktori su još uvek nepoznati.
Protokoli lečenja su opisani ali nema konsenzusa o izboru terapijskog modaliteta.
Predloženi
prognostički
faktori
oporavka
za
jednostranu
idiopatsku

akutnu
senzorineuralnu
nagluvost
u
slučaju
obostrane
nagluvosti
ne
mogu
biti

potvrđeni s
obzirom
na
nisku
učestalost
ovog
poremećaja.

Cilj:
Na
osnovu
pregleda
literature
cilj
istraživanja
je
analiza
etioloških
faktora,
dijagnostičkih
procedura
i
mogućnosti
lečenja
idiopatske
obostrane
akut-
ne senzorineuralne nagluvosti.
Metod: Analiza literature izvršena je pregledom elektronskih baza MEDLINE,
SCOPUS i Google Scholar. Za pretraživanje je korišćeno nekoliko ključnih reči
i njihovih kombinacija: idiopatska akutna senzorineuralna nagluvost, idiopatska
obostrana
akutna
senzorineuralna
nagluvost
i
gluvoća,
etiološki
faktori,
dijagnostika, lečenje. Rezultati: Pacijenti sa IOASG su mlađe starosne dobi. Uočena je veća prevalenca
specifičnih
parametara
za
autoimunske
bolesti,
kao
i
lošiji
oporavak
sluha
nakon
primenjene
terapije.

Zaključak:

Neophodna su dodatna istraživanja na većem broju pacijenata
koja bi dala doprinos boljem razumevanju ovog kliničkog entiteta, otkrivanju
etioloških faktora, a samim tim i uspešnijem lečenju., ntroduction: Acute deafness is a sudden sensorineural hearing loss of 30 dB or greater,
occurring within a 72-hour period in at least three consecutive frequencies. Idiopathic
bilateral sudden sensorineural deafness (IBSSD) and/or hearing loss occur relatively rarely
compared to unilateral, in less than 5% of all cases. This is assumed to be a different, much
more severe clinical entity than unilateral. Dramatic psychological, social, and emotional
consequences have been observed in patients with sudden bilateral sensory deficit due to
potentially permanent hearing loss. Etiological factors are still unknown. Treatment protocols
have been described, but there is no consensus on the choice of therapeutic modality. The
proposed prognostic factors of recovery for unilateral idiopathic acute sensorineural hearing
loss in bilateral patients cannot be confirmed due to the low frequency of this phenomenon.
Aim: The aim of this paper was to point out the etiological factors, diagnosis, and the
possibility of treatment of idiopathic bilateral acute sensorineural hearing loss based on the
literature review.
Methods: The literature was collected performed by reviewing the electronic databases
MEDLINE, SCOPUS, and Google Scholar. Several key words and their combinations were
used for the search: idiopathic acute sensorineural hearing loss, idiopathic bilateral acute
sensorineural hearing loss and deafness, etiological factor, diagnosis, treatment.
Results: Patients with IBSSD are yonger. A higher prevalence of specific parameters for
autoimmune diseases and worse hearing recovery after treatment was observed.
Conclusion: Additional research on a larger number of patients is necessary, which
would contribute to a better understanding of this clinical entity, the detection of etiological
factors and therefore more successful treatment.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine",
title = "Idiopatska obostrana akutna senzorineuralna nagluvost i gluvoća, Idiopathic bilateral sudden sensorineural hearing  loss and deafness",
pages = "568-557",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5389"
}
Babac, S., Ilić, D., Ilić Savić, I., Petrović Lazić, M., Živković Marinkov, E., Bojanović, M., Radivojević, N.,& Milutinović, V.. (2023). Idiopatska obostrana akutna senzorineuralna nagluvost i gluvoća. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 557-568.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5389
Babac S, Ilić D, Ilić Savić I, Petrović Lazić M, Živković Marinkov E, Bojanović M, Radivojević N, Milutinović V. Idiopatska obostrana akutna senzorineuralna nagluvost i gluvoća. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine. 2023;:557-568.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5389 .
Babac, Snežana, Ilić, Dušica, Ilić Savić, Ivana, Petrović Lazić, Mirjana, Živković Marinkov, Emilija, Bojanović, Mila, Radivojević, Nemanja, Milutinović, Vladan, "Idiopatska obostrana akutna senzorineuralna nagluvost i gluvoća" in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine (2023):557-568,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5389 .

Merenje ispoljavanja aleksitimije i autističnih odlika kod studenata: unutrašnja konzistentnost i konvergentna validnost skala

Glumbić, Nenad; Milosavljević, Kristina; Đurić, Uroš; Janković Nikolić, Marina

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - CONF
AU  - Glumbić, Nenad
AU  - Milosavljević, Kristina
AU  - Đurić, Uroš
AU  - Janković Nikolić, Marina
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5350
AB  - Uvod: Aleksitimija kao subklinički fenomen i poremećaj iz spektra autizma
dele pojedine karakteristike, a jedna od njih je upravo smanjena sposobnost
razumevanja i identifikacije kako svojih, tako i tuđih emocija, kao i smanjena
i kvalitativno izmenjena sposobnost komunikacije u vezi sa iskazivanjem ovih
emocija kroz razgovor sa drugima.
Cilj: Usled prepletenosto aleksitimije i autizma cilj našeg rada bio je da
na populaciji studenata utvrdimo povezanost dve skale za procenu aleksitimije

– Torontske skale za procenu aleksitimije (TAS-20) i Pertskog upitnika
za procenu aleksitimije (PAQ), kao i povezanost skala za procenu aleksitimije
i autističnih odlika – crta autizma u oblasti socijalne komunikacije i stereotipnog
ponašanja,
izraženih
kroz
koeficijent
autističnosti
(AQ).
Metode:
Uzorak
je
činilo
159
studenata
(131
ženskog
i
28
muškog
pola)
starosti
od

19
do
36
godina.
Za
procenu
aleksitimije
korišćeni
su
TAS-20
i
PAQ,
dok
je
za
procenu
autističnih
odlika
korišćen
koeficijent
autističnosti
(AQ).
Rezultati:
Rezultati
istraživanja
ukazuju
na
visoku
povezanost
dva
instrumenta

za
procenu
aleksitimije
(rs
=
0,80,
p
<
0,001),
s
tim
da
je
Pertski
upitnik
za
procenu
aleksitimije
imao
bolju
unutrašnju
konzistentnost
0,96,
u
odnosu
na
0,86
i

ukazivao
na
manji
procenat
osoba
sa
visokim
nivoom
aleksitimije
(5,7%
u
odnosu
na
12,6%).
Između
aleksitimije
i
autističnih
odlika
utvrđena
je
umerena
pozi-
tivna povezanost (AQ i PAQ: rs = 0,46, p < 0,001; AQ i TAS-20: rs = 0,51, p<0,001).
Zaključak: Prema našim saznanjima, ovo je prvo istraživanje u kome je korišćen
Pertski upitnik aleksitimije preveden na srpski jezik. Upitnik je pokazao odličnu unutrašnju konzistentnost, kao i konvergentnu validnost, izraženu kroz
visoku korelaciju sa Toronto skalom za procenu aleksitimije. Dobijena korelacija
između
dve
mere
za
procenu
aleksitimije,
kao
i
između
skala
za
procenu

aleksitimije
i
autističnih
odlika,
u
skladu
je
sa
rezultatima
prethodnih
inostranih

istraživanja
AB  - ntroduction: Alexithymia, as a subclinical phenomenon, and a disorder within the
autism spectrum share certain characteristics, one of which is a reduced ability to understand
and identify one’s own and others’ emotions, as well as a reduced and qualitatively altered
ability to communicate and express these emotions through conversation with others.
Aim: Due to the interweaving of alexithymia and autism, the aim of our study was to
determine, on the student population, the correlation of two alexithymia assessment scales,
the Toronto Alexithymia Assessment Scale (TAS-20) and the Perth Alexithymia Questionnaire
(PAQ), as well as the association between alexithymia and autistic features – autism in
the area of social communication and stereotypic behavior, expressed through the autistic
coefficient (AQ).
Methods: The sample consisted of 159 students (131 female and 28 male) aged 19
to 36 years. The Toronto Alexithymia Assessment Scale (TAS-20) and the Perth Alexithymia
Questionnaire (PAQ) were used to assess alexithymia, while the Autism Quotient (AQ) was
used to assess autistic features.
Results: The results of the study indicate a high correlation between the two instruments
for assessing alexithymia (rs = .80, p< .001), with the Perth Alexithymia Questionnaire showing
better internal consistency (α =.96, compared to α = .86) and indicating a lower percentage
of individuals with high levels of alexithymia (5.7% compared to 12.6%). A moderate positive
correlation was found between alexithymia and autistic traits (AQ and PAQ: rs= .46, p < .001;
AQ and TAS-20: rs = .51, p < .001).
Conclusion: To our knowledge, this is the first study in which the used Perth Alexithymia
Questionnaire for alexithymia has been translated into the Serbian language. The
questionnaire demonstrated excellent internal consistency, as well as convergent validity,
expressed through a high correlation with the Toronto Alexithymia Scale. The obtained
correlation between the two measures of alexithymia, as well as between alexithymia and
AQ, is in line with the results of previous international studies.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
T1  - Merenje ispoljavanja aleksitimije i autističnih odlika kod studenata: unutrašnja konzistentnost i konvergentna validnost skala
EP  - 453
SP  - 447
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5350
ER  - 
@conference{
author = "Glumbić, Nenad and Milosavljević, Kristina and Đurić, Uroš and Janković Nikolić, Marina",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Aleksitimija kao subklinički fenomen i poremećaj iz spektra autizma
dele pojedine karakteristike, a jedna od njih je upravo smanjena sposobnost
razumevanja i identifikacije kako svojih, tako i tuđih emocija, kao i smanjena
i kvalitativno izmenjena sposobnost komunikacije u vezi sa iskazivanjem ovih
emocija kroz razgovor sa drugima.
Cilj: Usled prepletenosto aleksitimije i autizma cilj našeg rada bio je da
na populaciji studenata utvrdimo povezanost dve skale za procenu aleksitimije

– Torontske skale za procenu aleksitimije (TAS-20) i Pertskog upitnika
za procenu aleksitimije (PAQ), kao i povezanost skala za procenu aleksitimije
i autističnih odlika – crta autizma u oblasti socijalne komunikacije i stereotipnog
ponašanja,
izraženih
kroz
koeficijent
autističnosti
(AQ).
Metode:
Uzorak
je
činilo
159
studenata
(131
ženskog
i
28
muškog
pola)
starosti
od

19
do
36
godina.
Za
procenu
aleksitimije
korišćeni
su
TAS-20
i
PAQ,
dok
je
za
procenu
autističnih
odlika
korišćen
koeficijent
autističnosti
(AQ).
Rezultati:
Rezultati
istraživanja
ukazuju
na
visoku
povezanost
dva
instrumenta

za
procenu
aleksitimije
(rs
=
0,80,
p
<
0,001),
s
tim
da
je
Pertski
upitnik
za
procenu
aleksitimije
imao
bolju
unutrašnju
konzistentnost
0,96,
u
odnosu
na
0,86
i

ukazivao
na
manji
procenat
osoba
sa
visokim
nivoom
aleksitimije
(5,7%
u
odnosu
na
12,6%).
Između
aleksitimije
i
autističnih
odlika
utvrđena
je
umerena
pozi-
tivna povezanost (AQ i PAQ: rs = 0,46, p < 0,001; AQ i TAS-20: rs = 0,51, p<0,001).
Zaključak: Prema našim saznanjima, ovo je prvo istraživanje u kome je korišćen
Pertski upitnik aleksitimije preveden na srpski jezik. Upitnik je pokazao odličnu unutrašnju konzistentnost, kao i konvergentnu validnost, izraženu kroz
visoku korelaciju sa Toronto skalom za procenu aleksitimije. Dobijena korelacija
između
dve
mere
za
procenu
aleksitimije,
kao
i
između
skala
za
procenu

aleksitimije
i
autističnih
odlika,
u
skladu
je
sa
rezultatima
prethodnih
inostranih

istraživanja, ntroduction: Alexithymia, as a subclinical phenomenon, and a disorder within the
autism spectrum share certain characteristics, one of which is a reduced ability to understand
and identify one’s own and others’ emotions, as well as a reduced and qualitatively altered
ability to communicate and express these emotions through conversation with others.
Aim: Due to the interweaving of alexithymia and autism, the aim of our study was to
determine, on the student population, the correlation of two alexithymia assessment scales,
the Toronto Alexithymia Assessment Scale (TAS-20) and the Perth Alexithymia Questionnaire
(PAQ), as well as the association between alexithymia and autistic features – autism in
the area of social communication and stereotypic behavior, expressed through the autistic
coefficient (AQ).
Methods: The sample consisted of 159 students (131 female and 28 male) aged 19
to 36 years. The Toronto Alexithymia Assessment Scale (TAS-20) and the Perth Alexithymia
Questionnaire (PAQ) were used to assess alexithymia, while the Autism Quotient (AQ) was
used to assess autistic features.
Results: The results of the study indicate a high correlation between the two instruments
for assessing alexithymia (rs = .80, p< .001), with the Perth Alexithymia Questionnaire showing
better internal consistency (α =.96, compared to α = .86) and indicating a lower percentage
of individuals with high levels of alexithymia (5.7% compared to 12.6%). A moderate positive
correlation was found between alexithymia and autistic traits (AQ and PAQ: rs= .46, p < .001;
AQ and TAS-20: rs = .51, p < .001).
Conclusion: To our knowledge, this is the first study in which the used Perth Alexithymia
Questionnaire for alexithymia has been translated into the Serbian language. The
questionnaire demonstrated excellent internal consistency, as well as convergent validity,
expressed through a high correlation with the Toronto Alexithymia Scale. The obtained
correlation between the two measures of alexithymia, as well as between alexithymia and
AQ, is in line with the results of previous international studies.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine",
title = "Merenje ispoljavanja aleksitimije i autističnih odlika kod studenata: unutrašnja konzistentnost i konvergentna validnost skala",
pages = "453-447",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5350"
}
Glumbić, N., Milosavljević, K., Đurić, U.,& Janković Nikolić, M.. (2023). Merenje ispoljavanja aleksitimije i autističnih odlika kod studenata: unutrašnja konzistentnost i konvergentna validnost skala. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 447-453.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5350
Glumbić N, Milosavljević K, Đurić U, Janković Nikolić M. Merenje ispoljavanja aleksitimije i autističnih odlika kod studenata: unutrašnja konzistentnost i konvergentna validnost skala. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine. 2023;:447-453.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5350 .
Glumbić, Nenad, Milosavljević, Kristina, Đurić, Uroš, Janković Nikolić, Marina, "Merenje ispoljavanja aleksitimije i autističnih odlika kod studenata: unutrašnja konzistentnost i konvergentna validnost skala" in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine (2023):447-453,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5350 .

Maloletnici bez roditeljskog staranja kojima su izrečene vaspitne mere

Žunić Pavlović, Vesna; Urošević, Jovana

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - CONF
AU  - Žunić Pavlović, Vesna
AU  - Urošević, Jovana
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5382
AB  - Uvod: Rezultati inostranih istraživanja pokazuju da više od trećine maloletnika
bez
roditeljskog
staranja
dolazi
u
kontakt
sa
sistemom
maloletničkog
pravosuđa.
Empirijski
nalazi
o
njihovim
iskustvima,
potrebama
i
razvojnim
ishodima
sugerišu
postojanje
značajnih
razlika
u
odnosu
na
maloletnike
uključene

u
samo
jedan
sistem.
Cilj:
Ovo
istraživanje
ima
za
cilj
utvrđivanje
razlika
u
individualnim
karakteristikama
i
istoriji
domskog
smeštaja
između
maloletnika
bez
roditeljskog
staranja i
drugih
maloletnika
kojima
su
izrečene
vaspitne
mere.
Metode:
Uzorak
čine
svi
korisnici
sa
izrečenom
vaspitnom
merom
koji
su
bili

na
smeštaju
u
Zavodu
za
vaspitanje
dece
i
omladine
Beograd
u
periodu
2018–
2022.
godinе
(N
=
25).
Korisnici
iz
uzorka
su
oba
pola
(muški
68.0%),
uzrasta

14–19
godina

(AS = 16,66, SD = 1,21), a 40.0% je bez roditeljskog staranja.
Potrebni podaci prikupljeni su analizom službene dokumentacije.
Rezultati: Prema većini ispitivanih varijabli, nema značajnih razlika između 
maloletnika bez roditeljskog staranja i drugih korisnika sa izrečenom vaspitnom
merom.
Ove
dve
grupe
se
značajno
razlikuju
prema
polu
(χ
2
 = 6,00, df =
1, p < .05), učestalosti mentalnih poremećaja (χ
2
 = 4,57, df = 1, p < .05) i načinu
otpusta (χ
2
 = 6,25, df = 1, p < .05).
Zaključak: Maloletnici bez roditeljskog staranja sa izrečenom vaspitnom merom

zaslužuju posebnu pažnju zbog povećane izloženosti rizičnim faktorima
koji su povezani sa recidivizmom. Nalazi ovog istraživanja mogu da doprinesu
razvoju efektivnijih programa prevencije i tretmana za ovu grupu maloletnih
prestupnika.
AB  - Introduction: The results of international research show that more than a third of
minors without parental care come into contact with the juvenile justice system. Empirical
findings about their experiences, needs and developmental outcomes suggest the existence
of significant differences compared to minors included in only one system.
Aim: This research aims to determine the differences in individual characteristics and
history of home placement between minors without parental care and other minors who
have been subjected to educational measures.
Methods: The sample consists of all users who have been subjected to educational
measures and were housed in the Institute for the Education of Children and Youth Belgrade in
the period 2018–2022 (N = 25). The users in the sample are of both sexes (male 68.0%), aged
14–19 years (AS = 16.66, SD = 1.21), and 40.0% are without parental care. The required data
were collected by analyzing official documentation.
Results: For most of the examined variables, no significant differences were found
between minors without parental care and other users who have been subjected to
educational measures. These two groups differ significantly according to gender (χ
2

= 6.00, 
df = 1, p < .05), the frequency of mental disorders (χ
2

= 4.57, df = 1, p < .05) and type of exit 
(χ
2
= 6.25, df = 1, p < .05).
Conclusion: Minors without parental care who have been subjected to educational 
measures deserve special attention due to their increased exposure to risk factors associated 
with recidivism. The findings of this research can contribute to the development of more
effective prevention and treatment programs for this group of juvenile offenders.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
T1  - Maloletnici bez roditeljskog staranja kojima su izrečene vaspitne mere
T1  - Maloletnici bez roditeljskog staranja kojima su izrečene vaspitne mere
EP  - 505
SP  - 499
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5382
ER  - 
@conference{
author = "Žunić Pavlović, Vesna and Urošević, Jovana",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Rezultati inostranih istraživanja pokazuju da više od trećine maloletnika
bez
roditeljskog
staranja
dolazi
u
kontakt
sa
sistemom
maloletničkog
pravosuđa.
Empirijski
nalazi
o
njihovim
iskustvima,
potrebama
i
razvojnim
ishodima
sugerišu
postojanje
značajnih
razlika
u
odnosu
na
maloletnike
uključene

u
samo
jedan
sistem.
Cilj:
Ovo
istraživanje
ima
za
cilj
utvrđivanje
razlika
u
individualnim
karakteristikama
i
istoriji
domskog
smeštaja
između
maloletnika
bez
roditeljskog
staranja i
drugih
maloletnika
kojima
su
izrečene
vaspitne
mere.
Metode:
Uzorak
čine
svi
korisnici
sa
izrečenom
vaspitnom
merom
koji
su
bili

na
smeštaju
u
Zavodu
za
vaspitanje
dece
i
omladine
Beograd
u
periodu
2018–
2022.
godinе
(N
=
25).
Korisnici
iz
uzorka
su
oba
pola
(muški
68.0%),
uzrasta

14–19
godina

(AS = 16,66, SD = 1,21), a 40.0% je bez roditeljskog staranja.
Potrebni podaci prikupljeni su analizom službene dokumentacije.
Rezultati: Prema većini ispitivanih varijabli, nema značajnih razlika između 
maloletnika bez roditeljskog staranja i drugih korisnika sa izrečenom vaspitnom
merom.
Ove
dve
grupe
se
značajno
razlikuju
prema
polu
(χ
2
 = 6,00, df =
1, p < .05), učestalosti mentalnih poremećaja (χ
2
 = 4,57, df = 1, p < .05) i načinu
otpusta (χ
2
 = 6,25, df = 1, p < .05).
Zaključak: Maloletnici bez roditeljskog staranja sa izrečenom vaspitnom merom

zaslužuju posebnu pažnju zbog povećane izloženosti rizičnim faktorima
koji su povezani sa recidivizmom. Nalazi ovog istraživanja mogu da doprinesu
razvoju efektivnijih programa prevencije i tretmana za ovu grupu maloletnih
prestupnika., Introduction: The results of international research show that more than a third of
minors without parental care come into contact with the juvenile justice system. Empirical
findings about their experiences, needs and developmental outcomes suggest the existence
of significant differences compared to minors included in only one system.
Aim: This research aims to determine the differences in individual characteristics and
history of home placement between minors without parental care and other minors who
have been subjected to educational measures.
Methods: The sample consists of all users who have been subjected to educational
measures and were housed in the Institute for the Education of Children and Youth Belgrade in
the period 2018–2022 (N = 25). The users in the sample are of both sexes (male 68.0%), aged
14–19 years (AS = 16.66, SD = 1.21), and 40.0% are without parental care. The required data
were collected by analyzing official documentation.
Results: For most of the examined variables, no significant differences were found
between minors without parental care and other users who have been subjected to
educational measures. These two groups differ significantly according to gender (χ
2

= 6.00, 
df = 1, p < .05), the frequency of mental disorders (χ
2

= 4.57, df = 1, p < .05) and type of exit 
(χ
2
= 6.25, df = 1, p < .05).
Conclusion: Minors without parental care who have been subjected to educational 
measures deserve special attention due to their increased exposure to risk factors associated 
with recidivism. The findings of this research can contribute to the development of more
effective prevention and treatment programs for this group of juvenile offenders.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine",
title = "Maloletnici bez roditeljskog staranja kojima su izrečene vaspitne mere, Maloletnici bez roditeljskog staranja kojima su izrečene vaspitne mere",
pages = "505-499",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5382"
}
Žunić Pavlović, V.,& Urošević, J.. (2023). Maloletnici bez roditeljskog staranja kojima su izrečene vaspitne mere. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 499-505.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5382
Žunić Pavlović V, Urošević J. Maloletnici bez roditeljskog staranja kojima su izrečene vaspitne mere. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine. 2023;:499-505.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5382 .
Žunić Pavlović, Vesna, Urošević, Jovana, "Maloletnici bez roditeljskog staranja kojima su izrečene vaspitne mere" in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine (2023):499-505,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5382 .

Minimalni uzrast krivične odgovornosti i međunarodni pravni standardi

Kovačević, Milica

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - CONF
AU  - Kovačević, Milica
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5381
AB  - Uvod: Minimalni uzrast krivične odgovornosti kao institut krivičnog prava
podrazumeva definisanje donje starosne granice počev od koje dolazi u obzir
vođenje krivičnog postupka protiv konkretnog učinioca krivičnog dela. Iako
se poslednjih godina maloletnički kriminalitet u svetskim razmerama odlikuje
stabilnim ili blago opadajućim stopama, slučajevi u kojima su veoma mlada
lica učinioci najtežih krivičnih dela aktuelizuju raspravu o potrebi snižavanja
uzrasta krivične odgovornosti.
Cilj: Cilj rada jeste da se izdvoje dominantni međunarodnopravni standardi u
domenu definisanja minimalnog uzrasta krivične odgovornosti, kao i ključni
argumenti koji podupiru navedene standarde, a kako bi se potom ustanovilo
da li su rešenja prisutna u srpskom pozitivnom pravu usklađena sa datim načelima,
ili
su
pak
nužna
specifična
usaglašavanja.
Metode:
U
radu
su
pri
obradi
pravnih
dokumenata
primenjeni
normativno-logički
i
komparativno-pravni
metod,
odnosno
analiza
sadržaja
u
domenu
interpretiranja
relevantne
naučne i
stručne
literature.
Rezultati: Univerzalni međunarodni dokumenti plediraju za što viši uzrast mi-
nimalne krivične odgovornosti, ali i za uvažavanje opštih interesa i posebno
interesa oštećenih pri reagovanju na maloletnički kriminalitet. U značajnom
broju evropskih i svetskih zemalja deca podležu krivičnoj odgovornosti počev
od navršenih 14 godina.
Zaključak: Opredeljivanje minimalnog uzrasta krivične odgovornosti uslovljeno
je
zaštitom
najboljeg
interesa
deteta,
te
naglašavanjem
posebne
odgovornosti
države
i
društva
prema
deci
i
zadovoljavanju
njihovih
razvojnih
potreba.

S
druge
strane,
zaštita
interesa
maloletnika
ne

sme biti u koliziji sa zaštitom
oštećenih i zaštitom društva od kriminaliteta. Definisanju minimalnog uzrasta 
krivične odgovornosti ne sme se pristupati bez uvažavanja ukupnih socijalnih, 
ekonomskih, političkih i kulturnih prilika u datom nacionalnom okviru.
AB  - Introduction: The minimum age of criminal responsibility as an institute of criminal 
law implies the definition of the age limit starting from which the conduct of criminal 
proceedings against a specific perpetrator of a criminal offense comes into consideration.
Although in recent years, juvenile crime on a global scale has been characterized by stable
or slightly decreasing rates, the most serious crimes committed by children actualize the
discussion about the need to lower the age of criminal responsibility.
Aim: The objective of the paper is to highlight the dominant international legal
standards in the domain of defining the minimum age of criminal responsibility, as well as the
key arguments that support the stated standards, and then to establish whether the norms in
Serbian positive law are in line with the given principles.
Methods: Normative-logical and comparative-legal methods, as well as content
analysis, were applied in the paper.
Results: Universal international documents plead for the highest possible age of
minimum criminal responsibility, but also for the respect of general interests and especially
the interests of the victims. In a significant number of European and world countries, children
are subject to criminal responsibility starting at the age of 14.
Conclusion: Defining the minimum age of criminal responsibility is conditional on
protecting the best interests of the child. It also emphasizes the special responsibility of the
state and society towards children and meeting their developmental needs. On the other
hand, the protection of the interests of minors must not conflict with the protection of the
victim and the protection of society from crime. The issue of the minimum age of criminal
responsibility must not be approached without taking into account the overall social,
economic, political, and cultural conditions in the given national framework.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
T1  - Minimalni uzrast krivične odgovornosti i međunarodni pravni standardi
T1  - Minimum age of criminal responsibility and international legal standards
EP  - 527
SP  - 521
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5381
ER  - 
@conference{
author = "Kovačević, Milica",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Minimalni uzrast krivične odgovornosti kao institut krivičnog prava
podrazumeva definisanje donje starosne granice počev od koje dolazi u obzir
vođenje krivičnog postupka protiv konkretnog učinioca krivičnog dela. Iako
se poslednjih godina maloletnički kriminalitet u svetskim razmerama odlikuje
stabilnim ili blago opadajućim stopama, slučajevi u kojima su veoma mlada
lica učinioci najtežih krivičnih dela aktuelizuju raspravu o potrebi snižavanja
uzrasta krivične odgovornosti.
Cilj: Cilj rada jeste da se izdvoje dominantni međunarodnopravni standardi u
domenu definisanja minimalnog uzrasta krivične odgovornosti, kao i ključni
argumenti koji podupiru navedene standarde, a kako bi se potom ustanovilo
da li su rešenja prisutna u srpskom pozitivnom pravu usklađena sa datim načelima,
ili
su
pak
nužna
specifična
usaglašavanja.
Metode:
U
radu
su
pri
obradi
pravnih
dokumenata
primenjeni
normativno-logički
i
komparativno-pravni
metod,
odnosno
analiza
sadržaja
u
domenu
interpretiranja
relevantne
naučne i
stručne
literature.
Rezultati: Univerzalni međunarodni dokumenti plediraju za što viši uzrast mi-
nimalne krivične odgovornosti, ali i za uvažavanje opštih interesa i posebno
interesa oštećenih pri reagovanju na maloletnički kriminalitet. U značajnom
broju evropskih i svetskih zemalja deca podležu krivičnoj odgovornosti počev
od navršenih 14 godina.
Zaključak: Opredeljivanje minimalnog uzrasta krivične odgovornosti uslovljeno
je
zaštitom
najboljeg
interesa
deteta,
te
naglašavanjem
posebne
odgovornosti
države
i
društva
prema
deci
i
zadovoljavanju
njihovih
razvojnih
potreba.

S
druge
strane,
zaštita
interesa
maloletnika
ne

sme biti u koliziji sa zaštitom
oštećenih i zaštitom društva od kriminaliteta. Definisanju minimalnog uzrasta 
krivične odgovornosti ne sme se pristupati bez uvažavanja ukupnih socijalnih, 
ekonomskih, političkih i kulturnih prilika u datom nacionalnom okviru., Introduction: The minimum age of criminal responsibility as an institute of criminal 
law implies the definition of the age limit starting from which the conduct of criminal 
proceedings against a specific perpetrator of a criminal offense comes into consideration.
Although in recent years, juvenile crime on a global scale has been characterized by stable
or slightly decreasing rates, the most serious crimes committed by children actualize the
discussion about the need to lower the age of criminal responsibility.
Aim: The objective of the paper is to highlight the dominant international legal
standards in the domain of defining the minimum age of criminal responsibility, as well as the
key arguments that support the stated standards, and then to establish whether the norms in
Serbian positive law are in line with the given principles.
Methods: Normative-logical and comparative-legal methods, as well as content
analysis, were applied in the paper.
Results: Universal international documents plead for the highest possible age of
minimum criminal responsibility, but also for the respect of general interests and especially
the interests of the victims. In a significant number of European and world countries, children
are subject to criminal responsibility starting at the age of 14.
Conclusion: Defining the minimum age of criminal responsibility is conditional on
protecting the best interests of the child. It also emphasizes the special responsibility of the
state and society towards children and meeting their developmental needs. On the other
hand, the protection of the interests of minors must not conflict with the protection of the
victim and the protection of society from crime. The issue of the minimum age of criminal
responsibility must not be approached without taking into account the overall social,
economic, political, and cultural conditions in the given national framework.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine",
title = "Minimalni uzrast krivične odgovornosti i međunarodni pravni standardi, Minimum age of criminal responsibility and international legal standards",
pages = "527-521",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5381"
}
Kovačević, M.. (2023). Minimalni uzrast krivične odgovornosti i međunarodni pravni standardi. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 521-527.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5381
Kovačević M. Minimalni uzrast krivične odgovornosti i međunarodni pravni standardi. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine. 2023;:521-527.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5381 .
Kovačević, Milica, "Minimalni uzrast krivične odgovornosti i međunarodni pravni standardi" in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine (2023):521-527,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5381 .