Stanimirov, Ksenija

Link to this page

Authority KeyName Variants
orcid::0000-0003-2061-4045
  • Stanimirov, Ksenija (83)
Projects

Author's Bibliography

Životne navike kod osoba sa strabizmom

Filipović, Filip; Stanimirov, Ksenija

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2023)

TY  - CONF
AU  - Filipović, Filip
AU  - Stanimirov, Ksenija
PY  - 2023
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5345
AB  - Uvod: Životne navike predstavljaju društvene uloge koje se procenjuju kroz
prizmu svakodnevnih aktivnosti, sociokulturnog statusa ili drugih odlika osobe.
Strabizam predstavlja nejednaku usmerenost osa oba oka ka predmetu posmatranja,
pri čemu jedno ili oba oka mogu skretati ka nosu ili upolje. Ovakvo
stanje umanjuje vizuelne sposobnosti, čime direktno utiče na realizaciju životnih
navika i svakodnevnih životnih aktivnosti, a zbog manifestne prirode može
negativno uticati na formiranje slike o sebi.
Cilj: Cilj istraživanja bio je da se utvrdi da li postoji povezanost životnih navika
i pojave strabizma kod odraslih osoba.
Metode: Kriterijumi za učešće u istraživanju bili su da osoba ima najmanje 18
godina i da ima dijagnostikovan manifestni strabizam. Te kriterijume u periodu
istraživanja ispunile su 33 osobe (17 ispitanika i 16 ispitanica). Podaci su
prikupljeni Upitnikom za prikupljanje sociodemografskih podataka i Skalom
za procenu životnih navika, skraćenom verzijom (Assessment of Life Habits
general short form – LIFE-H 3.1). Korišćen je deo skale koji se odnosi na procenu
šest domena životnih aktivnosti, a to su: ishrana, opšta kondicija, lična
higijena, komunikacija, stanovanje i mobilnost. Istraživanje je obavljeno u
Beogradu, u Kliničkom centru Srbije, na Odeljenju za strabizam i ambliopiju.
Rezultati i zaključak: Iako su se zbog specifičnih teškoća sa vidom (pojava
duplih slika, prisutnih astenopijskih tegoba, problema s percipiranjem dubine
prostora itd.) mogli očekivati i izazovi prilikom obavljanja različitih aktivnosti
uz domena životnih navika, dobijeni rezultati ukazuju na to da odrasle
osobe s manifestnim strabizmom uspešno realizuju aktivnosti ishrane, opšte
kondicije, lične higijene, komunikacije, stanovanja i mobilnosti. Preciznije, nisu
detektovane razlike između ispitanika i ispitanica, između onih kod kojih je
strabizam hirurški korigovan i onih kod kojih nije, kao ni kod osoba sa kod kojih
je strabizam nastao kasnije u životu (kongenitalan vs. stečeni). U budućim istraživanjima treba proveriti povezanost ostalih domena životnih navika i
društvenih uloga (realizacija školskih ili radnih aktivnosti, međuljudski odnosi
itd.) na koje bi uticaj manifestnog strabizma mogao biti značajniji.
AB  - Introduction: Life habits is a term that represents social roles that are evaluated
through the prism of daily activities, socio-cultural status, or other characteristics of a
person. Strabismus represents the unequal orientation of the axes of both eyes towards the
object of observation, whereby one or both eyes can turn toward the nose or outwards.
This condition reduces visual abilities, which directly affects the realization of life habits and
daily life activities, and due to its manifest nature, it can negatively affect the formation of
self-image.
Aim: To determine whether there is a connection between life habits and the appearance
of strabismus in adults.
Methods: The criteria for participation in the research was that the person was at least
18 years old and had been diagnosed with manifest strabismus. During the research period,
the aforementioned criteria were met by 33 respondents (17 males and 16 females). Data
were collected by a sociodemographic questionnaire and shortened form of the Assessment
of Life Habits (LIFE-H 3.1). Part of the scale that refers to the assessment of six domains
of daily activities was used: nutrition, general condition, personal hygiene, communication,
housing, and mobility. The research was conducted in Belgrade, at the Clinical Center of
Serbia, at the Department of Strabismus and Amblyopia.
Results and conclusion: Although due to specific visual difficulties (double vision,
presence of asthenopic problems, difficulties with depth perception, etc.), some challenges
during various daily activities were expected, the obtained results indicate that adults with
manifest strabismus were successful in realizing activities of nutrition, general condition,
personal hygiene, communication, housing, and mobility. There were no detected differences
between male and female respondents, between those whose strabismus was surgically
corrected and those who were not, as well as among adults whose strabismus developed
later in life (congenital vs. acquired). Future research should check the connection between
other domains of life habits as well as social roles (implementation of school or work
activities, interpersonal relationships, etc.) on which the influence of manifest strabismus
could be more significant.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
T1  - Životne navike kod osoba sa strabizmom
T1  - Life habits in people with strabismus
EP  - 342
SP  - 337
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5345
ER  - 
@conference{
author = "Filipović, Filip and Stanimirov, Ksenija",
year = "2023",
abstract = "Uvod: Životne navike predstavljaju društvene uloge koje se procenjuju kroz
prizmu svakodnevnih aktivnosti, sociokulturnog statusa ili drugih odlika osobe.
Strabizam predstavlja nejednaku usmerenost osa oba oka ka predmetu posmatranja,
pri čemu jedno ili oba oka mogu skretati ka nosu ili upolje. Ovakvo
stanje umanjuje vizuelne sposobnosti, čime direktno utiče na realizaciju životnih
navika i svakodnevnih životnih aktivnosti, a zbog manifestne prirode može
negativno uticati na formiranje slike o sebi.
Cilj: Cilj istraživanja bio je da se utvrdi da li postoji povezanost životnih navika
i pojave strabizma kod odraslih osoba.
Metode: Kriterijumi za učešće u istraživanju bili su da osoba ima najmanje 18
godina i da ima dijagnostikovan manifestni strabizam. Te kriterijume u periodu
istraživanja ispunile su 33 osobe (17 ispitanika i 16 ispitanica). Podaci su
prikupljeni Upitnikom za prikupljanje sociodemografskih podataka i Skalom
za procenu životnih navika, skraćenom verzijom (Assessment of Life Habits
general short form – LIFE-H 3.1). Korišćen je deo skale koji se odnosi na procenu
šest domena životnih aktivnosti, a to su: ishrana, opšta kondicija, lična
higijena, komunikacija, stanovanje i mobilnost. Istraživanje je obavljeno u
Beogradu, u Kliničkom centru Srbije, na Odeljenju za strabizam i ambliopiju.
Rezultati i zaključak: Iako su se zbog specifičnih teškoća sa vidom (pojava
duplih slika, prisutnih astenopijskih tegoba, problema s percipiranjem dubine
prostora itd.) mogli očekivati i izazovi prilikom obavljanja različitih aktivnosti
uz domena životnih navika, dobijeni rezultati ukazuju na to da odrasle
osobe s manifestnim strabizmom uspešno realizuju aktivnosti ishrane, opšte
kondicije, lične higijene, komunikacije, stanovanja i mobilnosti. Preciznije, nisu
detektovane razlike između ispitanika i ispitanica, između onih kod kojih je
strabizam hirurški korigovan i onih kod kojih nije, kao ni kod osoba sa kod kojih
je strabizam nastao kasnije u životu (kongenitalan vs. stečeni). U budućim istraživanjima treba proveriti povezanost ostalih domena životnih navika i
društvenih uloga (realizacija školskih ili radnih aktivnosti, međuljudski odnosi
itd.) na koje bi uticaj manifestnog strabizma mogao biti značajniji., Introduction: Life habits is a term that represents social roles that are evaluated
through the prism of daily activities, socio-cultural status, or other characteristics of a
person. Strabismus represents the unequal orientation of the axes of both eyes towards the
object of observation, whereby one or both eyes can turn toward the nose or outwards.
This condition reduces visual abilities, which directly affects the realization of life habits and
daily life activities, and due to its manifest nature, it can negatively affect the formation of
self-image.
Aim: To determine whether there is a connection between life habits and the appearance
of strabismus in adults.
Methods: The criteria for participation in the research was that the person was at least
18 years old and had been diagnosed with manifest strabismus. During the research period,
the aforementioned criteria were met by 33 respondents (17 males and 16 females). Data
were collected by a sociodemographic questionnaire and shortened form of the Assessment
of Life Habits (LIFE-H 3.1). Part of the scale that refers to the assessment of six domains
of daily activities was used: nutrition, general condition, personal hygiene, communication,
housing, and mobility. The research was conducted in Belgrade, at the Clinical Center of
Serbia, at the Department of Strabismus and Amblyopia.
Results and conclusion: Although due to specific visual difficulties (double vision,
presence of asthenopic problems, difficulties with depth perception, etc.), some challenges
during various daily activities were expected, the obtained results indicate that adults with
manifest strabismus were successful in realizing activities of nutrition, general condition,
personal hygiene, communication, housing, and mobility. There were no detected differences
between male and female respondents, between those whose strabismus was surgically
corrected and those who were not, as well as among adults whose strabismus developed
later in life (congenital vs. acquired). Future research should check the connection between
other domains of life habits as well as social roles (implementation of school or work
activities, interpersonal relationships, etc.) on which the influence of manifest strabismus
could be more significant.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine",
title = "Životne navike kod osoba sa strabizmom, Life habits in people with strabismus",
pages = "342-337",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5345"
}
Filipović, F.,& Stanimirov, K.. (2023). Životne navike kod osoba sa strabizmom. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 337-342.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5345
Filipović F, Stanimirov K. Životne navike kod osoba sa strabizmom. in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine. 2023;:337-342.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5345 .
Filipović, Filip, Stanimirov, Ksenija, "Životne navike kod osoba sa strabizmom" in Zbornik radova - 12. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 27–28. oktobar 2023. Godine (2023):337-342,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5345 .

Upotreba uređaja za uvećanje teksta u rehabilitaciji starijih slabovidih osoba

Obrenović Ilić, Ivana; Grbović, Aleksandra; Stanimirov, Ksenija; Stamenković, Dragomir

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF), 2022)

TY  - CONF
AU  - Obrenović Ilić, Ivana
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Stamenković, Dragomir
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4953
AB  - Vodeći uzrok oštećenja vida kod populacije starije od 60 godina predstavlja senilna degeneracija makule. Osnovna karakteristika ovog oboljenja je progresivni gubitak centralnog vida koji otežava obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti, uključujući i čitanje. U održavanju nezavisnosti i sposobnosti čitanja uređaji za uvećanje mogu imati važnu ulogu. Od optičkih uređaja najčešće se prepisuju hiperkorektivne prizmatične naočare, ručne i stone lupe. Što se tiče složenijih, optoelektronskih uređaja, najčešće korišćena je TV lupa, ili tzv. zatvoreni televizijski sistem. Međutim, kod starijih slabovidih osoba su prisutni brojni problemi koji mogu dovesti do prekida u korišćenju prepisanih pomagala, pa je jedan od najvažnijih zadataka u rehabilitaciji vida određivanje odgovarajućeg uređaja za uvećanje teksta.
AB  - The most common cause of severe visual impairment among elderly persons is age- related macular degeneration (AMD). The main characteristic of AMD is a progressive loss of central vision, that causes many difficulties in variety activities essential to indepedent living, including loss of reading ability. Some of the magnification devices can play an important role in maintaining independence and reading ability. The most often prescribed optical magnification devices are hypercorrective prismatic spectacles, hand-held and stand magnifiers.
As for more complex optoelectronic devices, the most commonly is closed-circuit television (CCTV). However, elderly people with low vision encounter numerous problems that can lead to interruptions in the use of prescribed aids, so one of the most important tasks in vision rehabilitation is determining the appropriate device for magnifying the text.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
T1  - Upotreba uređaja za uvećanje teksta u rehabilitaciji starijih slabovidih osoba
T1  - Use of magnifying devices in the rehabilitation of elderly people with low vision
EP  - 83
SP  - 75
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4953
ER  - 
@conference{
author = "Obrenović Ilić, Ivana and Grbović, Aleksandra and Stanimirov, Ksenija and Stamenković, Dragomir",
year = "2022",
abstract = "Vodeći uzrok oštećenja vida kod populacije starije od 60 godina predstavlja senilna degeneracija makule. Osnovna karakteristika ovog oboljenja je progresivni gubitak centralnog vida koji otežava obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti, uključujući i čitanje. U održavanju nezavisnosti i sposobnosti čitanja uređaji za uvećanje mogu imati važnu ulogu. Od optičkih uređaja najčešće se prepisuju hiperkorektivne prizmatične naočare, ručne i stone lupe. Što se tiče složenijih, optoelektronskih uređaja, najčešće korišćena je TV lupa, ili tzv. zatvoreni televizijski sistem. Međutim, kod starijih slabovidih osoba su prisutni brojni problemi koji mogu dovesti do prekida u korišćenju prepisanih pomagala, pa je jedan od najvažnijih zadataka u rehabilitaciji vida određivanje odgovarajućeg uređaja za uvećanje teksta., The most common cause of severe visual impairment among elderly persons is age- related macular degeneration (AMD). The main characteristic of AMD is a progressive loss of central vision, that causes many difficulties in variety activities essential to indepedent living, including loss of reading ability. Some of the magnification devices can play an important role in maintaining independence and reading ability. The most often prescribed optical magnification devices are hypercorrective prismatic spectacles, hand-held and stand magnifiers.
As for more complex optoelectronic devices, the most commonly is closed-circuit television (CCTV). However, elderly people with low vision encounter numerous problems that can lead to interruptions in the use of prescribed aids, so one of the most important tasks in vision rehabilitation is determining the appropriate device for magnifying the text.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine",
title = "Upotreba uređaja za uvećanje teksta u rehabilitaciji starijih slabovidih osoba, Use of magnifying devices in the rehabilitation of elderly people with low vision",
pages = "83-75",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4953"
}
Obrenović Ilić, I., Grbović, A., Stanimirov, K.,& Stamenković, D.. (2022). Upotreba uređaja za uvećanje teksta u rehabilitaciji starijih slabovidih osoba. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)., 75-83.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4953
Obrenović Ilić I, Grbović A, Stanimirov K, Stamenković D. Upotreba uređaja za uvećanje teksta u rehabilitaciji starijih slabovidih osoba. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine. 2022;:75-83.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4953 .
Obrenović Ilić, Ivana, Grbović, Aleksandra, Stanimirov, Ksenija, Stamenković, Dragomir, "Upotreba uređaja za uvećanje teksta u rehabilitaciji starijih slabovidih osoba" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine (2022):75-83,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4953 .

Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment

Grbović, Aleksandra; Stanimirov, Ksenija; Ayyıldız, Emine; Banković, Slobodan; Jablan, Branka

(TEDMEM, 2022)

TY  - JOUR
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Ayyıldız, Emine
AU  - Banković, Slobodan
AU  - Jablan, Branka
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4417
AB  - Successive, serial mode of language input during tactile reading
has certain limitations compared to reading print and requires a lot
of effort during decoding. The aim of this causal-comparative
study was to identify some determinants of the students with
visual impairment reading efficiency in Serbia. The sample
consisted of 35 students of both genders, aged between 13 and 21,
who used braille as primary reading medium. Three-dimensional
Reading Test was used for the assessment. The measures of reading
efficiency were oral reading speed and reading comprehension.
Reading technique (one-handed vs. two-handed) and experience in
tactile reading were monitored as determinates which could
impede reading efficiency. ANOVA and Scheffe’s post hoc tests
were used to detect differences between various categories of
readers who have visual impairment. Results showed that in
average students with visual impairment read 51.61 words per
minute, with great variability of reading speed. Statistically
significant differences were found between the reading speed and
reading experience, as well as between the readers who have visual
impairment and use different reading techniques. Two-handed
readers achieve good reading speed, while one-handed readers are
considered as poor readers. The reading comprehension of the
students who have visual impairment ranges high regardless of the
reading speed, reading experience, or reading techniques. These
results indicated that tactile reading does not jeopardize reading
comprehension, it only threatens reading rate. Obtained findings
could serve as meaningful guidelines for educational approaches
to children with visual impairment.
AB  - Dokunsal okuma sırasında ardışık ve seri dil girişi modunun, basılı yazı okumaya kıyasla belirli sınırlılıkları vardır. Bu da, okumaya ilişkin kod çözme sırasında çok daha fazla çaba gerektirir. Bu nedensel-karşılaştırmalı çalışmanın amacı, Sırbistan'daki görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma etkililiğine tesir edebilecek bazı belirleyicileri ortaya koymaktır. Örneklem, birincil okuma yolu olarak braille alfabesini kullanan, yaşları 13 ile 21 arasında değişen, her iki cinsiyetten, görme yetersizliği olan 35 öğrenciden oluşmaktadır. Değerlendirme için Üç Boyutlu Okuma Testi kullanılmıştır. Çalışmada görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma etkililiğini anlamak için sözlü okuma hızı ve okuduğunu anlama değerlendirilmiştir. Okuma etkililiğini engelleyebilecek belirleyiciler olarak ise okuma tekniği (tek-elli ve iki-elli) ve dokunarak okuma deneyimi (braille'in kaç yıldır kullanıldığı) incelenmiştir. Görme yetersizliği olan öğrenciler arasındaki okuma etkililiğini belirleyen etkenlerin farklılığını incelemek için ANOVA ve Scheffe post hoc testleri kullanılmıştır. Sonuçlar, görme yetersizliği olan öğrencilerin, okuma hızlarının, tüm katılımcılar için büyük bir değişkenlik gösterse de dakikada ortalama 51.61 kelime olduğunu göstermiştir. Görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma hızları ve okuma deneyimleri arasında ve ayrıca farklı okuma teknikleri kullananlar arasında istatistiksel olarak anlamlı farklılıklar bulunmuştur. Buna göre, iki-elli okuma tekniğini kullanarak okuyanların okuma hızlarının yüksek, tek-elli okuma tekniğini kullanarak okuyanların okuma hızlarının ise düşük olduğu görülmüştür. Okuma hızları, okuma deneyimleri ya da okuma teknikleri ne olursa olsun, görme yetersizliği olan öğrencilerin okuduğunu anlama düzeyleri ise yüksektir. Araştırmanın bu sonuçları, dokunsal okumanın okuduğunu anlamayı tehlikeye atmadığını, sadece okuma hızını olumsuz olarak etkileyebileceğini göstermektedir. Elde edilen bulguların, görme yetersizliği olan çocukların eğitiminde yol gösterici olarak kullanılabileceği düşünülmektedir.
PB  - TEDMEM
T2  - Education and Science
T1  - Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment
T1  - Görme Yetersizliği Olan Öğrencilerin Okuma Etkililiğinin Belirleyicileri
EP  - 67
SP  - 55
VL  - 47
DO  - 10.15390/EB.2022.10271
ER  - 
@article{
author = "Grbović, Aleksandra and Stanimirov, Ksenija and Ayyıldız, Emine and Banković, Slobodan and Jablan, Branka",
year = "2022",
abstract = "Successive, serial mode of language input during tactile reading
has certain limitations compared to reading print and requires a lot
of effort during decoding. The aim of this causal-comparative
study was to identify some determinants of the students with
visual impairment reading efficiency in Serbia. The sample
consisted of 35 students of both genders, aged between 13 and 21,
who used braille as primary reading medium. Three-dimensional
Reading Test was used for the assessment. The measures of reading
efficiency were oral reading speed and reading comprehension.
Reading technique (one-handed vs. two-handed) and experience in
tactile reading were monitored as determinates which could
impede reading efficiency. ANOVA and Scheffe’s post hoc tests
were used to detect differences between various categories of
readers who have visual impairment. Results showed that in
average students with visual impairment read 51.61 words per
minute, with great variability of reading speed. Statistically
significant differences were found between the reading speed and
reading experience, as well as between the readers who have visual
impairment and use different reading techniques. Two-handed
readers achieve good reading speed, while one-handed readers are
considered as poor readers. The reading comprehension of the
students who have visual impairment ranges high regardless of the
reading speed, reading experience, or reading techniques. These
results indicated that tactile reading does not jeopardize reading
comprehension, it only threatens reading rate. Obtained findings
could serve as meaningful guidelines for educational approaches
to children with visual impairment., Dokunsal okuma sırasında ardışık ve seri dil girişi modunun, basılı yazı okumaya kıyasla belirli sınırlılıkları vardır. Bu da, okumaya ilişkin kod çözme sırasında çok daha fazla çaba gerektirir. Bu nedensel-karşılaştırmalı çalışmanın amacı, Sırbistan'daki görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma etkililiğine tesir edebilecek bazı belirleyicileri ortaya koymaktır. Örneklem, birincil okuma yolu olarak braille alfabesini kullanan, yaşları 13 ile 21 arasında değişen, her iki cinsiyetten, görme yetersizliği olan 35 öğrenciden oluşmaktadır. Değerlendirme için Üç Boyutlu Okuma Testi kullanılmıştır. Çalışmada görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma etkililiğini anlamak için sözlü okuma hızı ve okuduğunu anlama değerlendirilmiştir. Okuma etkililiğini engelleyebilecek belirleyiciler olarak ise okuma tekniği (tek-elli ve iki-elli) ve dokunarak okuma deneyimi (braille'in kaç yıldır kullanıldığı) incelenmiştir. Görme yetersizliği olan öğrenciler arasındaki okuma etkililiğini belirleyen etkenlerin farklılığını incelemek için ANOVA ve Scheffe post hoc testleri kullanılmıştır. Sonuçlar, görme yetersizliği olan öğrencilerin, okuma hızlarının, tüm katılımcılar için büyük bir değişkenlik gösterse de dakikada ortalama 51.61 kelime olduğunu göstermiştir. Görme yetersizliği olan öğrencilerin okuma hızları ve okuma deneyimleri arasında ve ayrıca farklı okuma teknikleri kullananlar arasında istatistiksel olarak anlamlı farklılıklar bulunmuştur. Buna göre, iki-elli okuma tekniğini kullanarak okuyanların okuma hızlarının yüksek, tek-elli okuma tekniğini kullanarak okuyanların okuma hızlarının ise düşük olduğu görülmüştür. Okuma hızları, okuma deneyimleri ya da okuma teknikleri ne olursa olsun, görme yetersizliği olan öğrencilerin okuduğunu anlama düzeyleri ise yüksektir. Araştırmanın bu sonuçları, dokunsal okumanın okuduğunu anlamayı tehlikeye atmadığını, sadece okuma hızını olumsuz olarak etkileyebileceğini göstermektedir. Elde edilen bulguların, görme yetersizliği olan çocukların eğitiminde yol gösterici olarak kullanılabileceği düşünülmektedir.",
publisher = "TEDMEM",
journal = "Education and Science",
title = "Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment, Görme Yetersizliği Olan Öğrencilerin Okuma Etkililiğinin Belirleyicileri",
pages = "67-55",
volume = "47",
doi = "10.15390/EB.2022.10271"
}
Grbović, A., Stanimirov, K., Ayyıldız, E., Banković, S.,& Jablan, B.. (2022). Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment. in Education and Science
TEDMEM., 47, 55-67.
https://doi.org/10.15390/EB.2022.10271
Grbović A, Stanimirov K, Ayyıldız E, Banković S, Jablan B. Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment. in Education and Science. 2022;47:55-67.
doi:10.15390/EB.2022.10271 .
Grbović, Aleksandra, Stanimirov, Ksenija, Ayyıldız, Emine, Banković, Slobodan, Jablan, Branka, "Determinants of Reading Efficiency of the Students with Visual Impairment" in Education and Science, 47 (2022):55-67,
https://doi.org/10.15390/EB.2022.10271 . .
2
3

Objective indicators of quality of life in people with different visual status

Stanimirov, Ksenija; Jablan, Branka; Mijatović, Luka; Grbović, Aleksandra

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2022)

TY  - JOUR
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Jablan, Branka
AU  - Mijatović, Luka
AU  - Grbović, Aleksandra
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4630
AB  - Introduction. Quality of life is a broad and complex construct. World Health Organization
refers to it as an “individual’s perception of their position in life (…) in relation to their
goals, expectations, standards, and concerns”. Reduced visual functions have a negative
impact on the overall individual’s functioning. Difficulties in accessing visual information
and problems in orientation and mobility create significant limitations in performing
daily activities and lead to diminished opportunities for education, work, social
participation, and leisure. Limited participation in the aforementioned areas with lower
social interactions have a negative impact on the individual’s quality of life. However, it
is unclear whether this construct of people with visual impairment is compromised due
to reduced ability to perform daily activities or due to difficulties in establishing social
interactions. Objectives. In an effort to indicate the consequences of visual impairment
on quality of life, the goal of this research was to determine the objective quality of life in
adults with different visual status when controlling the age. Methods. The Comprehensive
Quality of Life Scale was used to evaluate the quality of life. The sample consisted of 175
people – 92 participants with visual impairment and 83 participants without structural or
functional problems in the visual system. Results. Results of eight one-way ANCOVAs
indicated a significant effect of visual status on Objective quality of life in total (p < .001)
and on its four domains: Material well-being, Health, Productivity, Place in Community.
Conclusion. The effects of different visual status on the observed construct revealed
when age as a variable is controlled
AB  - Uvod: Kvalitet života je širok i složen konstrukt. Svetska zdravstvena organizacija ga
definiše kao „percepciju pojedinca o sopstvenom položaju u životu (...) u odnosu na
njegove ciljeve, očekivanja, standarde i interesovanja“. Snižene vidne funkcije imaju
negativan uticaj na celokupno funkcionisanje osobe. Teškoće u pristupu vizuelnim
informacijama i problemi u orijentaciji i kretanju stvaraju značajna ograničenja u
obavljanju svakodnevnih aktivnosti i dovode do smanjenih mogućnosti za obrazovanje,
rad, učešće u društvu i aktivnostima slobodnog vremena. Ograničeno učešće u
navedenim oblastima zajedno s nižim socijalnim interakcijama ima negativan uticaj
na kvalitet života pojedinca. Međutim, nejasno je da li je ovaj konstrukt kod osoba sa
oštećenjem vida kompromitovan zbog smanjene sposobnosti obavljanja svakodnevnih
aktivnosti ili zbog poteškoća u uspostavljanju socijalnih interakcija. Cilj: U nastojanju
da se ukaže na posledice oštećenja vida na kvalitet života, cilj ovog istraživanja je bio
utvrditi objektivan kvalitet života odraslih osoba s različitim vizuelnim statusom, kada
se kontroliše starost. Metode: Za procenu objektivnog kvaliteta života korišćena je
Sveobuhvatna skala kvaliteta života. Uzorak je činilo 175 odraslih osoba, od toga 92
ispitanika sa oštećenjem vida i 83 ispitanika bez strukturalnih ili funkcionalnih problema
u vizuelnom sistemu. Rezultati: Rezultati osam ANCOVA analiza ukazali su na značajan
uticaj vizuelnog statusa na objektivni kvalitet života u celini (p < .001) i na njegova četiri
domena: materijalno blagostanje, zdravlje, produktivnost i mesto u zajednici. Zaključak:
Prisutni su efekti različitog vizuelnog statusa na posmatrani konstrukt kada se kontroliše
starost kao varijabla.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Objective indicators of quality of life in people with different visual status
T1  - Objektivni indikatori kvaliteta života kod osoba s različitim vidnim statusom
EP  - 102
IS  - 2
SP  - 89
VL  - 21
DO  - 10.5937/specedreh21-35507
ER  - 
@article{
author = "Stanimirov, Ksenija and Jablan, Branka and Mijatović, Luka and Grbović, Aleksandra",
year = "2022",
abstract = "Introduction. Quality of life is a broad and complex construct. World Health Organization
refers to it as an “individual’s perception of their position in life (…) in relation to their
goals, expectations, standards, and concerns”. Reduced visual functions have a negative
impact on the overall individual’s functioning. Difficulties in accessing visual information
and problems in orientation and mobility create significant limitations in performing
daily activities and lead to diminished opportunities for education, work, social
participation, and leisure. Limited participation in the aforementioned areas with lower
social interactions have a negative impact on the individual’s quality of life. However, it
is unclear whether this construct of people with visual impairment is compromised due
to reduced ability to perform daily activities or due to difficulties in establishing social
interactions. Objectives. In an effort to indicate the consequences of visual impairment
on quality of life, the goal of this research was to determine the objective quality of life in
adults with different visual status when controlling the age. Methods. The Comprehensive
Quality of Life Scale was used to evaluate the quality of life. The sample consisted of 175
people – 92 participants with visual impairment and 83 participants without structural or
functional problems in the visual system. Results. Results of eight one-way ANCOVAs
indicated a significant effect of visual status on Objective quality of life in total (p < .001)
and on its four domains: Material well-being, Health, Productivity, Place in Community.
Conclusion. The effects of different visual status on the observed construct revealed
when age as a variable is controlled, Uvod: Kvalitet života je širok i složen konstrukt. Svetska zdravstvena organizacija ga
definiše kao „percepciju pojedinca o sopstvenom položaju u životu (...) u odnosu na
njegove ciljeve, očekivanja, standarde i interesovanja“. Snižene vidne funkcije imaju
negativan uticaj na celokupno funkcionisanje osobe. Teškoće u pristupu vizuelnim
informacijama i problemi u orijentaciji i kretanju stvaraju značajna ograničenja u
obavljanju svakodnevnih aktivnosti i dovode do smanjenih mogućnosti za obrazovanje,
rad, učešće u društvu i aktivnostima slobodnog vremena. Ograničeno učešće u
navedenim oblastima zajedno s nižim socijalnim interakcijama ima negativan uticaj
na kvalitet života pojedinca. Međutim, nejasno je da li je ovaj konstrukt kod osoba sa
oštećenjem vida kompromitovan zbog smanjene sposobnosti obavljanja svakodnevnih
aktivnosti ili zbog poteškoća u uspostavljanju socijalnih interakcija. Cilj: U nastojanju
da se ukaže na posledice oštećenja vida na kvalitet života, cilj ovog istraživanja je bio
utvrditi objektivan kvalitet života odraslih osoba s različitim vizuelnim statusom, kada
se kontroliše starost. Metode: Za procenu objektivnog kvaliteta života korišćena je
Sveobuhvatna skala kvaliteta života. Uzorak je činilo 175 odraslih osoba, od toga 92
ispitanika sa oštećenjem vida i 83 ispitanika bez strukturalnih ili funkcionalnih problema
u vizuelnom sistemu. Rezultati: Rezultati osam ANCOVA analiza ukazali su na značajan
uticaj vizuelnog statusa na objektivni kvalitet života u celini (p < .001) i na njegova četiri
domena: materijalno blagostanje, zdravlje, produktivnost i mesto u zajednici. Zaključak:
Prisutni su efekti različitog vizuelnog statusa na posmatrani konstrukt kada se kontroliše
starost kao varijabla.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Objective indicators of quality of life in people with different visual status, Objektivni indikatori kvaliteta života kod osoba s različitim vidnim statusom",
pages = "102-89",
number = "2",
volume = "21",
doi = "10.5937/specedreh21-35507"
}
Stanimirov, K., Jablan, B., Mijatović, L.,& Grbović, A.. (2022). Objective indicators of quality of life in people with different visual status. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 21(2), 89-102.
https://doi.org/10.5937/specedreh21-35507
Stanimirov K, Jablan B, Mijatović L, Grbović A. Objective indicators of quality of life in people with different visual status. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2022;21(2):89-102.
doi:10.5937/specedreh21-35507 .
Stanimirov, Ksenija, Jablan, Branka, Mijatović, Luka, Grbović, Aleksandra, "Objective indicators of quality of life in people with different visual status" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 21, no. 2 (2022):89-102,
https://doi.org/10.5937/specedreh21-35507 . .
1
1

Kvalitet života odraslih slepogluvih osoba

Stanimirov, Ksenija; Jablan, Branka

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF), 2022)

TY  - CONF
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Jablan, Branka
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4954
AB  - Slepogluvoća je dvostruko senzorno oštećenje koje ograničava osobu u brojnim područjima funkcionisanja, a posebno izražene mogu biti teškoće u komunikaciji, pristupu informacijama i mobilnosti. Oštećenje vida i oštećenje sluha su često prisutni u kasnijem životnom dobu i utiču na fi- zičko i psihičko stanje osobe, na njeno učešće u društvu i na kvalitet života.
Rezultati studija ukazuju na to da se očekuje porast broja osoba sa dvostru- kom senzornom ometenošću i, s tim u vezi, ukazuju i na neophodnost razvijanja strategija za kvalitetnije obrazovanje i učešće slepogluvih osoba u društve- nim aktivnostima. Pored postojanja usluga koje pružaju tumači i asistenti, u literaturi je istaknut značaj posebno obučenih vodiča koji bi slepogluvim osobama pomagali da savladaju sredinske barijere, pružali bi im socijalnu pod- ršku i, eventualno, usluge prevoza.
Cilj rada je da se predstave rezultati istraživanja u vezi s kvalitetom ži- vota osoba s dvostrukim senzornim oštećenjem.
AB  - Deafblindness is a dual sensory impairment that limits a person in many areas, and especially severe can be difficulties in communication, access to information and mobility. Visual impairment and hearing impairment are often acquired later in life and affect a person’s physical and psychological condition, participation in society and quality of life.
The results of the studies indicate that the number of people with dual sensory impairment is expected to increase in the future and, with that in mind, the necessity of developing strategies for the participation of deafblind people in social activities is also accentuated. In addition to the services provided by interpreters and assistants, the literature highlights the importance of specially trained guides who would help deafblind people overcome environmental barriers, provide them with social support and, possibly, transportation services.
The aim of the paper is to present the results of research related to the quality of life of persons with double sensory impairment.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
T1  - Kvalitet života odraslih slepogluvih osoba
T1  - Quality of life of deafblind people
EP  - 92
SP  - 85
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4954
ER  - 
@conference{
author = "Stanimirov, Ksenija and Jablan, Branka",
year = "2022",
abstract = "Slepogluvoća je dvostruko senzorno oštećenje koje ograničava osobu u brojnim područjima funkcionisanja, a posebno izražene mogu biti teškoće u komunikaciji, pristupu informacijama i mobilnosti. Oštećenje vida i oštećenje sluha su često prisutni u kasnijem životnom dobu i utiču na fi- zičko i psihičko stanje osobe, na njeno učešće u društvu i na kvalitet života.
Rezultati studija ukazuju na to da se očekuje porast broja osoba sa dvostru- kom senzornom ometenošću i, s tim u vezi, ukazuju i na neophodnost razvijanja strategija za kvalitetnije obrazovanje i učešće slepogluvih osoba u društve- nim aktivnostima. Pored postojanja usluga koje pružaju tumači i asistenti, u literaturi je istaknut značaj posebno obučenih vodiča koji bi slepogluvim osobama pomagali da savladaju sredinske barijere, pružali bi im socijalnu pod- ršku i, eventualno, usluge prevoza.
Cilj rada je da se predstave rezultati istraživanja u vezi s kvalitetom ži- vota osoba s dvostrukim senzornim oštećenjem., Deafblindness is a dual sensory impairment that limits a person in many areas, and especially severe can be difficulties in communication, access to information and mobility. Visual impairment and hearing impairment are often acquired later in life and affect a person’s physical and psychological condition, participation in society and quality of life.
The results of the studies indicate that the number of people with dual sensory impairment is expected to increase in the future and, with that in mind, the necessity of developing strategies for the participation of deafblind people in social activities is also accentuated. In addition to the services provided by interpreters and assistants, the literature highlights the importance of specially trained guides who would help deafblind people overcome environmental barriers, provide them with social support and, possibly, transportation services.
The aim of the paper is to present the results of research related to the quality of life of persons with double sensory impairment.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine",
title = "Kvalitet života odraslih slepogluvih osoba, Quality of life of deafblind people",
pages = "92-85",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4954"
}
Stanimirov, K.,& Jablan, B.. (2022). Kvalitet života odraslih slepogluvih osoba. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)., 85-92.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4954
Stanimirov K, Jablan B. Kvalitet života odraslih slepogluvih osoba. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine. 2022;:85-92.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4954 .
Stanimirov, Ksenija, Jablan, Branka, "Kvalitet života odraslih slepogluvih osoba" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine (2022):85-92,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4954 .

Stereotipi o osobama sa oštećenjem vida u kinematografiji

Jeremić, Miloš; Anđelković, Marija; Stanimirov, Ksenija; Vučinić, Vesna; Martać, Valentina

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF), 2022)

TY  - CONF
AU  - Jeremić, Miloš
AU  - Anđelković, Marija
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Vučinić, Vesna
AU  - Martać, Valentina
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4967
AB  - Predstavljanje osoba sa oštećenjem vida u književnosti, medijima i filmu značajno utiče na formiranje stavova prema njima. Pored ostalih činilaca, po- stepeno menjanje stavova uslovljeno stvaranjem što realnije slike u medijskom diskursu doprinosi menjanju predstava kod većinske populacije i prihvatanju ovih osoba kao ravnopravnih članova zajednice.
Uočljivo je da se u medijima često koriste neadekvatna terminologija o oso- bama sa oštećenjem vida i negativne i stereotipne poruke o njima. Film kao značajan medijski sadržaj može doprineti diskriminaciji dajući lažnu sli- ku o njihovim potencijalima, uticaju prisutnog oštećenja na svakodenvni život, međuljudske odnose i druge aspekte života ovih osoba. S jedne strane, osobe sa oštećenjem vida se na filmu prikazuju kao nemoćne, žrtve vlastitog oštećenja ili društva u kome žive. S druge strane, prikazuju se kao heroji koji su posebnim sposobnostima kompenzovali gubitak vida i prevazišli sve iza- zove. Te sposobnosti najčešće podrazumevaju atipično razvijen sluh, mudrost, orijentaciju u prostoru ili neuobičajenu spretnost.
U filmovima i drugim kulturnim ostvarenjima likove slepih osoba uglav- nom glume profesionalci bez oštećenja vida. Ponekad je njihova gluma prena- glašena, praćena neprirodnim, ukočenim pokretima tela, čime se slepe osobe prikazuju na pogrešan, karikaturalan način. Poželjno bi bilo da se više osoba sa oštećenjem vida angažuje u filmskoj produkciji, kao i da se likovi osoba sa oštećenjem vida prikazuju na realan i afirmativan način.
AB  - Representation of visually impaired persons in literature, media and film significantly influenced the formation of attitudes toward them. In addition to other factors, the gradual change of attitudes, conditioned by the creation of a more realistic image in the media discourse contributes to changing the ideas of the majority population and the acceptance of these people as equal community members.
It is noticeable that inadequate terminology about people with visual impairment, as well as negative and stereotypical messages about them, often appear in the media.
The film as a significant media content can contribute to discrimination by giving a false image of their potential, the impact of the existing impairment on everyday life, interpersonal relationships and other lives aspects of these persons. One point of view in the film is that people with visual impairment are portrayed as powerless, victims of their own impairment or the society in which they live. On the other hand, they are shown as heroes who compensated for the loss of sight with special abilities and overcame all the challenges. These abilities usually include atypically developed hearing, wisdom, orientation in space or unusual handiness.
In the movies and other cultural productions, the characters of blind people are mostly played by professionals without visual impairment. Sometimes their acting is exaggerated, accompanied by unnatural, stiff body movements, thus portraying blind people in a wrong, caricature way. It would be desirable if more people with visual impairment were involved in film production, as well as if the characters of aforementioned people were portrayed in a realistic and affirmative way.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
T1  - Stereotipi o osobama sa oštećenjem vida u kinematografiji
T1  - Stereotypes about people with visual impairment in cinematography
EP  - 218
SP  - 211
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4967
ER  - 
@conference{
author = "Jeremić, Miloš and Anđelković, Marija and Stanimirov, Ksenija and Vučinić, Vesna and Martać, Valentina",
year = "2022",
abstract = "Predstavljanje osoba sa oštećenjem vida u književnosti, medijima i filmu značajno utiče na formiranje stavova prema njima. Pored ostalih činilaca, po- stepeno menjanje stavova uslovljeno stvaranjem što realnije slike u medijskom diskursu doprinosi menjanju predstava kod većinske populacije i prihvatanju ovih osoba kao ravnopravnih članova zajednice.
Uočljivo je da se u medijima često koriste neadekvatna terminologija o oso- bama sa oštećenjem vida i negativne i stereotipne poruke o njima. Film kao značajan medijski sadržaj može doprineti diskriminaciji dajući lažnu sli- ku o njihovim potencijalima, uticaju prisutnog oštećenja na svakodenvni život, međuljudske odnose i druge aspekte života ovih osoba. S jedne strane, osobe sa oštećenjem vida se na filmu prikazuju kao nemoćne, žrtve vlastitog oštećenja ili društva u kome žive. S druge strane, prikazuju se kao heroji koji su posebnim sposobnostima kompenzovali gubitak vida i prevazišli sve iza- zove. Te sposobnosti najčešće podrazumevaju atipično razvijen sluh, mudrost, orijentaciju u prostoru ili neuobičajenu spretnost.
U filmovima i drugim kulturnim ostvarenjima likove slepih osoba uglav- nom glume profesionalci bez oštećenja vida. Ponekad je njihova gluma prena- glašena, praćena neprirodnim, ukočenim pokretima tela, čime se slepe osobe prikazuju na pogrešan, karikaturalan način. Poželjno bi bilo da se više osoba sa oštećenjem vida angažuje u filmskoj produkciji, kao i da se likovi osoba sa oštećenjem vida prikazuju na realan i afirmativan način., Representation of visually impaired persons in literature, media and film significantly influenced the formation of attitudes toward them. In addition to other factors, the gradual change of attitudes, conditioned by the creation of a more realistic image in the media discourse contributes to changing the ideas of the majority population and the acceptance of these people as equal community members.
It is noticeable that inadequate terminology about people with visual impairment, as well as negative and stereotypical messages about them, often appear in the media.
The film as a significant media content can contribute to discrimination by giving a false image of their potential, the impact of the existing impairment on everyday life, interpersonal relationships and other lives aspects of these persons. One point of view in the film is that people with visual impairment are portrayed as powerless, victims of their own impairment or the society in which they live. On the other hand, they are shown as heroes who compensated for the loss of sight with special abilities and overcame all the challenges. These abilities usually include atypically developed hearing, wisdom, orientation in space or unusual handiness.
In the movies and other cultural productions, the characters of blind people are mostly played by professionals without visual impairment. Sometimes their acting is exaggerated, accompanied by unnatural, stiff body movements, thus portraying blind people in a wrong, caricature way. It would be desirable if more people with visual impairment were involved in film production, as well as if the characters of aforementioned people were portrayed in a realistic and affirmative way.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine",
title = "Stereotipi o osobama sa oštećenjem vida u kinematografiji, Stereotypes about people with visual impairment in cinematography",
pages = "218-211",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4967"
}
Jeremić, M., Anđelković, M., Stanimirov, K., Vučinić, V.,& Martać, V.. (2022). Stereotipi o osobama sa oštećenjem vida u kinematografiji. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)., 211-218.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4967
Jeremić M, Anđelković M, Stanimirov K, Vučinić V, Martać V. Stereotipi o osobama sa oštećenjem vida u kinematografiji. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine. 2022;:211-218.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4967 .
Jeremić, Miloš, Anđelković, Marija, Stanimirov, Ksenija, Vučinić, Vesna, Martać, Valentina, "Stereotipi o osobama sa oštećenjem vida u kinematografiji" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup " obrazovanje i rehabilitacija odraslih osoba sa smetnjama u razvoju i problemima u ponašanju ", Beograd, Srbija, 21. decembar 2022. godine (2022):211-218,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4967 .

Funkcionalni pristup i učenje matematike dece sa višestrukim smetnjama

Jablan, Branka; Stanimirov, Ksenija; Maksimović, Jasna

(Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli., 2022)

TY  - CONF
AU  - Jablan, Branka
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Maksimović, Jasna
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4759
AB  - U širem smislu, matematika predstavlja nauku o količini, strukturi, prostoru i promenama. Kao nastavni predmet izučava se na različitim nivoima školovanja. Usvajanje matematičkih znanja je važno za obrazovanje, ali i za svakodnevni život, što objašnjava značaj koji ovaj predmet zauzima u nastavnom planu i programu. Kada se govori o tome koji su ciljevi i ishodi nastave matematike sa učenicima sa višestrukim smetnjama, važno je istaći da oni prate funkcionalni kurikulum u okviru kojeg se učenje zasniva upravo na aktivnostima koje se realizuju u prirodnom okruženju. Učenjem kroz uključivanje u realne, svakodnevne situacije podstiču se samostalnost i socijalna participacija ovih učenika. Isticanje načina i mesta na kojima se nastava odvija je specifičnost funkcionalng kurikuluma. Cilj rada je prikazati pristupe i strategije za usvajanje matematičkih sadržaja učenika sa višestrukim smetnjama. Podaci su prikupljeni pregledom dostupnih štampanih izvora i elektronskih baza ERIC, JSTOR, Google Scholar, sa odgovarajućim ključnim rečima. Heterogenost populacije višestruko ometenih ne omogućava primenu univerzalnih metoda rada, već isključivo individualni pristup radi sticanja znanja. Fokus treba da bude na snagama i interesima učenika, a ide se ka oblastima u kojima je potrebno poboljšanje, bez obzira na hronološki uzrast. Učenje treba da se odvija kroz prirodne rutine, u svakodnevnim situacijama, kroz socijalne interakcije, uz primenu određenih strategija.
AB  - In a broader sense, mathematics is the science of quantity, structure, space, and change. As a school subject, it is studied at different levels of education. Acquisition of mathematical knowledge is important for education, but also for everyday life, which explains the importance of this subject in the curriculum. When it comes to goals and outcomes of teaching mathematics to students with multiple disabilities, it is important to point out that they follow a functional curriculum in which learning is based on activities that are realized in the natural environment. Learning through involment in real, everyday activities encourages the independence and social participation of these students. Emphasizing the ways and places where teaching takes place is a specific feature of the functional curriculum. The aim of this paper is to present approaches and strategies for the adoption of mathematical content of students with multiple disabilities. Data was collected by reviewing available printed sources and electronic databases ERIC, JSTOR, Google Scholar, with appropriate keywords. The heterogeneity of the population with multiple disabilities does not allow the application of universal methods of work, instead, an individual approach should be used for knowledge acquisition. The focus should be on students’ strengths and interests, and the goal is to master the areas where improvement is needed, regardless of chronological age. Learning should take place through natural routines, in everyday situations, through social interactions, with the application of certain strategies
PB  - Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli.
C3  - Tematski zbornik radova XIII Međunarodne naučno-stručne konferencije „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“
T1  - Funkcionalni pristup i učenje matematike dece sa višestrukim smetnjama
T1  - Functional approach and learning mathematics for children with multiple disabilities
EP  - 661
SP  - 649
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4759
ER  - 
@conference{
author = "Jablan, Branka and Stanimirov, Ksenija and Maksimović, Jasna",
year = "2022",
abstract = "U širem smislu, matematika predstavlja nauku o količini, strukturi, prostoru i promenama. Kao nastavni predmet izučava se na različitim nivoima školovanja. Usvajanje matematičkih znanja je važno za obrazovanje, ali i za svakodnevni život, što objašnjava značaj koji ovaj predmet zauzima u nastavnom planu i programu. Kada se govori o tome koji su ciljevi i ishodi nastave matematike sa učenicima sa višestrukim smetnjama, važno je istaći da oni prate funkcionalni kurikulum u okviru kojeg se učenje zasniva upravo na aktivnostima koje se realizuju u prirodnom okruženju. Učenjem kroz uključivanje u realne, svakodnevne situacije podstiču se samostalnost i socijalna participacija ovih učenika. Isticanje načina i mesta na kojima se nastava odvija je specifičnost funkcionalng kurikuluma. Cilj rada je prikazati pristupe i strategije za usvajanje matematičkih sadržaja učenika sa višestrukim smetnjama. Podaci su prikupljeni pregledom dostupnih štampanih izvora i elektronskih baza ERIC, JSTOR, Google Scholar, sa odgovarajućim ključnim rečima. Heterogenost populacije višestruko ometenih ne omogućava primenu univerzalnih metoda rada, već isključivo individualni pristup radi sticanja znanja. Fokus treba da bude na snagama i interesima učenika, a ide se ka oblastima u kojima je potrebno poboljšanje, bez obzira na hronološki uzrast. Učenje treba da se odvija kroz prirodne rutine, u svakodnevnim situacijama, kroz socijalne interakcije, uz primenu određenih strategija., In a broader sense, mathematics is the science of quantity, structure, space, and change. As a school subject, it is studied at different levels of education. Acquisition of mathematical knowledge is important for education, but also for everyday life, which explains the importance of this subject in the curriculum. When it comes to goals and outcomes of teaching mathematics to students with multiple disabilities, it is important to point out that they follow a functional curriculum in which learning is based on activities that are realized in the natural environment. Learning through involment in real, everyday activities encourages the independence and social participation of these students. Emphasizing the ways and places where teaching takes place is a specific feature of the functional curriculum. The aim of this paper is to present approaches and strategies for the adoption of mathematical content of students with multiple disabilities. Data was collected by reviewing available printed sources and electronic databases ERIC, JSTOR, Google Scholar, with appropriate keywords. The heterogeneity of the population with multiple disabilities does not allow the application of universal methods of work, instead, an individual approach should be used for knowledge acquisition. The focus should be on students’ strengths and interests, and the goal is to master the areas where improvement is needed, regardless of chronological age. Learning should take place through natural routines, in everyday situations, through social interactions, with the application of certain strategies",
publisher = "Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli.",
journal = "Tematski zbornik radova XIII Međunarodne naučno-stručne konferencije „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“",
title = "Funkcionalni pristup i učenje matematike dece sa višestrukim smetnjama, Functional approach and learning mathematics for children with multiple disabilities",
pages = "661-649",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4759"
}
Jablan, B., Stanimirov, K.,& Maksimović, J.. (2022). Funkcionalni pristup i učenje matematike dece sa višestrukim smetnjama. in Tematski zbornik radova XIII Međunarodne naučno-stručne konferencije „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“
Udruženje za podršku i kreativni razvoj djece i mladih i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli.., 649-661.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4759
Jablan B, Stanimirov K, Maksimović J. Funkcionalni pristup i učenje matematike dece sa višestrukim smetnjama. in Tematski zbornik radova XIII Međunarodne naučno-stručne konferencije „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“. 2022;:649-661.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4759 .
Jablan, Branka, Stanimirov, Ksenija, Maksimović, Jasna, "Funkcionalni pristup i učenje matematike dece sa višestrukim smetnjama" in Tematski zbornik radova XIII Međunarodne naučno-stručne konferencije „Unapređenje kvalitete života djece i mladih“ (2022):649-661,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4759 .

Matematika za decu s oštećenjem vida

Stanimirov, Ksenija

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2022)

TY  - BOOK
AU  - Stanimirov, Ksenija
PY  - 2022
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4574
AB  - Matematika je nauka s kojom se svakodnevno susrećemo. Još od davnih
vremena korišćena je u praksi, i to za potrebe računanja prilikom trgovine,
merenja zemljišta, predviđanja astronomskih događaja. Danas se ubraja u osnovna
akademska znanja, a izučava se kao obavezni školski predmet. Njen značaj se
ogleda u osposobljavanju učenika za samostalno rešavanje problema, izvođenje
zaključaka, ali i za primenu u svakodnevnom životu. Međutim, sadržaji iz oblasti
prirodno-matematičkih predmeta, u koje spada i matematika, deci s oštećenjem
vida predstavljaju naročit problem. Najpre zbog toga što se oni velikim delom
zasnivaju na vizuelnom predstavljanju i posmatranju, pa se smatra da su nedostupni
slepim i slabovidim učenicima. Dodatno, pored vizuelne prirode, teškoću može da
predstavlja i apstraktnost matematičkih koncepata, zbog čega se ovaj predmet
može svrstati među teže i zahtevnije koje slepi i slabovidi učenici treba da savladaju.
Ipak, proces učenja i potrebe i ciljevi obrazovanja dece s oštećenjem vida isti su kao
i oni koji važe za njihove vršnjake tipičnog razvoja. To znači da je potrebno pronaći
specifičan pristup zadovoljavanju potreba i realizaciji ciljeva u nastavi matematike
bez obzira na prisutne teškoće koje su posledica nemogućnosti ili sniženih
mogućnosti obrade vizuelnih informacija. Ove teškoće se svakako mogu umanjiti
primenom odgovarajućih metoda rada, nastavnih sredstava i asistivne tehnologije.
Dakle, ukoliko se prilagode materijali i didaktička sredstva koji se u nastavi koriste
i ukoliko se deci sa oštećenjem vida obezbedi neophodna asistivna tehnologija, biće
ostvareni i osnovni preduslovi za njihov uspeh u nastavi matematike.
Primarni motiv za bavljenje ovom temom bio je primetan nedostatak
literature na srpskom jeziku. Dodatni podsticaj za pisanje predstavljala je potreba
da se ključni činioci procesa učenja matematike kada su u pitanju deca s oštećenjem
vida nađu na jednom mestu.
Ova publikacija sadrži informacije koje će biti korisne studentima edukacijskorehabilitacijskih
fakulteta,
kao
i
studentima
srodnih
fakulteta
pedagoškog

usmerenja,
vaspitačima,
nastavnicima
u
zaposlenim
u
redovnim
školama
u
kojima

se

školuju deca s oštećenjem vida, kao i defektolozima-tiflolozima zaposlenim
u školama. U tekstu su predstavljene karakteristike kognitivnog razvoja slepe i
slabovide dece, opisane su specifičnosti njihovog učenja i teškoća s kojima se u
nastavi susreću. Istaknuta je uloga učitelja za kvalitetno obrazovanje učenika s
oštećenjem vida, a dati su i primer kako na najbolji mogući način strukturisati i
prilagoditi nastavna sredstva, metode rada, kao i okruženje, da bi se obezbedili
adekvatni uslovi za decu iz ove populacije. Navedena su metodička uputstva
za obradu i usvajanje matematičkih sadržaja iz redovnog nastavnog plana i
programa. Pored toga, opisan je i funkcionalni pristup učenju matematike koji se
primenjuje u radu s decom s oštećenjem vida i pridruženim smetnjama. Svrha ovog
rukopisa je da pruži osnovne informacije i smernice o prenošenju matematičkih znanja učenicima s oštećenjem vida, kako bi svi koji rade s njima postali spremnji i
samouvereniji u celom procesu.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
T1  - Matematika za decu s oštećenjem vida
EP  - 165
SP  - 1
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4574
ER  - 
@book{
author = "Stanimirov, Ksenija",
year = "2022",
abstract = "Matematika je nauka s kojom se svakodnevno susrećemo. Još od davnih
vremena korišćena je u praksi, i to za potrebe računanja prilikom trgovine,
merenja zemljišta, predviđanja astronomskih događaja. Danas se ubraja u osnovna
akademska znanja, a izučava se kao obavezni školski predmet. Njen značaj se
ogleda u osposobljavanju učenika za samostalno rešavanje problema, izvođenje
zaključaka, ali i za primenu u svakodnevnom životu. Međutim, sadržaji iz oblasti
prirodno-matematičkih predmeta, u koje spada i matematika, deci s oštećenjem
vida predstavljaju naročit problem. Najpre zbog toga što se oni velikim delom
zasnivaju na vizuelnom predstavljanju i posmatranju, pa se smatra da su nedostupni
slepim i slabovidim učenicima. Dodatno, pored vizuelne prirode, teškoću može da
predstavlja i apstraktnost matematičkih koncepata, zbog čega se ovaj predmet
može svrstati među teže i zahtevnije koje slepi i slabovidi učenici treba da savladaju.
Ipak, proces učenja i potrebe i ciljevi obrazovanja dece s oštećenjem vida isti su kao
i oni koji važe za njihove vršnjake tipičnog razvoja. To znači da je potrebno pronaći
specifičan pristup zadovoljavanju potreba i realizaciji ciljeva u nastavi matematike
bez obzira na prisutne teškoće koje su posledica nemogućnosti ili sniženih
mogućnosti obrade vizuelnih informacija. Ove teškoće se svakako mogu umanjiti
primenom odgovarajućih metoda rada, nastavnih sredstava i asistivne tehnologije.
Dakle, ukoliko se prilagode materijali i didaktička sredstva koji se u nastavi koriste
i ukoliko se deci sa oštećenjem vida obezbedi neophodna asistivna tehnologija, biće
ostvareni i osnovni preduslovi za njihov uspeh u nastavi matematike.
Primarni motiv za bavljenje ovom temom bio je primetan nedostatak
literature na srpskom jeziku. Dodatni podsticaj za pisanje predstavljala je potreba
da se ključni činioci procesa učenja matematike kada su u pitanju deca s oštećenjem
vida nađu na jednom mestu.
Ova publikacija sadrži informacije koje će biti korisne studentima edukacijskorehabilitacijskih
fakulteta,
kao
i
studentima
srodnih
fakulteta
pedagoškog

usmerenja,
vaspitačima,
nastavnicima
u
zaposlenim
u
redovnim
školama
u
kojima

se

školuju deca s oštećenjem vida, kao i defektolozima-tiflolozima zaposlenim
u školama. U tekstu su predstavljene karakteristike kognitivnog razvoja slepe i
slabovide dece, opisane su specifičnosti njihovog učenja i teškoća s kojima se u
nastavi susreću. Istaknuta je uloga učitelja za kvalitetno obrazovanje učenika s
oštećenjem vida, a dati su i primer kako na najbolji mogući način strukturisati i
prilagoditi nastavna sredstva, metode rada, kao i okruženje, da bi se obezbedili
adekvatni uslovi za decu iz ove populacije. Navedena su metodička uputstva
za obradu i usvajanje matematičkih sadržaja iz redovnog nastavnog plana i
programa. Pored toga, opisan je i funkcionalni pristup učenju matematike koji se
primenjuje u radu s decom s oštećenjem vida i pridruženim smetnjama. Svrha ovog
rukopisa je da pruži osnovne informacije i smernice o prenošenju matematičkih znanja učenicima s oštećenjem vida, kako bi svi koji rade s njima postali spremnji i
samouvereniji u celom procesu.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
title = "Matematika za decu s oštećenjem vida",
pages = "165-1",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4574"
}
Stanimirov, K.. (2022). Matematika za decu s oštećenjem vida. 
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 1-165.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4574
Stanimirov K. Matematika za decu s oštećenjem vida. 2022;:1-165.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4574 .
Stanimirov, Ksenija, "Matematika za decu s oštećenjem vida" (2022):1-165,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4574 .

Uticaj pandemije covid-19 na svakodnevno funkcionisanje osoba sa oštećenjem vida

Jablan, Branka; Stekić, Dunja; Stanimirov, Ksenija

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2021)

TY  - CONF
AU  - Jablan, Branka
AU  - Stekić, Dunja
AU  - Stanimirov, Ksenija
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4081
AB  - Pandemija izazvana novim koronavirusom (SARS-CoV-2) dovela je do značajnih pro- mena u mnogim aspektima i oblastima funkcionisanja. Ovaj virus se veoma lako širi i ugrožava sve osobe, bez obzira na uzrast i opšte zdravstveno stanje.
Cilj rada bio je utvrditi kako je pandemija COVID-19 uticala na svakodnevno funkcionisanje osoba sa oštećenjem vida. Istraživanjem je obuhvaćeno 29 is- pitanika sa oštećenjem vida, uzrasta od 20 do 50 godina, oba pola, različitih nivoa obrazovanja i radnog statusa.
Većina ispitanika u uzorku (93,1%) nije imala problema sa dobijanjem informacija o COVID-19. U najvećem procentu ispitanici su naveli da nemaju problem sa obavljanjem svakodnevnih aktivnosti (86,7%) i da im je osećaj izolacije isti kao i pre pandemije (44,8%). Utvrđeno je da je najveći broj ispi- tanika sa oštećenjem vida osetio srednji uticaj pandemije COVID-19 na sva- kodnevno funkcionisanje i da ne postoji statistički značajna razlika među kategorijama vezano za doživljavanje ograničenja tokom pandemije.
AB  - The coronavirus induced pandemic (COVID-19) has led to significant changes in many aspects and areas of functioning. This virus spreads easily and threatens all people regardless of age and general health.
The aim of this study was to determine how COVID-19 affected the daily functioning of persons with visual impairment. The study included 29 respondents with visual impairment, aged 20 to 50, both genders, different levels of education and employment status.
The majority of respondents in the sample (93,1%) had no problems obtaining information about COVID-19. The largest percentage of respondents declared that they haven’t had problem with performing daily activities (86,7%) and that their sense of isolation is the same as before the pandemic (44,8%). It was determined that the largest number of subjects with visual impairment felt the medium impact of COVID-19 on daily functioning and that there is no statistically significant difference between the categories related to experiencing limitations during a pandemic.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine
T1  - Uticaj pandemije covid-19 na svakodnevno funkcionisanje osoba sa oštećenjem vida
T1  - The impact of Covid-19 pandemic on daily functioning of people with visual impairment
EP  - 86
SP  - 77
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4081
ER  - 
@conference{
author = "Jablan, Branka and Stekić, Dunja and Stanimirov, Ksenija",
year = "2021",
abstract = "Pandemija izazvana novim koronavirusom (SARS-CoV-2) dovela je do značajnih pro- mena u mnogim aspektima i oblastima funkcionisanja. Ovaj virus se veoma lako širi i ugrožava sve osobe, bez obzira na uzrast i opšte zdravstveno stanje.
Cilj rada bio je utvrditi kako je pandemija COVID-19 uticala na svakodnevno funkcionisanje osoba sa oštećenjem vida. Istraživanjem je obuhvaćeno 29 is- pitanika sa oštećenjem vida, uzrasta od 20 do 50 godina, oba pola, različitih nivoa obrazovanja i radnog statusa.
Većina ispitanika u uzorku (93,1%) nije imala problema sa dobijanjem informacija o COVID-19. U najvećem procentu ispitanici su naveli da nemaju problem sa obavljanjem svakodnevnih aktivnosti (86,7%) i da im je osećaj izolacije isti kao i pre pandemije (44,8%). Utvrđeno je da je najveći broj ispi- tanika sa oštećenjem vida osetio srednji uticaj pandemije COVID-19 na sva- kodnevno funkcionisanje i da ne postoji statistički značajna razlika među kategorijama vezano za doživljavanje ograničenja tokom pandemije., The coronavirus induced pandemic (COVID-19) has led to significant changes in many aspects and areas of functioning. This virus spreads easily and threatens all people regardless of age and general health.
The aim of this study was to determine how COVID-19 affected the daily functioning of persons with visual impairment. The study included 29 respondents with visual impairment, aged 20 to 50, both genders, different levels of education and employment status.
The majority of respondents in the sample (93,1%) had no problems obtaining information about COVID-19. The largest percentage of respondents declared that they haven’t had problem with performing daily activities (86,7%) and that their sense of isolation is the same as before the pandemic (44,8%). It was determined that the largest number of subjects with visual impairment felt the medium impact of COVID-19 on daily functioning and that there is no statistically significant difference between the categories related to experiencing limitations during a pandemic.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine",
title = "Uticaj pandemije covid-19 na svakodnevno funkcionisanje osoba sa oštećenjem vida, The impact of Covid-19 pandemic on daily functioning of people with visual impairment",
pages = "86-77",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4081"
}
Jablan, B., Stekić, D.,& Stanimirov, K.. (2021). Uticaj pandemije covid-19 na svakodnevno funkcionisanje osoba sa oštećenjem vida. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 77-86.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4081
Jablan B, Stekić D, Stanimirov K. Uticaj pandemije covid-19 na svakodnevno funkcionisanje osoba sa oštećenjem vida. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine. 2021;:77-86.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4081 .
Jablan, Branka, Stekić, Dunja, Stanimirov, Ksenija, "Uticaj pandemije covid-19 na svakodnevno funkcionisanje osoba sa oštećenjem vida" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup "Specijalna edukacija i rehabilitacija u uslovima pandemije Covid 19", Beograd, Srbija, 23. decembar 2021. godine (2021):77-86,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4081 .

Problemi u vezi sa reproduktivnim i seksualnim zdravljem mladih sa oštećenjem vida

Jablan, Branka; Stanimirov, Ksenija; Stekić, Dunja

(Društvo defektologa Srbije, 2021)

TY  - CONF
AU  - Jablan, Branka
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Stekić, Dunja
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3340
AB  - Znanje o reproduktivnom i seksualnom zdravlju, kontracepciji, polno
prenosivim bolestima i rizicima važni su za korišćenje zdravstvenih usluga i drugih oblika
podrške koji su posebno potrebni mladima kako bi se zaštitili od polno prenosivih bolesti
i sačuvali zdravlje. Rezultati brojnih studija ukazuju da se osobe sa oštećenjem vida
susreću sa mnogobrojnim barijerama i često komplikovanim pristupom zdravstvenoj
zaštiti i akcijama usmerenim na očuvanje reproduktivnog i seksualnog zdravlja.
Kako bi se celovito i sistematski razvijala svest o potrebi čuvanja i unapređenja
reproduktivnog i seksualnog zdravlja, potrebno je obezbediti kontinuirane zdravstveno
obrazovne programe i informacije iz tačnih izvora. Multisektorski pristup je izuzetno
važan za korišćenje usluga reproduktivnog i seksualnog zdravlja i moguće ga je postići
edukacijama svih pružalaca usluga u sistemu: zdravstvenih radnika, stručnih radnika u
socijalnoj zaštiti, prosvetnih radnika, organizacija saveza slepih i slabovidih.
Cilj rada je opisati probleme u vezi sa reproduktivnim i seksualnim zdravljem
mladih osoba sa oštećenjem vida.
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – „Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem Dani defektologa Srbije”, Zlatibor, Srbija, 18–21.02.2021.
T1  - Problemi u vezi sa reproduktivnim i seksualnim zdravljem mladih sa oštećenjem vida
EP  - 83
SP  - 83
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3340
ER  - 
@conference{
author = "Jablan, Branka and Stanimirov, Ksenija and Stekić, Dunja",
year = "2021",
abstract = "Znanje o reproduktivnom i seksualnom zdravlju, kontracepciji, polno
prenosivim bolestima i rizicima važni su za korišćenje zdravstvenih usluga i drugih oblika
podrške koji su posebno potrebni mladima kako bi se zaštitili od polno prenosivih bolesti
i sačuvali zdravlje. Rezultati brojnih studija ukazuju da se osobe sa oštećenjem vida
susreću sa mnogobrojnim barijerama i često komplikovanim pristupom zdravstvenoj
zaštiti i akcijama usmerenim na očuvanje reproduktivnog i seksualnog zdravlja.
Kako bi se celovito i sistematski razvijala svest o potrebi čuvanja i unapređenja
reproduktivnog i seksualnog zdravlja, potrebno je obezbediti kontinuirane zdravstveno
obrazovne programe i informacije iz tačnih izvora. Multisektorski pristup je izuzetno
važan za korišćenje usluga reproduktivnog i seksualnog zdravlja i moguće ga je postići
edukacijama svih pružalaca usluga u sistemu: zdravstvenih radnika, stručnih radnika u
socijalnoj zaštiti, prosvetnih radnika, organizacija saveza slepih i slabovidih.
Cilj rada je opisati probleme u vezi sa reproduktivnim i seksualnim zdravljem
mladih osoba sa oštećenjem vida.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – „Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem Dani defektologa Srbije”, Zlatibor, Srbija, 18–21.02.2021.",
title = "Problemi u vezi sa reproduktivnim i seksualnim zdravljem mladih sa oštećenjem vida",
pages = "83-83",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3340"
}
Jablan, B., Stanimirov, K.,& Stekić, D.. (2021). Problemi u vezi sa reproduktivnim i seksualnim zdravljem mladih sa oštećenjem vida. in Zbornik rezimea – „Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem Dani defektologa Srbije”, Zlatibor, Srbija, 18–21.02.2021.
Društvo defektologa Srbije., 83-83.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3340
Jablan B, Stanimirov K, Stekić D. Problemi u vezi sa reproduktivnim i seksualnim zdravljem mladih sa oštećenjem vida. in Zbornik rezimea – „Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem Dani defektologa Srbije”, Zlatibor, Srbija, 18–21.02.2021.. 2021;:83-83.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3340 .
Jablan, Branka, Stanimirov, Ksenija, Stekić, Dunja, "Problemi u vezi sa reproduktivnim i seksualnim zdravljem mladih sa oštećenjem vida" in Zbornik rezimea – „Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem Dani defektologa Srbije”, Zlatibor, Srbija, 18–21.02.2021. (2021):83-83,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3340 .

Ophthalmologists’ awareness of cerebral visual impairment – preliminary study

Stanimirov, Ksenija; Grbović, Aleksandra; Anđelković, Marija; Ljutica, Milorad; Rakić, Sanja

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2021)

TY  - JOUR
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Anđelković, Marija
AU  - Ljutica, Milorad
AU  - Rakić, Sanja
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3800
AB  - Introduction. Cerebral visual impairment is the leading cause of severe visual
impairment and blindness in infants and children in high-income countries. The main
cause of this condition is damage of higher visual pathways and brain centers which
leads to problems in processing visual information. In the last 20 years, an increase in
the prevalence of cerebral visual impairment has been observed, but this diagnosis as a
cause of vision problems in Serbia is not common. Objectives. The aim of this study was
to assess the awareness of ophthalmologists of cerebral visual impairment. Methods. The
Questionnaire for the assessment of cerebral visual impairment (Maitreya et al., 2018)
was translated into Serbian, and used for data collection. The sample consisted of 45
ophthalmologists employed on the territory of the Republic of Serbia. Results. Two thirds
of ophthalmologistsfrom the sample self-assessed their knowledge aslow (or nonexistent).
However, the results showed that they had a satisfying level of awareness about cerebral
visual impairment, and the majority of the participants correctly stated the most common
risk factor for cerebral visual impairment. The highest awareness was observed in
ophthalmologists who worked in health centers, those with more work experience, and
especially those who primarily worked with children. Conclusion. Further informing the
ophthalmologists about the diagnostic method of choice,symptomatology and differential
diagnosis of cerebral visual impairment is desirable. Raising the awareness of doctors
about this condition would lead to more frequent diagnoses, especially in babies with
neurological impairments that are currently most likely misdiagnosed or unrecognized
when it comes to their vision problems
AB  - Uvod: Cerebralno oštećenje vida je vodeći uzrok ozbiljnog oštećenja vida i slepoće kod
novorođenčadi i dece u razvijenim zemljama. Osnovni uzrok ovog stanja koje dovodi do
problema u obradi vizuelnih informacija predstavlja oštećenje viših vizuelnih puteva i
moždanih centara. U poslednjih 20 godina primetno je povećanje prevalencije cerebralnog
oštećenja vida, ali ova dijagnoza kao uzrok oštećenja vida u Srbiji nije uobičajena. Cilj:
Imajući to na umu, cilj ove studije je procena informisanosti oftalmologa o cerebralnom
oštećenju vida. Metode: U svrhu prikupljanja podataka, na srpski jezik je preveden i
korišćen Upitnik za procenu svesti o cerebralnom oštećenju vida (Maitreya et al., 2018).
U istraživanju je učestvovalo 45 oftalmologa zaposlenih u zdravstvenim ustanovama
na teritoriji Republike Srbije. Rezultati: Iako dve trećine oftalmologa iz uzorka
samoprocenjuje svoje znanje o cerebralnom oštećenju vida kao nisko (ili kao nepostojeće),
rezultati su pokazali da oni ipak imaju zadovoljavajući nivo informacija. Takođe, većina
učesnika je tačno navela koji najčešći faktor rizika za cerebralno oštećenje vida. Najviši
nivo informisanosti pokazali su oftalmolozi zaposleni u domovima zdravlja, oni s dužim
radnim stažom, i posebno oni koji prvenstveno rade s decom. Zaključak: Poželjno je
dalje informisanje oftalmologa koje bi posebno bilo usmereno na dijagnostičke metode,
simptomatologiju i diferencijalnu dijagnozu cerebralnog oštećenja vida. Pomenuto
podizanje svesti lekara o ovom stanju kod dece dovelo bi do češćeg dijagnostikovanja
cerebralnog oštećenja vida, posebno kod prevremeno rođene dece s neurološkim
oštećenjima, čije su vizuelne teškoće, kako trenutno stvari stoje, najverovatnije pogrešno
dijagnostikovane ili neprepoznate.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Ophthalmologists’ awareness of cerebral visual impairment – preliminary study
T1  - Informisanost oftalmologa o cerebralnom oštećenju vida – preliminarno istraživanje
EP  - 159
IS  - 3
SP  - 147
VL  - 20
DO  - 10.5937/specedreh20-33159
ER  - 
@article{
author = "Stanimirov, Ksenija and Grbović, Aleksandra and Anđelković, Marija and Ljutica, Milorad and Rakić, Sanja",
year = "2021",
abstract = "Introduction. Cerebral visual impairment is the leading cause of severe visual
impairment and blindness in infants and children in high-income countries. The main
cause of this condition is damage of higher visual pathways and brain centers which
leads to problems in processing visual information. In the last 20 years, an increase in
the prevalence of cerebral visual impairment has been observed, but this diagnosis as a
cause of vision problems in Serbia is not common. Objectives. The aim of this study was
to assess the awareness of ophthalmologists of cerebral visual impairment. Methods. The
Questionnaire for the assessment of cerebral visual impairment (Maitreya et al., 2018)
was translated into Serbian, and used for data collection. The sample consisted of 45
ophthalmologists employed on the territory of the Republic of Serbia. Results. Two thirds
of ophthalmologistsfrom the sample self-assessed their knowledge aslow (or nonexistent).
However, the results showed that they had a satisfying level of awareness about cerebral
visual impairment, and the majority of the participants correctly stated the most common
risk factor for cerebral visual impairment. The highest awareness was observed in
ophthalmologists who worked in health centers, those with more work experience, and
especially those who primarily worked with children. Conclusion. Further informing the
ophthalmologists about the diagnostic method of choice,symptomatology and differential
diagnosis of cerebral visual impairment is desirable. Raising the awareness of doctors
about this condition would lead to more frequent diagnoses, especially in babies with
neurological impairments that are currently most likely misdiagnosed or unrecognized
when it comes to their vision problems, Uvod: Cerebralno oštećenje vida je vodeći uzrok ozbiljnog oštećenja vida i slepoće kod
novorođenčadi i dece u razvijenim zemljama. Osnovni uzrok ovog stanja koje dovodi do
problema u obradi vizuelnih informacija predstavlja oštećenje viših vizuelnih puteva i
moždanih centara. U poslednjih 20 godina primetno je povećanje prevalencije cerebralnog
oštećenja vida, ali ova dijagnoza kao uzrok oštećenja vida u Srbiji nije uobičajena. Cilj:
Imajući to na umu, cilj ove studije je procena informisanosti oftalmologa o cerebralnom
oštećenju vida. Metode: U svrhu prikupljanja podataka, na srpski jezik je preveden i
korišćen Upitnik za procenu svesti o cerebralnom oštećenju vida (Maitreya et al., 2018).
U istraživanju je učestvovalo 45 oftalmologa zaposlenih u zdravstvenim ustanovama
na teritoriji Republike Srbije. Rezultati: Iako dve trećine oftalmologa iz uzorka
samoprocenjuje svoje znanje o cerebralnom oštećenju vida kao nisko (ili kao nepostojeće),
rezultati su pokazali da oni ipak imaju zadovoljavajući nivo informacija. Takođe, većina
učesnika je tačno navela koji najčešći faktor rizika za cerebralno oštećenje vida. Najviši
nivo informisanosti pokazali su oftalmolozi zaposleni u domovima zdravlja, oni s dužim
radnim stažom, i posebno oni koji prvenstveno rade s decom. Zaključak: Poželjno je
dalje informisanje oftalmologa koje bi posebno bilo usmereno na dijagnostičke metode,
simptomatologiju i diferencijalnu dijagnozu cerebralnog oštećenja vida. Pomenuto
podizanje svesti lekara o ovom stanju kod dece dovelo bi do češćeg dijagnostikovanja
cerebralnog oštećenja vida, posebno kod prevremeno rođene dece s neurološkim
oštećenjima, čije su vizuelne teškoće, kako trenutno stvari stoje, najverovatnije pogrešno
dijagnostikovane ili neprepoznate.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Ophthalmologists’ awareness of cerebral visual impairment – preliminary study, Informisanost oftalmologa o cerebralnom oštećenju vida – preliminarno istraživanje",
pages = "159-147",
number = "3",
volume = "20",
doi = "10.5937/specedreh20-33159"
}
Stanimirov, K., Grbović, A., Anđelković, M., Ljutica, M.,& Rakić, S.. (2021). Ophthalmologists’ awareness of cerebral visual impairment – preliminary study. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 20(3), 147-159.
https://doi.org/10.5937/specedreh20-33159
Stanimirov K, Grbović A, Anđelković M, Ljutica M, Rakić S. Ophthalmologists’ awareness of cerebral visual impairment – preliminary study. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2021;20(3):147-159.
doi:10.5937/specedreh20-33159 .
Stanimirov, Ksenija, Grbović, Aleksandra, Anđelković, Marija, Ljutica, Milorad, Rakić, Sanja, "Ophthalmologists’ awareness of cerebral visual impairment – preliminary study" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 20, no. 3 (2021):147-159,
https://doi.org/10.5937/specedreh20-33159 . .

Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko Ometene dece

Stanimirov, Ksenija; Grbović, Aleksandra; Martać, Valentina; Anđelković, Marija

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty, 2021)

TY  - CONF
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Martać, Valentina
AU  - Anđelković, Marija
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3835
AB  - Uvod: Cerebralno oštećenje vida je neurološki poremećaj koji nastaje kao po- sledica lezije u beloj moždanoj masi. Smatra se najčešćim uzrokom oštećenja vida kod prevremeno rođene dece i dece s cerebralnom paralizom. Osim toga, medicinska stanja kod kojih se javlja ovaj tip oštećenja vida uključuju i periven- trikularnu leukomalaciju, hipoksičnu ishemičnu encefalopatiju, moždani udar, različite infekcije, strukturalne abnormalnosti, traume (npr. povrede glave), metaboličke poremećaje. Zbog kompleksne neurološke i neurooftalmološke etiologije, ovo stanje se često ne dijagnostikuje ili se dijagnostikuje pogrešno.
Cilj: Na osnovu pregleda literature opisati karakteristike vizuelnog ponašanja koje se javlja kod višestruko ometene dece i koje može ukazati na prisustvo oštećenja vida usled neuroloških smetnji.
Metod: Prikupljanje podataka je izvršeno pregledom dostupnih štampanih izvora, kao i elektronskih baza ERIC, JSTOR, Google Scholar, sa odgovrajućim ključnim rečima.
Rezultati: Cerebralno oštećenje vida najčešće se manifestuje kao neuobičaje- no zurenje u izvor svetla i nedostatak vizuelnih refleksnih odgovora. Uočena je pojava preferencije posmatranja jednobojnih i/ili poznatih predmeta, pred- meta koji se kreću ili koji reflektuju svetlo, kao i nemogućnost prepoznavanja udaljenih predmeta. Latencija u davanju adekvatnog vizuomotornog odgovo- ra i ispadi u vidnom polju takođe mogu ukazati na prisutnost promena na nivou mozga. Složenost vizuelnog okruženja (zasićenost predmetima, bojama, šarama i sl.) ima upadljivo negativan uticaj na vizuelnu percepciju dece s više- strukim smetnjama. Vizuelna disfunkcija može biti različitog stepena – teška, umerena ili laka, ali je začajno istaći da ona ne predstavlja indikaciju detetovih kognitivnih sposobnosti.
Zaključak: Bez obzira na stepen vizuelne disfunkcije, karakteristično je da vi- zuelno funkcionisanje fluktuira tokom dana u zavisnosti od sredinskih fakto- ra, doba dana, detetovog zdravstvenog stanja, terapije lekovima, što znatno otežava procenu. Iako vrlo složena, procena vizuelnog funkcionisanja dece s višestrukom ometenošću predstavlja temelj za kreiranje individualnih progra- ma intervencije. Stoga je izuzetno značajno poznavati karakteristike vizuelnog ponašanja koje koja ukazuju na ovo neurološko stanje.
AB  - Introduction: Cerebral visual impairment is a neurological disorder that occurs as a consequence of a lesion in the white matter of the brain. It is considered to be the most common cause of visual impairment in premature babies and children with cerebral palsy.
In addition to brain damage, medical conditions in which this type of impairment occurs include periventricular leukomalacia, hypoxic-ischemic encephalopathy, stroke, various infections, structural abnormalities, trauma (e.g. head injuries), and metabolic disorders.
Due to the complex neurological and neuroophthalmological etiology, this condition is often undiagnosed or misdiagnosed.
Aim: Based on the literature review, to describe characteristics of visual behavior which occur in children with multiple disabilities and which could indicate the presence of visual impairment due to neurological disorders.
Method: Data was collected by reviewing available printed sources, as well as electronic databases ERIC, JSTOR, Google Scholar, with appropriate keywords.
Results: Cerebral visual impairment is most often manifested as unusual staring at a light source and lack of visual reflex responses. The preference for observing monochromatic and/or known objects, moving or reflecting objects, as well as the inability of recognizing distant objects were noted. Latency in giving an adequate visuomotor response and visual field deficits may also indicate the presence of changes at the brain level. The complexity of the visual environment (saturation with objects, colors, patterns, etc.) has a noticeable negative impact on the visual perception of children with multiple disabilities. Visual dysfunction can be of varying degrees – severe, moderate or mild, but it is important to point out that it is not an indication of the child’s cognitive abilities.
Conclusion: Regardless of the visual dysfunction degree, it is characteristic that visual functioning fluctuates during the day depending on environmental factors, part of the day child’s health condition, drug therapy, which significantly complicates the assessment.
Although very complex, the assessment of the visual functioning of children with multiple disabilities is the foundation for creating individual intervention programs. Therefore, it is extremely important to know the characteristic of visual behavior that indicate this neurological condition.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty
C3  - Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
T1  - Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko Ometene dece
T1  - Manifestations of cerebral visual impairment in children with multiple disabilities
EP  - 466
SP  - 459
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3835
ER  - 
@conference{
author = "Stanimirov, Ksenija and Grbović, Aleksandra and Martać, Valentina and Anđelković, Marija",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Cerebralno oštećenje vida je neurološki poremećaj koji nastaje kao po- sledica lezije u beloj moždanoj masi. Smatra se najčešćim uzrokom oštećenja vida kod prevremeno rođene dece i dece s cerebralnom paralizom. Osim toga, medicinska stanja kod kojih se javlja ovaj tip oštećenja vida uključuju i periven- trikularnu leukomalaciju, hipoksičnu ishemičnu encefalopatiju, moždani udar, različite infekcije, strukturalne abnormalnosti, traume (npr. povrede glave), metaboličke poremećaje. Zbog kompleksne neurološke i neurooftalmološke etiologije, ovo stanje se često ne dijagnostikuje ili se dijagnostikuje pogrešno.
Cilj: Na osnovu pregleda literature opisati karakteristike vizuelnog ponašanja koje se javlja kod višestruko ometene dece i koje može ukazati na prisustvo oštećenja vida usled neuroloških smetnji.
Metod: Prikupljanje podataka je izvršeno pregledom dostupnih štampanih izvora, kao i elektronskih baza ERIC, JSTOR, Google Scholar, sa odgovrajućim ključnim rečima.
Rezultati: Cerebralno oštećenje vida najčešće se manifestuje kao neuobičaje- no zurenje u izvor svetla i nedostatak vizuelnih refleksnih odgovora. Uočena je pojava preferencije posmatranja jednobojnih i/ili poznatih predmeta, pred- meta koji se kreću ili koji reflektuju svetlo, kao i nemogućnost prepoznavanja udaljenih predmeta. Latencija u davanju adekvatnog vizuomotornog odgovo- ra i ispadi u vidnom polju takođe mogu ukazati na prisutnost promena na nivou mozga. Složenost vizuelnog okruženja (zasićenost predmetima, bojama, šarama i sl.) ima upadljivo negativan uticaj na vizuelnu percepciju dece s više- strukim smetnjama. Vizuelna disfunkcija može biti različitog stepena – teška, umerena ili laka, ali je začajno istaći da ona ne predstavlja indikaciju detetovih kognitivnih sposobnosti.
Zaključak: Bez obzira na stepen vizuelne disfunkcije, karakteristično je da vi- zuelno funkcionisanje fluktuira tokom dana u zavisnosti od sredinskih fakto- ra, doba dana, detetovog zdravstvenog stanja, terapije lekovima, što znatno otežava procenu. Iako vrlo složena, procena vizuelnog funkcionisanja dece s višestrukom ometenošću predstavlja temelj za kreiranje individualnih progra- ma intervencije. Stoga je izuzetno značajno poznavati karakteristike vizuelnog ponašanja koje koja ukazuju na ovo neurološko stanje., Introduction: Cerebral visual impairment is a neurological disorder that occurs as a consequence of a lesion in the white matter of the brain. It is considered to be the most common cause of visual impairment in premature babies and children with cerebral palsy.
In addition to brain damage, medical conditions in which this type of impairment occurs include periventricular leukomalacia, hypoxic-ischemic encephalopathy, stroke, various infections, structural abnormalities, trauma (e.g. head injuries), and metabolic disorders.
Due to the complex neurological and neuroophthalmological etiology, this condition is often undiagnosed or misdiagnosed.
Aim: Based on the literature review, to describe characteristics of visual behavior which occur in children with multiple disabilities and which could indicate the presence of visual impairment due to neurological disorders.
Method: Data was collected by reviewing available printed sources, as well as electronic databases ERIC, JSTOR, Google Scholar, with appropriate keywords.
Results: Cerebral visual impairment is most often manifested as unusual staring at a light source and lack of visual reflex responses. The preference for observing monochromatic and/or known objects, moving or reflecting objects, as well as the inability of recognizing distant objects were noted. Latency in giving an adequate visuomotor response and visual field deficits may also indicate the presence of changes at the brain level. The complexity of the visual environment (saturation with objects, colors, patterns, etc.) has a noticeable negative impact on the visual perception of children with multiple disabilities. Visual dysfunction can be of varying degrees – severe, moderate or mild, but it is important to point out that it is not an indication of the child’s cognitive abilities.
Conclusion: Regardless of the visual dysfunction degree, it is characteristic that visual functioning fluctuates during the day depending on environmental factors, part of the day child’s health condition, drug therapy, which significantly complicates the assessment.
Although very complex, the assessment of the visual functioning of children with multiple disabilities is the foundation for creating individual intervention programs. Therefore, it is extremely important to know the characteristic of visual behavior that indicate this neurological condition.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty",
journal = "Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.",
title = "Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko Ometene dece, Manifestations of cerebral visual impairment in children with multiple disabilities",
pages = "466-459",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3835"
}
Stanimirov, K., Grbović, A., Martać, V.,& Anđelković, M.. (2021). Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko Ometene dece. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty., 459-466.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3835
Stanimirov K, Grbović A, Martać V, Anđelković M. Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko Ometene dece. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.. 2021;:459-466.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3835 .
Stanimirov, Ksenija, Grbović, Aleksandra, Martać, Valentina, Anđelković, Marija, "Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko Ometene dece" in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. (2021):459-466,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3835 .

Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko ometene dece

Stanimirov, Ksenija; Grbović, Aleksandra; Martać, Valentina; Anđelković, Marija

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2021)

TY  - CONF
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Martać, Valentina
AU  - Anđelković, Marija
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3730
AB  - Uvod: Cerebralno oštećenje vida je neurološki poremećaj koji nastaje kao posledica lezije u beloj moždanoj masi. Smatra se najčešćim uzrokom oštećenja vida kod prevremeno rođene dece i dece s cerebralnom paralizom. Osim toga, medicinska stanja kod kojih se javlja ovaj tip oštećenja vida uključuju i periventrikularnu leukomalaciju, hipoksičnu ishemičnu encefalopatiju, moždani udar, različite infekcije, strukturalne abnormalnosti, traume (npr. povrede glave), metaboličke poremećaje.
Zbog kompleksne neurološke i neurooftalmološke etiologije, ovo stanje se često ne dijagnostikuje ili se dijagnostikuje pogrešno.
Cilj: Na osnovu pregleda literature opisati karakteristike vizuelnog ponašanja koje se javlja kod višestruko ometene dece i koje može ukazati na prisustvo oštećenja vida usled neuroloških smetnji.
Metod: Prikupljanje podataka je izvršeno pregledom dostupnih štampanih izvora, kao i elektronskih baza ERIC, JSTOR, Google Scholar, sa odgovrajućim ključnim rečima.
Rezultati: Cerebralno oštećenje vida najčešće se manifestuje kao neuobičajeno zurenje u izvor svetla i nedostatak vizuelnih refleksnih odgovora. Uočena je pojava preferencije posmatranja jednobojnih i/ili poznatih predmeta, predmeta koji se kreću ili koji reflektuju svetlo, kao i nemogućnost prepoznavanja udaljenih predmeta. Latencija u davanju adekvatnog vizuomotornog odgovora i ispadi u vidnom polju takođe mogu ukazati na prisutnost promena na nivou mozga. Složenost vizuelnog okruženja (zasićenost predmetima, bojama, šarama i sl.) ima upadljivo negativan uticaj na vizuelnu percepciju dece s višestrukim smetnjama. Vizuelna disfunkcija može biti različitog stepena – teška, umerena ili laka, ali je začajno istaći da ona ne predstavlja indikaciju detetovih kognitivnih sposobnosti.
Zaključak: Bez obzira na stepen vizuelne disfunkcije, karakteristično je da vizuelno funkcionisanje fluktuira tokom dana u zavisnosti od sredinskih faktora, doba dana, detetovog zdravstvenog stanja, terapije lekovima, što znatno otežava procenu. Iako vrlo složena, procena vizuelnog funkcionisanja dece s višestrukom ometenošću predstavlja temelj za kreiranje individualnih programa intervencije. Stoga je izuzetno značajno poznavati karakteristike vizuelnog ponašanja koje koja ukazuju na ovo neurološko stanje.
AB  - Introduction: Cerebral visual impairment is a neurological disorder that occurs as a consequence of a lesion in the white matter of the brain. It is considered to be the most common cause of visual impairment in premature babies and children with cerebral palsy. In addition to brain damage, medical conditions in which this type of impairment occurs include periventricular leukomalacia, hypoxic-ischemic encephalopathy, stroke, various infections, structural abnormalities, trauma (e.g. head injuries), and metabolic disorders.
Due to the complex neurological and neuroophthalmological etiology, this condition is often undiagnosed or misdiagnosed.
Aim: Based on the literature review, to describe characteristics of visual behavior which occur in children with multiple disabilities and which could indicate the presence of visual impairment due to neurological disorders.
Method: Data was collected by reviewing available printed sources, as well as electronic databases ERIC, JSTOR, Google Scholar, with appropriate keywords.
Results: Cerebral visual impairment is most often manifested as unusual staring at a light source and lack of visual reflex responses. The preference for observing monochromatic and/or known objects, moving or reflecting objects, as well as the inability of recognizing distant objects were noted.
Latency in giving an adequate visuomotor response and visual field deficits may also indicate the presence of changes at the brain level. The complexity of the visual environment (saturation with objects, colors, patterns, etc.) has a noticeable negative impact on the visual perception of children with multiple disabilities. Visual dysfunction can be of varying degrees – severe, moderate or mild, but it is important to point out that it is not an indication of the child’s cognitive abilities.
Conclusion: Regardless of the visual dysfunction degree, it is characteristic that visual functioning fluctuates during the day depending on environmental factors, part of the day, child’s health condition, drug therapy, which significantly complicates the assessment. Although very complex, the assessment of the visual functioning of children with multiple disabilities is the foundation for creating individual intervention programs.
Therefore, it is extremely important to know the characteristic of visual behavior that indicate this neurological condition.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine
T1  - Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko ometene dece
T1  - Manifestations of cerebral visual impairment in children with multiple disabilities
EP  - 175
SP  - 174
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3730
ER  - 
@conference{
author = "Stanimirov, Ksenija and Grbović, Aleksandra and Martać, Valentina and Anđelković, Marija",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Cerebralno oštećenje vida je neurološki poremećaj koji nastaje kao posledica lezije u beloj moždanoj masi. Smatra se najčešćim uzrokom oštećenja vida kod prevremeno rođene dece i dece s cerebralnom paralizom. Osim toga, medicinska stanja kod kojih se javlja ovaj tip oštećenja vida uključuju i periventrikularnu leukomalaciju, hipoksičnu ishemičnu encefalopatiju, moždani udar, različite infekcije, strukturalne abnormalnosti, traume (npr. povrede glave), metaboličke poremećaje.
Zbog kompleksne neurološke i neurooftalmološke etiologije, ovo stanje se često ne dijagnostikuje ili se dijagnostikuje pogrešno.
Cilj: Na osnovu pregleda literature opisati karakteristike vizuelnog ponašanja koje se javlja kod višestruko ometene dece i koje može ukazati na prisustvo oštećenja vida usled neuroloških smetnji.
Metod: Prikupljanje podataka je izvršeno pregledom dostupnih štampanih izvora, kao i elektronskih baza ERIC, JSTOR, Google Scholar, sa odgovrajućim ključnim rečima.
Rezultati: Cerebralno oštećenje vida najčešće se manifestuje kao neuobičajeno zurenje u izvor svetla i nedostatak vizuelnih refleksnih odgovora. Uočena je pojava preferencije posmatranja jednobojnih i/ili poznatih predmeta, predmeta koji se kreću ili koji reflektuju svetlo, kao i nemogućnost prepoznavanja udaljenih predmeta. Latencija u davanju adekvatnog vizuomotornog odgovora i ispadi u vidnom polju takođe mogu ukazati na prisutnost promena na nivou mozga. Složenost vizuelnog okruženja (zasićenost predmetima, bojama, šarama i sl.) ima upadljivo negativan uticaj na vizuelnu percepciju dece s višestrukim smetnjama. Vizuelna disfunkcija može biti različitog stepena – teška, umerena ili laka, ali je začajno istaći da ona ne predstavlja indikaciju detetovih kognitivnih sposobnosti.
Zaključak: Bez obzira na stepen vizuelne disfunkcije, karakteristično je da vizuelno funkcionisanje fluktuira tokom dana u zavisnosti od sredinskih faktora, doba dana, detetovog zdravstvenog stanja, terapije lekovima, što znatno otežava procenu. Iako vrlo složena, procena vizuelnog funkcionisanja dece s višestrukom ometenošću predstavlja temelj za kreiranje individualnih programa intervencije. Stoga je izuzetno značajno poznavati karakteristike vizuelnog ponašanja koje koja ukazuju na ovo neurološko stanje., Introduction: Cerebral visual impairment is a neurological disorder that occurs as a consequence of a lesion in the white matter of the brain. It is considered to be the most common cause of visual impairment in premature babies and children with cerebral palsy. In addition to brain damage, medical conditions in which this type of impairment occurs include periventricular leukomalacia, hypoxic-ischemic encephalopathy, stroke, various infections, structural abnormalities, trauma (e.g. head injuries), and metabolic disorders.
Due to the complex neurological and neuroophthalmological etiology, this condition is often undiagnosed or misdiagnosed.
Aim: Based on the literature review, to describe characteristics of visual behavior which occur in children with multiple disabilities and which could indicate the presence of visual impairment due to neurological disorders.
Method: Data was collected by reviewing available printed sources, as well as electronic databases ERIC, JSTOR, Google Scholar, with appropriate keywords.
Results: Cerebral visual impairment is most often manifested as unusual staring at a light source and lack of visual reflex responses. The preference for observing monochromatic and/or known objects, moving or reflecting objects, as well as the inability of recognizing distant objects were noted.
Latency in giving an adequate visuomotor response and visual field deficits may also indicate the presence of changes at the brain level. The complexity of the visual environment (saturation with objects, colors, patterns, etc.) has a noticeable negative impact on the visual perception of children with multiple disabilities. Visual dysfunction can be of varying degrees – severe, moderate or mild, but it is important to point out that it is not an indication of the child’s cognitive abilities.
Conclusion: Regardless of the visual dysfunction degree, it is characteristic that visual functioning fluctuates during the day depending on environmental factors, part of the day, child’s health condition, drug therapy, which significantly complicates the assessment. Although very complex, the assessment of the visual functioning of children with multiple disabilities is the foundation for creating individual intervention programs.
Therefore, it is extremely important to know the characteristic of visual behavior that indicate this neurological condition.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine",
title = "Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko ometene dece, Manifestations of cerebral visual impairment in children with multiple disabilities",
pages = "175-174",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3730"
}
Stanimirov, K., Grbović, A., Martać, V.,& Anđelković, M.. (2021). Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko ometene dece. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 174-175.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3730
Stanimirov K, Grbović A, Martać V, Anđelković M. Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko ometene dece. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine. 2021;:174-175.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3730 .
Stanimirov, Ksenija, Grbović, Aleksandra, Martać, Valentina, Anđelković, Marija, "Manifestacije cerebralnog ošećenja vida kod višestruko ometene dece" in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine (2021):174-175,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3730 .

Svakodnevne životne veštine dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta

Anđelković, Marija; Vučinić, Vesna; Krstić, Nevena; Stanimirov, Ksenija; Martać, Valentina

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty, 2021)

TY  - CONF
AU  - Anđelković, Marija
AU  - Vučinić, Vesna
AU  - Krstić, Nevena
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Martać, Valentina
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3829
AB  - Uvod: Lakši oblici oštećenja vida nekada predstavljaju značajnu prepreku za optimilan razvoj i svakodnevno funkcionisanje dece, što se dovodi u vezu sa neblagovremenim oftalmološkim i ortoptičko-pleoptičkim intrevencijama i prezaštićivanjem od strane roditelja.
Cilj: Utvrditi nivo usvojenosti svakodnevnih životnih veština kod dece sa vizu- elnim smetnjama predškolskog uzrasta.
Metod: Uzorak je činilo 100 dece predškolskog uzrasta, od čega 50 dece sa dijagnostikovanim vizuelnim smetnjama i isto toliko dece tipičnog razvoja.
Kriterijumi za formiranje uzorka bili su: vizuelne smetnje na nivou slabovido- sti povezane sa strabološkim uzrocima, prosečne intelektualne sposobnosti i uzrast od jedne do šest godina (AS=36; SD=12,99 meseci). Za prikupljanje podataka je korišćena subskala Svakodnevne životne veštine, integralni deo Skale za procenu adaptivnog ponašanja (Adaptive Behavior Scale) inkorpo- rirane u Bejli skalu za procenu razvoja novorođenčadi i dece (Bayley Scales of Infant and Toddler Development, Third Edition, Bayley- III, 2005). U sta- tističkoj obradi podataka primenjene su mere deskriptivne statistike, t-test i Univarijatna analiza varijanse (ANOVA).
Rezultati: Deca sa vizuelnim smetnjama su najbolje ocenjena na zadacima kojima se procenjuje samostalnost prilikom hranjenja (AS=2,14; SD=0,86).
Usvojenost higijenskih navika (AS=0,95; SD=0,58) i pomoć u kući (AS=1,49; SD=0,67) roditelji ove dece su vrednovali najnižim prosečnim ocenama.
Između dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta i vršnjaka tipič- nog razvoja utvrđena je statistički značajna razlika u pogledu opšteg skora na subskali Svakodnevne životne veštine (p=0,000), kao i u svim segmentima svakodnevnog funkcionisanje.
Zaključak: Dobijeni rezultati ukazuju da vizuelne smetnje utiču na razvoj sa- mostalnosti i svakodnevno funkcionisanje dece već od naranijeg uzrasta.
Neophodno je dizajnirati programe za usvajanje životnih veština za decu sa lakšim i težim oštećenjem vida, kao osnove za buduću samostalnost i socijalno funkcionianje.
AB  - Introduction: Milder forms of visual impairment are sometimes a significant obstacle to optimal development and daily functioning of children, which is associated with untimely ophthalmological and orthoptic and pleoptic interventions and overprotection by parents.
Aim: To determine the acquisition level of daily living skills in preschool children with visual impairment.
Method: The sample included 100 preschool children, out of whom 50 were diagnosed with visual impairment, and 50 were of typical development. Sample inclusion criteria were: visual impairment at the level of low vision caused by strabismus, average intellectual abilities, and 1-6 years of age (M=36; SD=12.99 months). Data was collected bymeans of The Daily Living Skills subscale, which is an integral part of the Adaptive Behavior Scale incorporated into the Bayley Scales of Infant and Toddler Development, Third Edition, (Bayley-III, 2005). Descriptive statistics, t-test, and univariate analysis of variance (ANOVA) were used in statistical data processing.
Results: Children with visual impairment got the highest grades on tasks assessing eating independence (M=2.14; SD=.86). Personal hygiene habits (M=.95; SD=.58) and helping with household chores (M=1.49; SD=.67) were evaluated with the lowest average grades by the parents of these children. A statistically significant difference was determined between preschool children with visual impairment and their typically developing peers in the general score on the Daily Living Skills subscale (p=.000), as well as in all segments of daily functioning.
Conclusion: The obtained results indicate that visual impairments influence the development of independence and daily functioning of children from an early age. It is necessary to design programs for acquiring living skills for children with mild and severe visual impairment, as a basis for future independence and social functioning.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty
C3  - Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
T1  - Svakodnevne životne veštine dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta
T1  - Daily living skills of preschool children with visual impairment
EP  - 457
SP  - 451
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3829
ER  - 
@conference{
author = "Anđelković, Marija and Vučinić, Vesna and Krstić, Nevena and Stanimirov, Ksenija and Martać, Valentina",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Lakši oblici oštećenja vida nekada predstavljaju značajnu prepreku za optimilan razvoj i svakodnevno funkcionisanje dece, što se dovodi u vezu sa neblagovremenim oftalmološkim i ortoptičko-pleoptičkim intrevencijama i prezaštićivanjem od strane roditelja.
Cilj: Utvrditi nivo usvojenosti svakodnevnih životnih veština kod dece sa vizu- elnim smetnjama predškolskog uzrasta.
Metod: Uzorak je činilo 100 dece predškolskog uzrasta, od čega 50 dece sa dijagnostikovanim vizuelnim smetnjama i isto toliko dece tipičnog razvoja.
Kriterijumi za formiranje uzorka bili su: vizuelne smetnje na nivou slabovido- sti povezane sa strabološkim uzrocima, prosečne intelektualne sposobnosti i uzrast od jedne do šest godina (AS=36; SD=12,99 meseci). Za prikupljanje podataka je korišćena subskala Svakodnevne životne veštine, integralni deo Skale za procenu adaptivnog ponašanja (Adaptive Behavior Scale) inkorpo- rirane u Bejli skalu za procenu razvoja novorođenčadi i dece (Bayley Scales of Infant and Toddler Development, Third Edition, Bayley- III, 2005). U sta- tističkoj obradi podataka primenjene su mere deskriptivne statistike, t-test i Univarijatna analiza varijanse (ANOVA).
Rezultati: Deca sa vizuelnim smetnjama su najbolje ocenjena na zadacima kojima se procenjuje samostalnost prilikom hranjenja (AS=2,14; SD=0,86).
Usvojenost higijenskih navika (AS=0,95; SD=0,58) i pomoć u kući (AS=1,49; SD=0,67) roditelji ove dece su vrednovali najnižim prosečnim ocenama.
Između dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta i vršnjaka tipič- nog razvoja utvrđena je statistički značajna razlika u pogledu opšteg skora na subskali Svakodnevne životne veštine (p=0,000), kao i u svim segmentima svakodnevnog funkcionisanje.
Zaključak: Dobijeni rezultati ukazuju da vizuelne smetnje utiču na razvoj sa- mostalnosti i svakodnevno funkcionisanje dece već od naranijeg uzrasta.
Neophodno je dizajnirati programe za usvajanje životnih veština za decu sa lakšim i težim oštećenjem vida, kao osnove za buduću samostalnost i socijalno funkcionianje., Introduction: Milder forms of visual impairment are sometimes a significant obstacle to optimal development and daily functioning of children, which is associated with untimely ophthalmological and orthoptic and pleoptic interventions and overprotection by parents.
Aim: To determine the acquisition level of daily living skills in preschool children with visual impairment.
Method: The sample included 100 preschool children, out of whom 50 were diagnosed with visual impairment, and 50 were of typical development. Sample inclusion criteria were: visual impairment at the level of low vision caused by strabismus, average intellectual abilities, and 1-6 years of age (M=36; SD=12.99 months). Data was collected bymeans of The Daily Living Skills subscale, which is an integral part of the Adaptive Behavior Scale incorporated into the Bayley Scales of Infant and Toddler Development, Third Edition, (Bayley-III, 2005). Descriptive statistics, t-test, and univariate analysis of variance (ANOVA) were used in statistical data processing.
Results: Children with visual impairment got the highest grades on tasks assessing eating independence (M=2.14; SD=.86). Personal hygiene habits (M=.95; SD=.58) and helping with household chores (M=1.49; SD=.67) were evaluated with the lowest average grades by the parents of these children. A statistically significant difference was determined between preschool children with visual impairment and their typically developing peers in the general score on the Daily Living Skills subscale (p=.000), as well as in all segments of daily functioning.
Conclusion: The obtained results indicate that visual impairments influence the development of independence and daily functioning of children from an early age. It is necessary to design programs for acquiring living skills for children with mild and severe visual impairment, as a basis for future independence and social functioning.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty",
journal = "Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.",
title = "Svakodnevne životne veštine dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta, Daily living skills of preschool children with visual impairment",
pages = "457-451",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3829"
}
Anđelković, M., Vučinić, V., Krstić, N., Stanimirov, K.,& Martać, V.. (2021). Svakodnevne životne veštine dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation Publishing Center of the Faculty., 451-457.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3829
Anđelković M, Vučinić V, Krstić N, Stanimirov K, Martać V. Svakodnevne životne veštine dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta. in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021.. 2021;:451-457.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3829 .
Anđelković, Marija, Vučinić, Vesna, Krstić, Nevena, Stanimirov, Ksenija, Martać, Valentina, "Svakodnevne životne veštine dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta" in Zbornik radova - 11. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 29–30.10.2021. (2021):451-457,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3829 .

Svakodnevne životne veštine dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta

Anđelković, Marija; Vučinić, Vesna; Krstić, Nevena; Stanimirov, Ksenija; Martać, Valentina

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2021)

TY  - CONF
AU  - Anđelković, Marija
AU  - Vučinić, Vesna
AU  - Krstić, Nevena
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Martać, Valentina
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3731
AB  - Uvod: Lakši oblici oštećenja vida nekada predstavljaju značajnu prepreku za optimilan razvoj i svakodnevno funkcionisanje dece, što se dovodi u vezu sa neblagovremenim oftalmološkim i ortoptičko-pleoptičkim intrevencijama i prezaštićivanjem od strane roditelja.
Cilj: Utvrditi nivo usvojenosti svakodnevnih životnih veština kod dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta.
Metod: Uzorak je činilo 100 dece predškolskog uzrasta, od čega 50 dece sa dijagnostikovanim vizuelnim smetnjama i isto toliko dece tipičnog razvoja. Kriterijumi za formiranje uzorka bili su: vizuelne smetnje na nivou slabovidosti povezane sa strabološkim uzrocima, prosečne intelektualne sposobnosti i uzrast od jedne do šest godina (AS=36; SD=12,99 meseci). Za prikupljanje podataka je korišćena subskala Svakodnevne životne veštine, integralni deo Skale za procenu adaptivnog ponašanja (Adaptive Behavior Scale) inkorporirane u Bejli skalu za procenu razvoja novorođenčadi i dece (Bayley Scales of Infant and Toddler Development, Third Edition, Bayley- III, 2005). U statističkoj obradi podataka primenjene su mere deskriptivne statistike, T-test i Univarijatna analiza varijanse (ANOVA).
Rezultati: Deca sa vizuelnim smetnjama su najbolje ocenjena na zadacima kojima se procenjuje samostalnost prilikom hranjenja (AS=2,14; SD=0,86).
Usvojenost higijenskih navika (AS=0,95; SD=0,58) i pomoć u kući (AS=1,49; SD=0,67) roditelji ove dece su vrednovali najnižim prosečnim ocenama.
Između dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta i vršnjaka tipičnog razvoja utvrđena je statistički značajna razlika u pogledu opšteg skora na subskali Svakodnevne životne veštine (p=0,000), kao i u svim segmentima svakodnevnog funkcionisanje.
Zaključak: Dobijeni rezultati ukazuju da vizuelne smetnje utiču na razvoj samostalnosti i svakodnevno funkcionisanje dece već od naranijeg uzrasta.
Neophodno je dizajnirati programe za usvajanje životnih veština za decu sa lakšim i težim oštećenjem vida, kao osnove za buduću samostalnost i socijalno funkcionianje.
AB  - Introduction: Milder forms of visual impairment are sometimes a significant obstacle to optimal development and daily functioning of children, which is associated with untimely ophthalmological and orthoptic and pleoptic interventions and overprotection by parents.
Aim: To determine the acquisition level of daily living skills in preschool children with visual impairment.
Method: The sample included 100 preschool children, out of whom 50 were diagnosed with visual impairment, and 50 were of typical development. Sample inclusion criteria were: visual impairment at the level of low vision caused by strabismus, average intellectual abilities, and 1-6 years of age (M=36; SD=12.99 months). Data was collected by means of The Daily Living Skills subscale, which is an integral part of the Adaptive Behavior Scale incorporated into the Bayley Scales of Infant and Toddler Development, Third Edition, (Bayley-III, 2005). Descriptive statistics, T-test, and univariate analysis of variance (ANOVA) were used in statistical data processing.
Results: Children with visual impairment got the highest grades on tasks assessing eating independence (M=2.14; SD=.86). Personal hygiene habits (M=.95; SD=.58) and helping with household chores (M=1.49; SD=.67) were evaluated with the lowest average grades by the parents of these children. A statistically significant difference was determined between preschool children with visual impairment and their typically developing peers in the general score on the Daily Living Skills subscale (p=.000), as well as in all segments of daily functioning.
Conclusion: The obtained results indicate that visual impairments influence the development of independence and daily functioning of children from an early age. It is necessary to design programs for acquiring living skills for children with mild and severe visual impairment, as a basis for future independence and social functioning.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine
T1  - Svakodnevne životne veštine dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta
T1  - Daily living skills of preschool children with visual impairment
EP  - 173
SP  - 172
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3731
ER  - 
@conference{
author = "Anđelković, Marija and Vučinić, Vesna and Krstić, Nevena and Stanimirov, Ksenija and Martać, Valentina",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Lakši oblici oštećenja vida nekada predstavljaju značajnu prepreku za optimilan razvoj i svakodnevno funkcionisanje dece, što se dovodi u vezu sa neblagovremenim oftalmološkim i ortoptičko-pleoptičkim intrevencijama i prezaštićivanjem od strane roditelja.
Cilj: Utvrditi nivo usvojenosti svakodnevnih životnih veština kod dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta.
Metod: Uzorak je činilo 100 dece predškolskog uzrasta, od čega 50 dece sa dijagnostikovanim vizuelnim smetnjama i isto toliko dece tipičnog razvoja. Kriterijumi za formiranje uzorka bili su: vizuelne smetnje na nivou slabovidosti povezane sa strabološkim uzrocima, prosečne intelektualne sposobnosti i uzrast od jedne do šest godina (AS=36; SD=12,99 meseci). Za prikupljanje podataka je korišćena subskala Svakodnevne životne veštine, integralni deo Skale za procenu adaptivnog ponašanja (Adaptive Behavior Scale) inkorporirane u Bejli skalu za procenu razvoja novorođenčadi i dece (Bayley Scales of Infant and Toddler Development, Third Edition, Bayley- III, 2005). U statističkoj obradi podataka primenjene su mere deskriptivne statistike, T-test i Univarijatna analiza varijanse (ANOVA).
Rezultati: Deca sa vizuelnim smetnjama su najbolje ocenjena na zadacima kojima se procenjuje samostalnost prilikom hranjenja (AS=2,14; SD=0,86).
Usvojenost higijenskih navika (AS=0,95; SD=0,58) i pomoć u kući (AS=1,49; SD=0,67) roditelji ove dece su vrednovali najnižim prosečnim ocenama.
Između dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta i vršnjaka tipičnog razvoja utvrđena je statistički značajna razlika u pogledu opšteg skora na subskali Svakodnevne životne veštine (p=0,000), kao i u svim segmentima svakodnevnog funkcionisanje.
Zaključak: Dobijeni rezultati ukazuju da vizuelne smetnje utiču na razvoj samostalnosti i svakodnevno funkcionisanje dece već od naranijeg uzrasta.
Neophodno je dizajnirati programe za usvajanje životnih veština za decu sa lakšim i težim oštećenjem vida, kao osnove za buduću samostalnost i socijalno funkcionianje., Introduction: Milder forms of visual impairment are sometimes a significant obstacle to optimal development and daily functioning of children, which is associated with untimely ophthalmological and orthoptic and pleoptic interventions and overprotection by parents.
Aim: To determine the acquisition level of daily living skills in preschool children with visual impairment.
Method: The sample included 100 preschool children, out of whom 50 were diagnosed with visual impairment, and 50 were of typical development. Sample inclusion criteria were: visual impairment at the level of low vision caused by strabismus, average intellectual abilities, and 1-6 years of age (M=36; SD=12.99 months). Data was collected by means of The Daily Living Skills subscale, which is an integral part of the Adaptive Behavior Scale incorporated into the Bayley Scales of Infant and Toddler Development, Third Edition, (Bayley-III, 2005). Descriptive statistics, T-test, and univariate analysis of variance (ANOVA) were used in statistical data processing.
Results: Children with visual impairment got the highest grades on tasks assessing eating independence (M=2.14; SD=.86). Personal hygiene habits (M=.95; SD=.58) and helping with household chores (M=1.49; SD=.67) were evaluated with the lowest average grades by the parents of these children. A statistically significant difference was determined between preschool children with visual impairment and their typically developing peers in the general score on the Daily Living Skills subscale (p=.000), as well as in all segments of daily functioning.
Conclusion: The obtained results indicate that visual impairments influence the development of independence and daily functioning of children from an early age. It is necessary to design programs for acquiring living skills for children with mild and severe visual impairment, as a basis for future independence and social functioning.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine",
title = "Svakodnevne životne veštine dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta, Daily living skills of preschool children with visual impairment",
pages = "173-172",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3731"
}
Anđelković, M., Vučinić, V., Krstić, N., Stanimirov, K.,& Martać, V.. (2021). Svakodnevne životne veštine dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju / University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 172-173.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3731
Anđelković M, Vučinić V, Krstić N, Stanimirov K, Martać V. Svakodnevne životne veštine dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine. 2021;:172-173.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3731 .
Anđelković, Marija, Vučinić, Vesna, Krstić, Nevena, Stanimirov, Ksenija, Martać, Valentina, "Svakodnevne životne veštine dece sa vizuelnim smetnjama predškolskog uzrasta" in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine (2021):172-173,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3731 .

Izvori informisanja o reproduktivnom zdravlju osoba sa oštećenjem vida i osoba bez oštećenja vida

Stekić, Dunja; Jablan, Branka; Stanimirov, Ksenija; Stojković, Irena

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2020)

TY  - CONF
AU  - Stekić, Dunja
AU  - Jablan, Branka
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Stojković, Irena
PY  - 2020
UR  - http://www.icf.fasper.bg.ac.rs/zbornici/20201221_1-ZBORNIK-RADOVA-SKUP-NAC_2020.pdf
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3461
AB  - Reproductive health care enables the birth of healthy offspring, the prevention of diseases with a high mortality rate and is а part of personal responsibility for one’s own health. People with visual impairment may
have difficulty gaining knowledge about this health domain. The goal of this paper was to determine the information sources on the reproductive health of persons with visual impairment and without it, and to verify gender differences in relation to these sources. The research includes 50 respondents with visual impairment and
50 respondents without visual impairment, equal in gender and age.
It was found that is the most important source of information is the mother, and
according to the frequency, the answer teacher also stands out, while doctors are the least frequently mentioned. Statistically
significant differences (χ2(1) = 4.332, p = 0.037) between subsamples occur only if the answer is father, and there are due to differences in the answers of the respondents (χ2(1) = 5.472, p = 0.019). Women without visual impairment don’t mention the father as source of information, while 17.2% women with visual impairment was mentioned the father as source information. The answer mother is equally represented
information source in female respondents from both subsamples, while this answer is significantly less represented in the group of males with visual impairment in compare with men without visual impairment. Only
6.9% of women without visual impairment mentioned doctors, while at women and men with visual imapirment and men without visual impairment this answer was similarly
represented (about 14%).
AB  - Briga o reproduktivnom zdravlju omogućava rađanje zdravog potomstva, sprečavanje oboljenja s visokom stopom mortaliteta i deo je lične odgovor- nosti za sopstveno zdravlje. Osobe sa oštećenjem vida mogu imati teškoća sa sticanjem znanja o ovom domenu zdravlja. Cilj rada je bio utvrditi izvore informisanja o reproduktivnom zdravlju kod osoba sa oštećenjem vida i osoba bez oštećenja vida, i proveravanje polnih razlika u vezi s pomenutim izvorima. Istraživanjem je obuhvaćeno 50 ispitanika sa oštećenjem vida i 50 ispitani- ka bez oštećenja vida ujednačenih prema polu i uzrastu. Utvrđeno je da je majka najvažniji izvor informisanja, a prema učestalosti se izdvaja i odgovor nastavnik, dok su lekari najređe navođeni. Statistički značajne razlike (χ2(1) = 4,332, p = 0,037) između poduzoraka javljaju se samo kod odgovora otac, a uslovljene su razlikama u odgovorima ispitanica (χ2(1) = 5,472, p = 0,019). Žene bez oštećenja vida ne navode oca kao izvor informisanja, dok je 17,2% žena sa oštećenjem vida navelo da je otac izvor informisanja. Majka je jednako zastupljen izvor informisanja kod žena iz oba poduzorka, dok je ovaj odgovor kod muškaraca sa oštećenjem vida znatno manje zastupljen u odnosu na muškarce bez oštećenja vida. Lekare je navelo 6,9% žena tipičnog razvoja, dok je kod žena i muškaraca sa oštećenjem vida i muškaraca tipičnog razvoja ovaj odgovor slično zastupljen (oko 14%).
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova
T1  - Izvori informisanja o reproduktivnom zdravlju osoba sa oštećenjem vida i osoba bez oštećenja vida
T1  - Sources of information on reproductive health of persons with visual impairment and persons without visual impairment
EP  - 168
SP  - 159
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3461
ER  - 
@conference{
author = "Stekić, Dunja and Jablan, Branka and Stanimirov, Ksenija and Stojković, Irena",
year = "2020",
abstract = "Reproductive health care enables the birth of healthy offspring, the prevention of diseases with a high mortality rate and is а part of personal responsibility for one’s own health. People with visual impairment may
have difficulty gaining knowledge about this health domain. The goal of this paper was to determine the information sources on the reproductive health of persons with visual impairment and without it, and to verify gender differences in relation to these sources. The research includes 50 respondents with visual impairment and
50 respondents without visual impairment, equal in gender and age.
It was found that is the most important source of information is the mother, and
according to the frequency, the answer teacher also stands out, while doctors are the least frequently mentioned. Statistically
significant differences (χ2(1) = 4.332, p = 0.037) between subsamples occur only if the answer is father, and there are due to differences in the answers of the respondents (χ2(1) = 5.472, p = 0.019). Women without visual impairment don’t mention the father as source of information, while 17.2% women with visual impairment was mentioned the father as source information. The answer mother is equally represented
information source in female respondents from both subsamples, while this answer is significantly less represented in the group of males with visual impairment in compare with men without visual impairment. Only
6.9% of women without visual impairment mentioned doctors, while at women and men with visual imapirment and men without visual impairment this answer was similarly
represented (about 14%)., Briga o reproduktivnom zdravlju omogućava rađanje zdravog potomstva, sprečavanje oboljenja s visokom stopom mortaliteta i deo je lične odgovor- nosti za sopstveno zdravlje. Osobe sa oštećenjem vida mogu imati teškoća sa sticanjem znanja o ovom domenu zdravlja. Cilj rada je bio utvrditi izvore informisanja o reproduktivnom zdravlju kod osoba sa oštećenjem vida i osoba bez oštećenja vida, i proveravanje polnih razlika u vezi s pomenutim izvorima. Istraživanjem je obuhvaćeno 50 ispitanika sa oštećenjem vida i 50 ispitani- ka bez oštećenja vida ujednačenih prema polu i uzrastu. Utvrđeno je da je majka najvažniji izvor informisanja, a prema učestalosti se izdvaja i odgovor nastavnik, dok su lekari najređe navođeni. Statistički značajne razlike (χ2(1) = 4,332, p = 0,037) između poduzoraka javljaju se samo kod odgovora otac, a uslovljene su razlikama u odgovorima ispitanica (χ2(1) = 5,472, p = 0,019). Žene bez oštećenja vida ne navode oca kao izvor informisanja, dok je 17,2% žena sa oštećenjem vida navelo da je otac izvor informisanja. Majka je jednako zastupljen izvor informisanja kod žena iz oba poduzorka, dok je ovaj odgovor kod muškaraca sa oštećenjem vida znatno manje zastupljen u odnosu na muškarce bez oštećenja vida. Lekare je navelo 6,9% žena tipičnog razvoja, dok je kod žena i muškaraca sa oštećenjem vida i muškaraca tipičnog razvoja ovaj odgovor slično zastupljen (oko 14%).",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova",
title = "Izvori informisanja o reproduktivnom zdravlju osoba sa oštećenjem vida i osoba bez oštećenja vida, Sources of information on reproductive health of persons with visual impairment and persons without visual impairment",
pages = "168-159",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3461"
}
Stekić, D., Jablan, B., Stanimirov, K.,& Stojković, I.. (2020). Izvori informisanja o reproduktivnom zdravlju osoba sa oštećenjem vida i osoba bez oštećenja vida. in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 159-168.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3461
Stekić D, Jablan B, Stanimirov K, Stojković I. Izvori informisanja o reproduktivnom zdravlju osoba sa oštećenjem vida i osoba bez oštećenja vida. in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova. 2020;:159-168.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3461 .
Stekić, Dunja, Jablan, Branka, Stanimirov, Ksenija, Stojković, Irena, "Izvori informisanja o reproduktivnom zdravlju osoba sa oštećenjem vida i osoba bez oštećenja vida" in Nacionalni naučni skup „Evaluacija efekata inkluzivnog obrazovanja u republici Srbiji” - Zbornik radova (2020):159-168,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3461 .

Fizičke aktivnosti osoba sa oštećenjem vida i faktori koji ih određuju

Stanimirov, Ksenija; Grbović, Aleksandra; Dimoski, Sanja; Jorgić, Bojan

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Dimoski, Sanja
AU  - Jorgić, Bojan
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1255
AB  - Introduction. Physical activities are very important for physical and mental health and for the quality of life itself. Engaging in them leads to a higher level of participation in community life at any age. However, regardless of their beneficial effects, people with disabilities most often do not meet the minimum physical engagement recommended for a healthy lifestyle. Objective. The aim of the paper was to detect factors related to physical activity of young people with visual impairments. Methods. The sample included 45 adults of both genders (53% of females), ages 18 to 39 (M = 28.78, SD = 7.22), with no additional difficulties that could limit exercising. Physical activity barrier scale for persons who are blind and visually impaired was used. Results. The results showed that visually impaired participants most often faced unfavorable environmental factors when engaging in physical activity, as well as barriers arising from the physical environment. This is followed by personal factors, where psychological barriers were expressed. Factors related to visual impairment were in the third place. The variables important for participation of young adults in physical activities were gender and independent movement, while the degree of visual impairment and working status were not important. Compared to males, females experienced four out of eight examined barriers significantly more often, while persons with impaired vision who do not move independently experienced a significantly higher frequency of the three types of tested barriers. Conclusion. The research findings imply that in order to increase the level of participation of people with visual impairments in physical activities, society must first strive for greater adaptation to the physical and social environment.
AB  - Uvod: Fizičke aktivnosti su veoma značajne za fizičko i psihičko zdravlje i za sam kvalitet života. Nevezano za uzrast, one vode višem stepenu participacije u životu zajednice. Bez obzira na blagotvorne efekte, osobe sa invaliditetom najčešće ne ispunjavaju minimum fizičkog angažovanja preporučljiv za ostvarivanje zdravog stila života. Cilj: Cilj rada je detektovanje faktora koji su u vezi s fizičkim aktivnostima mlađih osoba sa oštećenjem vida. Metode: U istraživanju je učestvovalo 45 ispitanika oba pola (53% žena), uzrasta od 18 do 39 godina (AS = 28.78, SD = 7.22), bez dodatnih teškoća koje ograničavaju vežbanje. Korišćena je Skala za ispitivanje barijera u upražnjavanju fizičkih aktivnosti osoba sa oštećenjem vida (Physical Activity Barrier Scale for Persons Who are Blind or Visually Impaired). Rezultati: Rezultati su pokazali da se ispitanici sa oštećenjem vida u upražnjavanju fizičkih aktivnosti najčešće suočavaju s nepovoljnim sredinskim faktorima, a u okviru njih s barijerama koje proizilaze iz fizičkog okruženja. Slede lični faktori, gde su izražene barijere psihološke prirode. Na trećem mestu su faktori u vezi s vizuelnom ometenošću. Varijable od značaja za participiranje u fizičkim aktivnostima mlađih odraslih jesu pol i samostalnost u kretanju, dok stepen oštećenja vida i radni status to nisu. Ispitanice, u odnosu na ispitanike, značajno češće doživljavaju četiri od osam ispitivanih barijera, dok osobe sa oštećenjem vida koje se ne kreću samostalno doživljavaju značajno veću učestalost tri vrste ispitivanih barijera. Zaključak: Nalazi istraživanja impliciraju da za povećanje stepena učešća osoba sa oštećenjem vida u fizičkim aktivnostima najpre treba nastojati na većem prilagođavanju fizičkog i socijalnog okruženja.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Fizičke aktivnosti osoba sa oštećenjem vida i faktori koji ih određuju
T1  - Physical activities of people with visual impairment and their determining factors
EP  - 107
IS  - 2
SP  - 91
VL  - 19
DO  - 10.5937/specedreh19-26366
ER  - 
@article{
author = "Stanimirov, Ksenija and Grbović, Aleksandra and Dimoski, Sanja and Jorgić, Bojan",
year = "2020",
abstract = "Introduction. Physical activities are very important for physical and mental health and for the quality of life itself. Engaging in them leads to a higher level of participation in community life at any age. However, regardless of their beneficial effects, people with disabilities most often do not meet the minimum physical engagement recommended for a healthy lifestyle. Objective. The aim of the paper was to detect factors related to physical activity of young people with visual impairments. Methods. The sample included 45 adults of both genders (53% of females), ages 18 to 39 (M = 28.78, SD = 7.22), with no additional difficulties that could limit exercising. Physical activity barrier scale for persons who are blind and visually impaired was used. Results. The results showed that visually impaired participants most often faced unfavorable environmental factors when engaging in physical activity, as well as barriers arising from the physical environment. This is followed by personal factors, where psychological barriers were expressed. Factors related to visual impairment were in the third place. The variables important for participation of young adults in physical activities were gender and independent movement, while the degree of visual impairment and working status were not important. Compared to males, females experienced four out of eight examined barriers significantly more often, while persons with impaired vision who do not move independently experienced a significantly higher frequency of the three types of tested barriers. Conclusion. The research findings imply that in order to increase the level of participation of people with visual impairments in physical activities, society must first strive for greater adaptation to the physical and social environment., Uvod: Fizičke aktivnosti su veoma značajne za fizičko i psihičko zdravlje i za sam kvalitet života. Nevezano za uzrast, one vode višem stepenu participacije u životu zajednice. Bez obzira na blagotvorne efekte, osobe sa invaliditetom najčešće ne ispunjavaju minimum fizičkog angažovanja preporučljiv za ostvarivanje zdravog stila života. Cilj: Cilj rada je detektovanje faktora koji su u vezi s fizičkim aktivnostima mlađih osoba sa oštećenjem vida. Metode: U istraživanju je učestvovalo 45 ispitanika oba pola (53% žena), uzrasta od 18 do 39 godina (AS = 28.78, SD = 7.22), bez dodatnih teškoća koje ograničavaju vežbanje. Korišćena je Skala za ispitivanje barijera u upražnjavanju fizičkih aktivnosti osoba sa oštećenjem vida (Physical Activity Barrier Scale for Persons Who are Blind or Visually Impaired). Rezultati: Rezultati su pokazali da se ispitanici sa oštećenjem vida u upražnjavanju fizičkih aktivnosti najčešće suočavaju s nepovoljnim sredinskim faktorima, a u okviru njih s barijerama koje proizilaze iz fizičkog okruženja. Slede lični faktori, gde su izražene barijere psihološke prirode. Na trećem mestu su faktori u vezi s vizuelnom ometenošću. Varijable od značaja za participiranje u fizičkim aktivnostima mlađih odraslih jesu pol i samostalnost u kretanju, dok stepen oštećenja vida i radni status to nisu. Ispitanice, u odnosu na ispitanike, značajno češće doživljavaju četiri od osam ispitivanih barijera, dok osobe sa oštećenjem vida koje se ne kreću samostalno doživljavaju značajno veću učestalost tri vrste ispitivanih barijera. Zaključak: Nalazi istraživanja impliciraju da za povećanje stepena učešća osoba sa oštećenjem vida u fizičkim aktivnostima najpre treba nastojati na većem prilagođavanju fizičkog i socijalnog okruženja.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Fizičke aktivnosti osoba sa oštećenjem vida i faktori koji ih određuju, Physical activities of people with visual impairment and their determining factors",
pages = "107-91",
number = "2",
volume = "19",
doi = "10.5937/specedreh19-26366"
}
Stanimirov, K., Grbović, A., Dimoski, S.,& Jorgić, B.. (2020). Fizičke aktivnosti osoba sa oštećenjem vida i faktori koji ih određuju. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 19(2), 91-107.
https://doi.org/10.5937/specedreh19-26366
Stanimirov K, Grbović A, Dimoski S, Jorgić B. Fizičke aktivnosti osoba sa oštećenjem vida i faktori koji ih određuju. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2020;19(2):91-107.
doi:10.5937/specedreh19-26366 .
Stanimirov, Ksenija, Grbović, Aleksandra, Dimoski, Sanja, Jorgić, Bojan, "Fizičke aktivnosti osoba sa oštećenjem vida i faktori koji ih određuju" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 19, no. 2 (2020):91-107,
https://doi.org/10.5937/specedreh19-26366 . .
3
2

Stavovi nastavnika seoskih i gradskih osnovnih škola prema inkluziji

Jablan, Branka; Lončar, Nataša; Stanimirov, Ksenija; Anđelković, Marija

(EDUvision, Stanislav Jurjevčič s.p., 2020)

TY  - CONF
AU  - Jablan, Branka
AU  - Lončar, Nataša
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Anđelković, Marija
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3335
AB  - Stavovi, uverenja i mišljenja nastavnika prema inkluzivnom obrazovanju dece sa smetnjama u razvoju
u velikoj meri utiču na proces i ishod inkluzije. U mnogim studijama i istraživanjima kod nastavnika i
drugog školskog osoblja utvrđeno je da nisu dovoljno informisani i edukovani o deci sa smetnjama u
razvoju, da ne ispoljavaju interes za dodatno obrazovanje za rad sa ovom decom, prilagođavanje
okruženja u školi i da i dalje postoje negativna mišljenja i stavovi prema inkluzivnom obrazovanju i
uključivanju dece sa smetnjama u razvoju u redovnu školu. Faktori koji utiču na stavove nastavnika
prema inkluziji uključuju pol, starost, obrazovni nivo, prethodno iskustvo u radu sa učenicima sa
smetnjama u razvoju, brojnost odeljenja, stepen invalidnosti, percipirani nivo sopstvene
samoefikasnosti, vrstu dobijene podrške. Imajući u vidu da su navedeni faktori ispitivani u velikom
broju istraživanja cilj našeg istraživanja je bio da utvrdimo stavove kod nastavnika iz seoskih i gradskih
škola prema obrazovanju dece sa smetnjama u razvoju u redovnoj školi.
PB  - EDUvision, Stanislav Jurjevčič s.p.
C3  - Stavovi nastavnika seoskih i gradskih osnovnih škola prema inkluziji
T1  - Stavovi nastavnika seoskih i gradskih osnovnih škola prema inkluziji
T1  - Attitudes of Teachers of Rural and Urban Primary Schools
Towards Inclusion
EP  - 649
SP  - 639
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3335
ER  - 
@conference{
author = "Jablan, Branka and Lončar, Nataša and Stanimirov, Ksenija and Anđelković, Marija",
year = "2020",
abstract = "Stavovi, uverenja i mišljenja nastavnika prema inkluzivnom obrazovanju dece sa smetnjama u razvoju
u velikoj meri utiču na proces i ishod inkluzije. U mnogim studijama i istraživanjima kod nastavnika i
drugog školskog osoblja utvrđeno je da nisu dovoljno informisani i edukovani o deci sa smetnjama u
razvoju, da ne ispoljavaju interes za dodatno obrazovanje za rad sa ovom decom, prilagođavanje
okruženja u školi i da i dalje postoje negativna mišljenja i stavovi prema inkluzivnom obrazovanju i
uključivanju dece sa smetnjama u razvoju u redovnu školu. Faktori koji utiču na stavove nastavnika
prema inkluziji uključuju pol, starost, obrazovni nivo, prethodno iskustvo u radu sa učenicima sa
smetnjama u razvoju, brojnost odeljenja, stepen invalidnosti, percipirani nivo sopstvene
samoefikasnosti, vrstu dobijene podrške. Imajući u vidu da su navedeni faktori ispitivani u velikom
broju istraživanja cilj našeg istraživanja je bio da utvrdimo stavove kod nastavnika iz seoskih i gradskih
škola prema obrazovanju dece sa smetnjama u razvoju u redovnoj školi.",
publisher = "EDUvision, Stanislav Jurjevčič s.p.",
journal = "Stavovi nastavnika seoskih i gradskih osnovnih škola prema inkluziji",
title = "Stavovi nastavnika seoskih i gradskih osnovnih škola prema inkluziji, Attitudes of Teachers of Rural and Urban Primary Schools
Towards Inclusion",
pages = "649-639",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3335"
}
Jablan, B., Lončar, N., Stanimirov, K.,& Anđelković, M.. (2020). Stavovi nastavnika seoskih i gradskih osnovnih škola prema inkluziji. in Stavovi nastavnika seoskih i gradskih osnovnih škola prema inkluziji
EDUvision, Stanislav Jurjevčič s.p.., 639-649.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3335
Jablan B, Lončar N, Stanimirov K, Anđelković M. Stavovi nastavnika seoskih i gradskih osnovnih škola prema inkluziji. in Stavovi nastavnika seoskih i gradskih osnovnih škola prema inkluziji. 2020;:639-649.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3335 .
Jablan, Branka, Lončar, Nataša, Stanimirov, Ksenija, Anđelković, Marija, "Stavovi nastavnika seoskih i gradskih osnovnih škola prema inkluziji" in Stavovi nastavnika seoskih i gradskih osnovnih škola prema inkluziji (2020):639-649,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3335 .

Oštećenje vida i komorbidna stanja: Izazovi i mogućnosti u specijalnoj edukaciji

Jablan, Branka; Golubović, Špela; Stanimirov, Ksenija; Glumbić, Nenad

(Medicinski fakultet u Novom Sadu, 2020)

TY  - BOOK
AU  - Jablan, Branka
AU  - Golubović, Špela
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Glumbić, Nenad
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3301
AB  - Vid je jedan
od najvažnijih
modaliteta
i gotovo
da je nemoguće
prenaglasiti
njegov
značaj.
Brojni
etiološki
činioci
mogu
da dovedu
do pojave
vizuelnih
smetnji
i oštećenja.
Oštećenje
vida,
uključujući
i teškoće
u oblasti
viših
vizuelnih
funkcija,
ponekad
ostaje
nedijagnostikovano
zbog fokusiranja
na druge
aspekte
zdravlja
ili ponašanja
dece
sa razvojnim
smetnjama
i poremećajima.
Poseban
izazov
u specijalnoj
edukaciji
su višestruko
ometena
deca
kod kojih
primarna
razvojna
smetnja
može
da „maskira“
postojanje
oštećenje
vida,
usled
sličnosti
i mogućnosti
preklapanja
u manifestovanju
problema.
Neprepoznato
oštećenje
vida
može
negativno
da utiče
na razvoj,
socijalno
ponašanje
i učenje
sve dece
koja
imaju
neku
razvojnu
smetnju.
Zbog toga
je procena
vida
i vizuelnih
funkcija
veoma
značajna
jer daje
mogućnost
da se izvrše
potrebne
modifikacije
i adaptira
materijal
za obrazovanje,
kako
bi se na zadovoljavajući
način
kompenzovale
teškoće
u području
vizuelnog
funkcionisanja.
Istovremeno
se stvara
mogućnost
za pravovremeno
i sveobuhvatno
delovanje
tima
stručnjaka
koji
su usmereni
na dete
i njegovu
porodicu.
U ovoj publikaciji
pokušali
smo da integrišemo
zanimljivu
i savremenu
građu
o problemima,
izazovima
i razvojnim
šansama
dece
sa oštećenjem
vida
i komorbidnim
stanjima.
Odlučili
smo da kroz četiri
poglavlja
opišemo
specifičnosti,
izazove
i mogućnosti
u specijalnoj
edukaciji
dece
sa oštećenjem
vida
i oštećenjem
sluha,
dece
sa oštećenjem
vida
i motoričkim
smetnjama,
dece
sa
oštećenjem
vida
i intelektualnom
ometenošću
i dece
sa oštećenjem
vida
i autizmom.
Naš cilj nije
bio da preteramo
u isticanju
specifičnosti
niti
da favorizujemo
neku
razvojnu
smetnju,
ali podržavamo
stav mnogih
istraživača
koji
glasi
da svako
dete
sa razvojnom
smetnjom
posmatramo
i kao dete
sa oštećenjem
vida
dok se ne dokaže
suprotno.
Smatramo
da ova publikacija
sadrži
informacije
koje
mogu
biti
korisne
studentima
specijalne
edukacije
i rehabilitacije,
defektolozima,
lekarima,
nastavnicima,
ali i roditeljima
dece
sa oštećenjem
vida
i komorbidnim
stanjima.
Moguće
je da će knjiga
biti
poučna
i zanimljiva
i široj
čitalačkoj
javnosti
– svima
onima
koji
teže
ka destigmatizaciji
ovih osoba.
Zahvaljujemo
prof. dr Aleksandri
Grbović,
prof. dr Jasni
Maksimović
i prof.
dr Vladimiru
Čanadanoviću
što su prihvatili
da budu
recenzenti
rukopisa.
PB  - Medicinski fakultet u Novom Sadu
T1  - Oštećenje vida i komorbidna stanja: Izazovi i mogućnosti u specijalnoj edukaciji
SP  - 191
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3301
ER  - 
@book{
author = "Jablan, Branka and Golubović, Špela and Stanimirov, Ksenija and Glumbić, Nenad",
year = "2020",
abstract = "Vid je jedan
od najvažnijih
modaliteta
i gotovo
da je nemoguće
prenaglasiti
njegov
značaj.
Brojni
etiološki
činioci
mogu
da dovedu
do pojave
vizuelnih
smetnji
i oštećenja.
Oštećenje
vida,
uključujući
i teškoće
u oblasti
viših
vizuelnih
funkcija,
ponekad
ostaje
nedijagnostikovano
zbog fokusiranja
na druge
aspekte
zdravlja
ili ponašanja
dece
sa razvojnim
smetnjama
i poremećajima.
Poseban
izazov
u specijalnoj
edukaciji
su višestruko
ometena
deca
kod kojih
primarna
razvojna
smetnja
može
da „maskira“
postojanje
oštećenje
vida,
usled
sličnosti
i mogućnosti
preklapanja
u manifestovanju
problema.
Neprepoznato
oštećenje
vida
može
negativno
da utiče
na razvoj,
socijalno
ponašanje
i učenje
sve dece
koja
imaju
neku
razvojnu
smetnju.
Zbog toga
je procena
vida
i vizuelnih
funkcija
veoma
značajna
jer daje
mogućnost
da se izvrše
potrebne
modifikacije
i adaptira
materijal
za obrazovanje,
kako
bi se na zadovoljavajući
način
kompenzovale
teškoće
u području
vizuelnog
funkcionisanja.
Istovremeno
se stvara
mogućnost
za pravovremeno
i sveobuhvatno
delovanje
tima
stručnjaka
koji
su usmereni
na dete
i njegovu
porodicu.
U ovoj publikaciji
pokušali
smo da integrišemo
zanimljivu
i savremenu
građu
o problemima,
izazovima
i razvojnim
šansama
dece
sa oštećenjem
vida
i komorbidnim
stanjima.
Odlučili
smo da kroz četiri
poglavlja
opišemo
specifičnosti,
izazove
i mogućnosti
u specijalnoj
edukaciji
dece
sa oštećenjem
vida
i oštećenjem
sluha,
dece
sa oštećenjem
vida
i motoričkim
smetnjama,
dece
sa
oštećenjem
vida
i intelektualnom
ometenošću
i dece
sa oštećenjem
vida
i autizmom.
Naš cilj nije
bio da preteramo
u isticanju
specifičnosti
niti
da favorizujemo
neku
razvojnu
smetnju,
ali podržavamo
stav mnogih
istraživača
koji
glasi
da svako
dete
sa razvojnom
smetnjom
posmatramo
i kao dete
sa oštećenjem
vida
dok se ne dokaže
suprotno.
Smatramo
da ova publikacija
sadrži
informacije
koje
mogu
biti
korisne
studentima
specijalne
edukacije
i rehabilitacije,
defektolozima,
lekarima,
nastavnicima,
ali i roditeljima
dece
sa oštećenjem
vida
i komorbidnim
stanjima.
Moguće
je da će knjiga
biti
poučna
i zanimljiva
i široj
čitalačkoj
javnosti
– svima
onima
koji
teže
ka destigmatizaciji
ovih osoba.
Zahvaljujemo
prof. dr Aleksandri
Grbović,
prof. dr Jasni
Maksimović
i prof.
dr Vladimiru
Čanadanoviću
što su prihvatili
da budu
recenzenti
rukopisa.",
publisher = "Medicinski fakultet u Novom Sadu",
title = "Oštećenje vida i komorbidna stanja: Izazovi i mogućnosti u specijalnoj edukaciji",
pages = "191",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3301"
}
Jablan, B., Golubović, Š., Stanimirov, K.,& Glumbić, N.. (2020). Oštećenje vida i komorbidna stanja: Izazovi i mogućnosti u specijalnoj edukaciji. 
Medicinski fakultet u Novom Sadu., 191.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3301
Jablan B, Golubović Š, Stanimirov K, Glumbić N. Oštećenje vida i komorbidna stanja: Izazovi i mogućnosti u specijalnoj edukaciji. 2020;:191.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3301 .
Jablan, Branka, Golubović, Špela, Stanimirov, Ksenija, Glumbić, Nenad, "Oštećenje vida i komorbidna stanja: Izazovi i mogućnosti u specijalnoj edukaciji" (2020):191,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3301 .

Social participation of visually impaired adults – Access to leisure activities

Grbović, Aleksandra; Stanimirov, Ksenija

(International Council for Education and Rehabilitation of People with Visual Impairment, 2020)

TY  - CONF
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Stanimirov, Ksenija
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3337
AB  - Social participation is a determinant of active aging, and can produce positive
physical and mental outcomes. Those outcomes satisfy the psychological needs of
individuals and help him achieve appropriate life satisfaction. The number of activities in
which a person participates reflects her social interaction and social relations.
The aim of this research aimed was determining the barriers that adults with visual
impairment face during leisure activity of sport-recreational type, while checking whether
there are differences in the self-perception of the barriers of blind and visually impaired
people. Sample consisted of 137 persons with visual impairment.
Using the Assessment of Life Habits scale (LIFE-H), domain Recreation in a sample of
92 people with visual impairment, key barriers for leisure activities were highlighted:
inadequate public transport, low level of independence, negative attitudes and nonacceptance in a wider environment; additionally, using the Physical Activity Barrier Scale
for persons who are blind and visually impaired on a sample of 45 persons, separated
barriers were singled out: the one from an inaccessible physical environment and barriers
of a psychological nature. Persons with low vision participated in various sports and
recreational activities significantly more frequent than blind ones, although the frequency
of barriers to exercise was not statistically different.
The inaccessibility of the physical environment is a major factor limiting the social
participation of adults with visual impairments in the field of leisure activities which, with
inadequate attitudes of the social environment, insufficient material resources and
dependence of the help of other people, limits the participation of persons with visual
impairment in many domains important for social participation.
Introduction
PB  - International Council for Education and Rehabilitation
of People with Visual Impairment
C3  - Special Edition of ICEVI European Newsletter, Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference
T1  - Social participation of visually impaired adults – Access to leisure activities
EP  - 59
SP  - 51
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3337
ER  - 
@conference{
author = "Grbović, Aleksandra and Stanimirov, Ksenija",
year = "2020",
abstract = "Social participation is a determinant of active aging, and can produce positive
physical and mental outcomes. Those outcomes satisfy the psychological needs of
individuals and help him achieve appropriate life satisfaction. The number of activities in
which a person participates reflects her social interaction and social relations.
The aim of this research aimed was determining the barriers that adults with visual
impairment face during leisure activity of sport-recreational type, while checking whether
there are differences in the self-perception of the barriers of blind and visually impaired
people. Sample consisted of 137 persons with visual impairment.
Using the Assessment of Life Habits scale (LIFE-H), domain Recreation in a sample of
92 people with visual impairment, key barriers for leisure activities were highlighted:
inadequate public transport, low level of independence, negative attitudes and nonacceptance in a wider environment; additionally, using the Physical Activity Barrier Scale
for persons who are blind and visually impaired on a sample of 45 persons, separated
barriers were singled out: the one from an inaccessible physical environment and barriers
of a psychological nature. Persons with low vision participated in various sports and
recreational activities significantly more frequent than blind ones, although the frequency
of barriers to exercise was not statistically different.
The inaccessibility of the physical environment is a major factor limiting the social
participation of adults with visual impairments in the field of leisure activities which, with
inadequate attitudes of the social environment, insufficient material resources and
dependence of the help of other people, limits the participation of persons with visual
impairment in many domains important for social participation.
Introduction",
publisher = "International Council for Education and Rehabilitation
of People with Visual Impairment",
journal = "Special Edition of ICEVI European Newsletter, Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference",
title = "Social participation of visually impaired adults – Access to leisure activities",
pages = "59-51",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3337"
}
Grbović, A.,& Stanimirov, K.. (2020). Social participation of visually impaired adults – Access to leisure activities. in Special Edition of ICEVI European Newsletter, Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference
International Council for Education and Rehabilitation
of People with Visual Impairment., 51-59.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3337
Grbović A, Stanimirov K. Social participation of visually impaired adults – Access to leisure activities. in Special Edition of ICEVI European Newsletter, Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference. 2020;:51-59.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3337 .
Grbović, Aleksandra, Stanimirov, Ksenija, "Social participation of visually impaired adults – Access to leisure activities" in Special Edition of ICEVI European Newsletter, Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference (2020):51-59,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3337 .

Mišljenje nastavnika predmetne nastave o uključivanju dece sa smetnjama u razvoju u inkluzivno obrazovanje

Jablan, Branka; Stanimirov, Ksenija; Stanimirović, Dragana; Mijić, Jelena

(2019)

TY  - CONF
AU  - Jablan, Branka
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Stanimirović, Dragana
AU  - Mijić, Jelena
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3203
C3  - Tematski zbornik
T1  - Mišljenje nastavnika predmetne nastave o uključivanju dece sa smetnjama u razvoju u inkluzivno obrazovanje
EP  - 154
SP  - 143
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3203
ER  - 
@conference{
author = "Jablan, Branka and Stanimirov, Ksenija and Stanimirović, Dragana and Mijić, Jelena",
year = "2019",
journal = "Tematski zbornik",
title = "Mišljenje nastavnika predmetne nastave o uključivanju dece sa smetnjama u razvoju u inkluzivno obrazovanje",
pages = "154-143",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3203"
}
Jablan, B., Stanimirov, K., Stanimirović, D.,& Mijić, J.. (2019). Mišljenje nastavnika predmetne nastave o uključivanju dece sa smetnjama u razvoju u inkluzivno obrazovanje. in Tematski zbornik, 143-154.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3203
Jablan B, Stanimirov K, Stanimirović D, Mijić J. Mišljenje nastavnika predmetne nastave o uključivanju dece sa smetnjama u razvoju u inkluzivno obrazovanje. in Tematski zbornik. 2019;:143-154.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3203 .
Jablan, Branka, Stanimirov, Ksenija, Stanimirović, Dragana, Mijić, Jelena, "Mišljenje nastavnika predmetne nastave o uključivanju dece sa smetnjama u razvoju u inkluzivno obrazovanje" in Tematski zbornik (2019):143-154,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3203 .

Samoprocena nivoa i intenziteta fizičkih aktivnosti osoba sa oštećenjem vida dobijena primenom međunarodnog upitnika o fizičkoj aktivnosti

Grbović, Aleksandra; Stanimirov, Ksenija; Dimoski, Sanja

(Beograd : Univerzitet, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja, 2019)

TY  - CONF
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Dimoski, Sanja
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3188
PB  - Beograd : Univerzitet,
Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja
C3  - Zbornik radova / Međunarodna naučna konferencija Efekti primene
fizičke aktivnosti na antropološki status dece, omladine i odraslih, 12. decembar
2018, Beograd
T1  - Samoprocena nivoa i intenziteta fizičkih aktivnosti osoba sa
oštećenjem vida dobijena primenom međunarodnog upitnika o
fizičkoj aktivnosti
T1  - Self-assessment of the level and intensity of physical activities of
visually impaired persons using the international physical
activity questionnaire
EP  - 297
SP  - 281
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3188
ER  - 
@conference{
author = "Grbović, Aleksandra and Stanimirov, Ksenija and Dimoski, Sanja",
year = "2019",
publisher = "Beograd : Univerzitet,
Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja",
journal = "Zbornik radova / Međunarodna naučna konferencija Efekti primene
fizičke aktivnosti na antropološki status dece, omladine i odraslih, 12. decembar
2018, Beograd",
title = "Samoprocena nivoa i intenziteta fizičkih aktivnosti osoba sa
oštećenjem vida dobijena primenom međunarodnog upitnika o
fizičkoj aktivnosti, Self-assessment of the level and intensity of physical activities of
visually impaired persons using the international physical
activity questionnaire",
pages = "297-281",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3188"
}
Grbović, A., Stanimirov, K.,& Dimoski, S.. (2019). Samoprocena nivoa i intenziteta fizičkih aktivnosti osoba sa
oštećenjem vida dobijena primenom međunarodnog upitnika o
fizičkoj aktivnosti. in Zbornik radova / Međunarodna naučna konferencija Efekti primene
fizičke aktivnosti na antropološki status dece, omladine i odraslih, 12. decembar
2018, Beograd
Beograd : Univerzitet,
Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja., 281-297.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3188
Grbović A, Stanimirov K, Dimoski S. Samoprocena nivoa i intenziteta fizičkih aktivnosti osoba sa
oštećenjem vida dobijena primenom međunarodnog upitnika o
fizičkoj aktivnosti. in Zbornik radova / Međunarodna naučna konferencija Efekti primene
fizičke aktivnosti na antropološki status dece, omladine i odraslih, 12. decembar
2018, Beograd. 2019;:281-297.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3188 .
Grbović, Aleksandra, Stanimirov, Ksenija, Dimoski, Sanja, "Samoprocena nivoa i intenziteta fizičkih aktivnosti osoba sa
oštećenjem vida dobijena primenom međunarodnog upitnika o
fizičkoj aktivnosti" in Zbornik radova / Međunarodna naučna konferencija Efekti primene
fizičke aktivnosti na antropološki status dece, omladine i odraslih, 12. decembar
2018, Beograd (2019):281-297,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3188 .

Social participation of visually impaired adults – access to leisure activities

Grbović, Aleksandra; Stanimirov, Ksenija

(www . ICEVI - Europe . org, 2019)

TY  - CONF
AU  - Grbović, Aleksandra
AU  - Stanimirov, Ksenija
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3151
AB  - Social participation is a determinant of active aging, and can produce positive
physical and mental outcomes. Those outcomes satisfy the psychological needs of
individuals and help him achieve appropriate life satisfaction. The number of activities in
which a person participates reflects her social interaction and social relations.
The aim of this research aimed was determining the barriers that adults with visual
impairment face during leisure activity of sport-recreational type, while checking whether
there are differences in the self-perception of the barriers of blind and visually impaired
people. Sample consisted of 137 persons with visual impairment.
Using the Assessment of Life Habits scale (LIFE-H), domain Recreation in a sample of
92 people with visual impairment, key barriers for leisure activities were highlighted:
inadequate public transport, low level of independence, negative attitudes and nonacceptance
in a wider environment; additionally, using the Physical Activity Barrier Scale
for persons who are blind and visually impaired on a sample of 45 persons, separated
barriers were singled out: the one from an inaccessible physical environment and barriers
of a psychological nature. Persons with low vision participated in various sports and
recreational activities significantly more frequent than blind ones, although the frequency
of barriers to exercise was not statistically different.
The inaccessibility of the physical environment is a major factor limiting the social
participation of adults with visual impairments in the field of leisure activities which, with
inadequate attitudes of the social environment, insufficient material resources and
dependence of the help of other people, limits the participation of persons with visual
impairment in many domains important for social participation.
Introduction
Activities that individuals engage in in their free time, which they choose to do freely and
enjoy it outside of school or professional obligations, are called leisure activities. Most often they
are classified into three categories: organized group activities, informal social activities and
informal individual activities (Van Naarden & Yeargin-Allsopp, 2006). Through those activities,
individual meets his own psychological needs and achieve life satisfaction. The number of
different activities in which a person participate reflects his or her social interaction and social
relationships, while restrictions on participation in social activities, leisure activities and activities related to work engagement together with difficulties in carrying out daily activities can impede
independence, autonomy and quality of life (Dijkhuizen, Hilgenkamp, Krijnen, van der Schans,
& Waninge, 2016; Kempen, Ballemans, Ranchor, van Rens, & Zijlstra,
Previously conducted research on visually impaired people has mainly been focused on
clinical and functional outcomes, while participation in society most often has been neglected. As
consequence, knowledge of the social outcomes of visual impairment was limited (Alma, 2012).
Contemporary research tendencies are aimed at determining the impact of chronic illnesses or
any impairment on an individual's social participation. Undoubtedly, the existence of biological
damage of any degree can lead to functional limitations. However, many other factors related to
the physical and social environment can represent significant barriers in social participation for
people with visual impairments (Stanimirov, 2016).
Theoretical considerations
Social participation (SP) is a determinant of active aging, and can produce positive physical
and mental outcomes. Social participation encourages physical activity (PA), and vice versa
social support and networks gained through physical activities encourage SP (Tomioka,
Kurumatani, & Hosoi, 2017). Therefore, PA is an essential component of SP. However, persons
with disabilities are most often characterized by an alarmingly low level of physical fitness,
which impedes inclusion in PA, has a negative impact on quality of life (Ward, Farnsworth,
Babkes-Stellino, & Perrett, 2011) and over time contributes to the development of chronic
diseases associated with sedentary lifestyles (heart problems, stroke, depression, obesity, etc.).
Research suggests that visually impaired people are least physically active compared to
people with other types of disabilities (Haegele, Hodge, & Kozub, 2017). This situation is a
consequence of numerous barriers that hinder the inclusion of people with visual impairments in
various PA. Barriers may be the result of objective or subjective problems, but they also may be
imposed by society (Stuart, Lieberman, & Hand, 2006; Ward, Farnsworth, Babkes-Stellino, &
Perrett, 2011). Objective problems include functions of gross motor skills, manual abilities,
cognitive abilities, communication skills, etc. (Bult, Verschuren, Jongmans, Lindeman, &
Ketelaar,
dependence on the help of others, disability itself, different physical obstacles in the environment,
and fear of injury as the most significant barrier to engaging in PA (Griffin, Phoenik, & Smith,
2016, prema Brunes, Flanders, & Augestad, 2017). Additional problems are the cost, as well as
the lack of a suitable company to exercise with (Haegele et al., 2017; Jaarsma, Dekker,
Koopmans, Dijkstra, & Geertzen, 2014
PB  - www . ICEVI - Europe . org
C3  - Special Edition of ICEVI European Newsletter
Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference in Sofia, Bulgaria
20.10.2019-23.10.2019
T1  - Social participation of visually impaired adults – access to leisure activities
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3151
ER  - 
@conference{
author = "Grbović, Aleksandra and Stanimirov, Ksenija",
year = "2019",
abstract = "Social participation is a determinant of active aging, and can produce positive
physical and mental outcomes. Those outcomes satisfy the psychological needs of
individuals and help him achieve appropriate life satisfaction. The number of activities in
which a person participates reflects her social interaction and social relations.
The aim of this research aimed was determining the barriers that adults with visual
impairment face during leisure activity of sport-recreational type, while checking whether
there are differences in the self-perception of the barriers of blind and visually impaired
people. Sample consisted of 137 persons with visual impairment.
Using the Assessment of Life Habits scale (LIFE-H), domain Recreation in a sample of
92 people with visual impairment, key barriers for leisure activities were highlighted:
inadequate public transport, low level of independence, negative attitudes and nonacceptance
in a wider environment; additionally, using the Physical Activity Barrier Scale
for persons who are blind and visually impaired on a sample of 45 persons, separated
barriers were singled out: the one from an inaccessible physical environment and barriers
of a psychological nature. Persons with low vision participated in various sports and
recreational activities significantly more frequent than blind ones, although the frequency
of barriers to exercise was not statistically different.
The inaccessibility of the physical environment is a major factor limiting the social
participation of adults with visual impairments in the field of leisure activities which, with
inadequate attitudes of the social environment, insufficient material resources and
dependence of the help of other people, limits the participation of persons with visual
impairment in many domains important for social participation.
Introduction
Activities that individuals engage in in their free time, which they choose to do freely and
enjoy it outside of school or professional obligations, are called leisure activities. Most often they
are classified into three categories: organized group activities, informal social activities and
informal individual activities (Van Naarden & Yeargin-Allsopp, 2006). Through those activities,
individual meets his own psychological needs and achieve life satisfaction. The number of
different activities in which a person participate reflects his or her social interaction and social
relationships, while restrictions on participation in social activities, leisure activities and activities related to work engagement together with difficulties in carrying out daily activities can impede
independence, autonomy and quality of life (Dijkhuizen, Hilgenkamp, Krijnen, van der Schans,
& Waninge, 2016; Kempen, Ballemans, Ranchor, van Rens, & Zijlstra,
Previously conducted research on visually impaired people has mainly been focused on
clinical and functional outcomes, while participation in society most often has been neglected. As
consequence, knowledge of the social outcomes of visual impairment was limited (Alma, 2012).
Contemporary research tendencies are aimed at determining the impact of chronic illnesses or
any impairment on an individual's social participation. Undoubtedly, the existence of biological
damage of any degree can lead to functional limitations. However, many other factors related to
the physical and social environment can represent significant barriers in social participation for
people with visual impairments (Stanimirov, 2016).
Theoretical considerations
Social participation (SP) is a determinant of active aging, and can produce positive physical
and mental outcomes. Social participation encourages physical activity (PA), and vice versa
social support and networks gained through physical activities encourage SP (Tomioka,
Kurumatani, & Hosoi, 2017). Therefore, PA is an essential component of SP. However, persons
with disabilities are most often characterized by an alarmingly low level of physical fitness,
which impedes inclusion in PA, has a negative impact on quality of life (Ward, Farnsworth,
Babkes-Stellino, & Perrett, 2011) and over time contributes to the development of chronic
diseases associated with sedentary lifestyles (heart problems, stroke, depression, obesity, etc.).
Research suggests that visually impaired people are least physically active compared to
people with other types of disabilities (Haegele, Hodge, & Kozub, 2017). This situation is a
consequence of numerous barriers that hinder the inclusion of people with visual impairments in
various PA. Barriers may be the result of objective or subjective problems, but they also may be
imposed by society (Stuart, Lieberman, & Hand, 2006; Ward, Farnsworth, Babkes-Stellino, &
Perrett, 2011). Objective problems include functions of gross motor skills, manual abilities,
cognitive abilities, communication skills, etc. (Bult, Verschuren, Jongmans, Lindeman, &
Ketelaar,
dependence on the help of others, disability itself, different physical obstacles in the environment,
and fear of injury as the most significant barrier to engaging in PA (Griffin, Phoenik, & Smith,
2016, prema Brunes, Flanders, & Augestad, 2017). Additional problems are the cost, as well as
the lack of a suitable company to exercise with (Haegele et al., 2017; Jaarsma, Dekker,
Koopmans, Dijkstra, & Geertzen, 2014",
publisher = "www . ICEVI - Europe . org",
journal = "Special Edition of ICEVI European Newsletter
Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference in Sofia, Bulgaria
20.10.2019-23.10.2019",
title = "Social participation of visually impaired adults – access to leisure activities",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3151"
}
Grbović, A.,& Stanimirov, K.. (2019). Social participation of visually impaired adults – access to leisure activities. in Special Edition of ICEVI European Newsletter
Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference in Sofia, Bulgaria
20.10.2019-23.10.2019
www . ICEVI - Europe . org..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3151
Grbović A, Stanimirov K. Social participation of visually impaired adults – access to leisure activities. in Special Edition of ICEVI European Newsletter
Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference in Sofia, Bulgaria
20.10.2019-23.10.2019. 2019;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3151 .
Grbović, Aleksandra, Stanimirov, Ksenija, "Social participation of visually impaired adults – access to leisure activities" in Special Edition of ICEVI European Newsletter
Proceedings of the 7th ICEVI Balkan Conference in Sofia, Bulgaria
20.10.2019-23.10.2019 (2019),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3151 .

Charge syndrome: Clinical characteristics and elements of treatment

Jablan, Branka; Vučinić, Vesna; Stanimirov, Ksenija; Anđelković, Marija

(Srpsko lekarsko društvo - Podružnica Zaječar, Zaječar, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Jablan, Branka
AU  - Vučinić, Vesna
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Anđelković, Marija
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1181
AB  - The paper presents the basic characteristics of children with CHARGE syndrome, which in recent times has been one of the most common causes of congenital blindness and deafness. Clinical picture and variations related to vision and hearing status are described. Multiple congenital anomalies cause severe clinical picture in these children, so health care often takes priority over education. Socially unacceptable behavior are often a barrier to learning, establishing communication, building friendships with peers and functioning in daily life. The most effective approaches used in working with blind and deaf children, structured teaching, and establishing a routine are considered to be the most effective approaches to working with these children.
AB  - U radu su prikazane osnovne karakteristike dece sa CHARGE sindromom koji u novije vreme predstavlja jedan od uzroka višestruke ometenosti i kongenitalne slepogluvoće. Opisana je klinička slika i varijacije vezane za stanje vida i sluha. Višestruke kongenitalne anomalije uzrok su teške kliničke slike kod ove dece, tako da zdravstvena briga veoma često ima prioritet u odnosu na obrazovanje. Socijalno neprihvatljivi oblici ponašanja često im predstavljaju prepreku za učenje, ostvarivanje komunikacije, građenje prijateljstava sa vršnjacima i funkcionisanje u svakodnevnom životu. Smatra se da su u radu sa ovom decom najefikasniji pristupi koji se koriste u radu sa slepogluvom decom, strukturirano podučavanje i uspostavljanje rutine.
PB  - Srpsko lekarsko društvo - Podružnica Zaječar, Zaječar
T2  - Timočki medicinski glasnik
T1  - Charge syndrome: Clinical characteristics and elements of treatment
T1  - Charge sindrom - kliničke karakteristike i elementi tretmana
EP  - 129
IS  - 3
SP  - 124
VL  - 44
DO  - 10.5937/tmg1903124J
ER  - 
@article{
author = "Jablan, Branka and Vučinić, Vesna and Stanimirov, Ksenija and Anđelković, Marija",
year = "2019",
abstract = "The paper presents the basic characteristics of children with CHARGE syndrome, which in recent times has been one of the most common causes of congenital blindness and deafness. Clinical picture and variations related to vision and hearing status are described. Multiple congenital anomalies cause severe clinical picture in these children, so health care often takes priority over education. Socially unacceptable behavior are often a barrier to learning, establishing communication, building friendships with peers and functioning in daily life. The most effective approaches used in working with blind and deaf children, structured teaching, and establishing a routine are considered to be the most effective approaches to working with these children., U radu su prikazane osnovne karakteristike dece sa CHARGE sindromom koji u novije vreme predstavlja jedan od uzroka višestruke ometenosti i kongenitalne slepogluvoće. Opisana je klinička slika i varijacije vezane za stanje vida i sluha. Višestruke kongenitalne anomalije uzrok su teške kliničke slike kod ove dece, tako da zdravstvena briga veoma često ima prioritet u odnosu na obrazovanje. Socijalno neprihvatljivi oblici ponašanja često im predstavljaju prepreku za učenje, ostvarivanje komunikacije, građenje prijateljstava sa vršnjacima i funkcionisanje u svakodnevnom životu. Smatra se da su u radu sa ovom decom najefikasniji pristupi koji se koriste u radu sa slepogluvom decom, strukturirano podučavanje i uspostavljanje rutine.",
publisher = "Srpsko lekarsko društvo - Podružnica Zaječar, Zaječar",
journal = "Timočki medicinski glasnik",
title = "Charge syndrome: Clinical characteristics and elements of treatment, Charge sindrom - kliničke karakteristike i elementi tretmana",
pages = "129-124",
number = "3",
volume = "44",
doi = "10.5937/tmg1903124J"
}
Jablan, B., Vučinić, V., Stanimirov, K.,& Anđelković, M.. (2019). Charge syndrome: Clinical characteristics and elements of treatment. in Timočki medicinski glasnik
Srpsko lekarsko društvo - Podružnica Zaječar, Zaječar., 44(3), 124-129.
https://doi.org/10.5937/tmg1903124J
Jablan B, Vučinić V, Stanimirov K, Anđelković M. Charge syndrome: Clinical characteristics and elements of treatment. in Timočki medicinski glasnik. 2019;44(3):124-129.
doi:10.5937/tmg1903124J .
Jablan, Branka, Vučinić, Vesna, Stanimirov, Ksenija, Anđelković, Marija, "Charge syndrome: Clinical characteristics and elements of treatment" in Timočki medicinski glasnik, 44, no. 3 (2019):124-129,
https://doi.org/10.5937/tmg1903124J . .

Self-determination of blind and partially sighted

Anđelković, Marija; Vučinić, Vesna; Stanimirov, Ksenija; Jablan, Branka

(2019)

TY  - CONF
AU  - Anđelković, Marija
AU  - Vučinić, Vesna
AU  - Stanimirov, Ksenija
AU  - Jablan, Branka
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3154
C3  - Book of proceedings
T1  - Self-determination of blind and partially sighted
EP  - 263
SP  - 260
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3154
ER  - 
@conference{
author = "Anđelković, Marija and Vučinić, Vesna and Stanimirov, Ksenija and Jablan, Branka",
year = "2019",
journal = "Book of proceedings",
title = "Self-determination of blind and partially sighted",
pages = "263-260",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3154"
}
Anđelković, M., Vučinić, V., Stanimirov, K.,& Jablan, B.. (2019). Self-determination of blind and partially sighted. in Book of proceedings, 260-263.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3154
Anđelković M, Vučinić V, Stanimirov K, Jablan B. Self-determination of blind and partially sighted. in Book of proceedings. 2019;:260-263.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3154 .
Anđelković, Marija, Vučinić, Vesna, Stanimirov, Ksenija, Jablan, Branka, "Self-determination of blind and partially sighted" in Book of proceedings (2019):260-263,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3154 .