Filipović, Mirko

Link to this page

Authority KeyName Variants
fd8dd620-a394-4461-b571-31862f74b339
  • Filipović, Mirko (31)
Projects

Author's Bibliography

Mapping Populism – a Keywords Analysis

Filipović, Božidar; Filipović, Mirko

(Kultura – Polis Novi Sad, www.kpolisa.com, urednik, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Filipović, Božidar
AU  - Filipović, Mirko
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3268
AB  - The notion of populism is fraught with different meanings and definitions.
In this paper, we tried to determine the context of its use in scientific journals. In particular,
we devoted our attention to the analysis of (author) keywords. Our research was limited to
articles and reviews from 2001 to 2018, in which the (author) keyword “populism” occurred.
All data were derived from the Scopus database of metadata. The analysis was carried out
using the VOSviewer software, which enables visual display and analysis of scientometric
data. Our analysis showed that, in the stated period, much more attention was paid to the
phenomenon of 'right' in relation to 'left' populism. The point of interest of the authors was
mainly concentrated on the countries of Europe and (North and South) America. The term
'populism' is in a strong relationship (the high frequency of common occurrence of terms)
with the terms 'democracy', 'nationalism' and 'neoliberalism'.
AB  - Populizam kao pojam već relativno dugo izaziva pažnju stručne i
šire javnost. Uprkos tome nikada nije postignut načelan konsenzus u vezi sa sadržajem pojma. Etiketa 'populiste' neretko se koristi kao sredstvo borbe zarad osporavanja političkih neistomišljenika i oponenata. Ovakva okolnost je svakako doprinela
nedaćama i nesporazumima povodom značenja i upotrebe reči populizam. U radu nismo zadirali u istoriju navedenih 'nesporazuma', niti smo kritički preispitivali
teorijske i istraživačke tradicije koje su oblikovale različite upotrebe ovog pojma. Cilj rada je bio znatno skromniji.
Pokušali smo da ponudimo analizu upotrebe pojma na primeru recentnije
naučne literature. Preciznije, analiza ključnih reči u radovima polazna je osnova
našeg istraživanja. Predmet istraživanja bili su članci u naučnim časopisima
objavljeni na engleskom jeziku u periodu od 2001. do 2018. godine. Sve potrebne podatke smo dobili zahvaljujući Sopus platformi koja obezbeđuje najširu osnovu za scijentometrijska istraživanja. Za ovu bazu smo se odlučili zbog velikog obuhvata
naučnih časopisa koje nudi, bez obzira na njene nedostatke. Osim navedenog, treba
napomenuti da je osnovni kriterijum za izbor radova koji su obuhvaćeni analizom
javljanje pojma 'populizam' među ključnim rečima. Ukupno je 1131 rad zadovoljio ovaj
kriterijum, odnosno bio obuhvaćen analizom.
Analizu ključnih reči smo izvršili pomoću softverskog alata VOSviewer.
Ovaj program omogućava grafički prikaz i analizu podataka na osnovu učestalosti
javljanja određene ključne reči. Za razliku od poznatih i uobičajenih statističkih
postupaka analize podataka VOSviewer omogućava vizuelno uočavanje odnosa među
određenim (ključnim) rečima. Dakle, na osnovu relacija među ključnim rečima (cooccurrences) moguće je uočiti i kako, odnosno na koji način je strukturisano dato
polje istraživanja u određenom vremenskom periodu. Osobenost ovog softverskog
rešenja, u odnosu na slične programe, jeste u jedinstvenom pristupu formiranju mape
podataka i klastera.
Analiza ključnih reči pokazuje nam da je u navedenim radovima znatno više
pažnje posvećeno ‘desnom’ populizmu u odnosu na ‘levi’. Pojmovi koji su se najčešće
javljali su „demokratija“, „nacionalizam“, „desni [right-wing] populizam“, „neoliberalizam“ itd. Može se uočiti da su konkretni politički pokreti, partije i lideri
na tlu (severne i južne) Amerike i Evrope u najvećoj meri okupirali pažnju istraživača. Od svih teoretičara populizma Ernesto Laklau se javlja kao jedini vidljivi
(i figurativno i doslovno) autor u okviru ovog polja istraživanja.
PB  - Kultura – Polis Novi Sad, www.kpolisa.com, urednik
PB  - Institut za evropske studije Beograd, www.ies.rs/, e-mail
T2  - Kultura polisa
T2  - Kultura polisa / culture of polis
T1  - Mapping Populism – a Keywords Analysis
T1  - Mapiranje populizma – analiza ključnih reči
EP  - 147
IS  - 43
SP  - 135
VL  - 17
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3268
ER  - 
@article{
author = "Filipović, Božidar and Filipović, Mirko",
year = "2020",
abstract = "The notion of populism is fraught with different meanings and definitions.
In this paper, we tried to determine the context of its use in scientific journals. In particular,
we devoted our attention to the analysis of (author) keywords. Our research was limited to
articles and reviews from 2001 to 2018, in which the (author) keyword “populism” occurred.
All data were derived from the Scopus database of metadata. The analysis was carried out
using the VOSviewer software, which enables visual display and analysis of scientometric
data. Our analysis showed that, in the stated period, much more attention was paid to the
phenomenon of 'right' in relation to 'left' populism. The point of interest of the authors was
mainly concentrated on the countries of Europe and (North and South) America. The term
'populism' is in a strong relationship (the high frequency of common occurrence of terms)
with the terms 'democracy', 'nationalism' and 'neoliberalism'., Populizam kao pojam već relativno dugo izaziva pažnju stručne i
šire javnost. Uprkos tome nikada nije postignut načelan konsenzus u vezi sa sadržajem pojma. Etiketa 'populiste' neretko se koristi kao sredstvo borbe zarad osporavanja političkih neistomišljenika i oponenata. Ovakva okolnost je svakako doprinela
nedaćama i nesporazumima povodom značenja i upotrebe reči populizam. U radu nismo zadirali u istoriju navedenih 'nesporazuma', niti smo kritički preispitivali
teorijske i istraživačke tradicije koje su oblikovale različite upotrebe ovog pojma. Cilj rada je bio znatno skromniji.
Pokušali smo da ponudimo analizu upotrebe pojma na primeru recentnije
naučne literature. Preciznije, analiza ključnih reči u radovima polazna je osnova
našeg istraživanja. Predmet istraživanja bili su članci u naučnim časopisima
objavljeni na engleskom jeziku u periodu od 2001. do 2018. godine. Sve potrebne podatke smo dobili zahvaljujući Sopus platformi koja obezbeđuje najširu osnovu za scijentometrijska istraživanja. Za ovu bazu smo se odlučili zbog velikog obuhvata
naučnih časopisa koje nudi, bez obzira na njene nedostatke. Osim navedenog, treba
napomenuti da je osnovni kriterijum za izbor radova koji su obuhvaćeni analizom
javljanje pojma 'populizam' među ključnim rečima. Ukupno je 1131 rad zadovoljio ovaj
kriterijum, odnosno bio obuhvaćen analizom.
Analizu ključnih reči smo izvršili pomoću softverskog alata VOSviewer.
Ovaj program omogućava grafički prikaz i analizu podataka na osnovu učestalosti
javljanja određene ključne reči. Za razliku od poznatih i uobičajenih statističkih
postupaka analize podataka VOSviewer omogućava vizuelno uočavanje odnosa među
određenim (ključnim) rečima. Dakle, na osnovu relacija među ključnim rečima (cooccurrences) moguće je uočiti i kako, odnosno na koji način je strukturisano dato
polje istraživanja u određenom vremenskom periodu. Osobenost ovog softverskog
rešenja, u odnosu na slične programe, jeste u jedinstvenom pristupu formiranju mape
podataka i klastera.
Analiza ključnih reči pokazuje nam da je u navedenim radovima znatno više
pažnje posvećeno ‘desnom’ populizmu u odnosu na ‘levi’. Pojmovi koji su se najčešće
javljali su „demokratija“, „nacionalizam“, „desni [right-wing] populizam“, „neoliberalizam“ itd. Može se uočiti da su konkretni politički pokreti, partije i lideri
na tlu (severne i južne) Amerike i Evrope u najvećoj meri okupirali pažnju istraživača. Od svih teoretičara populizma Ernesto Laklau se javlja kao jedini vidljivi
(i figurativno i doslovno) autor u okviru ovog polja istraživanja.",
publisher = "Kultura – Polis Novi Sad, www.kpolisa.com, urednik, Institut za evropske studije Beograd, www.ies.rs/, e-mail",
journal = "Kultura polisa, Kultura polisa / culture of polis",
title = "Mapping Populism – a Keywords Analysis, Mapiranje populizma – analiza ključnih reči",
pages = "147-135",
number = "43",
volume = "17",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3268"
}
Filipović, B.,& Filipović, M.. (2020). Mapping Populism – a Keywords Analysis. in Kultura polisa
Kultura – Polis Novi Sad, www.kpolisa.com, urednik., 17(43), 135-147.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3268
Filipović B, Filipović M. Mapping Populism – a Keywords Analysis. in Kultura polisa. 2020;17(43):135-147.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3268 .
Filipović, Božidar, Filipović, Mirko, "Mapping Populism – a Keywords Analysis" in Kultura polisa, 17, no. 43 (2020):135-147,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3268 .

Dr. Dimitrije Radulović, pioneer in the field of sports medicine: Life, work and achievements

Vasojević, Nena A.; Kirin, Snežana; Filipović, Mirko; Marković, Predrag J.

(Srpsko lekarsko društvo, Beograd, 2019)

TY  - JOUR
AU  - Vasojević, Nena A.
AU  - Kirin, Snežana
AU  - Filipović, Mirko
AU  - Marković, Predrag J.
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1236
AB  - In the historiography of Serbian medicine, there is little data on the life and work of Dr. Dimitrije Radulović. He belonged to the first generation of Serbian doctors of the 19th century. He was born in 1814, in Bela Crkva, completed his studies of medicine in Pest, where he received his title Doctor of Medicine. After Pest, he went to Vienna, where he specialized in obstetrics. Among Serbs, he was the author of the first work in the field which we today call sports medicine. With this work, as well as with his later work, he established important foundations of sports medicine among the Serbian people. He was the first to write about the importance of physical exercise and the impact of different sports on the physical development of children, adolescents, and adults, thus contributing to the definition of optimal physical activity and hygienic-dietary regimes. His goal was to preserve and improve health, i.e. to improve the prevention and curative of various diseases and injuries, as well as the rehabilitation of patients.
AB  - U istoriografiji srpske medicine malobrojni su podaci o životu i radu dr Dimitrija Radulovića. Dr Radulović pripadao je prvoj generaciji Srba lekara devetnaestog veka. Rođen je 1814. godine u Beloj Crkvi, a studije medicine završio je u Pešti, u kojoj je stekao zvanje doktora medicine. Posle Pešte odlazi u Beč, gde se specijalizuje u oblasti porodiljstva. Među Srbima je bio autor prvog rada iz oblasti koju danas nazivamo sportskom medicinom. Tim radom, kao i svojim kasnijim delovanjem, postavio je temelje sportske medicine među Srbima. Prvi je pisao o važnosti telesnog vežbanja i uticaju različitih sportova na fizički razvoj dece, omladine i odraslih; na taj način dao je doprinos definisanju optimalnih fizičkih opterećenja i higijensko-dijetetskih režima. Cilj mu je bio da se očuva i unapredi zdravlje, odnosno da se poboljšaju prevencija i kurativa različitih oboljenja i povreda, ali i rehabilitacija pacijenata.
PB  - Srpsko lekarsko društvo, Beograd
T2  - Srpski arhiv za celokupno lekarstvo
T1  - Dr. Dimitrije Radulović, pioneer in the field of sports medicine: Life, work and achievements
T1  - Dr Dimitrije Radulović, pionir u oblasti sportske medicine - život i delo
EP  - 255
IS  - 3-4
SP  - 248
VL  - 147
DO  - 10.2298/SARH171102061V
ER  - 
@article{
author = "Vasojević, Nena A. and Kirin, Snežana and Filipović, Mirko and Marković, Predrag J.",
year = "2019",
abstract = "In the historiography of Serbian medicine, there is little data on the life and work of Dr. Dimitrije Radulović. He belonged to the first generation of Serbian doctors of the 19th century. He was born in 1814, in Bela Crkva, completed his studies of medicine in Pest, where he received his title Doctor of Medicine. After Pest, he went to Vienna, where he specialized in obstetrics. Among Serbs, he was the author of the first work in the field which we today call sports medicine. With this work, as well as with his later work, he established important foundations of sports medicine among the Serbian people. He was the first to write about the importance of physical exercise and the impact of different sports on the physical development of children, adolescents, and adults, thus contributing to the definition of optimal physical activity and hygienic-dietary regimes. His goal was to preserve and improve health, i.e. to improve the prevention and curative of various diseases and injuries, as well as the rehabilitation of patients., U istoriografiji srpske medicine malobrojni su podaci o životu i radu dr Dimitrija Radulovića. Dr Radulović pripadao je prvoj generaciji Srba lekara devetnaestog veka. Rođen je 1814. godine u Beloj Crkvi, a studije medicine završio je u Pešti, u kojoj je stekao zvanje doktora medicine. Posle Pešte odlazi u Beč, gde se specijalizuje u oblasti porodiljstva. Među Srbima je bio autor prvog rada iz oblasti koju danas nazivamo sportskom medicinom. Tim radom, kao i svojim kasnijim delovanjem, postavio je temelje sportske medicine među Srbima. Prvi je pisao o važnosti telesnog vežbanja i uticaju različitih sportova na fizički razvoj dece, omladine i odraslih; na taj način dao je doprinos definisanju optimalnih fizičkih opterećenja i higijensko-dijetetskih režima. Cilj mu je bio da se očuva i unapredi zdravlje, odnosno da se poboljšaju prevencija i kurativa različitih oboljenja i povreda, ali i rehabilitacija pacijenata.",
publisher = "Srpsko lekarsko društvo, Beograd",
journal = "Srpski arhiv za celokupno lekarstvo",
title = "Dr. Dimitrije Radulović, pioneer in the field of sports medicine: Life, work and achievements, Dr Dimitrije Radulović, pionir u oblasti sportske medicine - život i delo",
pages = "255-248",
number = "3-4",
volume = "147",
doi = "10.2298/SARH171102061V"
}
Vasojević, N. A., Kirin, S., Filipović, M.,& Marković, P. J.. (2019). Dr. Dimitrije Radulović, pioneer in the field of sports medicine: Life, work and achievements. in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo
Srpsko lekarsko društvo, Beograd., 147(3-4), 248-255.
https://doi.org/10.2298/SARH171102061V
Vasojević NA, Kirin S, Filipović M, Marković PJ. Dr. Dimitrije Radulović, pioneer in the field of sports medicine: Life, work and achievements. in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo. 2019;147(3-4):248-255.
doi:10.2298/SARH171102061V .
Vasojević, Nena A., Kirin, Snežana, Filipović, Mirko, Marković, Predrag J., "Dr. Dimitrije Radulović, pioneer in the field of sports medicine: Life, work and achievements" in Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, 147, no. 3-4 (2019):248-255,
https://doi.org/10.2298/SARH171102061V . .

Siromaštvo kao lični poraz i strah od izopštenosti

Filipović, Mirko

(Centar za etnološka i antropološka istraživanja (CEAI) Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, 2018)

TY  - JOUR
AU  - Filipović, Mirko
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2830
AB  - Tekstovi socioloških klasika (de Tocqueville, Marx, Simmel) i evropska empirijska istraživanja poslednjih decenija, nude plodan analitički okvir za razmišljanje
o siromaštvu uz pomoć idealno-tipskih konstrukata „integrisanog”, „marginalnog” i
danas preovlađujućeg „diskvalifikujućeg” siromaštva (S.Paugam). Primena ovog analitičkog okvira dopunjenog novim eksplikativnim faktorima – kao što su način regulacije tržišta rada, a pre svega, fleksibilizacija ili prekarizacija i rada i zaposlenja; strah
od otpuštanja kao novi faktor nejednakosti; intenzitet društvenih veza (kao resursa
koji mogu biti iskorišćeni u suočavanju sa društvenom devalorizacijom) i „prostorna
diskvalifikacija” stanovništva sa velikim rizikom od siromaštva i zavisnosti od sistema
socijalne intervencije – vodi, pored ostalog, novim uvidima i u kolektivne predstave o
siromaštvu: sada kao o „društvenom padu” i ličnom porazu u procesu koji podrazumeva kumulaciju socijalnih hendikepa. Tako, ono što se danas smatra centralnim jazom u
društvu – jaz između onih čija je budućnost sigurna, zaštićena i onih izloženih „pretnjama nasilja tržišta rada” (Maurin), prolazi kroz sve, nekada homogene, socioprofesionalne kategorije proizvodeći socijalnu nesigurnost i kolektivnu teskobu koja transverzalno prolazi kroz celo salarijalno društvo i shodno tome, ne samo da fundamentalno
menja društveni odnos prema siromaštvu, nego vodi pogoršanju ukupnih društvenih
odnosa, podriva socijalnu koheziju i nameće posebne mehanizme konstruisanja kolektivnih identiteta
AB  - The texts of sociological classics (de Tocqueville, Marx, Simmel) as well as
recent European research offer a fruitfull analitical frame for thinking about poverty
using the idel-type constructs of „integrated“, „marginalized“ and, nowdays dominant
„disqualifying“ poverty (S. Paugam). The application of this analitycal frame, completed with new explanatory factors – as flexibilisation or precarization of work and jobs,
the fear of getting fired as a new factor of inequality, the intensity of social ties and
„spatial disqualification“ of social groups with the great risks of poverty and dependance of the social intervention system – lead to new insights in collective representation
of poverty: now seen as personal failure, „social falldown“ in the process that include
cumulation of social handicaps. So, what is nowdays perceived as a central social fracture – the fracture between those whose future is secured and those exposed to „threats
of the job market violence“ (Maurin) – passes through the whole class structure producing social insecurity and diffused anxiety, undermining social cohesion and imposing new mechanisms of collective identities construction.
PB  - Centar za etnološka i antropološka istraživanja (CEAI) Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
T2  - Antropologija
T2  - Antropologija
T1  - Siromaštvo kao lični poraz i strah od izopštenosti
T1  - Poverty as a personal failure and the fear of exclusion
EP  - 28
IS  - 1
SP  - 9
VL  - 18
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2830
ER  - 
@article{
author = "Filipović, Mirko",
year = "2018",
abstract = "Tekstovi socioloških klasika (de Tocqueville, Marx, Simmel) i evropska empirijska istraživanja poslednjih decenija, nude plodan analitički okvir za razmišljanje
o siromaštvu uz pomoć idealno-tipskih konstrukata „integrisanog”, „marginalnog” i
danas preovlađujućeg „diskvalifikujućeg” siromaštva (S.Paugam). Primena ovog analitičkog okvira dopunjenog novim eksplikativnim faktorima – kao što su način regulacije tržišta rada, a pre svega, fleksibilizacija ili prekarizacija i rada i zaposlenja; strah
od otpuštanja kao novi faktor nejednakosti; intenzitet društvenih veza (kao resursa
koji mogu biti iskorišćeni u suočavanju sa društvenom devalorizacijom) i „prostorna
diskvalifikacija” stanovništva sa velikim rizikom od siromaštva i zavisnosti od sistema
socijalne intervencije – vodi, pored ostalog, novim uvidima i u kolektivne predstave o
siromaštvu: sada kao o „društvenom padu” i ličnom porazu u procesu koji podrazumeva kumulaciju socijalnih hendikepa. Tako, ono što se danas smatra centralnim jazom u
društvu – jaz između onih čija je budućnost sigurna, zaštićena i onih izloženih „pretnjama nasilja tržišta rada” (Maurin), prolazi kroz sve, nekada homogene, socioprofesionalne kategorije proizvodeći socijalnu nesigurnost i kolektivnu teskobu koja transverzalno prolazi kroz celo salarijalno društvo i shodno tome, ne samo da fundamentalno
menja društveni odnos prema siromaštvu, nego vodi pogoršanju ukupnih društvenih
odnosa, podriva socijalnu koheziju i nameće posebne mehanizme konstruisanja kolektivnih identiteta, The texts of sociological classics (de Tocqueville, Marx, Simmel) as well as
recent European research offer a fruitfull analitical frame for thinking about poverty
using the idel-type constructs of „integrated“, „marginalized“ and, nowdays dominant
„disqualifying“ poverty (S. Paugam). The application of this analitycal frame, completed with new explanatory factors – as flexibilisation or precarization of work and jobs,
the fear of getting fired as a new factor of inequality, the intensity of social ties and
„spatial disqualification“ of social groups with the great risks of poverty and dependance of the social intervention system – lead to new insights in collective representation
of poverty: now seen as personal failure, „social falldown“ in the process that include
cumulation of social handicaps. So, what is nowdays perceived as a central social fracture – the fracture between those whose future is secured and those exposed to „threats
of the job market violence“ (Maurin) – passes through the whole class structure producing social insecurity and diffused anxiety, undermining social cohesion and imposing new mechanisms of collective identities construction.",
publisher = "Centar za etnološka i antropološka istraživanja (CEAI) Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu",
journal = "Antropologija, Antropologija",
title = "Siromaštvo kao lični poraz i strah od izopštenosti, Poverty as a personal failure and the fear of exclusion",
pages = "28-9",
number = "1",
volume = "18",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2830"
}
Filipović, M.. (2018). Siromaštvo kao lični poraz i strah od izopštenosti. in Antropologija
Centar za etnološka i antropološka istraživanja (CEAI) Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu., 18(1), 9-28.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2830
Filipović M. Siromaštvo kao lični poraz i strah od izopštenosti. in Antropologija. 2018;18(1):9-28.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2830 .
Filipović, Mirko, "Siromaštvo kao lični poraz i strah od izopštenosti" in Antropologija, 18, no. 1 (2018):9-28,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2830 .

Informal learning from university students' perspective

Antić, Slobodanka; Filipović, Mirko

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2018)

TY  - JOUR
AU  - Antić, Slobodanka
AU  - Filipović, Mirko
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1136
AB  - The crisis of formal education leads to constant reconsiderations, both at national and global level. It is considered that educational theory, practice and policy focus dominantly on the formal context of learning while they ignore learning in all other contexts, especially informal. Learning in informal contexts, whether it is intentional or coincidental, conscious or unconscious, is usually perceived as less significant and worthwhile. However, the constructivist and cognitivistic theories of the learning processes emphasize the necessity of recognizing and appreciating all the acquired knowledge and experiences that a person brings to the learning situation. In other words, the quality of formal education cannot be ensured with ignorance of students' knowledge and skills acquired through informal learning. The aim of this paper was to determine students' perspective on their own informal learning. Using qualitative approach, we analyzed students' written statements to determine which informal learning outcomes they were aware of. The second aim was to determine who or what supported those informal learning outcomes from students' perspective. By grouping statements by similarity, we got 13 different categories of learned knowledge and skills (the most common informal learning was the skill of practicing different types of art) and 13 types of support for those learning outcomes (the most common support were information and communication technologies (ICT)). The paper proposes directions for planned integration of students' informal learning into the formal context of studies.
AB  - Kriza formalnog obrazovanja vodi preispitivanjima kako na nacionalnom, tako i na globalnom nivou. Jedan od problema je što obrazovna teorija, praksa i politika zanemaruje učenje u svim drugim kontekstima, posebno informalnim. Učenja u informalnim kontekstima, bilo da su namerna ili slučajna, svesna ili bez svesnosti da se uči, opažaju se kao manje značajna i vredna. Međutim, konstruktivističko i kognitivističko razumevanje prirode saznajnog procesa ukazuje na neophodnost prepoznavanja i uvažavanja svih stečenih znanja i iskustva koje osoba sa sobom donosi u situaciju učenja. Drugim rečima, kvalitet formalnog obrazovanja se ne može osigurati ukoliko se ignoriše i ono što su učenici/studenti stekli kroz informalno učenje. Cilj ovog rada je da utvrdi perspektivu studenata prema vlastitom informalnom učenju. Kvalitativnim pristupom analizirali smo pisane iskaze studenata da bi utvrdili kojih učenja su svesni i ko ili šta su im bili podrške ili modeli za učenje. Grupisanjem iskaza po sličnosti dobili smo 13 različitih kategorija naučenih znanja i veština (od kojih je najzastupljenije učenje vezano za praktikovanje različitih vidova umetnosti) i 13 vidova potpore tim učenjima (od kojih su najzastupljenije informaciono-komunikacione tehnologije (IKT)). U radu se predlažu pravci planskog i osmišljenog integrisanja informalnog učenja studenata u formalni kontekst studija.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Informal learning from university students' perspective
T1  - Informalno učenje studenata iz njihove perspektive
EP  - 282
IS  - 3
SP  - 265
VL  - 17
DO  - 10.5937/specedreh17-17165
ER  - 
@article{
author = "Antić, Slobodanka and Filipović, Mirko",
year = "2018",
abstract = "The crisis of formal education leads to constant reconsiderations, both at national and global level. It is considered that educational theory, practice and policy focus dominantly on the formal context of learning while they ignore learning in all other contexts, especially informal. Learning in informal contexts, whether it is intentional or coincidental, conscious or unconscious, is usually perceived as less significant and worthwhile. However, the constructivist and cognitivistic theories of the learning processes emphasize the necessity of recognizing and appreciating all the acquired knowledge and experiences that a person brings to the learning situation. In other words, the quality of formal education cannot be ensured with ignorance of students' knowledge and skills acquired through informal learning. The aim of this paper was to determine students' perspective on their own informal learning. Using qualitative approach, we analyzed students' written statements to determine which informal learning outcomes they were aware of. The second aim was to determine who or what supported those informal learning outcomes from students' perspective. By grouping statements by similarity, we got 13 different categories of learned knowledge and skills (the most common informal learning was the skill of practicing different types of art) and 13 types of support for those learning outcomes (the most common support were information and communication technologies (ICT)). The paper proposes directions for planned integration of students' informal learning into the formal context of studies., Kriza formalnog obrazovanja vodi preispitivanjima kako na nacionalnom, tako i na globalnom nivou. Jedan od problema je što obrazovna teorija, praksa i politika zanemaruje učenje u svim drugim kontekstima, posebno informalnim. Učenja u informalnim kontekstima, bilo da su namerna ili slučajna, svesna ili bez svesnosti da se uči, opažaju se kao manje značajna i vredna. Međutim, konstruktivističko i kognitivističko razumevanje prirode saznajnog procesa ukazuje na neophodnost prepoznavanja i uvažavanja svih stečenih znanja i iskustva koje osoba sa sobom donosi u situaciju učenja. Drugim rečima, kvalitet formalnog obrazovanja se ne može osigurati ukoliko se ignoriše i ono što su učenici/studenti stekli kroz informalno učenje. Cilj ovog rada je da utvrdi perspektivu studenata prema vlastitom informalnom učenju. Kvalitativnim pristupom analizirali smo pisane iskaze studenata da bi utvrdili kojih učenja su svesni i ko ili šta su im bili podrške ili modeli za učenje. Grupisanjem iskaza po sličnosti dobili smo 13 različitih kategorija naučenih znanja i veština (od kojih je najzastupljenije učenje vezano za praktikovanje različitih vidova umetnosti) i 13 vidova potpore tim učenjima (od kojih su najzastupljenije informaciono-komunikacione tehnologije (IKT)). U radu se predlažu pravci planskog i osmišljenog integrisanja informalnog učenja studenata u formalni kontekst studija.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Informal learning from university students' perspective, Informalno učenje studenata iz njihove perspektive",
pages = "282-265",
number = "3",
volume = "17",
doi = "10.5937/specedreh17-17165"
}
Antić, S.,& Filipović, M.. (2018). Informal learning from university students' perspective. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 17(3), 265-282.
https://doi.org/10.5937/specedreh17-17165
Antić S, Filipović M. Informal learning from university students' perspective. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2018;17(3):265-282.
doi:10.5937/specedreh17-17165 .
Antić, Slobodanka, Filipović, Mirko, "Informal learning from university students' perspective" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 17, no. 3 (2018):265-282,
https://doi.org/10.5937/specedreh17-17165 . .
1

Društveni žigovi, sociološki eseji

Filipović, Mirko

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. Izdavački centar (ICF), 2018)

TY  - BOOK
AU  - Filipović, Mirko
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2875
AB  - Koreni krize koja danas potresa razvijena zapadna društva nalaze se u
samoj srži neoliberalnog projekta započetog krajem sedamdesetih godina
dvadesetog veka, sa usponom Margaret Tačer i Ronalda Regana.
Ideja o društvenoj jednakosti, stalno prisutna u prethodnih „slavnih trideset
godina” (E. Hobsbaum), i relativno uspešno ostvarivana u tom periodu
snažnog privrednog rasta i pune zaposlenosti, kejnzijanske ekonomske politike,
države blagostanja, jakih sindikata i socijaldemokratskih vlada, najpre je
bila potisnuta, a potom gotovo zaboravljena.
Početkom osamdesetih godina dvadesetog veka dominantna postaje priča
o imperativu privrednog rasta koji će „na koncu biti dobar za sve” jer će,
kao plima, „podići sve brodove u luci”. „Skupa” država blagostanja je proglašena
za kočnicu funkcionisanja „nevidljive svemoćne ruke tržišta” koja je
sama po sebi, po dubokom uverenju neoliberala, sposobna da valjano uredi
svet. Zato zakonske kontrole poslovanja (primenu antimonopolskih zakona,
na primer) treba svesti na minimum, poreze na dobit i imovinu smanjiti, ukinuti-
otežati-umanjiti socijalnu pomoć (jer će to naterati zabušante da rade,
smanjiće se izdaci i oporaviti ekonomija), privatizovati socijalne usluge – sve
to u ime rastuće kompetitivnosti na „slobodnim” tržištima, itd.
Za razliku od imperativa štednje, kao još jedne središnje tačke neoliberalne
paradigme, Kejnzijanska ekonomija, na delu tokom onih trideset slavnih
godina, tvrdi upravo suprotno: vlade bi trebalo da se u periodu recesije
odupru „iskušenju štednje”. Uzrok recesije je kontrakcija agregatne tražnje,
tj. ukupne sume roba i usluga koje se kupuju, a koja doživljava slom kada ljudi
i organizacije, nesigurni u budućnost, istovremeno odluče da štede novac.
Kejnz je objasnio kako potrošnja novca stvara koncentrične krugove u ekonomiji,
uključujući otvaranje novih radnih mesta, jer potražnja za dobrima i
uslugama raste. Vlade ne treba da brinu o deficitu i „zdravim finansijama” u
periodu krize, već kada se ekonomija ponovo pokrene.Finansijski kolaps na zapadu 2008. koji je proizveo najveću ekonomsku
krizu posle velike depresije 1931, doveo je u pitanje same osnove dominantne
(hegemonijske, rekao bi A. Gramši) neoliberalne ideologije. Banke su dobile
finansijsku pomoć od države, bankari nisu završili u zatvorima, a cenu njihovih
poslovnih rizika platili su poreski obveznici. Ekonomska politika koja
je usledila i koja se svodila manje-više na monetarne intervencije nije dala
željene rezultate. Zapadna ekonomija nastavila je da stagnira i toj stagnaciji,
eventualno sasvim „anemičnom” rastu (u slučaju SAD) se ne nazire kraj. Ali,
uprkos svemu što se dogodilo, neoliberalizam je ostao dominantna ekonomska
doktrina koju prihvataju partije sa celog političkog spektra, kao da drugačiji
načini razmišljanja i delovanja ne postoje.
Globalni rezultat je sledeći: stope privrednog rasta na zapadu bile su u
periodu 1945-1975 dvostruko veće nego u periodu od osamdesetih godina 20.
veka do danas.
No najpogubnija posledica neoliberalizma jeste ogroman porast nejednakosti1,
i on je danas glavni izvor političkog nezadovoljstva koje se širi na
zapadu. Čak i u zemljama kao što je Švedska, koja se najčešće uzima za uzor
socijaldemokratske države, nejednakost primetno raste (Milanović, 2015).
Po sebi se razume da je ujednačen napredak (u prosečnim prihodima)
svih društvenih slojeva moguć samo u situaciji privrednog rasta. U situaciji
stagnacije ili regresije, svaki dobitak jednih u raspodeli mora se ostvariti na
račun gubitka drugih, dakle, rezultira porastom nejednakosti.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. Izdavački centar (ICF)
T1  - Društveni žigovi, sociološki eseji
SP  - 211
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2875
ER  - 
@book{
author = "Filipović, Mirko",
year = "2018",
abstract = "Koreni krize koja danas potresa razvijena zapadna društva nalaze se u
samoj srži neoliberalnog projekta započetog krajem sedamdesetih godina
dvadesetog veka, sa usponom Margaret Tačer i Ronalda Regana.
Ideja o društvenoj jednakosti, stalno prisutna u prethodnih „slavnih trideset
godina” (E. Hobsbaum), i relativno uspešno ostvarivana u tom periodu
snažnog privrednog rasta i pune zaposlenosti, kejnzijanske ekonomske politike,
države blagostanja, jakih sindikata i socijaldemokratskih vlada, najpre je
bila potisnuta, a potom gotovo zaboravljena.
Početkom osamdesetih godina dvadesetog veka dominantna postaje priča
o imperativu privrednog rasta koji će „na koncu biti dobar za sve” jer će,
kao plima, „podići sve brodove u luci”. „Skupa” država blagostanja je proglašena
za kočnicu funkcionisanja „nevidljive svemoćne ruke tržišta” koja je
sama po sebi, po dubokom uverenju neoliberala, sposobna da valjano uredi
svet. Zato zakonske kontrole poslovanja (primenu antimonopolskih zakona,
na primer) treba svesti na minimum, poreze na dobit i imovinu smanjiti, ukinuti-
otežati-umanjiti socijalnu pomoć (jer će to naterati zabušante da rade,
smanjiće se izdaci i oporaviti ekonomija), privatizovati socijalne usluge – sve
to u ime rastuće kompetitivnosti na „slobodnim” tržištima, itd.
Za razliku od imperativa štednje, kao još jedne središnje tačke neoliberalne
paradigme, Kejnzijanska ekonomija, na delu tokom onih trideset slavnih
godina, tvrdi upravo suprotno: vlade bi trebalo da se u periodu recesije
odupru „iskušenju štednje”. Uzrok recesije je kontrakcija agregatne tražnje,
tj. ukupne sume roba i usluga koje se kupuju, a koja doživljava slom kada ljudi
i organizacije, nesigurni u budućnost, istovremeno odluče da štede novac.
Kejnz je objasnio kako potrošnja novca stvara koncentrične krugove u ekonomiji,
uključujući otvaranje novih radnih mesta, jer potražnja za dobrima i
uslugama raste. Vlade ne treba da brinu o deficitu i „zdravim finansijama” u
periodu krize, već kada se ekonomija ponovo pokrene.Finansijski kolaps na zapadu 2008. koji je proizveo najveću ekonomsku
krizu posle velike depresije 1931, doveo je u pitanje same osnove dominantne
(hegemonijske, rekao bi A. Gramši) neoliberalne ideologije. Banke su dobile
finansijsku pomoć od države, bankari nisu završili u zatvorima, a cenu njihovih
poslovnih rizika platili su poreski obveznici. Ekonomska politika koja
je usledila i koja se svodila manje-više na monetarne intervencije nije dala
željene rezultate. Zapadna ekonomija nastavila je da stagnira i toj stagnaciji,
eventualno sasvim „anemičnom” rastu (u slučaju SAD) se ne nazire kraj. Ali,
uprkos svemu što se dogodilo, neoliberalizam je ostao dominantna ekonomska
doktrina koju prihvataju partije sa celog političkog spektra, kao da drugačiji
načini razmišljanja i delovanja ne postoje.
Globalni rezultat je sledeći: stope privrednog rasta na zapadu bile su u
periodu 1945-1975 dvostruko veće nego u periodu od osamdesetih godina 20.
veka do danas.
No najpogubnija posledica neoliberalizma jeste ogroman porast nejednakosti1,
i on je danas glavni izvor političkog nezadovoljstva koje se širi na
zapadu. Čak i u zemljama kao što je Švedska, koja se najčešće uzima za uzor
socijaldemokratske države, nejednakost primetno raste (Milanović, 2015).
Po sebi se razume da je ujednačen napredak (u prosečnim prihodima)
svih društvenih slojeva moguć samo u situaciji privrednog rasta. U situaciji
stagnacije ili regresije, svaki dobitak jednih u raspodeli mora se ostvariti na
račun gubitka drugih, dakle, rezultira porastom nejednakosti.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. Izdavački centar (ICF)",
title = "Društveni žigovi, sociološki eseji",
pages = "211",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2875"
}
Filipović, M.. (2018). Društveni žigovi, sociološki eseji. 
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. Izdavački centar (ICF)., 211.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2875
Filipović M. Društveni žigovi, sociološki eseji. 2018;:211.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2875 .
Filipović, Mirko, "Društveni žigovi, sociološki eseji" (2018):211,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2875 .

Socialization and social integration of children with disabilities: Theoretical frameworks

Filipović, Mirko; Matejić-Đuričić, Zorica

(Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Odeljenje za etnologiju i antropologiju, Beograd, 2018)

TY  - JOUR
AU  - Filipović, Mirko
AU  - Matejić-Đuričić, Zorica
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1132
AB  - In the context of modern social model of disability, this paper presents some of the leading theoretical frameworks that define the key problems of socialization and social integration of children with disabilities. Transformed into a social-scientific research, problems of physical, mental or social disability were given a new meaning: instead of individual "psychologically deviant acts," disability is interpreted as a consequence of the "continent of social relations." Second, and equally important, rather than the status (state) of disability, the focus turn on the very process of social relations that structure the phenomenon of deviance. Within the research of social processes that defined the context of individual development of children with disabilities, two problem circles were opened: firstly, general issues of socialization of these children, and secondly, issues related to the problems of their social integration in the formal education system. In the final section, key implications of different approaches have been derived: to provide conditions for active participation in social life for all members of the community date, regardless of the existence of physical or social barriers.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Odeljenje za etnologiju i antropologiju, Beograd
T2  - Etnoantropološki problemi, Beograd
T1  - Socialization and social integration of children with disabilities: Theoretical frameworks
EP  - 554
IS  - 2
SP  - 539
VL  - 13
DO  - 10.21301/eap.v13i2.14
ER  - 
@article{
author = "Filipović, Mirko and Matejić-Đuričić, Zorica",
year = "2018",
abstract = "In the context of modern social model of disability, this paper presents some of the leading theoretical frameworks that define the key problems of socialization and social integration of children with disabilities. Transformed into a social-scientific research, problems of physical, mental or social disability were given a new meaning: instead of individual "psychologically deviant acts," disability is interpreted as a consequence of the "continent of social relations." Second, and equally important, rather than the status (state) of disability, the focus turn on the very process of social relations that structure the phenomenon of deviance. Within the research of social processes that defined the context of individual development of children with disabilities, two problem circles were opened: firstly, general issues of socialization of these children, and secondly, issues related to the problems of their social integration in the formal education system. In the final section, key implications of different approaches have been derived: to provide conditions for active participation in social life for all members of the community date, regardless of the existence of physical or social barriers.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Odeljenje za etnologiju i antropologiju, Beograd",
journal = "Etnoantropološki problemi, Beograd",
title = "Socialization and social integration of children with disabilities: Theoretical frameworks",
pages = "554-539",
number = "2",
volume = "13",
doi = "10.21301/eap.v13i2.14"
}
Filipović, M.,& Matejić-Đuričić, Z.. (2018). Socialization and social integration of children with disabilities: Theoretical frameworks. in Etnoantropološki problemi, Beograd
Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Odeljenje za etnologiju i antropologiju, Beograd., 13(2), 539-554.
https://doi.org/10.21301/eap.v13i2.14
Filipović M, Matejić-Đuričić Z. Socialization and social integration of children with disabilities: Theoretical frameworks. in Etnoantropološki problemi, Beograd. 2018;13(2):539-554.
doi:10.21301/eap.v13i2.14 .
Filipović, Mirko, Matejić-Đuričić, Zorica, "Socialization and social integration of children with disabilities: Theoretical frameworks" in Etnoantropološki problemi, Beograd, 13, no. 2 (2018):539-554,
https://doi.org/10.21301/eap.v13i2.14 . .

Postmodern Feminism and Disability: Toward Multiple Identities of "Disabled" Bodies

Mijatović, Luka; Filipović, Mirko

(Sociološko udruženje Srbije i Crne Gore, Beograd i Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za sociološka istraživanja, Beograd, 2018)

TY  - JOUR
AU  - Mijatović, Luka
AU  - Filipović, Mirko
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1158
AB  - From the postmodern theorists point of view, disabled bodies primarily are objects of performing the power, in several ways: from "staring" as the act of labeling, to medicalization, rehabilitation and "normalization". Feminist theory of disability tends to combine gender and disability and to perceive them together as social construction products which "deviate from standards". In postmodern theories of gender, primarily in the works of Judith Butler and Elizabeth Grosz, there is a noticeable tendency to attach a dynamic, relational characteristic to gender, and to observe gender differences in the process of intersecting all other binary differences. In addition, in order to deconstruct sex/gender differences, an increasing emphasis is put on the body as a field for inscribing culturally constructed distinctions. This paper explores the possibility of synthesizing knowledge in the field of postmodern gender theories and postmodern understanding of disability. It examines how gender binarism intersects with binarism "disability - nondisability," and whether, at the level of "disabled" bodies, gender differences become invisible.
PB  - Sociološko udruženje Srbije i Crne Gore, Beograd i Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za sociološka istraživanja, Beograd
T2  - Sociologija
T1  - Postmodern Feminism and Disability: Toward Multiple Identities of "Disabled" Bodies
EP  - 126
IS  - 1
SP  - 112
VL  - 60
DO  - 10.2298/SOC1801112M
ER  - 
@article{
author = "Mijatović, Luka and Filipović, Mirko",
year = "2018",
abstract = "From the postmodern theorists point of view, disabled bodies primarily are objects of performing the power, in several ways: from "staring" as the act of labeling, to medicalization, rehabilitation and "normalization". Feminist theory of disability tends to combine gender and disability and to perceive them together as social construction products which "deviate from standards". In postmodern theories of gender, primarily in the works of Judith Butler and Elizabeth Grosz, there is a noticeable tendency to attach a dynamic, relational characteristic to gender, and to observe gender differences in the process of intersecting all other binary differences. In addition, in order to deconstruct sex/gender differences, an increasing emphasis is put on the body as a field for inscribing culturally constructed distinctions. This paper explores the possibility of synthesizing knowledge in the field of postmodern gender theories and postmodern understanding of disability. It examines how gender binarism intersects with binarism "disability - nondisability," and whether, at the level of "disabled" bodies, gender differences become invisible.",
publisher = "Sociološko udruženje Srbije i Crne Gore, Beograd i Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za sociološka istraživanja, Beograd",
journal = "Sociologija",
title = "Postmodern Feminism and Disability: Toward Multiple Identities of "Disabled" Bodies",
pages = "126-112",
number = "1",
volume = "60",
doi = "10.2298/SOC1801112M"
}
Mijatović, L.,& Filipović, M.. (2018). Postmodern Feminism and Disability: Toward Multiple Identities of "Disabled" Bodies. in Sociologija
Sociološko udruženje Srbije i Crne Gore, Beograd i Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za sociološka istraživanja, Beograd., 60(1), 112-126.
https://doi.org/10.2298/SOC1801112M
Mijatović L, Filipović M. Postmodern Feminism and Disability: Toward Multiple Identities of "Disabled" Bodies. in Sociologija. 2018;60(1):112-126.
doi:10.2298/SOC1801112M .
Mijatović, Luka, Filipović, Mirko, "Postmodern Feminism and Disability: Toward Multiple Identities of "Disabled" Bodies" in Sociologija, 60, no. 1 (2018):112-126,
https://doi.org/10.2298/SOC1801112M . .
1

Intervencije u ranom detinjstvu: u susret ispunjavanju ciljeva održivog razvoja novog milenijuma - Zbornik radova

Filipović, Mirko

(Beograd: Univerzitetu u beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2017)

TY  - CONF
AU  - Filipović, Mirko
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2684
PB  - Beograd: Univerzitetu u beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
T1  - Intervencije u ranom detinjstvu: u susret ispunjavanju ciljeva održivog razvoja novog milenijuma - Zbornik radova
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2684
ER  - 
@conference{
author = "Filipović, Mirko",
year = "2017",
publisher = "Beograd: Univerzitetu u beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
title = "Intervencije u ranom detinjstvu: u susret ispunjavanju ciljeva održivog razvoja novog milenijuma - Zbornik radova",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2684"
}
Filipović, M.. (2017). Intervencije u ranom detinjstvu: u susret ispunjavanju ciljeva održivog razvoja novog milenijuma - Zbornik radova. 
Beograd: Univerzitetu u beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju..
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2684
Filipović M. Intervencije u ranom detinjstvu: u susret ispunjavanju ciljeva održivog razvoja novog milenijuma - Zbornik radova. 2017;.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2684 .
Filipović, Mirko, "Intervencije u ranom detinjstvu: u susret ispunjavanju ciljeva održivog razvoja novog milenijuma - Zbornik radova" (2017),
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2684 .

Diplome i društvena reprodukcija: zamke meritokratskog modela

Filipović, Mirko

(2017)

TY  - CONF
AU  - Filipović, Mirko
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2656
C3  - Kulturno-potporna sredstva u funkciji nastave i učenja
T1  - Diplome i društvena reprodukcija: zamke meritokratskog modela
EP  - 64
SP  - 51
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2656
ER  - 
@conference{
author = "Filipović, Mirko",
year = "2017",
journal = "Kulturno-potporna sredstva u funkciji nastave i učenja",
title = "Diplome i društvena reprodukcija: zamke meritokratskog modela",
pages = "64-51",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2656"
}
Filipović, M.. (2017). Diplome i društvena reprodukcija: zamke meritokratskog modela. in Kulturno-potporna sredstva u funkciji nastave i učenja, 51-64.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2656
Filipović M. Diplome i društvena reprodukcija: zamke meritokratskog modela. in Kulturno-potporna sredstva u funkciji nastave i učenja. 2017;:51-64.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2656 .
Filipović, Mirko, "Diplome i društvena reprodukcija: zamke meritokratskog modela" in Kulturno-potporna sredstva u funkciji nastave i učenja (2017):51-64,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2656 .

Social patterns of natural disasters: The case of hurricane Katrina

Filipović, Mirko; Žakula, Sonja

(Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Odeljenje za etnologiju i antropologiju, Beograd, 2017)

TY  - JOUR
AU  - Filipović, Mirko
AU  - Žakula, Sonja
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1071
AB  - Public perception and imagination tend to view natural disasters and catastrophes as phenomena that impact everyone equally. However, they do not occur in a historical, political, economic or social vacuum. Every phase and aspect of a disaster - its causes, vulnerability, preparedness, aftermath, response, reconstruction, the scope of the disaster and the price paid in the end are, to a lesser or greater extent, socially conditioned. Natural disasters actually replicate and amplify existing social inequalities and their effects. Such was also the case with hurricane Katrina. Black people, the poor, the elderly ... remained in sunken New Orleans because their economic and social exclusion diminished their possibility to escape the disaster (the same way it diminished their opportunity to escape poverty). Had Katrina been a mere accident of geography and ecology, it would have been possible to peacefully await the resolution of its aftermath. However, because the inequalities which Katrina made apparent have deep socio-historical roots, it was illusory to expect that they would be repaired by the public policies on offer. Because of this, Katrina remains a powerful reminder to those advocating for a more just and democratic society.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Odeljenje za etnologiju i antropologiju, Beograd
T2  - Etnoantropološki problemi, Beograd
T1  - Social patterns of natural disasters: The case of hurricane Katrina
EP  - 215
IS  - 1
SP  - 195
VL  - 12
DO  - 10.21301/EAP.V12I1.9
ER  - 
@article{
author = "Filipović, Mirko and Žakula, Sonja",
year = "2017",
abstract = "Public perception and imagination tend to view natural disasters and catastrophes as phenomena that impact everyone equally. However, they do not occur in a historical, political, economic or social vacuum. Every phase and aspect of a disaster - its causes, vulnerability, preparedness, aftermath, response, reconstruction, the scope of the disaster and the price paid in the end are, to a lesser or greater extent, socially conditioned. Natural disasters actually replicate and amplify existing social inequalities and their effects. Such was also the case with hurricane Katrina. Black people, the poor, the elderly ... remained in sunken New Orleans because their economic and social exclusion diminished their possibility to escape the disaster (the same way it diminished their opportunity to escape poverty). Had Katrina been a mere accident of geography and ecology, it would have been possible to peacefully await the resolution of its aftermath. However, because the inequalities which Katrina made apparent have deep socio-historical roots, it was illusory to expect that they would be repaired by the public policies on offer. Because of this, Katrina remains a powerful reminder to those advocating for a more just and democratic society.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Odeljenje za etnologiju i antropologiju, Beograd",
journal = "Etnoantropološki problemi, Beograd",
title = "Social patterns of natural disasters: The case of hurricane Katrina",
pages = "215-195",
number = "1",
volume = "12",
doi = "10.21301/EAP.V12I1.9"
}
Filipović, M.,& Žakula, S.. (2017). Social patterns of natural disasters: The case of hurricane Katrina. in Etnoantropološki problemi, Beograd
Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Odeljenje za etnologiju i antropologiju, Beograd., 12(1), 195-215.
https://doi.org/10.21301/EAP.V12I1.9
Filipović M, Žakula S. Social patterns of natural disasters: The case of hurricane Katrina. in Etnoantropološki problemi, Beograd. 2017;12(1):195-215.
doi:10.21301/EAP.V12I1.9 .
Filipović, Mirko, Žakula, Sonja, "Social patterns of natural disasters: The case of hurricane Katrina" in Etnoantropološki problemi, Beograd, 12, no. 1 (2017):195-215,
https://doi.org/10.21301/EAP.V12I1.9 . .
1

The instrumental value of diplomas: Educational equality and social inequalities

Filipović, Mirko; Matejić-Đuričić, Zorica

(Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za pedagogiju i andragogiju, Beograd, 2017)

TY  - JOUR
AU  - Filipović, Mirko
AU  - Matejić-Đuričić, Zorica
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1040
AB  - This paper provides an overview of the basic social consequences of the process of expansion of higher education, inflation of diploma and de-valorization of their instrumental value in the labor market, with special emphasis on the problem of social (class) and gender inequalities that accompanies this process. In the absence of appropriate domestic sources, research material and our statistics overview, the critical-theoretical analysis were based on the findings of numerous studies of French sociologists of education. The main conclusions on legal trends growth curves of higher education and consequential decline 'use value' of acquired diploma are beyond the limited and isolated scope applications: On the contrary, these conclusions create a general theoretical paradigm that forms the basis of full understanding, interpreting an explanation problem of devalorization diplomas, very significant and actual social (sociological) phenomena. .
AB  - U ovom radu dat je prikaz rezultata istraživanja osnovnih društvenih posledica procesa ekspanzije obrazovanja, inflacije visokoškolskih diploma i devalorizacije njihove instrumentalne vrednosti na tržištu rada, sa posebnim osvrtom na problem društvene (klasne) i rodne nejednakosti koji prati taj proces. U nedostatku domaćih izvora, odgovarajuće istraživačke građe i statističkih pregleda, kritičko-teorijska analiza rađena je na temelju nalaza brojnih istraživanja, uglavnom francuskih sociologa obrazovanja. Osnovni zaključci o zakonitim tendencijama krivulja rasta visokog obrazovanja i konsekventnog opadanja 'upotrebne vrednosti' stečenih diploma, međutim, nadilaze opseg ograničene i izolovane primene: naprotiv, ti zaključci kreiraju opštu teorijsku paradigmu koja čini polazište za puno razumevanje, tumačenje i objašnjenje problema devalorizacije diploma u svim razvijenim zemljama sveta, uključujući i našu zemlju. Osnovne implikacije zaključnih razmatranja odnose se na kreiranje nove politike obrazovanja usmerene ka jačanju osnovnih principa meritokratije i promociji temeljnih vrednosti zapadnog društva (ravnopravnost, sloboda, solidarnost) za koje se zalaže najveći broj državnih politika obrazovanja, najčešće samo deklarativno. .
PB  - Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za pedagogiju i andragogiju, Beograd
T2  - Andragoške studije
T1  - The instrumental value of diplomas: Educational equality and social inequalities
T1  - Instrumentalna vrednost diploma - obrazovna ravnopravnost i društvena nejednakost
EP  - 61
IS  - 2
SP  - 47
DO  - 10.5937/ANDSTUD1702047F
ER  - 
@article{
author = "Filipović, Mirko and Matejić-Đuričić, Zorica",
year = "2017",
abstract = "This paper provides an overview of the basic social consequences of the process of expansion of higher education, inflation of diploma and de-valorization of their instrumental value in the labor market, with special emphasis on the problem of social (class) and gender inequalities that accompanies this process. In the absence of appropriate domestic sources, research material and our statistics overview, the critical-theoretical analysis were based on the findings of numerous studies of French sociologists of education. The main conclusions on legal trends growth curves of higher education and consequential decline 'use value' of acquired diploma are beyond the limited and isolated scope applications: On the contrary, these conclusions create a general theoretical paradigm that forms the basis of full understanding, interpreting an explanation problem of devalorization diplomas, very significant and actual social (sociological) phenomena. ., U ovom radu dat je prikaz rezultata istraživanja osnovnih društvenih posledica procesa ekspanzije obrazovanja, inflacije visokoškolskih diploma i devalorizacije njihove instrumentalne vrednosti na tržištu rada, sa posebnim osvrtom na problem društvene (klasne) i rodne nejednakosti koji prati taj proces. U nedostatku domaćih izvora, odgovarajuće istraživačke građe i statističkih pregleda, kritičko-teorijska analiza rađena je na temelju nalaza brojnih istraživanja, uglavnom francuskih sociologa obrazovanja. Osnovni zaključci o zakonitim tendencijama krivulja rasta visokog obrazovanja i konsekventnog opadanja 'upotrebne vrednosti' stečenih diploma, međutim, nadilaze opseg ograničene i izolovane primene: naprotiv, ti zaključci kreiraju opštu teorijsku paradigmu koja čini polazište za puno razumevanje, tumačenje i objašnjenje problema devalorizacije diploma u svim razvijenim zemljama sveta, uključujući i našu zemlju. Osnovne implikacije zaključnih razmatranja odnose se na kreiranje nove politike obrazovanja usmerene ka jačanju osnovnih principa meritokratije i promociji temeljnih vrednosti zapadnog društva (ravnopravnost, sloboda, solidarnost) za koje se zalaže najveći broj državnih politika obrazovanja, najčešće samo deklarativno. .",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za pedagogiju i andragogiju, Beograd",
journal = "Andragoške studije",
title = "The instrumental value of diplomas: Educational equality and social inequalities, Instrumentalna vrednost diploma - obrazovna ravnopravnost i društvena nejednakost",
pages = "61-47",
number = "2",
doi = "10.5937/ANDSTUD1702047F"
}
Filipović, M.,& Matejić-Đuričić, Z.. (2017). The instrumental value of diplomas: Educational equality and social inequalities. in Andragoške studije
Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za pedagogiju i andragogiju, Beograd.(2), 47-61.
https://doi.org/10.5937/ANDSTUD1702047F
Filipović M, Matejić-Đuričić Z. The instrumental value of diplomas: Educational equality and social inequalities. in Andragoške studije. 2017;(2):47-61.
doi:10.5937/ANDSTUD1702047F .
Filipović, Mirko, Matejić-Đuričić, Zorica, "The instrumental value of diplomas: Educational equality and social inequalities" in Andragoške studije, no. 2 (2017):47-61,
https://doi.org/10.5937/ANDSTUD1702047F . .

Medical Students, Beneficiaries of the State Scholarships of the Republic of Serbia, and Their Education in the 21st Century: The Possibility of Improvement

Vasojević, Nena A.; Filipović, Mirko

(Sociološko udruženje Srbije i Crne Gore, Beograd i Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za sociološka istraživanja, Beograd, 2017)

TY  - JOUR
AU  - Vasojević, Nena A.
AU  - Filipović, Mirko
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1074
AB  - In the 19th century, at the time when Serbia was being established, the education of students scholars abroad was viewed as one of the main tools for professional development and a strong society. Medical students were one of the first who were sent to study abroad. This practice was associated with increasing vertical social mobility of society. The results achieved in the 19th century encouraged us to focus on the study of temporary migrations of students scholars from Serbia in the 21st century. This article was created as a result of this study. 4 Our goal was to define the profile of medical students scholars who studied abroad in the 21st century thanks to the state funds, to determine the reasons why they opted for education outside their country, and to determine the level of openness of the Serbian society towards them. However, the main objective was to contribute to the research of reverse migration.
PB  - Sociološko udruženje Srbije i Crne Gore, Beograd i Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za sociološka istraživanja, Beograd
T2  - Sociologija
T1  - Medical Students, Beneficiaries of the State Scholarships of the Republic of Serbia, and Their Education in the 21st Century: The Possibility of Improvement
EP  - 205
IS  - 2
SP  - 189
VL  - 59
DO  - 10.2298/SOC1702189V
ER  - 
@article{
author = "Vasojević, Nena A. and Filipović, Mirko",
year = "2017",
abstract = "In the 19th century, at the time when Serbia was being established, the education of students scholars abroad was viewed as one of the main tools for professional development and a strong society. Medical students were one of the first who were sent to study abroad. This practice was associated with increasing vertical social mobility of society. The results achieved in the 19th century encouraged us to focus on the study of temporary migrations of students scholars from Serbia in the 21st century. This article was created as a result of this study. 4 Our goal was to define the profile of medical students scholars who studied abroad in the 21st century thanks to the state funds, to determine the reasons why they opted for education outside their country, and to determine the level of openness of the Serbian society towards them. However, the main objective was to contribute to the research of reverse migration.",
publisher = "Sociološko udruženje Srbije i Crne Gore, Beograd i Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za sociološka istraživanja, Beograd",
journal = "Sociologija",
title = "Medical Students, Beneficiaries of the State Scholarships of the Republic of Serbia, and Their Education in the 21st Century: The Possibility of Improvement",
pages = "205-189",
number = "2",
volume = "59",
doi = "10.2298/SOC1702189V"
}
Vasojević, N. A.,& Filipović, M.. (2017). Medical Students, Beneficiaries of the State Scholarships of the Republic of Serbia, and Their Education in the 21st Century: The Possibility of Improvement. in Sociologija
Sociološko udruženje Srbije i Crne Gore, Beograd i Univerzitet u Beogradu - Filozofski fakultet - Institut za sociološka istraživanja, Beograd., 59(2), 189-205.
https://doi.org/10.2298/SOC1702189V
Vasojević NA, Filipović M. Medical Students, Beneficiaries of the State Scholarships of the Republic of Serbia, and Their Education in the 21st Century: The Possibility of Improvement. in Sociologija. 2017;59(2):189-205.
doi:10.2298/SOC1702189V .
Vasojević, Nena A., Filipović, Mirko, "Medical Students, Beneficiaries of the State Scholarships of the Republic of Serbia, and Their Education in the 21st Century: The Possibility of Improvement" in Sociologija, 59, no. 2 (2017):189-205,
https://doi.org/10.2298/SOC1702189V . .
4
1

Socijalna inkluzija dece sa nasilnim ponašanjem unutar školske kulture

Filipović, Mirko; Weisner Aleksandar; Jarić Isidora

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2016)

TY  - CONF
AU  - Filipović, Mirko
AU  - Weisner Aleksandar
AU  - Jarić Isidora
PY  - 2016
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2473
AB  - Nasilno ponašenje dece u školskom okruženju iz perspek-
tive institucije predstavlja jedan od oblika ponašanja koji
onemogućava uspešnu socijalnu integraciju u školsku kulturu.
Socijalna inkluzija dece koja se nasilno ponašaju zahteva dublje
razumevanje uzroka problema kako bi ovaj društveni projekat
postao efikasan i održiv. Razni oblici društvene i institu-
cionalne nebrige i zanemarivanja dece i mladih u dužem vremen-
skom periodu pokazatelj su nepostojanja društveno artikuli-
sanog odgovora i odsustva strategije koja bi ponudila izlaz iz
narastajućeg problema nasilnog ponašanja dece u društvu Srbije.
Polazeći od J. Galtungove (Galtung) definicije nasilja kao ob-
lika socijalnog odnosa rad nastoji da rekonstruiše aktuelne
odnose između različitih socijalnih aktera koji interreaguju
i utiču jedni na druge unutar zadatih institucionalnih koor-
dinata školskog sistema u Srbiji, s ciljem da ponudi kritički
osvrt, mapira postojeće probleme unutar školskog konteksta
koji doprinose perpetuiranju nasilnih oblika ponašanja i ukaže
na moguće pravce njihovog dekonstruisanja poštujući principe
socijalne pravde, ljudskih prava i sloboda. U suprotnom, programi
socijalne inkluzije bili bi samo još jedan projekat opravdavanja
i učvršćivanja postojećih društvenih nejednakosti i nepravdi.
AB  - Violent behavior of children in the school social context from the perspective of
institutions is a form of behavior that prevents successful social integration into the
school culture. Social inclusion of children who are acting violently requires a deeper
understanding of the causes, in order to make this social project an efficient and
sustainable. Various forms of social and institutional neglect of children and young people
over a longer period of time are an indication of the lack of socialy articulated response
and the absence of strategy that would offer a way out of the growing problem of violent
behavior among children in Serbian society. Starting from J. Galtung’s definition of
violence as a form of social relation. the paper tries to reconstruct the current relations
between different social actors that interact within a given institutional coordinates
of the school system in Serbia, aiming to offer a critical insight, to mapp the existing
problems within the school context that contribute to the perpetuation of violent forms
of behavior and to point out possible directions of their deconstruction respecting the
principles of social justice, human rights and personal freedoms. Otherwise, the social
inclusion programs would be just another project of justifying and reinforcing existing
social inequalities and injustices.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup, „Socijalna inkluzija dece sa razvojnim
smetnjama i problemima u ponašanju”, Beograd, 6. decembar 2016
T1  - Socijalna inkluzija dece sa nasilnim ponašanjem unutar školske kulture
T1  - Sosial inclusion of children behaving violently into school culture
EP  - 151
SP  - 141
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2473
ER  - 
@conference{
author = "Filipović, Mirko and Weisner Aleksandar and Jarić Isidora",
year = "2016",
abstract = "Nasilno ponašenje dece u školskom okruženju iz perspek-
tive institucije predstavlja jedan od oblika ponašanja koji
onemogućava uspešnu socijalnu integraciju u školsku kulturu.
Socijalna inkluzija dece koja se nasilno ponašaju zahteva dublje
razumevanje uzroka problema kako bi ovaj društveni projekat
postao efikasan i održiv. Razni oblici društvene i institu-
cionalne nebrige i zanemarivanja dece i mladih u dužem vremen-
skom periodu pokazatelj su nepostojanja društveno artikuli-
sanog odgovora i odsustva strategije koja bi ponudila izlaz iz
narastajućeg problema nasilnog ponašanja dece u društvu Srbije.
Polazeći od J. Galtungove (Galtung) definicije nasilja kao ob-
lika socijalnog odnosa rad nastoji da rekonstruiše aktuelne
odnose između različitih socijalnih aktera koji interreaguju
i utiču jedni na druge unutar zadatih institucionalnih koor-
dinata školskog sistema u Srbiji, s ciljem da ponudi kritički
osvrt, mapira postojeće probleme unutar školskog konteksta
koji doprinose perpetuiranju nasilnih oblika ponašanja i ukaže
na moguće pravce njihovog dekonstruisanja poštujući principe
socijalne pravde, ljudskih prava i sloboda. U suprotnom, programi
socijalne inkluzije bili bi samo još jedan projekat opravdavanja
i učvršćivanja postojećih društvenih nejednakosti i nepravdi., Violent behavior of children in the school social context from the perspective of
institutions is a form of behavior that prevents successful social integration into the
school culture. Social inclusion of children who are acting violently requires a deeper
understanding of the causes, in order to make this social project an efficient and
sustainable. Various forms of social and institutional neglect of children and young people
over a longer period of time are an indication of the lack of socialy articulated response
and the absence of strategy that would offer a way out of the growing problem of violent
behavior among children in Serbian society. Starting from J. Galtung’s definition of
violence as a form of social relation. the paper tries to reconstruct the current relations
between different social actors that interact within a given institutional coordinates
of the school system in Serbia, aiming to offer a critical insight, to mapp the existing
problems within the school context that contribute to the perpetuation of violent forms
of behavior and to point out possible directions of their deconstruction respecting the
principles of social justice, human rights and personal freedoms. Otherwise, the social
inclusion programs would be just another project of justifying and reinforcing existing
social inequalities and injustices.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup, „Socijalna inkluzija dece sa razvojnim
smetnjama i problemima u ponašanju”, Beograd, 6. decembar 2016",
title = "Socijalna inkluzija dece sa nasilnim ponašanjem unutar školske kulture, Sosial inclusion of children behaving violently into school culture",
pages = "151-141",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2473"
}
Filipović, M., Weisner Aleksandar,& Jarić Isidora. (2016). Socijalna inkluzija dece sa nasilnim ponašanjem unutar školske kulture. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup, „Socijalna inkluzija dece sa razvojnim
smetnjama i problemima u ponašanju”, Beograd, 6. decembar 2016
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 141-151.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2473
Filipović M, Weisner Aleksandar, Jarić Isidora. Socijalna inkluzija dece sa nasilnim ponašanjem unutar školske kulture. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup, „Socijalna inkluzija dece sa razvojnim
smetnjama i problemima u ponašanju”, Beograd, 6. decembar 2016. 2016;:141-151.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2473 .
Filipović, Mirko, Weisner Aleksandar, Jarić Isidora, "Socijalna inkluzija dece sa nasilnim ponašanjem unutar školske kulture" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup, „Socijalna inkluzija dece sa razvojnim
smetnjama i problemima u ponašanju”, Beograd, 6. decembar 2016 (2016):141-151,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2473 .

Biological, Anthropological and Psychological Constructs of Child and Childhood

Filipović, Mirko; Matejić Đuričić Zorica

(University of Belgrade, Faculty of Special Education and Rehabilitation, Serbia / Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 2016)

TY  - CONF
AU  - Filipović, Mirko
AU  - Matejić Đuričić Zorica
PY  - 2016
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2408
AB  - This paper presents the results of research of fundamental biological, anthropological
and psychological constructs of child and childhood. Dealing with the problem of early
development from the evolutional and ethological perspective, the critical analysis
of the main elements of ethogram of the child has been done, i.e.very high degree of
newborn helplessness and immaturity, nonspecialized development of vital functions,
high degree of plasticity of behaviour, and biological system of attachment. In the
context of these evidences, the basic constructs of new anthropology of childhood and
education, as well as, the new paradigm of sociology of childhood have been presented.
In the framework of “social perspective“ the child is discover as the active actor of its
education and development. In conclusion, the major developmental achievements has
been summarized and, by pointing out the following statement: that early childhood is
developmental period that has regular flows and universal development in the part that
refers to the process of realization of hereditary potential of the individual, while the
development of higher mental functions primarily depended on the social and cultural
context in which the personality of the child develops.
PB  - University of Belgrade, Faculty of Special Education and Rehabilitation, Serbia /
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju
C3  - Thematic Collection of International Importance- Early Intervention in Special Education and Rehabilitation“, Beograd, Srbija, 2016.
T1  - Biological, Anthropological and Psychological Constructs of Child and Childhood
EP  - 75
SP  - 63
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2408
ER  - 
@conference{
author = "Filipović, Mirko and Matejić Đuričić Zorica",
year = "2016",
abstract = "This paper presents the results of research of fundamental biological, anthropological
and psychological constructs of child and childhood. Dealing with the problem of early
development from the evolutional and ethological perspective, the critical analysis
of the main elements of ethogram of the child has been done, i.e.very high degree of
newborn helplessness and immaturity, nonspecialized development of vital functions,
high degree of plasticity of behaviour, and biological system of attachment. In the
context of these evidences, the basic constructs of new anthropology of childhood and
education, as well as, the new paradigm of sociology of childhood have been presented.
In the framework of “social perspective“ the child is discover as the active actor of its
education and development. In conclusion, the major developmental achievements has
been summarized and, by pointing out the following statement: that early childhood is
developmental period that has regular flows and universal development in the part that
refers to the process of realization of hereditary potential of the individual, while the
development of higher mental functions primarily depended on the social and cultural
context in which the personality of the child develops.",
publisher = "University of Belgrade, Faculty of Special Education and Rehabilitation, Serbia /
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju",
journal = "Thematic Collection of International Importance- Early Intervention in Special Education and Rehabilitation“, Beograd, Srbija, 2016.",
title = "Biological, Anthropological and Psychological Constructs of Child and Childhood",
pages = "75-63",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2408"
}
Filipović, M.,& Matejić Đuričić Zorica. (2016). Biological, Anthropological and Psychological Constructs of Child and Childhood. in Thematic Collection of International Importance- Early Intervention in Special Education and Rehabilitation“, Beograd, Srbija, 2016.
University of Belgrade, Faculty of Special Education and Rehabilitation, Serbia /
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju., 63-75.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2408
Filipović M, Matejić Đuričić Zorica. Biological, Anthropological and Psychological Constructs of Child and Childhood. in Thematic Collection of International Importance- Early Intervention in Special Education and Rehabilitation“, Beograd, Srbija, 2016.. 2016;:63-75.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2408 .
Filipović, Mirko, Matejić Đuričić Zorica, "Biological, Anthropological and Psychological Constructs of Child and Childhood" in Thematic Collection of International Importance- Early Intervention in Special Education and Rehabilitation“, Beograd, Srbija, 2016. (2016):63-75,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2408 .

Istorijski presek osnovnih ideja o inkluzivnom obrazovanju u Francuskoj

Filipović, Mirko

(2016)

TY  - CONF
AU  - Filipović, Mirko
PY  - 2016
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2602
C3  - Socijalna inkluzija dece sa razvojnim smetnjama i problemima u ponašanju: Zbornik radova
T1  - Istorijski presek osnovnih ideja o inkluzivnom obrazovanju u Francuskoj
EP  - 69
SP  - 59
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2602
ER  - 
@conference{
author = "Filipović, Mirko",
year = "2016",
journal = "Socijalna inkluzija dece sa razvojnim smetnjama i problemima u ponašanju: Zbornik radova",
title = "Istorijski presek osnovnih ideja o inkluzivnom obrazovanju u Francuskoj",
pages = "69-59",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2602"
}
Filipović, M.. (2016). Istorijski presek osnovnih ideja o inkluzivnom obrazovanju u Francuskoj. in Socijalna inkluzija dece sa razvojnim smetnjama i problemima u ponašanju: Zbornik radova, 59-69.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2602
Filipović M. Istorijski presek osnovnih ideja o inkluzivnom obrazovanju u Francuskoj. in Socijalna inkluzija dece sa razvojnim smetnjama i problemima u ponašanju: Zbornik radova. 2016;:59-69.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2602 .
Filipović, Mirko, "Istorijski presek osnovnih ideja o inkluzivnom obrazovanju u Francuskoj" in Socijalna inkluzija dece sa razvojnim smetnjama i problemima u ponašanju: Zbornik radova (2016):59-69,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2602 .

Diskvalifikujuće siromaštvo: prekid društvenih veza

Filipović, Mirko; Matejić-Đuričić, Zorica

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2015)

TY  - CONF
AU  - Filipović, Mirko
AU  - Matejić-Đuričić, Zorica
PY  - 2015
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4212
AB  - Tekstovi socioloških klasika (de Tocqueville, Marx, Simmel) i evropska
empirijska istraživanja poslednjih decenija, omogućavaju izgradnju jednog
plodnog analitičkog okvira za razmišljanje o siromaštvu u razvijenim zemljama
Zapada danas. Nakon „trideset slavnih godina“ (1945-1975) koje se mogu
analizirati uz pomoć idealno-tipskih konstrukta „integrisanog“ i „marginalnog“
siromaštva, danas je preovlađujući tip „diskvalifikujuće“ siromaštvo,
nastalo onda kada su se moderna salarijalna društva suočila sa masovnom i
dugotrajnom nezaposlenošću i prekarizacijom radnih mesta. Uporedo se raširila
kolektivna predstava o siromaštvu kao „društvenom padu“ i slika siromaha
kao gubitnika na kraju jednog procesa koji obuhvata kumulaciju nekoliko
hendikepa ili životnih poraza. Novi eksplikativni faktor, koji nije bio proučen
u delima klasika, jeste- oblik i intenzitet društvenih veza. Kao i drugi društveni
slojevi, i siromašni izvlače iz tih veza istovremeno i zaštitu i priznanje
neophodno za njihovo društveno postojanje. Istraživanja otkrivaju tendenciju
slabljenja i čak prekidanja veza sa porodicom i prijateljima, ali i sa institucijama
i asocijacijama, dakle smanjenje resursa koji mogu biti iskorišćeni u suočavanju
sa životnim nedaćama i društvenu devalorizaciju. Generalizovano
osećanje nesigurnosti u kolektivnoj svesti danas je pojačano i pojavom „prostorne
diskvalifikacije“ u smislu koncentracije, u „osetljivim“ četvrtima, stanovništva
sa velikim rizikom od nezaposlenosti, prekarizacije, siromaštva, i
zavisnosti od sistema socijalne intervencije. Proces podrazumeva i ukupnu
deteriorizaciju društvenih odnosa, podrivanje socijalne kohezije i posebne
mehanizme konstruisanja kolektivnih identiteta. Stigmatizacija se pridružuje
drugim transparentnim obeležjima društvenog statusa i tako doprinosi
smanjenju životnih šansi i porastu društveno-ekonomskih nejednakosti.
AB  - Classical sociological texts (de Tocqueville, Marx, Simmel) and european empirical
research in the last decades make possible the construction of a fruitfull analytical
frame for thinking about poverty in the advanced western societies. After „thirty
glorious years“ (1945-1975) which can be analysed by using the ideal-type constructs
of „integrated“ and „marginal“ poverty, the concept of „disqualifying poverty“ seems
to be more usefull today, when modern salarial societies face massive, long-term
unemployment and a growing number of precarious jobs. Collective representation
of poverty as a „social failure“ with the corresponding image of a „looser“, being a
result of a process of handicaps cumulation have gone together. A new explanation
factor, which had not been explored in classics´ works emerged: the forms and the
intensity of social connections. Like other social strata, the poors are drowing out their
protection and their recognition, indispensable for their social existance, from these
connections. The research reveals the tendency of weakening, even of the rupture of the
connections with family and friends, but also with institutions and social associations,
thus diminishing resources that might be used in facing the missfortunes of life, and
the tendency of a strong social devalorization. The ganeralized feeling of insecurity
in collective conscience is also enforced by the spacializaton of disqualification: the
concentration, in „vulnerable“ neihborhoods, of disadventaged inhabitants with high
risk of unemployment, precarization, poverty and dependence of social intervention
institutions. The analysis of disqualifying process should also take into account the
global deterioration of social relations, the undermining of social cohesion and
particular mechanisms of collective identities´ construction. The stigmatization caused
by poor reputation of the neighborhood goes along with other transparent marks of
social status, contributing to the reduction of life opportunities and to the increase of
socio-economic inequalities.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 9. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–27.9.2015
T1  - Diskvalifikujuće siromaštvo: prekid društvenih veza
T1  - Disqualifying poverty: social connections weakening
EP  - 222
SP  - 213
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4212
ER  - 
@conference{
author = "Filipović, Mirko and Matejić-Đuričić, Zorica",
year = "2015",
abstract = "Tekstovi socioloških klasika (de Tocqueville, Marx, Simmel) i evropska
empirijska istraživanja poslednjih decenija, omogućavaju izgradnju jednog
plodnog analitičkog okvira za razmišljanje o siromaštvu u razvijenim zemljama
Zapada danas. Nakon „trideset slavnih godina“ (1945-1975) koje se mogu
analizirati uz pomoć idealno-tipskih konstrukta „integrisanog“ i „marginalnog“
siromaštva, danas je preovlađujući tip „diskvalifikujuće“ siromaštvo,
nastalo onda kada su se moderna salarijalna društva suočila sa masovnom i
dugotrajnom nezaposlenošću i prekarizacijom radnih mesta. Uporedo se raširila
kolektivna predstava o siromaštvu kao „društvenom padu“ i slika siromaha
kao gubitnika na kraju jednog procesa koji obuhvata kumulaciju nekoliko
hendikepa ili životnih poraza. Novi eksplikativni faktor, koji nije bio proučen
u delima klasika, jeste- oblik i intenzitet društvenih veza. Kao i drugi društveni
slojevi, i siromašni izvlače iz tih veza istovremeno i zaštitu i priznanje
neophodno za njihovo društveno postojanje. Istraživanja otkrivaju tendenciju
slabljenja i čak prekidanja veza sa porodicom i prijateljima, ali i sa institucijama
i asocijacijama, dakle smanjenje resursa koji mogu biti iskorišćeni u suočavanju
sa životnim nedaćama i društvenu devalorizaciju. Generalizovano
osećanje nesigurnosti u kolektivnoj svesti danas je pojačano i pojavom „prostorne
diskvalifikacije“ u smislu koncentracije, u „osetljivim“ četvrtima, stanovništva
sa velikim rizikom od nezaposlenosti, prekarizacije, siromaštva, i
zavisnosti od sistema socijalne intervencije. Proces podrazumeva i ukupnu
deteriorizaciju društvenih odnosa, podrivanje socijalne kohezije i posebne
mehanizme konstruisanja kolektivnih identiteta. Stigmatizacija se pridružuje
drugim transparentnim obeležjima društvenog statusa i tako doprinosi
smanjenju životnih šansi i porastu društveno-ekonomskih nejednakosti., Classical sociological texts (de Tocqueville, Marx, Simmel) and european empirical
research in the last decades make possible the construction of a fruitfull analytical
frame for thinking about poverty in the advanced western societies. After „thirty
glorious years“ (1945-1975) which can be analysed by using the ideal-type constructs
of „integrated“ and „marginal“ poverty, the concept of „disqualifying poverty“ seems
to be more usefull today, when modern salarial societies face massive, long-term
unemployment and a growing number of precarious jobs. Collective representation
of poverty as a „social failure“ with the corresponding image of a „looser“, being a
result of a process of handicaps cumulation have gone together. A new explanation
factor, which had not been explored in classics´ works emerged: the forms and the
intensity of social connections. Like other social strata, the poors are drowing out their
protection and their recognition, indispensable for their social existance, from these
connections. The research reveals the tendency of weakening, even of the rupture of the
connections with family and friends, but also with institutions and social associations,
thus diminishing resources that might be used in facing the missfortunes of life, and
the tendency of a strong social devalorization. The ganeralized feeling of insecurity
in collective conscience is also enforced by the spacializaton of disqualification: the
concentration, in „vulnerable“ neihborhoods, of disadventaged inhabitants with high
risk of unemployment, precarization, poverty and dependence of social intervention
institutions. The analysis of disqualifying process should also take into account the
global deterioration of social relations, the undermining of social cohesion and
particular mechanisms of collective identities´ construction. The stigmatization caused
by poor reputation of the neighborhood goes along with other transparent marks of
social status, contributing to the reduction of life opportunities and to the increase of
socio-economic inequalities.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 9. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–27.9.2015",
title = "Diskvalifikujuće siromaštvo: prekid društvenih veza, Disqualifying poverty: social connections weakening",
pages = "222-213",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4212"
}
Filipović, M.,& Matejić-Đuričić, Z.. (2015). Diskvalifikujuće siromaštvo: prekid društvenih veza. in Zbornik radova - 9. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–27.9.2015
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 213-222.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4212
Filipović M, Matejić-Đuričić Z. Diskvalifikujuće siromaštvo: prekid društvenih veza. in Zbornik radova - 9. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–27.9.2015. 2015;:213-222.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4212 .
Filipović, Mirko, Matejić-Đuričić, Zorica, "Diskvalifikujuće siromaštvo: prekid društvenih veza" in Zbornik radova - 9. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–27.9.2015 (2015):213-222,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4212 .

School expansion: Reality and pseudo-reality of equal educational opportunity

Matejić-Đuričić, Zorica; Filipović, Mirko

(Sociološko društvo Srbije, Beograd, 2014)

TY  - JOUR
AU  - Matejić-Đuričić, Zorica
AU  - Filipović, Mirko
PY  - 2014
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/791
AB  - The paper deals with the results of critical-theoretical analysis of the global context of the school expansion: general growth of educational structure of population, credentals' inflation, and growing importance of education in the process of allocation of the individuals on the job market, as the one of the major tendencies in European societies after World War II. Reality and pseudo-reality of equal opportunities have been evaluated on the different levels of; entrance into educational system, diversification of the schooling process, and societal valorization of 'diploma'. Concepts of segregation of democracy and cascade concurrency have been used in answering the question why the importance of ascribed ('heritaged') attributes have grown which consequently undermined the legitimation basis of modern democratic societies - equal opportunity for all.
AB  - U okviru teorijsko-kritičke analize, u radu je istražen celovit kontekst problema ekspanzije školovanja: globalni rast obrazovne strukture stanovništva, rast broja diploma i rastući značaj obrazovanja za alokaciju pojedinca na tržištu rada, kao duboka obeležja razvoja evropskih država u godinama posle Drugog svetskog rata. Realnost i privid jednakih šansi u dostupnosti obrazovanja testirani su na nivou ulaza u obrazovni sistem, diversifikacije obrazovnag procesa i društvene valorizacije stečenih diploma. Rezultati analize podržavaju Burdijeve postavke o školi kao 'zaštitnku' nejednakosti. Segregaciona demokratizacija i kaskadna konkurencija korišćeni su kao ključni koncepti u odgovoru na pitanje zašto u uslovima strukturalne krize značaj pripisanih ('nasleđenih') obeležja raste, dok značaj ličnog postignuća opada, uz poništavanje demokratskog principa jednakih šansi za sve.
PB  - Sociološko društvo Srbije, Beograd
T2  - Sociološki pregled
T1  - School expansion: Reality and pseudo-reality of equal educational opportunity
T1  - Ekspanzija obrazovanja - realnost i privid jednakih šansi u dostupnosti obrazovanja
EP  - 103
IS  - 1
SP  - 87
VL  - 48
DO  - 10.5937/socpreg1401087M
ER  - 
@article{
author = "Matejić-Đuričić, Zorica and Filipović, Mirko",
year = "2014",
abstract = "The paper deals with the results of critical-theoretical analysis of the global context of the school expansion: general growth of educational structure of population, credentals' inflation, and growing importance of education in the process of allocation of the individuals on the job market, as the one of the major tendencies in European societies after World War II. Reality and pseudo-reality of equal opportunities have been evaluated on the different levels of; entrance into educational system, diversification of the schooling process, and societal valorization of 'diploma'. Concepts of segregation of democracy and cascade concurrency have been used in answering the question why the importance of ascribed ('heritaged') attributes have grown which consequently undermined the legitimation basis of modern democratic societies - equal opportunity for all., U okviru teorijsko-kritičke analize, u radu je istražen celovit kontekst problema ekspanzije školovanja: globalni rast obrazovne strukture stanovništva, rast broja diploma i rastući značaj obrazovanja za alokaciju pojedinca na tržištu rada, kao duboka obeležja razvoja evropskih država u godinama posle Drugog svetskog rata. Realnost i privid jednakih šansi u dostupnosti obrazovanja testirani su na nivou ulaza u obrazovni sistem, diversifikacije obrazovnag procesa i društvene valorizacije stečenih diploma. Rezultati analize podržavaju Burdijeve postavke o školi kao 'zaštitnku' nejednakosti. Segregaciona demokratizacija i kaskadna konkurencija korišćeni su kao ključni koncepti u odgovoru na pitanje zašto u uslovima strukturalne krize značaj pripisanih ('nasleđenih') obeležja raste, dok značaj ličnog postignuća opada, uz poništavanje demokratskog principa jednakih šansi za sve.",
publisher = "Sociološko društvo Srbije, Beograd",
journal = "Sociološki pregled",
title = "School expansion: Reality and pseudo-reality of equal educational opportunity, Ekspanzija obrazovanja - realnost i privid jednakih šansi u dostupnosti obrazovanja",
pages = "103-87",
number = "1",
volume = "48",
doi = "10.5937/socpreg1401087M"
}
Matejić-Đuričić, Z.,& Filipović, M.. (2014). School expansion: Reality and pseudo-reality of equal educational opportunity. in Sociološki pregled
Sociološko društvo Srbije, Beograd., 48(1), 87-103.
https://doi.org/10.5937/socpreg1401087M
Matejić-Đuričić Z, Filipović M. School expansion: Reality and pseudo-reality of equal educational opportunity. in Sociološki pregled. 2014;48(1):87-103.
doi:10.5937/socpreg1401087M .
Matejić-Đuričić, Zorica, Filipović, Mirko, "School expansion: Reality and pseudo-reality of equal educational opportunity" in Sociološki pregled, 48, no. 1 (2014):87-103,
https://doi.org/10.5937/socpreg1401087M . .
2

Ka proširenoj participaciji u visokom obrazovanju u srbiji: slučaj studenata sa posebnim obrazovnim potrebama

Filipović, Mirko; Jarić, Isidora

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2012)

TY  - CONF
AU  - Filipović, Mirko
AU  - Jarić, Isidora
PY  - 2012
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4750
AB  - Tokom poslednje decenije sistem visokog obrazovanja u Srbiji je prošao kroz relativno
intenzivan proces transformacije. jedan od pratećih fenomena ovog procesa je
trend porasta procentualnog učešća mladih starosti izmedju 20 i 24 godine u visokom
obrazovanju. Primera radi 2007. godine procentualno učešće studenata unutar ove starosne
kohorte unutar opšte populacije bilo je 29%, da bi u 2010. godini ono porasla na
čak 39,4%. Iako na prvi pogled, ovi relativni brojevi ukazuju na trend proširivanja mogućnosti
za učešće u visokom obrazovanju za pripadnike različitih marginalizovanih
grupa, empirijski podaci o strukturi aktuelne studentske populacije (podaci za školsku
2010/2011. godinu) nude dramatično drugačiju sliku. Prema podacima zvanične statistike
za školsku 2010/2011. godinu visoko obrazovanje u Srbiji upisalo je samo 1197
studenata koji spadaju u kategoriju studenata sa posebnim obrazovnim potrebama (na
svim nivoima visokog obrazovanja i godinama studija unutar njih), odnosno svega 0,5%
od ukupne studentske populacije. U tom smislu ovaj rad pokušava da istraži i analizira
aktuelno stanje i primenjivost koncepta proširene participacije u uslovima visokog
obrazovanja u Srbiji kroz analizu položaja studenata sa posebnim obrazovnim potrebama
u okviru aktuelnog sistema visokog obrazovanja u Srbiji. Ovaj rad pokušava da
skrene pažnju na problem socio-strukturnog zatvaranja oblasti visokog obrazovanja
za pripadnike različitih marginalizovanih grupa, i medju njima posebno studenata sa
posebnim obrazovnim potrebama. Analiza se zasniva na podacima zvanične statistike
(podaci koji se prikupljaju pomoću ŠV20 obrazaca, čije popunjavanje je deo zvanične
upisne procedure za svakog pojedinačnog studenta na svim nivoima studija i godinama
studija), i alternativnih podataka i evidencija Udruženja studenata sa hendikepom iz
Beograda, Kragujevca, Niša i Novog Sada. Ovi alternativni podaci su zanimljivi ne zato
što oni nude kompletniju sliku stanja u visokom obrazovanju po ovom pitanju, već zato
što otvaraju zanimljiva pitanja u vezi sa definisanjem pojma studenata sa posebnim
obrazovnim potrebama.
AB  - During the /ast decade higher education system in Serbia has undergone relatively intense
process of transformation. One of the phenomena accompanying this process is the increasing
trend of percentage share in higher education of the specific age cohort (20-24 years). Far
example in 2007 the share of student popu/ation in general popu/ation age cohort 20-24 years
were 29% and in 2010 39.4%. Although at firstglance these relative numbers indicate the trend
of expanding opportunities far participation in university education far the members of diverse
marginalized groups, the empirical data related to the structure of current student population
(datafor schoolyear 2010/2011) offered a dramatically different picture. According to official
statistical data in schoolyear 2010/2011 highereducation in Serbia enrolled only 1197 students
(at al/ levels of highereducation) or only 0.5% of student popu/ation. In that sense the presented
analysis will explore and challenge the concept of widening participation in HE through the
analysis of the position of students with special educational needs within higher education
system in Serbia, trying to draw attention to the problem of socio-structura/ inaccessibility
of higher education to members of diverse marginalized groups, especially students with
special educational needs. The analysis was based on the data provided by official statistics
(the data collected using the SV 20 questionnaire. SV20 questionnaire is the instrument that
each student needs to fili in as a pa rt of official procedure of enrollment of each academic year
in higher education institutions and at ali three levels of studies), and alternative data and
records of the Association of Students with Disabilities in Belgrade, Kragujevac, Nis and Novi
Sad. These alternative data are interesting nat because they are offering a more complete
picture of the situation in higher education in this matter, but because they open up interesting
questions related to defining who the students with special educational needs are.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova – 6. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 14–16.09.2012
T1  - Ka proširenoj participaciji u visokom obrazovanju u srbiji: slučaj studenata sa posebnim obrazovnim potrebama
T1  - Toward widening participation in higher education in Serbia: case of students with special educational needs
EP  - 250
SP  - 245
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4750
ER  - 
@conference{
author = "Filipović, Mirko and Jarić, Isidora",
year = "2012",
abstract = "Tokom poslednje decenije sistem visokog obrazovanja u Srbiji je prošao kroz relativno
intenzivan proces transformacije. jedan od pratećih fenomena ovog procesa je
trend porasta procentualnog učešća mladih starosti izmedju 20 i 24 godine u visokom
obrazovanju. Primera radi 2007. godine procentualno učešće studenata unutar ove starosne
kohorte unutar opšte populacije bilo je 29%, da bi u 2010. godini ono porasla na
čak 39,4%. Iako na prvi pogled, ovi relativni brojevi ukazuju na trend proširivanja mogućnosti
za učešće u visokom obrazovanju za pripadnike različitih marginalizovanih
grupa, empirijski podaci o strukturi aktuelne studentske populacije (podaci za školsku
2010/2011. godinu) nude dramatično drugačiju sliku. Prema podacima zvanične statistike
za školsku 2010/2011. godinu visoko obrazovanje u Srbiji upisalo je samo 1197
studenata koji spadaju u kategoriju studenata sa posebnim obrazovnim potrebama (na
svim nivoima visokog obrazovanja i godinama studija unutar njih), odnosno svega 0,5%
od ukupne studentske populacije. U tom smislu ovaj rad pokušava da istraži i analizira
aktuelno stanje i primenjivost koncepta proširene participacije u uslovima visokog
obrazovanja u Srbiji kroz analizu položaja studenata sa posebnim obrazovnim potrebama
u okviru aktuelnog sistema visokog obrazovanja u Srbiji. Ovaj rad pokušava da
skrene pažnju na problem socio-strukturnog zatvaranja oblasti visokog obrazovanja
za pripadnike različitih marginalizovanih grupa, i medju njima posebno studenata sa
posebnim obrazovnim potrebama. Analiza se zasniva na podacima zvanične statistike
(podaci koji se prikupljaju pomoću ŠV20 obrazaca, čije popunjavanje je deo zvanične
upisne procedure za svakog pojedinačnog studenta na svim nivoima studija i godinama
studija), i alternativnih podataka i evidencija Udruženja studenata sa hendikepom iz
Beograda, Kragujevca, Niša i Novog Sada. Ovi alternativni podaci su zanimljivi ne zato
što oni nude kompletniju sliku stanja u visokom obrazovanju po ovom pitanju, već zato
što otvaraju zanimljiva pitanja u vezi sa definisanjem pojma studenata sa posebnim
obrazovnim potrebama., During the /ast decade higher education system in Serbia has undergone relatively intense
process of transformation. One of the phenomena accompanying this process is the increasing
trend of percentage share in higher education of the specific age cohort (20-24 years). Far
example in 2007 the share of student popu/ation in general popu/ation age cohort 20-24 years
were 29% and in 2010 39.4%. Although at firstglance these relative numbers indicate the trend
of expanding opportunities far participation in university education far the members of diverse
marginalized groups, the empirical data related to the structure of current student population
(datafor schoolyear 2010/2011) offered a dramatically different picture. According to official
statistical data in schoolyear 2010/2011 highereducation in Serbia enrolled only 1197 students
(at al/ levels of highereducation) or only 0.5% of student popu/ation. In that sense the presented
analysis will explore and challenge the concept of widening participation in HE through the
analysis of the position of students with special educational needs within higher education
system in Serbia, trying to draw attention to the problem of socio-structura/ inaccessibility
of higher education to members of diverse marginalized groups, especially students with
special educational needs. The analysis was based on the data provided by official statistics
(the data collected using the SV 20 questionnaire. SV20 questionnaire is the instrument that
each student needs to fili in as a pa rt of official procedure of enrollment of each academic year
in higher education institutions and at ali three levels of studies), and alternative data and
records of the Association of Students with Disabilities in Belgrade, Kragujevac, Nis and Novi
Sad. These alternative data are interesting nat because they are offering a more complete
picture of the situation in higher education in this matter, but because they open up interesting
questions related to defining who the students with special educational needs are.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova – 6. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 14–16.09.2012",
title = "Ka proširenoj participaciji u visokom obrazovanju u srbiji: slučaj studenata sa posebnim obrazovnim potrebama, Toward widening participation in higher education in Serbia: case of students with special educational needs",
pages = "250-245",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4750"
}
Filipović, M.,& Jarić, I.. (2012). Ka proširenoj participaciji u visokom obrazovanju u srbiji: slučaj studenata sa posebnim obrazovnim potrebama. in Zbornik radova – 6. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 14–16.09.2012
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 245-250.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4750
Filipović M, Jarić I. Ka proširenoj participaciji u visokom obrazovanju u srbiji: slučaj studenata sa posebnim obrazovnim potrebama. in Zbornik radova – 6. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 14–16.09.2012. 2012;:245-250.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4750 .
Filipović, Mirko, Jarić, Isidora, "Ka proširenoj participaciji u visokom obrazovanju u srbiji: slučaj studenata sa posebnim obrazovnim potrebama" in Zbornik radova – 6. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 14–16.09.2012 (2012):245-250,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4750 .

The third turning point: Community college movement

Filipović, Mirko

(Sociološko društvo Srbije, Beograd, 2012)

TY  - JOUR
AU  - Filipović, Mirko
PY  - 2012
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/569
AB  - Traditional American higher education system, that once was adequate for education of social elite, had to adapt, after the Second World War, to the new wave of students who would occupy middle level and relatively powerless jobs in growing corporate economy and public sector. The Community College Movement was an adequate response to the need for legitimating the new social stratification through school credentials, to the demands of minorities and lower classes youth for ever widening access to higher education, and to the demand for professionalization of some occupational groups aspiring to achieve higher social status. Through class based channeling and educational inflation, higher educational system contributes, in its own way, to preserve the existing patterns of social inequalities.
AB  - Tradicionalni američki visokoškolski sistem, koji je nekada bio odgovarajući za obrazovanje društvene elite, morao se nakon Drugog svetskog rata prilagoditi novom talasu studenata koji će zauzeti radna mesta srednjeg nivoa i male društvene moći u rastućoj korporativnoj privredi i državnom sektoru. Community College movement je bio adekvatan odgovor na potrebu za legitimisanjem nove društvene stratifikacije putem školskih diploma, na zahteve omladine iz nižih slojeva i manjina za proširenjem pristupa višem obrazovanju, kao i na zahteve za profesionalizacijom nekih zanimanja u cilju podizanja njihovog društvenog statusa. Putem klasno zasnovanog kanalisanja i obrazovne inflacije, visokoškolski sistem daje specifičan doprinos održanju postojećih obrazaca društvenih nejednakosti.
PB  - Sociološko društvo Srbije, Beograd
T2  - Sociološki pregled
T1  - The third turning point: Community college movement
T1  - Treća prekretnica - community college movement
EP  - 214
IS  - 2
SP  - 203
VL  - 46
DO  - 10.5937/socpreg1202203F
ER  - 
@article{
author = "Filipović, Mirko",
year = "2012",
abstract = "Traditional American higher education system, that once was adequate for education of social elite, had to adapt, after the Second World War, to the new wave of students who would occupy middle level and relatively powerless jobs in growing corporate economy and public sector. The Community College Movement was an adequate response to the need for legitimating the new social stratification through school credentials, to the demands of minorities and lower classes youth for ever widening access to higher education, and to the demand for professionalization of some occupational groups aspiring to achieve higher social status. Through class based channeling and educational inflation, higher educational system contributes, in its own way, to preserve the existing patterns of social inequalities., Tradicionalni američki visokoškolski sistem, koji je nekada bio odgovarajući za obrazovanje društvene elite, morao se nakon Drugog svetskog rata prilagoditi novom talasu studenata koji će zauzeti radna mesta srednjeg nivoa i male društvene moći u rastućoj korporativnoj privredi i državnom sektoru. Community College movement je bio adekvatan odgovor na potrebu za legitimisanjem nove društvene stratifikacije putem školskih diploma, na zahteve omladine iz nižih slojeva i manjina za proširenjem pristupa višem obrazovanju, kao i na zahteve za profesionalizacijom nekih zanimanja u cilju podizanja njihovog društvenog statusa. Putem klasno zasnovanog kanalisanja i obrazovne inflacije, visokoškolski sistem daje specifičan doprinos održanju postojećih obrazaca društvenih nejednakosti.",
publisher = "Sociološko društvo Srbije, Beograd",
journal = "Sociološki pregled",
title = "The third turning point: Community college movement, Treća prekretnica - community college movement",
pages = "214-203",
number = "2",
volume = "46",
doi = "10.5937/socpreg1202203F"
}
Filipović, M.. (2012). The third turning point: Community college movement. in Sociološki pregled
Sociološko društvo Srbije, Beograd., 46(2), 203-214.
https://doi.org/10.5937/socpreg1202203F
Filipović M. The third turning point: Community college movement. in Sociološki pregled. 2012;46(2):203-214.
doi:10.5937/socpreg1202203F .
Filipović, Mirko, "The third turning point: Community college movement" in Sociološki pregled, 46, no. 2 (2012):203-214,
https://doi.org/10.5937/socpreg1202203F . .

Školske diplome danas: aspiracije i realizacije

Filipović, Mirko

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2011)

TY  - CONF
AU  - Filipović, Mirko
PY  - 2011
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4373
AB  - Rast značaja školskih diploma za alokaciju pojedinaca na tržištu rada jedan je od
dubokih trendova evropskih društava nakon II svetskog rata. Školski sistem reagovao je na
njega snižavanjem barijera za ulazak u sve nivoe obrazovanja iznad obaveznog. Nakon
nekoliko decenija u kojima je postojao paralelizam strukture školskih diploma i strukture
radnih mesta, nastupa inflacija diploma koja je značila i njihovu devalorizaciju na tržištu
rada. U uslovima strukturalne krize značaj pripisanih obeležja individua jača, a značaj
ličnog postignuća opada, što dovodi u pitanje legitimacijsku osnovu savremenih društava
kao demokratskih sistema jednakih šansi.
AB  - The growing importance of school credentials in the process of alocation of the
individuals on the job market is one of the major tendencies in european societies after
World War II. The school system reacted by lifting barriers for entering into higher levels
of the educational system. After a certain period of correspondence between credentials´
structure and available jobs´ structure, the inflation and devaluation of diplomas on the job
market took place. During structural crisis the importance of ascribed atributes have
grown which consequently undermined the legitimation basis of modern democratic
societies- equal opportunity and personal achievement.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 5. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Zlatibor, 24-27. septembar 2011.
T1  - Školske diplome danas: aspiracije i realizacije
T1  - School credentials today: aspirations and realizations
EP  - 36
SP  - 32
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4373
ER  - 
@conference{
author = "Filipović, Mirko",
year = "2011",
abstract = "Rast značaja školskih diploma za alokaciju pojedinaca na tržištu rada jedan je od
dubokih trendova evropskih društava nakon II svetskog rata. Školski sistem reagovao je na
njega snižavanjem barijera za ulazak u sve nivoe obrazovanja iznad obaveznog. Nakon
nekoliko decenija u kojima je postojao paralelizam strukture školskih diploma i strukture
radnih mesta, nastupa inflacija diploma koja je značila i njihovu devalorizaciju na tržištu
rada. U uslovima strukturalne krize značaj pripisanih obeležja individua jača, a značaj
ličnog postignuća opada, što dovodi u pitanje legitimacijsku osnovu savremenih društava
kao demokratskih sistema jednakih šansi., The growing importance of school credentials in the process of alocation of the
individuals on the job market is one of the major tendencies in european societies after
World War II. The school system reacted by lifting barriers for entering into higher levels
of the educational system. After a certain period of correspondence between credentials´
structure and available jobs´ structure, the inflation and devaluation of diplomas on the job
market took place. During structural crisis the importance of ascribed atributes have
grown which consequently undermined the legitimation basis of modern democratic
societies- equal opportunity and personal achievement.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 5. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Zlatibor, 24-27. septembar 2011.",
title = "Školske diplome danas: aspiracije i realizacije, School credentials today: aspirations and realizations",
pages = "36-32",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4373"
}
Filipović, M.. (2011). Školske diplome danas: aspiracije i realizacije. in Zbornik radova - 5. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Zlatibor, 24-27. septembar 2011.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 32-36.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4373
Filipović M. Školske diplome danas: aspiracije i realizacije. in Zbornik radova - 5. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Zlatibor, 24-27. septembar 2011.. 2011;:32-36.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4373 .
Filipović, Mirko, "Školske diplome danas: aspiracije i realizacije" in Zbornik radova - 5. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Zlatibor, 24-27. septembar 2011. (2011):32-36,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4373 .

Brutal socialization: Debarbieux's researches of violence in the French schools

Filipović, Mirko

(Sociološko društvo Srbije, Beograd, 2011)

TY  - JOUR
AU  - Filipović, Mirko
PY  - 2011
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/469
AB  - Surveys that E. Debarbieux conducted within l'Observatoire European de la violence scolaire showed that in great number of pupils attending French schools gradually developed a strong resentment toward that institution and, as time went by, that resentment turned into a real anti-scholar and anti-institutional culture. However, real roots of that culture are to be found in growing social-economic unequalities of french society so it shouldn't be surprising that school violence and scholar youth delinquency are spatialy concentrated in the so called 'établissements sensibles' (riskful schools) located in poor quarters at the outskirts of cities, that is, quarters that growingly assume characteristics of ghettos. Yet, in creating and spreading of certain types of school violence and youth delinquency in schools, accomplice is school organization itself which gives its contribution to accumulation of micro-violences. These micro-violences actually are the weft of everyday oppression, and reproduct, and what is more important, increase inequalities in a larger society, especially the social inequality of chances to become a victim.
AB  - Istraživanja koja je Debarbje (E. Debarbieux) sproveo u okviru Evropske opservacije za nasilje u školskoj sredini pokazala su da se kod značajnog broja učenika francuskih škola postepeno razvila snažna odbojnost prema toj instituciji i da se ta odbojnost vremenom pretvorila u pravu antiškolsku ili širu antiinstitucionalnu kulturu. Međutim, pravi koreni te kulture kriju se u rastućim društveno-ekonomskim nejednakostima francuskog društva, tako da ni najmanje ne iznenađuje što su nasilje u školama i školska delinkvencija prostorno koncentrisani u takozvanim etablissements sensibles ('kritičnim' školskim ustanovama), u siromašnim periferijskim četvrtima koje u sve većoj meri poprimaju obeležja geta. A opet, u kreiranju i širenju određenih oblika nasilja i delinkvencije u školskoj sredini, saučesnik je i sama školska organizacija koja daje svoj doprinos akumulaciji mikronasilja. Ta mikronasilja u stvari su potka svakodnevnog ugnjetavanja, a reprodukuju i što je još važnije uvećavaju nejednakosti u širem društvu, posebno nejednakost izgleda da se postane žrtva.
PB  - Sociološko društvo Srbije, Beograd
T2  - Sociološki pregled
T1  - Brutal socialization: Debarbieux's researches of violence in the French schools
T1  - Brutalna socijalizacija - Debarbjeova istraživanja nasilja u francuskim školama
EP  - 350
IS  - 3
SP  - 337
VL  - 45
DO  - 10.5937/socpreg1103337F
ER  - 
@article{
author = "Filipović, Mirko",
year = "2011",
abstract = "Surveys that E. Debarbieux conducted within l'Observatoire European de la violence scolaire showed that in great number of pupils attending French schools gradually developed a strong resentment toward that institution and, as time went by, that resentment turned into a real anti-scholar and anti-institutional culture. However, real roots of that culture are to be found in growing social-economic unequalities of french society so it shouldn't be surprising that school violence and scholar youth delinquency are spatialy concentrated in the so called 'établissements sensibles' (riskful schools) located in poor quarters at the outskirts of cities, that is, quarters that growingly assume characteristics of ghettos. Yet, in creating and spreading of certain types of school violence and youth delinquency in schools, accomplice is school organization itself which gives its contribution to accumulation of micro-violences. These micro-violences actually are the weft of everyday oppression, and reproduct, and what is more important, increase inequalities in a larger society, especially the social inequality of chances to become a victim., Istraživanja koja je Debarbje (E. Debarbieux) sproveo u okviru Evropske opservacije za nasilje u školskoj sredini pokazala su da se kod značajnog broja učenika francuskih škola postepeno razvila snažna odbojnost prema toj instituciji i da se ta odbojnost vremenom pretvorila u pravu antiškolsku ili širu antiinstitucionalnu kulturu. Međutim, pravi koreni te kulture kriju se u rastućim društveno-ekonomskim nejednakostima francuskog društva, tako da ni najmanje ne iznenađuje što su nasilje u školama i školska delinkvencija prostorno koncentrisani u takozvanim etablissements sensibles ('kritičnim' školskim ustanovama), u siromašnim periferijskim četvrtima koje u sve većoj meri poprimaju obeležja geta. A opet, u kreiranju i širenju određenih oblika nasilja i delinkvencije u školskoj sredini, saučesnik je i sama školska organizacija koja daje svoj doprinos akumulaciji mikronasilja. Ta mikronasilja u stvari su potka svakodnevnog ugnjetavanja, a reprodukuju i što je još važnije uvećavaju nejednakosti u širem društvu, posebno nejednakost izgleda da se postane žrtva.",
publisher = "Sociološko društvo Srbije, Beograd",
journal = "Sociološki pregled",
title = "Brutal socialization: Debarbieux's researches of violence in the French schools, Brutalna socijalizacija - Debarbjeova istraživanja nasilja u francuskim školama",
pages = "350-337",
number = "3",
volume = "45",
doi = "10.5937/socpreg1103337F"
}
Filipović, M.. (2011). Brutal socialization: Debarbieux's researches of violence in the French schools. in Sociološki pregled
Sociološko društvo Srbije, Beograd., 45(3), 337-350.
https://doi.org/10.5937/socpreg1103337F
Filipović M. Brutal socialization: Debarbieux's researches of violence in the French schools. in Sociološki pregled. 2011;45(3):337-350.
doi:10.5937/socpreg1103337F .
Filipović, Mirko, "Brutal socialization: Debarbieux's researches of violence in the French schools" in Sociološki pregled, 45, no. 3 (2011):337-350,
https://doi.org/10.5937/socpreg1103337F . .

Istraživanje samoubistva: otkrivanje društva

Filipović, Mirko

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2010)

TY  - CONF
AU  - Filipović, Mirko
PY  - 2010
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4486
AB  - Uticaj društva na samoubistvo predstavlja veliku enigmu koju sociolozi,
počev od Dirkema, pokušavaju da odgonetnu. Determinante na koje je
ukazao Dirkem u svojoj slavnoj studiji deluju i dalje, ali artikulisane na
izmenjene načine.
Stope samoubistva su snažno rasle tokom perioda industrijalizacije na
Zapadu u 19. veku, ali su stagnirale ili opadale tokom čitavog 20. veka,
uprkos starenju stanovništva. Ovo protivreči katastrofičkoj viziji po kojoj
ekonomski razvitak nužno vodi patološkim formama individualizma, povećanoj
izolaciji, te tako i većoj izloženosti samoubistvu, i navodi na razmišljanje
o novim formama socijabilnosti koje imaju zaštitnu funkciju u najrazvijenijim
modernim društvima. Snažno povećanje stopa u Kini (inače,
jedinoj zemlji u kojoj je stopa samoubistva žena veća od stope samoubistva
muškaraca), Indiji i Rusiji u 20. veku, možda ukazuje na slične obrasce destabilizacije
društva povezane sa industrijalizacijom kakve je Zapad poznavao
u 19. veku.
Možda je najupečatljiviji rezultat novijih istraživanja preokret u stopama
po godinama starosti u najrazvijenijim zapadnim zemljama. U Dirkemovoj
eksplikativnoj šemi, pravilno povećanje stopa sa starošću tretirano je kao
„prirodna činjenica“. Međutim, počev od petrolejskih kriza 70-tih, stope
samoubistva mladih snažno rastu, dok stope samoubistva starih stagniraju
ili opadaju. Snažan porast kod mladih ukazuje na krizu u konstrukciji
identiteta gde su nezaposlenost, dekvalifikacija, neizvesnost i nesigurnost
na tržištu rada istovremeno i znak nepriznavanja lične vrednosti od strane
društva. Uz to, Dirkemov zaključak „la misère protège“ više ne stoji, bar za
razvijene zapadne zemlje: stope pravilno rastu kako se ide od vrha prema
dnu društvene hijerarhije.
Broj samoubistava sledi kretanje društva, na duži i kraći rok. Ako je društvo
u stanju da stavi svoj pečat na tako lični čin kao što je samoubistvo, ono
to čini sa još većom snagom na druge aspekte života.
AB  - The impact of society on suicide is an enigma that sociologists have tried to
solve since Durkheim s famous study. Many forces indicated by Durkheim have
continued to act, but they are articulated differently today.
Suicide rates were heavily increasing during industrialization period in the West
in !9.th century, but they were decreasing during 20.th century. This contradicts
the catastrophic vision in which economic development unavoidably leads to
pathological forms of individualism, isolation, and thus to greater exposure to
suicide, and induces thinking about new forms of sociability having protective
function, generated in modern developed societies. Increasing suicide rates in
China (the only country where female suicide rate is higher than that of males),
India and Russia may point to similar social destabilization patterns which had
been connected with the industrialization of the West in 19. century.
But maybe the most striking result of contemporary research is the turnover of
suicide rates according to ages of life. In Durkheim’ s explication scheme regular
an increase in suicide rates with aging was seen as a „natural fact“. However,
starting with the petrol crisis in the 70s, suicide rates of the young have grown,
and those of the old have clearly stagnated or decreased in developed western
countries. This strong growth points to the crisis of identity construction, where
the unemployement, dequalification and uncertainty of the job market are in the
same time a sign of social denial of individuals personal value.
Nevertheless, Durkheim’s conclusion „ La misère protège“ doesn’ t seem to be
valid any more: sucide rates regularly increase from the top to the bottom of
social hierarchy.
Suicide rates follow the mouvements of society in both large and short scale.
If society is able to put its sign on such a personal act as a suicide, it does it even
more efficiently on the other aspects of life.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - „ Smetnje i poremećaji: fenomenologija, prevencija i tretman deo II / Disabilities and Disorders: Phenomenology, Prevention and Treatment Part I I  “,Beograd / Belgrade 2010
T1  - Istraživanje samoubistva: otkrivanje društva
T1  - Exploring suicide: revealing society
EP  - 440
SP  - 425
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4486
ER  - 
@conference{
author = "Filipović, Mirko",
year = "2010",
abstract = "Uticaj društva na samoubistvo predstavlja veliku enigmu koju sociolozi,
počev od Dirkema, pokušavaju da odgonetnu. Determinante na koje je
ukazao Dirkem u svojoj slavnoj studiji deluju i dalje, ali artikulisane na
izmenjene načine.
Stope samoubistva su snažno rasle tokom perioda industrijalizacije na
Zapadu u 19. veku, ali su stagnirale ili opadale tokom čitavog 20. veka,
uprkos starenju stanovništva. Ovo protivreči katastrofičkoj viziji po kojoj
ekonomski razvitak nužno vodi patološkim formama individualizma, povećanoj
izolaciji, te tako i većoj izloženosti samoubistvu, i navodi na razmišljanje
o novim formama socijabilnosti koje imaju zaštitnu funkciju u najrazvijenijim
modernim društvima. Snažno povećanje stopa u Kini (inače,
jedinoj zemlji u kojoj je stopa samoubistva žena veća od stope samoubistva
muškaraca), Indiji i Rusiji u 20. veku, možda ukazuje na slične obrasce destabilizacije
društva povezane sa industrijalizacijom kakve je Zapad poznavao
u 19. veku.
Možda je najupečatljiviji rezultat novijih istraživanja preokret u stopama
po godinama starosti u najrazvijenijim zapadnim zemljama. U Dirkemovoj
eksplikativnoj šemi, pravilno povećanje stopa sa starošću tretirano je kao
„prirodna činjenica“. Međutim, počev od petrolejskih kriza 70-tih, stope
samoubistva mladih snažno rastu, dok stope samoubistva starih stagniraju
ili opadaju. Snažan porast kod mladih ukazuje na krizu u konstrukciji
identiteta gde su nezaposlenost, dekvalifikacija, neizvesnost i nesigurnost
na tržištu rada istovremeno i znak nepriznavanja lične vrednosti od strane
društva. Uz to, Dirkemov zaključak „la misère protège“ više ne stoji, bar za
razvijene zapadne zemlje: stope pravilno rastu kako se ide od vrha prema
dnu društvene hijerarhije.
Broj samoubistava sledi kretanje društva, na duži i kraći rok. Ako je društvo
u stanju da stavi svoj pečat na tako lični čin kao što je samoubistvo, ono
to čini sa još većom snagom na druge aspekte života., The impact of society on suicide is an enigma that sociologists have tried to
solve since Durkheim s famous study. Many forces indicated by Durkheim have
continued to act, but they are articulated differently today.
Suicide rates were heavily increasing during industrialization period in the West
in !9.th century, but they were decreasing during 20.th century. This contradicts
the catastrophic vision in which economic development unavoidably leads to
pathological forms of individualism, isolation, and thus to greater exposure to
suicide, and induces thinking about new forms of sociability having protective
function, generated in modern developed societies. Increasing suicide rates in
China (the only country where female suicide rate is higher than that of males),
India and Russia may point to similar social destabilization patterns which had
been connected with the industrialization of the West in 19. century.
But maybe the most striking result of contemporary research is the turnover of
suicide rates according to ages of life. In Durkheim’ s explication scheme regular
an increase in suicide rates with aging was seen as a „natural fact“. However,
starting with the petrol crisis in the 70s, suicide rates of the young have grown,
and those of the old have clearly stagnated or decreased in developed western
countries. This strong growth points to the crisis of identity construction, where
the unemployement, dequalification and uncertainty of the job market are in the
same time a sign of social denial of individuals personal value.
Nevertheless, Durkheim’s conclusion „ La misère protège“ doesn’ t seem to be
valid any more: sucide rates regularly increase from the top to the bottom of
social hierarchy.
Suicide rates follow the mouvements of society in both large and short scale.
If society is able to put its sign on such a personal act as a suicide, it does it even
more efficiently on the other aspects of life.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - „ Smetnje i poremećaji: fenomenologija, prevencija i tretman deo II / Disabilities and Disorders: Phenomenology, Prevention and Treatment Part I I  “,Beograd / Belgrade 2010",
title = "Istraživanje samoubistva: otkrivanje društva, Exploring suicide: revealing society",
pages = "440-425",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4486"
}
Filipović, M.. (2010). Istraživanje samoubistva: otkrivanje društva. in Zbornik radova - „ Smetnje i poremećaji: fenomenologija, prevencija i tretman deo II / Disabilities and Disorders: Phenomenology, Prevention and Treatment Part I I  “,Beograd / Belgrade 2010
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 425-440.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4486
Filipović M. Istraživanje samoubistva: otkrivanje društva. in Zbornik radova - „ Smetnje i poremećaji: fenomenologija, prevencija i tretman deo II / Disabilities and Disorders: Phenomenology, Prevention and Treatment Part I I  “,Beograd / Belgrade 2010. 2010;:425-440.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4486 .
Filipović, Mirko, "Istraživanje samoubistva: otkrivanje društva" in Zbornik radova - „ Smetnje i poremećaji: fenomenologija, prevencija i tretman deo II / Disabilities and Disorders: Phenomenology, Prevention and Treatment Part I I  “,Beograd / Belgrade 2010 (2010):425-440,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4486 .

National wealth and suicide

Filipović, Mirko

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2010)

TY  - JOUR
AU  - Filipović, Mirko
PY  - 2010
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/327
AB  - Durkheim's conclusion 'La misère protège' seems to be correct on the international scale: the wealthier one country is, the higher is its suicide rate. During the 19th century wealth and suicide in western countries progressed equally. However, a great change occurred at the beginning of the 20th century: regardless of the continuing economic growth in these countries, suicide rate started to stagnate or even decrease. Moreover, in the most developed regions and prosperous cities this rate is at its lowest today, and the highest rates are being observed in backward rural areas. It seems that societies of late modernity have been able to find, in the world of work and in cities, some new forms of sociability ('creative individualism') capable to amortize the influence of factors favorable for suicide.
AB  - Dirkemov zaključak 'La misère protège' je tačan na nivou međunarodnih poređenja: što je jedna zemlja bogatija, to je viša stopa samoubistva u njoj. U 19. veku bogatstvo i samoubistvo u zapadnim zemljama progresiraju istim ritmom. Ali u jednom trenutku, početkom 20. veka, dolazi do velike promene: iako se ubrzani privredni rast nastavlja, stopa samoubistva u ovim zemljama počinje da stagnira i čak opada. Šta više, u najrazvijenijim regionima i prosperitetnim gradovima stopa je danas najniža, a najviša je u zaostalim i ruralnim područjima. Izgleda da su društva kasne modernosti uspela da pronađu, u svetu rada i u gradu, nove oblike socijabilnosti ('kreativni individualizam') koji uspevaju da delom 'amortizuju' uticaj faktora povoljnih za rast stope samoubistva.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - National wealth and suicide
T1  - Bogatstvo zemlje i samoubistvo
EP  - 222
IS  - 1
SP  - 209
VL  - 9
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_327
ER  - 
@article{
author = "Filipović, Mirko",
year = "2010",
abstract = "Durkheim's conclusion 'La misère protège' seems to be correct on the international scale: the wealthier one country is, the higher is its suicide rate. During the 19th century wealth and suicide in western countries progressed equally. However, a great change occurred at the beginning of the 20th century: regardless of the continuing economic growth in these countries, suicide rate started to stagnate or even decrease. Moreover, in the most developed regions and prosperous cities this rate is at its lowest today, and the highest rates are being observed in backward rural areas. It seems that societies of late modernity have been able to find, in the world of work and in cities, some new forms of sociability ('creative individualism') capable to amortize the influence of factors favorable for suicide., Dirkemov zaključak 'La misère protège' je tačan na nivou međunarodnih poređenja: što je jedna zemlja bogatija, to je viša stopa samoubistva u njoj. U 19. veku bogatstvo i samoubistvo u zapadnim zemljama progresiraju istim ritmom. Ali u jednom trenutku, početkom 20. veka, dolazi do velike promene: iako se ubrzani privredni rast nastavlja, stopa samoubistva u ovim zemljama počinje da stagnira i čak opada. Šta više, u najrazvijenijim regionima i prosperitetnim gradovima stopa je danas najniža, a najviša je u zaostalim i ruralnim područjima. Izgleda da su društva kasne modernosti uspela da pronađu, u svetu rada i u gradu, nove oblike socijabilnosti ('kreativni individualizam') koji uspevaju da delom 'amortizuju' uticaj faktora povoljnih za rast stope samoubistva.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "National wealth and suicide, Bogatstvo zemlje i samoubistvo",
pages = "222-209",
number = "1",
volume = "9",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_327"
}
Filipović, M.. (2010). National wealth and suicide. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 9(1), 209-222.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_327
Filipović M. National wealth and suicide. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2010;9(1):209-222.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_327 .
Filipović, Mirko, "National wealth and suicide" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 9, no. 1 (2010):209-222,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_327 .

Suicide in Russia

Filipović, Mirko

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2010)

TY  - JOUR
AU  - Filipović, Mirko
PY  - 2010
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/348
AB  - Russia and the former Soviet block countries hold the world leading position in suicide rate today and represent a very important exception of the well established correlation between national wealth and suicide rate. Russian industrialization after the Revolution resulted in dramatic growth of suicide rate, following well known pattern of western societies at the end of 19th century. However, while their suicide rate started to stagnate or decrease in the second half of the 20th century, in Russia it continued to progress. The curves profiles describing the evolution of all kinds of violent death (accidents, alcoholism, homicide, suicide) show an astonishing paralellism and are a part of the whole 'sanitary crisis' which is syntetically expressed in the shortening of average lifetime. This sanitary crisis is in itself the consequence of deep deregulation in Soviet society functioning, generated far before its political collaps in 1989.
AB  - Rusija i zemlje bivšeg sovjetskog bloka imaju danas najviše stope samoubistva u svetu čineći značajno odstupanje od stabilne korelacije između bogatstva zemlje i samoubistva. Industrijalizacija Rusije nakon Revolucije rezultirala je dramatičnim usponom stope samoubistva, slično industrijalizaciji Zapada krajem 19. veka. Ali, za razliku od razvijenog Zapada gde je u drugoj polovini 20. veka stopa počela da stagnira ili opada, ona je u Rusiji nastavila da raste. Profili kriva koje opisuju evoluciju svih vrsta nasilnih smrti (nesrećni slučajevi, alkoholizam, homicid, suicid) pokazuju iznenađujući paralelizam i čine deo ukupne 'sanitarne krize' koja se sintetički izražava u smanjenju prosečne dužine života. Ona je i sama rezultat dubokih deregulacija u funkcionisanju sovjetskog društva, nastalih daleko pre njegovog političkog kolapsa 1989.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Suicide in Russia
T1  - Samoubistvo u Rusiji
EP  - 392
IS  - 2
SP  - 383
VL  - 9
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_348
ER  - 
@article{
author = "Filipović, Mirko",
year = "2010",
abstract = "Russia and the former Soviet block countries hold the world leading position in suicide rate today and represent a very important exception of the well established correlation between national wealth and suicide rate. Russian industrialization after the Revolution resulted in dramatic growth of suicide rate, following well known pattern of western societies at the end of 19th century. However, while their suicide rate started to stagnate or decrease in the second half of the 20th century, in Russia it continued to progress. The curves profiles describing the evolution of all kinds of violent death (accidents, alcoholism, homicide, suicide) show an astonishing paralellism and are a part of the whole 'sanitary crisis' which is syntetically expressed in the shortening of average lifetime. This sanitary crisis is in itself the consequence of deep deregulation in Soviet society functioning, generated far before its political collaps in 1989., Rusija i zemlje bivšeg sovjetskog bloka imaju danas najviše stope samoubistva u svetu čineći značajno odstupanje od stabilne korelacije između bogatstva zemlje i samoubistva. Industrijalizacija Rusije nakon Revolucije rezultirala je dramatičnim usponom stope samoubistva, slično industrijalizaciji Zapada krajem 19. veka. Ali, za razliku od razvijenog Zapada gde je u drugoj polovini 20. veka stopa počela da stagnira ili opada, ona je u Rusiji nastavila da raste. Profili kriva koje opisuju evoluciju svih vrsta nasilnih smrti (nesrećni slučajevi, alkoholizam, homicid, suicid) pokazuju iznenađujući paralelizam i čine deo ukupne 'sanitarne krize' koja se sintetički izražava u smanjenju prosečne dužine života. Ona je i sama rezultat dubokih deregulacija u funkcionisanju sovjetskog društva, nastalih daleko pre njegovog političkog kolapsa 1989.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Suicide in Russia, Samoubistvo u Rusiji",
pages = "392-383",
number = "2",
volume = "9",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_348"
}
Filipović, M.. (2010). Suicide in Russia. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 9(2), 383-392.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_348
Filipović M. Suicide in Russia. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2010;9(2):383-392.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_348 .
Filipović, Mirko, "Suicide in Russia" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 9, no. 2 (2010):383-392,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_348 .

Evolucija nasilja: pokušaj racionalizacije ideoloških diskursa

Filipović, Mirko

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2009)

TY  - CONF
AU  - Filipović, Mirko
PY  - 2009
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4528
AB  - Katastrofička vizija društva koje se sve više utapa u nasilje nema potporu
ni u policijsko-sudskim statistikama niti u rezultatima viktimacijskih anketa.
Ona prevashodno služi legitimisanju nove društvene kontrole u društvima
kasne modernosti zahvaćenih strukturalnom krizom (nezaposlenost,
rast siromaštva, rast društvenih nejednakosti, demisija države blagostanja).
L. Mucchielli predlaže složenu analitičku shemu koja obuhvata niz procesa
potencijalno različitog porekla, obima i ritma, koja nam može pomoći u
čišćenju ideoloških magli koje su rezultirale „bezbednosnim ludilom“.
AB  - Catastrofic vision of the society progressively sinking into violence does not
find support in administrative statistics nor in results of the victimation surveys.
It pimarily serves to legitimate the new social control in societies of late modernity
undermined by structural crysis (unemployment, growth of poverty, growth
of social inequalities, dismantling of the well-fare state). L. Mucchielli sugests
a complex analytical approach comprehensing several processes of potentialy
different origin, scope and rhytm, which can help us to clean ideological mists
resulting in „security frenesy“.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - „Istraživanja u specijalnoj
pedagogiji/
Research in Special pedagogy
“,Beograd / Belgrade,2009
T1  - Evolucija nasilja: pokušaj racionalizacije ideoloških diskursa
T1  - The evolution of violence: an attempt to rationalize the ideological discourses
EP  - 209
SP  - 195
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4528
ER  - 
@conference{
author = "Filipović, Mirko",
year = "2009",
abstract = "Katastrofička vizija društva koje se sve više utapa u nasilje nema potporu
ni u policijsko-sudskim statistikama niti u rezultatima viktimacijskih anketa.
Ona prevashodno služi legitimisanju nove društvene kontrole u društvima
kasne modernosti zahvaćenih strukturalnom krizom (nezaposlenost,
rast siromaštva, rast društvenih nejednakosti, demisija države blagostanja).
L. Mucchielli predlaže složenu analitičku shemu koja obuhvata niz procesa
potencijalno različitog porekla, obima i ritma, koja nam može pomoći u
čišćenju ideoloških magli koje su rezultirale „bezbednosnim ludilom“., Catastrofic vision of the society progressively sinking into violence does not
find support in administrative statistics nor in results of the victimation surveys.
It pimarily serves to legitimate the new social control in societies of late modernity
undermined by structural crysis (unemployment, growth of poverty, growth
of social inequalities, dismantling of the well-fare state). L. Mucchielli sugests
a complex analytical approach comprehensing several processes of potentialy
different origin, scope and rhytm, which can help us to clean ideological mists
resulting in „security frenesy“.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - „Istraživanja u specijalnoj
pedagogiji/
Research in Special pedagogy
“,Beograd / Belgrade,2009",
title = "Evolucija nasilja: pokušaj racionalizacije ideoloških diskursa, The evolution of violence: an attempt to rationalize the ideological discourses",
pages = "209-195",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4528"
}
Filipović, M.. (2009). Evolucija nasilja: pokušaj racionalizacije ideoloških diskursa. in Zbornik radova - „Istraživanja u specijalnoj
pedagogiji/
Research in Special pedagogy
“,Beograd / Belgrade,2009
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 195-209.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4528
Filipović M. Evolucija nasilja: pokušaj racionalizacije ideoloških diskursa. in Zbornik radova - „Istraživanja u specijalnoj
pedagogiji/
Research in Special pedagogy
“,Beograd / Belgrade,2009. 2009;:195-209.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4528 .
Filipović, Mirko, "Evolucija nasilja: pokušaj racionalizacije ideoloških diskursa" in Zbornik radova - „Istraživanja u specijalnoj
pedagogiji/
Research in Special pedagogy
“,Beograd / Belgrade,2009 (2009):195-209,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4528 .