Nešić, Marija

Link to this page

Authority KeyName Variants
5696af78-49d6-4bdc-bb10-a52abe39e2b0
  • Nešić, Marija (53)
Projects

Author's Bibliography

Resilience capacity in school-aged children

Popović-Ćitić, Branislava; Bukvić Branković, Lidija; Nešić, Marija; Kovačević-Lepojević, Marina

(University of Niš, Faculty of Philosophy, Department of Psychology, 2021)

TY  - CONF
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
AU  - Bukvić Branković, Lidija
AU  - Nešić, Marija
AU  - Kovačević-Lepojević, Marina
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3977
AB  - Resilience, as the capacity of a dynamic system to adapt
successfully to challenges that threaten the function, survival, or
development of the system, is one of prominent protective processes
relevant for positive youth development and problem behavior
prevention. In order to explore the resilience capacity of school-aged
children, a research was set up with the main aim of assessing the
resources available to individuals that may bolster their resilience.
Research was conducted during June 2019, on a convenience sample
of 298 students of the first and second grade of four Belgrade high
schools (49.7% girls; Mage = 15.6, SD = 0.3). Data were collected using
the Child and Youth Resilience Measure – CYRM-28 with a fivepoint
response scale, α = .90 (Ungar, 2016) comprising three subscales:
individual capacities/resources (α = .81), relationships with
primary caregivers (α = .81) and contextual factors that facilitate a
sense of belonging (α = .80). Results show that students gain a total average score of M = 116.06, SD = 14.99 (min = 48, max = 140), with
no significant gender differences in the sample (t(296) = 0.74, p > .05).
Following the guidelines of the authors of the instrument, by using
T scores, low, moderate, high and exceptional resilience capacity
categories of students were made. Based on the results, 13.1% of the
sample has low resilience capacity, 32.2% moderate, 40.6% high and
14.1% exceptional. Descriptive analysis shows that, when it comes to
three components of the resilience capacity measure, students have
somewhat higher relationship (M = 4.34, SD = 0.68) and individual
resilience capacity (M = 4.31, SD = 0.53) than contextual capacity for
resilience (M = 3.85, SD = 0.71). Research findings indicate that the
resilience measure can be used for mapping those students with low
resilience capacity and that overall interventions for building resilience
should primary include raising contextual resources.
PB  - University of Niš, Faculty of Philosophy, Department of Psychology
C3  - 17th International Conference Days of Applied Psychology: Psychology in the Function of the Well-Being of the Individual and Society: Book of Abstracts, 24–25.09.2021
T1  - Resilience capacity in school-aged children
EP  - 92
SP  - 91
DO  - 10.46630/awb.2021
ER  - 
@conference{
author = "Popović-Ćitić, Branislava and Bukvić Branković, Lidija and Nešić, Marija and Kovačević-Lepojević, Marina",
year = "2021",
abstract = "Resilience, as the capacity of a dynamic system to adapt
successfully to challenges that threaten the function, survival, or
development of the system, is one of prominent protective processes
relevant for positive youth development and problem behavior
prevention. In order to explore the resilience capacity of school-aged
children, a research was set up with the main aim of assessing the
resources available to individuals that may bolster their resilience.
Research was conducted during June 2019, on a convenience sample
of 298 students of the first and second grade of four Belgrade high
schools (49.7% girls; Mage = 15.6, SD = 0.3). Data were collected using
the Child and Youth Resilience Measure – CYRM-28 with a fivepoint
response scale, α = .90 (Ungar, 2016) comprising three subscales:
individual capacities/resources (α = .81), relationships with
primary caregivers (α = .81) and contextual factors that facilitate a
sense of belonging (α = .80). Results show that students gain a total average score of M = 116.06, SD = 14.99 (min = 48, max = 140), with
no significant gender differences in the sample (t(296) = 0.74, p > .05).
Following the guidelines of the authors of the instrument, by using
T scores, low, moderate, high and exceptional resilience capacity
categories of students were made. Based on the results, 13.1% of the
sample has low resilience capacity, 32.2% moderate, 40.6% high and
14.1% exceptional. Descriptive analysis shows that, when it comes to
three components of the resilience capacity measure, students have
somewhat higher relationship (M = 4.34, SD = 0.68) and individual
resilience capacity (M = 4.31, SD = 0.53) than contextual capacity for
resilience (M = 3.85, SD = 0.71). Research findings indicate that the
resilience measure can be used for mapping those students with low
resilience capacity and that overall interventions for building resilience
should primary include raising contextual resources.",
publisher = "University of Niš, Faculty of Philosophy, Department of Psychology",
journal = "17th International Conference Days of Applied Psychology: Psychology in the Function of the Well-Being of the Individual and Society: Book of Abstracts, 24–25.09.2021",
title = "Resilience capacity in school-aged children",
pages = "92-91",
doi = "10.46630/awb.2021"
}
Popović-Ćitić, B., Bukvić Branković, L., Nešić, M.,& Kovačević-Lepojević, M.. (2021). Resilience capacity in school-aged children. in 17th International Conference Days of Applied Psychology: Psychology in the Function of the Well-Being of the Individual and Society: Book of Abstracts, 24–25.09.2021
University of Niš, Faculty of Philosophy, Department of Psychology., 91-92.
https://doi.org/10.46630/awb.2021
Popović-Ćitić B, Bukvić Branković L, Nešić M, Kovačević-Lepojević M. Resilience capacity in school-aged children. in 17th International Conference Days of Applied Psychology: Psychology in the Function of the Well-Being of the Individual and Society: Book of Abstracts, 24–25.09.2021. 2021;:91-92.
doi:10.46630/awb.2021 .
Popović-Ćitić, Branislava, Bukvić Branković, Lidija, Nešić, Marija, Kovačević-Lepojević, Marina, "Resilience capacity in school-aged children" in 17th International Conference Days of Applied Psychology: Psychology in the Function of the Well-Being of the Individual and Society: Book of Abstracts, 24–25.09.2021 (2021):91-92,
https://doi.org/10.46630/awb.2021 . .

Percepcija vaspitača predškolske ustanove o problemima u inkluzivnom vaspitnoobrazovnom radu

Nešić, Marija; Popović-Ćitić, Branislava; Bukvić Branković, Lidija; Pajić, Snežana

(Društvo defektologa Srbije, 2021)

TY  - CONF
AU  - Nešić, Marija
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
AU  - Bukvić Branković, Lidija
AU  - Pajić, Snežana
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3348
AB  - Uspešnost primene modela inkluzivnog vaspitanja i obrazovanja, pored
objektivne spremnosti ustanova koja podrazumeva pripremljenost aktera i objekata za
inkluzivni rad, zavisi i od subjektivne spremnosti, odnosno mišljenja, uverenja i percepcije
svih aktera uključenih u inkluzivni proces o deci sa smetnjama u razvoju i inkluzivnom
vaspitanju i obrazovanju. Sa ciljem utvrđivanja percepcije vaspitača o problemima u
inkluzivnom vaspitno-obrazovnom radu u predškolskoj ustanovi realizovano je
istraživanje tokom 2018. godine na uzorku od 99 vaspitača iz 10 vrtića iz Kraljeva. U
istraživanju je primenjen Upitnik za ispitivanje stavova o inkluziji – SINKL 2.0 (Subotić,
Anđić, 2016) koji je posebno adaptiran za primenu u predškolskom okruženju.
Rezultati istraživanja pokazuju da su problemi u inkluzivnom vaspitnoobrazovnom
radu, prema mišljenju vaspitača, prisutni u različitim domenima. Značajan
broj vaspitača smatra da je teško održavati disciplinu u inkluzivnoj grupi (82%), te da
deca sa smetnjama u razvoju ometaju vaspitno-obrazovni rad više nego druga deca (68%)
i narušavaju kvalitet vaspitno-obrazovnog rada sa decom bez smetnji (58%). Kada su u
pitanju relacije između učenika sa i bez smetnji vaspitači primećuju da deca sa smetnjama
u razvoju nisu prihvaćena od strane ostale dece (66%), da su često agresivna prema drugoj
deci (44%), dok deca bez smetnji zadirkuju decu sa smetnjama u razvoju (42%). Približno
dve trećine ispitanih vaspitača smatra da je radni prostor predškolske ustanove dobro
opremljen za rad sa decom sa smetnjama i da su im didaktička sredstva prilagođena, ali
polovina od ukupnog broja ispitanih vaspitača nije zadovoljna saradnjom sa roditeljima
dece sa smetnjama u razvoju. Takođe, vaspitači koji su tokom svog formalnog
obrazovanja stekli znanja o deci sa smetnjama u razvoju ili pohađali dodatna ostručavanja
percipiraju manje problema tokom inkluzivnog rada.
Na osnovu rezultata istraživanja može se zaključiti da su, prema percepciji
ispitanih vaspitača, prisutni određeni problemi u okviru inkluzivnog modela vaspitanja i
obrazovanja, te da je potrebno kontinuirano jačati kompetencije vaspitača u domenu
disciplinskih tehnika i rada na unapređivanju statusa deteta sa smetnjama u razvoju u
inkluzivnoj grupi.
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – „Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem Dani defektologa Srbije”, Zlatibor, Srbija, 18–21.02.2021.
T1  - Percepcija vaspitača predškolske ustanove o problemima u inkluzivnom vaspitnoobrazovnom radu
EP  - 71
SP  - 71
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3348
ER  - 
@conference{
author = "Nešić, Marija and Popović-Ćitić, Branislava and Bukvić Branković, Lidija and Pajić, Snežana",
year = "2021",
abstract = "Uspešnost primene modela inkluzivnog vaspitanja i obrazovanja, pored
objektivne spremnosti ustanova koja podrazumeva pripremljenost aktera i objekata za
inkluzivni rad, zavisi i od subjektivne spremnosti, odnosno mišljenja, uverenja i percepcije
svih aktera uključenih u inkluzivni proces o deci sa smetnjama u razvoju i inkluzivnom
vaspitanju i obrazovanju. Sa ciljem utvrđivanja percepcije vaspitača o problemima u
inkluzivnom vaspitno-obrazovnom radu u predškolskoj ustanovi realizovano je
istraživanje tokom 2018. godine na uzorku od 99 vaspitača iz 10 vrtića iz Kraljeva. U
istraživanju je primenjen Upitnik za ispitivanje stavova o inkluziji – SINKL 2.0 (Subotić,
Anđić, 2016) koji je posebno adaptiran za primenu u predškolskom okruženju.
Rezultati istraživanja pokazuju da su problemi u inkluzivnom vaspitnoobrazovnom
radu, prema mišljenju vaspitača, prisutni u različitim domenima. Značajan
broj vaspitača smatra da je teško održavati disciplinu u inkluzivnoj grupi (82%), te da
deca sa smetnjama u razvoju ometaju vaspitno-obrazovni rad više nego druga deca (68%)
i narušavaju kvalitet vaspitno-obrazovnog rada sa decom bez smetnji (58%). Kada su u
pitanju relacije između učenika sa i bez smetnji vaspitači primećuju da deca sa smetnjama
u razvoju nisu prihvaćena od strane ostale dece (66%), da su često agresivna prema drugoj
deci (44%), dok deca bez smetnji zadirkuju decu sa smetnjama u razvoju (42%). Približno
dve trećine ispitanih vaspitača smatra da je radni prostor predškolske ustanove dobro
opremljen za rad sa decom sa smetnjama i da su im didaktička sredstva prilagođena, ali
polovina od ukupnog broja ispitanih vaspitača nije zadovoljna saradnjom sa roditeljima
dece sa smetnjama u razvoju. Takođe, vaspitači koji su tokom svog formalnog
obrazovanja stekli znanja o deci sa smetnjama u razvoju ili pohađali dodatna ostručavanja
percipiraju manje problema tokom inkluzivnog rada.
Na osnovu rezultata istraživanja može se zaključiti da su, prema percepciji
ispitanih vaspitača, prisutni određeni problemi u okviru inkluzivnog modela vaspitanja i
obrazovanja, te da je potrebno kontinuirano jačati kompetencije vaspitača u domenu
disciplinskih tehnika i rada na unapređivanju statusa deteta sa smetnjama u razvoju u
inkluzivnoj grupi.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – „Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem Dani defektologa Srbije”, Zlatibor, Srbija, 18–21.02.2021.",
title = "Percepcija vaspitača predškolske ustanove o problemima u inkluzivnom vaspitnoobrazovnom radu",
pages = "71-71",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3348"
}
Nešić, M., Popović-Ćitić, B., Bukvić Branković, L.,& Pajić, S.. (2021). Percepcija vaspitača predškolske ustanove o problemima u inkluzivnom vaspitnoobrazovnom radu. in Zbornik rezimea – „Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem Dani defektologa Srbije”, Zlatibor, Srbija, 18–21.02.2021.
Društvo defektologa Srbije., 71-71.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3348
Nešić M, Popović-Ćitić B, Bukvić Branković L, Pajić S. Percepcija vaspitača predškolske ustanove o problemima u inkluzivnom vaspitnoobrazovnom radu. in Zbornik rezimea – „Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem Dani defektologa Srbije”, Zlatibor, Srbija, 18–21.02.2021.. 2021;:71-71.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3348 .
Nešić, Marija, Popović-Ćitić, Branislava, Bukvić Branković, Lidija, Pajić, Snežana, "Percepcija vaspitača predškolske ustanove o problemima u inkluzivnom vaspitnoobrazovnom radu" in Zbornik rezimea – „Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem Dani defektologa Srbije”, Zlatibor, Srbija, 18–21.02.2021. (2021):71-71,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3348 .

Unapređivanje rezilijentnosti dece u školskom okruženju

Nešić, Marija

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2021)

TY  - CONF
AU  - Nešić, Marija
PY  - 2021
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3614
AB  - Uvod: Savremena praksa traga za adekvatnim programima kojima je, 
kroz osnaživanje drugih sistema, moguće unaprediti rezilijentnost dece. 
Jedan od važnih sistema, kome se u literaturi pridaje poseban značaj za 
unapređivanje rezilijentnosti, jeste školsko okruženje. Škola je bogata 
resursima koje treba iskoristiti na pravi način i predstavlja pogodan okvir 
za implementaciju programa rezilijentnosti.
Cilj: Cilj rada je da se izdvoje ključne karakteristike školskog okruženja koje 
doprinose unapređivanju rezilijentnosti dece.
Metod: Analiza teorijskih i empirijskih nalaza objavljenih u proteklih 
deset godina i dostupnih na relevantnim pretraživačima i u elektronskim 
bazama podataka.
Rezultati: Rezultati analize pregledanih studija ukazuju na to da je za 
postizanje pozitivnih ishoda u situacijama nedaća, zaslužnije detetovo 
okruženje nego njegove unutrašnje karakteristike. Kvalitet samih sistema i 
njihova interakcija sa pojedincem u značajnoj meri doprinose rezilijentnosti 
i uspešnom razvoju deteta. Pregledom literature utvrđeno je da određene 
karakteristike školskog okruženja doprinose rezilijentnosti dece. Izdvaja 
se šest karakteristika koje imaju snagu protektivnih faktora, a to su: (1) 
pružanje mogućnosti za smislenu i aktivnu participaciju; (2) uspostavljanje 
prosocijalnih veza i odnosa između učenika, ali i na relaciji učenik-nastavnik; 
(3) postavljanje jasnih granica i utvrđivanje pravila ponašanja, kao i njihova 
dosledna primena; (4) postavljanje visokih, ali i realnih očekivanja; (5) 
pružanje brige i podrške i (6) razvijanje raznovrsnih životnih veština.
Zaključak: Izdvajanjem ovih ključnih karakteristika školskog okruženja 
određuje se pravac dizajniranja školskih programa usmerenih na 
unapređivanje rezilijentnosti.
AB  - Introduction: Modern practice is looking for adequate programs that, 
through strengthening other systems, can improve the resilience in 
children. One of the important systems, which is given special importance 
in the literature for fostering resilience, is the school environment. The 
school is rich in resources that need to be used in the right way and 
represents a suitable framework for the implementation of resilience 
programs.
Aim: The aim of this paper is to highlight the key characteristics of the 
school environment which contribute to fostering resilience in children. 
Method: Analysis of theoretical and empirical findings published in the 
past ten years and available on relevant search engines and in electronic 
databases.
Results: Analysis of the reviewed studies indicates that the environment 
is more responsible for achieving positive outcomes of a child in situations 
of adversity than his/her internal characteristics. The quality of the 
systems themselves and their interaction with the individual significantly 
contribute to the resilience and successful child development. By 
reviewing the literature, it has been established that certain school 
environment characteristics contribute to the resilience in children. 
There are six characteristics that have the power of protective factors: 
(1) providing opportunities for meaningful and active participation; (2) 
establishing prosocial connections and relationships between students, 
and also in the student-teacher relationship; (3) setting clear boundaries 
and establishing rules of conduct, as well as their consistent use; (4) 
setting high but also realistic expectations; (5) providing care and support 
and (6) developing a variety of life skills. 
Conclusion: Highlighting these key characteristics of the school 
environment determines the direction of designing school programs 
aimed at fostering resilience.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine
T1  - Unapređivanje rezilijentnosti dece u školskom okruženju
T1  - Fostering resilience in children in the school environment
EP  - 54
SP  - 53
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3614
ER  - 
@conference{
author = "Nešić, Marija",
year = "2021",
abstract = "Uvod: Savremena praksa traga za adekvatnim programima kojima je, 
kroz osnaživanje drugih sistema, moguće unaprediti rezilijentnost dece. 
Jedan od važnih sistema, kome se u literaturi pridaje poseban značaj za 
unapređivanje rezilijentnosti, jeste školsko okruženje. Škola je bogata 
resursima koje treba iskoristiti na pravi način i predstavlja pogodan okvir 
za implementaciju programa rezilijentnosti.
Cilj: Cilj rada je da se izdvoje ključne karakteristike školskog okruženja koje 
doprinose unapređivanju rezilijentnosti dece.
Metod: Analiza teorijskih i empirijskih nalaza objavljenih u proteklih 
deset godina i dostupnih na relevantnim pretraživačima i u elektronskim 
bazama podataka.
Rezultati: Rezultati analize pregledanih studija ukazuju na to da je za 
postizanje pozitivnih ishoda u situacijama nedaća, zaslužnije detetovo 
okruženje nego njegove unutrašnje karakteristike. Kvalitet samih sistema i 
njihova interakcija sa pojedincem u značajnoj meri doprinose rezilijentnosti 
i uspešnom razvoju deteta. Pregledom literature utvrđeno je da određene 
karakteristike školskog okruženja doprinose rezilijentnosti dece. Izdvaja 
se šest karakteristika koje imaju snagu protektivnih faktora, a to su: (1) 
pružanje mogućnosti za smislenu i aktivnu participaciju; (2) uspostavljanje 
prosocijalnih veza i odnosa između učenika, ali i na relaciji učenik-nastavnik; 
(3) postavljanje jasnih granica i utvrđivanje pravila ponašanja, kao i njihova 
dosledna primena; (4) postavljanje visokih, ali i realnih očekivanja; (5) 
pružanje brige i podrške i (6) razvijanje raznovrsnih životnih veština.
Zaključak: Izdvajanjem ovih ključnih karakteristika školskog okruženja 
određuje se pravac dizajniranja školskih programa usmerenih na 
unapređivanje rezilijentnosti., Introduction: Modern practice is looking for adequate programs that, 
through strengthening other systems, can improve the resilience in 
children. One of the important systems, which is given special importance 
in the literature for fostering resilience, is the school environment. The 
school is rich in resources that need to be used in the right way and 
represents a suitable framework for the implementation of resilience 
programs.
Aim: The aim of this paper is to highlight the key characteristics of the 
school environment which contribute to fostering resilience in children. 
Method: Analysis of theoretical and empirical findings published in the 
past ten years and available on relevant search engines and in electronic 
databases.
Results: Analysis of the reviewed studies indicates that the environment 
is more responsible for achieving positive outcomes of a child in situations 
of adversity than his/her internal characteristics. The quality of the 
systems themselves and their interaction with the individual significantly 
contribute to the resilience and successful child development. By 
reviewing the literature, it has been established that certain school 
environment characteristics contribute to the resilience in children. 
There are six characteristics that have the power of protective factors: 
(1) providing opportunities for meaningful and active participation; (2) 
establishing prosocial connections and relationships between students, 
and also in the student-teacher relationship; (3) setting clear boundaries 
and establishing rules of conduct, as well as their consistent use; (4) 
setting high but also realistic expectations; (5) providing care and support 
and (6) developing a variety of life skills. 
Conclusion: Highlighting these key characteristics of the school 
environment determines the direction of designing school programs 
aimed at fostering resilience.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine",
title = "Unapređivanje rezilijentnosti dece u školskom okruženju, Fostering resilience in children in the school environment",
pages = "54-53",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3614"
}
Nešić, M.. (2021). Unapređivanje rezilijentnosti dece u školskom okruženju. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 53-54.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3614
Nešić M. Unapređivanje rezilijentnosti dece u školskom okruženju. in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine. 2021;:53-54.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3614 .
Nešić, Marija, "Unapređivanje rezilijentnosti dece u školskom okruženju" in Zbornik rezimea 11. Međunarodni naučni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas Beograd, 29–30. oktobar 2021. godine (2021):53-54,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3614 .

Kapaciteti za rezilijentnost adolescenata sa teškoćama u emocionalnom i socijalnom razvoju

Popović-Ćitić, Branislava; Bukvić, Lidija; Nešić, Marija

(Institute of psychology Laboratory for experimental psychology Faculty of philosophy, university of Belgrade, 2020)

TY  - CONF
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
AU  - Bukvić, Lidija
AU  - Nešić, Marija
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3287
AB  - Rezilijentnost, kao jedan od istaknutih protektivnih procesa koji efekte ostvaruje u izazovnim životnim situacijama, od posebnog je značaja za osobe koje se suočavaju sa različitim teškoćama. U cilju ispitivanja kapaciteta za rezilijentnost adolescenata sa teškoćama u emocionalnom i socijalnom razvoju, sprovedeno je, tokom juna 2019. godine, istraživanje na uzorku od 298 učenika prvog i drugog razreda iz četiri beogradske srednje škole (49.7% devojčica). Podaci su prikupljeni Merom rezilijentnosti za decu i mlade (Child and Youth Resilience Measure – CYRM-28), α=.90, i Upitnikom snaga i teškoća (The Strengths and Difficulties Questionnaire – SDQ), α=.78. Rezultati istraživanja pokazuju da su kod 29.9% učenika prisutne teškoće u emocionalnom i socijalnom funkcionisanju u meri koja zahteva intervencije dodatne podrške. Ovi učenici, u odnosu na učenike bez teškoća, ostvaruju značajno niže skorove na individualnim (t(296) = 4.10, p = .000), relacionim (t(296) = 5.21, p = .000) i kontekstualnim resursima (t(296) = 3.81, p = .000), kao i na ukupnim kapacitetima za rezilijentnost (t(296) = 5.05, p = .000). Posmatrano prema pojedinačnim teškoćama, razlike na svim ispitivanim konstruktima ostaju značajne kod problema sa vršnjacima i simptoma hiperaktivnosti. Kod problema ponašanja značajnost se javlja samo u domenu relacionih resursa, dok kod emocionalnih problema razlike među grupama nisu značajne. Na osnovu dobijenih nalaza može se zaključiti da adolescenti sa teškoćama u socijalnom i emocionalnom razvoju imaju manje dostupne resurse koji im omogućavaju razvijanje socijalne i emocionalne kompetencije, pozitivnih ličnih vrednosti i mreže vršnjačke podrške (individualni resursi), da imaju slabije razvijen sistem podrške u svom primarnom okruženju (relacioni resursi), kao i da imaju niži osećaj pripadnost zajednici, manje pridaju značaj obrazovanju i imaju manje razvijenu spiritualnost (kontekstualni resursi). Sa aspekta praktičnog delovanja, poželjno je ove nalaze uzeti u obzir pri planiranju mera dodatne podrške deci i mladima sa teškoćama u socijalnom i emocionalnom razvoju.
AB  - Resilience, as one of the prominent protective processes that exerts its effects in challenging life situations, is of particular importance for those categories of children and youth who face various difficulties. In order to examine the capacity for resilience of adolescents with emotional and social disabilities, a survey was conducted in June 2019 on a sample of 298 first and second grade students from four Belgrade high schools, using the Child and Youth Resilience Measure – CYRM-28 and The Strengths and Difficulties Questionnaire. Survey results show that 29.9% of students have difficulties in the field of social and emotional development that require additional support. Compared to students without difficulties, these students achieved significantly lower scores on individual, relational, and contextual resources, as well as on total capacity for resilience. These findings should be taken into account when planning support measures for children and youth with difficulties in social and emotional development.
PB  - Institute of psychology
Laboratory for experimental psychology
Faculty of philosophy, university of Belgrade
C3  - XXVI naučni skup: Empirijska istraživanja u psihologiji
T1  - Kapaciteti za rezilijentnost adolescenata sa teškoćama u emocionalnom i socijalnom razvoju
T1  - Capacities for resilience of adolescents with difficulties in emotional and social development
EP  - 75
SP  - 74
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3287
ER  - 
@conference{
author = "Popović-Ćitić, Branislava and Bukvić, Lidija and Nešić, Marija",
year = "2020",
abstract = "Rezilijentnost, kao jedan od istaknutih protektivnih procesa koji efekte ostvaruje u izazovnim životnim situacijama, od posebnog je značaja za osobe koje se suočavaju sa različitim teškoćama. U cilju ispitivanja kapaciteta za rezilijentnost adolescenata sa teškoćama u emocionalnom i socijalnom razvoju, sprovedeno je, tokom juna 2019. godine, istraživanje na uzorku od 298 učenika prvog i drugog razreda iz četiri beogradske srednje škole (49.7% devojčica). Podaci su prikupljeni Merom rezilijentnosti za decu i mlade (Child and Youth Resilience Measure – CYRM-28), α=.90, i Upitnikom snaga i teškoća (The Strengths and Difficulties Questionnaire – SDQ), α=.78. Rezultati istraživanja pokazuju da su kod 29.9% učenika prisutne teškoće u emocionalnom i socijalnom funkcionisanju u meri koja zahteva intervencije dodatne podrške. Ovi učenici, u odnosu na učenike bez teškoća, ostvaruju značajno niže skorove na individualnim (t(296) = 4.10, p = .000), relacionim (t(296) = 5.21, p = .000) i kontekstualnim resursima (t(296) = 3.81, p = .000), kao i na ukupnim kapacitetima za rezilijentnost (t(296) = 5.05, p = .000). Posmatrano prema pojedinačnim teškoćama, razlike na svim ispitivanim konstruktima ostaju značajne kod problema sa vršnjacima i simptoma hiperaktivnosti. Kod problema ponašanja značajnost se javlja samo u domenu relacionih resursa, dok kod emocionalnih problema razlike među grupama nisu značajne. Na osnovu dobijenih nalaza može se zaključiti da adolescenti sa teškoćama u socijalnom i emocionalnom razvoju imaju manje dostupne resurse koji im omogućavaju razvijanje socijalne i emocionalne kompetencije, pozitivnih ličnih vrednosti i mreže vršnjačke podrške (individualni resursi), da imaju slabije razvijen sistem podrške u svom primarnom okruženju (relacioni resursi), kao i da imaju niži osećaj pripadnost zajednici, manje pridaju značaj obrazovanju i imaju manje razvijenu spiritualnost (kontekstualni resursi). Sa aspekta praktičnog delovanja, poželjno je ove nalaze uzeti u obzir pri planiranju mera dodatne podrške deci i mladima sa teškoćama u socijalnom i emocionalnom razvoju., Resilience, as one of the prominent protective processes that exerts its effects in challenging life situations, is of particular importance for those categories of children and youth who face various difficulties. In order to examine the capacity for resilience of adolescents with emotional and social disabilities, a survey was conducted in June 2019 on a sample of 298 first and second grade students from four Belgrade high schools, using the Child and Youth Resilience Measure – CYRM-28 and The Strengths and Difficulties Questionnaire. Survey results show that 29.9% of students have difficulties in the field of social and emotional development that require additional support. Compared to students without difficulties, these students achieved significantly lower scores on individual, relational, and contextual resources, as well as on total capacity for resilience. These findings should be taken into account when planning support measures for children and youth with difficulties in social and emotional development.",
publisher = "Institute of psychology
Laboratory for experimental psychology
Faculty of philosophy, university of Belgrade",
journal = "XXVI naučni skup: Empirijska istraživanja u psihologiji",
title = "Kapaciteti za rezilijentnost adolescenata sa teškoćama u emocionalnom i socijalnom razvoju, Capacities for resilience of adolescents with difficulties in emotional and social development",
pages = "75-74",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3287"
}
Popović-Ćitić, B., Bukvić, L.,& Nešić, M.. (2020). Kapaciteti za rezilijentnost adolescenata sa teškoćama u emocionalnom i socijalnom razvoju. in XXVI naučni skup: Empirijska istraživanja u psihologiji
Institute of psychology
Laboratory for experimental psychology
Faculty of philosophy, university of Belgrade., 74-75.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3287
Popović-Ćitić B, Bukvić L, Nešić M. Kapaciteti za rezilijentnost adolescenata sa teškoćama u emocionalnom i socijalnom razvoju. in XXVI naučni skup: Empirijska istraživanja u psihologiji. 2020;:74-75.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3287 .
Popović-Ćitić, Branislava, Bukvić, Lidija, Nešić, Marija, "Kapaciteti za rezilijentnost adolescenata sa teškoćama u emocionalnom i socijalnom razvoju" in XXVI naučni skup: Empirijska istraživanja u psihologiji (2020):74-75,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3287 .

Participativni model podrške mladima iz sistema socijalne zaštite u procesu pripreme za samostalan život

Popović-Ćitić, Branislava; Bukvić, Lidija; Nešić, Marija

(Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi, Republika Srbija, 2020)

TY  - CONF
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
AU  - Bukvić, Lidija
AU  - Nešić, Marija
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3261
AB  - Acknowledging the importance of successful adaptation of youth
from the social welfare system to transitions during the process of reaching
independence, a consortium composed of four civil society organizations, in cooperation
with the Center for the Care of Infants, Children and Youth – Belgrade,
created a participatory model of support for youth without parental care currently
in the process of preparations for an independent life. The model is organized as
an integrative nine-month training program based on the complementary application
of group, individual and community work, and comprises three structurally
integrated and interconnected components – group support, individual support
and community activities. Group support activities are carried out through
workshops and are targeted at strengthening positive identity and enhancing key
social and emotional skills of young people (communication, conflict resolution,
resistance to social pressures, self-control, self-efficacy). The provision of individual
support is realized in the form of traditional one-on-one mentoring, with
the aim of emotional empowerment and overcoming the personal difficulties of
every young person involved in the program, in accordance with their individual
development plans. Organizing community activities involves networking young
people with significant local factors, with the aim of empowering them to use
available resources from the environment and to put into practice the acquired
knowledge and skills. The model was piloted in 2019, on a sample of 34 young
persons without parental care, with continuous evaluation in the form of peer evaluation by the youth who were part of the welfare system and had experienced
the process of gaining independence.
The paper will outline the structure and content of the program components,
a description of the principles of operation and the implementation of specific
interventions, as well as guidelines for implementing the support program
in practice.
AB  - Uvažavajući značaj uspešne adaptacije mladih iz sistema socijalne
zaštite na tranzicije tokom procesa osamostaljivanja, konzorcijum sastavljen od
četiri organizacije civilnog društva, u saradnji sa Centrom za zaštitu odojčadi,
dece i omladine – Beograd, koncipirao je participativni model podrške mladima
bez roditeljskog staranja koji se nalaze u procesu pripreme za samostalan život.
Model je organizovan u vidu integrativnog devetomesečnog programa obuke
koji se zasniva na komplementarnoj primeni grupnog, individualnog i rada u
zajednici, te obuhvata tri strukturno celovite i međusobno povezane komponente
– grupna podrška, individualna podrška i aktivnosti u zajednici. Aktivnosti grupne podrške sprovode se kroz radioničarski rad i ciljno su usmerene na jačanje
pozitivnog identiteta i unapređenje ključnih socijalnih i emocionalnih veština
mladih (komunikacija, rešavanje konflikata, odupiranje socijalnim pritiscima, samokontrola,
samoefikasnost). Pružanje individualne podrške realizuje se u formi
tradicionalnog jedan-na-jedan mentorstva, sa ciljem emocionalnog osnaživanja
i prevazilaženja ličnih teškoća mladih, a u skladu sa njihovim individualnim razvojnim
planovima. Organizovanje aktivnosti u zajednici obuhvata umrežavanje
mladih sa značajnim lokalnim akterima, a u cilju njihovog osnaživanja da koriste
raspoložive resurse iz okruženja i praktično primenjuju stečena znanja i veštine.
Model je pilotiran tokom 2019. godine, na uzorku od 34 mladih bez roditeljskog
staranja, uz kontinuiranu evaluaciju u formi vršnjačke procene od strane samih
mladih koji su bili deo sistema socijalne zaštite i imali iskustvo procesa osamostaljivanja.
PB  - Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi,
Republika Srbija
C3  - Zbornik rezimea – Prva naučno-stručna konferencija sa međunarodnim učešćem „Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite“,
T1  - Participativni model podrške mladima iz sistema socijalne zaštite u procesu pripreme za samostalan život
T1  - Participatory model of support for youth from the
Social welfare system in the process of preparation
For independent living
EP  - 99
SP  - 101
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3261
ER  - 
@conference{
author = "Popović-Ćitić, Branislava and Bukvić, Lidija and Nešić, Marija",
year = "2020",
abstract = "Acknowledging the importance of successful adaptation of youth
from the social welfare system to transitions during the process of reaching
independence, a consortium composed of four civil society organizations, in cooperation
with the Center for the Care of Infants, Children and Youth – Belgrade,
created a participatory model of support for youth without parental care currently
in the process of preparations for an independent life. The model is organized as
an integrative nine-month training program based on the complementary application
of group, individual and community work, and comprises three structurally
integrated and interconnected components – group support, individual support
and community activities. Group support activities are carried out through
workshops and are targeted at strengthening positive identity and enhancing key
social and emotional skills of young people (communication, conflict resolution,
resistance to social pressures, self-control, self-efficacy). The provision of individual
support is realized in the form of traditional one-on-one mentoring, with
the aim of emotional empowerment and overcoming the personal difficulties of
every young person involved in the program, in accordance with their individual
development plans. Organizing community activities involves networking young
people with significant local factors, with the aim of empowering them to use
available resources from the environment and to put into practice the acquired
knowledge and skills. The model was piloted in 2019, on a sample of 34 young
persons without parental care, with continuous evaluation in the form of peer evaluation by the youth who were part of the welfare system and had experienced
the process of gaining independence.
The paper will outline the structure and content of the program components,
a description of the principles of operation and the implementation of specific
interventions, as well as guidelines for implementing the support program
in practice., Uvažavajući značaj uspešne adaptacije mladih iz sistema socijalne
zaštite na tranzicije tokom procesa osamostaljivanja, konzorcijum sastavljen od
četiri organizacije civilnog društva, u saradnji sa Centrom za zaštitu odojčadi,
dece i omladine – Beograd, koncipirao je participativni model podrške mladima
bez roditeljskog staranja koji se nalaze u procesu pripreme za samostalan život.
Model je organizovan u vidu integrativnog devetomesečnog programa obuke
koji se zasniva na komplementarnoj primeni grupnog, individualnog i rada u
zajednici, te obuhvata tri strukturno celovite i međusobno povezane komponente
– grupna podrška, individualna podrška i aktivnosti u zajednici. Aktivnosti grupne podrške sprovode se kroz radioničarski rad i ciljno su usmerene na jačanje
pozitivnog identiteta i unapređenje ključnih socijalnih i emocionalnih veština
mladih (komunikacija, rešavanje konflikata, odupiranje socijalnim pritiscima, samokontrola,
samoefikasnost). Pružanje individualne podrške realizuje se u formi
tradicionalnog jedan-na-jedan mentorstva, sa ciljem emocionalnog osnaživanja
i prevazilaženja ličnih teškoća mladih, a u skladu sa njihovim individualnim razvojnim
planovima. Organizovanje aktivnosti u zajednici obuhvata umrežavanje
mladih sa značajnim lokalnim akterima, a u cilju njihovog osnaživanja da koriste
raspoložive resurse iz okruženja i praktično primenjuju stečena znanja i veštine.
Model je pilotiran tokom 2019. godine, na uzorku od 34 mladih bez roditeljskog
staranja, uz kontinuiranu evaluaciju u formi vršnjačke procene od strane samih
mladih koji su bili deo sistema socijalne zaštite i imali iskustvo procesa osamostaljivanja.",
publisher = "Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi,
Republika Srbija",
journal = "Zbornik rezimea – Prva naučno-stručna konferencija sa međunarodnim učešćem „Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite“,",
title = "Participativni model podrške mladima iz sistema socijalne zaštite u procesu pripreme za samostalan život, Participatory model of support for youth from the
Social welfare system in the process of preparation
For independent living",
pages = "99-101",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3261"
}
Popović-Ćitić, B., Bukvić, L.,& Nešić, M.. (2020). Participativni model podrške mladima iz sistema socijalne zaštite u procesu pripreme za samostalan život. in Zbornik rezimea – Prva naučno-stručna konferencija sa međunarodnim učešćem „Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite“,
Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi,
Republika Srbija., 101-99.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3261
Popović-Ćitić B, Bukvić L, Nešić M. Participativni model podrške mladima iz sistema socijalne zaštite u procesu pripreme za samostalan život. in Zbornik rezimea – Prva naučno-stručna konferencija sa međunarodnim učešćem „Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite“,. 2020;:101-99.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3261 .
Popović-Ćitić, Branislava, Bukvić, Lidija, Nešić, Marija, "Participativni model podrške mladima iz sistema socijalne zaštite u procesu pripreme za samostalan život" in Zbornik rezimea – Prva naučno-stručna konferencija sa međunarodnim učešćem „Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite“, (2020):101-99,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3261 .

Saradnja škole i organizacija civilnog društva u promociji pozitivnog razvoja učenika – iskustva u primeni programa 'Škola mašte'

Popović-Ćitić, Branislava; Nešić, Marija

(Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi, Republika Srbija, 2020)

TY  - CONF
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
AU  - Nešić, Marija
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3328
AB  - Polazeći od aktuelnih zakonskih okvira uspostavljanja saradnje
između škola i civilnog sektora, a uvažavajući značaj sprovođenja aktivnosti usmerenih
na promociju pozitivnog razvoja učenika, kreiran je u organizaciji CEPORA
– Centra za pozitivan razvoj dece i omladine i Osnovne škole „Veselin Masleša“
u Beogradu, razvojnopreventivni program „Škola mašte“, namenjen učenicima
četvrtog razreda osnovne škole. Program je baziran na principima savremene
nauke o prevenciji i realizuje se u formi školske sekcije kroz posebno osmišljen
edukativni kurikulum koji sadrži 12 radionica. Radionice kurikuluma primarno
su zasnovane na tehnikama primenjene drame i ciljno su usmerene na unapređivanje
ličnih kvaliteta i socijalnih veština učenika (kreativnost, komunikacija,
kritičko mišljenje, saradnja). Sprovode se tokom jednog polugodišta, svake sedmice,
u trajanju od jednog školskog časa, na nivou grupe zainteresovanih učenika, a
uz vođenje od strane obučenih edukatora-radioničara. U radu će, pored prikaza
strukture, sadržaja i načina primene programa, a na osnovu rezultata ocene zadovoljstva
učesnika tokom četiri do sada realizovana ciklusa programa (u kojima
je u proseku učestvovalo po 20 učenika), biti ukazano na potencijale primene
programa ove vrste, ali i moguće načine saradnje civilnog i obrazovnog sektora u
domenu promocije pozitivnog razvoja i prevencije problema ponašanja učenika.
Ključne reči: pozitivan razvoj, prevencija, škola, organizacije civilnog društva
AB  - Starting from the current legal framework for establishing cooperation
between schools and the civil sector, with respecting the importance of implementation of activities aimed at promoting positive development of students,
CEPORA – Center for Positive Youth Development and primary school “Veselin
Masleša” from Belgrade created a developmental prevention program “School of
Imagination” for students of the fourth grade of primary school. The program is
based on the principles of current prevention science and is implemented in the
form of a school section through a specially designed educational curriculum that
includes 12 workshops. Curriculum workshops are primarily based on applied
drama techniques and are targeted at enhancing student’s personal qualities and
social skills (creativity, communication, critical thinking, cooperation). They are
conducted during one semester, every week, for one school class, in a group of
students (selected by their interest in the program), with the guidance of trained
educators. In this paper, in addition to presenting the structure, content and methods
of the program implementation and based on the results of evaluation of
participants’ satisfaction over the four cycles of the program implemented so far
(with an average of 20 students per cycle), the potentials of the implementation of
this kind of programs will be indicated, but the focus will also be put on the possible
models of cooperation between the civil and educational sectors in the field
of promoting positive development and prevention of students’ problem behavior.
PB  - Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi,
Republika Srbija
C3  - Zbornik rezimea – Prva naučno-stručna konferencija sa međunarodnim učešćem „Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite“,
T1  - Saradnja škole i organizacija civilnog društva u promociji pozitivnog razvoja učenika – iskustva u primeni programa 'Škola mašte'
EP  - 99
SP  - 98
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3328
ER  - 
@conference{
author = "Popović-Ćitić, Branislava and Nešić, Marija",
year = "2020",
abstract = "Polazeći od aktuelnih zakonskih okvira uspostavljanja saradnje
između škola i civilnog sektora, a uvažavajući značaj sprovođenja aktivnosti usmerenih
na promociju pozitivnog razvoja učenika, kreiran je u organizaciji CEPORA
– Centra za pozitivan razvoj dece i omladine i Osnovne škole „Veselin Masleša“
u Beogradu, razvojnopreventivni program „Škola mašte“, namenjen učenicima
četvrtog razreda osnovne škole. Program je baziran na principima savremene
nauke o prevenciji i realizuje se u formi školske sekcije kroz posebno osmišljen
edukativni kurikulum koji sadrži 12 radionica. Radionice kurikuluma primarno
su zasnovane na tehnikama primenjene drame i ciljno su usmerene na unapređivanje
ličnih kvaliteta i socijalnih veština učenika (kreativnost, komunikacija,
kritičko mišljenje, saradnja). Sprovode se tokom jednog polugodišta, svake sedmice,
u trajanju od jednog školskog časa, na nivou grupe zainteresovanih učenika, a
uz vođenje od strane obučenih edukatora-radioničara. U radu će, pored prikaza
strukture, sadržaja i načina primene programa, a na osnovu rezultata ocene zadovoljstva
učesnika tokom četiri do sada realizovana ciklusa programa (u kojima
je u proseku učestvovalo po 20 učenika), biti ukazano na potencijale primene
programa ove vrste, ali i moguće načine saradnje civilnog i obrazovnog sektora u
domenu promocije pozitivnog razvoja i prevencije problema ponašanja učenika.
Ključne reči: pozitivan razvoj, prevencija, škola, organizacije civilnog društva, Starting from the current legal framework for establishing cooperation
between schools and the civil sector, with respecting the importance of implementation of activities aimed at promoting positive development of students,
CEPORA – Center for Positive Youth Development and primary school “Veselin
Masleša” from Belgrade created a developmental prevention program “School of
Imagination” for students of the fourth grade of primary school. The program is
based on the principles of current prevention science and is implemented in the
form of a school section through a specially designed educational curriculum that
includes 12 workshops. Curriculum workshops are primarily based on applied
drama techniques and are targeted at enhancing student’s personal qualities and
social skills (creativity, communication, critical thinking, cooperation). They are
conducted during one semester, every week, for one school class, in a group of
students (selected by their interest in the program), with the guidance of trained
educators. In this paper, in addition to presenting the structure, content and methods
of the program implementation and based on the results of evaluation of
participants’ satisfaction over the four cycles of the program implemented so far
(with an average of 20 students per cycle), the potentials of the implementation of
this kind of programs will be indicated, but the focus will also be put on the possible
models of cooperation between the civil and educational sectors in the field
of promoting positive development and prevention of students’ problem behavior.",
publisher = "Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi,
Republika Srbija",
journal = "Zbornik rezimea – Prva naučno-stručna konferencija sa međunarodnim učešćem „Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite“,",
title = "Saradnja škole i organizacija civilnog društva u promociji pozitivnog razvoja učenika – iskustva u primeni programa 'Škola mašte'",
pages = "99-98",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3328"
}
Popović-Ćitić, B.,& Nešić, M.. (2020). Saradnja škole i organizacija civilnog društva u promociji pozitivnog razvoja učenika – iskustva u primeni programa 'Škola mašte'. in Zbornik rezimea – Prva naučno-stručna konferencija sa međunarodnim učešćem „Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite“,
Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi,
Republika Srbija., 98-99.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3328
Popović-Ćitić B, Nešić M. Saradnja škole i organizacija civilnog društva u promociji pozitivnog razvoja učenika – iskustva u primeni programa 'Škola mašte'. in Zbornik rezimea – Prva naučno-stručna konferencija sa međunarodnim učešćem „Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite“,. 2020;:98-99.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3328 .
Popović-Ćitić, Branislava, Nešić, Marija, "Saradnja škole i organizacija civilnog društva u promociji pozitivnog razvoja učenika – iskustva u primeni programa 'Škola mašte'" in Zbornik rezimea – Prva naučno-stručna konferencija sa međunarodnim učešćem „Integrisani pristup u radu sa predškolskom decom, učenicima i korisnicima u vrtićima, školama i ustanovama socijalne zaštite“, (2020):98-99,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3328 .

Sociodemografske i porodične karakteristike dece bez roditeljskog staranja na domskom i porodičnom smeštaju

Nešić, Marija; Popović-Ćitić, Branislava

(Društvo defektologa Srbije, 2020)

TY  - CONF
AU  - Nešić, Marija
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3307
AB  - U Republici Srbiji zaštita dece bez roditeljskog staranja podrazumeva njihovo
zbrinjavanje u okruženje druge porodice ili institucije sve dok se ne obezbede uslovi za
povratak u biološku porodicu ili se mlada osoba ne osamostali. U cilju sticanja uvida u
sociodemografske i porodične karakteristike dece bez roditeljskog staranja koja se nalaze
na domskom i porodičnom smeštaju, te uočavanja razlika u karakteristikama u odnosu
na vrstu smeštaja, analizirani su, primenom metode analize sadržaja, podaci iz Izveštaja
o radu ustanova za smeštaj dece i mladih u Srbiji i Sintetizovanih izveštaja o radu Centara
za porodični smeštaj i usvojenje, za period od 2010. do 2016. godine.
Rezultati analize ukazuju na kontinuirano smanjenje ukupnog broja korisnika
usluge domskog smeštaja i intenzivno povećanje broja dece na hraniteljstvu. Distribucija
broja dece različitog pola je gotovo podjednaka na obe vrste smeštaja (sa neznatno većim
udelom dečaka na domskom i devojčica na porodičnom smeštaju), dok je po pitanju
uzrasta najzastupljenija kategorija dece od 6 do 17 godina (60%-70%), pri čemu broj dece
mlađe od 6 godina na domskom smeštaju opada, dok je na porodičnom u blagom
porastu. Na domskom smeštaju zabeleženo je veće prisustvo dece sa smetnjama u
razvoju (50%-60%) nego na porodičnom smeštaju (30%), te se više dece koja koriste
uslugu domskog smeštaja obrazuje u specijalnim školama. Kada su u pitanju porodične
karakteristike, zapaža se da neadekvatno roditeljsko staranje predstavlja najčešći razlog
smeštaja dece u hraniteljske porodice i ustanove za decu i mlade (30%-40%), a podaci o
dinamici odnosa sa roditeljima ukazuju da značajan broj korisnika usluge domskog (40%-
50%) i porodičnog smeštaja (20%-30%) retko ili uopšte ne ostvaruje ove kontakte.
Na osnovu prikazanih podataka zaključuje se da, u skladu sa aktuelnim procesom
deinstitucionalizacije, postoji pozitivan trend smanjenja ukupnog broja dece na domskom
smeštaju. Međutim, prisustvo značajnog broja dece sa smetnjama u razvoju na domskom
smeštaju ukazuje na nedovoljnu primenu specijalizovanog hraniteljstva i potrebu za
unapređivanjem ove vrste porodičnog smeštaja. Dodatno, ukoliko se uzme u obzir da je
reunifikacija prvi cilj stalnosti za decu izmeštenu iz porodice, trebalo bi bliže razmotriti
razloge nedovoljnog ostvarivanja kontakata dece bez roditeljskog staranja sa roditeljima
ili srodnicima.
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020
T1  - Sociodemografske i porodične karakteristike dece bez roditeljskog staranja na domskom i porodičnom smeštaju
EP  - 157
SP  - 157
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3307
ER  - 
@conference{
author = "Nešić, Marija and Popović-Ćitić, Branislava",
year = "2020",
abstract = "U Republici Srbiji zaštita dece bez roditeljskog staranja podrazumeva njihovo
zbrinjavanje u okruženje druge porodice ili institucije sve dok se ne obezbede uslovi za
povratak u biološku porodicu ili se mlada osoba ne osamostali. U cilju sticanja uvida u
sociodemografske i porodične karakteristike dece bez roditeljskog staranja koja se nalaze
na domskom i porodičnom smeštaju, te uočavanja razlika u karakteristikama u odnosu
na vrstu smeštaja, analizirani su, primenom metode analize sadržaja, podaci iz Izveštaja
o radu ustanova za smeštaj dece i mladih u Srbiji i Sintetizovanih izveštaja o radu Centara
za porodični smeštaj i usvojenje, za period od 2010. do 2016. godine.
Rezultati analize ukazuju na kontinuirano smanjenje ukupnog broja korisnika
usluge domskog smeštaja i intenzivno povećanje broja dece na hraniteljstvu. Distribucija
broja dece različitog pola je gotovo podjednaka na obe vrste smeštaja (sa neznatno većim
udelom dečaka na domskom i devojčica na porodičnom smeštaju), dok je po pitanju
uzrasta najzastupljenija kategorija dece od 6 do 17 godina (60%-70%), pri čemu broj dece
mlađe od 6 godina na domskom smeštaju opada, dok je na porodičnom u blagom
porastu. Na domskom smeštaju zabeleženo je veće prisustvo dece sa smetnjama u
razvoju (50%-60%) nego na porodičnom smeštaju (30%), te se više dece koja koriste
uslugu domskog smeštaja obrazuje u specijalnim školama. Kada su u pitanju porodične
karakteristike, zapaža se da neadekvatno roditeljsko staranje predstavlja najčešći razlog
smeštaja dece u hraniteljske porodice i ustanove za decu i mlade (30%-40%), a podaci o
dinamici odnosa sa roditeljima ukazuju da značajan broj korisnika usluge domskog (40%-
50%) i porodičnog smeštaja (20%-30%) retko ili uopšte ne ostvaruje ove kontakte.
Na osnovu prikazanih podataka zaključuje se da, u skladu sa aktuelnim procesom
deinstitucionalizacije, postoji pozitivan trend smanjenja ukupnog broja dece na domskom
smeštaju. Međutim, prisustvo značajnog broja dece sa smetnjama u razvoju na domskom
smeštaju ukazuje na nedovoljnu primenu specijalizovanog hraniteljstva i potrebu za
unapređivanjem ove vrste porodičnog smeštaja. Dodatno, ukoliko se uzme u obzir da je
reunifikacija prvi cilj stalnosti za decu izmeštenu iz porodice, trebalo bi bliže razmotriti
razloge nedovoljnog ostvarivanja kontakata dece bez roditeljskog staranja sa roditeljima
ili srodnicima.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020",
title = "Sociodemografske i porodične karakteristike dece bez roditeljskog staranja na domskom i porodičnom smeštaju",
pages = "157-157",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3307"
}
Nešić, M.,& Popović-Ćitić, B.. (2020). Sociodemografske i porodične karakteristike dece bez roditeljskog staranja na domskom i porodičnom smeštaju. in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020
Društvo defektologa Srbije., 157-157.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3307
Nešić M, Popović-Ćitić B. Sociodemografske i porodične karakteristike dece bez roditeljskog staranja na domskom i porodičnom smeštaju. in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020. 2020;:157-157.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3307 .
Nešić, Marija, Popović-Ćitić, Branislava, "Sociodemografske i porodične karakteristike dece bez roditeljskog staranja na domskom i porodičnom smeštaju" in Zbornik rezimea – Stručno-naučna konferencija sa međunarodnim učešćem „Dani defektologa Srbije”, Beograd, 20– 23.02.2020 (2020):157-157,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3307 .

Ključne odrednice konstukta rezilijentnosti

Nešić, Marija

(Izdavačko preduzeće socijalna misao, 2020)

TY  - JOUR
AU  - Nešić, Marija
PY  - 2020
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3266
AB  - Koreni proučavanja rezilijentnosti, kao jednog od predstavnika modela pozitiv-
nog razvoja, vezuju se za izučavanje uspešnog razvoja dece u situacijama rizika ili
nedaća. U tom smislu, rezilijentnost se predstavlja putem uspešne adaptacije poje-
dinca u situacijama rizika. Složenost ovog konstrukta dovela je do njegovog razli-
čitog definisanja, operacionalizovanja i pristupa od strane brojnih autora koji su
se time bavili. Cilj rada je da sumira obimnu literaturu, te ukratko predstavi faze
naučnog proučavanja rezilijentnosti i prikaže različite pristupe u definisanju
ovog konstrukta. Posebna pažnja posvećena je jednom od savremenih pristupa, defi-
nisanju rezilijentnosti kao procesa, i u okviru toga njegovom socijalno-ekološkom
razmatranju.
AB  - The roots of resilience research, as one of the representatives of the
model of positive development, are related to the study of the successful
development of children in situations of risk or adversity. In this sense,
resilience is presented through the successful adaptation of the individual
in risk situations. The complexity of this constuct has led to its
different definition, operationalization and approach by numerous authors
who have dealt with it. The aim of this paper is to summarize the
extensive literature and briefly present the phase of scientific study of
resilience and different approaches in defining this constuct. Special attention
is paid to one of the modern approches, defining resilience as a
process, and within that its socio-ecological consideration.
PB  - Izdavačko preduzeće socijalna misao
PB  - Republički zavod za socijalnu zaštitu Srbije
PB  - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u Beogradu
T2  - Socijalna misao
T1  - Ključne odrednice konstukta rezilijentnosti
T1  - Key determinants of the resilience construct
EP  - 73
IS  - 98
SP  - 59
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3266
ER  - 
@article{
author = "Nešić, Marija",
year = "2020",
abstract = "Koreni proučavanja rezilijentnosti, kao jednog od predstavnika modela pozitiv-
nog razvoja, vezuju se za izučavanje uspešnog razvoja dece u situacijama rizika ili
nedaća. U tom smislu, rezilijentnost se predstavlja putem uspešne adaptacije poje-
dinca u situacijama rizika. Složenost ovog konstrukta dovela je do njegovog razli-
čitog definisanja, operacionalizovanja i pristupa od strane brojnih autora koji su
se time bavili. Cilj rada je da sumira obimnu literaturu, te ukratko predstavi faze
naučnog proučavanja rezilijentnosti i prikaže različite pristupe u definisanju
ovog konstrukta. Posebna pažnja posvećena je jednom od savremenih pristupa, defi-
nisanju rezilijentnosti kao procesa, i u okviru toga njegovom socijalno-ekološkom
razmatranju., The roots of resilience research, as one of the representatives of the
model of positive development, are related to the study of the successful
development of children in situations of risk or adversity. In this sense,
resilience is presented through the successful adaptation of the individual
in risk situations. The complexity of this constuct has led to its
different definition, operationalization and approach by numerous authors
who have dealt with it. The aim of this paper is to summarize the
extensive literature and briefly present the phase of scientific study of
resilience and different approaches in defining this constuct. Special attention
is paid to one of the modern approches, defining resilience as a
process, and within that its socio-ecological consideration.",
publisher = "Izdavačko preduzeće socijalna misao, Republički zavod za socijalnu zaštitu Srbije, Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u Beogradu",
journal = "Socijalna misao",
title = "Ključne odrednice konstukta rezilijentnosti, Key determinants of the resilience construct",
pages = "73-59",
number = "98",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3266"
}
Nešić, M.. (2020). Ključne odrednice konstukta rezilijentnosti. in Socijalna misao
Izdavačko preduzeće socijalna misao.(98), 59-73.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3266
Nešić M. Ključne odrednice konstukta rezilijentnosti. in Socijalna misao. 2020;(98):59-73.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3266 .
Nešić, Marija, "Ključne odrednice konstukta rezilijentnosti" in Socijalna misao, no. 98 (2020):59-73,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3266 .

Mogućnosti unapređenja rezilijentnosti dece bez roditeljskog staranja na rezidencijalnom smeštaju

Nešić, Marija; Popović-Ćitić, Branislava

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2019)

TY  - CONF
AU  - Nešić, Marija
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3201
AB  - Rezidencijalni smeštaj, kao oblik alternativnog staranja, predstavlja krajnje
sredstvo za decu koja ne mogu ostati u svojim porodicama ili biti zbrinuta u
okruženju druge porodice. Ova deca su, pored gubitka ili odvajanja od roditelja,
doživela niz traumatskih događaja, primarno vezanih za zlostavljanje i
zanemarivanje u biološkim porodicama. Doživljena traumatska iskustva, na
koja se nadovezuje smeštaj u ustanovu, predstavljaju ozbiljan rizik za različite
probleme ponašanja i teškoće u funkcionisanju. Otuda se unapređivanje rezilijentnosti,
kao sposobnosti uspešnog prevazilaženja posledica životnih nedaća
i postizanja pozitivnih razvojnih ishoda u situacijama rizika, smatra posebno
značajnim za decu koja odrastaju u uslovima rezidencijalnog smeštaja. Na
osnovu analize rezultata različitih istraživačkih studija, izdvojeni su faktori koji
ostvaruju protektivno dejstvo i doprinose razvoju rezilijentnosti kod dece na
rezidencijalnom smeštaju, a to su: vezivanje, emocionalna regulacija, odnosi
sa siblinzima, odgovornost, talenti i snage, obrazovanje i prijateljstva. U radu
će, kroz prikaz intervencija kojima je moguće osnažiti ove faktore (održavanje
uspostavljenih pozitivnih veza sa okruženjem, razvijanje veština kontrole emocija,
održavanje odnosa sa bratom ili sestrom, pružanje mogućnosti odlučivanja
i izbora, održavanje postojećih interesovanja i podsticanje novih, motivisanje
i postavljanje visokih očekivanja i održavanje postojećih i sklapanje novih
prijateljstava), biti sagledano protektivno svojstvo ovih faktora, kao i njihov
doprinos na planu jačanja rezilijentnosti.
AB  - Residential care, as a form of alternative care, represents the last resort for children
who cannot stay in their families or be taken care of in the environment of another family.
In addition to losing or being separated from parents, these children have experienced a
number of traumatic events related to abuse and neglect in biological families. Experienced
traumatic experiences, to which accommodation at an institution is added, represent a serious
risk to various behavioral problems and difficulties in functioning. Hence, the improvement
of resilience, as the ability to successfully overcome the consequences of life adversity and
achieve positive development outcomes in risk situations, is especially important for children
who are growing up in residential care. Based on the analysis of the results of various
research studies, factors that achieve protective effect and contribute to the development of
resilience in children at residential care are: attachment, emotional regulation, relationships
with siblings, responsibilities, talents and strengths, education and friendships. In this paper,
through the presentation of interventions that can strengthen these factors (maintaining
positive relationships with the environment, developing emotional control skills, maintaining
relationships with a brother or sister, providing opportunities for decision and choices
making, maintaining existing interests and encouraging new ones, motivating and setting
high expectations and maintaining existing and making new friendships), the protective
nature of these factors, as well as their contribution to the plan of strengthening resilience
will be considered.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.
T1  - Mogućnosti unapređenja rezilijentnosti dece bez roditeljskog staranja na rezidencijalnom smeštaju
T1  - Opportunities for enhancing the resilience of children
without parental care in residential care
EP  - 322
SP  - 317
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3201
ER  - 
@conference{
author = "Nešić, Marija and Popović-Ćitić, Branislava",
year = "2019",
abstract = "Rezidencijalni smeštaj, kao oblik alternativnog staranja, predstavlja krajnje
sredstvo za decu koja ne mogu ostati u svojim porodicama ili biti zbrinuta u
okruženju druge porodice. Ova deca su, pored gubitka ili odvajanja od roditelja,
doživela niz traumatskih događaja, primarno vezanih za zlostavljanje i
zanemarivanje u biološkim porodicama. Doživljena traumatska iskustva, na
koja se nadovezuje smeštaj u ustanovu, predstavljaju ozbiljan rizik za različite
probleme ponašanja i teškoće u funkcionisanju. Otuda se unapređivanje rezilijentnosti,
kao sposobnosti uspešnog prevazilaženja posledica životnih nedaća
i postizanja pozitivnih razvojnih ishoda u situacijama rizika, smatra posebno
značajnim za decu koja odrastaju u uslovima rezidencijalnog smeštaja. Na
osnovu analize rezultata različitih istraživačkih studija, izdvojeni su faktori koji
ostvaruju protektivno dejstvo i doprinose razvoju rezilijentnosti kod dece na
rezidencijalnom smeštaju, a to su: vezivanje, emocionalna regulacija, odnosi
sa siblinzima, odgovornost, talenti i snage, obrazovanje i prijateljstva. U radu
će, kroz prikaz intervencija kojima je moguće osnažiti ove faktore (održavanje
uspostavljenih pozitivnih veza sa okruženjem, razvijanje veština kontrole emocija,
održavanje odnosa sa bratom ili sestrom, pružanje mogućnosti odlučivanja
i izbora, održavanje postojećih interesovanja i podsticanje novih, motivisanje
i postavljanje visokih očekivanja i održavanje postojećih i sklapanje novih
prijateljstava), biti sagledano protektivno svojstvo ovih faktora, kao i njihov
doprinos na planu jačanja rezilijentnosti., Residential care, as a form of alternative care, represents the last resort for children
who cannot stay in their families or be taken care of in the environment of another family.
In addition to losing or being separated from parents, these children have experienced a
number of traumatic events related to abuse and neglect in biological families. Experienced
traumatic experiences, to which accommodation at an institution is added, represent a serious
risk to various behavioral problems and difficulties in functioning. Hence, the improvement
of resilience, as the ability to successfully overcome the consequences of life adversity and
achieve positive development outcomes in risk situations, is especially important for children
who are growing up in residential care. Based on the analysis of the results of various
research studies, factors that achieve protective effect and contribute to the development of
resilience in children at residential care are: attachment, emotional regulation, relationships
with siblings, responsibilities, talents and strengths, education and friendships. In this paper,
through the presentation of interventions that can strengthen these factors (maintaining
positive relationships with the environment, developing emotional control skills, maintaining
relationships with a brother or sister, providing opportunities for decision and choices
making, maintaining existing interests and encouraging new ones, motivating and setting
high expectations and maintaining existing and making new friendships), the protective
nature of these factors, as well as their contribution to the plan of strengthening resilience
will be considered.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.",
title = "Mogućnosti unapređenja rezilijentnosti dece bez roditeljskog staranja na rezidencijalnom smeštaju, Opportunities for enhancing the resilience of children
without parental care in residential care",
pages = "322-317",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3201"
}
Nešić, M.,& Popović-Ćitić, B.. (2019). Mogućnosti unapređenja rezilijentnosti dece bez roditeljskog staranja na rezidencijalnom smeštaju. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 317-322.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3201
Nešić M, Popović-Ćitić B. Mogućnosti unapređenja rezilijentnosti dece bez roditeljskog staranja na rezidencijalnom smeštaju. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.. 2019;:317-322.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3201 .
Nešić, Marija, Popović-Ćitić, Branislava, "Mogućnosti unapređenja rezilijentnosti dece bez roditeljskog staranja na rezidencijalnom smeštaju" in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019. (2019):317-322,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3201 .

Positive school climate as the key socio-psychological aspect in the security of educational institutions

Đurić, Slađana; Popović-Ćitić, Branislava; Nešić, Marija

(Belgrade: University of Belgrade – Faculty of Security Studies, 2019)

TY  - CONF
AU  - Đurić, Slađana
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
AU  - Nešić, Marija
PY  - 2019
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3108
AB  - There is a general consensus in contemporary scientific literature that a school
climate, as a multi-dimensional construct that encompasses physical, social and academic
aspects, is a key socio-psychological factor in creating a safe and secure school
environment. The intense interest of scientists, which dates back to the first decades of the
last century, has resulted in the development of different research approaches and models
that can assess and improve the general social climate in the school and thus create the
necessary prerequisites for the safe functioning in the school environment. Starting from
the importance of the school climate in the development and maintenance of security in
educational institutions, this paper, in addition to defining the concept and describing the
most influential models of assessment of the school climate, deals with the characteristics
of a safe school environment and proposes activities with which the key participants in the
school life can contribute to the development and maintenance of a positive social climate
in school.
PB  - Belgrade: University of Belgrade – Faculty of Security Studies
PB  - University of Belgrade - Faculty of Security Studies
C3  - Security
in the educational institutions
in serbia
T1  - Positive school climate as the key socio-psychological aspect in the security of educational institutions
EP  - 86
SP  - 72
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3108
ER  - 
@conference{
author = "Đurić, Slađana and Popović-Ćitić, Branislava and Nešić, Marija",
year = "2019",
abstract = "There is a general consensus in contemporary scientific literature that a school
climate, as a multi-dimensional construct that encompasses physical, social and academic
aspects, is a key socio-psychological factor in creating a safe and secure school
environment. The intense interest of scientists, which dates back to the first decades of the
last century, has resulted in the development of different research approaches and models
that can assess and improve the general social climate in the school and thus create the
necessary prerequisites for the safe functioning in the school environment. Starting from
the importance of the school climate in the development and maintenance of security in
educational institutions, this paper, in addition to defining the concept and describing the
most influential models of assessment of the school climate, deals with the characteristics
of a safe school environment and proposes activities with which the key participants in the
school life can contribute to the development and maintenance of a positive social climate
in school.",
publisher = "Belgrade: University of Belgrade – Faculty of Security Studies, University of Belgrade - Faculty of Security Studies",
journal = "Security
in the educational institutions
in serbia",
title = "Positive school climate as the key socio-psychological aspect in the security of educational institutions",
pages = "86-72",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3108"
}
Đurić, S., Popović-Ćitić, B.,& Nešić, M.. (2019). Positive school climate as the key socio-psychological aspect in the security of educational institutions. in Security
in the educational institutions
in serbia
Belgrade: University of Belgrade – Faculty of Security Studies., 72-86.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3108
Đurić S, Popović-Ćitić B, Nešić M. Positive school climate as the key socio-psychological aspect in the security of educational institutions. in Security
in the educational institutions
in serbia. 2019;:72-86.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3108 .
Đurić, Slađana, Popović-Ćitić, Branislava, Nešić, Marija, "Positive school climate as the key socio-psychological aspect in the security of educational institutions" in Security
in the educational institutions
in serbia (2019):72-86,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3108 .

Primena vršnjačke edukacije u školskim preventivnim programima

Popović-Ćitić, Branislava; Nešić, Marija; Bukvić, Lidija

(Društvo defektologa Srbije, 2018)

TY  - CONF
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
AU  - Nešić, Marija
AU  - Bukvić, Lidija
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2859
AB  - Vršnjačka edukacija, kao jedan od osnovnih modaliteta sistema
vršnjačke podrške u školskom okruženju, zasniva se na obučavanju i
angažovanju mladih u pružanju različitih vidova obrazovne, socijalne i
emocionalne pomoći i podrške svojim vršnjacima. Pristup uvažava
prirodnu spremnost, potencijal i volju mladih osoba da jedni sa drugima
diskutuju o interpersonalnim odnosima, brigama i problemima, te
počiva na premisi da se, kroz odgovarajući trening, mladi mogu osnažiti
da direktno sprovode preventivne intervencije edukativnog karaktera.
Uvažavajući značaj angažovanja vršnjaka u realizaciji
edukativnih preventivnih intervencija u školi, saradnici CEPORA –
Centra za pozitivan razvoj dece i omladine, na inicijativu Kancelarije
za mlade Grada Beograda, organizovali su, tokom novembra 2017. godine,
seriju vršnjačkih edukacija za srednjoškolce, kroz tri edukativne
kampanje: „Ili voziš ili piješ“, „Ne govoru mržnje“ i „Rodna
ravnopravnost. Edukativni program, u okviru svake kampanje, obuhvatao je,
pored izrade edukativne brošure, po jednu osmočasovnu edukaciju
vršnjačkih edukatora i seriju dvočasovnih radionica vršnjačke
edukacije u beogradskim srednjim školama, a sve u cilju unapređenja
bezbednog ponašanja mladih u saobraćaju, prevencije govora mržnje i
podsticanja rodne ravnopravnosti među mladima. Tokom kampanja obučeno
je 87 vršnjačkih edukatora koji su sproveli ukupno 76 radionica
vršnjačke edukacije u 13 beogradskih srednjih škola, uz učešće 1.091
srednjoškolaca.
U radu će biti prezentovani rezultati evaluacije sprovedenih
vršnjačkih edukacija zasnovani na oceni zadovoljstva škole (kroz
intervjue sa članovima pedagoško-psihološke službe škole),
vršnjačkih edukatora (kroz onlajn anketu u formi upitnika sa otvorenim
i zatvorenim pitanjima) i samih učenika (kroz kratke evaluacione vežbe
sprovedene na kraju svake radionice). Na osnovu dobijenih rezultata biće
analizirani potencijali upotrebe vršnjačke edukacije u promociji
pozitivnog razvoja i prevenciji problema ponašanja.
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
T1  - Primena vršnjačke edukacije u školskim preventivnim programima
EP  - 165
SP  - 165
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2859
ER  - 
@conference{
author = "Popović-Ćitić, Branislava and Nešić, Marija and Bukvić, Lidija",
year = "2018",
abstract = "Vršnjačka edukacija, kao jedan od osnovnih modaliteta sistema
vršnjačke podrške u školskom okruženju, zasniva se na obučavanju i
angažovanju mladih u pružanju različitih vidova obrazovne, socijalne i
emocionalne pomoći i podrške svojim vršnjacima. Pristup uvažava
prirodnu spremnost, potencijal i volju mladih osoba da jedni sa drugima
diskutuju o interpersonalnim odnosima, brigama i problemima, te
počiva na premisi da se, kroz odgovarajući trening, mladi mogu osnažiti
da direktno sprovode preventivne intervencije edukativnog karaktera.
Uvažavajući značaj angažovanja vršnjaka u realizaciji
edukativnih preventivnih intervencija u školi, saradnici CEPORA –
Centra za pozitivan razvoj dece i omladine, na inicijativu Kancelarije
za mlade Grada Beograda, organizovali su, tokom novembra 2017. godine,
seriju vršnjačkih edukacija za srednjoškolce, kroz tri edukativne
kampanje: „Ili voziš ili piješ“, „Ne govoru mržnje“ i „Rodna
ravnopravnost. Edukativni program, u okviru svake kampanje, obuhvatao je,
pored izrade edukativne brošure, po jednu osmočasovnu edukaciju
vršnjačkih edukatora i seriju dvočasovnih radionica vršnjačke
edukacije u beogradskim srednjim školama, a sve u cilju unapređenja
bezbednog ponašanja mladih u saobraćaju, prevencije govora mržnje i
podsticanja rodne ravnopravnosti među mladima. Tokom kampanja obučeno
je 87 vršnjačkih edukatora koji su sproveli ukupno 76 radionica
vršnjačke edukacije u 13 beogradskih srednjih škola, uz učešće 1.091
srednjoškolaca.
U radu će biti prezentovani rezultati evaluacije sprovedenih
vršnjačkih edukacija zasnovani na oceni zadovoljstva škole (kroz
intervjue sa članovima pedagoško-psihološke službe škole),
vršnjačkih edukatora (kroz onlajn anketu u formi upitnika sa otvorenim
i zatvorenim pitanjima) i samih učenika (kroz kratke evaluacione vežbe
sprovedene na kraju svake radionice). Na osnovu dobijenih rezultata biće
analizirani potencijali upotrebe vršnjačke edukacije u promociji
pozitivnog razvoja i prevenciji problema ponašanja.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije",
title = "Primena vršnjačke edukacije u školskim preventivnim programima",
pages = "165-165",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2859"
}
Popović-Ćitić, B., Nešić, M.,& Bukvić, L.. (2018). Primena vršnjačke edukacije u školskim preventivnim programima. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
Društvo defektologa Srbije., 165-165.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2859
Popović-Ćitić B, Nešić M, Bukvić L. Primena vršnjačke edukacije u školskim preventivnim programima. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije. 2018;:165-165.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2859 .
Popović-Ćitić, Branislava, Nešić, Marija, Bukvić, Lidija, "Primena vršnjačke edukacije u školskim preventivnim programima" in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije (2018):165-165,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2859 .

Umetnost u funkciji osnaživanja dece bez roditeljskog staranja: prikaz projekta 'Ostavljene stvari – izložba skulptura dece bez roditeljskog staranja'

Popović-Ćitić, Branislava; Bukvić, Lidija; Nešić, Marija

(Društvo defektologa Srbije, 2018)

TY  - CONF
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
AU  - Bukvić, Lidija
AU  - Nešić, Marija
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2826
AB  - Kultura i raznovrsni umetnički izrazi neretko se koriste kao
sredstvo podsticanja ličnog razvoja i socijalne integracije pripadnika
različitih marginalizovanih grupa. Decu i mlade bez roditeljskog
staranja koji odrastaju na institucionalnom smeštaju, kao višestruko
osetljivu grupu, prati niz teškoća u socijalno-emocionalnom
funkcionisanju zbog kojih im je potrebno kontinuirano pružati podršku
kroz različite servise i usluge. U cilju osnaživanja dece i mladih bez
roditeljskog staranja, kroz umetničku formu vajanja, realizovan je, od
strane CEPORA – Centra za pozitivan razvoj dece i omladine, a uz
finansijsku podršku Sekretarijata za kulturu Grada Beograda, projekat
„Ostavljene stvari – izložba skulptura dece bez roditeljskog staranja“.
Projekat se sastojao u pripremanju i održavanju izložbe skulptura,
koje su osmislila i izradila deca bez roditeljskog staranja, uzrasta od 7
do 18 godina, koja se nalaze na domskom smeštaju pri Centru za zaštitu
odojčadi, dece i omladine – Beograd (domovi „Drinka Pavlović“, „Moša
Pijade“, „Jovan Jovanović Zmaj“, uključujući i Prihvatilište za urgentnu
zaštitu zlostavljane dece). Kroz seriju od 12 kreativnih umetničkih
radionica, deca su od raznovrsnog reciklažnog materijala, a pre svega od
neispravnih i starih malih kućnih aparata, kao „ostavljenih stvari“,
izradila posebne skulpture u formi novih „aparata budućnosti“ koji
imaju svoju svrhu i umetnički značaj. Sve skulpture bile su predstavljene
na izložbi „Budućnost veruje u nas“, koja je imala dve svoje postavke, u
decembru 2016. godine i u maju 2017. godine, a izložbu je posetilo preko
300 građana.
U radu će, pored opisa procesa rada i rezultata projekta, biti
analizirani efekti upotrebe ove umetničke forme na lični identitet i
samoefikasnost dece i mladih bez roditeljskog staranja, kao i na
pozitivnu sliku o ovoj populaciji među članovima lokalne zajednice i
šire javnosti.
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
T1  - Umetnost u funkciji osnaživanja dece bez roditeljskog staranja: prikaz projekta 'Ostavljene stvari – izložba skulptura dece bez roditeljskog staranja'
EP  - 166
EP  - 164
SP  - 166
SP  - 164
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2826
ER  - 
@conference{
author = "Popović-Ćitić, Branislava and Bukvić, Lidija and Nešić, Marija",
year = "2018",
abstract = "Kultura i raznovrsni umetnički izrazi neretko se koriste kao
sredstvo podsticanja ličnog razvoja i socijalne integracije pripadnika
različitih marginalizovanih grupa. Decu i mlade bez roditeljskog
staranja koji odrastaju na institucionalnom smeštaju, kao višestruko
osetljivu grupu, prati niz teškoća u socijalno-emocionalnom
funkcionisanju zbog kojih im je potrebno kontinuirano pružati podršku
kroz različite servise i usluge. U cilju osnaživanja dece i mladih bez
roditeljskog staranja, kroz umetničku formu vajanja, realizovan je, od
strane CEPORA – Centra za pozitivan razvoj dece i omladine, a uz
finansijsku podršku Sekretarijata za kulturu Grada Beograda, projekat
„Ostavljene stvari – izložba skulptura dece bez roditeljskog staranja“.
Projekat se sastojao u pripremanju i održavanju izložbe skulptura,
koje su osmislila i izradila deca bez roditeljskog staranja, uzrasta od 7
do 18 godina, koja se nalaze na domskom smeštaju pri Centru za zaštitu
odojčadi, dece i omladine – Beograd (domovi „Drinka Pavlović“, „Moša
Pijade“, „Jovan Jovanović Zmaj“, uključujući i Prihvatilište za urgentnu
zaštitu zlostavljane dece). Kroz seriju od 12 kreativnih umetničkih
radionica, deca su od raznovrsnog reciklažnog materijala, a pre svega od
neispravnih i starih malih kućnih aparata, kao „ostavljenih stvari“,
izradila posebne skulpture u formi novih „aparata budućnosti“ koji
imaju svoju svrhu i umetnički značaj. Sve skulpture bile su predstavljene
na izložbi „Budućnost veruje u nas“, koja je imala dve svoje postavke, u
decembru 2016. godine i u maju 2017. godine, a izložbu je posetilo preko
300 građana.
U radu će, pored opisa procesa rada i rezultata projekta, biti
analizirani efekti upotrebe ove umetničke forme na lični identitet i
samoefikasnost dece i mladih bez roditeljskog staranja, kao i na
pozitivnu sliku o ovoj populaciji među članovima lokalne zajednice i
šire javnosti.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije",
title = "Umetnost u funkciji osnaživanja dece bez roditeljskog staranja: prikaz projekta 'Ostavljene stvari – izložba skulptura dece bez roditeljskog staranja'",
pages = "166-164-166-164",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2826"
}
Popović-Ćitić, B., Bukvić, L.,& Nešić, M.. (2018). Umetnost u funkciji osnaživanja dece bez roditeljskog staranja: prikaz projekta 'Ostavljene stvari – izložba skulptura dece bez roditeljskog staranja'. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije
Društvo defektologa Srbije., 166-166.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2826
Popović-Ćitić B, Bukvić L, Nešić M. Umetnost u funkciji osnaživanja dece bez roditeljskog staranja: prikaz projekta 'Ostavljene stvari – izložba skulptura dece bez roditeljskog staranja'. in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije. 2018;:166-166.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2826 .
Popović-Ćitić, Branislava, Bukvić, Lidija, Nešić, Marija, "Umetnost u funkciji osnaživanja dece bez roditeljskog staranja: prikaz projekta 'Ostavljene stvari – izložba skulptura dece bez roditeljskog staranja'" in Zbornik rezimea sa stručno-naučne konferencije Dani defektologa Srbije (2018):166-166,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2826 .

Punishment as a form of parental discipline

Nešić, Marija; Popović-Ćitić, Branislava

(Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, 2018)

TY  - JOUR
AU  - Nešić, Marija
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
PY  - 2018
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1137
AB  - Parental discipline is defined as parental educational method of learning acceptable and modifying unacceptable child behavior. Punishment, as a part of corrective discipline, is focused on inappropriate behavior with an intention to correct it. Basic characteristics of punishment, such as intention and unpleasantness, drew attention of scientists and experts and led to a discussion regarding their justification and effectiveness. The aim of the paper is to present the basic characteristics and types of punishment, effects and factors of its successful use, and current efforts of experts who are trying to shift parents' actions from punishment to positive discipline, which means encouraging and stimulating desirable behavior and developing self-discipline.
AB  - Roditeljsko disciplinovanje odnosi se na vaspitne postupke roditelja, koji podrazumevaju učenje prihvatljivog i modifikaciju neprihvatljivog ponašanja deteta. Kažnjavanje, kao deo korektivnog disciplinovanja, usmereno je na neprimereno ponašanje deteta sa namerom da se ono ispravi. Osnovne karakteristike kažnjavanja, intencionalnost i neprijatnost, kontinuirano izazivaju pažnju naučne i stručne javnosti radi sagledavanja opravdanosti i efektivnosti ovog načina disciplinovanja dece. Cilj rada je da ukaže na osnovne karakteristike i vrste kažnjavanja, efekte i faktore njegove uspešne primene, kao i na savremena nastojanja stručnjaka da postupke roditelja preusmere sa kažnjavanja na pozitivno disciplinovanje, koje podrazumeva podsticanje i ohrabrivanje poželjnog ponašanja deteta, kao i razvijanje samodiscipline.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
T2  - Specijalna edukacija i rehabilitacija
T1  - Punishment as a form of parental discipline
T1  - Kažnjavanje kao način disciplinovanja dece u porodici
EP  - 256
IS  - 2
SP  - 235
VL  - 17
DO  - 10.5937/specedreh17-16121
ER  - 
@article{
author = "Nešić, Marija and Popović-Ćitić, Branislava",
year = "2018",
abstract = "Parental discipline is defined as parental educational method of learning acceptable and modifying unacceptable child behavior. Punishment, as a part of corrective discipline, is focused on inappropriate behavior with an intention to correct it. Basic characteristics of punishment, such as intention and unpleasantness, drew attention of scientists and experts and led to a discussion regarding their justification and effectiveness. The aim of the paper is to present the basic characteristics and types of punishment, effects and factors of its successful use, and current efforts of experts who are trying to shift parents' actions from punishment to positive discipline, which means encouraging and stimulating desirable behavior and developing self-discipline., Roditeljsko disciplinovanje odnosi se na vaspitne postupke roditelja, koji podrazumevaju učenje prihvatljivog i modifikaciju neprihvatljivog ponašanja deteta. Kažnjavanje, kao deo korektivnog disciplinovanja, usmereno je na neprimereno ponašanje deteta sa namerom da se ono ispravi. Osnovne karakteristike kažnjavanja, intencionalnost i neprijatnost, kontinuirano izazivaju pažnju naučne i stručne javnosti radi sagledavanja opravdanosti i efektivnosti ovog načina disciplinovanja dece. Cilj rada je da ukaže na osnovne karakteristike i vrste kažnjavanja, efekte i faktore njegove uspešne primene, kao i na savremena nastojanja stručnjaka da postupke roditelja preusmere sa kažnjavanja na pozitivno disciplinovanje, koje podrazumeva podsticanje i ohrabrivanje poželjnog ponašanja deteta, kao i razvijanje samodiscipline.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd",
journal = "Specijalna edukacija i rehabilitacija",
title = "Punishment as a form of parental discipline, Kažnjavanje kao način disciplinovanja dece u porodici",
pages = "256-235",
number = "2",
volume = "17",
doi = "10.5937/specedreh17-16121"
}
Nešić, M.,& Popović-Ćitić, B.. (2018). Punishment as a form of parental discipline. in Specijalna edukacija i rehabilitacija
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd., 17(2), 235-256.
https://doi.org/10.5937/specedreh17-16121
Nešić M, Popović-Ćitić B. Punishment as a form of parental discipline. in Specijalna edukacija i rehabilitacija. 2018;17(2):235-256.
doi:10.5937/specedreh17-16121 .
Nešić, Marija, Popović-Ćitić, Branislava, "Punishment as a form of parental discipline" in Specijalna edukacija i rehabilitacija, 17, no. 2 (2018):235-256,
https://doi.org/10.5937/specedreh17-16121 . .

Socijalna integracija dece bez roditeljskog staranja u vršnjačku grupu i užu lokalnu zajednicu: prikaz projekta "Zajedničkom akcijom do rešenja problema"

Popović-Ćitić, Branislava; Bukvić, Lidija; Popović, Vesna; Nešić, Marija

(Društvo defektologa Srbije, 2017)

TY  - CONF
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
AU  - Bukvić, Lidija
AU  - Popović, Vesna
AU  - Nešić, Marija
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2623
AB  - Percepcija položaja dece bez roditeljskog staranja često je uslovljena mišljenjem 
Lokalne zajednice u pogledu problema sa kojima se ova deca suočavaju, što rezultira
Kreiranjem specifičnog, najčešće na predrasudama i stereotipima zasnovanog
Odnosa, koji se kreće u dve krajnosti – od neosnovanog pružanja privilegija, uz
Postavljanje niskih očekivanja prema deci, do njihovog etiketiranja, marginalizacije
I odbacivanja. Drugim rečima, lokalna zajednica prema deci bez roditeljskog
Staranja razvija ili izbegavajući ili odnos sažaljenja, a neretko je prisutno
Neprepoznavanje potencijala dece i njihove uloge kao aktivnih članova zajednice. 
U cilju jačanja socijalne integracije dece bez roditeljskog staranja u vršnjačku grupu
I užu zajednicu, saradnici centra za pozitivan razvoj dece i omladine – cepora, uz
Podršku trag fondacije, balkanskog fonda za demokratiju i fondacije
Kin¬der¬per¬spec¬ti¬ve, realizovali su, u periodu od novembra 2015. Godine do juna 2016.
Godine, projekat pod nazivom „zajedničkom akcijom do rešenja problema“. Projekat
Se sastojao u sprovođenju serije od 20 radionica primenjene drame, na kojima je
Učestvovalo 10 dece iz doma „jovan jovanović zmaj“ i 10 dece iz lokalnih osnovnih
Škola („zmaj jova jovanović“ i „đura daničić“), uzrasta od 12 do 15 godina. Radionice
Su bile usmerene na jačanje saradnje i razumevanja među decom, te mapiranje i izbor
Problema koji će se, kroz kreativnu akciju, predstaviti stanovništvu lokalne
Zajednice. Zajednički rad rezultirao je kreiranjem pervazivne igre (igre u realnom
Prostoru i vremenu) u kojoj su deca prikazala kvalitete i teškoće koje opažaju u samom
Naselju, ali i pozvala članove zajednice na akciju u pogledu ličnog doprinosa
Rešavanju problema. U pervazivnoj igri, na čijem cilju je postavljena bila i posebna 
Izložba fotografija, učestvovalo je preko 250 posetilaca iz lokalne zajednice, a
Sama deca imala su ulogu voditelja kroz igru.  
U radu će, pored opisa procesa i rezultata projekta, biti analizirani efekti
Ostvareni na menjanje negativnih i jačanje pozitivnih stavova vršnjačke grupe i uže
Lokalne zajednice ka deci bez roditeljskog staranja, kao i potencijali primene
Pervazivne igre kao sredstva za podsticanje socijalne integracije dece iz osetljivih
Grupa.
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”
, Novi Sad, 09-12.februar 2017.
T1  - Socijalna integracija dece bez roditeljskog staranja u vršnjačku grupu i užu lokalnu zajednicu: prikaz projekta "Zajedničkom akcijom do rešenja problema"
EP  - 85
SP  - 85
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2623
ER  - 
@conference{
author = "Popović-Ćitić, Branislava and Bukvić, Lidija and Popović, Vesna and Nešić, Marija",
year = "2017",
abstract = "Percepcija položaja dece bez roditeljskog staranja često je uslovljena mišljenjem 
Lokalne zajednice u pogledu problema sa kojima se ova deca suočavaju, što rezultira
Kreiranjem specifičnog, najčešće na predrasudama i stereotipima zasnovanog
Odnosa, koji se kreće u dve krajnosti – od neosnovanog pružanja privilegija, uz
Postavljanje niskih očekivanja prema deci, do njihovog etiketiranja, marginalizacije
I odbacivanja. Drugim rečima, lokalna zajednica prema deci bez roditeljskog
Staranja razvija ili izbegavajući ili odnos sažaljenja, a neretko je prisutno
Neprepoznavanje potencijala dece i njihove uloge kao aktivnih članova zajednice. 
U cilju jačanja socijalne integracije dece bez roditeljskog staranja u vršnjačku grupu
I užu zajednicu, saradnici centra za pozitivan razvoj dece i omladine – cepora, uz
Podršku trag fondacije, balkanskog fonda za demokratiju i fondacije
Kin¬der¬per¬spec¬ti¬ve, realizovali su, u periodu od novembra 2015. Godine do juna 2016.
Godine, projekat pod nazivom „zajedničkom akcijom do rešenja problema“. Projekat
Se sastojao u sprovođenju serije od 20 radionica primenjene drame, na kojima je
Učestvovalo 10 dece iz doma „jovan jovanović zmaj“ i 10 dece iz lokalnih osnovnih
Škola („zmaj jova jovanović“ i „đura daničić“), uzrasta od 12 do 15 godina. Radionice
Su bile usmerene na jačanje saradnje i razumevanja među decom, te mapiranje i izbor
Problema koji će se, kroz kreativnu akciju, predstaviti stanovništvu lokalne
Zajednice. Zajednički rad rezultirao je kreiranjem pervazivne igre (igre u realnom
Prostoru i vremenu) u kojoj su deca prikazala kvalitete i teškoće koje opažaju u samom
Naselju, ali i pozvala članove zajednice na akciju u pogledu ličnog doprinosa
Rešavanju problema. U pervazivnoj igri, na čijem cilju je postavljena bila i posebna 
Izložba fotografija, učestvovalo je preko 250 posetilaca iz lokalne zajednice, a
Sama deca imala su ulogu voditelja kroz igru.  
U radu će, pored opisa procesa i rezultata projekta, biti analizirani efekti
Ostvareni na menjanje negativnih i jačanje pozitivnih stavova vršnjačke grupe i uže
Lokalne zajednice ka deci bez roditeljskog staranja, kao i potencijali primene
Pervazivne igre kao sredstva za podsticanje socijalne integracije dece iz osetljivih
Grupa.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”
, Novi Sad, 09-12.februar 2017.",
title = "Socijalna integracija dece bez roditeljskog staranja u vršnjačku grupu i užu lokalnu zajednicu: prikaz projekta "Zajedničkom akcijom do rešenja problema"",
pages = "85-85",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2623"
}
Popović-Ćitić, B., Bukvić, L., Popović, V.,& Nešić, M.. (2017). Socijalna integracija dece bez roditeljskog staranja u vršnjačku grupu i užu lokalnu zajednicu: prikaz projekta "Zajedničkom akcijom do rešenja problema". in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”
, Novi Sad, 09-12.februar 2017.
Društvo defektologa Srbije., 85-85.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2623
Popović-Ćitić B, Bukvić L, Popović V, Nešić M. Socijalna integracija dece bez roditeljskog staranja u vršnjačku grupu i užu lokalnu zajednicu: prikaz projekta "Zajedničkom akcijom do rešenja problema". in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”
, Novi Sad, 09-12.februar 2017.. 2017;:85-85.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2623 .
Popović-Ćitić, Branislava, Bukvić, Lidija, Popović, Vesna, Nešić, Marija, "Socijalna integracija dece bez roditeljskog staranja u vršnjačku grupu i užu lokalnu zajednicu: prikaz projekta "Zajedničkom akcijom do rešenja problema"" in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”
, Novi Sad, 09-12.februar 2017. (2017):85-85,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2623 .

Interakcije adolescenata u virtuelnom svetu: uticaj na realna prijateljstva

Nešić, Marija; Popović-Ćitić, Branislava

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2017)

TY  - CONF
AU  - Nešić, Marija
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2648
AB  - Internet predstavlja jedan od izrazito značajnih agenasa socijalizacije u
životu adolescenata. Zadovoljavajući potrebu za komunikacijom, adolescen-
ti najčešće koriste platforme i stranice za socijalno umrežavanje, te na
taj način ostvaruju interakcije u virtuelnom svetu. U literaturi se vode
rasprave o uticaju onlajn komunikacije na uspostavljanje vršnjačkih veza u
realnom životu. Sa jedne strane ističu se negativni uticaji u vidu smanjenja
interakcija u realnom životu, dok sa druge strane nalazi novijih istraživanja
ukazuju na postojanje pozitivnih efekata onlajn komunikacije na održavanje i
kvalitet prijateljskih veza uživo. U vezi sa tim, u radu su prikazana dva vodeća
modela koja objašnjavaju uticaj virtuelnih interakcija na uspostavljanje i
održavanje prijateljstava u realnom životu, predstavljeni su mehanizmi
njihovog delovanja, kao i faktori koji posreduju ovu vezu.
AB  - The Internet is one of very important
socialization agents in the life of adolescents.
Satisfying their need for communication,
adolescents most often use platforms and
social networking sites, thus interacting in
the virtual world. The literature discusses
the impact of online communication on
the establishment of peer relationships in
real life. On one hand, there are negative
impacts in the form of reduced interaction
in real life, while on the other, the findings
of recent research indicate the existence of
positive effects of online communication
on the maintenance and quality of live
relationships. Regarding this, the paper
presents two leading models that explain
the influence of virtual interactions on
the establishment and maintenance of
friendships in real life, the mechanisms
of their action as well as the factors that
mediate this relationship.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup „Prevencija razvojnih smetnji i
problema u ponašanju”, Beograd, 21. Decembar 2017.
T1  - Interakcije adolescenata u virtuelnom svetu: uticaj na realna prijateljstva
T1  - Interactions of adolescents in the virtual world:
the impact on real friendships
EP  - 41
SP  - 35
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2648
ER  - 
@conference{
author = "Nešić, Marija and Popović-Ćitić, Branislava",
year = "2017",
abstract = "Internet predstavlja jedan od izrazito značajnih agenasa socijalizacije u
životu adolescenata. Zadovoljavajući potrebu za komunikacijom, adolescen-
ti najčešće koriste platforme i stranice za socijalno umrežavanje, te na
taj način ostvaruju interakcije u virtuelnom svetu. U literaturi se vode
rasprave o uticaju onlajn komunikacije na uspostavljanje vršnjačkih veza u
realnom životu. Sa jedne strane ističu se negativni uticaji u vidu smanjenja
interakcija u realnom životu, dok sa druge strane nalazi novijih istraživanja
ukazuju na postojanje pozitivnih efekata onlajn komunikacije na održavanje i
kvalitet prijateljskih veza uživo. U vezi sa tim, u radu su prikazana dva vodeća
modela koja objašnjavaju uticaj virtuelnih interakcija na uspostavljanje i
održavanje prijateljstava u realnom životu, predstavljeni su mehanizmi
njihovog delovanja, kao i faktori koji posreduju ovu vezu., The Internet is one of very important
socialization agents in the life of adolescents.
Satisfying their need for communication,
adolescents most often use platforms and
social networking sites, thus interacting in
the virtual world. The literature discusses
the impact of online communication on
the establishment of peer relationships in
real life. On one hand, there are negative
impacts in the form of reduced interaction
in real life, while on the other, the findings
of recent research indicate the existence of
positive effects of online communication
on the maintenance and quality of live
relationships. Regarding this, the paper
presents two leading models that explain
the influence of virtual interactions on
the establishment and maintenance of
friendships in real life, the mechanisms
of their action as well as the factors that
mediate this relationship.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup „Prevencija razvojnih smetnji i
problema u ponašanju”, Beograd, 21. Decembar 2017.",
title = "Interakcije adolescenata u virtuelnom svetu: uticaj na realna prijateljstva, Interactions of adolescents in the virtual world:
the impact on real friendships",
pages = "41-35",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2648"
}
Nešić, M.,& Popović-Ćitić, B.. (2017). Interakcije adolescenata u virtuelnom svetu: uticaj na realna prijateljstva. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup „Prevencija razvojnih smetnji i
problema u ponašanju”, Beograd, 21. Decembar 2017.
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 35-41.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2648
Nešić M, Popović-Ćitić B. Interakcije adolescenata u virtuelnom svetu: uticaj na realna prijateljstva. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup „Prevencija razvojnih smetnji i
problema u ponašanju”, Beograd, 21. Decembar 2017.. 2017;:35-41.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2648 .
Nešić, Marija, Popović-Ćitić, Branislava, "Interakcije adolescenata u virtuelnom svetu: uticaj na realna prijateljstva" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup „Prevencija razvojnih smetnji i
problema u ponašanju”, Beograd, 21. Decembar 2017. (2017):35-41,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2648 .

Prevencija kriminala u zajednici: ključni istraživački nalazi

Nešić, Marija; Popović-Ćitić, Branislava

(Društvo defektologa Srbije, 2017)

TY  - CONF
AU  - Nešić, Marija
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2628
AB  - Uvažavajući značaj angažovanja društvenih subjekata u prevenciji kriminala, te
Okolnost da kriminalno ponašanje može biti uslovljeno nizom činilaca koji deluju
Na nivou lokalne zajednice, značajan broj praktičara iz oblasti prevencije se,
Sredinom osamdesetih godina prošlog veka, usmerava na planiranje i
Implementaciju preventivnih aktivnosti specifično dizajniranih za potrebe
Konkretne zajednice. Pri tome, direktno sprovođenje osmišljenih aktivnosti
Poverava se samim stanovnicima zajednice koji, zajedno sa lokalnim institucijama, 
Postaju glavni akteri preventivnog delovanja. Na ovim iskustvima, a u skladu sa
Postavkama teorije neformalne socijalne kontrole kriminala, razvijaju se, u
Godinama koje slede, brojne intervencije usmerene na promenu socijalnih uslova za
Koje se verovalo da održavaju kriminal na nivou lokalne zajednice. Učešće
Stanovništva zajednice u konkretnim aktivnostima variralo je od angažovanja na
Nivou susedstva, preko izvesnih formi mobilizacije zajednice, do oblika socijalne
Integracije zajednice u preventivnim nastojanjima. Uobičajene aktivnosti
Usmeravane su na menjanje fizičkog dizajna zajednice, kontrolu prostora kroz
Nadgledanje i patroliranje, uvođenje servisa i usluga za mlade, te lobiranje i
Zagovaranje lokalnih politika.  
U radu će biti sumirane ključne konceptualno-metodološke osnove prevencije u
Zajednici, prikazane vodeće strategije i intervencije zasnovane na postavkama ovog
Modela, te izvedeni zaključci o njihovoj efektivnosti u redukovanju kriminala na
Nivou zajednice.
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”
, Novi Sad, 09-12.februar 2017
T1  - Prevencija kriminala u zajednici: ključni istraživački nalazi
EP  - 82
SP  - 82
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2628
ER  - 
@conference{
author = "Nešić, Marija and Popović-Ćitić, Branislava",
year = "2017",
abstract = "Uvažavajući značaj angažovanja društvenih subjekata u prevenciji kriminala, te
Okolnost da kriminalno ponašanje može biti uslovljeno nizom činilaca koji deluju
Na nivou lokalne zajednice, značajan broj praktičara iz oblasti prevencije se,
Sredinom osamdesetih godina prošlog veka, usmerava na planiranje i
Implementaciju preventivnih aktivnosti specifično dizajniranih za potrebe
Konkretne zajednice. Pri tome, direktno sprovođenje osmišljenih aktivnosti
Poverava se samim stanovnicima zajednice koji, zajedno sa lokalnim institucijama, 
Postaju glavni akteri preventivnog delovanja. Na ovim iskustvima, a u skladu sa
Postavkama teorije neformalne socijalne kontrole kriminala, razvijaju se, u
Godinama koje slede, brojne intervencije usmerene na promenu socijalnih uslova za
Koje se verovalo da održavaju kriminal na nivou lokalne zajednice. Učešće
Stanovništva zajednice u konkretnim aktivnostima variralo je od angažovanja na
Nivou susedstva, preko izvesnih formi mobilizacije zajednice, do oblika socijalne
Integracije zajednice u preventivnim nastojanjima. Uobičajene aktivnosti
Usmeravane su na menjanje fizičkog dizajna zajednice, kontrolu prostora kroz
Nadgledanje i patroliranje, uvođenje servisa i usluga za mlade, te lobiranje i
Zagovaranje lokalnih politika.  
U radu će biti sumirane ključne konceptualno-metodološke osnove prevencije u
Zajednici, prikazane vodeće strategije i intervencije zasnovane na postavkama ovog
Modela, te izvedeni zaključci o njihovoj efektivnosti u redukovanju kriminala na
Nivou zajednice.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”
, Novi Sad, 09-12.februar 2017",
title = "Prevencija kriminala u zajednici: ključni istraživački nalazi",
pages = "82-82",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2628"
}
Nešić, M.,& Popović-Ćitić, B.. (2017). Prevencija kriminala u zajednici: ključni istraživački nalazi. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”
, Novi Sad, 09-12.februar 2017
Društvo defektologa Srbije., 82-82.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2628
Nešić M, Popović-Ćitić B. Prevencija kriminala u zajednici: ključni istraživački nalazi. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”
, Novi Sad, 09-12.februar 2017. 2017;:82-82.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2628 .
Nešić, Marija, Popović-Ćitić, Branislava, "Prevencija kriminala u zajednici: ključni istraživački nalazi" in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”
, Novi Sad, 09-12.februar 2017 (2017):82-82,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2628 .

Odrastanje u virtuelnoj realnosti – komunikacija adolescenata u sajber prostoru

Nešić, Marija

(2017)

TY  - JOUR
AU  - Nešić, Marija
PY  - 2017
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2697
T2  - Socijalna misao
T1  - Odrastanje u virtuelnoj realnosti – komunikacija adolescenata u sajber prostoru
EP  - 157
IS  - 1-2
SP  - 141
VL  - 24
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2697
ER  - 
@article{
author = "Nešić, Marija",
year = "2017",
journal = "Socijalna misao",
title = "Odrastanje u virtuelnoj realnosti – komunikacija adolescenata u sajber prostoru",
pages = "157-141",
number = "1-2",
volume = "24",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2697"
}
Nešić, M.. (2017). Odrastanje u virtuelnoj realnosti – komunikacija adolescenata u sajber prostoru. in Socijalna misao, 24(1-2), 141-157.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2697
Nešić M. Odrastanje u virtuelnoj realnosti – komunikacija adolescenata u sajber prostoru. in Socijalna misao. 2017;24(1-2):141-157.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2697 .
Nešić, Marija, "Odrastanje u virtuelnoj realnosti – komunikacija adolescenata u sajber prostoru" in Socijalna misao, 24, no. 1-2 (2017):141-157,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2697 .

Informisanost učenika srednjih škola o sportskom huliganizmu

Nešić, Marija; Popović-Ćitić, Branislava; Bukvić, Lidija

(Društvo defektologa Srbije, 2016)

TY  - CONF
AU  - Nešić, Marija
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
AU  - Bukvić, Lidija
PY  - 2016
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2601
AB  - Stepen informisanosti učenika o osnovnim karakteristikama sportskog hu-
liganizma smatra se jednom od ključnih pretpostavki uspešnog planiranja
školskih programa prevencije ovog oblika antisocijalnog ponašanja. U cilju
utvrđivanja nivoa znanja i obaveštenosti učenika o pravilima sportskog na-
vijanja, karakteristikama huliganskih navijačkih grupa i mogućim posledicama
huliganskog ponašanja, realizovano je kvalitativno istraživanje u okviru pro-
grama „Edukativno-preventivni centar“. Podaci su prikupljeni tokom 2015. go-
dine, u četiri radne jedinice Doma učenika srednjih škola – Beograd, primenom
metode učesničkih grupa, na uzorku od 100 učenika beogradskih srednjih škola,
oba pola. Ukupno su održane četiri rodno heterogene učesničke grupe koje su
brojale od 20 do 30 učesnika. Diskusije, prosečnog trajanja od 90 minuta, vođene
su u skladu sa posebno kreiranim upitnikom, beležene su audio zapisom i kas-
nije transkribovane, a dobijeni rezultati obrađeni su metodom kvalitativne
analize sadržaja. Rezultati diskusija pokazuju da učenici primarno prepoznaju
različite vidove nasilnog ponašanja koja čine sportski huliganizam, ali ne i
ponašanja vandalističkog karaktera. Pravilno percipiraju razlike i granice
između navijačkog i huliganskog ponašanja, kao i načine funkcionisanja orga-
nizovanih navijačkih grupa. Pritisak vršnjačke grupe smatraju osnovnim raz-
logom uključivanja u huliganske grupe navijača, ali imaju podeljena mišljenja o
njegovoj opravdanosti. Manji broj učenika izjavljuje da jesu članovi navijačkih
grupa koje su učestvovale u pojedinim oblicima huliganskog ponašanja. Učenici
nisu u dovoljnoj meri upoznati sa normativnim aspektom regulisanja nasilja na
sportskim priredbama, niti sa granicom krivične odgovornosti, koju najčešće
vezuju za punoletstvo. Jasno prepoznaju posledice huliganskog ponašanja i daju
konstruktivne savete o mogućim načinima izbegavanja viktimizacije. U dve gru-
pe učenika izraženi su bili stavovi o niskom poštovanju zakonskih propisa od
strane policije i pravosudnih organa, te pozitivnom vrednovanju huliganskog
ponašanja. Izvedeni zaključci svedoče o relativno visokom nivou informisa-
nosti učenika o pojedinim aspektima sportskog huliganizma, ali i postojanju
stavova koji favorizuju huligansko ponašanje na sportskim priredbama, što
može biti solidan iskustveni okvir za kreiranje adekvatnih strategija pre-
ventivnog karaktera koje bi mogle biti primenjene u školskoj sredini kao ba-
zičnom području preventivnog delovanja.
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”, Beograd, 11-14. Februar 2016
T1  - Informisanost učenika srednjih škola o sportskom huliganizmu
EP  - 40
SP  - 40
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2601
ER  - 
@conference{
author = "Nešić, Marija and Popović-Ćitić, Branislava and Bukvić, Lidija",
year = "2016",
abstract = "Stepen informisanosti učenika o osnovnim karakteristikama sportskog hu-
liganizma smatra se jednom od ključnih pretpostavki uspešnog planiranja
školskih programa prevencije ovog oblika antisocijalnog ponašanja. U cilju
utvrđivanja nivoa znanja i obaveštenosti učenika o pravilima sportskog na-
vijanja, karakteristikama huliganskih navijačkih grupa i mogućim posledicama
huliganskog ponašanja, realizovano je kvalitativno istraživanje u okviru pro-
grama „Edukativno-preventivni centar“. Podaci su prikupljeni tokom 2015. go-
dine, u četiri radne jedinice Doma učenika srednjih škola – Beograd, primenom
metode učesničkih grupa, na uzorku od 100 učenika beogradskih srednjih škola,
oba pola. Ukupno su održane četiri rodno heterogene učesničke grupe koje su
brojale od 20 do 30 učesnika. Diskusije, prosečnog trajanja od 90 minuta, vođene
su u skladu sa posebno kreiranim upitnikom, beležene su audio zapisom i kas-
nije transkribovane, a dobijeni rezultati obrađeni su metodom kvalitativne
analize sadržaja. Rezultati diskusija pokazuju da učenici primarno prepoznaju
različite vidove nasilnog ponašanja koja čine sportski huliganizam, ali ne i
ponašanja vandalističkog karaktera. Pravilno percipiraju razlike i granice
između navijačkog i huliganskog ponašanja, kao i načine funkcionisanja orga-
nizovanih navijačkih grupa. Pritisak vršnjačke grupe smatraju osnovnim raz-
logom uključivanja u huliganske grupe navijača, ali imaju podeljena mišljenja o
njegovoj opravdanosti. Manji broj učenika izjavljuje da jesu članovi navijačkih
grupa koje su učestvovale u pojedinim oblicima huliganskog ponašanja. Učenici
nisu u dovoljnoj meri upoznati sa normativnim aspektom regulisanja nasilja na
sportskim priredbama, niti sa granicom krivične odgovornosti, koju najčešće
vezuju za punoletstvo. Jasno prepoznaju posledice huliganskog ponašanja i daju
konstruktivne savete o mogućim načinima izbegavanja viktimizacije. U dve gru-
pe učenika izraženi su bili stavovi o niskom poštovanju zakonskih propisa od
strane policije i pravosudnih organa, te pozitivnom vrednovanju huliganskog
ponašanja. Izvedeni zaključci svedoče o relativno visokom nivou informisa-
nosti učenika o pojedinim aspektima sportskog huliganizma, ali i postojanju
stavova koji favorizuju huligansko ponašanje na sportskim priredbama, što
može biti solidan iskustveni okvir za kreiranje adekvatnih strategija pre-
ventivnog karaktera koje bi mogle biti primenjene u školskoj sredini kao ba-
zičnom području preventivnog delovanja.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”, Beograd, 11-14. Februar 2016",
title = "Informisanost učenika srednjih škola o sportskom huliganizmu",
pages = "40-40",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2601"
}
Nešić, M., Popović-Ćitić, B.,& Bukvić, L.. (2016). Informisanost učenika srednjih škola o sportskom huliganizmu. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”, Beograd, 11-14. Februar 2016
Društvo defektologa Srbije., 40-40.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2601
Nešić M, Popović-Ćitić B, Bukvić L. Informisanost učenika srednjih škola o sportskom huliganizmu. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”, Beograd, 11-14. Februar 2016. 2016;:40-40.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2601 .
Nešić, Marija, Popović-Ćitić, Branislava, Bukvić, Lidija, "Informisanost učenika srednjih škola o sportskom huliganizmu" in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”, Beograd, 11-14. Februar 2016 (2016):40-40,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2601 .

Povezanost strukture porodice sa vaspitnim stilovima roditelja

Bukvić, Lidija; Popović-Ćitić, Branislava; Nešić, Marija

(2016)

TY  - CONF
AU  - Bukvić, Lidija
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
AU  - Nešić, Marija
PY  - 2016
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2571
C3  - XXII naučni skup: Empirijska istraživanja u psihologiji
T1  - Povezanost strukture porodice sa vaspitnim stilovima roditelja
EP  - 101
SP  - 100
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2571
ER  - 
@conference{
author = "Bukvić, Lidija and Popović-Ćitić, Branislava and Nešić, Marija",
year = "2016",
journal = "XXII naučni skup: Empirijska istraživanja u psihologiji",
title = "Povezanost strukture porodice sa vaspitnim stilovima roditelja",
pages = "101-100",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2571"
}
Bukvić, L., Popović-Ćitić, B.,& Nešić, M.. (2016). Povezanost strukture porodice sa vaspitnim stilovima roditelja. in XXII naučni skup: Empirijska istraživanja u psihologiji, 100-101.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2571
Bukvić L, Popović-Ćitić B, Nešić M. Povezanost strukture porodice sa vaspitnim stilovima roditelja. in XXII naučni skup: Empirijska istraživanja u psihologiji. 2016;:100-101.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2571 .
Bukvić, Lidija, Popović-Ćitić, Branislava, Nešić, Marija, "Povezanost strukture porodice sa vaspitnim stilovima roditelja" in XXII naučni skup: Empirijska istraživanja u psihologiji (2016):100-101,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2571 .

Informisanost učenika osnovnih škola o pritisku vršnjaka

Popović-Ćitić, Branislava; Nešić, Marija; Bukvić, Lidija; Pavlović, Dušan

(2016)

TY  - CONF
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
AU  - Nešić, Marija
AU  - Bukvić, Lidija
AU  - Pavlović, Dušan
PY  - 2016
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2554
C3  - XXII naučni skup: Empirijska istraživanja u psihologiji
T1  - Informisanost učenika osnovnih škola o pritisku vršnjaka
EP  - 81
SP  - 80
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2554
ER  - 
@conference{
author = "Popović-Ćitić, Branislava and Nešić, Marija and Bukvić, Lidija and Pavlović, Dušan",
year = "2016",
journal = "XXII naučni skup: Empirijska istraživanja u psihologiji",
title = "Informisanost učenika osnovnih škola o pritisku vršnjaka",
pages = "81-80",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2554"
}
Popović-Ćitić, B., Nešić, M., Bukvić, L.,& Pavlović, D.. (2016). Informisanost učenika osnovnih škola o pritisku vršnjaka. in XXII naučni skup: Empirijska istraživanja u psihologiji, 80-81.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2554
Popović-Ćitić B, Nešić M, Bukvić L, Pavlović D. Informisanost učenika osnovnih škola o pritisku vršnjaka. in XXII naučni skup: Empirijska istraživanja u psihologiji. 2016;:80-81.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2554 .
Popović-Ćitić, Branislava, Nešić, Marija, Bukvić, Lidija, Pavlović, Dušan, "Informisanost učenika osnovnih škola o pritisku vršnjaka" in XXII naučni skup: Empirijska istraživanja u psihologiji (2016):80-81,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2554 .

Podrška deci bez roditeljskog staranja u procesu osamostaljivanja i napuštanja domske zaštite

Popović-Ćitić, Branislava; Nešić, Marija

(Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation, 2016)

TY  - CONF
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
AU  - Nešić, Marija
PY  - 2016
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2562
AB  - Osamostaljivanje dece bez roditeljskog staranja, posebno one
koja se nalaze na domskom smeštaju u ustanovama za decu i mla-
de, predstavlja značajan izazov u domenu socijalne zaštite.
Domskim smeštajem se deci i mladima do 26. godine života, odno-
sno do završetka školovanja i radnog osposobljavanja, privremeno
obezbeđuje stanovanje, zadovoljenje osnovnih životnih potreba,
zdravstvena zaštita i pristup obrazovanju. Sticanjem punolet-
stva ili završetkom školovanja, mladi bez roditeljskog staranja
započinju samostalan život. U cilju izjednačavanja mogućnosti
za zadovoljenje osnovnih potreba sa mogućnostima ostalih čla-
nova društva, poboljšanja kvaliteta života i omogućavanja
vođenja aktivnog i samostalnog života u društvu, mladima bez
roditeljskog staranja obezbeđuju se usluge podrške za samostalan
život. Uslugom privremenog stanovanja ili stanovanja uz podršku
mladima koji se osamostaljuju obezbeđuje se vremenski ograni-
čen odgovarajući smeštaj i stručna pomoć i podrška u razvijanju
veština neophodnih za njihovo potpuno osamostaljivanje i
uključivanje u zajednicu. U radu su prikazane specifičnosti uslu-
ge domskog smeštaja, analizirane karakteristike dece koris-
nika ove usluge i predstavljene usluge koje se pružaju mladima
po napuštanju institucionalnog sistema, a koje su direktno u
funkciji njihovog osamostaljivanja i socijalne inkluzije.
AB  - Independence of children without parental care, especially those who are under
institutional care in residential institutions for children and youth, is a significant
challenge in the field of social protection. Institutional care temporarily provides
housing, satisfying basic human needs, health care and access to education for children
and youth up to 26 years of age or until the completion of schooling and vocational
training. Youth without parental care start an independent life with over 18 years of age
or completing their schooling. In order to create equal opportunities for these childen
for satisfaction of basic needs, improving the quality of life and enabling active and
idependent life in society as for other society members, support services for independent
living are provided for youth without parental care. Service ”temporary housing” or
”housing with suport” provide time-limited suitable accommodation, expert assistance
and support in developing the skills necessary for their complete independence and
social inclusion for youth who are in the process of independence. The paper describes
the specifics of institutional care services, the analysis of the characteristics of children
users of this service is presented and services for youth after leaving the institutional
system which are directly correlated to their independence and social inclusion are also
presented.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - Nacionalni naučni skup, „Socijalna inkluzija dece sa razvojnim
smetnjama i problemima u ponašanju”, Beograd, 6. decembar 2016
T1  - Podrška deci bez roditeljskog staranja u procesu osamostaljivanja i napuštanja domske zaštite
T1  - Support for children without parental care in the process of independence and
leaving institutional protection
EP  - 139
SP  - 131
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2562
ER  - 
@conference{
author = "Popović-Ćitić, Branislava and Nešić, Marija",
year = "2016",
abstract = "Osamostaljivanje dece bez roditeljskog staranja, posebno one
koja se nalaze na domskom smeštaju u ustanovama za decu i mla-
de, predstavlja značajan izazov u domenu socijalne zaštite.
Domskim smeštajem se deci i mladima do 26. godine života, odno-
sno do završetka školovanja i radnog osposobljavanja, privremeno
obezbeđuje stanovanje, zadovoljenje osnovnih životnih potreba,
zdravstvena zaštita i pristup obrazovanju. Sticanjem punolet-
stva ili završetkom školovanja, mladi bez roditeljskog staranja
započinju samostalan život. U cilju izjednačavanja mogućnosti
za zadovoljenje osnovnih potreba sa mogućnostima ostalih čla-
nova društva, poboljšanja kvaliteta života i omogućavanja
vođenja aktivnog i samostalnog života u društvu, mladima bez
roditeljskog staranja obezbeđuju se usluge podrške za samostalan
život. Uslugom privremenog stanovanja ili stanovanja uz podršku
mladima koji se osamostaljuju obezbeđuje se vremenski ograni-
čen odgovarajući smeštaj i stručna pomoć i podrška u razvijanju
veština neophodnih za njihovo potpuno osamostaljivanje i
uključivanje u zajednicu. U radu su prikazane specifičnosti uslu-
ge domskog smeštaja, analizirane karakteristike dece koris-
nika ove usluge i predstavljene usluge koje se pružaju mladima
po napuštanju institucionalnog sistema, a koje su direktno u
funkciji njihovog osamostaljivanja i socijalne inkluzije., Independence of children without parental care, especially those who are under
institutional care in residential institutions for children and youth, is a significant
challenge in the field of social protection. Institutional care temporarily provides
housing, satisfying basic human needs, health care and access to education for children
and youth up to 26 years of age or until the completion of schooling and vocational
training. Youth without parental care start an independent life with over 18 years of age
or completing their schooling. In order to create equal opportunities for these childen
for satisfaction of basic needs, improving the quality of life and enabling active and
idependent life in society as for other society members, support services for independent
living are provided for youth without parental care. Service ”temporary housing” or
”housing with suport” provide time-limited suitable accommodation, expert assistance
and support in developing the skills necessary for their complete independence and
social inclusion for youth who are in the process of independence. The paper describes
the specifics of institutional care services, the analysis of the characteristics of children
users of this service is presented and services for youth after leaving the institutional
system which are directly correlated to their independence and social inclusion are also
presented.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - Nacionalni naučni skup, „Socijalna inkluzija dece sa razvojnim
smetnjama i problemima u ponašanju”, Beograd, 6. decembar 2016",
title = "Podrška deci bez roditeljskog staranja u procesu osamostaljivanja i napuštanja domske zaštite, Support for children without parental care in the process of independence and
leaving institutional protection",
pages = "139-131",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2562"
}
Popović-Ćitić, B.,& Nešić, M.. (2016). Podrška deci bez roditeljskog staranja u procesu osamostaljivanja i napuštanja domske zaštite. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup, „Socijalna inkluzija dece sa razvojnim
smetnjama i problemima u ponašanju”, Beograd, 6. decembar 2016
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 131-139.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2562
Popović-Ćitić B, Nešić M. Podrška deci bez roditeljskog staranja u procesu osamostaljivanja i napuštanja domske zaštite. in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup, „Socijalna inkluzija dece sa razvojnim
smetnjama i problemima u ponašanju”, Beograd, 6. decembar 2016. 2016;:131-139.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2562 .
Popović-Ćitić, Branislava, Nešić, Marija, "Podrška deci bez roditeljskog staranja u procesu osamostaljivanja i napuštanja domske zaštite" in Zbornik radova - Nacionalni naučni skup, „Socijalna inkluzija dece sa razvojnim
smetnjama i problemima u ponašanju”, Beograd, 6. decembar 2016 (2016):131-139,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2562 .

Spremnost osnovnih škola za prevenciju vršnjačkog nasilja

Popović-Ćitić, Branislava; Nešić, Marija

(Društvo defektologa Srbije, 2016)

TY  - CONF
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
AU  - Nešić, Marija
PY  - 2016
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2469
AB  - Spremnost škole za prevenciju izražava stepen i obim pripremljenosti škole
za planiranje, primenu i unapređivanje preventivnih aktivnosti. Ispoljava se
preko šest dimenzija koje sa različitih aspekata oslikavaju nivo obaveštenosti,
zainteresovanosti, sposobnosti i volje škole da inicira i podrži aktivnosti
preventivnog karaktera. Razlikuje se devet nivoa spremnosti, koji se kreću od to-
lerancije problema do profesionalizacije u preventivnom delovanju, pri čemu
svaki nivo direktno određuje strukturu i sadržaj preventivnih intervencija
koje je moguće sa uspehom primeniti u konkretnom okruženju. U cilju procene ni-
voa spremnosti osnovnih škola za prevenciju vršnjačkog nasilja sprovedeno je,
tokom 2015. godine, istraživanje u sedam beogradskih osnovnih škola. Podaci su
prikupljeni instrumentom „Intervju za procenu spremnosti zajednice“ (Plester,
Edwards, Jumper-Thurman, 2005), koji se sastoji od 44 otvorenih pitanja vezanih
za dimenzije spremnosti. U svakoj školi intervjuisana su po tri ključna infor-
manta (direktor, stručni saradnik i nastavnik predmetne nastave), a intervjui su
u proseku trajali oko 45 minuta. Odgovori informanata su obrađeni prema uput-
stvu za skorovanje podataka, koji je sastavni deo instrumenta. Rezultati istraži-
vanja pokazuju da se ispitane osnovne škole u proseku nalaze na trećem nivou
spremnosti, uz izraženu neusaglašenost dimenzija spremnosti. U pogledu znanja
o preventivnim aktivnostima i donekle raspoloživih resursa, škole se nalaze
na nižem nivou od opšteg nivoa, dok je u oblasti rukovođenja i posebno znanja o
vršnjačkom nasilju nivo spremnosti iznad opšteg nivoa. Drugim rečima, uprava
škole i zaposleni jasno prepoznaju da je vršnjačko nasilje prisutno u školskom
okruženju i priznaju neophodnost preduzimanja planiranih i organizovanih pre-
ventivnih aktivnosti, međutim, njihova znanja o procesu planiranja prevencije i
strukturi, sadržaju i načinu primene preventivnih programa su ograničena is-
ključivo na osnovne informacije i time nedovoljna za preduzimanje konkretnih
akcija. Preventivne aktivnosti koje se sprovode u školi su povremenog i privre-
menog karaktera, bez jasne strukture i utvrđenog plana, uz nedovoljnu vidljivost
njihove primene na nivou škole i odsustvo evaluacije njihovih efekata. Osim
toga, škole ne raspolažu resursima koje bi koristile isključivo za preventiv-
no delovanje niti su upoznate sa načinima pribavljanja kako finansijskih tako i
tehničkih i ljudskih resursa. Na osnovu dobijenih rezultata koji ukazuju na nedo-
voljan nivo spremosti škola za planiranje i iniciranje programa prevencije
vršnjačkog nasilja, te neusaglašenost između pojedinih dimenzija spremnosti, u
radu su izvedeni zaključci i odgovarajuće preporuke za unapređenje spremnosti
škole za prevenciju vršnjačkog nasilja.
PB  - Društvo defektologa Srbije
C3  - Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”, Beograd, 11-14. Februar 2016
T1  - Spremnost osnovnih škola za prevenciju vršnjačkog nasilja
EP  - 37
SP  - 37
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2469
ER  - 
@conference{
author = "Popović-Ćitić, Branislava and Nešić, Marija",
year = "2016",
abstract = "Spremnost škole za prevenciju izražava stepen i obim pripremljenosti škole
za planiranje, primenu i unapređivanje preventivnih aktivnosti. Ispoljava se
preko šest dimenzija koje sa različitih aspekata oslikavaju nivo obaveštenosti,
zainteresovanosti, sposobnosti i volje škole da inicira i podrži aktivnosti
preventivnog karaktera. Razlikuje se devet nivoa spremnosti, koji se kreću od to-
lerancije problema do profesionalizacije u preventivnom delovanju, pri čemu
svaki nivo direktno određuje strukturu i sadržaj preventivnih intervencija
koje je moguće sa uspehom primeniti u konkretnom okruženju. U cilju procene ni-
voa spremnosti osnovnih škola za prevenciju vršnjačkog nasilja sprovedeno je,
tokom 2015. godine, istraživanje u sedam beogradskih osnovnih škola. Podaci su
prikupljeni instrumentom „Intervju za procenu spremnosti zajednice“ (Plester,
Edwards, Jumper-Thurman, 2005), koji se sastoji od 44 otvorenih pitanja vezanih
za dimenzije spremnosti. U svakoj školi intervjuisana su po tri ključna infor-
manta (direktor, stručni saradnik i nastavnik predmetne nastave), a intervjui su
u proseku trajali oko 45 minuta. Odgovori informanata su obrađeni prema uput-
stvu za skorovanje podataka, koji je sastavni deo instrumenta. Rezultati istraži-
vanja pokazuju da se ispitane osnovne škole u proseku nalaze na trećem nivou
spremnosti, uz izraženu neusaglašenost dimenzija spremnosti. U pogledu znanja
o preventivnim aktivnostima i donekle raspoloživih resursa, škole se nalaze
na nižem nivou od opšteg nivoa, dok je u oblasti rukovođenja i posebno znanja o
vršnjačkom nasilju nivo spremnosti iznad opšteg nivoa. Drugim rečima, uprava
škole i zaposleni jasno prepoznaju da je vršnjačko nasilje prisutno u školskom
okruženju i priznaju neophodnost preduzimanja planiranih i organizovanih pre-
ventivnih aktivnosti, međutim, njihova znanja o procesu planiranja prevencije i
strukturi, sadržaju i načinu primene preventivnih programa su ograničena is-
ključivo na osnovne informacije i time nedovoljna za preduzimanje konkretnih
akcija. Preventivne aktivnosti koje se sprovode u školi su povremenog i privre-
menog karaktera, bez jasne strukture i utvrđenog plana, uz nedovoljnu vidljivost
njihove primene na nivou škole i odsustvo evaluacije njihovih efekata. Osim
toga, škole ne raspolažu resursima koje bi koristile isključivo za preventiv-
no delovanje niti su upoznate sa načinima pribavljanja kako finansijskih tako i
tehničkih i ljudskih resursa. Na osnovu dobijenih rezultata koji ukazuju na nedo-
voljan nivo spremosti škola za planiranje i iniciranje programa prevencije
vršnjačkog nasilja, te neusaglašenost između pojedinih dimenzija spremnosti, u
radu su izvedeni zaključci i odgovarajuće preporuke za unapređenje spremnosti
škole za prevenciju vršnjačkog nasilja.",
publisher = "Društvo defektologa Srbije",
journal = "Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”, Beograd, 11-14. Februar 2016",
title = "Spremnost osnovnih škola za prevenciju vršnjačkog nasilja",
pages = "37-37",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2469"
}
Popović-Ćitić, B.,& Nešić, M.. (2016). Spremnost osnovnih škola za prevenciju vršnjačkog nasilja. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”, Beograd, 11-14. Februar 2016
Društvo defektologa Srbije., 37-37.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2469
Popović-Ćitić B, Nešić M. Spremnost osnovnih škola za prevenciju vršnjačkog nasilja. in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”, Beograd, 11-14. Februar 2016. 2016;:37-37.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2469 .
Popović-Ćitić, Branislava, Nešić, Marija, "Spremnost osnovnih škola za prevenciju vršnjačkog nasilja" in Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije”, Beograd, 11-14. Februar 2016 (2016):37-37,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2469 .

Prevencija školskog nasilja kroz perspektivu javnog zdravlja

Popović-Ćitić, Branislava; Nešić, Marija

(2016)

TY  - CONF
AU  - Popović-Ćitić, Branislava
AU  - Nešić, Marija
PY  - 2016
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2432
T1  - Prevencija školskog nasilja kroz perspektivu javnog zdravlja
EP  - 179
SP  - 165
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2432
ER  - 
@conference{
author = "Popović-Ćitić, Branislava and Nešić, Marija",
year = "2016",
title = "Prevencija školskog nasilja kroz perspektivu javnog zdravlja",
pages = "179-165",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2432"
}
Popović-Ćitić, B.,& Nešić, M.. (2016). Prevencija školskog nasilja kroz perspektivu javnog zdravlja. , 165-179.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2432
Popović-Ćitić B, Nešić M. Prevencija školskog nasilja kroz perspektivu javnog zdravlja. 2016;:165-179.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2432 .
Popović-Ćitić, Branislava, Nešić, Marija, "Prevencija školskog nasilja kroz perspektivu javnog zdravlja" (2016):165-179,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2432 .

Cyberbullying Victimization in Adolescents' Population

Nešić, Marija

(Viktimološko društvo Srbije, Beograd i Prometej, Novi Sad, 2016)

TY  - JOUR
AU  - Nešić, Marija
PY  - 2016
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1006
AB  - With the rapid development of communication technology and its wide use by the adolescents, cyberspace became a new risky environment for bullying manifestation and victimization. The significance of the problem lies in the fact that, unlike the traditional bullying, the cyberbullying victimization occurs also out of the school surroundings, it's characterized by the possible anonymity of the bully, it's harder to discover it and it could have a much bigger audience. Results of numerous studies show that the prevalence of cyberbullying victimization is 10% to 40% during one school year and that it is related to different negative outcomes - from problems of lower self-esteem to severe psychological and behavioral problems. The aim of the paper is to present basic characteristics and negative outcomes of cyberbullying victimization and also to summarize possible factors which are associated with this form of bullying. Lastly, possible ways of preventive action and coping with cyberbullying victimization will be reviewed.
PB  - Viktimološko društvo Srbije, Beograd i Prometej, Novi Sad
T2  - Temida
T1  - Cyberbullying Victimization in Adolescents' Population
EP  - 430
IS  - 3-4
SP  - 405
VL  - 19
DO  - 10.2298/TEM1604405N
ER  - 
@article{
author = "Nešić, Marija",
year = "2016",
abstract = "With the rapid development of communication technology and its wide use by the adolescents, cyberspace became a new risky environment for bullying manifestation and victimization. The significance of the problem lies in the fact that, unlike the traditional bullying, the cyberbullying victimization occurs also out of the school surroundings, it's characterized by the possible anonymity of the bully, it's harder to discover it and it could have a much bigger audience. Results of numerous studies show that the prevalence of cyberbullying victimization is 10% to 40% during one school year and that it is related to different negative outcomes - from problems of lower self-esteem to severe psychological and behavioral problems. The aim of the paper is to present basic characteristics and negative outcomes of cyberbullying victimization and also to summarize possible factors which are associated with this form of bullying. Lastly, possible ways of preventive action and coping with cyberbullying victimization will be reviewed.",
publisher = "Viktimološko društvo Srbije, Beograd i Prometej, Novi Sad",
journal = "Temida",
title = "Cyberbullying Victimization in Adolescents' Population",
pages = "430-405",
number = "3-4",
volume = "19",
doi = "10.2298/TEM1604405N"
}
Nešić, M.. (2016). Cyberbullying Victimization in Adolescents' Population. in Temida
Viktimološko društvo Srbije, Beograd i Prometej, Novi Sad., 19(3-4), 405-430.
https://doi.org/10.2298/TEM1604405N
Nešić M. Cyberbullying Victimization in Adolescents' Population. in Temida. 2016;19(3-4):405-430.
doi:10.2298/TEM1604405N .
Nešić, Marija, "Cyberbullying Victimization in Adolescents' Population" in Temida, 19, no. 3-4 (2016):405-430,
https://doi.org/10.2298/TEM1604405N . .
1

Stavovi nastavnika prema inkluzivnom obrazovanju dece sa smetnjama u razvoju

Sretenović, Ivana; Nešić, Marija; Milivojević, Marina; Kovačić, Anita

(2015)

TY  - CONF
AU  - Sretenović, Ivana
AU  - Nešić, Marija
AU  - Milivojević, Marina
AU  - Kovačić, Anita
PY  - 2015
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2332
C3  - S. Marković, D. Pavlović Babić, O. Tošković, Lj. Lazarević, O. Marković Rosić (Ur.). Zbornik radova sa XXI naučnog skupa: Empirijska istraživanja u psihologiji
T1  - Stavovi nastavnika prema inkluzivnom obrazovanju dece sa smetnjama u razvoju
EP  - 166
SP  - 159
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2332
ER  - 
@conference{
author = "Sretenović, Ivana and Nešić, Marija and Milivojević, Marina and Kovačić, Anita",
year = "2015",
journal = "S. Marković, D. Pavlović Babić, O. Tošković, Lj. Lazarević, O. Marković Rosić (Ur.). Zbornik radova sa XXI naučnog skupa: Empirijska istraživanja u psihologiji",
title = "Stavovi nastavnika prema inkluzivnom obrazovanju dece sa smetnjama u razvoju",
pages = "166-159",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2332"
}
Sretenović, I., Nešić, M., Milivojević, M.,& Kovačić, A.. (2015). Stavovi nastavnika prema inkluzivnom obrazovanju dece sa smetnjama u razvoju. in S. Marković, D. Pavlović Babić, O. Tošković, Lj. Lazarević, O. Marković Rosić (Ur.). Zbornik radova sa XXI naučnog skupa: Empirijska istraživanja u psihologiji, 159-166.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2332
Sretenović I, Nešić M, Milivojević M, Kovačić A. Stavovi nastavnika prema inkluzivnom obrazovanju dece sa smetnjama u razvoju. in S. Marković, D. Pavlović Babić, O. Tošković, Lj. Lazarević, O. Marković Rosić (Ur.). Zbornik radova sa XXI naučnog skupa: Empirijska istraživanja u psihologiji. 2015;:159-166.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2332 .
Sretenović, Ivana, Nešić, Marija, Milivojević, Marina, Kovačić, Anita, "Stavovi nastavnika prema inkluzivnom obrazovanju dece sa smetnjama u razvoju" in S. Marković, D. Pavlović Babić, O. Tošković, Lj. Lazarević, O. Marković Rosić (Ur.). Zbornik radova sa XXI naučnog skupa: Empirijska istraživanja u psihologiji (2015):159-166,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2332 .