Quality of communication and quality of life of people with aphasia and dysarthria after stroke

Abstract

Introduction. Aphasia and dysarthria are permanent conse- quences of stroke in many patients. These disorders signifi- cantly disrupt the person’s functioning in everyday life. The aim of this paper is to examine the quality of communication and quality of life in patients with aphasia and dysarthria. Material and Methods. The clinical group included 25 patients with apha- sia and 20 patients with dysarthria due to stroke. The control group included 15 post-stroke people without speech and lan- guage disorders and 15 neurologically healthy subjects. The Quality of Communication Life Scale was used to assess the quality of communication. This scale provides information about the impact of speech and language disorders on individuals’ ability to communicate and quality of life in general. The scale consists of 18 items scored from 1 to 5. Results. Patients with aphasia and dysarthria have a significantly lower quality of com- munication compared to stroke survivors with preserved speech and language functions and neurologically healthy subjects. The severity of the language and speech disorder proved to be a significant factor in determining the quality of communication. Namely, patients with more severe forms of aphasia and dysar- thria scored significantly lower on the Quality of Communica- tion Life Scale compared to the patients with milder forms. It was also shown that patients with flaccid dysarthria have the worst quality of communication compared to the patients with other types of dysarthria. Conclusion. Aphasia and dysarthria following a stroke significantly impair the quality of communi- cation and quality of life of the affected persons.

Uvod. Afazija i dizartrija ostaju kao trajne posledice moždanog udara kod mnogih pacijenata. Ovi poremećaji značajno remete funkcionisanje osobe u svakodnevnom životu. Cilj ovog rada je utvrđivanje kvaliteta komunikacije i kvaliteta života kod pacijenata sa afazijom i dizartrijom. Materijal i metode. Kliničku grupu činilo je 25 ispitanika sa afazijom i 20 ispi- tanika sa dizartrijom usled moždanog udara. U kontrolnu grupu uključeno je 15 ispitanika sa moždanim udarom bez poremećaja govora i jezika i 15 neurološki zdravih govornika. Za procenu kvaliteta komunikacije primenjena je Skala kvaliteta komunikacionog života. Primenom ove skale dobijaju se infor- macije o uticaju govornih i jezičkih poremećaja na sposobnost komunikacije pojedinca i kvalitet života uopšte. Skala se sas- toji od osamnaest tvrdnji koje ispitanici vrednuju ocenom od jedan do pet. Rezultati. Ispitanici sa afazijom i dizartrijom imaju značajno niži kvalitet komunikacije u poređenju sa osobama sa moždanim udarom očuvanih govornih i jezičkih funkcija i neurološki zdravim govornicima. Težina jezičkog i govornog poremećaja se pokazala značajnim faktorom u određivanju kvaliteta komunikacije. Utvrđeno je da pacijenti sa težim formama afazije i dizartrije imaju značajno niži skor na Skali kvaliteta komunikativnog života u odnosu na pacijente sa lakšim formama. Takođe je pokazano da pacijenti sa flacid- nom dizartrijom imaju najlošiji kvalitet komunikacije u grupi ispitanika sa dizartrijom. Zaključak. Afazija i dizartrija nakon moždanog udara znatno narušavaju kvalitet komunikacije i kvalitet života pogođenih osoba.