Приказ основних података о документу

dc.creatorPopović Ćitić, Branislava
dc.creatorBukvić Branković, Lidija
dc.creatorTrajković, Marija
dc.date.accessioned2023-02-22T12:21:42Z
dc.date.available2023-02-22T12:21:42Z
dc.date.issued2023
dc.identifier.isbn978-86-84765-61-3
dc.identifier.urihttp://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/5051
dc.description.abstractRezilijentnost se široko određuje kao kapacitet sistema da anticipira, adaptira i reorganizuje sebe u uslovima nedaća na načine koji promovišu i održavaju njegovo uspešno funkcionisanje. Danas nema spora da je ovaj kapacitet rezultat facilitativnih interakcija sa kopostojećim podređenim i nadređenim sistemima koji omogućavaju da sistem ili njegovi delovi dobro funkcionišu tokom i nakon napada, poremećaja ili stresa. Uvažavajući zahtev savremene nauke o rezilijentnosti da se u obzir uzmu multipli sistemi ili nivoi sistema (biološki, psihološki, socijalni, veštački i prirodni), sve veći broj naučnika, sudeći po novijim generacijama studija u humanim i prirodnim naukama, preusmerava interesovanje sa objašnjenja rezilijentnosti unutar jednog sistema na razvijanje multisistemskih modela koji uvažavaju recipročne interakcije između sistema tokom suočavanja sa spoljašnjim ili unutrašnjim pretnjama njihovoj stabilnosti. Pregledom literature iz različitih disciplina utvrđeno je da procesi koji promovišu rezilijentnost mogu biti veoma različiti u zavisnosti od konteksta u kome se pojavljuju, te da se u osnovi razlikuje najmanje pet procesa koji stoje u vezi sa rezilijentnošću, a to su: perzistencija, rezistencija, oporavak, adaptacija i transformacija. Prva dva procesa ne zahtevaju menjanje sistema i u tom smislu prethode aktiviranju rezilijentnosti, dok preostala tri doprinose promenama koje sisteme čine održivijim u kontekstima nedaća. U radu će biti predstavljeno na koji način sistemi, koji su u riziku da budi preplavljeni unutrašnjim i spoljašnjim stresorima, mogu, kroz procese perzistencije i rezistencije, nastaviti da funkcionišu bez promena i zadržati svoje uobičajeno ponašanje, te kako se, kroz procese oporavka, adaptacije i transformacije, sistemi pod stresom ili nakon napada mogu kretati ka novom režimu ponašanja, odnosno menjati na način da budu održiviji u kontekstima nedaća. Dodatno, u cilju razumevanja procesa rezilijentnosti iz ugla multisistemskog modela, biće ukazano na značaj uvažavanja praga stabilnosti, sprega povratnih informacija i kompromisa između sistema, te činjenice da procesi rezilijentnosti nisu agentični, tj. da sistemi ne biraju jednu strategiju suočavanja u odnosu na druge, već, umesto toga, optimizuju svoje funkcionisanje korišćenjem kopostojećih sistema za resurse koji različite strategije čine manje ili više izvodljivim.sr
dc.language.isosrsr
dc.publisherDruštvo defektologa Srbijesr
dc.publisherUniverzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitacijusr
dc.rightsopenAccesssr
dc.rights.urihttps://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0/
dc.sourceDani defektologa Srbije, stručno-naučna кonferencija sa međunarodnim učešćem; Zlatibor 16-19. februar 2023sr
dc.subjectrezilijentnostsr
dc.subjectprocesi rezilijentnostisr
dc.subjectmultisistemska rezilijentnostsr
dc.titleRazumevanje procesa rezilijentnosti iz ugla multisistemskog modelasr
dc.typeconferenceObjectsr
dc.rights.licenseBY-SAsr
dc.identifier.fulltexthttp://rfasper.fasper.bg.ac.rs/bitstream/id/9962/Untitled7.pdf
dc.identifier.rcubhttps://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_5051
dc.type.versionpublishedVersionsr


Документи

Thumbnail

Овај документ се појављује у следећим колекцијама

Приказ основних података о документу