Evolucija nasilja: pokušaj racionalizacije ideoloških diskursa

Abstract

Katastrofička vizija društva koje se sve više utapa u nasilje nema potporu ni u policijsko-sudskim statistikama niti u rezultatima viktimacijskih anketa. Ona prevashodno služi legitimisanju nove društvene kontrole u društvima kasne modernosti zahvaćenih strukturalnom krizom (nezaposlenost, rast siromaštva, rast društvenih nejednakosti, demisija države blagostanja). L. Mucchielli predlaže složenu analitičku shemu koja obuhvata niz procesa potencijalno različitog porekla, obima i ritma, koja nam može pomoći u čišćenju ideoloških magli koje su rezultirale „bezbednosnim ludilom“.

Catastrofic vision of the society progressively sinking into violence does not find support in administrative statistics nor in results of the victimation surveys. It pimarily serves to legitimate the new social control in societies of late modernity undermined by structural crysis (unemployment, growth of poverty, growth of social inequalities, dismantling of the well-fare state). L. Mucchielli sugests a complex analytical approach comprehensing several processes of potentialy different origin, scope and rhytm, which can help us to clean ideological mists resulting in „security frenesy“.