rFASPER - Репозиторијум Факултета за специјалну едукацију и рехабилитацију
Факултет за специјалну едукацију и рехабилитацију
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • Српски (ћирилица) 
    • Енглески
    • Српски (ћирилица)
    • Српски (латиница)
  • Пријава
Преглед записа 
  •   rFASPER
  • rFASPER
  • Radovi istraživača / Researcher's publications
  • Преглед записа
  •   rFASPER
  • rFASPER
  • Radovi istraživača / Researcher's publications
  • Преглед записа
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Spain: The cradle of European surdology

Španija - kolevka evropske surdologije

Thumbnail
2011
442.pdf (167.1Kb)
Аутори
Glumbić, Nenad
Чланак у часопису (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документу
Апстракт
Up to XVI century it was generally believed that deaf people were uneducable. Since they could not learn to speak they should not legally inherit possessions of their parents. There were many deaf children in aristocratic families of that time, due to consanguineous marriages and they were entrusted to the care of Spanish monks who undertook the teaching of deaf children. The first teacher of the deaf was fray Pedro Ponce de León. Although his teaching was not limited to speech alone, he became famous by challenging the conventional wisdom that deaf people could not learn to speak. He began his work by teaching deaf students to write and than proceeded to pronunciation. The second famous teacher of the deaf of that time was Manuel Ramírez de Carrión. Contrary to Ponce's method his students were primarily thought pronunciation and they were discouraged to use sign language. Some elements of his teaching methods, especially manual alphabet, were revealed in public thanks to plagiarism of... Juan Pablo Bonet. These teachers set strong foundation for establishing surdology as an independent profession in XVIII century, by Jacobo Rodríguez Pereira.

Sve do XVI veka vladalo je mišljenje da se gluve osoba ne mogu obrazovati. S obzirom na to da ne mogu da ovladaju govorom gluva deca nisu imala pravo nasleđivanja svojih roditelja. Zbog sklapanja brakova između bliskih srodnika u aristokratskim porodicama toga doba bilo je puno gluve dece, čije je obrazovanje povereno španskim monasima. Prvi učitelj gluvih bio je fratar Pedro Ponce de León. Iako njegovo podučavanje nije bilo ograničeno samo na govor, on je postao poznat upravo po tome što je srušio uvreženo mišljenje da gluve osobe ne mogu da se nauče govoru. Svoje podučavanje uvek je počinjao pisanjem, a tek je potom prelazio na izgovor glasova. Drugi poznati učitelj gluvih toga doba bio je Manuel Ramírez de Carrión. Nasuprot Ponseovom metodskom postupku on je najviše pažnje poklonio artikulaciji glasova, obeshrabrujući svoje učenike da koriste znakovni jezik. Neki elementi njegovog metoda, poput manuelnog alfabeta, poznati su nam zahvaljujući plagijarizmu Juan Pablo Boneta. Ovi učite...lji gluve dece su postavili temelje surdologiji kao nezavisnoj profesiji koju će u osamnaestom veku osnovati Jacobo Rodríguez Pereira.

Кључне речи:
deaf / education / manual alphabet / gluvi / obrazovanje / ručna azbuka
Извор:
Beogradska defektološka škola, 2011, 3, 369-378
Издавач:
  • Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
  • Društvo defektologa Srbije

ISSN: 0354-8759

[ Google Scholar ]
Handle
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_445
URI
http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/445
Колекције
  • Radovi istraživača / Researcher's publications
  • Beogradska defektološka škola
Институција/група
rFASPER
TY  - JOUR
AU  - Glumbić, Nenad
PY  - 2011
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/445
AB  - Up to XVI century it was generally believed that deaf people were uneducable. Since they could not learn to speak they should not legally inherit possessions of their parents. There were many deaf children in aristocratic families of that time, due to consanguineous marriages and they were entrusted to the care of Spanish monks who undertook the teaching of deaf children. The first teacher of the deaf was fray Pedro Ponce de León. Although his teaching was not limited to speech alone, he became famous by challenging the conventional wisdom that deaf people could not learn to speak. He began his work by teaching deaf students to write and than proceeded to pronunciation. The second famous teacher of the deaf of that time was Manuel Ramírez de Carrión. Contrary to Ponce's method his students were primarily thought pronunciation and they were discouraged to use sign language. Some elements of his teaching methods, especially manual alphabet, were revealed in public thanks to plagiarism of Juan Pablo Bonet. These teachers set strong foundation for establishing surdology as an independent profession in XVIII century, by Jacobo Rodríguez Pereira.
AB  - Sve do XVI veka vladalo je mišljenje da se gluve osoba ne mogu obrazovati. S obzirom na to da ne mogu da ovladaju govorom gluva deca nisu imala pravo nasleđivanja svojih roditelja. Zbog sklapanja brakova između bliskih srodnika u aristokratskim porodicama toga doba bilo je puno gluve dece, čije je obrazovanje povereno španskim monasima. Prvi učitelj gluvih bio je fratar Pedro Ponce de León. Iako njegovo podučavanje nije bilo ograničeno samo na govor, on je postao poznat upravo po tome što je srušio uvreženo mišljenje da gluve osobe ne mogu da se nauče govoru. Svoje podučavanje uvek je počinjao pisanjem, a tek je potom prelazio na izgovor glasova. Drugi poznati učitelj gluvih toga doba bio je Manuel Ramírez de Carrión. Nasuprot Ponseovom metodskom postupku on je najviše pažnje poklonio artikulaciji glasova, obeshrabrujući svoje učenike da koriste znakovni jezik. Neki elementi njegovog metoda, poput manuelnog alfabeta, poznati su nam zahvaljujući plagijarizmu Juan Pablo Boneta. Ovi učitelji gluve dece su postavili temelje surdologiji kao nezavisnoj profesiji koju će u osamnaestom veku osnovati Jacobo Rodríguez Pereira.
PB  - Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd
PB  - Društvo defektologa Srbije
T2  - Beogradska defektološka škola
T1  - Spain: The cradle of European surdology
T1  - Španija - kolevka evropske surdologije
EP  - 378
IS  - 3
SP  - 369
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_445
ER  - 
@article{
author = "Glumbić, Nenad",
year = "2011",
abstract = "Up to XVI century it was generally believed that deaf people were uneducable. Since they could not learn to speak they should not legally inherit possessions of their parents. There were many deaf children in aristocratic families of that time, due to consanguineous marriages and they were entrusted to the care of Spanish monks who undertook the teaching of deaf children. The first teacher of the deaf was fray Pedro Ponce de León. Although his teaching was not limited to speech alone, he became famous by challenging the conventional wisdom that deaf people could not learn to speak. He began his work by teaching deaf students to write and than proceeded to pronunciation. The second famous teacher of the deaf of that time was Manuel Ramírez de Carrión. Contrary to Ponce's method his students were primarily thought pronunciation and they were discouraged to use sign language. Some elements of his teaching methods, especially manual alphabet, were revealed in public thanks to plagiarism of Juan Pablo Bonet. These teachers set strong foundation for establishing surdology as an independent profession in XVIII century, by Jacobo Rodríguez Pereira., Sve do XVI veka vladalo je mišljenje da se gluve osoba ne mogu obrazovati. S obzirom na to da ne mogu da ovladaju govorom gluva deca nisu imala pravo nasleđivanja svojih roditelja. Zbog sklapanja brakova između bliskih srodnika u aristokratskim porodicama toga doba bilo je puno gluve dece, čije je obrazovanje povereno španskim monasima. Prvi učitelj gluvih bio je fratar Pedro Ponce de León. Iako njegovo podučavanje nije bilo ograničeno samo na govor, on je postao poznat upravo po tome što je srušio uvreženo mišljenje da gluve osobe ne mogu da se nauče govoru. Svoje podučavanje uvek je počinjao pisanjem, a tek je potom prelazio na izgovor glasova. Drugi poznati učitelj gluvih toga doba bio je Manuel Ramírez de Carrión. Nasuprot Ponseovom metodskom postupku on je najviše pažnje poklonio artikulaciji glasova, obeshrabrujući svoje učenike da koriste znakovni jezik. Neki elementi njegovog metoda, poput manuelnog alfabeta, poznati su nam zahvaljujući plagijarizmu Juan Pablo Boneta. Ovi učitelji gluve dece su postavili temelje surdologiji kao nezavisnoj profesiji koju će u osamnaestom veku osnovati Jacobo Rodríguez Pereira.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, Društvo defektologa Srbije",
journal = "Beogradska defektološka škola",
title = "Spain: The cradle of European surdology, Španija - kolevka evropske surdologije",
pages = "378-369",
number = "3",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_445"
}
Glumbić, N.. (2011). Spain: The cradle of European surdology. in Beogradska defektološka škola
Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd.(3), 369-378.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_445
Glumbić N. Spain: The cradle of European surdology. in Beogradska defektološka škola. 2011;(3):369-378.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_445 .
Glumbić, Nenad, "Spain: The cradle of European surdology" in Beogradska defektološka škola, no. 3 (2011):369-378,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_445 .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
О репозиторијуму rFASPER | Пошаљите запажања

OpenAIRERCUB
 

 

Комплетан репозиторијумГрупеАуториНасловиТемеОва институцијаАуториНасловиТеме

Статистика

Преглед статистика

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
О репозиторијуму rFASPER | Пошаљите запажања

OpenAIRERCUB