dc.creator | Bogetić, Dragica | |
dc.creator | Strižak, Nevena | |
dc.creator | Mijatović, Luka | |
dc.date.accessioned | 2022-02-23T09:49:39Z | |
dc.date.available | 2022-02-23T09:49:39Z | |
dc.date.issued | 2022 | |
dc.identifier.isbn | 978-86-84765-58-3 | |
dc.identifier.uri | http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/4150 | |
dc.description.abstract | Rasprostranjenost i posledice koje negativna iskustva u detinjstvu i zavisnost od
psihoaktivnih supstanci ostavljaju na individualnom, porodičnom i socijalnom planu,
pozicioniraju ove društvene probleme na sam vrh društvenih zabrinutosti. Određena
istraživanja pokazuju da je prekomerno konzumiranje alkohola odgovorno za preko 200
različitih bolesti i zdravstvenih stanja i 2,8 miliona preranih smrti godišnje, dok je
upotreba ilegalnih psihoaktivnih supstanci povezana sa 11,8 miliona smrti na godišnjem
nivou, globalno posmatrano. Višedecenijska empirijska građa ukazuje na visoku
rasprostranjenost negativnih iskustava u detinjstvu u populaciji osoba koje su zavisne.
Cilj rada je analiza Teorije samolečenja kao korisnog okvira za tumačenje odnosa
negativnih iskustava u detinjstvu i zavisnosti od PAS, kroz povezivanje sa aktuelnim
empirijskim nalazima o odnosu ova dva prevalentna problema.
U radu su kao opšte metode korišćene analiza i sinteza empirijskih i teorijskih
nalaza pomoću pretraživanja radova kroz različite naučne baze.
Težeći humanizaciji etiološkog promatranja razvoja zavisnosti, Teorija
samolečenja ide u pravcu dekonceptualizacije pogleda na zavisnost u okviru kog je
dominiralo shvatanje zavisnosti kao ličnog izbora, slabe volje i hedonističkih težnji
pojedinca. Negativna iskustva u detinjstvu, naročito kroz kumulativni efekat su prediktori
rane upotrebe, zloupotrebe i zavisnosti od psihoaktivnih supstanci, te su povezana i sa
rizičnijim načinom upotrebe i težim problemima koji proizlaze iz zavisničkog ponašanja.
Kroz upotrebu psihoaktivnih supstanci pojedinci teže da prevaziđu različita negativna ili
konfuzna afektivna stanja kao rezultat traume, da kontrolišu ili da osete emocije koje se
ne mogu doživeti bez efekata konkretne supstance. Zavisničko ponašanje se posmatra
kroz prizmu neadekvatne strategije prevazilaženja unutrašnjih stanja i problema koja je
generator dalje emocionalne patnje.
Teorija samolečenja počiva na pitanju koje se interesuje za to šta konkretna
supstanca pruža korisniku, te upravo od ovog odgovora treba krenuti u koncipiranju
idejnih pravaca prevencije i tretmana zavisnosti. Istraživanja u populaciji osoba koje su
zavisne od PASa i imaju negativna iskustva u detinjstvu, generalno pružaju podršku
postulatima Teoriji samolečenja kao korisnom okviru u analizi odnosa negativnih
iskustva u detinjstvu i razvoju zavisnosti. | sr |
dc.language.iso | sr | sr |
dc.publisher | Drustvo defektologa Srbije | sr |
dc.rights | openAccess | sr |
dc.rights.uri | https://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0/ | |
dc.source | Zbornik rezimea – Međunarodna stručno naučna konferencija„Dani defektologa Srbije” , Zlatibor,17- 20. Februar, 2022. | sr |
dc.subject | zavisnost od psihoaktivnih supstanci | sr |
dc.subject | negativna iskustva u detinjstvu | sr |
dc.subject | zavisnost | sr |
dc.title | Uloga teorije samolečenja u razumevanju povezanosti negativnih iskustava u detinjstvu i razvoja zavisnosti od psihoaktivnih supstanci | sr |
dc.type | conferenceObject | sr |
dc.rights.license | BY-SA | sr |
dc.citation.epage | 126 | |
dc.citation.spage | 126 | |
dc.identifier.fulltext | http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/bitstream/id/5985/bitstream_5985.pdf | |
dc.identifier.rcub | https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_4150 | |
dc.type.version | publishedVersion | sr |