Nastavnički stilovi rješavanja interpersonalnih konflikata s učenicima osnovnih škola

Abstract

Nastavnički stilovi rješavanja konflikata s učenicima ujedno su i primjeri ponašanja koje učenici usvajaju. Zavisno od toga radi li se o konstruktivnim ili destruktivnim stilovima rješavanja konflikata, oni mogu predstavljati zaštitne ili faktore rizika za pojavu poremećaja u ponašanju tokom razvoja učenika. S tim u vezi postavili smo cilj istraživanja koji se odnosio na utvrđivanje stilova rješavanja konflikata koje koriste nastavnici u komunikaciji s učenicima, te ispitivanje eventualnih razlika u nastavničkim stilovima u odnosu na njihov pol, dob i radno iskustvo (staž). Uzorak je činilo 116 nastavnika iz sedam osnovnih škola s područja grada Tuzle. Od instrumenata smo koristili upitnik koji je sadržavao pitanja o polu, dobu i radnom stažu nastavnika, kao i prilagođenu skalu za mjerenje stilova rješavanja konflikata (ROCHI-II), čiji je autor Rahim (1983). Nalazi do kojih smo došli govore da nastavnici češće koriste konstruktivne stilove rješavanja konflikata i nešto rjeđe destruktivne. Nismo uočili postojanje statistički značajnih razlika u stilovima rješavanja konflikata ispitanih nastavnika u odnosu na pol i dob, ali smo utvrdili značajne razlike u korišćenju stila prilagođavanja s obzirom na dužinu radnog staža nastavnika. Naime, utvrdili smo da nastavnici s više radnog staža češće koriste prilagođavanje kao stil rješavanja konflikata s učenicima. Nalazi ukazuju da su procesi demokratizacije odnosa u školi i konstruktivne komunikacije između nastavnika i učenika češći, što predstavlja zaštitni faktor u nastanku poremećaja u ponašanju učenika. Međutim, nezanemariva zastupljenost nastavničkih destruktivnih stilova rješavanja konflikata, kao faktora rizika za nastanak poremećaja u ponašanju učenika, govori o neophodnosti dalje edukacije i usavršavanja nastavnika iz oblasti vaspitne komunikacije, uz uvažavanje utvrđenih razlika između nastavnika s obzirom na dužinu radnog iskustva.

Teachers’ styles of resolving conflicts with students are at the same time behavioral examples which students observe and might adopt. Depending on the nature of the conflict resolution i.e. if it is constructive or destructive in nature, they can represent protective factors or factors of risk in students’ development. With regard to that, the aim of our research was to determine conflict resolution styles that teachers use at schools and examine possible differences in those styles in regard to teachers’ gender, age and length of service. The sample consisted of 116 teachers from seven elementary schools based in the city of Tuzla. The instruments used in this research were: a questionnaire with questions about gender, age and length of service, and a modified scale for measuring conflict resolution styles ROCHI-II (Rahim, 1983). The findings of this research show that constructive conflict resolution styles are used more often than destructive ones. No significant differences in styles were observed with regard to gender or age, but there were significant differences with regard to the length of service. More experienced teachers used adaptive style more often when resolving conflicts with students. The findings have shown that the democratization processes and constructive communication between teachers and students are more frequent and represent a protective factor against disorders in students’ behavior. However, rare occurrences of destructive conflict resolution styles, as risk factors for disorders in students’ behavior, are a sign that further education in the field of educational communication is needed, while taking into account differences between teachers’ styles depending on the length of service.