dc.description.abstract | Iako je mucanje govorni poremećaj koji se od samih početaka izučavanja smatra psihogenim, savremena nauka nije dala potpuno jasne odgovore šta to (sve)
zapravo znači. Današnji trendovi u istraživačkoj praksi više su usmereni na
potvrđivanje genetskih, neuroloških etioloških faktora mucanja, što ima veze
sa činjenicom da se mucanje u najvećoj meri objašnjava upravo njima. Ipak,
jednačina koja objašnjava mucanje nije potpuna bez poznavanja sredinskih
faktora, a naročito dejstva psiholoških faktora na njegov nastanak i razvoj. To
je bio razlog i smisao potrebe da se osvetle upravo psihološki aspekti mucanja.
Monografija Psihologija mucanja pokušaj je prikaza i sinteze dosadašnjih nalaza istraživanja psiholoških aspekata mucanja. Može se reći da su istraživanja
u ovoj oblasti već dovela do vrednih nalaza, koji ne mogu biti zanemarivani ni
u praksi. Ti nalazi su, u najvećoj meri, proistekli iz razvojnog psihološkog pristupa izučavanju mucanja, socijalnog psihološkog pristupa koji se fokusira na
socijalne korelate ljudskog ponašanja, pa tako i njegovih poremećaja i znanja
iz razvojne i opšte psihopatologije. U psihologiju mucanja utkane su psihološke teorije ličnosti, od psihoanalize do kognitivno-bihevioralnog pristupa,
kao i načini tretiranja psihopatologije koji proističu iz ovih teorija. I konačno,
ova oblast se u velikoj meri oslanja na teoriju i praksu psihoterapije, odnosno
šire gledano na procese pružanja psihološke pomoći. Zbog toga smatramo
da se psihologija mucanja može odrediti kao disciplina koja sintetiše znanja
i empirijske potvrde iz razvojne i socijalne psihologije, psihologije ličnosti,
psihopatologije i teorije i prakse psihoterapije.
Psihologija mucanja, s druge strane, deo je psihologije osoba sa govornim i jezičkim poremećajima. Ova monografija je u dobroj meri nastala kao rezultat
dugotrajne i plodne akademske prakse izučavanja psihologije govora i jezika i
psihologije osoba sa govornim i jezičkim poremećajima. Prisustvo ovih naučnih
disciplina na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u
Beogradu traje već skoro 45 godina i vezuje se za utemeljivača ove oblasti prof.
Momčila Živkovića i prof. Vesnu Radoman, koja je ojačala i obogatila naučni identitet ove oblasti psihologije. Drugim rečima, monografija koja se bavi psihološkim aspektima mucanja prirodni je rezultat izučavanja ovih oblasti na
Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.
Koliko nam je poznato, ovo je prva knjiga na srpskom jeziku koja se bavi psihologijom mucanja. Zbog toga ona popunjava praznine u izdavačkoj delatnosti koje su pratile akademsko izučavanje ove oblasti, ali može biti i podsticaj
za izučavanje psihologije mucanja u našoj sredini. Svrha ove monografije je i
da stimuliše razvoj multidisciplinarnosti koja je neophodna u izučavanju mucanja. Ona bi trebalo da bude vredno štivo za studente logopedije i logopede,
kojima će omogućiti da u praksi sagledaju savremene odgovore nauke vezane
za „tamnu stranu meseca”, odnosno psihologiju dece i odraslih koja nije njihovo primarno polje interesovanja, ali jeste neophodna za njihovu praksu.
Monografija bi trebalo da bude značajna i psiholozima, koji imaju nedopustivo malo znanja o mucanju, naročito onima koji se u profesionalnom radu
sreću sa ovim verbalnim poremećajem. Nadamo se da bi posredno mogla da
ima najvrednije pozitivno dejstvo na samu decu i odrasle koji mucaju, jer bi
argumenti za kreiranje psihološkog tretmana mucanja izneti u ovoj knjizi
mogli da vode i njegovom realizovanju u praksi. | |