Uslovni otpust, tradicija i modifikacije
Parole, tradition and alterations
Конференцијски прилог (Објављена верзија)
Метаподаци
Приказ свих података о документуАпстракт
Ugledajući se na zakonodavstava pojedinih evropskih država u
kojima je uveden progresivni sistem izvršenja kazne zatvora, Knjaževina
Srbija je uvela uslovni otpust kao motivacionu penalnu fazu izvršenja,
maja meseca 1869. godine. Tako je Zakon o uslovnom otpuštanju krivaca iz
kaznitelnih zavedenja, normiran u devet članova, doprineo da se Srbija
integriše u moderne tokove penalnog zakonodavstva i prakse u Evropi,
uvodeći uslovni otpust pre mnogih američkih i evropskih država. U
periodu od 150 godina habitacije u našem zakonodavstvu, uslovni otpust je
modifikovan u više navrata i po različitim osnovima. Menjani su
formalni preduslovi, titulari dodele, diskvalifikatorne okolnosti, ali
se zadržala osnovna intencija zakonodavca, sadržana u uslovljanju osuđenog
kome je dodeljen, da se suzdrži od činjenja novih krivičnih dela u periodu
trajanja uslovnog otpusta. Cilj rada je da se ukaže na izvesne
neusaglašenosti aktuelnog normativnog uređenja preduslova dodele
uslovnog otpusta... u odnosu na različite kategorije osuđenih prema
presuđenoj dužini zatvorske kazne. S druge strane, namera nam je da
ukažemo i na potencijalna normativna poboljšanja u pogledu uskraćivanja
mogućnosti dodele kod relativno kratkotrajnih kazni, nemogućnosti
podnošenja molbe za izvestan period kod odbijanja molbe osuđenog,
nedodeljivanja kod negativnog stava penalne institucije ili usled
subjektivnih okolnosti koje ukazuju na neopravdanost njegove dodele.
Following legislature of certain European countries which introduced the
progressive system of prison sentence serving, in May 1869, the Principality of
Serbia established parole as a motivational penal phase of sentence serving. Thus,
the Law on parole of convicts from penal institutions, formed in nine acts,
contributed to Serbia’s integration into modern courses of penal legislature and
practice in Europe, by adopting parole before many American and European
countries had. In the course of 150 years of its presence in our legislature, the
parole has been modified several times in different ways. Formal conditions have
been altered, along with titular of granting, disqualification circumstances,
however, what has remained the same is the basic intention of the legislator which
conditions the convict who is granted parole to refrain from committing new
crimes in the course of the parole itself. The aim of this paper is to accent certain
mismatches between the today’s norma...tive structures of conditions for being
granted parole and different convicts’ categories classified according to the
longevity of the prison time they have been sentenced to. On the other hand, it is
our intention to emphasize potential normative improvements in the fields of
denying the possibility of parole for relatively short sentences, inability of
submitting new appeals for a certain period of time when the original appeal of a
convict has been rejected, rejection of the appeals due to negative attitude of penal
institutions or due to subjective circumstances which prove the parole to be
unjustified.
Кључне речи:
kazna zatvora / uslovni otpust / Srbija / normativno uređenje / prison sentence / parole / Serbia / normative structureИзвор:
Zbornik radova naučnog skupa sa međunarodnim učešćem „Pravna tradicija i integrativni procesi“, 2020, 125-144Издавач:
- Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, Pravni fakultet
Напомена:
- Pravna tradicija i integrativni procesi
Институција/група
rFASPERTY - CONF AU - Jovanić, Goran AU - Petrović, Vera PY - 2020 UR - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3310 AB - Ugledajući se na zakonodavstava pojedinih evropskih država u kojima je uveden progresivni sistem izvršenja kazne zatvora, Knjaževina Srbija je uvela uslovni otpust kao motivacionu penalnu fazu izvršenja, maja meseca 1869. godine. Tako je Zakon o uslovnom otpuštanju krivaca iz kaznitelnih zavedenja, normiran u devet članova, doprineo da se Srbija integriše u moderne tokove penalnog zakonodavstva i prakse u Evropi, uvodeći uslovni otpust pre mnogih američkih i evropskih država. U periodu od 150 godina habitacije u našem zakonodavstvu, uslovni otpust je modifikovan u više navrata i po različitim osnovima. Menjani su formalni preduslovi, titulari dodele, diskvalifikatorne okolnosti, ali se zadržala osnovna intencija zakonodavca, sadržana u uslovljanju osuđenog kome je dodeljen, da se suzdrži od činjenja novih krivičnih dela u periodu trajanja uslovnog otpusta. Cilj rada je da se ukaže na izvesne neusaglašenosti aktuelnog normativnog uređenja preduslova dodele uslovnog otpusta u odnosu na različite kategorije osuđenih prema presuđenoj dužini zatvorske kazne. S druge strane, namera nam je da ukažemo i na potencijalna normativna poboljšanja u pogledu uskraćivanja mogućnosti dodele kod relativno kratkotrajnih kazni, nemogućnosti podnošenja molbe za izvestan period kod odbijanja molbe osuđenog, nedodeljivanja kod negativnog stava penalne institucije ili usled subjektivnih okolnosti koje ukazuju na neopravdanost njegove dodele. AB - Following legislature of certain European countries which introduced the progressive system of prison sentence serving, in May 1869, the Principality of Serbia established parole as a motivational penal phase of sentence serving. Thus, the Law on parole of convicts from penal institutions, formed in nine acts, contributed to Serbia’s integration into modern courses of penal legislature and practice in Europe, by adopting parole before many American and European countries had. In the course of 150 years of its presence in our legislature, the parole has been modified several times in different ways. Formal conditions have been altered, along with titular of granting, disqualification circumstances, however, what has remained the same is the basic intention of the legislator which conditions the convict who is granted parole to refrain from committing new crimes in the course of the parole itself. The aim of this paper is to accent certain mismatches between the today’s normative structures of conditions for being granted parole and different convicts’ categories classified according to the longevity of the prison time they have been sentenced to. On the other hand, it is our intention to emphasize potential normative improvements in the fields of denying the possibility of parole for relatively short sentences, inability of submitting new appeals for a certain period of time when the original appeal of a convict has been rejected, rejection of the appeals due to negative attitude of penal institutions or due to subjective circumstances which prove the parole to be unjustified. PB - Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, Pravni fakultet C3 - Zbornik radova naučnog skupa sa međunarodnim učešćem „Pravna tradicija i integrativni procesi“ T1 - Uslovni otpust, tradicija i modifikacije T1 - Parole, tradition and alterations EP - 144 SP - 125 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3310 ER -
@conference{ author = "Jovanić, Goran and Petrović, Vera", year = "2020", abstract = "Ugledajući se na zakonodavstava pojedinih evropskih država u kojima je uveden progresivni sistem izvršenja kazne zatvora, Knjaževina Srbija je uvela uslovni otpust kao motivacionu penalnu fazu izvršenja, maja meseca 1869. godine. Tako je Zakon o uslovnom otpuštanju krivaca iz kaznitelnih zavedenja, normiran u devet članova, doprineo da se Srbija integriše u moderne tokove penalnog zakonodavstva i prakse u Evropi, uvodeći uslovni otpust pre mnogih američkih i evropskih država. U periodu od 150 godina habitacije u našem zakonodavstvu, uslovni otpust je modifikovan u više navrata i po različitim osnovima. Menjani su formalni preduslovi, titulari dodele, diskvalifikatorne okolnosti, ali se zadržala osnovna intencija zakonodavca, sadržana u uslovljanju osuđenog kome je dodeljen, da se suzdrži od činjenja novih krivičnih dela u periodu trajanja uslovnog otpusta. Cilj rada je da se ukaže na izvesne neusaglašenosti aktuelnog normativnog uređenja preduslova dodele uslovnog otpusta u odnosu na različite kategorije osuđenih prema presuđenoj dužini zatvorske kazne. S druge strane, namera nam je da ukažemo i na potencijalna normativna poboljšanja u pogledu uskraćivanja mogućnosti dodele kod relativno kratkotrajnih kazni, nemogućnosti podnošenja molbe za izvestan period kod odbijanja molbe osuđenog, nedodeljivanja kod negativnog stava penalne institucije ili usled subjektivnih okolnosti koje ukazuju na neopravdanost njegove dodele., Following legislature of certain European countries which introduced the progressive system of prison sentence serving, in May 1869, the Principality of Serbia established parole as a motivational penal phase of sentence serving. Thus, the Law on parole of convicts from penal institutions, formed in nine acts, contributed to Serbia’s integration into modern courses of penal legislature and practice in Europe, by adopting parole before many American and European countries had. In the course of 150 years of its presence in our legislature, the parole has been modified several times in different ways. Formal conditions have been altered, along with titular of granting, disqualification circumstances, however, what has remained the same is the basic intention of the legislator which conditions the convict who is granted parole to refrain from committing new crimes in the course of the parole itself. The aim of this paper is to accent certain mismatches between the today’s normative structures of conditions for being granted parole and different convicts’ categories classified according to the longevity of the prison time they have been sentenced to. On the other hand, it is our intention to emphasize potential normative improvements in the fields of denying the possibility of parole for relatively short sentences, inability of submitting new appeals for a certain period of time when the original appeal of a convict has been rejected, rejection of the appeals due to negative attitude of penal institutions or due to subjective circumstances which prove the parole to be unjustified.", publisher = "Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, Pravni fakultet", journal = "Zbornik radova naučnog skupa sa međunarodnim učešćem „Pravna tradicija i integrativni procesi“", title = "Uslovni otpust, tradicija i modifikacije, Parole, tradition and alterations", pages = "144-125", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3310" }
Jovanić, G.,& Petrović, V.. (2020). Uslovni otpust, tradicija i modifikacije. in Zbornik radova naučnog skupa sa međunarodnim učešćem „Pravna tradicija i integrativni procesi“ Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, Pravni fakultet., 125-144. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3310
Jovanić G, Petrović V. Uslovni otpust, tradicija i modifikacije. in Zbornik radova naučnog skupa sa međunarodnim učešćem „Pravna tradicija i integrativni procesi“. 2020;:125-144. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3310 .
Jovanić, Goran, Petrović, Vera, "Uslovni otpust, tradicija i modifikacije" in Zbornik radova naučnog skupa sa međunarodnim učešćem „Pravna tradicija i integrativni procesi“ (2020):125-144, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3310 .