Zatvor između utopije i distopije
Prison between utopia and dystopia
Authors
Jovanić, Goran
Petrović, Vera

Contributors
Vuković MileŽunić Pavlović Vesna

Grbović Aleksandra
Radovanović Vesna

Conference object (Published version)
Metadata
Show full item recordAbstract
Zatvorska praksa se sve više oslanja na upotrebu računarske tehnike, video
nadzora, uređaja za kontrolu kretanja osoblja i osuđenih, upotrebu čipovanih
magnetnih kartica, senzora pokreta, infracrvenih kamera i komunikacionih
uređaja. Visoki zidovi, kontrolni tornjevi, žičane ograde, masivna vrata, rešetke
i stražari, lisice i lanci, dodatna su sredstva za održavanje reda i predupređenje
bekstva ili nereda u zatvoru. Ističu se uštede u troškovima i smanjena
potreba za obučenim stražarima. Nastojanje da se situacija u zatvoru drži
pod maksimalnim stepenom kontrole daje verifikaciju Gofmanovim tumačenjima
totalnih ustanova, a u aktuelnom vremenu mogu se uočiti paralele sa
zapažanjima Pjera Burdijea i Loika Vakana o urbanoj marginalnosti, kaznenoj
politici i praksi nasuprot Garlandovim zalaganjima za penalni velfarizam.
Distopijski karakter zatvora skoro da prevazilazi Orvelova futuristička predviđanja
okruženja koje ima za cilj totalnu kontrolu, kako osuđenih, tako i zaposleni...h.
Utopijska nastojanja za detekcijom uzročnika kriminaliteta i njihovom
eliminacijom putem resocijalizacijskog tretmana, sukcesivno su ustupala mesto
novim penološkim tendencijama koje se fokusiraju na menadžment rizika
recidivizma i očuvanje bezbednosti zajednice, pojačanom i produženom kontrolom
prestupnika i nakon izlaska iz zatvora. Konsekvencijalizam preovladava
u odnosu na deontologiju, a pooštravanje kaznene politike i masovna inkarceracija
dovode do preopterećenosti zatvorskih kapaciteta, što za posledicu ima
preusmeravanje aktivnosti na očuvanje bezbednosti i redukovanje tretmana
usmerenih na dinamičke faktore recidivizma. Stigmatizacija usled inkarceracije
otežava postpenalnu reintegraciju, te se povratak kriminalnom načinu života
čini izvesnijim, što potvrđuju visoke stope recidivizma. Utopijska očekivanja
od zatvorskog kažnjavanja devastirana su uticajem distopijskog zatvorskog
okruženja. Predmet rada je prikaz savremene prakse izvršenja kazne zatvora.
Cilj rada je da se ukaže na diskrepancu očekivanja i realnih mogućnosti postizanja
efekata kod osuđenih lica.
Modern practice of prison sentence serving has been increasingly reliant on the
usage of computer techniques, video surveillance, devices for monitoring staff and convicts’
movements, use of chipped magnetic-stripe cards, motion detectors, infra-red cameras and
communication devices. High outer walls, control towers, barb-wire fences, massive doors,
bars and guards, hand-cuffs and chains are all additional means to maintain order and hinder
escape or prison riots. Cuts in ongoing expenses are evident, as well as the reduction in need
for trained guards. The endeavor for prison situation to be kept under maximum control
verifies Goffman’s interpretation of total institutions, and modern times see parallels between
observations of Pierre Bourdieu and Loic Wacquant on urban marginality, penal politics and
practice in contrast to Garland’s penal-welfarism. The dystopian character of prison almost
surpasses Orwell’s futuristic predictions of an environment which serves for total c...ontrol of
its convicts and employees alike. Utopian efforts for detection of causes of crime and their
elimination with the means of re-socialization treatment have successively given away to
new penal tendencies focused on recidivism risk management and maintenance of safety
of the community by stricter and prolonged control over the offenders after they have been
released from prison. Consequentialism dominates over deontology, while stricter penal
politics and mass incarceration lead to overpopulation of prison capacities, which, in turn,causes activities to shift to security maintenance and reduction of treatments concentrated
on dynamic recidivism factors. The stigmatization owning to their incarceration hinders their
post-penal reintegration, thus the return to their criminal way of life seems more likely, as it
is confirmed by high recidivism levels. Utopian expectations from prison punishments have
been devastated by the effect of dystopian prison environment. The subject of this paper is to
present the contemporary practice of imprisonment. The aim is to point out the discrepancy
between expectations and real possibilities of achieving effects in prisoners.
Keywords:
kaznena politika / osuđeni, totalne institucije / recidivizam / penal policies / convicts / total institutions / recidivismSource:
Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019., 2019, 337-343Publisher:
- Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
Note:
- Deseti međunarodni skup Specijalna edukacija i rehabilitacija danas
Collections
Institution/Community
rFASPERTY - CONF AU - Jovanić, Goran AU - Petrović, Vera PY - 2019 UR - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/3230 AB - Zatvorska praksa se sve više oslanja na upotrebu računarske tehnike, video nadzora, uređaja za kontrolu kretanja osoblja i osuđenih, upotrebu čipovanih magnetnih kartica, senzora pokreta, infracrvenih kamera i komunikacionih uređaja. Visoki zidovi, kontrolni tornjevi, žičane ograde, masivna vrata, rešetke i stražari, lisice i lanci, dodatna su sredstva za održavanje reda i predupređenje bekstva ili nereda u zatvoru. Ističu se uštede u troškovima i smanjena potreba za obučenim stražarima. Nastojanje da se situacija u zatvoru drži pod maksimalnim stepenom kontrole daje verifikaciju Gofmanovim tumačenjima totalnih ustanova, a u aktuelnom vremenu mogu se uočiti paralele sa zapažanjima Pjera Burdijea i Loika Vakana o urbanoj marginalnosti, kaznenoj politici i praksi nasuprot Garlandovim zalaganjima za penalni velfarizam. Distopijski karakter zatvora skoro da prevazilazi Orvelova futuristička predviđanja okruženja koje ima za cilj totalnu kontrolu, kako osuđenih, tako i zaposlenih. Utopijska nastojanja za detekcijom uzročnika kriminaliteta i njihovom eliminacijom putem resocijalizacijskog tretmana, sukcesivno su ustupala mesto novim penološkim tendencijama koje se fokusiraju na menadžment rizika recidivizma i očuvanje bezbednosti zajednice, pojačanom i produženom kontrolom prestupnika i nakon izlaska iz zatvora. Konsekvencijalizam preovladava u odnosu na deontologiju, a pooštravanje kaznene politike i masovna inkarceracija dovode do preopterećenosti zatvorskih kapaciteta, što za posledicu ima preusmeravanje aktivnosti na očuvanje bezbednosti i redukovanje tretmana usmerenih na dinamičke faktore recidivizma. Stigmatizacija usled inkarceracije otežava postpenalnu reintegraciju, te se povratak kriminalnom načinu života čini izvesnijim, što potvrđuju visoke stope recidivizma. Utopijska očekivanja od zatvorskog kažnjavanja devastirana su uticajem distopijskog zatvorskog okruženja. Predmet rada je prikaz savremene prakse izvršenja kazne zatvora. Cilj rada je da se ukaže na diskrepancu očekivanja i realnih mogućnosti postizanja efekata kod osuđenih lica. AB - Modern practice of prison sentence serving has been increasingly reliant on the usage of computer techniques, video surveillance, devices for monitoring staff and convicts’ movements, use of chipped magnetic-stripe cards, motion detectors, infra-red cameras and communication devices. High outer walls, control towers, barb-wire fences, massive doors, bars and guards, hand-cuffs and chains are all additional means to maintain order and hinder escape or prison riots. Cuts in ongoing expenses are evident, as well as the reduction in need for trained guards. The endeavor for prison situation to be kept under maximum control verifies Goffman’s interpretation of total institutions, and modern times see parallels between observations of Pierre Bourdieu and Loic Wacquant on urban marginality, penal politics and practice in contrast to Garland’s penal-welfarism. The dystopian character of prison almost surpasses Orwell’s futuristic predictions of an environment which serves for total control of its convicts and employees alike. Utopian efforts for detection of causes of crime and their elimination with the means of re-socialization treatment have successively given away to new penal tendencies focused on recidivism risk management and maintenance of safety of the community by stricter and prolonged control over the offenders after they have been released from prison. Consequentialism dominates over deontology, while stricter penal politics and mass incarceration lead to overpopulation of prison capacities, which, in turn,causes activities to shift to security maintenance and reduction of treatments concentrated on dynamic recidivism factors. The stigmatization owning to their incarceration hinders their post-penal reintegration, thus the return to their criminal way of life seems more likely, as it is confirmed by high recidivism levels. Utopian expectations from prison punishments have been devastated by the effect of dystopian prison environment. The subject of this paper is to present the contemporary practice of imprisonment. The aim is to point out the discrepancy between expectations and real possibilities of achieving effects in prisoners. PB - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation C3 - Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019. T1 - Zatvor između utopije i distopije T1 - Prison between utopia and dystopia EP - 343 SP - 337 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3230 ER -
@conference{ author = "Jovanić, Goran and Petrović, Vera", year = "2019", abstract = "Zatvorska praksa se sve više oslanja na upotrebu računarske tehnike, video nadzora, uređaja za kontrolu kretanja osoblja i osuđenih, upotrebu čipovanih magnetnih kartica, senzora pokreta, infracrvenih kamera i komunikacionih uređaja. Visoki zidovi, kontrolni tornjevi, žičane ograde, masivna vrata, rešetke i stražari, lisice i lanci, dodatna su sredstva za održavanje reda i predupređenje bekstva ili nereda u zatvoru. Ističu se uštede u troškovima i smanjena potreba za obučenim stražarima. Nastojanje da se situacija u zatvoru drži pod maksimalnim stepenom kontrole daje verifikaciju Gofmanovim tumačenjima totalnih ustanova, a u aktuelnom vremenu mogu se uočiti paralele sa zapažanjima Pjera Burdijea i Loika Vakana o urbanoj marginalnosti, kaznenoj politici i praksi nasuprot Garlandovim zalaganjima za penalni velfarizam. Distopijski karakter zatvora skoro da prevazilazi Orvelova futuristička predviđanja okruženja koje ima za cilj totalnu kontrolu, kako osuđenih, tako i zaposlenih. Utopijska nastojanja za detekcijom uzročnika kriminaliteta i njihovom eliminacijom putem resocijalizacijskog tretmana, sukcesivno su ustupala mesto novim penološkim tendencijama koje se fokusiraju na menadžment rizika recidivizma i očuvanje bezbednosti zajednice, pojačanom i produženom kontrolom prestupnika i nakon izlaska iz zatvora. Konsekvencijalizam preovladava u odnosu na deontologiju, a pooštravanje kaznene politike i masovna inkarceracija dovode do preopterećenosti zatvorskih kapaciteta, što za posledicu ima preusmeravanje aktivnosti na očuvanje bezbednosti i redukovanje tretmana usmerenih na dinamičke faktore recidivizma. Stigmatizacija usled inkarceracije otežava postpenalnu reintegraciju, te se povratak kriminalnom načinu života čini izvesnijim, što potvrđuju visoke stope recidivizma. Utopijska očekivanja od zatvorskog kažnjavanja devastirana su uticajem distopijskog zatvorskog okruženja. Predmet rada je prikaz savremene prakse izvršenja kazne zatvora. Cilj rada je da se ukaže na diskrepancu očekivanja i realnih mogućnosti postizanja efekata kod osuđenih lica., Modern practice of prison sentence serving has been increasingly reliant on the usage of computer techniques, video surveillance, devices for monitoring staff and convicts’ movements, use of chipped magnetic-stripe cards, motion detectors, infra-red cameras and communication devices. High outer walls, control towers, barb-wire fences, massive doors, bars and guards, hand-cuffs and chains are all additional means to maintain order and hinder escape or prison riots. Cuts in ongoing expenses are evident, as well as the reduction in need for trained guards. The endeavor for prison situation to be kept under maximum control verifies Goffman’s interpretation of total institutions, and modern times see parallels between observations of Pierre Bourdieu and Loic Wacquant on urban marginality, penal politics and practice in contrast to Garland’s penal-welfarism. The dystopian character of prison almost surpasses Orwell’s futuristic predictions of an environment which serves for total control of its convicts and employees alike. Utopian efforts for detection of causes of crime and their elimination with the means of re-socialization treatment have successively given away to new penal tendencies focused on recidivism risk management and maintenance of safety of the community by stricter and prolonged control over the offenders after they have been released from prison. Consequentialism dominates over deontology, while stricter penal politics and mass incarceration lead to overpopulation of prison capacities, which, in turn,causes activities to shift to security maintenance and reduction of treatments concentrated on dynamic recidivism factors. The stigmatization owning to their incarceration hinders their post-penal reintegration, thus the return to their criminal way of life seems more likely, as it is confirmed by high recidivism levels. Utopian expectations from prison punishments have been devastated by the effect of dystopian prison environment. The subject of this paper is to present the contemporary practice of imprisonment. The aim is to point out the discrepancy between expectations and real possibilities of achieving effects in prisoners.", publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation", journal = "Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.", title = "Zatvor između utopije i distopije, Prison between utopia and dystopia", pages = "343-337", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3230" }
Jovanić, G.,& Petrović, V.. (2019). Zatvor između utopije i distopije. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019. Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 337-343. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3230
Jovanić G, Petrović V. Zatvor između utopije i distopije. in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019.. 2019;:337-343. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3230 .
Jovanić, Goran, Petrović, Vera, "Zatvor između utopije i distopije" in Zbornik radova - 10. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 25–26. 10.2019. (2019):337-343, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3230 .