Tinitus-etiopatogenetski faktori i mogućnost lečenja

Abstract

Tinitus, odnosno zujanje u uvu, predstavlja percepciju zvuka u odsustvu spoljašnjeg zvučnog izvora. Tinitus je simptom, a ne bolest. Reč potiče od latinske reči „tinnire“ što znači zvoniti. Postoje dve vrste tinitusa: subjektivni i objektivni. Različiti oblici tinitusa imaju različite etiološke faktore i patofiziološke mehanizme. Subjektivni je posledica abnormalne neuronske aktivnosti, dok je objektivni prouzrokovan zvukom koji nastaje u telu i dolazi do uva provođenjem kroz tkiva. Uzroci tinitusa su brojni. Starost, kardiovaskularna oboljenja, cerebrovaskularna oboljenja, različiti lekovi, izlaganje buci, povrede glave i vrata, infekcije herpes virusom, različite povrede slušnog nerva, neurovaskularni konflikt, Menijerova bolest, vestibularni Švanom, otoskleroza, hronični zapaljenski procesi srednjeg uva, su neki od uzročnih faktora koji mogu dovesti do subjektivnog tinitusa. Najčešći objektivni tinitus je vaskularni „pulsatilni“ tinitus koji je sinhron sa otkucajima srca. Takođe, objektivni tinitus može nastati zbog poremećaja temporomandibularnog zgloba, spazma poprečnoprugastih mišića srednjeg uva ili spontanih otoakustičkih emisija. Nakon dijagnostičkog protokola pristupa se lečenju. Lečenje tinitusa se uvek usmerava u pravcu uzroka, ako je on poznat. Kompleksnost tinitusa zahteva interdisciplinarni pristup u lečenju (otorinolaringolog, otolog, neurootolog, neurolog, psihijatar, psiholog, internista). Za sada ne postoji opšteprihvaćena medikamentna terapija za većinu pacijenata sa subjektivnim tinitusom. Savremeni trend u lečenju je tinitus retraining terapija (TRT). Na objektivni tinitus je moguće uticati konzervativnom terapijom ili hirurškim procedurama. Cilj ovoga rada je da prikaže različite etiopatogenetske aspekte i mogućnost terapije tinitusa na osnovu pregleda relevantne literature i internet baza podataka.

Tinnitus or buzzing in the ear, represents the perception of sound in the absence of an acoustic external stimulus. Tinnitus is a symptom rather than a disease. The word comes from the Latin word “tinnire” which means to ring. There are two types of tinnitus: subjective and objective. Different types of tinnitus have different etiological factor and pathophysiological mechanisms. Subjective tinnitus is the result of abnormal neuronal activity, while objective is caused by the sound that occurs in the body and comes to the ears through the tissues. There are many etiological factors for tinnitus. Old age, cardiovascular diseases cerebrovascular disease, some drugs, noise exposure, head and neck injuries, herpes virus infections, various injuries of cochlear nerve, neurovascular conflict, Meniere’s disease, vestibular Schwannoma, otosclerosis, chronicotitis media, are some of factors that can lead to subjective tinnitus. The most common objective tinnitus is vascular “pulsatile” tinnitus that is synchronized with heart beat. Also, objective tinnitus can be generated by temporomadibular joint dysfunction, by spasms of middle ear muscles or by spontaneous otoacoustic emissions. After the diagnosis, treatment begins. Tinnitus treatment is always directed towards the cause, if known. The complexity of tinnitus requires an interdisciplinary approach to treatment (otorhinolaryngologist, otologist, neurologist, psychiatrist, psychologist, and internist). Until now, there is no generally accepted medication therapy for most patients with subjective tinnitus. The modern trend in treatment is tinnitus retraining therapy (TRT). The objective tinnitus may be influenced by conservative therapy or surgical procedures. The aim of this paper is to present various etiopathogenetic factors and possibility of tinnitus therapy based on a review of relevant literature and internet databases.