Siromaštvo kao lični poraz i strah od izopštenosti
Poverty as a personal failure and the fear of exclusion
Samo za registrovane korisnike
2018
Članak u časopisu (Objavljena verzija)

Metapodaci
Prikaz svih podataka o dokumentuApstrakt
Tekstovi socioloških klasika (de Tocqueville, Marx, Simmel) i evropska empirijska istraživanja poslednjih decenija, nude plodan analitički okvir za razmišljanje
o siromaštvu uz pomoć idealno-tipskih konstrukata „integrisanog”, „marginalnog” i
danas preovlađujućeg „diskvalifikujućeg” siromaštva (S.Paugam). Primena ovog analitičkog okvira dopunjenog novim eksplikativnim faktorima – kao što su način regulacije tržišta rada, a pre svega, fleksibilizacija ili prekarizacija i rada i zaposlenja; strah
od otpuštanja kao novi faktor nejednakosti; intenzitet društvenih veza (kao resursa
koji mogu biti iskorišćeni u suočavanju sa društvenom devalorizacijom) i „prostorna
diskvalifikacija” stanovništva sa velikim rizikom od siromaštva i zavisnosti od sistema
socijalne intervencije – vodi, pored ostalog, novim uvidima i u kolektivne predstave o
siromaštvu: sada kao o „društvenom padu” i ličnom porazu u procesu koji podrazumeva kumulaciju socijalnih hendikepa. Tako, ono što se danas smatra cen...tralnim jazom u
društvu – jaz između onih čija je budućnost sigurna, zaštićena i onih izloženih „pretnjama nasilja tržišta rada” (Maurin), prolazi kroz sve, nekada homogene, socioprofesionalne kategorije proizvodeći socijalnu nesigurnost i kolektivnu teskobu koja transverzalno prolazi kroz celo salarijalno društvo i shodno tome, ne samo da fundamentalno
menja društveni odnos prema siromaštvu, nego vodi pogoršanju ukupnih društvenih
odnosa, podriva socijalnu koheziju i nameće posebne mehanizme konstruisanja kolektivnih identiteta
The texts of sociological classics (de Tocqueville, Marx, Simmel) as well as
recent European research offer a fruitfull analitical frame for thinking about poverty
using the idel-type constructs of „integrated“, „marginalized“ and, nowdays dominant
„disqualifying“ poverty (S. Paugam). The application of this analitycal frame, completed with new explanatory factors – as flexibilisation or precarization of work and jobs,
the fear of getting fired as a new factor of inequality, the intensity of social ties and
„spatial disqualification“ of social groups with the great risks of poverty and dependance of the social intervention system – lead to new insights in collective representation
of poverty: now seen as personal failure, „social falldown“ in the process that include
cumulation of social handicaps. So, what is nowdays perceived as a central social fracture – the fracture between those whose future is secured and those exposed to „threats
of the job market violence“ (Maurin) – p...asses through the whole class structure producing social insecurity and diffused anxiety, undermining social cohesion and imposing new mechanisms of collective identities construction.
Ključne reči:
diskvalifikujuće siromaštvo / kumulacija hendikepa / prekarizacija rada / getoizacija / socijabilnost / socijalna devalorizacija / disqualifying poverty / cumulation of handicaps / work and jobs precarization / ghettoization / sociability / social devalorizationIzvor:
Antropologija, 2018, 18, 1, 9-28Izdavač:
- Centar za etnološka i antropološka istraživanja (CEAI) Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
Finansiranje / projekti:
Institucija/grupa
rFASPERTY - JOUR AU - Filipović, Mirko PY - 2018 UR - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2830 AB - Tekstovi socioloških klasika (de Tocqueville, Marx, Simmel) i evropska empirijska istraživanja poslednjih decenija, nude plodan analitički okvir za razmišljanje o siromaštvu uz pomoć idealno-tipskih konstrukata „integrisanog”, „marginalnog” i danas preovlađujućeg „diskvalifikujućeg” siromaštva (S.Paugam). Primena ovog analitičkog okvira dopunjenog novim eksplikativnim faktorima – kao što su način regulacije tržišta rada, a pre svega, fleksibilizacija ili prekarizacija i rada i zaposlenja; strah od otpuštanja kao novi faktor nejednakosti; intenzitet društvenih veza (kao resursa koji mogu biti iskorišćeni u suočavanju sa društvenom devalorizacijom) i „prostorna diskvalifikacija” stanovništva sa velikim rizikom od siromaštva i zavisnosti od sistema socijalne intervencije – vodi, pored ostalog, novim uvidima i u kolektivne predstave o siromaštvu: sada kao o „društvenom padu” i ličnom porazu u procesu koji podrazumeva kumulaciju socijalnih hendikepa. Tako, ono što se danas smatra centralnim jazom u društvu – jaz između onih čija je budućnost sigurna, zaštićena i onih izloženih „pretnjama nasilja tržišta rada” (Maurin), prolazi kroz sve, nekada homogene, socioprofesionalne kategorije proizvodeći socijalnu nesigurnost i kolektivnu teskobu koja transverzalno prolazi kroz celo salarijalno društvo i shodno tome, ne samo da fundamentalno menja društveni odnos prema siromaštvu, nego vodi pogoršanju ukupnih društvenih odnosa, podriva socijalnu koheziju i nameće posebne mehanizme konstruisanja kolektivnih identiteta AB - The texts of sociological classics (de Tocqueville, Marx, Simmel) as well as recent European research offer a fruitfull analitical frame for thinking about poverty using the idel-type constructs of „integrated“, „marginalized“ and, nowdays dominant „disqualifying“ poverty (S. Paugam). The application of this analitycal frame, completed with new explanatory factors – as flexibilisation or precarization of work and jobs, the fear of getting fired as a new factor of inequality, the intensity of social ties and „spatial disqualification“ of social groups with the great risks of poverty and dependance of the social intervention system – lead to new insights in collective representation of poverty: now seen as personal failure, „social falldown“ in the process that include cumulation of social handicaps. So, what is nowdays perceived as a central social fracture – the fracture between those whose future is secured and those exposed to „threats of the job market violence“ (Maurin) – passes through the whole class structure producing social insecurity and diffused anxiety, undermining social cohesion and imposing new mechanisms of collective identities construction. PB - Centar za etnološka i antropološka istraživanja (CEAI) Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu T2 - Antropologija T2 - Antropologija T1 - Siromaštvo kao lični poraz i strah od izopštenosti T1 - Poverty as a personal failure and the fear of exclusion EP - 28 IS - 1 SP - 9 VL - 18 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2830 ER -
@article{ author = "Filipović, Mirko", year = "2018", abstract = "Tekstovi socioloških klasika (de Tocqueville, Marx, Simmel) i evropska empirijska istraživanja poslednjih decenija, nude plodan analitički okvir za razmišljanje o siromaštvu uz pomoć idealno-tipskih konstrukata „integrisanog”, „marginalnog” i danas preovlađujućeg „diskvalifikujućeg” siromaštva (S.Paugam). Primena ovog analitičkog okvira dopunjenog novim eksplikativnim faktorima – kao što su način regulacije tržišta rada, a pre svega, fleksibilizacija ili prekarizacija i rada i zaposlenja; strah od otpuštanja kao novi faktor nejednakosti; intenzitet društvenih veza (kao resursa koji mogu biti iskorišćeni u suočavanju sa društvenom devalorizacijom) i „prostorna diskvalifikacija” stanovništva sa velikim rizikom od siromaštva i zavisnosti od sistema socijalne intervencije – vodi, pored ostalog, novim uvidima i u kolektivne predstave o siromaštvu: sada kao o „društvenom padu” i ličnom porazu u procesu koji podrazumeva kumulaciju socijalnih hendikepa. Tako, ono što se danas smatra centralnim jazom u društvu – jaz između onih čija je budućnost sigurna, zaštićena i onih izloženih „pretnjama nasilja tržišta rada” (Maurin), prolazi kroz sve, nekada homogene, socioprofesionalne kategorije proizvodeći socijalnu nesigurnost i kolektivnu teskobu koja transverzalno prolazi kroz celo salarijalno društvo i shodno tome, ne samo da fundamentalno menja društveni odnos prema siromaštvu, nego vodi pogoršanju ukupnih društvenih odnosa, podriva socijalnu koheziju i nameće posebne mehanizme konstruisanja kolektivnih identiteta, The texts of sociological classics (de Tocqueville, Marx, Simmel) as well as recent European research offer a fruitfull analitical frame for thinking about poverty using the idel-type constructs of „integrated“, „marginalized“ and, nowdays dominant „disqualifying“ poverty (S. Paugam). The application of this analitycal frame, completed with new explanatory factors – as flexibilisation or precarization of work and jobs, the fear of getting fired as a new factor of inequality, the intensity of social ties and „spatial disqualification“ of social groups with the great risks of poverty and dependance of the social intervention system – lead to new insights in collective representation of poverty: now seen as personal failure, „social falldown“ in the process that include cumulation of social handicaps. So, what is nowdays perceived as a central social fracture – the fracture between those whose future is secured and those exposed to „threats of the job market violence“ (Maurin) – passes through the whole class structure producing social insecurity and diffused anxiety, undermining social cohesion and imposing new mechanisms of collective identities construction.", publisher = "Centar za etnološka i antropološka istraživanja (CEAI) Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu", journal = "Antropologija, Antropologija", title = "Siromaštvo kao lični poraz i strah od izopštenosti, Poverty as a personal failure and the fear of exclusion", pages = "28-9", number = "1", volume = "18", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2830" }
Filipović, M.. (2018). Siromaštvo kao lični poraz i strah od izopštenosti. in Antropologija Centar za etnološka i antropološka istraživanja (CEAI) Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu., 18(1), 9-28. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2830
Filipović M. Siromaštvo kao lični poraz i strah od izopštenosti. in Antropologija. 2018;18(1):9-28. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2830 .
Filipović, Mirko, "Siromaštvo kao lični poraz i strah od izopštenosti" in Antropologija, 18, no. 1 (2018):9-28, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2830 .