Efekti primene augmentativne i alternativne komunikacije na kvalitet komunikacije osoba sa dizartrijom: prednosti i nedostaci

Abstract

Dizartrija nastaje kao posledica neuroloških oštećenja motornih kom- ponenti govora i može zahvatiti neke ili sve govorne procese, uključujući respiraciju, fonaciju, rezonanciju, artikulaciju i prozodiju. Poremećaji glasa i govora mogu imati izrazito negativan uticaj na kvalitet života osoba sa dizartrijom, jer otežavaju komunikaciju kao osnovnu čovekovu potrebu. Kakav će tretman biti primenjen kod osoba sa dizartrijom zavisi od etiologije. Klasični tretmani imaju za cilj da rehabilituju glas i govor u najvećem mogućem stepenu, a idealno bi bilo do vraćanja normalne funkcije. Kada to nije moguće zbog same patologije koja je u osnovi govornog poremećaja, teži se da se sa što manje napora produkuje glas, tako da bude najpribližniji normalnom, pri- rodnom i prijatnom glasu. Metode terapije mogu biti različite, ali kada se iscrpi klasična vokalna rehabilitacija, jedina mogućnost za pacijente je aug- mentativna i alternativna komunikacija. Iako ovakvi načini komunikacije nekada predstavljaju jedinu mogućnost za osobe sa dizartrijom da ostvare kva- litetnu komunikaciju, oni mogu imati i veliki broj nedostataka. Zbog toga je potrebno precizno odrediti koja vrsta asistivne tehnologije za komunikaciju najviše odgovara svakoj osobi sa dizartrijom pojedinačno.

Dysarthria occurs as a result of neurological damage of speech motor control and may involve some or all speech processes, including respiration, phonation, resonance, articulation and prosody. Due to the restrictive effect they have on communication, voice and speech disorders can have extremely negative impact on the quality of life in people with dysarthria. What type of treatment will be applied in patients with dysarthria depends on the etiology. Classical treatments aim to rehabilitate the voice and speech to maximum possible level, the ideal level would be to restore a normal function. When this is not possible due to pathology that underlies speech disorder, the aim is to restore the voice production which is closest to normal, natural and pleasant voice, by minimum effort. Classical methods of voice treatment may be different, but once exhausted the use of augmentative and alternative communication is the only option. Although these methods may be the only option for achieving a good quality of communication for people with dysarthria, they have a number of shortcomings. Therefore, it is necessary to determine accurately and individually which type of assistive technology for communication is the best for person with dysarthria.