Specifičnost imenovanja predmeta kod gluvih i nagluvih učenika osnovnoškolskog uzrasta
The particularities of naming objects with deaf and hard of hearing primary school students
Authors
Isaković, Ljubica
Dimić, Nadežda
Kovačević, Tamara

Contributors
Vuković MileKovačević Jasmina
Maćešić-Petrović Dragana
Conference object (Published version)
Metadata
Show full item recordAbstract
Gluva i nagluva deca sa velikim teškoćama uče da izgovaraju svaki glas,
da ga automatizuju u svom govoru i upotrebljavaju u rečima i rečenicama.
Pisani izraz, koji predstavlja značajan aspekt komunikacije, se razvija izuzetno
sporo. Pisana reč je apstraktna i ona im služi da razvijaju govor i jezik.
Nasuprot tome, znakovni jezik je za gluvu decu prirodno sredstvo izražavanja,
uporedivo s izražajnim potencijalom govornog jezika, omogućava im
komunikativna i saznajna iskustva i u velikoj meri utiče na razvoj mišljenja.
Cilj našeg istraživanja bio je ispitati stepen poznavanja naziva predmeta i
određivanje čemu oni služe u okviru pisanog, govornog i znakovnog izraza.
Istraživanje je obavljeno na uzorku od 83 učenika uzrasta od trećeg do osmog
razreda koji pohađaju škole za gluvu i nagluvu decu u Srbiji.
Instrument koji smo koristili u našem istraživanju je Jezičko ocenjivanje
pojedinih komponenata disfazične sintakse (D. Blagojević) − segment
Imenovanje predmeta i čemu služe.... Izvršena je kvalitativna i kvantitativna
obrada podataka.Dobijeni rezultati ukazuju na to da gluvi i nagluvi učenici
bolje rezultate ostvaruju pri imenovanju predmeta, nego pri određivanju
čemu služe (p=0,01). Najbolji rezultati ostvaruju se u okviru znakovnog izraza,
zatim sledi pisani, dok najslabije rezultate ostvaruju u okviru govora (sve
dobijene razlike su visoko statistički značajne, p=0,01). U okviru znakovnog
izraza najbolje su imenovani predmeti sveska i makaze, a u okviru govora
nož. Najslabiji rezultati ostvareni su pri imenovanju predmeta šibice. U
okviru pisanog izraza najbolje su imenovani predmeti sat i nož, a najslabije
češalj. U okviru pisanog i govornog izraza najbolje je određeno čemu služi
olovka, dok je u okviru znakovnog jezika najbolje određeno čemu služi gumica.
U okviru sva tri načina izražavanja najslabije je određeno čemu služi sat.
Deaf and hard of hearing children have considerable difficulty in learning to pronounce
each sound, to automatise it in their speech and use it in words and sentences. Written
expression, which represents a significant aspect of communication, develops very slowly.
A written word is abstract and it serves them to develop speech and language. Contrary
to this, deaf children find sign language to be a natural means of expression, comparable
to the expressive potential of oral language, it enables them to have communicative and
cognitive experiences and it influences the development of thinking to a great extent.
The aim of our research was to examine the level of familiarity with the names of objects
and definition of their purpose within written, oral and sign expression. The research
was carried out on the sample of 83 third grade to eighth grade students who attend
schools for deaf and hard of hearing children in Serbia. The instrument we applied in
our research was Linguis...tic Assessment of Certain Components of Dysphasic Syntax
(D. Blagojević) – the segment Naming objects and what they are used for. The qualitative
and quantitative data analysis was carried out. The results obtained indicate that deaf
and hard of hearing students achieve better results in naming objects than in defining
their purpose (p=0.01). The best results are achieved within sign expression, followed by
written expression, while the poorest results are produced within speech (all obtained
differences are highly statistically significant, p=0.01). The most successfully named
objects within sign expression were a notebook and scissors, while within speech it was a
knife. The poorest results were shown in naming a match as an object. The objects named
with greatest success within oral expression were a clock and a knife, while naming of
a comb was done with least success. The purpose of a pencil was best defined within
written and oral expression, while the purpose of an eraser was best defined within sign
language. The
Keywords:
imenovanje predmeta / čemu služi / pisani, govorni i znakovni izraz / gluvi i nagluvi učenici / naming of objects / purpose, written / oral and sign expression / deaf and hard of hearing studentsSource:
Zbornik radova - 8. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 7-9. 11. 2014, 2014, 299-306Publisher:
- Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
Funding / projects:
Collections
Institution/Community
rFASPERTY - CONF AU - Isaković, Ljubica AU - Dimić, Nadežda AU - Kovačević, Tamara PY - 2014 UR - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/2263 AB - Gluva i nagluva deca sa velikim teškoćama uče da izgovaraju svaki glas, da ga automatizuju u svom govoru i upotrebljavaju u rečima i rečenicama. Pisani izraz, koji predstavlja značajan aspekt komunikacije, se razvija izuzetno sporo. Pisana reč je apstraktna i ona im služi da razvijaju govor i jezik. Nasuprot tome, znakovni jezik je za gluvu decu prirodno sredstvo izražavanja, uporedivo s izražajnim potencijalom govornog jezika, omogućava im komunikativna i saznajna iskustva i u velikoj meri utiče na razvoj mišljenja. Cilj našeg istraživanja bio je ispitati stepen poznavanja naziva predmeta i određivanje čemu oni služe u okviru pisanog, govornog i znakovnog izraza. Istraživanje je obavljeno na uzorku od 83 učenika uzrasta od trećeg do osmog razreda koji pohađaju škole za gluvu i nagluvu decu u Srbiji. Instrument koji smo koristili u našem istraživanju je Jezičko ocenjivanje pojedinih komponenata disfazične sintakse (D. Blagojević) − segment Imenovanje predmeta i čemu služe. Izvršena je kvalitativna i kvantitativna obrada podataka.Dobijeni rezultati ukazuju na to da gluvi i nagluvi učenici bolje rezultate ostvaruju pri imenovanju predmeta, nego pri određivanju čemu služe (p=0,01). Najbolji rezultati ostvaruju se u okviru znakovnog izraza, zatim sledi pisani, dok najslabije rezultate ostvaruju u okviru govora (sve dobijene razlike su visoko statistički značajne, p=0,01). U okviru znakovnog izraza najbolje su imenovani predmeti sveska i makaze, a u okviru govora nož. Najslabiji rezultati ostvareni su pri imenovanju predmeta šibice. U okviru pisanog izraza najbolje su imenovani predmeti sat i nož, a najslabije češalj. U okviru pisanog i govornog izraza najbolje je određeno čemu služi olovka, dok je u okviru znakovnog jezika najbolje određeno čemu služi gumica. U okviru sva tri načina izražavanja najslabije je određeno čemu služi sat. AB - Deaf and hard of hearing children have considerable difficulty in learning to pronounce each sound, to automatise it in their speech and use it in words and sentences. Written expression, which represents a significant aspect of communication, develops very slowly. A written word is abstract and it serves them to develop speech and language. Contrary to this, deaf children find sign language to be a natural means of expression, comparable to the expressive potential of oral language, it enables them to have communicative and cognitive experiences and it influences the development of thinking to a great extent. The aim of our research was to examine the level of familiarity with the names of objects and definition of their purpose within written, oral and sign expression. The research was carried out on the sample of 83 third grade to eighth grade students who attend schools for deaf and hard of hearing children in Serbia. The instrument we applied in our research was Linguistic Assessment of Certain Components of Dysphasic Syntax (D. Blagojević) – the segment Naming objects and what they are used for. The qualitative and quantitative data analysis was carried out. The results obtained indicate that deaf and hard of hearing students achieve better results in naming objects than in defining their purpose (p=0.01). The best results are achieved within sign expression, followed by written expression, while the poorest results are produced within speech (all obtained differences are highly statistically significant, p=0.01). The most successfully named objects within sign expression were a notebook and scissors, while within speech it was a knife. The poorest results were shown in naming a match as an object. The objects named with greatest success within oral expression were a clock and a knife, while naming of a comb was done with least success. The purpose of a pencil was best defined within written and oral expression, while the purpose of an eraser was best defined within sign language. The PB - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation C3 - Zbornik radova - 8. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 7-9. 11. 2014 T1 - Specifičnost imenovanja predmeta kod gluvih i nagluvih učenika osnovnoškolskog uzrasta T1 - The particularities of naming objects with deaf and hard of hearing primary school students EP - 306 SP - 299 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2263 ER -
@conference{ author = "Isaković, Ljubica and Dimić, Nadežda and Kovačević, Tamara", year = "2014", abstract = "Gluva i nagluva deca sa velikim teškoćama uče da izgovaraju svaki glas, da ga automatizuju u svom govoru i upotrebljavaju u rečima i rečenicama. Pisani izraz, koji predstavlja značajan aspekt komunikacije, se razvija izuzetno sporo. Pisana reč je apstraktna i ona im služi da razvijaju govor i jezik. Nasuprot tome, znakovni jezik je za gluvu decu prirodno sredstvo izražavanja, uporedivo s izražajnim potencijalom govornog jezika, omogućava im komunikativna i saznajna iskustva i u velikoj meri utiče na razvoj mišljenja. Cilj našeg istraživanja bio je ispitati stepen poznavanja naziva predmeta i određivanje čemu oni služe u okviru pisanog, govornog i znakovnog izraza. Istraživanje je obavljeno na uzorku od 83 učenika uzrasta od trećeg do osmog razreda koji pohađaju škole za gluvu i nagluvu decu u Srbiji. Instrument koji smo koristili u našem istraživanju je Jezičko ocenjivanje pojedinih komponenata disfazične sintakse (D. Blagojević) − segment Imenovanje predmeta i čemu služe. Izvršena je kvalitativna i kvantitativna obrada podataka.Dobijeni rezultati ukazuju na to da gluvi i nagluvi učenici bolje rezultate ostvaruju pri imenovanju predmeta, nego pri određivanju čemu služe (p=0,01). Najbolji rezultati ostvaruju se u okviru znakovnog izraza, zatim sledi pisani, dok najslabije rezultate ostvaruju u okviru govora (sve dobijene razlike su visoko statistički značajne, p=0,01). U okviru znakovnog izraza najbolje su imenovani predmeti sveska i makaze, a u okviru govora nož. Najslabiji rezultati ostvareni su pri imenovanju predmeta šibice. U okviru pisanog izraza najbolje su imenovani predmeti sat i nož, a najslabije češalj. U okviru pisanog i govornog izraza najbolje je određeno čemu služi olovka, dok je u okviru znakovnog jezika najbolje određeno čemu služi gumica. U okviru sva tri načina izražavanja najslabije je određeno čemu služi sat., Deaf and hard of hearing children have considerable difficulty in learning to pronounce each sound, to automatise it in their speech and use it in words and sentences. Written expression, which represents a significant aspect of communication, develops very slowly. A written word is abstract and it serves them to develop speech and language. Contrary to this, deaf children find sign language to be a natural means of expression, comparable to the expressive potential of oral language, it enables them to have communicative and cognitive experiences and it influences the development of thinking to a great extent. The aim of our research was to examine the level of familiarity with the names of objects and definition of their purpose within written, oral and sign expression. The research was carried out on the sample of 83 third grade to eighth grade students who attend schools for deaf and hard of hearing children in Serbia. The instrument we applied in our research was Linguistic Assessment of Certain Components of Dysphasic Syntax (D. Blagojević) – the segment Naming objects and what they are used for. The qualitative and quantitative data analysis was carried out. The results obtained indicate that deaf and hard of hearing students achieve better results in naming objects than in defining their purpose (p=0.01). The best results are achieved within sign expression, followed by written expression, while the poorest results are produced within speech (all obtained differences are highly statistically significant, p=0.01). The most successfully named objects within sign expression were a notebook and scissors, while within speech it was a knife. The poorest results were shown in naming a match as an object. The objects named with greatest success within oral expression were a clock and a knife, while naming of a comb was done with least success. The purpose of a pencil was best defined within written and oral expression, while the purpose of an eraser was best defined within sign language. The", publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation", journal = "Zbornik radova - 8. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 7-9. 11. 2014", title = "Specifičnost imenovanja predmeta kod gluvih i nagluvih učenika osnovnoškolskog uzrasta, The particularities of naming objects with deaf and hard of hearing primary school students", pages = "306-299", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2263" }
Isaković, L., Dimić, N.,& Kovačević, T.. (2014). Specifičnost imenovanja predmeta kod gluvih i nagluvih učenika osnovnoškolskog uzrasta. in Zbornik radova - 8. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 7-9. 11. 2014 Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 299-306. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2263
Isaković L, Dimić N, Kovačević T. Specifičnost imenovanja predmeta kod gluvih i nagluvih učenika osnovnoškolskog uzrasta. in Zbornik radova - 8. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 7-9. 11. 2014. 2014;:299-306. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2263 .
Isaković, Ljubica, Dimić, Nadežda, Kovačević, Tamara, "Specifičnost imenovanja predmeta kod gluvih i nagluvih učenika osnovnoškolskog uzrasta" in Zbornik radova - 8. Međunarodni naučni skup „Specijalna edukacija i rehabilitacija danas“, Beograd, Srbija, 7-9. 11. 2014 (2014):299-306, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_2263 .