Uloga vida u spontanom i namernom izražavanju emocija

Abstract

Kvalitet društvenosti svake osobe određen je njenom sposobnošću da adekvatno izrazi sopstvene i tačno prepozna emocije drugih ljudi. Cilj ovog rada je da se uvidom u dostupnu literaturu prikažu rezultati istraživanja koja su se bavila pitanjem uloge vida u spontanom i namernom izražavanju emocija. Odgovori na ovo pitanje imaju teorijski i praktičan značaj. Rezultati jasno pokazuju da univerzalnost spontanog emocionalnog izražavanja, zapažena u brojnim istraživanjima, ima filogenetsku osnovu i da su svi ljudi rođeni sa ovim sposobnostima. Dakle, vizuelno opažanje nije neophodno kao posrednik u učenju spontanog izražavanja emocija. Namerno izražavanje emocija slepih je generalno neadekvatno što ukazuje da ono donekle zavisi od vida, odnosno vizuelnog učenja. Opadanje ovih sposobnosti sa godinama kod kongenitalno slepih verovatno je ishod odsustva povratne vizuelne informacije. Iznenađujuće uspešno simuliranje emotivnih stanja nekih kongenitalno slepih ispitanika svedoči da se sposobnosti namernog izražavanja emocija mogu razviti obezbeđivanjem alternativnih nevizuelnih povratnih informacija.

Everyone’s quality of sociability is determined by his or her ability to express own emotions adequate and to recognize emotions of others accurate.The purpose of this article is to give a review of available researches concerned question of role of sight in spontaneous and intentional emotional expression. Answers this question have theoretical and practical significances. Results clearly show that universality of spontaneous emotional expression, noted at many researches, has phylogenic base and that all people were born with these abilities. Thus, visual perception is not necessary to mediate in learning of spontaneous expressing of emotions. Intentional emotional expression of blind is generally inadequate, which shows that it is related to vision and visual learning. Decrease of these abilities with age in congenitally blind is most likely outcome of lack of visual feedback. Astonishingly successful simulating of emotional states in some congenitally blind subjects proves that abilities of intentional expression could be developed by supplying alternative nonvisual feedback.