Sposobnost razumevanja obmane i ironije kod osoba sa intelektualnom ometenošću

Abstract

Postojanje konfl iktnih reprezentacija, odnosno neusaglašenosti između verovanja govornika i poruke koju on saopštava predstavlja nestandardnu komunikaciju. Osnovni primeri nestandardne komunikacije su ironija i obmana. Cilj ovog rada je da se pregledom dostupne literature ukaže na sposobnost osoba sa intelektualnom ometenošću da razumeju ironiju i obmanu. Osobe sa intelektualnom ometenošću pokazuju određene poteškoće kada se od njih očekuje da detektuju nelogičnost i kontradiktornost u verbalnom iskazu, da razumeju složenije zadatke prevare, kao i da uoče razliku između ironije i obmane.

Th e existence of confl icting representations, that is discrepancies between the beliefs of the speaker and the message that it communicates is a non-standard communication. Th e basic examples of non-standard communications are irony and deceit. Th e aim of this paper is to review the available literature and to point out the ability of persons with intellectual disability to understand irony and deceit. Persons with intellectual disability show some diffi culties when they are expected to detect discrepancies and contradictions in verbal statements, to understand complex tasks of fraud, as well as to distinguish between irony and deceit.