Samoefikasnost kao faktor socijalne prilagođenosti adolescenata
Self-efficacy as a factor in social adaptability of adolescents
Authors
Žunić-Pavlović, Vesna
Kovačević-Lepojević, Marina

Pavlović, Miroslav
Contributors
Kovačević JasminaVučinić Vesna
Conference object (Published version)
Metadata
Show full item recordAbstract
Prema Banduri, samoefikasnost se odnosi na verovanje u sopstvene
sposobnosti korišćenja motivacije, kognitivnih resursa i akcija kako bi se
odgovorilo na zahteve u datoj situaciji. Samoefikasnost utiče na izbore u
životu, nivo motivacije, otpornost na stres i ukupno socijalno funkcionisanje
pojedinca. Na osnovu rezultata dosadašnjih istraživanja opravdano
se pretpostavlja da manjkava samoefikasnost može doprineti nastajanju
problema u socijalnom prilagođavanju. U vezi sa samoefikasnošću, često
se razmatraju dva tangentna konstrukta i to su optimizam i adaptibilnost.
Optimizam podrazumeva pozitivan stav prema svetu i životu uopšte, prema
sebi i svom životu, sada i u budućnosti, a adaptibilnost označava sposobnost
razmatranja različitih opcija ili fleksibilnost prilikom rešavanja problema.
Predmet rada je sagledavanje potreba za unapređivanjem samoefikasnosti,
optimizma i adaptibilnosti adolescenata. Istraživanje je rađeno na velikom
reprezentativnom uzorku srednjoškolaca (N...=800), oba pola, uzrasta
15-18 godina. Za prikupljanje podataka korišćena je Sense of Mastery Scale
(Prince-Embury, 2007). Najvažniji rezultati istraživanja su: kod petine ispitivanih
adolescenata identifikovan je ispodprosečan nivo samoefikasnosti,
optimizma i adaptibilnosti; nisu otkrivene značajnije razlike u odnosu na
uzrast ispitanika, ali jesu u odnosu na pol, u pravcu povoljnijih rezultata
kod devojaka.
Rezultati ovog istraživanja su od značaja za praksu, jer usmeravaju izbor
intervencija koje se mogu primeniti u okviru opsežnijih inicijativa promovisanja
socijalnog razvoja adolescenata. U završnom delu rada razmotreni su
različiti pristupi unapređivanja samoefikasnosti, optimizma i adaptibilnosti
uz kritički osvrt na njihovu efektivnost.
According to Bandura (1989), “self-efficacy refers to beliefs in one’s capabilities
to mobilize the motivation, cognitive resources, and courses of action needed
to meet given situational demands”. Self-efficacy affects life choices, the level of
motivation, stress resistance and overall social functioning. Based on the results
of previous studies it is reasonable to assume that insufficient self-efficacy can
contribute to the emerging problems in social adjustment. In relation to selfefficacy
two tangent constructs are often considered: optimism and adaptability.
Optimism implies a positive attitude toward the world and life in general, toward
oneself and one’s life, nowadays and in the future, while adaptability means the
ability to consider different options and flexibility in problems solving.
The objective of this paper is to analyze the need for improving self-efficacy,
optimism and adaptability in adolescents. The research was done in a large,
representative sample o...f high-school students (N=805), of both sexes, aged from
15 to 18. The data were collected using Sense of Mastery Scale (Prince-Embury,
2007). It was revealed that one fifth of the studied adolescents had subaverage
scores on self-efficacy, adaptability and optimism. There were no significant
differences between students relating to their age, but it was determined that girls
obtained significantly higher scores than boys. All three investigated constructs
correlate with the level of school attainment.
These results have practical implications since they may direct selection of those
interventions that could be applied within extensive initiatives for promotion of
adolescents’ social development. The final part of this paper discusses different
approaches to improving self-efficacy, optimism, and adaptability with a critical
review of their effectiveness.
Keywords:
adolescents / self-efficacy / optimism / adaptability / adaptability / adolescenti / samoefikasnost / optimizam / adaptibilnostSource:
Zbornik radova - „ Smetnje i poremećaji: fenomenologija, prevencija i tretman deo II / Disabilities and Disorders: Phenomenology, Prevention and Treatment Part I I “,Beograd / Belgrade 2010, 2010, 333-348Publisher:
- Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
Collections
Institution/Community
rFASPERTY - CONF AU - Žunić-Pavlović, Vesna AU - Kovačević-Lepojević, Marina AU - Pavlović, Miroslav PY - 2010 UR - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1860 AB - Prema Banduri, samoefikasnost se odnosi na verovanje u sopstvene sposobnosti korišćenja motivacije, kognitivnih resursa i akcija kako bi se odgovorilo na zahteve u datoj situaciji. Samoefikasnost utiče na izbore u životu, nivo motivacije, otpornost na stres i ukupno socijalno funkcionisanje pojedinca. Na osnovu rezultata dosadašnjih istraživanja opravdano se pretpostavlja da manjkava samoefikasnost može doprineti nastajanju problema u socijalnom prilagođavanju. U vezi sa samoefikasnošću, često se razmatraju dva tangentna konstrukta i to su optimizam i adaptibilnost. Optimizam podrazumeva pozitivan stav prema svetu i životu uopšte, prema sebi i svom životu, sada i u budućnosti, a adaptibilnost označava sposobnost razmatranja različitih opcija ili fleksibilnost prilikom rešavanja problema. Predmet rada je sagledavanje potreba za unapređivanjem samoefikasnosti, optimizma i adaptibilnosti adolescenata. Istraživanje je rađeno na velikom reprezentativnom uzorku srednjoškolaca (N=800), oba pola, uzrasta 15-18 godina. Za prikupljanje podataka korišćena je Sense of Mastery Scale (Prince-Embury, 2007). Najvažniji rezultati istraživanja su: kod petine ispitivanih adolescenata identifikovan je ispodprosečan nivo samoefikasnosti, optimizma i adaptibilnosti; nisu otkrivene značajnije razlike u odnosu na uzrast ispitanika, ali jesu u odnosu na pol, u pravcu povoljnijih rezultata kod devojaka. Rezultati ovog istraživanja su od značaja za praksu, jer usmeravaju izbor intervencija koje se mogu primeniti u okviru opsežnijih inicijativa promovisanja socijalnog razvoja adolescenata. U završnom delu rada razmotreni su različiti pristupi unapređivanja samoefikasnosti, optimizma i adaptibilnosti uz kritički osvrt na njihovu efektivnost. AB - According to Bandura (1989), “self-efficacy refers to beliefs in one’s capabilities to mobilize the motivation, cognitive resources, and courses of action needed to meet given situational demands”. Self-efficacy affects life choices, the level of motivation, stress resistance and overall social functioning. Based on the results of previous studies it is reasonable to assume that insufficient self-efficacy can contribute to the emerging problems in social adjustment. In relation to selfefficacy two tangent constructs are often considered: optimism and adaptability. Optimism implies a positive attitude toward the world and life in general, toward oneself and one’s life, nowadays and in the future, while adaptability means the ability to consider different options and flexibility in problems solving. The objective of this paper is to analyze the need for improving self-efficacy, optimism and adaptability in adolescents. The research was done in a large, representative sample of high-school students (N=805), of both sexes, aged from 15 to 18. The data were collected using Sense of Mastery Scale (Prince-Embury, 2007). It was revealed that one fifth of the studied adolescents had subaverage scores on self-efficacy, adaptability and optimism. There were no significant differences between students relating to their age, but it was determined that girls obtained significantly higher scores than boys. All three investigated constructs correlate with the level of school attainment. These results have practical implications since they may direct selection of those interventions that could be applied within extensive initiatives for promotion of adolescents’ social development. The final part of this paper discusses different approaches to improving self-efficacy, optimism, and adaptability with a critical review of their effectiveness. PB - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation C3 - Zbornik radova - „ Smetnje i poremećaji: fenomenologija, prevencija i tretman deo II / Disabilities and Disorders: Phenomenology, Prevention and Treatment Part I I “,Beograd / Belgrade 2010 T1 - Samoefikasnost kao faktor socijalne prilagođenosti adolescenata T1 - Self-efficacy as a factor in social adaptability of adolescents EP - 348 SP - 333 UR - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1860 ER -
@conference{ author = "Žunić-Pavlović, Vesna and Kovačević-Lepojević, Marina and Pavlović, Miroslav", year = "2010", abstract = "Prema Banduri, samoefikasnost se odnosi na verovanje u sopstvene sposobnosti korišćenja motivacije, kognitivnih resursa i akcija kako bi se odgovorilo na zahteve u datoj situaciji. Samoefikasnost utiče na izbore u životu, nivo motivacije, otpornost na stres i ukupno socijalno funkcionisanje pojedinca. Na osnovu rezultata dosadašnjih istraživanja opravdano se pretpostavlja da manjkava samoefikasnost može doprineti nastajanju problema u socijalnom prilagođavanju. U vezi sa samoefikasnošću, često se razmatraju dva tangentna konstrukta i to su optimizam i adaptibilnost. Optimizam podrazumeva pozitivan stav prema svetu i životu uopšte, prema sebi i svom životu, sada i u budućnosti, a adaptibilnost označava sposobnost razmatranja različitih opcija ili fleksibilnost prilikom rešavanja problema. Predmet rada je sagledavanje potreba za unapređivanjem samoefikasnosti, optimizma i adaptibilnosti adolescenata. Istraživanje je rađeno na velikom reprezentativnom uzorku srednjoškolaca (N=800), oba pola, uzrasta 15-18 godina. Za prikupljanje podataka korišćena je Sense of Mastery Scale (Prince-Embury, 2007). Najvažniji rezultati istraživanja su: kod petine ispitivanih adolescenata identifikovan je ispodprosečan nivo samoefikasnosti, optimizma i adaptibilnosti; nisu otkrivene značajnije razlike u odnosu na uzrast ispitanika, ali jesu u odnosu na pol, u pravcu povoljnijih rezultata kod devojaka. Rezultati ovog istraživanja su od značaja za praksu, jer usmeravaju izbor intervencija koje se mogu primeniti u okviru opsežnijih inicijativa promovisanja socijalnog razvoja adolescenata. U završnom delu rada razmotreni su različiti pristupi unapređivanja samoefikasnosti, optimizma i adaptibilnosti uz kritički osvrt na njihovu efektivnost., According to Bandura (1989), “self-efficacy refers to beliefs in one’s capabilities to mobilize the motivation, cognitive resources, and courses of action needed to meet given situational demands”. Self-efficacy affects life choices, the level of motivation, stress resistance and overall social functioning. Based on the results of previous studies it is reasonable to assume that insufficient self-efficacy can contribute to the emerging problems in social adjustment. In relation to selfefficacy two tangent constructs are often considered: optimism and adaptability. Optimism implies a positive attitude toward the world and life in general, toward oneself and one’s life, nowadays and in the future, while adaptability means the ability to consider different options and flexibility in problems solving. The objective of this paper is to analyze the need for improving self-efficacy, optimism and adaptability in adolescents. The research was done in a large, representative sample of high-school students (N=805), of both sexes, aged from 15 to 18. The data were collected using Sense of Mastery Scale (Prince-Embury, 2007). It was revealed that one fifth of the studied adolescents had subaverage scores on self-efficacy, adaptability and optimism. There were no significant differences between students relating to their age, but it was determined that girls obtained significantly higher scores than boys. All three investigated constructs correlate with the level of school attainment. These results have practical implications since they may direct selection of those interventions that could be applied within extensive initiatives for promotion of adolescents’ social development. The final part of this paper discusses different approaches to improving self-efficacy, optimism, and adaptability with a critical review of their effectiveness.", publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation", journal = "Zbornik radova - „ Smetnje i poremećaji: fenomenologija, prevencija i tretman deo II / Disabilities and Disorders: Phenomenology, Prevention and Treatment Part I I “,Beograd / Belgrade 2010", title = "Samoefikasnost kao faktor socijalne prilagođenosti adolescenata, Self-efficacy as a factor in social adaptability of adolescents", pages = "348-333", url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1860" }
Žunić-Pavlović, V., Kovačević-Lepojević, M.,& Pavlović, M.. (2010). Samoefikasnost kao faktor socijalne prilagođenosti adolescenata. in Zbornik radova - „ Smetnje i poremećaji: fenomenologija, prevencija i tretman deo II / Disabilities and Disorders: Phenomenology, Prevention and Treatment Part I I “,Beograd / Belgrade 2010 Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 333-348. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1860
Žunić-Pavlović V, Kovačević-Lepojević M, Pavlović M. Samoefikasnost kao faktor socijalne prilagođenosti adolescenata. in Zbornik radova - „ Smetnje i poremećaji: fenomenologija, prevencija i tretman deo II / Disabilities and Disorders: Phenomenology, Prevention and Treatment Part I I “,Beograd / Belgrade 2010. 2010;:333-348. https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1860 .
Žunić-Pavlović, Vesna, Kovačević-Lepojević, Marina, Pavlović, Miroslav, "Samoefikasnost kao faktor socijalne prilagođenosti adolescenata" in Zbornik radova - „ Smetnje i poremećaji: fenomenologija, prevencija i tretman deo II / Disabilities and Disorders: Phenomenology, Prevention and Treatment Part I I “,Beograd / Belgrade 2010 (2010):333-348, https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1860 .