rFASPER - Repository of the Faculty of Special Education and Rehabilitation
Faculty of Special Education and Rehabilitation
    • English
    • Српски
    • Српски (Serbia)
  • English 
    • English
    • Serbian (Cyrillic)
    • Serbian (Latin)
  • Login
View Item 
  •   rFASPER
  • rFASPER
  • Radovi istraživača / Researcher's publications
  • View Item
  •   rFASPER
  • rFASPER
  • Radovi istraživača / Researcher's publications
  • View Item
JavaScript is disabled for your browser. Some features of this site may not work without it.

Samoefikasnost kao faktor socijalne prilagođenosti adolescenata

Self-efficacy as a factor in social adaptability of adolescents

Thumbnail
2010
Untitled23.pdf (2.171Mb)
Authors
Žunić-Pavlović, Vesna
Kovačević-Lepojević, Marina
Pavlović, Miroslav
Contributors
Kovačević Jasmina
Vučinić Vesna
Conference object (Published version)
Metadata
Show full item record
Abstract
Prema Banduri, samoefikasnost se odnosi na verovanje u sopstvene sposobnosti korišćenja motivacije, kognitivnih resursa i akcija kako bi se odgovorilo na zahteve u datoj situaciji. Samoefikasnost utiče na izbore u životu, nivo motivacije, otpornost na stres i ukupno socijalno funkcionisanje pojedinca. Na osnovu rezultata dosadašnjih istraživanja opravdano se pretpostavlja da manjkava samoefikasnost može doprineti nastajanju problema u socijalnom prilagođavanju. U vezi sa samoefikasnošću, često se razmatraju dva tangentna konstrukta i to su optimizam i adaptibilnost. Optimizam podrazumeva pozitivan stav prema svetu i životu uopšte, prema sebi i svom životu, sada i u budućnosti, a adaptibilnost označava sposobnost razmatranja različitih opcija ili fleksibilnost prilikom rešavanja problema. Predmet rada je sagledavanje potreba za unapređivanjem samoefikasnosti, optimizma i adaptibilnosti adolescenata. Istraživanje je rađeno na velikom reprezentativnom uzorku srednjoškolaca (N...=800), oba pola, uzrasta 15-18 godina. Za prikupljanje podataka korišćena je Sense of Mastery Scale (Prince-Embury, 2007). Najvažniji rezultati istraživanja su: kod petine ispitivanih adolescenata identifikovan je ispodprosečan nivo samoefikasnosti, optimizma i adaptibilnosti; nisu otkrivene značajnije razlike u odnosu na uzrast ispitanika, ali jesu u odnosu na pol, u pravcu povoljnijih rezultata kod devojaka. Rezultati ovog istraživanja su od značaja za praksu, jer usmeravaju izbor intervencija koje se mogu primeniti u okviru opsežnijih inicijativa promovisanja socijalnog razvoja adolescenata. U završnom delu rada razmotreni su različiti pristupi unapređivanja samoefikasnosti, optimizma i adaptibilnosti uz kritički osvrt na njihovu efektivnost.

According to Bandura (1989), “self-efficacy refers to beliefs in one’s capabilities to mobilize the motivation, cognitive resources, and courses of action needed to meet given situational demands”. Self-efficacy affects life choices, the level of motivation, stress resistance and overall social functioning. Based on the results of previous studies it is reasonable to assume that insufficient self-efficacy can contribute to the emerging problems in social adjustment. In relation to selfefficacy two tangent constructs are often considered: optimism and adaptability. Optimism implies a positive attitude toward the world and life in general, toward oneself and one’s life, nowadays and in the future, while adaptability means the ability to consider different options and flexibility in problems solving. The objective of this paper is to analyze the need for improving self-efficacy, optimism and adaptability in adolescents. The research was done in a large, representative sample o...f high-school students (N=805), of both sexes, aged from 15 to 18. The data were collected using Sense of Mastery Scale (Prince-Embury, 2007). It was revealed that one fifth of the studied adolescents had subaverage scores on self-efficacy, adaptability and optimism. There were no significant differences between students relating to their age, but it was determined that girls obtained significantly higher scores than boys. All three investigated constructs correlate with the level of school attainment. These results have practical implications since they may direct selection of those interventions that could be applied within extensive initiatives for promotion of adolescents’ social development. The final part of this paper discusses different approaches to improving self-efficacy, optimism, and adaptability with a critical review of their effectiveness.

Keywords:
adolescents / self-efficacy / optimism / adaptability / adaptability / adolescenti / samoefikasnost / optimizam / adaptibilnost
Source:
Zbornik radova - „ Smetnje i poremećaji: fenomenologija, prevencija i tretman deo II / Disabilities and Disorders: Phenomenology, Prevention and Treatment Part I I “,Beograd / Belgrade 2010, 2010, 333-348
Publisher:
  • Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation

ISBN: 978-86-80113-99-9

[ Google Scholar ]
Handle
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1860
URI
http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1860
Collections
  • Radovi istraživača / Researcher's publications
Institution/Community
rFASPER
TY  - CONF
AU  - Žunić-Pavlović, Vesna
AU  - Kovačević-Lepojević, Marina
AU  - Pavlović, Miroslav
PY  - 2010
UR  - http://rfasper.fasper.bg.ac.rs/handle/123456789/1860
AB  - Prema Banduri, samoefikasnost se odnosi na verovanje u sopstvene
sposobnosti korišćenja motivacije, kognitivnih resursa i akcija kako bi se
odgovorilo na zahteve u datoj situaciji. Samoefikasnost utiče na izbore u
životu, nivo motivacije, otpornost na stres i ukupno socijalno funkcionisanje
pojedinca. Na osnovu rezultata dosadašnjih istraživanja opravdano
se pretpostavlja da manjkava samoefikasnost može doprineti nastajanju
problema u socijalnom prilagođavanju. U vezi sa samoefikasnošću, često
se razmatraju dva tangentna konstrukta i to su optimizam i adaptibilnost.
Optimizam podrazumeva pozitivan stav prema svetu i životu uopšte, prema
sebi i svom životu, sada i u budućnosti, a adaptibilnost označava sposobnost
razmatranja različitih opcija ili fleksibilnost prilikom rešavanja problema.
Predmet rada je sagledavanje potreba za unapređivanjem samoefikasnosti,
optimizma i adaptibilnosti adolescenata. Istraživanje je rađeno na velikom
reprezentativnom uzorku srednjoškolaca (N=800), oba pola, uzrasta
15-18 godina. Za prikupljanje podataka korišćena je Sense of Mastery Scale
(Prince-Embury, 2007). Najvažniji rezultati istraživanja su: kod petine ispitivanih
adolescenata identifikovan je ispodprosečan nivo samoefikasnosti,
optimizma i adaptibilnosti; nisu otkrivene značajnije razlike u odnosu na
uzrast ispitanika, ali jesu u odnosu na pol, u pravcu povoljnijih rezultata
kod devojaka.
Rezultati ovog istraživanja su od značaja za praksu, jer usmeravaju izbor
intervencija koje se mogu primeniti u okviru opsežnijih inicijativa promovisanja
socijalnog razvoja adolescenata. U završnom delu rada razmotreni su
različiti pristupi unapređivanja samoefikasnosti, optimizma i adaptibilnosti
uz kritički osvrt na njihovu efektivnost.
AB  - According to Bandura (1989), “self-efficacy refers to beliefs in one’s capabilities
to mobilize the motivation, cognitive resources, and courses of action needed
to meet given situational demands”. Self-efficacy affects life choices, the level of
motivation, stress resistance and overall social functioning. Based on the results
of previous studies it is reasonable to assume that insufficient self-efficacy can
contribute to the emerging problems in social adjustment. In relation to selfefficacy
two tangent constructs are often considered: optimism and adaptability.
Optimism implies a positive attitude toward the world and life in general, toward
oneself and one’s life, nowadays and in the future, while adaptability means the
ability to consider different options and flexibility in problems solving.
The objective of this paper is to analyze the need for improving self-efficacy,
optimism and adaptability in adolescents. The research was done in a large,
representative sample of high-school students (N=805), of both sexes, aged from
15 to 18. The data were collected using Sense of Mastery Scale (Prince-Embury,
2007). It was revealed that one fifth of the studied adolescents had subaverage
scores on self-efficacy, adaptability and optimism. There were no significant
differences between students relating to their age, but it was determined that girls
obtained significantly higher scores than boys. All three investigated constructs
correlate with the level of school attainment.
These results have practical implications since they may direct selection of those
interventions that could be applied within extensive initiatives for promotion of
adolescents’ social development. The final part of this paper discusses different
approaches to improving self-efficacy, optimism, and adaptability with a critical
review of their effectiveness.
PB  - Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation
C3  - Zbornik radova - „ Smetnje i poremećaji:
fenomenologija, prevencija i
tretman
deo II / Disabilities and Disorders:
Phenomenology, Prevention and Treatment
Part I I  “,Beograd / Belgrade
2010
T1  - Samoefikasnost kao faktor socijalne prilagođenosti adolescenata
T1  - Self-efficacy as a factor in social adaptability of
adolescents
EP  - 348
SP  - 333
UR  - https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1860
ER  - 
@conference{
author = "Žunić-Pavlović, Vesna and Kovačević-Lepojević, Marina and Pavlović, Miroslav",
year = "2010",
abstract = "Prema Banduri, samoefikasnost se odnosi na verovanje u sopstvene
sposobnosti korišćenja motivacije, kognitivnih resursa i akcija kako bi se
odgovorilo na zahteve u datoj situaciji. Samoefikasnost utiče na izbore u
životu, nivo motivacije, otpornost na stres i ukupno socijalno funkcionisanje
pojedinca. Na osnovu rezultata dosadašnjih istraživanja opravdano
se pretpostavlja da manjkava samoefikasnost može doprineti nastajanju
problema u socijalnom prilagođavanju. U vezi sa samoefikasnošću, često
se razmatraju dva tangentna konstrukta i to su optimizam i adaptibilnost.
Optimizam podrazumeva pozitivan stav prema svetu i životu uopšte, prema
sebi i svom životu, sada i u budućnosti, a adaptibilnost označava sposobnost
razmatranja različitih opcija ili fleksibilnost prilikom rešavanja problema.
Predmet rada je sagledavanje potreba za unapređivanjem samoefikasnosti,
optimizma i adaptibilnosti adolescenata. Istraživanje je rađeno na velikom
reprezentativnom uzorku srednjoškolaca (N=800), oba pola, uzrasta
15-18 godina. Za prikupljanje podataka korišćena je Sense of Mastery Scale
(Prince-Embury, 2007). Najvažniji rezultati istraživanja su: kod petine ispitivanih
adolescenata identifikovan je ispodprosečan nivo samoefikasnosti,
optimizma i adaptibilnosti; nisu otkrivene značajnije razlike u odnosu na
uzrast ispitanika, ali jesu u odnosu na pol, u pravcu povoljnijih rezultata
kod devojaka.
Rezultati ovog istraživanja su od značaja za praksu, jer usmeravaju izbor
intervencija koje se mogu primeniti u okviru opsežnijih inicijativa promovisanja
socijalnog razvoja adolescenata. U završnom delu rada razmotreni su
različiti pristupi unapređivanja samoefikasnosti, optimizma i adaptibilnosti
uz kritički osvrt na njihovu efektivnost., According to Bandura (1989), “self-efficacy refers to beliefs in one’s capabilities
to mobilize the motivation, cognitive resources, and courses of action needed
to meet given situational demands”. Self-efficacy affects life choices, the level of
motivation, stress resistance and overall social functioning. Based on the results
of previous studies it is reasonable to assume that insufficient self-efficacy can
contribute to the emerging problems in social adjustment. In relation to selfefficacy
two tangent constructs are often considered: optimism and adaptability.
Optimism implies a positive attitude toward the world and life in general, toward
oneself and one’s life, nowadays and in the future, while adaptability means the
ability to consider different options and flexibility in problems solving.
The objective of this paper is to analyze the need for improving self-efficacy,
optimism and adaptability in adolescents. The research was done in a large,
representative sample of high-school students (N=805), of both sexes, aged from
15 to 18. The data were collected using Sense of Mastery Scale (Prince-Embury,
2007). It was revealed that one fifth of the studied adolescents had subaverage
scores on self-efficacy, adaptability and optimism. There were no significant
differences between students relating to their age, but it was determined that girls
obtained significantly higher scores than boys. All three investigated constructs
correlate with the level of school attainment.
These results have practical implications since they may direct selection of those
interventions that could be applied within extensive initiatives for promotion of
adolescents’ social development. The final part of this paper discusses different
approaches to improving self-efficacy, optimism, and adaptability with a critical
review of their effectiveness.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation",
journal = "Zbornik radova - „ Smetnje i poremećaji:
fenomenologija, prevencija i
tretman
deo II / Disabilities and Disorders:
Phenomenology, Prevention and Treatment
Part I I  “,Beograd / Belgrade
2010",
title = "Samoefikasnost kao faktor socijalne prilagođenosti adolescenata, Self-efficacy as a factor in social adaptability of
adolescents",
pages = "348-333",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1860"
}
Žunić-Pavlović, V., Kovačević-Lepojević, M.,& Pavlović, M.. (2010). Samoefikasnost kao faktor socijalne prilagođenosti adolescenata. in Zbornik radova - „ Smetnje i poremećaji:
fenomenologija, prevencija i
tretman
deo II / Disabilities and Disorders:
Phenomenology, Prevention and Treatment
Part I I  “,Beograd / Belgrade
2010
Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju/ University of Belgrade – Faculty of Special Education and Rehabilitation., 333-348.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1860
Žunić-Pavlović V, Kovačević-Lepojević M, Pavlović M. Samoefikasnost kao faktor socijalne prilagođenosti adolescenata. in Zbornik radova - „ Smetnje i poremećaji:
fenomenologija, prevencija i
tretman
deo II / Disabilities and Disorders:
Phenomenology, Prevention and Treatment
Part I I  “,Beograd / Belgrade
2010. 2010;:333-348.
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1860 .
Žunić-Pavlović, Vesna, Kovačević-Lepojević, Marina, Pavlović, Miroslav, "Samoefikasnost kao faktor socijalne prilagođenosti adolescenata" in Zbornik radova - „ Smetnje i poremećaji:
fenomenologija, prevencija i
tretman
deo II / Disabilities and Disorders:
Phenomenology, Prevention and Treatment
Part I I  “,Beograd / Belgrade
2010 (2010):333-348,
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_1860 .

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About the rFASPER Repository | Send Feedback

OpenAIRERCUB
 

 

All of DSpaceCommunitiesAuthorsTitlesSubjectsThis institutionAuthorsTitlesSubjects

Statistics

View Usage Statistics

DSpace software copyright © 2002-2015  DuraSpace
About the rFASPER Repository | Send Feedback

OpenAIRERCUB