@book{
author = "Trebješanin, Žarko and Dragojević, Nada and Hanak, Nataša",
year = "2015",
abstract = "Kada je pre otprilike sto trideset godina psihologija tek nastala, njeno
polje interesovanja bilo je prilično usko i daleko od svakodnevnih i važnih ljudskih
problema, a njene mogućnosti da čoveku pomogne u upoznavanju psihičkog
života drugih ljudi i sebe samog, kao i u rešavanju njegovih subjektivnih problema
bile su vrlo skromne.
Prvih pola veka od nastanka, psihologija se kao mlada nauka borila za
priznavanje naučnosti i bila je u velikoj meri potcenjena od starijih i egzaktnijih
nauka. Danas je psihologija jedna od razvijenijih društvenih nauka, čiji se
rezultati zahvaljujući dobroj naučnoj zasnovanosti, kao i metodološkoj strogosti
i preciznosti s uvažavanjem prihvataju u krugovima filozofa, antropologa,
psihijatara, pedagoga, pravnika ili sociologa. A u širim, laičkim krugovima ona se
često čak i precenjuje, te se od nje očekuje da rešava mnoge probleme koji izlaze
iz njenih okvira i koji prevazilaze njene prilično velike mogućnosti.
Nekada, u doba nastanka psihologije kao nauke, od nje su se mogli
očekivati odgovori na običnom čoveku ne baš mnogo zanimljiva pitanja kao što
su: Koliki je najmanji intenzitet zvuka koji ljudsko uvo može registrovati? Gde su
smeštena i kako izgledaju čula kojima opažamo bol, toplo, hladno, dodir? Koliko
vremena protekne od izlaganja svetlosne draži do reagovanja ispitanika na nju i
sl.
Danas, međutim, psihologija nastoji i može da pruži u velikoj meri
pouzdane odgovore na veoma značajna pitanja, poput ovih: Koliko je za razvoj
karaktera, inteligencije i temperamenta važno nasleđe, a koliko sredina? Kako se
razvija mišljenje deteta o svetu i sebi samome? Kakva je priroda našeg pamćenja i koje
su vrste pamćenja? Šta je identitet ličnosti i koje su krize u formiranju identiteta? Kako
opažamo spoljašnju realnost i koje su zakonitosti opažanja? Koliko brzo se formira
prvi utisak o nepoznatoj osobi? Koji su činioci uspešnog učenja? Kako se menjaju naši
stavovi? Zašto se ljudi konformiraju? Zašto prolaznici nisu spremni da pomognu
čoveku koji je u nevolji?
U 19. veku psiholozi su bili zatvoreni u svoje laboratorije i institute,
proučavajući probleme koji su imali malo veze sa čovekovim životom. Danas su psiholozi gotovo svuda gde ljudi žive i gde im je potrebna psihološka pomoć:
u školama, preduzećima, centrima za socijalni rad, popravnim domovima,
zatvorima, klinikama, u bračnim savetovalištima, vojsci, velikim sportskim
klubovima, marketinškim agencijama, izbornim štabovima političara, PR
agencijama itd. Savremena psihologija pokazala je da može da pruži smislene
odgovore na mnoga važna pitanja koja se odnose na čovekove sposobnosti i
procese kao što su inteligencija, pamćenje, opažanje, mišljenje, emocije, nagoni,
potrebe itd. Ona je takođe u stanju i da rešava mnoga praktična pitanja: Kako
proceniti da li je neko dete zrelo za polazak u školu? Na koji konstruktivan način
je moguće rešiti konflikte među vršnjacima, bračnim partnerima, kolegama na
poslu? Koje sposobnosti i druge psihološke osobine bi trebalo da ima osoba za
uspešno obavljanje posla X (pilota, mašinbravara, prodavca, frizera, kuvara itd.)?
Koja ličnost u nekoj grupi je najpogodnija da preuzme ulogu vođe? Kako se
ponašati u situaciji svakodnevnih stresova?
Laici često precenjuju mogućnosti psihologije i zato postavljaju pitanja
psiholozima na koja nije moguće dati valjan naučni odgovor. Često se dešava da
novinari, ali i radoznali obični ljudi pitaju psihologe: Kakvo je mentalno stanje
našeg naroda? Kako je moguće, psihološkim sredstvima, sprečiti rat? Da li je čovek
dobar ili zao? Da li su danas ljudi neurotičniji nego pre? Kakav je “psihološki
profil” političara? Na ovakva pitanja odgovor nije moguć jer ona ili izlaze izvan
domena psihologije (uzroci rata su društveni, pitanje dobra i zla je filozofsko) ili
su suviše neodređeno, široko i neprecizno postavljena (“mentalno stanje naroda”,
šta se podrazumeva pod “pre”, političari imaju različite “profile”).
Udžbenik koji imate u rukama namenjen je prevashodno studentima koji
se tek upoznaju s psihologijom i njegov osnovni cilj jeste da ih postupno uvede u
široku oblast Opšte psihologije, koja proučava sve psihičke funkcije, sposobnosti
i procese kod normalnog odraslog čoveka. Ova inače izuzetno obuhvatna i široka
psihološka disciplina, koja proučava sistematski i zasebno opažanje, pažnju,
pamćenje, mišljenje, učenje, motivaciju, volju, emocije, sposobnosti, danas se sve
više razlaže i grana na posebne, uže discipline (psihologija učenja, psihologija
sposobnosti, psihologija motivacije i druge). Naš udžbenik Uvod u opštu
psihologiju zamišljen je tako da njegove korisnike upozna ne samo sa saznanjima
u pojedinim oblastima Opšte psihologije, nego i da ih upozna sa logikom
i procesom naučnog istraživanja, sa pojmovima, hipotezama i teorijama, kao i
glavnim metodima i tehnikama kojima se psiholozi služe u svojim empirijskim
proučavanjima kada prikupljaju, obrađuju i analiziraju podatke kako bi iz njih
izvukli odgovarajuće zaključke.
Kada je reč o načinu izlaganja veoma obimnog materijala, nastojali smo
da budemo obuhvatni (da maksimalno uključimo sva ključna saznanja i sve bitne
oblasti Opšte psihologije), selektivni (da izdvojimo samo najvažnije činjenice,
pojmove, ideje i teorije), jasni (pažljivo smo razdvajali ono što su podaci odnjihovog tumačenja, utvrđene činjenice od pretpostavki i sl.), precizni (nastojali
smo da svaki pojam, hipotezu ili teoriju što tačnije odredimo), ali ne i dosadni.
Upravo zato da bismo relativno obimno i raznovrsno gradivo predstavili na
atraktivan i pregledan način, izdašno smo se koristili „prozorima“ ili „boksovima“
kao važnim dodacima osnovnom tekstu. Glavna funkcija ovih dodatnih tekstova
jeste da nekim zgodnim primerima, klasičnim ili savremenim istraživanjima,
uzbudljivim i domišljatim eksperimentima, čitaocu što plastičnije razjasnimo
složenije pojmove, zakone ili teorije u psihologiji. Osim spomenutih „boksova“,
informativnosti, jasnoći i zanimljivosti udžbenika trebalo bi da doprinesu i brojne
tabele, grafikoni i odabrane fotografije (najpoznatijih psihologa, eksperimentalnih
situacija, instrumenata i sl.) jer je poznato da raznovrsna vizuelna sredstva
olakšavaju razumevanje i pamćenje verbalnog značenja teksta. Posle svakog
poglavlja u knjizi data je brižljivo odabrana literatura, čija je osnovna namena
da zainteresovanog čitaoca uputi na izvore koji su mu dostupni ukoliko želi da
proširi svoje znanje.
Naš krajnji, dalekosežni cilj jeste da ovom knjigom svog čitaoca
osposobimo i podstaknemo da može kasnije samostalno i kritički da proučava
izvornu psihološku literaturu.",
publisher = "Univerzitet u Beogradu – Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (ICF)",
title = "Uvod u opštu psihologiju",
pages = "288-1",
url = "https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_rfasper_3856"
}